REHABILITACIJA NAKON POVREDE CERVIKALNE … · Web viewDisk se sastoji iz središnjeg dela (nucleus...
Transcript of REHABILITACIJA NAKON POVREDE CERVIKALNE … · Web viewDisk se sastoji iz središnjeg dela (nucleus...
REHABILITACIJA NAKON POVREDE CERVIKALNE REGIJE
Kičma se sastoji od kičmene moždine i nerava koji nose informacije od ruku, nogu i drugih delova tela,
i nose signal iz mozga do tela. Kičma se sastoji od 33 kostiju – pršljenova, 31 para nerava, 40 mišića i
isprepletanih tetiva i ligamenata. Izmedju pršljenova nalazi se fibrozna, elastična hrskavica-disk.
On omogućava flexibilnost kičme i pokretanje pršljenova.
slika: kičmeni stub
Vratna kičma je izuzetno kompleksan deo kičmenog stuba koji spaja pokretnu glavu sa relativno
fiksiranim toraksom, a kroz koji prolazi leđna moždina putem koje mozak upravlja svim
delovima tela uključujući i unutrašnje organe.
Vratna kičma s jedne strane mora biti dovoljno čvrsta kako bi zaštitila izuzetno osetljive
structure kičmene moždine, dok s druge strane mora biti dovoljno elastična kako bi osigurala
veliku pokretljiovst koja je svakodnevno potrebna. Upravo taj kompromis čini vratne structure
posebno osetljivima na spoljne nadražaje, naročito na udarce ili nagle promene brzine kretanja,
posebno u automobilima.
Vratni deo kičme je najpokretljiviji i ima važnu ulogu u održavanju optimalnog položaja glave i
vrata. S obzirom na funkciju glave, velika pokretljivost vratnog dela kičme postignuta je po cenu
slabljenja njene stabilnosti.
Vratna kičma je i specifične anatomske građe, i blizine koštanih, nervnih i krvnih struktura.
Upravo zato svakodnevne mikrotraume, do kojih dovodi rad u sedećem položaju sa glavom u
prinudnom položaju, višesatno gledanje u kompjuter, gledanje televizije, čak i neki hobiji
pogoduju pojavi bolova u vratu, kao i nekvalitetni noćni odmor, “loš jastuk”, spavanje na trbuhu,
trauma glave i vrata.
Najčešći uzrok patoloških promena u vratu čine degenerativni procesi (oko 90%) koji se javljaju
u sklopu degenerativnih promena na kičmenom stubu u celini. Degenerativni proces zahvata
više pršljenova istovremeno, pa poseban značaj imaju “male traume”, pri čemu neki nagli pokret
glave ili loš položaj glave u toku sna ili neke profesionalne aktivnosti dovodi do pomeranja u
sitnim zglobovima. Ako u tim zglobovima već postoje degenerativne promene, usled pomicanja
u sitnim zglobovima dolazi do većeg suženja intervertebralnog prostora i pojave simptoma-
bolovi, grč mišića, ograničen pokret.
Neravnoteža u elastičnosti i snazi mišića, poremećaj cirkulacije vratnog dela kičme nose sobom i
problem u smislu nestabilnosti, glavobolja, vrtoglavice. Mikrotraume, prinudno držanje glave,
stres, mogu milimetarski izmestiti prvi vratni pršljen (ATLAS) i dovesti do veoma neprijatne
simptomatologije –glavobolje, neraspoloženja, gubitka koncentracije, motivacije i nažalost neki
pacijenti veoma dugo “tolerisu” ove tegobe, ne znajući za njihov uzrok.
Statistika kaze da 1/3 odrasle populacije ima tegobe u vratnom delu kičme, a da se kod 10 do
15% ovih osoba, tegobe javljaju u različitim vremenskim intervalima, pa nekada mogu trajati
više meseci. Međutim, nikada nije rešenje trpeti ili “ignorisati” tegobe, jer se neke od njih mogu
uspešno rešavati kiropraktikom, doduše ne baš kao čarobnim štapicem”, ali odmah nakon prve
kiropraktike (manipulacije) se oseti olakšanje. Zatim intermitetntnom trakcijom, blagim
istezanjem intervertebralnih zglobova, samim tim i unkovertebralnih zglobova, imaćemo efekat
rasterećenja vratne kičme, relaksaciju mišića i smanjenje tegoba.
VRATNA KIČMA (BOL U VRATU)
Bolesti vratnog dela kičmenog stuba su mnogobrojne i uglavnom počinju različitim bolnim
sindromima. Najčešće je prisutan bol u vratu sa ili bez širenja u glavu, rame i ruku
(cervikalni sindrom-syndroma cervicale, sy cervicocephalicum, sy cervicobrachiale).
Kod uznapredovale bolesti, a nekad i od samog početka, mogu se javiti znaci oštećenja kičmene
moždine i/ili početaka (korena) nerava (mijelopatije i radikulopatije). One se manifestuju
slabošću, utrnulošću, peckanjem i/ili nespretnošću u predelu ruku i nogu. Često postoji i osećaj
vrtoglavice i nestabilnosti, naročito pri nekim pokretima u vratu.
Najčešća dijagnostička ispitivanja su: rentgenski snimak dela kičme u raznim projekcijama;
elektromiografija (EMG, EMNG) kojom se odredjuje stanje živaca i mišića; somatosenzorni
evocirani potencijali (SSEP) kojim se odredjuje stanje kičmene moždine i živaca; snimak
obolelog dela kičme kompjuterizvanom tomografijom (CT kičme) ili češće magnetnom
rezonancom (MR). U obzir dolaze i druge dijagnostičke metode.
Bolni sindromi mogu imati različite i često udružene uzroke. Na početku bolesti dominiraju tzv.
miofascijalni bolovi. Obično se manifestuju kao bol u vratu ili duž kičmenog stuba. Oni nastaju
zbog upale i grča u brojnim mekim tkivima npr. u mišićima, ligamentima, kapsulama zglobova i
pripojima ovih struktura. Ovi bolovi su povezani sa: nepravilnim držanjem kičme; traumama;
slabim mišićima koji drže posturu (duboki mišići oko kičme, mišići ledja, vrata i trbuha.);
stalnim opterećenjem kičme (prekomerna telesna težina, opterećenja na poslu, nepravilni pokreti
saginjanja i dizanja tereta, nepravilno i dugotrajno sedenje, tokom sportskih aktivnosti.). Takodje
bolest može početi i u okviru raznih reumatskih bolesti ili nakon povreda.
Tegobe vezane za kičmeni stub su česte u bolestima koje napadaju veći broj organa npr.
sistemske autoimune bolesti, osteoporoza, neke bolesti krvi, maligne bolesti, bolesti koje duže
vreme dovode do smanjenog kretanja. Mnoge bolesti okolnih organa mogu izazivati bol koji
imitira bolesti kičmenog stuba (štitna žlezda, grlo ). Gore navedene bolesti se obično
neurohirurški ne leče i redje izazivaju neurološka oštećenja.
Ukoliko hronični bol dugo traje on može postati bolest za sebe. U tim slučajevima, i kada se
izleči uzrok bola, bol ostaje. Ovo se tumači različitim promenama u nervnom sistemu (tkivima
oko kičmenog stuba, korenu živca, kičmenoj moždini, čak i u mozgu). Do ovih promena dovodi
primarni uzrok ali i dugotrajno trpljenje bola. Zbog toga je važno da se, poštopoto, spreči da
značajan bol neprekidno traje duže od 3-6 meseci.
Neurološki deficiti mogu biti u vidu oštećenje korena živaca za ruke zbog pristika na njih
(radikulopatija) ili oštećenje vratnog dela kičmene moždine (mijelopatije). Vratna radikulopatija
se najčešće manifestuje: bolom koji se širi u rame i ruku; utrnulošću i mravinjanjem najčešće u
prstima šake; slabošću jedne ili više grupa mišića na jednoj ili obe ruke, praćenih atrofijom
mišića. Mijelopatija se najviše manifestuje na nogama u vidu njihove slabosti, nespretnosti i
utrnulosti.
U nerohirurgiji je važno ustanoviti 3 tipa procesa na kičmi, koji dovode do bola i neuroloških
oštećenja, a koji se mogu lečiti hirurški. To su:
a) patološke promene koje vrše pritisak na nervne strukture (kičmenu moždinu ili korene
živaca);
b) nestabilnost delova kičmenog stuba i
c) drugi, hirurši rešiv, uzrok bola.
Najčešće patološke promene koje vrše pritisak na
nervne strukture nastaju kao posledica degenerativnih
promena unutar kičmenog stuba (diskova, pršljenova,
zglobova, ligamenata). Redje su posredi tumori,
infekcije, urodjene anomalije, povrede. Ove promene
najčešće, pored bolova, izazivaju i neka neurološka
oštećenja.
Degenerativne promene mogu zahvatiti diskove. U
njima, tokom godina, dolazi do «zamora materijala»
kao posledica opterećenja i lošijeg sastava diska (disk manje otporan na ponavljana opterećenja
se može naslediti).
Disk se sastoji iz središnjeg dela (nucleus pulposus) koji služi kao amortizer, a bogatiji je vodom
i perifernog prstena koji daje čvrstinu disku. U slučaju degeneracije središnji deo gubi vodu,
periferni prsten puca i dešava se slučaj kao na slici ispod. Tada dijagnoza procesa na kičmi može
da glasi: hernijacija diska, Protrusio disci, Prolapsus disci, ekstruzija diska, diskus hernija, diskus
hernia, discus hernia, kičmena kila. U kliničkom smislu ovo može da odgovara dijagnozama:
Radiculopathia, Radiculomyelopathia, Sy cervicobrachiale. Diskovi imaju naziv prema
pršljenovima izmedju kojih se nalaze- C2-C3, C3-C4, C5-C6, C7-Th1.(ili C2C3, C3C4, C5C6,
C7Th1)
POVREDE VRATA
U sportsko medicinskoj praksi u anatomskom pogledu povrede se svrstavaju na osnovu
intenziteta sportskih aktivnosti:
povrede mišića,
povrede organa vrata,
povrede ligamentno-kapsularnog aparata kičmenog stuba,
povrede pršljenova,
povrede kičmene moždine i nervnih korena.
Povrede mišića vrata
Najčešće srećemo u sledećim sportovima: boksu, karateu, rvanju, džudou, veslanju, dizanju
tegova. Povrede nastaju usled direknih udaraca i javljaju se kontuzione povrede, jaka kontrakcija
mišića vrata protiv otpora izaziva distenzione povrede, snažno dejstvo mišićne kontrakcije
izaziva rascep mišića ili potpuni prekid (rupturu) i to u delu pripoja ili polazišta.
Najčešće oštećeni mišići su: m. trapezius, i m. longissimus capitis.
Kliničkom slikom dominira bol različite jačine (u zavisnosti od povrede), otok, krvni podliv, i
otežano držanje glave sa ograničenim pokretima palpatorno mesto je bolno na dodir a sportista
drži glavu i vrat u jednu stranu (torticolis) usled povrede mišića vrata i pleksusa cervikalisa et
brahialisa i ovaj fenomen kod sportista je poznat kao „ušinuće vrata“. Ovo stanje ispravnim
doziranim treningom smiruje se za nekoliko dana, ako se stanje pogoršava radi se o težoj povredi
i sumnjamo na povrede koštano zglobnih delova vrata.
Povrede organa vrata
Javljaju se kod kontaknih sportova usled iznenadnog i snažnog udarca ili zahvata oko vrata može
doći do povređivanja grkljana i dušnika. Ove povrede su najčešće komocionog ili kontuzionog
tipa. Opasnost ovakvih povreda može da izazove prekid disanja, pa je svaki doktor koji dežura
na sportskim takmičenjima dužan da ima tubus i da ga upotrebi sa ciljem uspostavljanje
normalnog disanja.
Povrede u predelu vrata usled udarca ili rvačkog zahvata može da izazove povredu sinusa
carotisa usled jake spoljne sile, koja prolazi kroz tri faze. Prva faza je vagalna i karakteriše se
usporenjem srčanog rada, druga faza ili depresorna nastaje usled dilatacije krvnih sudova u regiji
splanhnikusa i nastaje kolapsno stanje i hipotenzija, treća faza ili faza cerebralna proističe iz
druge sa komplikacijama koje su: vrtoglavicom, posrtanjem, prolaznom zaslepenošću i slabošću
muskulature.
Prevencija je u podizanju noge iznad nivoa srca posle čega se sportista vrlo brzo oporavlja. Teže
komplikacije su duže gubljenje svesti. Tada treba biti obazriv da ne dođe do zapadanja jezika i
smetnje u disanju (pacijent treba da leži u tkz. „koma položaju“) treba osloboditi disajne puteve
ponekad je neophodno uraditi i hitnu traheotomiju.
Degenerativne promene
Degenerativne promene vrata u nekim sportovima – kod rvača, često, usled zahvata poznatog u
narodu kao „španska kragna“, može doći do težkih povreda, a najkarekterističnija je „sindrom
sinus carotisa“. Pored ovog sindroma javljaju se i povrede u obliku luksacija fraktura vratnih
pršljenova, usled čega mogu da se jave i nervne lezije.
Kod rvača je karakteristična hronična povreda Beastrupov sindrom (interspinozna artroza), koja
po prestanku karijere rvačima ne zadaje neke velike probleme i pored bogatog radiološkog
nalaza. Džudisti zbog stalnog kontakta sa protivnikom vremenom stiču hronične povrede usled
mikrotrauma koje se ponavljaju u predelu vrata. Usled čestih padova moguće su i povrede
intervertebralnog diska kao i bolovi u vratu i cervikolagije. Problem kod ovih sportista je da se
bolovi se pojačavaju sa prestankom takmičarske aktivnosti.
Kod skakača u vodu retko se javljaju povrede vrata jer su mahom dobro tehnički pripremljeni.
Najčešće povrede se javljaju kod rekreativaca koji usled skokova na glavu mogu da zadobiju
teške povrede vratnih pršljenova (prelomi) sa povredama glave i mozga i sa fatalnim završetkom.
slika : prelom vratnih pršljenova
Povrede ligamento – kapsularnog aparata vrata
Ove povrede se dele na:
distorzije vratne kičme,
hiperekstenzione povrede,
protuzije cervikalnog diska,
fleksioni prelomi vratne kičme,
prelomi spinoznih nastavaka
Distorzija vratne kičme
Izazivaju ih fleksorne i ekstenzorne sile. Javljaju se usled snažnih pokreta vrata kod rvača,
boksera, gimnastičara, prilikom udaraca u glavu i kod saobraćajnih nesreća kod naglog i
nekotrolisanog trzaja glave.
slika : Potpuni presek kičmene moždine
Kliničkom slikom dominira bolni tortikolitis uz ograničenu pokretnost glave. Bolovi se odmah
javljaju pri povređivanju i polako se pojačavaju, a mogu da se jave i nekoliko dana od
povređivanja. Najčešće nema neuroloških ispada. Radiografskim snimkom u hiperekstenziji, ili
pojačanoj fleksiji vrata, dolazimo do konačne dijagnoze. Radiografija vrata u standardnom
položaju je normalna.
Lečenje treba ozbiljno shvatiti, jer često može da se jave komplikacije kifotične prirode sa
neurološkim komplikacijama sa kasnijim nastajanjem spondiloze povređenog segmenta.
U terapiji su indikovani analgetici, miorelaksanti, tople obloge i lagane stručne masaže.
„Bič“ povreda – „Whiplash“-radi se o povredi koja nije karakteristična za sportiste.
Osnovne karakteristike, to je povreda sa nemedicinskim izrazom, a upotrebljena je od Gay i
Abotta 1953. godine, i ukazuje na dejstvo indirektnih sila na hiperekstenzorne povrede vrata.
Ova povreda je karakteristična kod saobraćajnih udesa (udar automobila od pozadi) kada dolazi
do snažne hiperekstenzije vrata, kao i odgovora vraćanje glave i vrata u krajnju fleksiju i na kraju
vraćanje u neutralni položaj.
slika: Whiplash povreda
Simptomi trzajne ozlede vrata su: bol u vratu koja se može širiti niz ruku i u gornji deo leđa
između lopatica, bol u donjem delu leđa, bol u području vilice, glavobolje, vrtoglavice.
Bol se javlja odmah nakon ozlede, dok se ostali simptomi mogu javiti u razmaku od 24 do 72
sata nakon nesreće. Ako je došlo do pritiska na leđnu moždinu ili nervne korene, može doći do
ukočenosti ili do pojave trnaca u rukama, nogama ili stopalima. Takođe, može doći i do bola u
licu, umora, zbunjenosti, slabe koncentracije, razdražljivosti, i sl.
Trzajna se ozleda vrata tretira neoperativno. Operaciji se pristupa ako je došlo do ozbiljnijih
ozleda diskusa, leđne moždine ili nervnih korenova. Meki ovratnik se nosi prvih 24 do 48 sati
nakon nesreće, kako bi se smirila upala i bol. Na početku fizikalne terapije koriste se metode za
otklanjanje bola i upale (primena leda, električne stimulacije mišića, masaže, i sl.). Kod nekih se
pacijenata primenjuju i metode trakcije (postupnog „izvlačenja“, odnosno postupnog pasivnog
istezanja vratne kičme) putem posebnih uređaja ili uz pomoć terapeuta. U terapiji se koriste i
razne manipulativne tehnike za povrat funkcije vrata. Primenjuju se i kineziterapijske vežbe
jačanja, istezanja, proprioceptivne vežbe za povrat snage, pokretljivosti i kontrole vratnih mišića
kao i mišića ramena i gornjeg dela leđa. Potpuni se oporavak od ozlede očekuje u periodu od 3
meseca nakon nesreće.
Hiperekstezione povrede sa povredama kičmene moždine
Nije karakteristična sportska povreda, nastaje padom na lice, ili padom niz stepenice, prilikom
ronjenja u plitkoj vodi, usled sile udarca prilikom saobraćajne nesreće. Karakteristične povrede
koje se javljaju su ekskoracije kože u predelu lica i čela, kao i vidljivi znaci hematoma.
Schneider je 1954.godine opisao „sindrom akutne centralne povrede cervikalne moždine“.
Suština ovog sindroma je da je medijalni deo latealnog kortikospinalnog snopa ( medularni kanal
sadrži vlakna za vrat, ruke i prste koji najviše stradaju) više oštećen nego motalitet trupa i nogu.
U ovom delu možemo da istaknemo i Schiderovu leziju koja opisuje poremećaj cirkulacije
kičmene moždine koja je izazvana oštećenjem moždine, zbog koncentracije pritiska u području
centralnog kanala medule. Usled dejstva sile sa prednje i zadnje strane (moždina ima dosta vode)
dolazi do prenosa talasa koji se susreću u centru.
Diskus hernia vratnog pršljena
Protruzija cervikalnog diska dešava se usled delimične, ili
potpune protruzije nucleusa pulpozusa, koji se javlja u
dva oblika: centralni pritisak na kičmenu moždinu, ili na
nervne korenove (posterolateralno) i u kombinaciji ovih
poremećaja.
Klinička slika se javlja u akutnom i hroničnom obliku, a
neurološki nalazi su u direktnoj vezi sa lokalizacijom
povrede, stepenom povrede, vremenom i dužinom trajanja.
Simptomi su različiti: ako potiče od pritiska na prednjoj strani moždine obično je bol u ramenu
duž ruke, kao i tranjenje u prstima koje ima akutni i hronični tok, ili pak, ako je pritisak na
nervne korene, dolazi do potpune paralize zbog protruzije nuclusa pulpozusa.
Fleksorni prelomi vratne kičme
Retko se dešavaju kod sportista, ponekad kod rvača i u automobilskom sportu, kao i u klasičnom
saobraćaju. Oblik preloma i sam intenzitet frakture pršljenova zavisi od jačine sile i stepena
fleksije vrata u momentu povređivanja.
Dele se na četiri grupe:
1) prelom u obliku kapi suze - odvajanje trouglastog koštanog fragmenta od prednjeg
gornjeg korteksa, donjeg pršljenskog tela, bez neuroloških ispada,
2) prelomi delovanjem jače sile – prelom unutrašnjeg gornjeg dela pršljenskog tela,
a daljom fleksijom vrata dolazi do fragmentarnog odvajanja sa prednje strane.
Nema neuroloških ispada.
3) prelomi usled dejstva jake sile i pojavom kominutivnog preloma prednjeg dela
pršljenskog tela i njegovog uklizavanja , a zadnji deo korteksa je očuvan. Ovaj prelom
izaziva neurološke lezije.
4) prelom (eksplozivnog karaktera) komletnog pršljenskog tela sa prelomom zadnjeg
korteksa i zdrobljenog oblika. Uvek je praćen neurološkim ispadima, pa čak i oduzetošću
tela.
Prelomi spinoznih nastavaka
Prelomi spinoznih nastavaka (prelomi loptaša) – sreću se kod sportista kod bacanja, ili usled
direknog udara, ili naglog povlačenja supraspinoznog ligamenta, trapezoidnog i romboidnog
mišića. Prelomi se javljaju na prvom, šestom i sedmom torakalnom pršljenu.
Kliničkom slikom dominira bol sa zadnje strane vrata, a pojačava se prilikom podizanja glave.
Pokreti u predelu vrata su ograničeni, ponekad se javlju i otoci, palpacija je bolna sa jasnom
krepitacijom na mestu povrede.
Lečenje se sprovodi imobilizacijom (okovratnikom), kasnije fizikalnim tretmanom, a ako ne
bude efekta povreda se otklanja hiruškim putem.
slika: pre upotrebe okovratnika i za vreme upotrebe
FIZIOTERAPEUTSKI POSTUPCI
Kad lekar postavi dijagnozu najčešće se preporučuje mirovanje,
nošenje Schancovog okovratnika oko 72 sata neprekidno, a
nakon toga tek povremeno, najbolje po noći. Nošenje
cervikalne kragne, koja bi trebalo da bude napravljena tačno po
meri, još je jedan od načina da se spreče bolovi u vratu i
ramenima. Naročito se savetuje onim osobama koje provode
mnogo vremena pored monitora , jer ona rasterećuje vratne
mišiće.
Celo to vreme treba sprovoditi fizioterapiju:
elektroterapija ,
laser ,
ultrazvuk
magnetoterapija ,
PNF ,
Mulligan ili neke druge vežbe,
masaža koja je usmerena na
smanjivanje mišićnog spazma,
bolova, i poboljšanju pokretljivosti
vrata.
Mogu se koristiti lokalno antireumatski gelovi i stručna masaža, koja je efikasna kod bolova
izazvanih prinudnim položajima. Takođe, uvode se i ciljane vežbe, prvo statičke, a kasnije se
pacijent obučava vežbama koje treba stalno da radi. To su najpre vežbe za jačanje mišića
ramenog pojasa i vežbe istezanja, koje su važne naročito za one koji nepravilno sede, a koje treba
raditi najmanje tri do četiri meseca u kontinuitetu. Mada dužina lečenja zavisi od nivoa oštećenja
mekih tkiva, načinu lečenja a često i od prethodnog mišićnog statusa pa se simptomi mogu
povući već nakon nekoliko tretmana.
Kineziterapija je posebno značajna metoda rehabilitacije jer utiče na promenu medjusobnog
odnosa kičmenih pršljenova i međupršljenskih zglobova, stabilizaciju kičmenig segmenata i
normalizciju funkcije kičme. Kinetiterapija je usmerena i na jačanje ključnih mišića koji
obezbeđuju pravilnu funkciju kičme. Da bi se odredilie adekvatne vežbe – terapeutske vežbe,
potrebno je izvršiti procenu stanja kičmenog stuba, procenu stanja mišića celog trupa,
pokretljivost kičme, kardio respiratornog i neurološkog statusa, uzeti u obzir starosnu dob, pol,
rasnu pripadnost, profesionalnu aktivnost i tek tada pristupiti planiranju i primeni
kineziterapijskog programa.
Mogu se koristiti i:
-TOPLI I HLADNI OBLOZI
Bilo da se jave slabi ili jaki bolovi u vratu , najbolje je koristiti obloge. Topli oblozi ubrzavaju
cirkulaciju i opuštaju mišiće, pa samim tim i bolovi u vratu i ramenima polako popuštaju.
U ovu svrhu mogu se koristiti termofor, infracrvena sijalica ili peškir natopljen vrućom vodom.
Bolna mesta zagrevaju se najmanje 10 minuta. Od pomoći svakako može biti i naizmenično
stavljanje obloga(toplih i hladnih), koje lekari u poslednje vreme sve češće preporučuju.
Kada je bol u vratu povezan sa nekom povredom, odmah se radi dijagnostika magnetnom
rezonancom. U ostalim slučajevima se pribegava dijagnostičkim procedurama koje
podrazumevaju klinički pregled, a zatim davanje lekova i praćenje. Ako se tegobe i pored lečenja
nastave, ili ima znaka neuroloških oštećenja, radi se magnetna rezonanca ili skener. Ako ima
znakova oštećenja nervnih korenova radi se eletromioneurografija. U slučaju da je bol u vratu
povezan sa vrtoglavicom, potrebno je da pacijenta pregleda neurolog i ORL.
Manuelna repozicija je kod starih osoba sa hroničnim cervikalnim sindromom
kontraindikovana.
Hirurško lečenje cervikalnog sindroma se veoma retko primenjuje. Jedina apsolutna indikacija
za hiruršku intervenciju ja kompresija kičmene moždine usled hernijacije diskusa u toku trzajnih
povreda vrata u saobraćajnim nesrećama.
Prevencija bola u vratu
Najveći značaj ima uklanjanje faktora rizika koji dovode do novih akutnih epizoda ove bolesti.
Neophodna je edukacija bolesnika o sprovođenju zaštitnih mera u toku obavljanja dnevnih
aktivnosti kao što su izbegavanje naglih pokreta vrata i nepovoljnog položaja glave i vrata,
svakodnevno sprovođenje korektivnih vežbi i vežbi za jačanje mišića rameno-lopatične regije.
BOL U RAMENU I VRATU ALTERNARIVNO LEČENJE
Kiropraktika : je grčka reč koja se prevodi kao „urađen rukama“. Naime,u pitanju je veština koja podrazumeva precizno usmeravanje pravilno dozirane sile na zglob koji je izmešten. Kiropraktičar precizno utvrđuje lokaciju odakle kreću problemi i traži uzročnika tegoba, nakon čega ih otklanja ili ublažava pomenute posledice. slika : Kiropraktika
Akupunktura : Ovo je prirodan način lečenja kojim se rešava primarni problem kao što su recimo, bolovi u vratu i ramenima, pri čemu se i ceo organizam vraća u ravnotežu. Drevna kineska disciplina pokazuje izuzetno dobre rezultate i
u sprečavanju bolesti. Akupunktura podrazumeva korišćenje igala koje se aplikuju u određene tačke na telu (akupunkturne tačke), raspoređene duž takozvanih meridijana. Treba naglasiti da zabadanje ovih iglica nije bolno, ali za one koji se plaše – postoji i alternativno resenje za stimulaciju ovih tačaka. slika : akupunktura
Holisticka masaza : uzima u obzir i fizičko i emotivno stanje pacijenta. U tretiranju vrata koriste se široke masažne površine da bi se bolno područje zagrejalo i opustilo. Zatim se putem akupresure bolnih tačaka iscrpno istražuje i masira celo područje vrata, ramena i baze lobanje. Lagano istezanje vrata otklana napetost okolnog područja, a nakon masaže pacijant se oseča relaksirano, što se odražava i na telo dok bolovi u vratu i ramenima popuštaju.
Aplikator Kuznjecova: Ova metoda dobila je ime po ruskom naučniku Kuznjecovu, a sastoji se od primene platna s plastičnim iglicama koje se stavlja na vratni (ili bilo koji drugi) deo kičme. Potom se pritiska dlanovima, a nakon 60 sekundi pravi se pauza. Zatim se tretman ponavlja. Ukoliko pacijent ne oseča nelagodnost, na aplikatoru može ležati 15 do 20 minuta. Na ovaj način se ubrzava cirkulacija krvi , smanjuje se teskoba i otklanjaju se glavobolja i bolovi u vratu i ramenima . slika : aplikator kuznjecova