SA

DR

ÆA

J

I. POGLAVLJE

Razumijevanje religije

II. POGLAVLJE

AntiËke religije

III. POGLAVLJE

UroeniËke religije

SadræajPredgovor 9

©to je religija? 10Fenomenologija i prouËavanje religije 14Antropologija religije 19MMIITTOOVVII II SSIIMMBBOOLLII 20Sociologija religije 23Psihologija religije 26KritiËka teorija i religija 28Rituali i njihovo provoenje 32RREELLIIGGIIJJEE SSVVIIJJEETTAA ((KKAARRTTAA)) 34VVRREEMMEENNSSKKAA CCRRTTAA RREELLIIGGIIJJAA SSVVIIJJEETTAA 36

Prapovijesna religija 38SSVVEETTAA MMJJEESSTTAA,, SSVVEETTII KKAALLEENNDDAARRII 48Zemlja Azteka i Inka 50Kolijevka civilizacije: drevni Bliski istok 57Drevni Egipat: zemlja kralja sveÊenika 65EEGGIIPPAATTSSKKII HHRRAAMMOOVVII:: GGRRAA––EEVVIINNEE MMOO∆∆II 72Religije stare GrËke i Rima 74Stari bogovi: keltska religija 89Nordijski bogovi: skandinavske religije 92Stepski nomadi 96

Razumijevanje uroeniËkih religija 1001. studija: UroeniËke religije Azije 1042. studija: Pleme Foe iz Papue Nove Gvineje 1083. studija: Religije australskih Aboridæina 1104. studija: Melanezija 1135. studija: UroeniËke religije Juæne Amerike 1146. studija: SjevernoameriËki Indijanci 1207. studija: Inuiti 1238. studija: Nordijski πamanizam 1249. studija: UroeniËke religije Afrike 126

10. studija: Narod Bangwa 13111. studija: Narod Zulu 132

SA

DR

ÆA

J

IV. POGLAVLJE

V. POGLAVLJE

VI. POGLAVLJE

VII. POGLAVLJE

Povijesni pregled 134Filozofija 140Sveti spisi 143Vjerovanja 146©tovanja i svetkovine 153SSVVEETTKKOOVVIINNEE HHIINNDDUUIIZZMMAA 156Obitelj i druπtvo 157Ja sam hinduist 159Hinduizam u suvremenom svijetu 160

Povijesni pregled 165Sveti spisi 171Vjerovanja 173Obitelj i druπtvo 178©tovanja i svetkovine 180Ja sam dæainist 185Dæainizam u suvremenom svijetu 186

Povijesni pregled 188Sveti spisi 194Vjerovanja 198Obitelj i druπtvo 204CCAAOO ––ÀÀII II HHÒÒAA HHAAOO 208Ja sam budist 210Budizam u suvremenom svijetu 211

Povijesni pregled 216Sveti spisi 222Vjerovanja 224©tovanja i svetkovine 227SSVVEETTKKOOVVIINNEE SSIIKKHHIIZZMMAA 229ZZLLAATTNNII HHRRAAMM 231Ja sam sikh 233Obitelj i druπtvo 234Sikhizam u suvremenom svijetu 237

Hinduizam

Sikhizam

Budizam

Dæainizam

¸

SA

DR

ÆA

J

VIII. POGLAVLJE

Mazdaizam

IX. POGLAVLJE

X. POGLAVLJE

Povijesni pregled 242Vjerovanja 247Obitelj i druπtvo 251Ja sam mazdaist 256Mazdaizam u suvremenom svijetu 258

Povijesni pregled 265Grane judaizma 273Razvoj judaizma 276SSAAVVEEZZ 280Sveti spisi 282Vjerovanja 286Obitelj i druπtvo 290©tovanja i svetkovine 294SSVVEETTKKOOVVIINNEE JJUUDDAAIIZZMMAA 296Ja sam Æidov 300Holokaust 301IIZZRRAAEELL // PPAALLEESSTTIINNAA:: PPOOKKUUSSNNOO PPOODDRRUU»»JJEE ZZAA TTRRII VVJJEERREE 304Judaizam u suvremenom svijetu 306

Povijesni pregled 311Isus 317OOGGRRAANNCCII CCRRKKVVEE 324Sveti spisi 326Vjerovanja 328©tovanja i svetkovine 334KKRR©©∆∆AANNSSKKEE SSVVEETTKKOOVVIINNEE 337Ja sam krπÊanin 339Obitelj i druπtvo 340Suvremeno krπÊanstvo izvan zapadnoga svijeta 343KrπÊanstvo u suvremenom svijetu 349

KrπÊanstvo

Judaizam

SA

DR

ÆA

J

XI. POGLAVLJE

XII. POGLAVLJE

XIII. POGLAVLJE

XIV. POGLAVLJE

Povijesni pregled 356Jedinstvo i raznolikost islama 363Sveti spisi 368Vjerovanja 372©tovanja i svetkovine 376IISSLLAAMMSSKKEE SSVVEETTKKOOVVIINNEE 377Zakon islama 381Znanost, umjetnost i kultura 384Obitelj i druπtvo 387Ja sam musliman 390Islam u suvremenom svijetu 391

Mudraci i besmrtnici: kineske religije 394KrπÊanstvo u suvremenoj Kini 403©©TTOOVVAANNJJEE PPRREEDDAAKKAA 407Sinkyo: tradicionalna korejska religija 408Mozaik tradicija: japanske religije 410

Povijesni pregled 421Sveti spisi 423Vjerovanja 424©tovanja i svetkovine 426Obitelj i druπtvo 427Ja sam bahaist 429Bahaizam u suvremenom svijetu 431

Uvod 435Od egzistencijalizma do postmodernizma 435Novi religijski pokreti 440Sekularizacija i sakralizacija 445Ja sam rastafarijanac 447Religija i globalizacija 449Ja sam tragaË za duhovnoπÊu 451Religija i politika 453

Pojmovnik 456Autori tekstova 483Kazalo 484Zahvale 494

Islam

Religije istoËne Azije

Bahaizam

Religija u danaπnjem svijetu

©to je religija?RUSSEL T. McCUTCHEON

Iako nitko nije siguran u podrijetlo rijeËi ≈religija√, znamo da ona potjeËe iz latinskog jezika i da jezici na kojeje latinski vrπio utjecaj imaju rijeËiistovjetne hrvatskoj rijeËi ≈religija√. Ono πto se u britanskoj znanosti nekad zvalo komparativna religija, u njemaËkom je poznato kao Religionswissenschaft (ili samoWissenschaft), sustavno prouËavanjereligija, a u francuskom kao les sciencesreligieuses. Iako poËeci rijeËi religija, koji seæu u antiËka vremena, nemaju veze s njezinim danaπnjim znaËenjima,Ëini se da potjeËe od rijeËi koje su znaËile: obraÊati pozornost na nekuaktivnost (religere) ili neπto Ëvrsto dræati (religare), no danas se obiËnoupotrebljava kad se govori o vjero-vanjima, ponaπanju i druπtveniminstitucijama koje imaju neπto zajedniËko s razmiπljanjima o nekom,ili svima, od navedenih koncepata:podrijetlo, kraj i znaËaj svemira, dogaaji poslije smrti, postojanje i volja moÊnih, neljudskih biÊa kao πto su duhovi, preci, aneli, demoni i bogovi te naËin na koji

Razumijevanjereligije

10R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

I .POGLAVLJE

≈Definirati neznaËi zavrπiti

nego zapoËeti.Definirati neznaËi zarobiti

nego stvoriti ...Na kraju,

definirati neznaËi uniπtiti

nego konstruiratis ciljem

uËinkovitograzmiπljanja ...

Zapravo, imamodefinicije, koje

su nejasne i nerazgovjetne,

i to za svakustvar o kojoj

neπto znamo ...Stoga definirajmokoncept definicije

kao probnuklasifikaciju

fenomena kojinam dopuπta

da zapoËnemo s analizom

tako definiranogfenomena.√

Brian K. Smith

sve od navedenoga oblikuje ljudskorazmiπljanje.

Svaki od ovih koncepata odnosi se na naπem oku nevidljiv (neempirijski)svijet koji kao da leæi izvan ljudskepovijesti. Pojave koje nazivamoreligioznima Ëesto se smatraju opreËnimaonim institucijama koje oznaËujemopolitiËkima. Zbog toga se rukovodimosljedeÊom pretpostavkom: dok je religijastvar osobnog vjerovanja o kojoj se ne moæe odluËiti razumnom raspravom,stvari poput politike vidljive su i javne te stoga otvorene jednoj takvoj raspravi.

Bit religijeIako je ta uobiËajena razlika izmeuprivatnog i javnog, osjeÊaja i djelovanja,sama po sebi stvar povijesnog razvoja, tek smo negdje u 17. stoljeÊu vidjelidokaze da su se rijeËi, koje su se nekadodnosile na neËije ponaπanje, poloæaj u druπtvu i druπtveni status (na primjerpoboænost i poπtovanje), postale stvarosobnih osjeÊaja. Danaπnja pretpostavkada svi posjedujemo jezgru vjerovanja koju na neki naËin javno izraæavamo krozrituale toliko je raπirena da se Ëini da se njezino preispitivanje protivi intuiciji.

11©

TO

JER

EL

IGIJA

?

HodoËasnici palesvijeÊe napravljene od jakova maslaca u hramu Jokhangu u Lhasi, najvaænijembudistiËkom mjestu u Tibetu.

Ova pretpostavka nadahnjuje ljude koje bismo mogli nazvati≈esencijalistima√. Oni su ≈esencijalisti√jer podræavaju miπljenje da religijaimenuje vidljiva ponaπanja koja suuzrokovana neËime πto nazivaju ≈vjera√. Dakle, moæemo zamisliti da netko kaæe: ≈Nisam religiozan, ali sam duhovan.√ Ovdje sepodrazumijeva pretpostavka da su institucije povezane s religijama(hijerarhije, propisi, rituali, itd.) tek sporedne i nebitne. Vaæna odrednica je unutraπnja vjera, unutraπnja ≈esencija√ (bit) religije. Iako je bit religije neπto bez Ëegase pojedinac smatra nereligioznim, javlja se pod razliËitim imenima:vjera, vjerovanje, svetost ... Esencijalisti se opÊenito slaæu da je bit religije stvarna i neempirijska, dakle da je samu po sebi ne moæemovidjeti, Ëuti, dotaknuti. Ona se opireprouËavanjima i mora se iskusiti iz prve ruke.

Funkcija ≈religije√Osim pristupa koji podrazumijevaunutraπnje iskustvo, koje Ëini podlogureligioznog ponaπanja, uËenjaci suupotrebljavali termin ≈religija√ za neπtoπto smatraju radoznalim podruËjimaopazivog ljudskog ponaπanja, kojemje potrebno objaπnjenje. Takvi ljudiformiraju teorije kako bi objasnili zaπto ljudi misle da, na primjer, nevidljivdio njihova tijela (obiËno zvan ≈duπa√) æivi i nakon tjelesne smrti, da moÊna biÊa upravljaju svemirom, da upostojanju ima neπto viπe od onoga πto je vidljivo golim okom. Te su teorijeveÊinom funkcionalistiËke prirode, πto bi znaËilo da je teæe odrediti socijalnu, psiholoπku ili politiËku ulogu koju igraju pojave koje nazivamo ≈religioznima√. Konkretno,imamo funkcionaliste kao πto su:

l Karl Marx (1818. ∑ 1883.), Ëije je djeloo ekonomiji politike religiju smatralomirotvorcem koji je ujedno umrtvljivao

12R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

David Beckham u oËima mnogihljudi uæiva statusikone, kojom je postao zahva-ljujuÊi uspjehu u nogometu.

potlaËen ljudski osjeÊaj za bol i otuenje,a istovremeno spreËavao da poduzmuneπto da im æivot bude sretniji poπto sesmatralo da krajnja odgovornost prebivau biÊu koje postoji izvan povijesti.

l Émile Durkheim (1858. ∑ 1917.), Ëija je socioloπka definicija religijepodrazumijevala skup vjerovanja i praksi πto su ljudima, koji su se njimarukovodili, omoguÊivale da budu dijelomzajedniËkog druπtvenog identiteta.

l Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.), kojega su vlastite psiholoπke studijepotaknule da usporedi religioznoponaπanje s funkcijom koju imaju snovi. Prema njemu, snovi pomaæuljudima ≈isprazniti√ antisocijalnetjeskobe na naËin koji ne prijetinjihovome mjestu unutar skupine.

Iako su ova tri klasiËna pristupapriliËno razliËita, svaki od njih moæe se shvatiti kao funkcionalistiËki utolikoπto na religiju gleda kao na institucijukoja ima ulogu pomagati zajednicama i pojedincima da se reproduciraju.

Pristup obiteljske sliËnostiTreÊi se pristup naziva definicijaobiteljske sliËnosti. Podosta se razlikujeod esencijalistiËkog naËina definiranjareligije sukladno kojemu postojeneempirijska, temeljna obiljeæja bez kojih neπto nije religiozno i funkcionalistiËkog koji kaæe da religije pomaæu u zadovoljavanju ljudskih potreba. Povezan s filozofijomLudwiga Wittgensteina (1889. ∑ 1951.),pristup obiteljske sliËnosti smatra daniπta ne odreuje samo jedna suπtina ili funkcija. ToËnije, jedino Ëlanovi jedneobitelji u veÊoj ili manjoj mjeri dijeleskup zajedniËkih osobina, isto kao πto pojave koje nazivamo ≈igrama√manje ili viπe posjeduju niz zajedniËkihobiljeæja. Niti jedno od njih nije

ravnomjerno rasprostranjeno meuËlanovima skupina koje nazivamo≈obiteljima√ ili ≈igrama√, pa su tako i sve ostale stvari (ukljuËujuÊi i religiju!)definirane utoliko πto su im u manjoj ili veÊoj mjeri zajedniËki nizoviograniËenih zajedniËkih osobina.

≈Religija√ kao klasifikatorPouka priËe jest da je vjerojatnije da Êe nam rijeË ≈religija√ viπe reÊi o osobikoja je upotrebljava (klasifikatoru) nego o stvari koju se klasificira. Na primjer, frojdovski psiholog neÊe doÊi do zakljuËka da religija funkcionira na naËin da potlaËuje narodne mase.Frojdovska teorija iskljuËuje izvlaËenjetakvog marksistiËkog zakljuËka.Takoer, bilo koji znanstvenik kojiprihvati Wittgensteinov pristup prije ili kasnije naiÊi Êe na sluËaj u kojem Êeskupina imati neke zajedniËke osobine,ali bit Êe ih nedovoljno da bi se smatralereligijom. Ako, na primjer, nogometneutakmice zadovoljavaju veÊinu kriterijajedne religije, πto se sve ne bi moglonazvati religijom, ako je i nogomet jednaod njih? I πto tako πiroka primjena rijeËi≈religija√ Ëini njezinoj posebnosti, a time i korisnosti? ©to se tiËe onih kojise priklanjaju esencijalistiËkom pristupu,vjerojatno nije sluËajno da se samo one institucije s kojima se pojedinac slaæe smatraju izriËajima autentiËnogunutraπnjeg iskustva, sentimentalnosti ili osjeÊaja dok se ostale tradicijekritiziraju kao plitke i preraene.

Dakle, πto je religija? Baπ kao i bilokoji drugi pojam u naπem rjeËniku,religija je povijesni artefakt kojeg razliËitisudionici druπtva upotrebljavaju u raznesvrhe: da klasificiraju odreene dijelovesvojeg druπtvenog æivota u svrhu njihovaslavljenja, poniæavanja ili teroriziranja.©to god da ona jest ili nije, religija je, ako niπta drugo, element retorike kojiËlanovi skupine upotrebljavaju kako bi razvrstali svoje identitete unutar nje.

13©

TO

JER

EL

IGIJA

?

Fenomenologija i prouËavanjereligijeCHR ISTOPHER PARTR IDGE

Postoji dugaËka povijest prouËavanjareligija i zainteresiranosti za religijedrugih. UnatoË tomu, akademskoprouËavanje religija razmjerno je nova pojava na sveuËiliπtima. UvelikezahvaljujuÊi impresivnom radu i utjecajunjemaËkog znanstvenika Friedricha Maxa Müllera (1823. ∑ 1900.), prve sveuËiliπne katedre utemeljene su u posljednjoj Ëetvrtini devetnaestogstoljeÊa. Do druge polovice dvadesetogstoljeÊa prouËavanje religije postalo jeistaknuto i vaæno polje akademskihistraæivanja. U povijesnom razdoblju u kojem je racionalizam prvog dijelastoljeÊa doæivio propadanje te je doπlo do porasta zanimanja, posebice zanekrπÊanske vrste duhovnosti, od 1945.godine poËeo se pojavljivati rastuÊi brojakademskih institucija koje nude kolegijei teËajeve prouËavanja religije. Nadalje,studije provedene u ostalim disciplinamasve su se viπe meusobno pribliæavalestudijama Ëiji su autori bili studentireligije (vidi Ëlanke ≈Antropologijareligije√, ≈Psihologija religije√,≈Sociologija religije√ i ≈KritiËka teorija i religija√). Ti su Ëimbenici,izmeu ostalih, omoguÊili prouËavanjureligije na sveuËiliπtima Zapada odmakod tradicionalnog poloæaja, koji je bio uz bok prouËavanju krπÊanske teologije, i to kako bi se takvo prouËavanje mogloizgraditi kao neovisna grana istraæivanja.Dakle, dok je u prvom dijelu stoljeÊaizuËavanje nekrπÊanskih vjera biloorganizirano na fakultetima krπÊansketeologije i pouËavano kao dio teoloπkogakademskog stupnja, dogodio se pomak,posebice u kasnim 1960-im i 1970-im

kada je pojam ≈religijskih studija√ postao uobiËajen te su osnovani razliËiti odsjeci religioznih studija.

ReligionsphänomenologieFenomenologija se razlikuje od ostalihpristupa izuËavanju religije utoliko πto nuæno ne pokuπava razumijevatidruπtvenu prirodu religije, ne bavi seistraæivanjem psiholoπkih Ëimbenikavezanih uz religiozna uvjerenja niti seposebno bavi povijesnim razvojemreligija. Njezin je glavni interes opisneprirode, ona se bavi klasifikacijomreligioznih fenomena: predmeta, rituala, uËenja, ponaπanja i sliËnog.

Pojam Religionsphänomenologie prvije upotrijebio nizozemski znanstvenikPierre Daniel Chantepie de la Saussaye(1848. ∑ 1920.) u svome djelu Lehrbuchder Religions-geschichte (1887.), u kojem je na jednostavan naËindokumentirao religiozne fenomene. Ovu vrstu fenomenologije mogli bismoopisati kao deskriptivnu, kojoj je ciljjednostavno prikupiti informacije o razliËitim religijama i, kao πtobotaniËari klasificiraju biljke, prepoznati raznovrsnosti pojedinihreligioznih fenomena. Takva klasifikacijavrsta religioznih fenomena, koja je glavnoobiljeæje fenomenoloπke metode, moæe se vidjeti i u djelima suvremenihznanstvenika kao πto su Ninian Smart(1927. ∑ 2001.) i Mircea Eliade (1907. ∑ 1986.). Takve doktrine (svakako u ranijim djelima) imajutendenciju prikaza religijskih fenomenakoji su, da nastavimo s analogijom,umnogome sliËni botaniËkomepriruËniku. Prepoznaju se razliËite vrste(viπa religija, niæa religija, proroËanskareligija, mistiËna religija itd.) te sekategoriziraju, razmatraju i usporeujupojedina religiozna vjerovanja i prakse.

S napretkom izuËavanja religijefenomenologija je postala kompleksnametoda koja zasluæuje viπe pozornosti od Chantepieva pukog katalogiziranjaËinjenica.

14R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Taj kasniji interdisciplinarni razvoj, koji je dijelom bio nadahnutfilozofijom Edmunda Husserla (1859. ∑ 1938.), prepoznao je kako lako prijaπnja uvjerenja nesvjesno utjeËu na neËije razmiπljanje. Zato su znanstvenici poput Gerardusa van der Leeuwa (1890. ∑ 1950.)naglaπavali potrebu za fenomenoloπkomepoché, odnosno kategoriziranjempitanja o ontoloπkom ili objektivnomstatusu koji religiozne pojave imajusukladno svjesnosti. Na taj se naËin na poËetku odlaæe pitanje o objektivnojili neovisnoj istini o Kali, Allahu ili Duhu Svetom. Znanstvenik teæi obustavljanju prosuivanja o vjerovanjima onih koje prouËava kako bi stekao veÊu objektivnost i toËnost razumijevanja. KljuËno mjesto u fenomenologiji zauzima i potreba za empatijom (Einfühlung)koja pridonosi razumijevanju religijeiznutra. Studenti religije istraæuju kako≈osjetiti√ naËin religioznih vjerovanjatako da prema vjernicima osjeÊajuempatiju. Zajedno s prekidanjem osuda i empatiËnosti, fenomenolozigovore o ≈fotografskoj viziji√,sposobnosti da promatraË vidi izaposebnosti religije te da dosegne njezinu bit i znaËenje. Mi Ëesto vidimo samo ono πto æelimo ilioËekujemo da Êemo vidjeti, a fotografska vizija je sposobnost da se fenomen promatra bez takvihiskrivljenja i ograniËenja. Stogafenomenolozi kasnijeg razdoblja nisusamo katalogizirali Ëinjenice religijskepovijesti, nego su i uz pomoÊ epoché,empatije i fotografske vizijeteæili razumijevanju njihova znaËenja za vjernika. Iako su fenomenolozi vrlo svjesni Ëinjenice da Êe uvijekpostojati raskorak izmeu vjernikova iznanstvenikova razumijevanja religioznihËinjenica, cilj je fenomenologije, koliko je god to moguÊe, svjedoËiti samo onomuπto je opaæeno. Teæi se otklanjanju svega πto bi stalo na put neutralnompredstavljanju Ëinjenica.

Ideja svetogNeki su znanstvenici nadiπli takvojednostavno predstavljanje Ëinjenica i zahtijevali viπe. KlasiËan primjer je Rudolf Otto (1869. ∑ 1937.) i njegovo djelo Das Heilige (Idejasvetog, 1917.). On na temelju svojegprouËavanja razliËitih religija tvrdi da je svim religijskim izriËajimazajedniËki nepobitan osjeÊaj≈nadnaravnog√ ili ≈svetog√. Naravno, tu se ne mora raditi samo o jednostavnom prikazu Ëinjenica povijesti religije, nego i o razvoju pojedinih filozofskihinterpretacija tih Ëinjenica. Otto tvrdi da je srediπnja istina svih religija iskrenosjeÊaj strahopoπtovanja ili naklonostivjernika, osjeÊaj tajanstvenosti nadahnutsusretom s boæanskim. Otto uspijevanapraviti i viπe od pukog izlaganjareligijskih Ëinjenica. On kreÊe odpretpostavke postojanja svetog na naËin da prihvaÊa istinitost susreta s nadnaravnim.

Za neke je znanstvenike, kao πto je Ninian Smart, takva pretpostavkaizuËavanja religije neprihvatljiva. Takvo kompromitiranje objektivnosti,kaæe Smart, iskrivljuje znanstvenikovaistraæivanja i otkriÊa. Ono πtoznanstvenik na taj naËin dobije nijenepristran prikaz religijskih Ëinjenica,nego osobna teologija religije.

Neutralnost?Dok Ottova vrsta fenomenologije jasno prikazuje osnovni nedostatakobjektivnosti, u danaπnje se dobauglavnom prepoznaje da je to problemkoji se javlja u prouËavanju religije kao takve. Iako bi mnogi znanstvenicikoji danas prouËavaju religiju æeljeliobraniti pojam epoché kao ideal kojem bi pojedinac trebao teæiti, postavlja se pitanje je li u tom idealu sadræanaodreena doza naivnosti. Na primjer,sam postupak odabira i izrade tipologija pretpostavlja odreenu razinu tumaËenja.

15F

EN

OM

EN

OLO

GIJA

IP

RO

U»

AV

AN

JER

EL

IGIJE

Davanje prednosti pri odabiru nekihËinjenica u odnosu na ostale i njihovopredstavljanje zajedno s nekim drugimËinjenicama kako bi ih se prikazalo kaoneku vrstu religije ipak pretpostavljanekakvu razinu tumaËenja. »injenice koje smatramo vaænima ili nevaænima,zanimljivima ili nezanimljivima, oblikovat Êe neke od naπih nazora,bilo da su oni religijski ili ne. Biti ateist ne znaËi automatski da jeznanstvenik objektivniji ili neutralniji.Stoga se vjerovanje u odvojenuobjektivnost i tvrdnja da je ona strogo≈deskriptivna√ sada smatraju naivnima.

Vaæno je da, kako se upuπtamo uizuËavanje, prepoznamo i kritiËkiprocijenimo naπa vjerovanja, naπepretpostavke, naπe predrasude i naËin na koji bi oni mogli oblikovati naπerazumijevanje religije (vidi Ëlanak≈KritiËka teorija i religija√).

UpuÊene i neupuÊene osobeJoπ jedno vaæno pitanje vezano uzsuvremeno izuËavanje religioznosti jest problem ≈upuÊenih i neupuÊenihosoba√. U kojoj mjeri nevjernik(≈neupuÊena osoba√) moæe razumijevati

16R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Milijuni hodoËasnika na svetkovini Maha KumbhMela u Allahabadu u Indiji

vjeru na naËin na koji to moæe vjernik(≈upuÊena osoba√)? Smatra se daneupuÊene osobe, jednostavno zato πto nisu upuÊene, nikad ne mogu u potpunosti shvatiti iskustvo upuÊenih.»ak Êe i ljudi koji iskuse isti dogaaj u isto vrijeme (zbog svojih uvjerenja i osobnih iskustava) tumaËiti to iskustvo na drugaËije naËine.

Ipak, neki su znanstvenici bili uvjereni da postoji nedvojbena prednost u prouËavanju religije ≈izvana√ koje se ponekad naziva etiËka perspektiva. Pripadnike religije moæe uvjetovati, ili na njih

moæe vrπiti pritisak da prihvateodreeno, a Ëesto i ograniËeno shvaÊanjenjihove vjere, dok je neupuÊena osoba u znanstvenom poloæaju u kojem na nju ne utjeËu takvi pritisci i uvjetovanje.Nepristranost i nezainteresiranostomoguÊuju veÊu objektivnost.

Nedvojbeno postoji vrijednostznanstvene odvojenosti od religije. No iako znanstvenik moæe boljepoznavati povijest, tekstove, filozofiju,ustrojstvo i druπtvene implikacije nekevjere od prosjeËnog vjernika, a nijeiskusio tu vjeru ≈iznutra√, sigurno Êeimati priliËno veliku rupu u srediπtu svog shvaÊanja. Zapravo, mnoge ÊeupuÊene osobe ustrajati na tome da jeznanstveno ≈razumsko znanje√ sporednou odnosu na ≈znaËenje√ njihove vjere.Dakle, i drugi su spoznali vrijednostprouËavanja religije od strane ≈upuÊenihosoba√, ili barem Ëvrsto oslanjanje na stajaliπta upuÊenih, koje se ponekadnaziva emska perspektiva.

Osluπkivanje i dijalogKako bi se uzela u obzir emskaperspektiva, zajedno s naglaskom na promatranje sudionika (vidi ≈Antropologiju religije√), neki su govorili o ≈razini odjeka√ u studijama religije. Prelazak praga razine odjeka dogaa se kad upuÊene osobe preispituju tumaËenja znanstvenika ∑ emskaperspektiva pobija etiËku interpretaciju.Perspektiva upuÊene osobe, koja moæe biti u sukobu sa znanstveniminterpretacijama, smatra se jednakovaænom ili Ëak i vaænijom. WilfredCantwell Smith (1916. ∑ 2000.) Ëak je tumaËio da niti jedno shvaÊanje vjere nije vjerodostojno sve dok ga ne prizna upuÊena osoba.Studije religije se, dakle, provode u kontekstu dijaloga koji ozbiljno shvaÊa nazore upuÊenih osoba u svrhu dubljeg razumijevanja pogleda na svijet upuÊene osobe.

17F

EN

OM

EN

OLO

GIJA

IP

RO

U»

AV

AN

JER

EL

IGIJE

S druge strane fenomenologijeU knjizi Beyond phenomenology(S druge strane fenomenologije, 1999.)Gavin Flood prosuuje da ono πto je bitno za prouËavanje religija ≈nije toliko razlika izmeu upuÊenih i neupuÊenih osoba, nego izmeukritiËkog i nekritiËkog√.

Flood upotrebljava teorije koje surazvijene u druπtvenim znanostima.PozivajuÊi se na pomak u suvremenojteoriji razgovora, koja prepoznaje da je cjelokupno znanje svojstvenotradiciji i utemeljeno unutar pojedinekulture (vidi Ëlanak ≈KritiËna teorija i religija√), Flood najprije objaπnjava da religije ne treba izdvajati i prouËavatiodvojeno od povijesnog, politiËkog,kulturoloπkog, lingvistiËkog i socijalnogkonteksta. Kao drugo, tvrdi daznanstvenici, na koje utjeËu i njihoviosobni koncepti, uvijek unose vlastitukonceptualnu prtljagu u prouËavanjereligije.

Dakle, bilo da se radi o utjecaju koji istraæivanja imaju na zajednicu koju se prouËava ili da je to zbogpredrasuda, predvianja, instinkata,emocija i osobina znanstvenika kojeznaËajno utjeËu na to istraæivanje,

akademsko prouËavanje religije nikad ne moæe biti neovisno i u potpunostiobjektivno. Sukladno tome, Flood se zalaæe za ≈rigorozan metateoretskidiskurs√ u prouËavanju religija.Metateorija je kritiËka analiza teorije i prakse i cilj joj je ≈razjasniti temeljnepretpostavke svojstvene svakomistraæivaËkom projektu i kritiËki se na njih osvrnuti√.

Prema tome, metateorija je bitna jer ona ≈propituje kontekste istraæivanja,prirodu istraæivanja i vrste interesapredstavljene u njemu√. Metateorijapritom preispituje ideju odvojeneobjektivnosti u prouËavanju religije i stajaliπte da pojedinac moæe bitinezainteresirani promatraË koji jesposoban napraviti neutralne opisereligijskih fenomena, a da na njih neutjeËu osobne procjene. Dakle,znanstvenici se uvijek trebaju kritiËkiangaæirati oko vlastitih pretpostavki,predrasuda i nagaanja i uzeti ih u obzir.

To znaËi da biti pripadnik neke vjere ne mora ujedno biti zapreka u prouËavanju religije. Netko, na primjer,moæe biti krπÊanski teolog i dobarstudent religije. No za znanstvenikepoput Flooda nije vaæno je li netkovjernik ili nije, nego kritiËki angaæmanoko pretpostavki neke osobe i svjesnost o njima: ≈Vaæna je kritika, a ne vjera.√

Bitno je napomenuti da nedavniteoloπki rad i filozofija religije, veÊinom u Francuskoj, vide nove moguÊnosti za filozofiju religije u okretanju premafenomenologiji. VeÊina tog rada nastala je kao odgovor na teorijufilozofa, francuskog Æidova EmmanuelaLevinasa (1906. ∑ 1995.). Imena posebnopovezana s tom temom su Jean-LucMarion, Dominique Janicaud, Jean-LucChretien, Michel Henry i Alain Badiou.Marion je, na primjer, pisao ofenomenologiji dara u teologiji, Badiou je odgovorio na Levinasovoosporavanje stavljanja naglaska na znaËaj ≈drugog√, a Chretien je pisao o fenomenologiji molitve.

18R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Albanski katolici na misi

AntropologijareligijeF IONA BOWIE

Antropologija pristupa religiji kao vidukulture. Religiozna vjerovanja i praksebitni su za naËin na koji organiziramosvoje druπtvene æivote. Oni oblikujurazumijevanje naπeg mjesta u svijetu i odreuju naËin na koji se povezujemojedni s drugima i s ostatkom prirodnog (i nadnaravnog) poretka. Istinitost u odnosu na neistinitost religioznihvjerovanja ili autentiËnost odnosnomoralna vrijednost religijskih praksi Ëesta su tema antropologa Ëiji je glavnizadatak dokumentirati πto ljudi rade i misle, a ne odreivati u πto bi oni trebalivjerovati ili kako se trebaju ponaπati.

Jedno od ranih promatranja u antropologiji religije bavilo se opsegom u kojem religija i socijalnastruktura odraæavaju jedna drugu.Dvojica su ljudi pruæila dokaze o ovoj sluËajnosti obrazaca: francuskipovjesniËar Fustel de Coulanges (1830. ∑ 1889.), koji se sluæio klasiËnimizvorima, i πkotski biblijski znanstvenikWilliam Robertson Smith (1846. ∑ 1894.),koji je studirao semitske religije. Na primjer, nomadska plemena, kao πto su beduini, razmiπljaju o Bogu u okvirima oca i upotrebljavaju obiteljskei pastoralne prikaze da bi opisali svojodnos s njime. U opreci s time, staloæeno,hijerarhijsko druπtvo opisat Êe Boga kao monarha kojem se odaju poËasti, a na prikazima se nalaze sluge i stvari uz pomoÊ kojih se πtuje vrhovnogvladara. Ove rane studije utjecale su na francuskog sociologa ÉmileaDurkheima (1858. ∑ 1917.) Ëija je knjiga Elementarni oblici religioznogæivota (1912.) postavila temelj kasnijimantropoloπkim studijama religije.

Durkheim nije htio tvrditi da religijaodreuje strukturu druπtva. On jeobjaπnjavao da je religija projekcijanajviπih druπtvenih vrijednosti i ciljeva. PodruËje svetog odvojeno je od svjetovnog i napravljeno da djeluje i prirodno i obvezno. Putem kolektivnihrituala ljudi iznova potvruju svojevjerovanje u nadnaravna biÊa i ujednojaËaju meusobne odnose.

UroeniËki naËin æivota koji povezuje grupe ljudi s odreenimoblicima animalnog ili nekim drugimvrstama prirodnih fenomena, koji mogubiti ili zabranjene ili propisane vrsteponaπanja, mnogi su znanstvenici 19. stoljeÊa smatrali najranijim oblicimareligije te je kao takav bio predmetzanimanja Durkheima i antropologaEdwarda Burnetta Tylora (1832. ∑ 1917.).On je napravio evolucijski pomak od animizma k politeizmu, a zatim i monoteizmu. Ipak, kako su evolucijskidokazi u osnovi nedokazivi, njegov sekasniji rad nije nadograivao samo na te temelje nego i na viπe socioloπke uvideDurkheima i antropologa kao πto su biliAlfred Radcliffe-Brown (1881. ∑ 1955.) i sir Edward Evan Evans-Pritchard (1902. ∑ 1973.).

Evans-Pritchard nastojao je zadræatipovijesnu perspektivu svojih prethodnikadok je u isto vrijeme postavljao pitanjenagaanja o podrijetlu podatakazasnovanih na opaæanjima iz prve ruke i sudjelovanju u æivotima ljudi.Njegovo klasiËno djelo iz 1937. godine o etnografiji Ëarobnjaπtva, proricanju i magiji u plemenu Azande u srediπnjojAfrici pokazalo je su da vjerovanja kojaiz perspektive zapadnjaka izgledajuiracionalno i neznanstveno, kao πto jepostojanje vjeπtica i magije, savrπenologiËna poπto se shvati apstraktni sustav na kojem se zasniva to druπtvo.

Dok je Durkheim bio deklariraniateist, neki od najutjecajnijih antropologakasnijeg dijela 20. stoljeÊa, ukljuËujuÊiEvans-Pritcharda, bili su ili su postalirimokatolici.

19A

NT

RO

PO

LOG

IJAR

EL

IGIJE

≈Vjera u vrhovnog

Boga ili jednogBoga viπe nije

samo pukofilozofsko

razmiπljanje; ona je velika,

praktiËna ideja.√Maurice Hocart

20R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Mitovi i simboliDOUGLAS DAVIES

Da smo maloprije Ëuli neku dirljivuglazbu, iznenadili bismo se kad bi nas netko pitao je li ta glazba bilatoËna ili netoËna. Glazba, mogli bismo odgovoriti, ne moæe biti nitoËna ni netoËna. Neprikladno je pitati takvo pitanje. VeÊina ljudi zna da im se glazba kao takva moæe obratiti bez uporabe govora.

Kako je s glazbom, tako je i sljudima. Na pitanje πto netko ≈misli√ne moæe se u potpunosti odgovoritiako se kaæe da je on vaπ suprug ilida je ona vaπa supruga, i to zato πto uvijek postoje neizreËene razineintuicije, osjeÊaja i emocija ugraenihu meuljudske odnose. Na pitanje››znaËenja‹‹ mora se uvijek gledati tako da se uzimaju u obzir ovedimenzije kao i one ËinjeniËne.

MitoviMitovi postoje u mnogim oblicima ovisno o kulturi iz kojepotjeËu. No njihova funkcija je odreivanje kljuËnih pitanja i æivotnih vrijednosti dotiËnog druπtva.Oni Ëesto dramatiziraju dubokapitanja æivota i smrti, postankaËovjeËanstva i smisla æivota te naËinana koji bismo se trebali ponaπati kao graanin ili supruænik, kao Boæjestvorenje ili poljoprivrednik itd.

Mitovi nisu znanstvene ili socioloπke teorije koje se bave tim pitanjima. Oni su rezultat naËina na koji je neki narod ili skupina ljudi razmiπljala o njima. Njihova jefunkcija ne samo navoenje teorijeæivota, koju se moæe prihvatiti ili ostaviti na volju. Oni sluæe tome da iznude odaziv ËovjeËanstva. Mogli bismo govoriti o mitovima kao o mostovima izmeu intelekta i emocija, izmeu uma i srca, a pritom su poput glazbe. Izraæavajuideju i izazivaju reakciju na nju.

Ponekad mitovi tvore opseænenizove, meusobno se isprepliÊuÊi

i susreÊuÊi s mnogim vidovima æivota, kao πto je to sluËaj kod naroda Dogon koji æivi na rijeci Niger u zapadnoj Africi. S drugestrane, mogu jednostavno sluæiti kao djelomiËni prikazi problema kao πto je mrænja izmeu ljudi i zmija ili razlog odreenog oblika planine.

Jedan od problema u razumi-jevanju mitova leæi u Ëinjenici da sureligije Zapada (judaizam, krπÊanstvoi islam) vrlo zainteresirane za povijest. One imaju svoje osnivaËei povijest smatraju Boæjim djelom.Ovaj snaæni naglasak stavljen na stvarne dogaaje razlikuje se od istoËnjaËkog pristupa religiji, koji naglaπava svjesnost pojedinca.Hinduizam i budizam imaju drugaËiji pristup povijesti, a samim time i znanosti.

Na Zapadu je potraga zaznanstvenim Ëinjenicama poputpotrage za povijesnim Ëinjenicama, alioba napora razlikuju se od potrage zareligioznim iskustvom danaπnjice. NaZapadu su povijest i znanost zaæivjelekao okviri unutar kojih se pronalazei tumaËe religiozna iskustva, a jednaod posljedica toga je da je s mitovauklonjena njihova moÊ da pobudeodgovore ljudi na religiozne nazore.

Uvaæeni povjesniËar religije Mircea Eliade teæio je ponovnomuspostavljanju izgubljenog smislasvetog tako da je pomagao ljudimada shvate pravu prirodu mitova.Svjetovni zapadnjak izgubio je smisaosvetog i to pokuπava nadoknaditi,kako Eliade tvrdi, uz pomoÊznanstvene fantastike, knjiæevnostinadnaravnog i filmova. Naravno,pojedinac moæe imati snaæan osjeÊajza povijest i ne teæeÊi tomu da uniπtimitsko cijenjenje ideja i vjerovanja.

SimboliReligiozni simboli pomaæu vjernicimau razumijevanju njihove vjere najedinstvene, profinjene naËine. Baπ kao i mitovi, i oni sluæe da biudruæili intelekt i emocije za potrebenaukovanja. I simboli integrirajusocijalne i osobne dimenzije religije,

omoguÊujuÊi pojedincima da imajuneka zajedniËka vjerovanja izraæenauz pomoÊ simbola, dok u isto vrijemeimaju slobodu unoπenja osobnogznaËenja u njih.

Cijeli svoj æivot æivimo u svijetusimbola. Svakodnevni osmijesi i drugi izrazi lica, rukovanja i pozdravi,kao i prihvaÊeniji statusni simbolipoput dobrih automobila i velikihkuÊa drugima πalju poruke o nama.

Da bismo razjasnili znaËenjesimbola pomoÊi Êe ako napravimorazliku izmeu termina ››simbol‹‹i ››znak‹‹. U vezi sa znakovima postoji odreena proizvoljnost, takoda rijeË ››stol‹‹, koja oznaËuje komadnamjeπtaja ravne povrπine i ima Ëetiri noge moæemo bez problemazamijeniti bilo kojim drugim zvukom,tako da ga recimo Englezi zovu table,Nijemci Tisch, a Velπani bwrdd.

Za razliku od znaka, simbol jeprisnije povezan s onime na πto se odnosi. Sudjeluje u onome πto simbolizira i ne moæe se lakozamijeniti s nekim drugim simbolomniti se moæe objasniti rijeËima i joπ uvijek posjedovati istu moÊ. Na primjer, poljubac je simbolprivræenosti i ljubavi i ne samo da oznaËava te osjeÊaje nego ih i prikazuje. U tom smislu simbol je ustvari misao na djelu.

Religiozni simboli posjeduju oveopÊe odrednice, ali Ëesto su Ëak i moÊniji jer utjelovljuju i izraæavajunajviπe æivotne vrijednosti. Isusov kriæ, svete knjige muslimana ili sikha,sveta krava hinduista ili Budha kojisjedi u tiπini ∑ svi oni simbolizirajuodanost milijuna religioznih æena i muπkaraca. U sluËaju njihova obeπËaπÊenja ili napada na njih, dolazi do snaæne reakcije vjernika kojapokazuje koliko su duboko simboliusaeni u njihov emocionalni æivot.

Snaga simbola leæi u njihovojsposobnosti da ujedine vjernike jedne vjere u zajednicu. Ostvarujuæariπnu toËku vjere i akcije dok u isto vrijeme omoguÊuju stupanjosobnog shvaÊanja koji s njimamoæda i ne dijele ljudi izvana.

21M

ITO

VI

IS

IMB

OL

I

U mnogim je druπtvima zajedniËki pogled na simbole bitan kao ujedinjujuÊi æivotni princip.Krv, na primjer, moæe biti simbolæivota, snage, roditeljstva ili obitelji te srodstva kao takvog. U krπÊanstvuona predstavlja æivot koji se izlije nasamrti, samoærtvujuÊu ljubav Kristakoji je umro zbog ljudskoga grijeha.

MoguÊe je i da crvena boja posluæi kao simbol opasnosti zbog svojeg dubljeg bioloπkogpovezivanja sa æivotom i smrti.

Simboli sluæe kao okidaËi religioznepredanosti. Oni utjelovljuju uËenja

i izraæavaju ih na opipljiv naËin, takoda u krπÊanstvu sakrament krπtenja i Isusova posljednja veËera dovodevjernika u praktiËnu vezu s inaËeapstraktnim idejama pokajanja i oprosta. Teπko da bi ljudi mogliæivjeti bez simbola jer oni uvijektrebaju neπto da ih motivira na æivot.To ustvari znaËi da apstraktne idejetrebaju biti smjeπtene unutar simbolakako bi pojedinci bili potaknuti ravnatise po njima. Kada doe do pokuπajada se simboli pretvore u puke iskazeistine, moæe lako doÊi do nestajanjatog vaænog okidaËa.

Dekorativno odjeven plesaË izvodi Ramayanu, hinduistiËki ep u kojem su bogovi u srediπtu pozornosti i æive meu ljudima. Mitovi i simboli zauzimaju vaænije mjesto u religijama Istoka nego Zapada.

To se odnosi na Mary Douglas (1921. ∑ 2007.) i Victora Turnera (1920. ∑ 1983.) koji su bili posebnozainteresirani za simboliËke aspektereligije. Na njih nisu utjecali samoDurkheim i Evans-Pritchard, nego u veÊoj mjeri i Durkheimovi nadareniuËenici Marcel Mauss (1872. ∑ 1950.) i Henri Hubert (1864. ∑ 1925.). Oni su pisali o obrednim razmjenama,ærtvovanju i magiji. U svojoj utjecajnojzbirci eseja Purity and Danger(»ednost i opasnost, 1966.) Douglasrazmatra naËine na koje se ljudsko tijelo upotrebljava kao simbol sustava u kojem se nalaze πifrirana znaËenja. Na tijelo se gleda kao na mikrokozmossila i opasnosti pripisivanih druπtvu u cjelini. Dakle, skupina koja se brine za oËuvanje druπtvenih granica,poput Ëlanova brahmanske kaste u Indiji, poklanja veliku pozornostpojmovima ËistoÊe i oneËiπÊenja kojiutjeËu na tijelo pojedinca. U prouËavanjupravila ËistoÊe Douglas se prvenstvenobavi sustavima klasifikacije. Na primjer, u svojoj studiji æidovskih pravila ËistoÊe u treÊoj knjizi Mojsijevoj, Douglasobjaπnjava da prehrambena pravila nisu rezultat medicinskog ili higijenskogpovoda veÊ su u skladu sa sustavomklasifikacije koji æivotinje dijeli na Ëiste i neËiste vrste u skladu s Ëinjenicompodudaraju li se ili ne s odreenimpravilima (poput, recimo, jesu li papkari i preæivaju li) ili su anomalne i timeneËiste i zabranjene. Kao i RobertsonSmith, i Douglas je opazila da neki rituali zadræavaju svoju formu krozmnoge generacije bez obzira na promjeneu njihovu tumaËenju, a to je znaËenjeoËuvano u samoj formi, baπ kao iobjaπnjenja za odreenu ritualnu radnju.

U djelu Mary Douglas vidimoplodonosnu kombinaciju socioloπke i simbolistiËke tradicije durkheimovaca i strukturalizma Claudea Lévi-Straussa(ro. 1908.). Lévi-Strauss proveo jeterenski rad u amazonskom dijelu Brazila, no on je bio vrlo utjecajan kaoteoretiËar koji razmatra ne samo znaËenjeili semantiku druπtvenog ustrojstva nego i njegovu sintaksu ili formalneaspekte. U svoja Ëetiri sveska studijemitologije (1970. ∑ 1981.) trudi sepredoËiti univerzalnost odreenihkulturnih tema. »esto ih naziva binarnimopozicijama, kao πto je, na primjer,transformacija hrane iz sirove u kuhanuili opozicija izmeu kulture i prirode.Strukturalizam Lévi-Straussa osvrÊe se na ruski formalizam i lingvistiku ©vicarcaFerdinanda de Saussurea (1857. ∑ 1913.)te istiËe recentnije psihoanalitiËke studijereligije. Oba osvrta prije se mogu smatrati predstavnicima znanstvene nego humanistiËke tradicije. Sa stranesimbolizma i onog koji objaπnjava, Victor Turner autor je niza senzibilnih,podrobnih studija rituala i simbola kojese koncentriraju na procesijsku prirodurituala i njihovih teatralnih, dramatiËnihaspekata utemeljenih na opseænomterenskom radu meu zambijskimnarodom Ndembu provedenom 1950-ih godina. Clifford Geertz (1926. ∑ 2006.) u istoj se mjeri baviznaËenjem i tumaËenjem, a u skladu s njemaËko-ameriËkom tradicijomon se viπe osvrÊe na kulturu nego na druπtveno ustrojstvo. Za Geertza je religija ona bit koja daje smisaoljudskome druπtvu, a religiozni simbolikodificiraju stavove ili doæivljaj svijeta.Njihova snaga leæi u njihovoj sposobnostida odraæavaju i oblikuju druπtvo.

22R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

≈»ovjek jeæivotinja

zarobljena u mreæama

znaËenja koje je sam ispleo.Smatram da je kultura ta mreæa.√

Clifford Geertz

Pripadnik narodaKogi iz Kolumbijesvira frulu. Kogiji suzadræali teokratskoureenje druπtvakoje predvode vjerskivoe zvani mane.

SociologijareligijeMALCOLM HAMILTON

Socioloπko prouËavanje religije vuËe korijene iz prosvjetiteljstva 17. i 18. stoljeÊa, koje je teæilo ne samopropitivanju religijskih vjerovanja nego i razumijevanju religije kaoprirodnog fenomena, proizvoda ljudi, prije nego kao rezultata Boæjeg otkrivenja ili otkriveneistine. Dok je suvremena sociologijareligije uvelike napustila neskrivenokritiËan stav ranih teoretskih pristupareligijskih potraga za istinom, disciplina zadræava kljuËni princip da razumijevanje religije mora priznati da je, barem donekle,druπtvena tvorevina te da su tekovine druπtva bitno upletene u nastanak, razvoj i razumijevanjereligijskih vjerovanja i praksi.

Metodoloπki agnosticizam Dok neki sociolozi smatraju nekareligijska vjerovanja laænima, apriznanje toga kljuËnim za njihovosocioloπko razumijevanje, dominantnomjesto u sociologiji religije danaszauzima ≈metodoloπki agnosticizam√.Ta metoda navodi da nije ni moguÊe ninuæno odluËiti jesu li vjerovanja toËnaili netoËna kako bi ih se socioloπkiprouËavalo. Teologija i filozofija, a nesociologija, raspravljaju o pitanjimareligijske istine. Uvjeti koji promiËuprihvaÊanje ili odbacivanje religijskihvjerovanja i praksi, ali i upravljajunjihovim πirenjem, i utjecaj koji imajuna ponaπanje i druπtvo, mogu seprouËavati bez prethodne odluke o njihovoj istinitosti ili laænosti.

Korijeni u osobnim potrebamaTeoretski pristupi sociologiji religije mogu se korisno, iako pomalo ugrubo,podijeliti na one koji shvaÊaju da korijenireligije leæe u individualnim potrebama i sklonostima i na one koji uoËavaju da se ti korijeni nalaze u druπtvenimprocesima i proizlaze iz karakteristikadruπtva i druπtvenih skupina. Potonjemogu biti dodatno podijeljene na one koji naglaπavaju kognitivne procese, πto bi bio intelektualizam, i na one kojinaglaπavaju razliËite osjeÊaje i emocije,πto je emocionalizam.

U 19. stoljeÊu teoretiËari intelek-tualizma, kao πto su bili Auguste Comte (1798. ∑ 1857.), Edward BurnettTylor (1832. ∑ 1917.), James G. Frazer(1854. ∑ 1941.) i Herbert Spencer (1820.∑ 1903.), u osnovi su tumaËili religijskovjerovanje kao pokuπaje koji su nastaliprije pojave znanosti s ciljem razumije-vanja svijeta i ljudskog iskustva, a u sveveÊoj mjeri ih je trebalo zamijeniti pouz-dano znanstveno znanje. U buduÊnostinije trebalo biti mjesta za religiju te je ona trebala biti u potpunosti svjetovna.

TeoretiËari emocionalizma, kao πto su bili Robert Ranulph Marett (1866. ∑1943.), Bronislaw Malinowski (1884. ∑1942.) i Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.)smatrali su da religije proizlaze iz osjeÊajapoput straha, nesigurnosti, podvojenosti i strahopoπtovanja. One nisu pokuπaji dase objasni i shvati nego da se izie na krajs intenzivnim emocionalnim iskustvom.

Korijeni u druπtvenim procesimaNajutjecajniji socioloπki pristupi kojiuzimaju u obzir da korijeni religije leæe u druπtvu i druπtvenim procesima,a ne u individualnom, oni su KarlaMarxa i Émilea Durkheima.

Za Marxa je religija bila oblikideologije koji su podræavali vladajuÊislojevi kako bi mogli kontrolirati mase, a u isto je vrijeme bila izraz protestaprotiv takvog ugnjetavanja. Marx jegovorio: ≈Uzdah potlaËenog stvorenja√.

23S

OC

IOLO

GIJA

RE

LIG

IJE

Ipak, kao protest nije mijenjala niπta nego je samo promicala rezignacijui obeÊavala rjeπavanje problema u æivotuposlije smrti. Religija je ≈opijum za narod√ u smislu da otupljuje bolpotlaËenih i na taj naËin spreËavanjihovu pobunu. Dakle, potlaËeni seokreÊu religiji koja im pomaæe da seprovuku kroz æivot, a vladajuÊi slojevi je promiËu kako bi ih dræali u πaci. Ona Êe jednostavno nestati kadanestanu i druπtveni razlozi koji jeuzrokuju.

Durkheim je smatrao religiju prijekopotrebnom, povezujuÊom druπtvenomsilom koja ispunjava osnovne funkcije u druπtvu. Bila je izraz ljudskogpodreivanja, i to ne vladajuÊem slojukako je tvrdio Marx, nego zahtjevimasamog druπtva i druπtvenim pritiscimakoji nadilaze osobne sklonosti. U svojem slavnom djelu Elementarnioblici religioznog æivota (1912.) tvrdioje: ≈Religija je druπtvo koje oboæavasamo sebe.√ Bog moæda i ne postoji, ali druπtvo da. Sâmo druπtvo vrπipritisak na pojedinca da se prilagodi, a ne Bog. Pojedinci koji ne razumijuprirodu druπtva i druπtvenih skupinaupotrebljavaju jezik religije kako bi objasnili druπtvene sile kojedoæivljavaju. Iako ljudi krivo tumaËedruπtvene sile kao religiozne sile, ono πto doæivljavaju je stvarno. ©toviπe, za Durkheima religija imapozitivnu ulogu utoliko πto povezujedruπtvo u moralnu zajednicu.

Max Weber i teorija znaËenjaNa kasnije teoretske pristupe sociologijereligije uvelike su utjecala prethodnospomenuta djela. Ti pristupi teæili su sintetizirati uvide ranijih teorija u razliËitije pristupe u kojima seisprepliÊu razliËite struje intelektualnih,emocionalnih i druπtvenih Ëimbenika.Istaknut primjer je djelo Maxa Webera(1864. ∑ 1920.), koji je do danaπnjegdana vjerojatno najviπe pridonio

sociologiji religije. Dio njegova opusajedna je od najpoznatijih rasprava u poddisciplini Protestantska etika i duh kapitalizma (1904. ∑ 1905.) i tri velike studije o svijetu religija.

Weberov pristup religiji bio je preteËa onoga πto je poslije postalopoznato kao teorija znaËenja, kojanaglaπava naËin na koji religija dajeznaËenje ljudskom æivotu i druπtvuunatoË vidljive proizvoljne patnje i nepravde. Religija nudi objaπnjenje i razlog dobre i loπe sreÊe smjeπtajuÊi ih u okvire veÊe slike stvarnosti kojamoæe sezati i izvan svijeta svakodnevnetrenutaËne percepcije. Na taj naËin ona pomaæe pronaÊi smisao u neËemuπto uvijek prijeti biti besmisleno, takoda su oni koji nezasluæeno pate u ovomæivotu moæda to zasluæili u prethodnomili Êe tek zasluæiti svoje nagrade u sljedeÊem æivotu ili na nebu. Onima koji uspijevaju zahvaljujuÊipokvarenosti, na kraju Êe biti sueno i bit Êe primjereno kaænjeni.

Teorija racionalnog izboraNajnoviji opÊi teoretski pristupsociologiji religije, koji sjedinjuje mnogeranije uvide, teorija je racionalnogizbora. OslanjajuÊi se na ekonomskuteoriju odnosi se prema religiji kaoprema suparniËkim proizvodimaponuenima na træiπtu, i to od stranevoa i religioznih organizacija, koje seusporeuje s komercijalnim tvrtkama.Nude se potroπaËima koji biraju ono πtonajviπe odgovara njihovim potrebama,ono πto je najvjerodostojnije i sliËno.Ovaj pristup obeÊava pribavljanjemnogih uvida. Ipak, oπtro ga kritizirajuoni koji sumnjaju da se na religiju moæegledati kao na neπto izabrano na istinaËin kao i kad se bira proizvoaËeautomobila ili sapuna. Ti kritiËarismatraju je neËime uz Ëiju pomoÊ seljudi socijaliziraju i πto oblikuje vaæandio njihova identiteta koji se ne moæejednostavno ukinuti ili promijeniti.

24R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Utjecajni sociologKarl Marx

≈Religija je uzdah

potlaËenogstvorenja i opijum

za narod.√Karl Marx

Nadalje, ako su religijska vjerovanja stvar sklonosti i pogodnosti, zaπto sljedbeniciprihvaÊaju neugodne zahtjeve i ograniËenja koja obiËno nameÊute prijetnju od kazni ako se odbiju pokoriti?

Sekularizacija i novi pokretiTijekom mnogih desetljeÊa sociologijareligije bila je smatrana beznaËajnomgranom sociologije. Tijekom posljednjihnekoliko godina situacija se promijenila,posebno u SAD-u. Samostalnimempirijskim istraæivanjem dominirale su dvije sfere: sekularizacija i religioznesekte, kultovi i pokreti. Naveliko se pretpostavljalo da dolazi doodbacivanja religije u modernimindustrijskim druπtvima te da ona gubi svoj druπtveni znaËaj ∑ to jepostavka sekularizacije. Nju supreispitivali mnogi, posebno teoretiËariracionalnog izbora, i ustanovili da jenedostatna. Rezultat je bila opseænarasprava. Sada je nadmoÊno miπljenje,iako ne i neosporavano, da je tezasekularizacije bila mit.

KljuËna za ovu raspravu je tvrdnja da, dok religija u svojimtradicionalnim oblicima moæda propada u nekim suvremenim,zapadnim druπtvima, to nije sluËaj u svima od njih. SAD je tu znaËajnaiznimka. Stalno se pojavljuju novi oblici religioznosti kako bi zadovoljilipriroene duhovne potrebe. Neki novioblici jasne su religiozne prirode.

Ostali, kako se tvrdi, nisu baπ naliktradicionalnoj religiji. Njihovi susastavni dijelovi alternativni i dopunskioblici lijeËenja, psihoterapije, tehnikerazvoja ljudskog potencijala, ozbiljnaekologija, holistiËka duhovnost, NewAge, kult slavnih liËnosti, nacionalistiËkipokreti pa Ëak i sport. MoguÊnostsmatranja takvih stvari oblicima religije ovisi o tome kako definiramoreligiju, oko Ëega se mnogi spore.

Drugi kljuËan element u raspravi o sekularizaciji sve je veÊi broj razliËitihsekti i kultova, novih vjerskih pokretakoji su se u velikoj mjeri pojavili nakon1960-ih i 1970-ih godina. TeoretiËarimaantisekularizacije (ili sakralizacije) ovaj procvat nove religioznostiodobrava nepodræavanje teze, dok za teoretiËare sekularizacije takvipokreti ne podræavaju izlike zapropadanje matiËnih crkava i vjera. Koji god da je njihov znaËaj za tezusekularizacije, novi vjerski pokreti, ali i sekte i kultovi opÊenito, zadivili su sociologe Ëije opseæne studije o njima formiraju velik dio ove teme.

Pridavanje velikog znaËaja novimvjerskim pokretima u posljednje jevrijeme uravnoteæeno istraæivanjimaglavnih religijskih crkava i zajednica te studija religioznog æivota etniËkihmanjina i iseljeniËkih zajednica meukojima je religija posebno bitna te jevaæan element identiteta. Takve studije,pridruæene interesu za nove oblikereligije i kvazireligije, Ëine suvremenusociologiju religije raznovrsnijom i promjenjivijom nego ikad prije.

25S

OC

IOLO

GIJA

RE

LIG

IJE

PsihologijareligijeFRASER WATTS

Tri kljuËne osobe dominirajupsihologijom religije, koju smo naslijedili iz razdoblja prije dva svjetska rata. To su William James,Sigmund Freud i C. G. Jung.

William James (1842. ∑ 1910.)Neosporno remek-djelo ranog razdobljapsihologije religije klasik je Raznolikostireligioznog iskustva, koji je krajem 19. stoljeÊa napisao William James. James je sastavio zanimljiv pregledosobnih izvjeπÊa o vjerskim iskustvima te ih ugradio u bogat, vjeπt okviranalitiËke obrade. Smatrao je da jevjersko iskustvo osobne prirode i temeljna kojem se izgrauju vjersko uËenje i crkveni æivot. Ipak, njegovi su kritiËariotpoËetka tvrdili da se vjersko iskustvoustvari tumaËi unutar okvira naslijeenogvjerskog uËenja te da ga oblikuje æivotinstitucije. James se nadao da Êe postavitireligiju na znanstveni temelj uz pomoÊznanstvenog istraæivanja vjerskogiskustva, iako nije bio kadar uvjerljivodokazati njegovo doslovno prihvaÊanje.Usprkos ovim pitanjima, Ëak niti njegovikritiËari nisu sumnjali u kvalitetu njegovarada. I danas se o njemu raspravljajednako æestoko kao i kada je napisan.

Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.)Joπ jedna vaæna liËnost u razvojupsihologije religije bio je Sigmund Freud, iako se njegov pristup uvelikerazlikovao od Jamesova. Freud je gradio svoje opÊe teorije na onome

πto su mu govorili njegovi pacijentitijekom psihoanalize, iako je prijaviosamo jedan sluËaj u kojem je religijaigrala kljuËnu ulogu. Bio je to takozvaniËovjek-vuk u kojem su se ispreplitalereligija i opsjednutost. To je Freudadovelo do zakljuËka da je religijauniverzalni oblik opsesivne neuroze.Zapravo se Freudova psihologija religijeuopÊe nije temeljila na podacima. Bila je mjeπavina opÊe teorije psihoanalizei njegova osobnog neprijateljstva premareligiji. O religiji je napisao nekolikoknjiga, a u svakoj od njih zastupadrugaËiji pristup. Najjasnija je BuduÊnostjedne iluzije, u kojoj tvrdi da je religijasamo iluzija, πto je za njega bio izraz kojije oznaËivao ispunjenje æelja. Freudovinasljednici tvrdili su da je ono πto je on nazivao iluzijom, ukljuËujuÊi i religiju,ustvari mnogo vrednije ljudima nego πto to on tvrdi, utoliko πto im pomaæe da se prilagode æivotu.

C. G. Jung (1875. ∑ 1961.)Freudov pristup religiji u izmijenjenomje obliku nastavio Carl Gustav Jung. I dok je Freud bio oπtar kritiËar religije,Jung joj je bio naklonjen. Ipak, njegov je pristup religiji bio u tolikoj mjeri osebujan da su mnogi u njemu pronaπli neugodnog prijatelja. Jung je napravio razliku izmeu ega, kao srediπta svjesnog æivota, i sebstva,cjelokupne osobnosti kojom ljudipotencijalno mogu postati. Za Junga je sebstvo odraz Boga u ljudskoj psihi, a proces individualizacije (dakle,proces preobrazbe od egocentriËnog ka samocentriËnom æivotu) na neki jenaËin podudaran vjerskom spasenju. Jung je izbjegavao pitanje postojanjaBoga iza psihe i obiËavao je govoriti da to nije pitanje za njega kao psihologa.Jung je viπe vaænosti pridavao znaËajukrπÊanskog uËenja nego ostali psiholozi te je, na primjer, pisao dugaËke eseje o Svetoj misi i Svetom Trojstvu.

26R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Sigmund Freud, Ëiji je utjecaj na psihologiju i religiju neosporan

≈Vjerske ideje ...su iluzije,ostvarenjenajstarijih,

najjaËih i najnuænijih æelja

ËovjeËanstva.√Sigmund Freud

Psihologija religije danas Psihologija religije bila se priliËnopritajila sredinom 20. stoljeÊa, ali u posljednjih se nekoliko desetljeÊapoËela buditi. Postala je izriËitoznanstvenom disciplinom, a danas se u veÊini psiholoπkih istraæivanja o religiji koriste kvantitativne metode.TrenutaËno ne postoje velike psiholoπketeorije o religiji, no doπlo je do vaænihuvida o razliËitim konkretnim vidovimareligije. SljedeÊi primjeri doËaravajuaktualni rad.

l Individualne razlike Jedna korisna razlika bila je izmeu≈intrinziËnih√ religioznih ljudi (oni za koje je religija kljuËna motivacija u æivotu) i ≈ekstrinziËnih√religioznih ljudi (oni za koje je religija jedna od æivotnih potreba).IntrinziËari i ekstrinziËari uvelike serazlikuju jedni od drugih. Na primjer,intrinziËno religiozni ljudi nemaju toliko druπtvenih predrasuda odnereligioznih ljudi, dok ih ekstrinziËnoreligiozni ljudi imaju viπe.

l Razvoj religija DjeËje razumijevanjereligije ima predvidljivu putanju i kreÊese od konkretnog k apstraktnom. Ipak, stjecanje boljeg intelektualnograzumijevanja religije nije nuænopopraÊeno veÊim duhovnim iskustvom.Ustvari, odrastanjem djece moæe doÊido nazadovanja u duhovnom iskustvu.Postojali su pokuπaji produljivanjarazvojnog pristupa religiji u odrasludob. Primjerice, James Fowler razvio je opÊu teoriju ≈razvoja vjere√. Iako je u njoj prepoznao razliËitepristupe vjeri u odraslih, nije razjaπnjeno idu li viπe razine vjere nuæno ukorak s prethodnima ni jesu li kao takve nadmoÊne.

l PsihiËko zdravlje UnatoË Freudovunazoru da je religija oblik neuroze,znanstvena istraæivanja pokazala su da Ëesto postoji pozitivan odnosizmeu religije i zdravlja, posebnopsihiËkog. Vrlo je vjerojatno da religijazapravo pomaæe u poboljπavanjupsihiËkog zdravlja ljudi, iako je to teπko dokazati na uvjerljiv naËin.

27P

SIH

OLO

GIJA

RE

LIG

IJE

Mladi vjernici molese tijekom mise u crkvi The HidingPlace u graduChittenangu, New York, SAD.

Religija vjerojatno pomaæepostavljanjem okvira znaËenjai zajednice koja pruæa podrπku. Oboje ljudima omoguÊuje da se bolje nose sa stresnim iskustvima.

l Konzervativno i karizmatiËnokrπÊanstvo Pokazano je velikozanimanje za religijski fundamentalizami karizmatiËnu religiju. KljuËna odlikafundamentalizma je crno-bijeli naËinrazmiπljanja koji podræava snaænoraËvanje na istinu i laæ te na upuÊene i neupuÊene osobe. FenomenkarizmatiËnosti, koji je zainteresiraomnoge znanstvenike, govorenje jerazliËitim jezicima. Malo je vjerojatnoda je taj jezik stvaran, vjerojatno je oblik ekstatiËnog iskaza. Jedan od istraæivaËkih pravaca istraæivao je druπtvenu pozadinu u kojoj ljudipoËinju govoriti razliËitim jezicima.Drugi se pravac bavio neuobiËajenimstanjem svijesti u kojem ljudi gubekontrolu nad proizvoljnoπÊu svojegagovora.

Iako psihologija opÊenito religijurazmatra na znanstven, samostalannaËin, postoje i druge dodirne toËke.Jedna je ukljuËenje psiholoπkih metoda u pastoralnu brigu krπÊanskeCrkve. S time je zapoËeo Freudovprijatelj, luteranski sveÊenik OskarPfister (1873. ∑ 1956.). Druga je dijalog izmeu religijskih i psiholoπkihpogleda na svijet, πto je glediπteopÊenitijeg dijaloga izmeu znanosti i religije. Neki psiholozi smatraju da ljudi ≈nisu niπta osim√ proizvodanjihove evolucije ili æivËanih sustava, dok religija i vjera naglaπavaju njihov znaËaj u Boæjem planu.

KritiËka teorija i religijaJ EREMY CARRETTE

Naπe poznavanje religije uvijek je politiËki oblikovano i nikad nijebezazlena ili neutralna aktivnost.

Poznavanje religije uvijek se moæepreispitivati, a znanstvenici koji se bave njezinim prouËavanjem otkrivaju da su religija i razgovori o njoj povezanis pitanjem moÊi. KritiËka teorijapreispituje razumijevanje religije i otkriva druπtvenu i politiËku prirodu takvih ideja.

Definicija kritiËke teorije KritiËka teorija proizlazi iz dugaËketradicije zapadnjaËkog naËinarazmiπljanja koji propituje istinu i toËnost znanja. U prvi plan stavlja ≈tri velika majstora sumnje√: KarlaMarxa (1818. ∑ 1883.), FriedrichaNietzschea (1844. ∑ 1900.) i SigmundaFreuda (1856. ∑ 1939.). DræeÊi se Marxa,kritiËka teorija prepoznaje da je sve znanje povezano s ekonomskom i politiËkom ideologijom, slijedeÊirazmiπljanja Nietzschea ona shvaÊa da je sve znanje povezano sa ≈æeljom za moÊi√, a razumijevajuÊi Freuda shvaÊada je sve znanje povezano sa stvarimakoje su izvan naπe svjesnosti (nesvjesno).Ideje ovih velikih mislilaca utjecale suna djelo kritiËke teorije te su prenesene u nju. PoËeli su preispitivati nazor da je znanje neutralno i racionalno.

Postoje dva kljuËna shvaÊanja kritiËketeorije; stroga definicija i blaga definicija.Potonja je povezana s Frankfurtskomπkolom kritiËke teorije, vaænomskupinom njemaËkih intelektualaca koji su pokuπali vidjeti druπtvo sukladno idejama Marxa i Freuda.

28R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Meu njima su bili Theodor Adorno(1903. ∑ 1969.) i Max Horkheimer(1895. ∑ 1973.). Oni su zajedniËkiobjavili Dijalektiku prosvjetljenja,poticajno djelo u kojem su dovodili u pitanje zapadnjaËko racionalnorazmiπljanje nakon prosvjetiteljstva. ©to su rekli o potencijalu ljudskog znanjakoje je dovelo do njemaËke nacistiËkeideologije i strahota holokausta?Smatralo se da se kultura oblikuje podutjecajem propagandne manipulacije.

Blaga definicija sadræava viπe kritiËkih teorija koje su veÊinom nastale u Francuskoj nakon studentskihnemira u Parizu 1968. godine. Taj je datum prekretnica u modernojpovijesti zapadnog intelektualizma zatoπto, izmeu ostalog, odraæava pomak u razmiπljanju o moÊi dræave i kontroliideja. To je stvar koja pribliæava pitanjemoÊi i politike pitanju znanja i istine.

PoststrukturalizamKritiËki naËin razmiπljanja koji sepojavio u Francuskoj 1968. godinepoznat je kao poststrukturalizam jer se pojavio poslije intelektualnogpokreta poznatog kao strukturalizam.Strukturalizam je smatrao da pojedinacmoæe prepoznati odreeni broj zadanihstruktura mitova, jezika i svijeta.Poststrukturalisti su tvrdili da testrukture nisu zadane u strukturi svijetanego su ih stvorila razliËita druπtva u razliËitim povijesnim razdobljima i kulturama. Michel Foucault (1926. ∑ 1984.) prouËavao je povijesnuprirodu ideja pokazujuÊi da su naËini na koje razmiπljamo o svijetu povezani s politiËkim institucijama i reæimima navlasti. Jacques Derrida (1930. ∑ 2004.)pokazao je da naπi naËini prikazivanjasvijeta kroz tekst sadræavaju skrivenaproturjeËja i napetosti jer je jezik

29K

RIT

I»K

AT

EO

RIJA

IR

EL

IGIJA

Francuski studentibacaju kamenje napoliciju u neredima1968. zapoËinjuÊineπto πto je preraslou dræavni protest.

nestabilan i izgrauje se na dokazivanjuautoriteta, a ne istine.

Ta je nestabilnost jezika poputotkriÊa da znaËenje rijeËi u rjeËnikujednostavno znaËi druge rijeËi (a neneπto πto je sigurno i nepromjenjivo u svijetu) i da su znaËenja jednostavnoutvrena ili dogovorena (dakle, nisucijelo vrijeme na Ëvrstim temeljima). Ta dva utjecajna mislioca dovela su znanje u pitanje i omoguÊilaznanstvenicima koji se baveprouËavanjem religije da otkriju kakoneπto πto jest ili nije klasificirano kao religija moæe pomoÊi odreenimskupinama ljudi unutar druπtva.KritiËka teorija stoga nije apstraktan i odvojen naËin razmiπljanja veÊ aktivna etiËka odgovornost za svijet i naπ naËin razmiπljanja o njemu. Ona razotkriva vezu izmeu ideja i politiËkih postupaka.

Kraj fenomenologijePrije nastanka kritiËke teorije, studije religije Ëesto su se sastojale od zastupanja drugaËijih religijskihtradicija i njihova razumijevanja s obzirom na njihove rituale, vjerovanja i prakse. To je poznato kao fenomenologija religije i joπ jeuvijek uvjerljivo nadmoÊna u πkolskim i sveuËiliπnim studijskim programima.Takav pristup predvia da je znanjeneutralno te da se razliËite teme mogu predoËiti bez previπe poteπkoÊa.Mnogi su znanstvenici pretpostavljali i da pojedincu ne treba ≈teorija√ ili ≈teoretsko glediπte√ (naËinrazumijevanja znanja i svijeta) da bizastupali religijsku tradiciju ili skupideja. Postojala je pretpostavka da jezik neutralno predstavlja vanjski svijetu skladu s izravnim podudaranjemizmeu predstavljenog subjekta (rijeËi) i objekta vanjskog svijeta (stvari), u ovom sluËaju ≈vjerskih√ stvari. Ipak, znanje i kategorije upotrebljavani

za prikazivanje svijeta i religije sada se smatraju nositeljima skrivenihpretpostavki, i to s implikacijama koje se odnose na spol, druπtvo,politiku, kolonijalnu povijest, rasu i etniËku pripadnost. Danas se na sveznanje gleda kao da izraæava odreenutoËku glediπta ili predrasuda o svijetu.Stvaranje i prikupljanje znanja nikadnije neutralno. Dakle, nakon kritiËketeorije nema neutralnog upoznavanja s religijskim idejama.

KritiËka teorija naËin je razmiπljanjao tome kako naπe dominantne predo-dæbe o religiji postaju dominantnima ili prevladavajuÊima. Ona nastojiprepoznati skrivena miπljenja unutarnaπeg znanja i priznaje da sve ideje o religiji zastupaju teoretsko glediπte o znanju, Ëak i ako je ono pobijeno ili nije oËito. KritiËka teorija naËin je istraæivanja religije uz pomoÊ grupekritiËkih pitanja o svijetu i idejamavezanim uz njega. Nije ograniËenastudijama religije, no odnosi se na sve naËine razmiπljanja o svijetu. »ak preispituje i granicu izmeurazliËitih disciplina znanja. KritiËkateorija nije poddisciplina vjerskihstudija, kao πto su to sociologija,antropologija ili psihologija religije.Ona se protivi svim trima podruËjimai preispituje sve vrste znanja.

KritiËka teorija ispituje samu ideju religije kao zapadnjaËku, pa Ëak i krπÊansku kategoriju kojasmatra da je vjerovanje vaænije od naËina na koji ljudi æive, πto se naposljetku koristi kako bi senagaalo o tome u πto vjeruju ljudiizvan krπÊanstva. To se smatraizobliËavanjem drugih kultura. Kako bi ispravila takvo glediπte,kritiËka teorija razmatra tradicije i kulture izvan predrasuda takve ideje,koja pretpostavlja da postoji neπtoposebno i prepoznatljivo πto moæemonazivati ≈religijom√ ili ≈religijskim√.Na primjer, znanstvenici preispitujutumaËenje drugih kultura krπÊanskih

30R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

≈Religija jepolitiËka sila.√

Michel Foucault

misionara te ispituju je li hinduizamreligija ili kultura jugoistoËne Azije.Prema tome bismo Ëak moglipreispitivati je li zapadni kapitalizam kultura ili religija.

KritiËka teorija pridaje pozornostnaËinu na koji je znanje povezano s politiËkim idejama i preispitujedominaciju zapadnjaËkih ideja (posebno europskih i ameriËkih) nad razliËitim naËinima vienja svijeta u ostalim kulturama i povijesnimrazdobljima. Ona istraæuje naËin na koji ideje nadmoÊno vladaju svijetom i ≈istinu√ koju ljudi posjeduju o tomsvijetu.

Religija, moÊ i kulturaKritiËka teorija pokazuje nam da sunaËini na koje razmiπljamo o religijipovezani s pitanjima o moÊi. Religijskestudije sada se bave istraæivanjem kakoje povijest, zajedno sa zlouporabljenimkolonijalizmom, utjecala na nastanakreligije kao ideje, kako dræavna vlast,politiËki reæimi i globalizirani svijetkapitalizma utjeËu na taj proces i kakomasovni mediji preinaËuju ono πtosmatramo religijom te razotkriva oneaktivnosti i skupine koje unutar druπtvanisu prepoznate kao vjerske. KritiËkateorija otkriva zloupotrebu vlasti krozpovijest i ispituje tko ima koristi odrazmiπljanja o svijetu na odreeni naËin.Prepoznaje one koji su marginalizirani i ne mogu se zauzeti za sebe.RazmatrajuÊi rasu, spol, seksualnost i ekonomsko bogatstvo moæemo vidjetikako Ëesto ideje o religiji podræavajuone koji su na vlasti, a obiËno je tovladajuÊa, obrazovana elita bijelih

zapadnjaka. Razmiπljanje i pisanje o idejama iz poloæaja izrabljivanihdrastiËno mijenja temu i povijesnezapise. Takav postupak preispituje priËu o krπÊanskoj povijesti od njezinihromansko-europskih polarizacija te je istraæuje kroz njezinu afriËku, a posebno etiopsku tradiciju i istiËeznaËaj Augustina kao Afrikanca.Istraæuje sudjelovanje budistiËkihredovnika u politiËkom aktivizmu i otkriva kako zapadnjaËki medijiizobliËuju razumijevanje islama.KritiËka teorija takoer prepoznajenaËine æivota izvan glavnih tradicija i istraæuje uroeniËke ili lokalnetradicije diljem svijeta, koje su potisnuli multinacionalni poslovniinteresi za naftu i teritorij.

KritiËka teorija preispituje granicuizmeu religije i kulture i tvrdi da je za razumijevanje vaænije ono πto ljudi rade od onoga u πto vjeruju.Razlikovanje vjerskog i sekularnogsmatra se ideoloπkim ili politiËkimalatom. Sukladno ovom nazoru,kategorija religije moæe se primijeniti na sve kulturne aktivnosti, kao πto su nogomet, kupnja, moda, izlasci u klubove i film. Povijesni korijenidruπtvenih institucija, kao πto su vlada,πkole, bolnice i pravosue, prikazani su kao nositelji ideja koje se mogusmatrati vjerskima, Ëak i ako one nisu transparentne. KritiËka teorijaradikalno mijenja razumijevanje religijei pokazuje vaænost koju ta ideja ima zasvjetsku povijest. Nakon kritiËke teorije,prouËavanje religije postaje politiËkaaktivnost, iskaz naËina na koji moÊneorganizacije u razliËitim dijelovimasvijeta oblikuju naËin na koji mirazumijemo i klasificiramo svijet.

31K

RIT

I»K

AT

EO

RIJA

IR

EL

IGIJA

Rituali i njihovoprovoenjeF IONA BOWIE

Ritual je ustaljena, formalna, simboliËnaradnja. Na vjerski ritual obiËno se gledakao na neπto πto upuÊuje na boæanska, ili transcendentna, biÊa ili moæda napretke, koje sudionici zazivaju, mole za naklonost, hrane putem prinoπenjaærtava, oboæavaju ili komuniciraju s njima na neke druge naËine. Ritualipokuπavaju odrediti kljuËne dvojbeljudskog postojanja i nositi se s njima, a neke od njh su: trajnost i stabilnost,rast i plodnost, smrtnost i besmrtnost ili transcendencija. StvarajuÊi divljegratnika ili posluπnu æenu, vjernog slugu ili bahatog tiranina, oni imajupotencijal preobrazbe ljudi i okolnosti.ViπeznaËnost ritualnih simbola i prizivanje nadnaravnih moÊi uveÊavai prikriva ljudske potrebe i emocije. Poπto se rituali ponekad provode u zastraπujuÊim okolnostima, kao naprimjer u nekim ritualima inicijacije,poruke koje oni nose djeluju napsiholoπko-bioloπkoj razini kojaukljuËuje, ali u isto vrijeme i nadilazi,racionalni um. Tijekom rituala vjeπto se rukuje simbolima i svetim objektimakako bi se obogatila njihova izvedba i prenijele ideoloπke poruke povezane sa suπtinom pojedinca, druπtva i svemira.Rituali su ugraeni u temelje ljudskekulture i mogu se upotrijebiti u svrhukontrole, podreivanja, stabiliziranja,pobuivanja ili teroriziranja pojedinaca i skupina. Njihovo prouËavanje daje nam kljuË za razumijevanje i tumaËenjekulture.

Antropolozi i znanstvenici koji se baveprouËavanjem religije ponekad gledaju na

rituale sukladno onome πto se njimapostiæe. Na primjer, Catherine Bell (ro. 1953.) razlikuje:

l obrede prijelaza ili rituale ≈æivotne krize√

l kalendarske rituale i komemoracijske obrede

l obrede razmjene ili komunikacijel obrede æalostil obrede slavlja, posta, svetkovinal politiËke rituale

Drugi pristup je usmjeravanje paænjena njihovu objasnidbenu vrijednost.Mircea Eliade (1907. ∑ 1986.)zainteresiran je za rituale kao za neπtoËime se iznova donose zakoni prvobitnogkozmogonskog mita, s time da stalno u sadaπnjost unose elemente proπlosti.Robin Horton naglaπava stvarnostreligijskih vjerovanja koja se nalaze izaritualnih obreda. KoristeÊi kao primjernarod Kalabari iz Nigerije, on ustraje na tvrdnji da religiozni rituali imaju moÊganuti i preobraziti sudionike jer ritualiizraæavaju vjerovanja koja imaju znaËenje i suvislost za njihovesljedbenike. UgledajuÊi se na Durkheima(1858. ∑ 1917.) drugi znanstvenici tvrdeda su rituali uËinkoviti jer izraæavaju stav o druπtvenom fenomenu. MauriceBloch je, piπuÊi o ritualima obrezanja na Madagaskaru, iznio zanimljivoopaæanje u kojem kaæe da poπto ritualnije u potpunosti iskaz, a ni djelo,dozvoljava da se njegova porukaistovremeno prenese i prikrije. U nekimsluËajevima, ritualni simboli mogu biti puni rezonance. To je demonstriraoVictor Turner (1920. ∑ 1983.) na pri-mjeru iscjeljivanja naroda Ndembu iz srediπnje Afrike, poglavito u ritualimainstalacije i inicijacije. U ostalimsluËajevima izvoenje samog rituala moæe biti liπeno sadræaja simbolike koja je zaboravljena tijekom vremena, πtoFritz Staal tvrdi za vedske rituale u Indiji.

KljuËna liËnost u prouËavanju simbolaje Arnold van Gennep (1873. ∑ 1957.),

32R

AZ

UM

IJE

VA

NJE

RE

LIG

IJE

Ritual iscjeljivanjau Beninu

koji je prepoznao temeljni obrazac meu velikim brojem rituala.

Bilo da prouËavamo sezonskesvetkovine poput BoæiÊa, suncostaja ili æetve, ili rituale ≈æivotne krize√ koji oznaËuju promjenu u statusu izjednog æivotnog stadija u drugi, kao πto su roenje, pubertet, brak ili pogrebnirituali, u podlozi svih njih vidimotrostruki uzorak odvajanja, tranzicije i reintegracije. Van Gennep je primijetio i da opÊenito postoji, isto kao i druπtvenipomak, fiziËki prijelaz u ritual te da jeprvo izvoenje rituala obiËno pomnijeprovedeno nego u naknadnim prilikamazato πto nosi teret promjene statusa.

Victor Turner preuzeo je vanGennepov koncept naglaπavajuÊi pomak od druπtvenog ustrojstva ka srediπnjem antistrukturalistiËkompoloæaju, takozvanoj liminalnoj faziobreda prijelaza. U srednjoj fazi inicijantiËesto imaju neke iste karakteristike.Prolaze kroz proces izjednaËivanja u kojem mogu biti skinuti ili odjevenitako da se poniπti individualnost, moæe ih se skroz oπiπati ili im pustiti kosu da naraste. PoËetnike se Ëesto odvaja od svakodnevnog æivota jer trebaju proÊi kroz odreena iskuπenja koja ihzbliæavaju jedne s drugima i s onima kojisu ih inicirali. Turner je skovao pojam≈communitas√ kako bi opisao spontanu,trenutaËnu i konkretnu povezanost koja je tipiËna za ljude u liminalnoj fazi obreda prijelaza. I liminalnost se moæe institucionalizirati i gotovobezgraniËno proπiriti, na primjer u vojsci,samostanima, bolnicama i azilima.

Bruce Lincoln kritizirao je i vanGennepov i Turnerov model i tvrdio dase njihovi modeli viπe odnose na muπkenego na æenske inicijante, istiËuÊi da æeneimaju niæi status u druπtvenoj hijerarhijiËime je za njihovu srednju fazu inicijacijemanje vjerojatno da Êe naglaπavatiantistrukturalne elemente. Radije nego da je se ponizi kao uvod u uzviπenostanje, joπ se jaËe uËvrπÊuje njezinoskromno mjesto u druπtvu. Æena Êe,

prije nego njezin muπki partner, bitiinicirana samostalno te biti zatvorena u kuÊu. Æene se Ëesto prije oboæava negosvlaËi, a za prirodu znanja koje se prenosi tijekom inicijacije vjerojatnije je da Êe biti zemaljske nego ezoteriËnenaravi. Lincoln smatra da je za æenskuinicijaciju vjerojatnije da Êe obuhvaÊatiograivanje, pretvorbu ili uveÊanje i nastanak prije nego odjeljivanje,ograniËavanje i reintegraciju.

Ritual je vrsta ceremonije, no nisu sve ceremonije rituali. Richard Schechner (ro. 1934.) istaknuo je daovisi o okolnostima hoÊe li se ceremonijasmatrati ritualom ili predstavom. Ako je svrha ceremonije djelotvornost,radi se o ritualu, a ako je svrha zabava,

to je predstava. Nema bezuvjetnihrazlika, a veÊina ceremonija sadræavaelemente kako djelotvorne namjere tako i zabave. Na ritualu krajakontinuuma vjerojatno je da Êe bitiaktivna ≈publika√ koja ima zajedniËkeciljeve i namjere kao i glavni sudionici.Vrijeme i prostor su sveti i simboliËnogsu znaËenja, a bitan je krajnji rezultatpostupka (iscjeljivanje, inicijacija, pomoÊ preminulima ili neπto drugo). Za publiku u teatralnim ceremonijamavjerojatnije je da Êe samo gledati, a ne i sudjelovati, a dogaaj postaje sam sebi svrha. Izvodi se za one kojigledaju, a ne za one koji su u nazoËnostineke viπe sile ili za one koji su odsutni.

33R

ITU

AL

II

NJIH

OV

OP

RO

VO

–E

NJE

DjeËaci australskihAboridæina lica i tijela ukraπenihbojom za svojuceremoniju inicijacije

≈Nijednoiskustvo nije

preskromno dane bi moglo

postati dijelomrituala i da mune bi moglo bitidano uzviπeno

znaËenje.√Mary Douglas

www.mozaik-knjiga.hr

297,00 kn

≈Raskoπan priruËnik. Bogato ilustriran vodiË u boji kroz proπle i sadaπnje religije svijeta.√

The Times

≈Uzbudljiva i pouËna knjiga. Ne znam ni za πto na træiπtu

πto bi se izdaleka moglo usporediti s opsegom, ravnoteæom, razumljivoπÊu

i senzibilnoπÊu ove knjige.√The Church Times

≈Ova je knjiga dobar alat za pronalaæenje Ëinjenica,

a zanimat Êe kako struËnjake tako i prosjeËnog Ëitatelja.√

The Bookseller

≈Sa 80 suradnika i gotovo 200 fotografija u boji, karata i dijagrama

knjiga sluæi kao primamljiv priruËnik, a sadræava dovoljno detalja da bi se

mogla upotrebljavati za ozbiljnijaprouËavanja.√

The Methodist Recorder

≈»itajuÊi knjigu i pojedinosti o religijskoj duhovnosti, bio samzapanjen golemim bogatstvom

vjerske raznolikosti.√Tony Benn

Razumijevanje religije

AntiËke religije

UroeniËke religije

Hinduizam

Dæainizam

Budizam

Sikhizam

Mazdaizam

Judaizam

KrπÊanstvo

Islam

Religije istoËne Azije

Bahaizam

Religija u danaπnjem svijetu

Pojmovnik