Marko Stokin

Rekonstruirana baština Slovenije

Summary

The article presents a brief explanation of the concept of reconstruction within the framework of the conservation (archaeology) and related international documents of Icomos, both in connection with the archaeological heritage and the building heritage. It presents a brief historical overview of the reconstructed heritage in Slovenia and finally presents some good and bad examples of reconstructed objects in Slovenia.

Sažetak

U okviru konzervatorske znanosti i sa njom povezanim međunarodnim listinama organizacije ICOMOS ukratko je objašnjen pojam 'rekonstrukcija' u vezi sa arheološkom baštinom i graditeljskim nasljeđem. Predstavljen je kratak historijski pregled rekonstruirane baštine u Sloveniji, te kao zaključak, nekoliko dobrih i loših primjera na objektima.

1

Marko Stokin

REKONSTRUIRANA BAŠTINA SLOVENIJE

U kontekstu konzervatorske teorije se sa pojmom 'rekonstrukcija' označava znanstveno utvrđeni postupak, koji na osnovi analize autentičnih materijala, nacrta, likovnih, pisanih i drugih vrsta dokumentacija, omogućava ponovno postavljanje izgubljenih objekata. O rekonstruiranom objektu govorimo samo onda, kad je ponovo postavljeni objekt sagrađen iz točno istog materijala kao i original, te posjeduje identičnu konstrukciju i oblik kao i izgubljeni original.

Sa izrazom 'rekonstrukcija' ne označavamo samo postupak, nego i sam rezultat postupka, koji je uvijek: novogradnja (Sapač 2008). Tako u primjeru arheološke baštine (Doktrina 2003, 27) t. z. Venecijanska karta (the Venice Charter) određuje međunarodne principe (usvojio UNESCO, New Delhi 1956) koje je potrebno uvažavati kod arheoloških iskopavanja. Ostaline, gdje su bila izvedena iskopavanja je potrebno dokumentirati, te trajno konzervirati i zaštititi arheološke karakteristike otkrivenih predmeta. Izuzetno je važno stručno predstavljanje ostalina iz davnine, kako bi omogućili pravilno razumijevanje i značenje dotičnog spomenika.

Pri izvođenju rekonstrukcije objekta svi radovi moraju biti unapred podrobno definirani. Arheologija dozvoljava za svoje objekte samo anastilozu, t. j. ponovno slaganje nađenih, rastavljenih djelova (Doktrina 1, 2003, 28). Materijal sa kojim se dijelovi spajaju mora biti prepoznatljiv, a upotrebljen u najmanjoj mogućoj količini odnosno, samo toliko da omogući prepoznavanje objekta (Doktrina 1, 2003,28).

Kod graditeljskog nasljeđa su dozvoljene samo one rekonstrukcije objekata, na kojima je šteta nastala zbog posljedica ratovanja ili prirodnih nepogoda, a postoji njihova cjelovita dokumentacija. Takve i slične slučajeve definiraju različiti dokumenti organizacije ICOMOS, zatim UNESCO konvencija o svetskoj baštini (World Heritage convention 1972), pa karta iz Rige (Riga Charter) iz 2000, karta iz Burre (Burra Charter) iz 2013, karta iz New Zelanda (New Zeland Charter) iz 2000, Karta iz Firence (Florence Charter) iz 1981, karta iz Krakowa i Drezenska deklaracija (Krakow Charter, Dresden declaration 1982).

U Sloveniji su rekonstrukcije nastale u različitim vremenima i iz različitih razloga, korišteni su različiti pristupi, ali su uvijek bili domena ideologija, politike, individualnih, društveno-gospodarskih interesa i konačno potpuno profesionalnih odluka.

Pregled rekonstruiranih spomenika u Sloveniji počinjemo na Slovenskom Primorju (slovenski teritorij u Istri, Notranjska i Goriška). To je područje nakon prvog svetskog rata i sklopljenog Rapalskog ugovora 1920 godine pripalo Kraljevini Italiji, za razliku od ostalih slovenskih pokrajina koje su 1918 godine postale dio nove države Srba Hrvata i Slovenaca (SHS), a kasnije i dio Kraljevine Jugoslavije.

Nakon prvog svetskog rata je u Posočju bio izveden niz rekonstrukcija u sklopu sistematične obnove naseobina, koje su bile razorene u sukobima na Soškoj fronti. Pri izvođenju opsežnih rekonstrukcija na uglednim spomenicima (Sl. 1) (kao što su Taverna i krstionica Janeza

2

Krsnika, Loggia, Carpaccio objekat u Kopru) posebno je istupao rad venecijanskog arhitekta i konzervatora Ferdinanda Forlatija, koji je počeo raditi u Trstu već 1926 godine, kad je bilo ustanovljeno zemaljsko nadzorništvo za starine i umjetnost za područje Furlanije-Julijske Krajine (Sopritendenza alle opere di Antichitá e d'Arte per il Friuli-Venezia Giulia). Zajedno sa suprugom, arheologinjom Brunom Tamaro Forlati, se je pri radu na spomenicima opirao na načela talijanske karte o restauriranju iz 1932 godine (Carta italiana del restauro), što je u velikoj mjeri uticalo na stručnu izvedbu i ostalih konzervatorskih radova u tom prostoru.

Sl. 1 Taverna, bivša skladišta soli, Koper, F. Forlati, l. 1935, foto: J.Bizjak.

Grof Dimetrius de Economo je 1904 godine kupio veliki posjed nad Trstom sa dvorcem Socerb (San Servolo) kao djelomično očuvanu ruševinu. Posjed leži na samoj granici između današnje Italije i Slovenije (Kovač, Stokin 2001, 901). Nešto kasnije (1924–1925) je ruševine obnovio tako, da ih je skupa sa zidinama samo konsolidirao (Sl.2), djelomično dogradio (rekonstruisao) porušeni ulazni toranj, a u unutrašnjosti dvorca postavio manji objekat za potrebe boravka (Stokin, Plestenjak 2003). Minimalistične intervencije na Socerbu su zanimljive, jer su nastale skladno s naprednim načelima zaštite i konzervatorstva u razvoju u onom vremenu, a ne s upitnim 'rekonstrukcijama' u stilu arhitekta Eugena Viollet-le Duca.

3

Sl. 2 Grad Socerb/San Servolo, nakon konsolidacije 2001, foto: ZVKDS.

Kasno antičko utvrđenje Ad Pirum (Hrušica) je bilo dio velikog vojnog obrambenog sistema Claustra Alpium Iuliarum iz kraja 4. st. n. br. Talijani su 1920 godine počeli sa istraživanjem cjelovitog područja Claustre. Ta su bila izrazito političkog značaja, budući da granica između države SHS i Kraljevine Italije nije bila određena (Bitelli 1000, 34-35). U godinama 1937 do 1940 su in situ sa restauratorskim radovima konsolidirali cjelovito utvrđenje Ad Pirum (Sl.3) i čak ga, na predlog Mussolinija (Batelli 1999, 103), predstavili kao dio proslave 2000. obljetnice cara Augusta. Radove je vodio tadašnji ravnatelj muzeja u Aquileii, Giovanni Brusin, pod nadzorom trščanskog nadzorstva / sopritendenze (Mirabella Roberti 1938, 233-234).

4

Sl. 3 Hrušica/Ad Pirum, Temelji stupa, foto: ZVKDS.

Mnogo drugačija je bila situacija između dva rata u drugim dijelovima Slovenije, koji su postali dio Dravske banovine (Kraljevine Jugoslavije). Prva desetljeća 20. st. je zaštitu spomenika u Sloveniji izrazito obilježio France Stele, koji je postavio temelje suvremenog konzervatorstva u Sloveniji (Hoyer 1997, 37). Kao prvi profesionalni konzervator na prostoru današnje Slovenije, je Stele razvijao konzervatorstvo na osnovi Riegel-Dvorsak-Dehijeve teorije o zaštiti spomenika, koju je interpretirao i dopunjavao na svoj način, a posebno temeljito konzervatorsku definiciju „konzervirati, ne restaurirati“ (Hoyer 1997). U kasnijim godinama je često surađivao sa poznatim arhitektima (Jože Plečnik, Ivan Vurnik), što je uticalo na promjenu njegovih stajališta. Naročito je surađivanje sa arhitektom Plečnikom dovelo do toga, da je Stele sasvim promijenio svoje teoretske poglede na konzervatorstvo, naročito u segmentu kreativnih arhitekata tako, da je počeo dozvoljavati kreativnu nadgradnju i dodavanja na spomenike (Zupan 2014, 39), što se može vidjeti na primjeru rimskog zida na Mirju u Ljubljani.

5

Sl. 4 Južna strana zidina Emone, foto: David Badovinac.

Južne zidine rimske (Sl.4) Emone je već na početku prošlog stoljeća rekonstruirao arhitekt Walter Shmidt iz Graza (Plestenjak 2014, 75). Arhitekt Jože Plečnik je 1926 godine počeo izrađivati predloge za uređenje zidina u arheološki park, koji je kasnije postao jedan od najljepših svedočanstava rimskog grada. Plečnikova ideja je bila, da od Rimske ceste pa do rijeke Gradaščice nastane veliki arheološki park, gdje bi dolazilo na tisuće ljudi gledati tlocrte rimskih kuća, mozaike, fontane, ukrase… (Stele 1928, 14). Ideja doduše nije bila realizirana u tako velikom opsegu ali je ipak 1936 godine, po Plečnikovim nacrtima, realiziran manji arheološki park sa lapidarijem. Nove proboje, zbor rješavanja prometnih puteva, je Plečnik označio tako, da ih je nadzidao sa elementima rimske arhitekture. Antički ulaz u grad je dopunio sa nađenim arheološkim ostacima; uz nekadašnja glavna gradska vrata je postavio šest stupova i ulaz zatvorio sa starim železnim vratima. Plečnik se je dosljedno držao načela: sačuvati postojeće arheološke ostatke i slobodno ih interpretirati samo tamo, gdje je njihov povijesni značaj nizak. U park je postavio dvije piramide iz zemlje, obrasle sa bršljanom; ona koja stoji iznad prelaza u Murnikovu ulicu (Sl. 5) oponaša motiv Cestijeve piramide v Rimu. Sa tom slobodnom interpretacijom po ugledu na rimsku arhitekturu je želio reproducirati utisak antike i na takav način obogatiti historijsku i simboličku vrijednost arheološkog spomenika (Hrausky, Koželj, Prelovšek 1996, 62-63).

6

Sl. 5 Piramida, Murnikova ulica, foto: David Badovinac.

Drugi svetski rat sa svim svojim posljedicama je uticao i na konzervatorsko usmerenje i na rekonstrurcijske radove ne samo na objektima nego i u historijskim urbanim naseobinama u Sloveniji i drugde u Evropi. U posleratnom razdoblju je u arheologiji došlo do malobrojnih arheoloških rekonstrukcija, kao npr. na Lanišču i djelomično u Ajdovščini (Petru 1965, 9); većim djelom su radovi slijedili in situ prezentacijama (Šempeter, Ljubljana, Ptuj in Celje) (Brišnik 2012, 73-74).

Mnogo veći problem je postalo graditeljsko nasljeđe u obliku samostana, gradova, itd., koji su u vrijeme rata najviše nastradali. Opažamo, da su neusporedivo problematičniji zato, jer su posleratne intervencije na grubo porušenim tvrđavama, samostanima i drugim objektima u gradovima često izvedene površno, a zbog pomanjkanja sredstava i ne cjelovito.

Naravno, imamo i mnogo primjera dobro očuvanih spomenika, npr. tvrđava, koje su bile obnovljene u skladu sa tadašnjom konzervatorskom doktrinom. Takva je npr. tvrđava Kamen, gdje su već 1959 godine bili započeti konzervatorsko-restauratorski radovi čišćenjem ruševina, otkopavanjem nasutog materijala, utvrđivanjem zidova… Romanski stub sa dobro očuvanom zapadnom stranom je bio djelomično rekonstruiran i prekriven sa krovom. Tvrđavu su opremili sa drvenim stepenicama i mostovima, te tako očuvali imidž romantične ruševine.

Slično se je dogodilo s tvrđavom na Bledu (Sl.6), gdje su po nacrtima arhitekta A. Bitenca, 1951 godine započeli opsežni i kompleksni radovi s kojima su tvrđavu do 1961 godine

7

preuredili u suvremeni turistički objekat (Sapač 2006, 57) i muzej, koji danas predstavlja ikonu kulturnog turizma Gorenjske.

Mnogo je dobrih primjera, a valja posebno istaknuti uspešnu rekonstrukciju i obnovljenu kulturnu baštinu tvrđave u Jablje-ma, tvrđave Bistra, itd. … koje tako iz konzervatorskog kao i iz menadžerskog vidika ukazuju na primjere dobrih praksi kod nas.

Sl. 6 Grad Bled, foto: Miran Kambič, MK Indok, 2005.

Danas govorimo o Ljubljanskom gradu (Sl.7) kao o tipičnom primjer konzervatorsko problematične obnove, gdje su zbog statičkih problema same ljuske objekta upotrebili suvremene materijale, beton i železo, te suvremene materijale za krov. Ta modernistička obnova je podijelila domaće posjetioce tvrđave. Na jednoj strani su oni, kojima je takva obnova primjerna, na drugoj strani pak tvrde, da takva obnova predstavlja uništenje autentične srednjevjekovne tvrđave. Rezultati ankete su pokazali, da je među domaćim posjetiocima ipak više onih, kojima obnova pomoću železo-betona i čeličnih žica budi negativne osjećaje (Kralj 2005, 53).

Problematične rekonstrukcije su se ponavljale i kod drugih objekata u Sloveniji. Na staroj tvrđavi u Celju su djelomično rekonstruirali dio zidina, na tvrđavi u Negovi i tvrđavi Žiče su

8

izvedeni rekonstrukcijski radovi sa podatcima sumljivog izvora (Badovinac 2006, 165-166). Zabrinjavajuća je obnova tvrđave Mirna, gdje su izuzetno opsežnu cjelovitu rekonstrukciju opravdavali s tim, da je tvrđava bila značajna prvina regionalnog identiteta (ne obazirajući se na to, da je u drugom svetskom ratu i poslije njega bila porušena), su za njenu obnovu upotrebili moderne materijale (Sapač 2006, 123-126).

Sl.7 Ljubljanski grad 1964, MK Indok.

Obnovu hotela Palace u Portorožu ubrajamo među zadnje loše konzervatorske projekte u Sloveniji, koji nam ujedno i pokazuje, kako ekonomski interesi prevlađuju struku. Hotel je bio izgrađen 1910 godine u neoklasicističkom stilu, s uplivom bečke secesije i talijanske gradnje. Predstavljao je turistički objekt najviše kategorije; odmah nakon hotela Excelsior u Veneciji dičio se nazivom najlepšeg i najvećeg hotela na Jadranu.

Konzervatorsko-restauratorski radovi su očuvali kristalnu dvoranu sa oba salona, obje fasade sa strane, historijsko stubište, te glavnu fasadu sa pogledom na more. Sa suvremenim materijalima su sagradili krovnu konstrukciju, zadnju fasadu i unutrašnjost, što znači, da je objekt izgubio svoju autentičnost i integritet i postao je, u biti, novi hotel sa starom fasadom, koja je ostala kao opomena na nekadašnji spomenik.

9

Sl. 8 Hotel Palace, očuvana fasada, Foto. Jelka Pirkovič, MK Indok.

Tako možemo zaključiti, da kad danas govorimo o rekonstrukciji graditeljskog nasljeđa, opažamo, kako različiti interesi prevlađuju nad strukom. Kao što su konstatirali Bold-Pickard (Bold-Pickard 2013, 117), odluke o rekonstrukciji su uvijek političke i ne stručne i zato je potrebno identificirati pitanja i načela u smislu smernica za rekonstruiranje nasljeđa, koje je potrebno pripremiti na osnovu postojećih listina i preporuka, kako bi pokazale što je bilo na nasljeđu izgubljeno, kakve intervencije su moguće i što autentičnost u kontekstu rekonstrukcije znači.

10

BIBLIOGRAFIJA

Bitelli, R. Claustra Alpium Iuliarum, Il confini di Rapallo e il Fascismo /Claustra Alpium Iluliarum, Rapalska meja in fašizem, Ljubljana 1999.

Badovinac, B. Utrjeni samostani Žičke kartuzije, Gradovi, utrdbe in mestna obzidja, ZVKDS Ljubljana, 162-166.

Burra charter 2013: The Burra Charter 2013 (Adopted 31.10.2013) (2.1MB) http://australia.icomos.org/ (dostop 20.02.2018)

Bold John, Pickard Robert, Reconstructing Europe: the need for gudelines, jogn bold and robert pickard , The historic environemt vol.4, no. 2, University of Birmingham, 2013.

Brišnik, D. Od črk na papirju do presentacije arheoloških ostalin. Konservatorski postopki za ohranitev arheoloških ostalin na mestu odkritja na primeru Celja. Scripta honorem Bojan Djurić, Ljubljana 2012, 73-91.

Carta italiana del restauro 1932; https://www.unirc.it/documentazione/materiale_didattico/597_2010_253_8833.pdf (dostop 20.02.2018)

Doktrina 1, Mednarodne listine ICOMOS/Icomos International Charters, Združenje ICOMOS Icomos Slovenija, uredil J.Grobovšek, Ljubljana, 9-77, 2003.

Dresden declaration: https://www.icomos.org/en/charters-and-texts/179-articles-en-francais/ressources/charters-and-standards/184-the-declaration-1982(dostop 26.02.2018)

Florence Charter1981: HISTORIC GARDENS (THE FLORENCE CHARTER 1981) https://www.icomos.org/charters/gardens_e.pdf (dostop 20.02.2018)

Hoyer, S. A. (1997): Konservatorska doktrina na Slovenskem, Umetnostno zgodovina in spomeniško varstvo : posvetovanje ob 75 letnici ustanovitve Slovenskega umetnostnozgodovinskega društva (1921-1996), Ljubljana 1997, 33-42.

Hrausky, A., Koželj, J., Prelovšek, D. Plečnikova Ljubljana, vodnik po arhitekturi, Dessa Ljubljana 1996. .

Kovač, M.M. Sto let v dobro dediščine na Obali: Steletova in Forlatijeva konservatorska doktrina, Sto let v dobro dediščine ZVKDS, 47-50, Ljubljana 2014.

Kovač, M.M., Stokin, M. Structural interpretation of standing archaeological monument : conservation project of Socerb castle in Slovenia. V: Studies in ancient structures : proceedings of the 2nd International Congress, July 9-13, 2001 Istanbul, Turkey : volume II. Istanbul: YTU Faculty of architecture, 899-907, 2001.

Krakow charter The Charter of Krakow 2000, PRINCIPLES FOR CONSERVATION AND RESTORATION OF BUILT HERITAGE http://smartheritage.com/wp (dostop 20.02.2018)

11

Kralj, D. Ljubljanski grad: spomenik kot dejavnik kulturne in turistične ponudbe (diplomsko delo) Univerza v Ljubljani, Fakulteta za družbene vede, Ljubljana, 2005.

Mirabella, R, M. Notiziario archeologico (1937-1938), Atti e Memorie della Societa Istriana di archeologia, Storia patria 50, 1938, 233-246.

Nara Charter 1994: http://www.international.icomos.org/charters/nara-e.pdf (dostop 20.04.2018)

New Delhi1956: http://wp.icahm.icomos.org/wp-content/uploads/2017/01/1956-New-Delhi-Recommendations-International-Principles-Applicable-to-Archaeology-Excavations-1.pdf (dostop 20.02.2018)

New Zeland Charter 2000: ICOMOS New Zealand charter for the conservation of places of cultural heritage value. http://icomos.org.nz/charters/ (dostop 2000)

Petru, P. Upravičenost rekonstrukcije posameznih arheoloških spomenikov, Varstvo spomenikov IX (1962-1964), 1965, 3-9.

Plestenjak, A. Pregled zgodovine konservatorstva in prezentacij arheološke dediščine v Ljubljani, Sto let v dobro dediščini, ZVKDS Ljubljana, 2014,

Stele, F. V obrambo Rimskega zidu na Mirju v Ljubljani, Spomeniški urad, Ljubljana, 1928.

Stokin, M. Plestenjak, A. Grad Socerb, San Servolo : preserving heritage sites : information and presentation of Socerb Castle, Slovenia. Piran: Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije, OE: = Institut for the Protection of Cultural Heritage of Slovenia, OE, 2003. 1 el. optični disk.

Kovač, Mojca M., Stokin, M. Socerb castle : the reinterpretation of medieval settlements - cultural tourism. V: 1st International Scientific Congress "Tourism and culture for sustainable development", Athens May 19 to 21. Athens: National Technical University, Department of geography and regional planing, 1998, 2 str.

Sapač, I, Rekonstrukcijski posegi v historičnih urbanih naselbinah na Slovenskem, Doktorska disertacija, Univerza v Ljubljani, FF, Mentorica: izr. prof. dr. Sonja Ana Hoyer, Ljubljana 2008.

Sapač, I. Grad Mirna, Gradovi, utrdbe in mestna obzidja, ZVKDS Ljubljana, 2006, 123-126.

Sapač, I. Grad Bled, Gradovi, utrdbe in mestna obzidja, ZVKDS Ljubljana, 2006, 55-58.

Riga charter2000: www.vilagorokseg.hu/_upload/editor/UNESCO_hatteranyagok/Riga_Charter_2000.pdf (dostop 20.02.2018)

World heritage convention 1972: Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage . https://www.icomos.org/publications/93touris1.pdf (dostop 20.02.2018)

12

Zupan, G. Slovenija: Sto nemirnih let kulturne dediščine v šestih državah, Sto let v dobro dediščine ZVKDS, Ljubljana 2014, 36-46.

13

Marko Stokin

Marko Stokin, rukovoditelj službe za razvoj Zavoda za varstvo kulturne dediščine Slovenije, koji je odgovoran za međunarodnu suradnju, DEKD, publicistiku i obrazovanje konzervatora. Obrazovanje: Sveučilište u Ljubljani, Arheološki odjel; Magisterij arheologije, Upravljanje arheološkom baštinom, York, UK.

Član ICOMOS / SI od 1999., predsjednik ICOMOS Slovenije od 2008- 2017, potpredsjednik i član ICAHM i ICIP (www.icomos.si). Konzervator savjetnik, koordinator i tim menađer prekogranične suradnje i internacionalnih projekata. Bibliografija se nalazi na http://izumbib.izum.si/bibliografije/Y20180306113525-A2725987.html

Marko Stokin

Marko Stokin, head of the development service of the Institute for the Protection of Cultural Heritage in Slovenia, is responsible for international cooperation, DEKD, publicist writing and education of conservators. Educational background: University of Ljubljana, Department of Archaeology. Master’s degree in Management of Archaeological Heritage, York, UK.

Member of the ICOMOS/SI from 1999. President of the ICOMOS Slovenia from 2008 to 2017, vice-president and member of the ICAHM and ICIP (www.icomos.si), Conservator and adviser, coordinator and team manager in cross-border and international projects. Bibliography at http://izumbib.izum.si/bibliografije/Y20180306113525-A2725987.html

14