Regionalni sigurnosni režim.doc
-
Upload
belma-torlic -
Category
Documents
-
view
39 -
download
0
description
Transcript of Regionalni sigurnosni režim.doc
UNIVERZITET U BIHAĆUPRAVNI FAKULTET
PREDMET: Međunarodni odnosi i sigurnosne studije
ESEJ NA TEMU: Regionalni sigurnosni režim
STUDENT: PROFESOR: BR.INDEXA: Prof.dr.
Bihać, Septembar 2013. god.
SADRŽAJ:
1. UVOD..........................................................................................................................1
2. POJAM I VRSTE SIGURNOSTI................................................................................22.1. Pojam sigurnosti....................................................................................................22.2. Vrste sigurnosti.....................................................................................................6
3. REGIONALNA SIGURNOST....................................................................................7
4. REGIONALNI SIGURNOSNI REŽIM ZEMALJA JUGOISTOČNE EUROPE....11
5. ZAKLJUČAK............................................................................................................14
6. LITERATURA..........................................................................................................15
1. UVOD
21. stoljeće donosi nove izazove na svakom polju ljudskog života i djelovanja. Na polju
sigurnosti aproksimativno svim ostalim poljima djelovanja savremeno doba donijelo je
nove probleme i izvore ugroženosti. Zapravo oni se samo mijenjaju iz oblika u oblik,
pretaču se i nastavljaju na prethodne izvore. Osavremenjuju se novim tehnologijama I
metoda, ne miriju i ne čekaju mirno, nego uvijek nastoje biti korak ispred odgovora kojim
čovječanstvo pokušava da se zaštiti. Postavljaju se nove strategije i doktrine
protupravnog djelovanja na svim nivoima. Kako sve napreduje i ima svoju upotrebu, tako
dobija i na svojoj zloupotrebi i ne uspjevaju se naći univerzalni odgovori na ljudski faktor
destruktivnog djelovanja.
Nažalost, svjesni smo i stanja u kome nacionalne vlade država članica rade na
globalizaciji, pravljenju globalnog sela, ne birajući sredstva, metode i ne brojeći žrtve
kojima će doći do cilje. Novac postaje vladar, a ideal slobode i borba za njega i
suverenost postaje terorizam i globalni izvor ugroženosti. Pomalo kroz iskrivljena
ogledala teško je dobiti sliku ko zapravo ugrožava, a ko brani čovjeka i čovječanstvo.
Kako ovo nije naučni rad, ovdje s e to neće izlagati i činjenično obrazlagati.
Cilj u ovom radu je da se na sistematičan i teoretski savladiv način objasni pojam
sigurnosti kao uvodnu komponentu, a zatim i pojam regionalne sigurnosti koja je temelj
rada, odnosno cilj. Pored teoretske postavke regionalnog sigurnosnog sistema da se
orijentacija će biti i na neke izvore ugroženosti kako bi dobili kompletniju sliku šta su to
izvori, a šta metode zaštite od njih na regionalnom nivou. Ovo će pomoći da se
konkretizuje pojam i objekat koji su činioci regionalne sigurnosti.
Teško je povući jasnu granicu oko preklapanja sigurnosnih pojaseva na različitim
nivoima. Ovaj pojam regionalna, kao i globalna sigurnost je novijeg datuma. Granice i
definicije mu nisu jasne, kao ni mehanizmi koji se njime rukovode. Uglavnom, njegov
cilj je da se brine za probleme koji mogu da ugroze pojedine regione u svijetu.
1
2. POJAM I VRSTE SIGURNOSTI
2.1. Pojam sigurnosti
Od postanka čovjeka pitanje sigurnosti je okupiralo njegove misli. Radi se dakle o
egzistencijalnom i vječnom pitanju. Egzistencijalno pitanje je zbog toga što bez
sposobnosti za ostvarenje sigurnosti na egzistencijalnom nivou nema opstanka, a vječno
jer su ugroženosti trajne pa je trajna i sigurnosna funkcija. Svaki živi organizam i svaka
zajednica živih bića po prirodi teži vlastitoj sigurnosti, pa tako i ljudi i njihove zajednice.
Konstitucija svakog živog bića je takva da svojom cjelinom djeluje u funkciji vlastite
sigurnosti. U modernim vremenima to je pojam koji se počeo upotrebljavati, skoro u svim
područjima ljudske djelatnosti i njegova okruženja. Nije ni čudno da pojedini autori tvrde
da je to jedan od najčešće upotrebljavanih pojmova uopšte.
Sigurnost1 je jedan od temeljnih fenomena ljudskog društva u svim fazama njegovog
razvoja. Pojam sigurnosti čovjeka i njegovu zajednicu zaokuplja od njihova postanka.
Stoga je za njegovo razumijevanje potrebno i njegovo proučavanje s različitih stajališta.2
Skoro do kraja 20. stoljeća riječ sigurnost je definisana sredstvom osiguravanja opstanka
- vojskom. Drugačije rečeno, sigurnost je posmatrana kao cilj država koji se ostvaruje
kombinacijom vojnih i diplomatskih sredstava. Za razliku od toga, na početku 21.
stoljeća, sigurnost se posmatra kao odrednica opstanka, odnosno kao uvjet koji stvara
odnose između pojedinca, društva i države.
1 U savremenim sistemskim poimanjima sigurnosti polazi se od toga da su temeljni pojmovi: sigurnost pojedinca, društva i meĎunarodne zajednice, odnosno, ona se tretira kroz "četiri osnovna konceptualna okvira; i to: individualna sigurnost, nacionalna, meĎunarodna i globalna sigurnost", www.fknbih.edu (04.09.2013).2 Izučavanje sigurnosti u jednom društvu se ne može problematizirati samo sa pojedinih aspekata. Time hoćemo da kažemo da sigurnost nije samo političko, pravno, vojno, policijsko, već i ekonomsko, socijalno, kulturno i demografsko pitanje,www.fknbih.edu (04.09.2013).
2
Zadnja desetljeća 20. stoljeća označavaju razdoblje u kojem se polazišna načela za
definiranje pojma sigurnosti na određeni način mogu povezivati sa definicijama i
sadržajem sigurnosti s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Naime, kraj je 20. stoljeća
ponovno na svjetsku scenu donio liberalni internacionalizam koji podrazumijeva
suradnju, a ne sukobljavanje u svjetskoj zajednici. 3
Vrlo općenita definicija sigurnosti kazuje nam da je sigurnost relativna odsutnost štetnih
ugrožavanja.4Riječ je o definiciji koja ima negativni aspekt određenja, zbog čega je za
podrobniju definiciju sigurnosti potrebno analizirati niz sistemskih pitanja.
Prvo se postavlja pitanje subjekta ili objekta na kojeg se sigurnost odnosi. Razmatranje
problematike subjekta ili objekta odnosno traženje odgovora na pitanje na koga ili čega se
sigurnost odnosi može uključivati na primjer čovjeka kao pojedinca, pojedine društvene
skupine, društvo odnosno društvenu zajednicu, državu, međunarodnu zajednicu, prirodu
općenito, svijet kao cjelinu, itd.
Nesporno je potrebno odrediti i o kakvoj se sigurnosti radi odnosno je li riječ o sigurnosti
subjekta ili objekta općenito (opstanak, razvoj) ili je riječ o sigurnosti od specifičnih vrsta
ugrožavanja. Pri tom je važno razmotriti i stepen moguće ranjivosti u odnosu na različita
ugrožavanja. Treće pitanje koje je potrebno postaviti jeste pitanje pred kim ili pred čim
se zauzimamo za sigurnost određenog subjekta. Odgovor na to pitanje uvodi u
problematiku ugrožavanja koja je nezaobilazan faktor kod razmatranja fenomena
sigurnosti.
U svezi s problematikom ugrožavanja postavlja se cijeli niz pitanja neophodnih za njeno
analiziranje kao što su izvori ugrožavanja, vrste ugrožavanja, neposrednost ili posrednost
ugrožavanja, vremenska ili prostorna blizina ugrožavanja, vjerojatnost ostvarenja
prijetnje i stepen njene ozbiljnosti. Posebno značajno pitanje vezano uz naznačeno jest je
li sigurnost individualno ili opće (kolektivno) dobro. U prvom slučaju pitanje je da li se
vlastita sigurnost ostvaruje na štetu drugih ili je ona moguća samo kao zajednička za sve 3 Beridan I., Ivo M. Tomić, Kreso N., Leksikon sigurnosti, Sarajevo, 2001., str. 29. 4 Mitar, M. Osnovna pitanja u svezi s pojmom sigurnosti, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, br. 5, 1994., str. 509.
3
subjekte što sugeriše drugi slučaj. Važno je odgovoriti i na pitanje je li sigurnost
objektivna ili subjektivna kategorija. Jednostavno shvatanje sigurnosti kao subjektivne
kategorije vrlo je problematično budući da neuočavanje opasnosti ne znači da je zaista i
nema. S druge strane, pretjerano uočavanje opasnosti može odvesti u svojevrsnu paranoju
koja u konačnici može rezultirati fizičkom i psihičkom destrukcijom pojedinca, skupine i
zajednice.
Shvatanje sigurnosti isključivo kao objektivne kategorije može zavarati odnosno biti
opravdanje za izbjegavanje, prije svega nekih subjekata kao što su čovjek kao pojedinac,
društvena zajednica, države, međunarodna zajednica, za suočavanje sa suvremenim
problemima. Ništa manje nije značajno ni pitanje odnosi li se sigurnost na postojeće
stanje ili je ona u relaciji sa razvojem. Do suvremenog doba rasprave o sigurnosti bile su
pretežno konzervativnog karaktera što znači da su prvenstveno bila uvažavana
kratkoročna stajališta. Savremeni uslovi su nametnuli razmatranje pitanja sigurnosti kao
dugoročnog pitanja, kao pitanja razvoja. Razlog su naravno niz opasnosti sa kojima je
savremeni svijet suočen i koje dovode u pitanje cjelokupni daljnji razvoj čovječanstva i
uslove života svih ljudi u savremenim uslovima.
Razmatranje opsega sigurnosti u središte pozornosti postavlja pitanje je li sigurnost
apsolutna kategorija ili joj je svojstven određeni stepen relativnosti. Teorijski posmatrano
zasigurno je da je sigurnost apsolutni pojam, što znači da je netko ili nešto sigurno ili
nesigurno, te da se ne može biti malo siguran ili malo nesiguran ovisno posmatra li se
optimistična ili pesimistična varijanta. U realnom okruženju i realnom životu sigurnost
nije apsolutna kategorija. Prije bi se moglo govoriti o nekakvoj postignutoj sigurnosti ili
stepenu sigurnosti (optimalna razina). Stoga je za razumijevanje pojma sigurnosti
potrebno razmotriti pitanje kriterija sigurnosti.
Savremeni uslovi i savremeni svijet sa nizom različitosti govori nam da su u različitim
društvima i u različitim stepenima razvoja i ti kriteriji (kvantitativni i kvalitativni)
različiti. Na primjer kriteriji ekonomske sigurnosti u visokorazvijenim i siromašnim
državama. Za potpuno shvatanje pojma sigurnosti istu razinu važnosti sa naznačenim
ima i pitanje cjelokupne ocjene stanja sigurnosti. U odgovoru na ovo pitanje možda bi se
4
najbolje mogle primijeniti filozofske postavke prema kojima znanje ima granice, dok ga
neznanje nema. Primjena te postavke ukazuje da sigurnost nije moguće u cijelosti
ocijeniti. Drugim riječima, uvijek postoji dio stvarnosti koji ostaje nepoznat i
nepredvidljiv. Zbog toga sve ocjene stanja sigurnosti izražavaju vjerojatnost, a ne stvarnu
sigurnost. Sigurnost je manje ili više prisutna pri ocjenjivanju posljedica, a ne
predviđanju mogućih opasnosti.
Sintetički pristup ovim pitanjima dovodi nas do mogućnosti određenja sigurnosti u
okvirima sustavnih teorija.5 Prema njemu, sigurnost podrazumijeva sigurnost sistema kao
cjeline, sigurnost elementa i njihovih međusobnih relacija tako da je osigurana određena
stabilnost i fleksibilnost sistema u odnosu prema okolini odnosno da je moguće mirno
mijenjanje sistema. Sigurnost sistema kao cjeline uključuje posmatranje tri aspekta: sa
stajališta strukture sistema, njegove funkcije i sa stajališta okruženja (nastajanje, razvoj,
entropija). Sigurnost elemenata sistema uključuje analizu njihove aktivnosti u sistemu i
položaja u strukturi sistema.
Pitanje sigurnosti dugo vremena zaokuplja pažnju naučnika i istraživača. Sve do
savremenog razdoblja to je pitanje u naučnim analizama u disciplinama kojima je
sigurnost jedno od glavnih područja istraživanja. Na primjer, područje međunarodnih
odnosa i nauke o međunarodnim odnosima, politologije nacionalne sigurnosti je bilo
vezano uz državu i sisteme država. Tek u novije vrijeme javljaju se istraživači koji tvrde
da je to preusko shvatanje sigurnosti. Prema njima, pojam nacionalne sigurnosti koji se
veže uz državu treba razlikovati od individualne i kolektivne sigurnosti. Njihova su
istraživanja pokazala da individualna i kolektivna sigurnost ne ovise isključivo o
nacionalnoj sigurnosti, iako države i dalje imaju nezaobilazno mjesto u analizama
sigurnosti.6
2.2. Vrste sigurnosti
5 Buzan, B. People, States and Fear,The National Security Problem in International Relations, Whatsheaf Book, Brighton, 1983, str. 247. 6 Ibidem, str. 259.
5
Sigurnosne studije (Security Studies), kao zaseban znanstveno-istraživački okvir razvijen
u drugoj polovini 20. stoljeća, u modernim vremenima predstavljaju središte za cjelovito
istraživanje pojma sigurnosti. U okviru sigurnosnih studija danas je moguće identificirati
četiri osnovna pristupa proučavanju pojma sigurnosti (time i četiri vrste sigurnosti):
Proučavanje sigurnosti na razini nacionalne države (National security concept)
koji se koncentrira na probleme sigurnosti, blagostanja i opstanka pojedine države
(nacionalna sigurnost).
Sigurnost na međunarodnoj razini (International security concept) kao temeljne
instrumente za ostvarenje međunarodne sigurnosti promatra međunarodne
institucije i kolektivnu primjenu vojne sile (međunarodna sigurnost).
Regionalni pristup (Regional security concept) poglavito je usmjeren na
proučavanje sigurnosne problematike u pojedinim svjetskim regijama, primjerice
u Europi, Bliskom istoku itd.(regionalna sigurnost).
Globalni pristup (Global security concept) pokušava pojam sigurnosti obuhvatiti
cjelovito u sadržajnom (složena priroda pojma sigurnosti u suvremenim uvjetima)
i prostornom smislu (sigurnost svijeta odnosno planeta) - globalna sigurnost.7
Schultz, Godson i Quester su proučavajući sigurnost prema subjektu u međunarodnim
odnosima uz ove četiri vrste sigurnosti uveli i novi pojam transdržavne sigurnosti. Taj
novi koncept, za razliku od tradicionalnih sigurnosnih studija koje u središtu svojeg
promatranja imaju državu, više je naslonjen na subržavne i transdržavne aktere (iako oni
zadržavaju povezanost sa državama). Koncept transdržavne sigurnosti nastoji pokazati da
upravo ti akteri, primjerice etno-nacionalni pokreti, religiozni ekstremisti, teroristi,
pobunjenici, mogu biti izvor nestabilnosti.8
3. REGIONALNA SIGURNOST
7 Schultz, H.; Godson, R.; Greenwood, T. (eds.) Security Studies for the 1990's, Brassey's, New York, 1993, str. 1. 8 Ibidem, str.2.
6
Odnos između država određenog regiona određen je pozitivnim ili negativnim odnosima
u koje spadaju : 1. granični nesporazumi, 2. interesi u odnosima između različitih etničkih
zajednica koje se nalaze na prostoru dvije ili više država određene regije, 3. Ideološka
povezanost naroda regije, 4. dug historijski kontakt saradnje ili sukoba između naroda.
Sigurnosna međuzavisnost je izražena između država koje pripadaju jednoj regiji, nego li
što je to između država van regije. Kao odrednica koju definira sigurnost određene regije
je stepen prijetnje ili straha koje one zajednički osjećaju. S druge strane, postojanje
povjerenja između država kao rezultat dužeg historijskog perioda služi kao temelj
stvaranja sigurnosnog kompleksa. Niži nivo sigurnosti se odnosi na lokalni nivo koji je
onemogućen širiti svoj utjecaj van vlastitog okruženja, dok se viši nivo sigurnosti tiče
velikih sila koje mogu da utječu na više regija. 9
Ono što kreira sigurnost između država je kulturna, etnička, vjerska i rasna identifikacija
koja prouzrokuje viši nivo međuzavisnosti u pogledu sigurnosti. Države koje se povezuju
na osnovu navedenih identifikacija se grupišu u širu zajednicu kao zasebna civilizacija,
gradeći na taj način širok sigurnosni kompleks. Navedeni tipovi identifikacije se naročito
odnose na arapski svijet i islamske zemlje, gdje je islam temelj sigurnosnog kompleksa.
Na koji i način i u kolikoj se mjeri osjeća sigurnim sam pojedinac u današnjim
turbulentnim promjenama pokazuju sljedeći podaci prema kojima se zapaža trend
opadanja povjerenja u vlast. Povjerenje u sudove iznosi 35,5 %, u policiju 27,5 %, u
vladu 26,9 % i u parlament 25,4%. Građani ispoljavaju nezadovoljstvo sa brzinom i
kvalitetom promjena, kao i sa nestabilnošću političke situacije i zahtjevaju veću ažurnost
u tom domenu.10
Da li će žrtve i materijalna razaranja 21. stoljeća biti veća ili manja u odnosu na žrtve 20.
stoljeća? Ko, s kim, šta, kako, gdje i kada treba djelovati da se maksimalno moguće
9Petrović B., Peršak N. Sigurnost i saradnja kao reakcija na organizirani kriminalitet u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu., 2007. god. str 286.10 Ibidem.
7
zaštiti ljudski rod, politički, kulturni, socijalni, ekonomski, ekološki i svaki drugi
ambijent u kojem žive ljudi, narodi, nacionalne manjine, siromašni i bogati.11
Što se tiče razlika između sigurnosnih kompleksa postoje dva razloga koji ometaju
uspostavu sigurnosti između država. Prvi je ukoliko su države u određenim regijama tako
slabe da njihova moć ne odjekuje van njihovih granica, u tom slučaju sigurnost je
usmjerena na unutarnje granice i ne postoje veće interakcije između država datog regiona.
Kao primjer je politika Albanije koja ima malu ulogu na području Balkana, međutim,
unutrašnji procesi imaju velikog utjecaja na kosovske i grčke albance. Drugi razlog je u
slučaju da je utjecaj država dovoljno jak da kontroliše dinamiku između nekoliko
regionalnih sila. Primjer za to je prisustvo SAD-a na području Iraka, gdje direktno utječu
na odnose između vlada islamskih zemalja i na taj način kreiraju sigurnost određene
zemlje ili zemalja. Ono oko čega se brinu mnogi politički lideri današnjice je širenje
islama i pristupanje sve većeg broja ljudi ovoj vjeri. Rat islamu je objavljen nakon
terorističkog napada u New Yorku na dva tornja.
Septembra 2001. godine, za vrijeme predsjednika Georga Busha, karakterišući taj napad
kao napad muslimana terorista u udruženju kriminalne organizacije Al Qaide. Napad se
zaista desio, međutim, da li je izvršen od onih za koje se smatra da su ga izvršili, upitno
je. I što je najvažnije koji su to interesi koji stoje iza toga. Zašto se u vremenu današnjice
onda kada se pomene islam odmah pomisli na terorizam? Međutim, možda je riječ i o
doktrini savremenog doba koju postavlja i koju žele da provedu SAD, jer se radi o novom
obliku globalne prijetnje, odnosno moguće pobune, što znači suprotstavljanje postojećem
režimu onih koji nameću svoje interese na globalnom nivou, što znači usporavanje
ostvarenja globalnih interesa. Jedno od najčešćih pitanja zbog kojih je raspravljano jeste
da li je kraj Hladnog rata doveo do promjena prirode međunarodne sigurnosti.
Jedna grupa teoretičara smatrala je da je kraj Hladnog rata itekako uveo mnogobrojne
promjene koje su se izrazile na polju ekonomije, informacija, finansija kao i na svim
ostalim sektorima globalizacije. Grupa je zadržala svoje mišljenje u pogledu navedenog
11 F. Muslimović, Balkan u vrtlogu politika, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca BIH, Centar za istraživanje i dokumentaciju saveza logoraša BIH str. 48
8
pitanja ističući da koncept sigurnosti zavisi od sile i moći između država. Treća grupa
teoretičara smatra da kraj Hladnog rata nije doveo ni do kakvih promjena, ali je određene
sektore učinio potpuno novim. Posebno naglašavaju pad vojne sile kao značajnog faktora
u međunarodnim odnosima. Što se tiče definisanja sigurnosti, pitanje sigurnosti je vezano
za pitanje kako grupe ili države mogu dobiti ono što žele koristeći silu, prijetnju ili neke
druge represivne metode, te zašto i na koji način koristiti navedene metode radi
ostvarenja vlastitih političkih ili nekih drugih ciljeva.
U kontekstu ovih polaznih determinanti tradicionalnog određenja sigurnosti, sigurnosno
pitanje je najneposrednije vezano i intimno određeno iz perspektive nacionalne sigurnosti
države odnosno mogućnosti njenog preživljavanja, što u savremenom okruženju
uključuje prije svega realizaciju njene vanjske politike.12
Pitanje nacionalne sigurnosti je jedno od najkompleksnijih područja savremenog doba.
Međunarodna okolina, u kojoj djeluju obilježena je odnosima saradnje, sukobljavanja
različitih interpretacija međunarodnih pravila itd. S druge strane, savremene države
dužne su osigurati opstanak svojim građanima i sebi kroz različite instrumente.13
One to izražavaju na osnovu oblikovanja koncepta nacionalne sigurnosti, koje je zapravo
politički koncept, u kojem postoje ciljevi odbrane, zaštite i sigurnosti zajednice.
Organizacija ovog koncepta se često pretvara u borbu za moć u političkoj zajednici.
Instrumenti nacionalne sigurnosti u takvoj situaciji postaju prijetnja, a ne garant
sigurnosti. U pitanjima nacionalne sigurnosti i njenog odnosa prema slobodama pojedinca
često se pojavljuje teza kako su to, po svojoj prirodi, sukobljene vrijednosti. Njihov
odnos opisuje se teorijom igre nultog zbroja: povećanjem jedne, slabi se druga vrijednost.
Agencije nacionalne sigurnosti insistiraju na nacionalnim interesima i ne zanimaju ih
previše posljedice njihova djelovanja.14
12 Bašić N., Stoett P., Sigurnosne studije u tranziciji, Univerzitet u Bihaću, 2003., str. 151.13 Zbornik radova s regionalne konferencije o demokraciji i ljudskim pravima, Sarajevo, 2003., str. 65.14 Ibidem, str. 66.
9
Ukoliko akcija preduzeta u ime nacionalne sigurnosti dovodi do kršenja ljudskih prava i
sloboda, njeno opravdanje ne može se tražiti u vaganju potreba za sigurnošću protiv tih
vrijednosti. Sigurnost države nije moguće mjeriti kršenjem ljudskih prava. U oba slučaja
dolazi do gubitka na obje strane. Inzistiranje „na potrebama“ nacionalne sigurnosti vodi
konceptu nacionalne sigurnosti u kojem će zahtjevi za ostvarivanjem nacionalne
sigurnosti uvijek prevladati nad individualnim slobodama i pravima. Koncept nacionalne
sigurnosti, prema tome, nalazi se u središtu demokracije i legitimnosti poretka koji
izgrađuje svaka država.15
15 Zbornik radova s regionalne konferencije o demokraciji i ljudskim pravima, Sarajevo, 2003., str. 66.
10
4. REGIONALNI SIGURNOSNI REŽIM ZEMALJA JUGOISTOČNE EUROPE
Regionalni pristup postavio je okvir za razvoj saradnje u Jugoistočnoj Europi i
bilateralnih odnosa između EU-a i zemalja regije pojedinačno. Razvoj ovakvih odnosa
značajan je sam po sebi, a pomoći će i u jačanju političke stabilnosti i ekonomskog
razvoja u regiji.
EU ističe glavne ciljeve koje regionalnim pristupom želi postići u regiji:
ostvarivanje uspješne implementacije Daytonskoga i Erdutskoga sporazuma;
kreiranje regije političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta;16
Države regije bile su podijeljene u dvije grupe s različitim okvirima za razvijanje odnosa
s Europskom Unijom:
Makedonija i Albanija (koje nisu sudjelovale u ratu, niti su potpisnice
Daytonskoga sporazuma, i imale su bolje odnose s EU-om);
Hrvatska, Bosna i Hercegovina i SR Jugoslavija (zemlje potpisnice Daytonskoga
sporazuma, čije je poštovanje predstavljalo dodatnu obvezu u ispunjavanju
kriterija za ugovorne odnose s EU-om).17
Regionalni pristup je koncipiran na političkim i privrednim kriterijima, utvrđenim od
strane Vijeća ministara, čije će udovoljivanje biti osnova za razvijanje bilateralnih odnosa
s EU-om na poljima:
trgovine – uključivanje u režim autonomnih trgovinskih mjera, povezano je s
poštovanjem demokratskih načela i ljudskih prava, te sa spremnošću spomenutih
zemalja za razvijanje međusobnih privrednih odnosa,
finansijske pomoći i ekonomske saradnje –poštovanje ljudskih i manjinskih prava,
povratak izbjeglih i raseljenih osoba, te odlučnost za provođenje privrednih
reformi.
16 Knezović S., Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj Europi, Politička misao br. 2, 2006., str. 91.17 Ibidem, str. 93.
11
Naglašene su i dodatne obveze zemalja potpisnica Daytonskoga sporazuma u području13:
ugovornih odnosa – opći kriteriji za otvaranje pregovora o ugovornim odnosima, koji se
odnose na sve zemlje obuhvaćene regionalnim pristupom su:18
osiguranje uvjeta za povratak raseljenih osoba i izbjeglica,
povratak građana spomenutih zemalja koji su ilegalno prisutni na teritoriju
zemalja članica EU,
poštovanje preuzetih obveza zemalja potpisnica Daytonskoga sporazuma, osobito
na polju suradnje s Haaškim sudom
opredijeljenost ka angažiranju na polju demokratskih reformi i funkcioniranje u
skladu s međunarodno priznatim standardima ljudskih i manjinskih prava,
osiguravanje održavanja slobodnih i poštenih izbora, na temelju jednakoga prava
na tajno glasovanje punoljetnih birača i potpuna provedba njihovih rezultata (tj.
provedba volje naroda),
prihvaćanje obveza o nediskriminatornom tretmanu manjina od strane državne
vlasti,
poštovanje prava slobode medija,
provedba prvih koraka ekonomske reforme (privatizacijski programi, ukidanje
kontrole cijena),
spremnost za suradnju i stvaranje dobrosusjedskih odnosa u regiji,
kompatibilnost ugovora između Federacije BiH i Republike Hrvatske, kao i
između Republike Srpske i SR Jugoslavije, s Daytonskim mirovnim sporazumom
Napredak svake od zemalja je pod nadzorom Europske komisije, koja izdaje
šestomjesečne izvještaje.
U središtu tih izvještaja su:demokratska načela – reprezentativna vlada, koja funkcioniše
u skladu s Ustavom i zakonom, podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu;
vladavina i poštovanje ljudskih prava – sloboda izražavanja, uključujući slobodne medije,
pravo na udruživanje i demonstriranje neslaganja sa službenom politikom, pravo na
privatnost, dom, porodicu i korespondenciju, pravo vlasništva, ravnopravan pristup
sudovima i pravo na pošteno suđenje; zaštita manjina – pravo na organiziranje vlastitih
18 Knezović S., Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj Europi, Politička misao br. 2, 2006., str. 93.
12
edukacijskih, kulturnih i religijskih institucija i organizacija; privredne reforme –
formiranje makroekonomskih institucija i provođenje politike potrebne za osiguranje
stabilnoga gospodarskog okružja, liberalizacija cijena i trgovine, uspostavljanje
transparentnoga i stabilnoga regulatornog okvira, itd; regionalna saradnja – poticanje
regionalne suradnje i ispunjavanje obveza iz Daytonskoga sporazuma (Hrvatska, BiH i
SR Jugoslavija).
Stepen napretka u svakoj od zemalja obuhvaćenih regionalnim pristupom, ovisit će
najviše o njihovoj volji za regionalnom saradnjom i uspostavljanjem i razvojem odnosa s
EU-om. Svjesna reakcija na koje će dokument naići u većini država na koje se to odnosi,
EU je isticala dva ključna elementa: ne može biti govora o ponovnoj uspostavi struktura
bivše Jugoslavije, niti jednu državu ne smije zadržavati nespremnost drugih da surađuju.
EU će aktivno podupirati regionalnu suradnju, što je konkretno značilo da su države ove
regije trebale biti spremne međusobno surađivati. Ideja o regionalnom pristupu EU-u nije
izazvala osobito oduševljenje.
EU je i prije podržavala regionalne inicijative, a u ovom dijelu Europe riječ je i o
naslijeđu rata, te je želja za regionalnom suradnjom postavljena kao alternativa daljnjim
nestabilnostima i mogućim novim sukobljavanjima. U želji za prevladavanjem etničkih
podjela i mržnje, EU u dokumentu iz Royaumonta najavljuje svoju spremnost u pružanju
pomoći, boljem razumijevanju i suradnji, što bi sve zajedno trebalo voditi normaliziranju
prilika.
Regionalni je pristup, dakle, polazio od potrebe stvaranja zone stabilnosti, sigurnosti i
napretka u regiji te jačanja suradnje, a odnosio se na zemlje regije koje još nisu počele
pregovore o pridruženom članstvu s Europskom Unijom – Hrvatska, BiH, SR
Jugoslavija, Makedonija i Albanija. Provedba regionalnog pristupa trebala je pridonijeti
provedbi mirovnoga sporazuma zaključenog u Daytonu te stvoriti područje političke
stabilnosti i privrednog napretka, poštovanja ljudskih i manjinskih prava te demokratskih
načela.
13
5. ZAKLJUČAK
Razvoj međunarodno-pravnog poretka, ubrzani znanstveno-tehnološki razvoj koji dovodi
do međuzavisnosti nacionalnih društvenih zajednica, a time i interakcije ljudi u skoro
svim oblastima života i rada (politike, ekonomije, kulture, i dr.), internacionalizacija
ekonomskih odnosa, promjenjena geopolitička karta u odnosima među vodećim
zemljama svijeta, demografski rast stanovništva i njihovo pomjeranje prema velikim
centrima (preko 50% ukupnog svjetskog stanovništva), razvoj u oblasti vojne strategije i
tehnologije, (naročito u oblasti nuklearne tehnologije i proizvodnji laserskog oružja) što
dovodi do nuklearnog, biološkog i hemijskog terorizma, i sl., naglašeni rast svih vidova
informacija i komunikacija sa širokim spektrom metoda i sredstava, kao i težnja država
da se oslanjaju na efikasne zaštitne instrumente nacionalne politike, te njihovo prisustvo u
oblikovanju političko-pravnih i sigurnosnih organiziranih mehanizama za rješavanje
konflikata, odnosi na globalnom svjetskom planu su dobili sasvim nove dimenzije. Taj
razvoj u savremenom svijetu se ne može posmatrati izvan političko-sigurnosnih, etičkih i
praktičnih pitanja.19
Odnose u regiji češće su obilježavali antagonizmi nego bilo kakvi oblici suradnje, čemu
su tokom povijesti znatno pridonosile i velike sile, s obzirom na specifičnost i
geostrateško značenje regije, te isprepletenost njihovih interesa na ovom području. Zbog
svega ovoga, u ovoj se regiji nikad nije percipirala zajednička pripadnost u pravom
smislu, zbog čega je termin Jugoistočna Europa, na ovim područjima, više tretiran kao
posljedica europskih centara moći, nego kao nešto prirodno i povijesno utemeljeno. U
posljednjem se razdoblju, iako pod znatnim međunarodnim pritiskom, bilježe vidljivi
pozitivni pomaci, a regija, uz poštovanje nezavisnosti novostvorenih država, te
nacionalnih, vjerskih, kulturnih i drugih različitosti, unatoč primjetnim poteškoćama,
generira zajedničku viziju budućnosti – punopravno članstvo u EU-u. Dakle, teško je
povući jasnu granicu oko preklapanja sigurnosnih pojaseva na različitim nivoima. Ovaj
pojam regionalna, kao i globalna sigurnost je novijeg datuma. Granice i definicije mu
nisu jasne, kao ni mehanizmi koji se njime rukovode. Uglavnom, njegov cilj je da se
brine za probleme koji mogu da ugroze pojedine regione u svijetu.
19 ww.fknbih.edu (03.09.2013.)
14
6. LITERATURA
Bašić N., Stoett P., Sigurnosne studije u tranziciji, Univerzitet u Bihaću, 2003.
Beridan I., Ivo M. Tomić, Kreso N., Leksikon sigurnosti, Sarajevo, 2001.
Buzan, B. People, States and Fear,The National Security Problem in International
Relations, Whatsheaf Book, Brighton, 1983.
F. Muslimović, Balkan u vrtlogu politika, Vijeće kongresa bošnjačkih
intelektualaca BIH, Centar za istraživanje i dokumentaciju saveza logoraša BIH
Knezović S., Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj
Europi, Politička misao br. 2, 2006.
Mitar, M. Osnovna pitanja u svezi s pojmom sigurnosti, Policija i sigurnost,
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, br. 5, 1994.
Petrović B., Peršak N. Sigurnost i saradnja kao reakcija na organizirani
kriminalitet u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu., 2007.
Schultz, H.; Godson, R.; Greenwood, T. (eds.) Security Studies for the 1990's,
Brassey's, New York, 1993.
Zbornik radova s regionalne konferencije o demokraciji i ljudskim pravima,
Sarajevo, 2003.
www.fknbih.edu
15