Razvojna psihologija Studij nastavničke

izobrazbe (2014./15.)2. dio

Nositeljica: doc. dr. sc. Eva Anđela Delale

Socio-emocionalni razvoj

Vrste emocija po hedonističkom tonu:

ugodne

neugodne

Dijete se rađa s fiziološki utemeljenim stanjima ili sklonostima, većinom prema ugodnim (veselje, radost, vedrina) i neugodnim emocijama (tuga, bijes, preplašenost)

Tijekom odnosa s drugima postepeno ih prepoznaju, razvijaju sheme i mentalne modele o njima

Uče prepoznavati svoje i tuđe emocije, koji su osjećaji primjereniji za pojedine situacije, koji se mogu izražavati, koje treba prikriti…

Osjećaji (emocije)

Osjećaji:

Emocionalni doživljaj (unutarnji, subjektivni)

Emocionalna reakcija (vanjska, ponašanje)

Fiziološka podloga emocija

Emocionalni doživljaj (unutarnji, subjektivni):

Unutarnji odnos prema situaciji, spremnost na reakciju

Emocionalna reakcija

vanjsko ponašanje uzrokovano/vođeno emocionalnim doživljajem

Primjer:

Doživljaj: ljutnja- reakcija: agresija (napad)

Doživljaj: strah - reakcija: bijeg

Doživljaj: tuga - reakcija: povlačenje

Dijete može reagirati na dva načina:

1. „na van”: eksternalizacija, agresijaslaba emocionalna regulacija, brzopletost, nepromišljenost

2. „na unutra”: internalizacija, povlačenjepresnažna emocionalna regulacija (kočenje)

Oba: za dijete neprilagođeno, za okolinu neprihvatljivo ponašanje: okolina izražava nezadovoljstvo ili kažnjava; nepovoljna reakcija okoline postaje pojačani izvor neprilagođenih i neprihvatljivih reakcija

Emocije i motivacija

Motivacijski ciklus ponašanja

CILJ MOTIV

INSTRUMENTALNO PONAŠANJE-BARIJERE-

Emocije i motivacija

Barijere: Prirodne ili fizikalne barijere Društvene barijere Osobne barijere (tjelesne, psihološke, konflikti između dva ili

više ciljeva) Konflikt dvostrukog privlačenja Konflikt dvostrukog odbijanja Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja

Gradijent cilja

Dva puta emocionalne reakcije

Kratki put – neposredna, nepromišljena reakcija

Dugi put – promišljena reakcija, posljedica socijalno-emocionalne regulacije

Kratki put emocionalne reakcije(trajanje:1/1,000.000 sek)

Kratki put emocionalne reakcije

Vanjska situacija

Emocional. doživljaj

Zapreka

Ljutnja

Agresija (napad)

Emocional. reakcija

Dugi put emocionalne reakcije (trajanje ¼ sek)

Dugi put emocionalne reakcije

Promišljanje

Vanjska situacija

Doživljaj

Reakcija

Što je u emocijama urođeno

1. Nastanak unutarnjeg doživljaja:

subjektivni osjećaj sreće, tuge, ljutnje, straha,

kao automatska reakcija na vanjsku situaciju.

2. Izrazi lica (mimika) povezani uz određene osjećaje.

Što u emocijama treba naučiti

1. Emocionalnu pismenost Prepoznati unutarnji doživljaj Imenovati unutarnji doživljaj Povezati unutarnji doživljaj s tipičnom

situacijom Naučiti opisati unutarnji doživljaj

2. Emocionalnu regulaciju Pretvoriti kratki put reakcije u dugi Regulirati unutarnja stanja (subjektivni doživljaj

i fiziološka stanja) i vanjska ponašanja koja proizlaze iz unutarnjih stanja

Emocije

Emocije: pokretači djelovanja, vrlo su važni u razvoju ličnosti; važni signali, prenose izuzetno važne informacije

Socijalizacija: usklađivanje uvjerenja, očekivanja i ponašanja djeteta s društvenim normama

Što u emocijama treba socijalizirati?

• Neposrednu reakciju pretvoriti u promišljenu

• Razdvojiti osjećaje od ponašanja

Učenje emocionalne regulacije

Razdvojiti osjećaje od ponašanja:

Osjećaji su važni signali. To može biti onformacija o sebi, nešto što netko treba ili želi; ili može biti o potrebama drugih. Ovu informaciju ne bi trebali ignorirati, trebali bi je istražiti.

Osjećaji su različiti od ponašanja. Nema ničeg lošeg u osjećajima, oni su prirodni. Svi osjećaji su u redu. Ponašanje (način na koji ih izražavamo) može biti o.k. ili nije o.k. Neki osjećaj može biti jako teško kontrolirati kad se pojavi, ali možemo donijeti odluku o tome kako ćemo se ponašati.

Smanjiti intezitet emocije. Teško je misliti dok nisi smiren. Ne želimo se riješitu emocije. Želimo smanjiti intezitet kako bi mogli jasnije razmišljati o tome kako se osjećamo.

Postaviti se u perspektivu druge osobe.

Učenje emocionalne regulacije

Fiziologija i disanje, Kada prepoznate što osjećate i prihvatite imate šansu to

komunicirati s drugima, napraviti plan i zaštititi se, odredite intezitet osjećaja i kako ti osjećaji utječu na vas, dajte oduška osjećajima i emocionalnoj nelagodi.

“U redu je da si ljut (vidim da si ljut), ali je neprihvatljivo da bacaš stvari (lupaš vratima)...”

“Možeš li učiniti nešto drugo (što te smiruje)?” Paleta konstruktivnih načina izražavanja emocija: brojanje, jastuci,

boksačka vreća, trganje papira, glina-kad se ispuše može otići u konstruktivno: lijepi kolaž-kanaliziranje energije, zamišljanje najgoreg scenarija

Ključna je odrasla osoba, odgovorna je za kontekst

SOCIJALNI RAZVOJ

Socijalni razvoj

Izlazak iz obiteljske okoline u širu ljudsku zajednicu

Društvena okolina kanalizira socijalni razvoj pomoću Socijalnih očekivanja (roditelji, nastavnici,

vršnjaci) Kriterija i standarda (roditelji, škola, vršnjaci) Mogućnosti i prilika za razvoj i obrazovanje

Mehanizmi se mijenjaju se u skladu s dobi djeteta te se prema tome izvode razvojni zadatci i preuzimanje uloga.

Razvojni zadaci adolescencije

Socijalni Uspješni prijelaz u srednju školu Postizanje školskog uspjeha Stvaranje vlastitog identiteta Slaganje s vršnjacima Stvaranje bliskih prijateljstava

Psihološki Razvoj nezavisnosti i autonomije Individuacija Postizanje intimnosti Razvoj socijalno-emocionalne regulacije

Područja osobnog socijalnog razvoja

Sociospoznajni razvoj

Razvoj samospoznavanja

Razvoj identiteta

Razvoj odnosa s okolinom

Razvoj autonomije

Sukob s roditeljima

Usmjerenost na vršnjake

Sukob s vršnjacima

Sociospoznajni razvoj

Pojam o sebi

Slika o sebi:“JA”, samopercepcija svojih osobina),

Svijest o drugima

Spoznaja o unutarnjim stanjima svijesti

Vlastitima

Tuđima

Za razliku od slike o sebi samopoštovanje je način na koji se pojedinac procjenjuje prema nekim standardima uspješnosti. Visoko samopoštovanje proizlazi iz većeg uspjeha nego što ga pojedinac od sebe očekuje.

Utjecaji na sliku o sebi

Negativna slika:

Usmjerenost na uspješnost

Usmjerenost na ocjene

Usmjerenost na uspoređivanje

Klima natjecanja

Pozitivna slika:

Usmjerenost na ovladavanje znanja i vještina

Uvažavanje individualnih posebnosti

Odsutnost usporedbe s drugima

Utjecaji na sliku o sebi

Odnos roditelja/nastavnika Negativna slika:

Kritika usmjerena na opću sliku

Neprimjereni zadaci

Previsoka ili preniska očekivanja

Nametljivost, prezaštićivanje, oduzimanje inicijative

Netolerancija za pogreške

Utjecaji na sliku o sebi

U početnim fazama adolescencije važan utjecaj na sliku o sebi ima tjelesni razvoj i izgled.

Rano sazrele djevojčice: osjećaj asinkronije

Kasno sazreli dječaci: moguće negativne posljedice poput negativne slika o sebi, agresivnosti, ali i pozitivne poput školske uspješnosti.

Razvoj identiteta

Doc.dr.sc. Eva Anđela Delale

Odjel za psihologiju

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Identitet

Identitet: doživljaj vlastitog „ja”, pojam o sebi i kontinuiranom postojanju vlastite ličnosti.

Samopercepcija pojedinca tijekom vremena (spolna, tjelesna, moralna, profesionalna).

Najvažniji zadatak odrastanja je definiranje identiteta, odnosno sebe prema osobinama koje će se pokazati u različitim ulogama (školskoj, spolnoj, partnerskoj, u odnosu prema roditeljima).

Proces izgradnje identiteta sastoji se u usmjerenosti na vlastita unutarnja stanja/ kriza, a pronalaženje cilja i uloge dovodi do postupne predanosti cilju.

Traženje i uspostavljanje identiteta jedan je od razvojnih zadataka adolescentskog razdoblja.

ADOLESCENCIJA

Periodizacija adolescencije:

Približno trajanje 1. Pubertet 12-15 2. Adolescencija 15-19

1. Rana adolescencija 2. Srednja adolescencija 3. Kasna adolescencija

Stadij Psihosocijalna krizaUspostavljanje:

Važni socijalni odnosi

Povoljan rezultat razvoja

1. Prva godina života

temeljnog povjerenja ili nepovjerenja

majka povjerenjesigurnostoptimizam, NADA

2. Druga i treća godina života

autonomije ili srama/sumnje u sebe

roditelji osjećaj samoutjecajnostiVOLJA

3. Od četvrte do šeste godine

inicijative ili krivnje obitelj cilj, usmjerenost, inicijativnost, SVRHA

4. Od šeste godine do puberteta

produktivnosti ili inferiornosti

škola, susjedstvo KOMPETENCIJA u intelektualnim, socijalnim i tjelesnim vještinama

5. Adolescencija 12-18

identiteta ili konfuzije identiteta

vršnjacimodeli

cjelovita i jasna samospoznaja,VJERNOST

6. Rana odraslost 18-25

intimnosti ili izolacije partneri prijateljstvo, seks

sposobnost uspostavljanja trajnih veza, LJUBAV

7. Srednja dob 25-65

plodnosti ili stagnacije podjela dužnosti u kućanstvu

BRIGA ZA DRUGE, za obitelj i buduće generacije

8. Starost >65

integriteta ili očajanja čovječanstvo zadovoljstvo proživljenim, spremnost za suočavanje sa smrću, MUDROST

ADOLESCENCIJA

Ključne promjene

Biološke

Kognitivne

Socijalne

ADOLESCENCIJA

Kontekst adolescentnog razvoja (ekološka perspektiva-detaljnije)

Obitelj

Vršnjaci

Škola

Rad

Slobodno vrijeme

ADOLESCENCIJA

Psihosocijalne teme i problemi adolescencije

Autonomija Identitet Postignuća Psihosocijalni problemi

Adolescencija: razdoblje „izbora i odlučivanja“ Uloge-koje uloge uzeti? Vrijednosti-koje vrijednosti kod sebe razviti?

ADOLESCENCIJA

Stvaranje vlastitog, jedinstvenog osjećaja identiteta

1. odbacuju se prethodne ili postojeće identifikacije

2. događa se kriza identiteta:Tko sam ja?

Postizanje identiteta nasuprot krizi identiteta je moguće ako se ispune neke važne pretpostavke formiranja identiteta (Lacković Grgin, 2006):

da pojedinac sebe doživljava kao istu osobu u različito vrijeme i u različitim situacijama,

da ga drugi pojedinci percipiraju kao istu osobu kroz različito vrijeme i različite situacije

da postoji sklad u načinu kako soba sebe percipira i kako je percipiraju drugi

da uspješno riješe seksualne konflikte i prihvate svoju seksualnu orijentaciju

da je osoba relativno uspješno riješila krize prethodnih razdoblja

da identifikacija s idolima nije više prejaka da okolina omogućava izražavanje ego-identiteta, a ne

sputavanje da ideologija društva bude jasno oblikovana kako bi mladi ljudi

mogli pronaći odgovore…

Proces formiranja identiteta Erikson opisuje kao vršenje izbora pomoću isprobavanja/istraživanja alternativa i predavanja ulogama (uspostavljanja predanosti ulozi).

Kritike i unapređenja Eriksona: Vaillant (1997) sugerira umjesto stadija korištenje

termina razvojni zadaci

Razvojni zadaci: vještine, znanja i stavovi koje osoba mora usvojiti da bi mogla efikasno funkcionirati na način koji se smatra zrelim u svakom razvojnom periodu života

Svladavanje ovih razvojnih zadataka je dio procesa individuacije (termin psihoanalitičara)

Glavni razvojni zadaci prema Havighurst-u (1951, prema Lacković Grgin, 2006):

Prihvatiti fizički izgled i brigu o tijelu Postići nove i zrelije odnose s vršnjacima oba spola, steći

nove socijalne vještine Usvojiti maskulinu i femininu ulogu, odgovoriti na pitanje

što su muškarci, a što su žene Postići emocionalnu zrelost od roditelja i drugih odraslih Pripremati se za profesionalno djelovanje i s tim u vezi

postizanje ekonomske neovisnosti Pripremiti se za brak i obiteljski život Željeti i postati socijalno odgovorna osoba, prihvatiti

društvene vrijednosti, Usvojiti sustav vrijednosti i etičkih načela prema kojima će

se ponašati u životu

Elementi identiteta i glavne krize u adolescenciji

1. Vremenska perspektiva

2. Samosvijest

3. Provjeravanje uloga

4. Izobrazba za rad

5. Seksualna polarizacija

6. Vođenje i slijeđenje

7. Ideološka predanost

Budući da je izgradnja identiteta cjeloživotan proces, posebno izražen u adolescenciji, za svaki od ovih elemenata korijeni su u iskustvima iz ranijih stadija razvoja: primjerice osoba će vremensku perspektivu i planove razvijati lakše ako je u prvom stadiju razvila osjećaj povjerenja, samosvijest imati izraženiju ako je bila poticana kao nezavisna (prema Eriksonu)…

Provjere Eriksonove teorije i klasifikacija statusa identiteta: Marcia (1966, prema Lacković-Grgin, 2006) istražuje Eriksonov pojam identiteta prema procesima i fazama njegova razvoja.Predlaže 4 statusa identiteta (prema prisutnosti ili odsutnosti krize ili predanosti određenom životnom izboru):

moratorij, difuzija identiteta, zaključeni identiteta i ostvareni identitet.

oPojedinac se rađa u stanju difuzije identiteta, nakon čega slijedi zaključivanje zbog identificiranja s roditeljima i internaliziranja njihovih vrijednosti i standarda.oU adolescenciji se te vrijednosti relativiziraju i reevaluiraju, da bi se došlo do ostvarenog identiteta.oDifuzija identiteta je najčešća i normalna u ranoj adolescenciji.

Klasifikacije statusa identiteta (Marcia, 1966.; prema Lacković-Grgin, 2006)

I S T R A Ž I V A NJ E (KRIZA)

VISOKA

NISKA

Predanost

VISOKA

Ostvareni identitet

Zaključeni identitet

NISKA Moratorij Difuzija identiteta

Četiri identitetna stanja

Ostvareni identitet

Kriza razriješena, postoji predanost životnom izboru

sposobnost da se može i želi posvetiti i biti lojalan poslu, vrijednostima i osobnim (intimnim) odnosima

Čvrsta obaveza prema poslu, vjeri, moralnim vrijednostima

Zaključeni identitet/ isključenje

postoji predanost životnom izboru, nije doživljena kriza identiteta.

roditeljske vrijednosti, društvene vrijednosti,... nikad nisu bile upitne, prihvaća identifikaciju s roditeljima/društvom kao dovoljnu

nije došao do osjećaja identiteta vlastitim aktivnim traganjem

Kriza se može doživjeti kasnije u životu

Četiri identitetna stanja

Moratorij/ odgoda

nema još životnih izbora

privremena, osoba aktivno traga

osoba je u stanju krize i traži alternative u pokušaju da se nečemu posveti

vrijeme eksperimentiranja s različitim životnim stilovima, vezama

ako se predugo odgodi rezultirat će difuzijom

Difuzija identiteta/ rasap

ne postoji kriza niti predanost određenom životnom izboru

negativni identitetni status, nedostaju odgovornost i identitet

pojedinac pokazuje malu ili nikakvu posvećenost poslu, vjeri, vrijednostima,...ne pokušava se aktivno posvetiti ili potražiti identitet

depresija, ravnodušnost

Razvoj odnosa s okolinom

Razvoj autonomije

Odnos prema roditeljima

Usmjerenost na vršnjake (vršnjački pritisak)

Razvoj nezavisnosti i autonomije

Zbog tjelesnih, emocionalnih i kognitivnih promjena te konsolidiranja identiteta dolazi do porasta samopouzdanja i osjećaja mogućnosti preuzimanja samostalnog odlučivanja i samostalnog upravljanja životom.

Oblici samostalnosti: nezavisnost i autonomija

Nezavisnost:

može podnijeti odvojenost od roditelja, prestaje ih idealizirati roditelje, prihvaća roditeljske mane i nedostatke, roditelji se percipiraju kao nezavisna bića

Autonomija u mišljenju: subjektivni osjećaj da mogu sami upravljati svojim životom

donositi samostalne odluke bez oslanjanja na druge

Autonomija u ponašanju: Samoregulacija, upravljanje ponašanjem

Samostalno donošenje odluka

Uspostavljanje nezavisnosti i autonomijeNezrelo:

Traženje uzbuđenja, novih i opasnih oblika ponašanja, odmjeravanje snage:pušenje, alkohol,droge, opasni oblici seksa, adrenalni sportovi, brza vožnja, opasni životni stilovi, markiranje, skitnja,napuštanje škole.

Prekidanje obiteljskih veza, potpuna usmjerenost na vršnjake.

Zrelo:

Adolescent mora pronaći ravnotežu između nezavisne, samopouzdane akcije i pozitivnih odnosa s drugima u okolini.

Roditelji moraju postupno mijenjati svoj odnos: od odnosa jednosmjernog autoriteta na odnose međusobne ovisnosti i dogovaranja.

oMnogi roditelji adolescenata nerado prihvaćaju činjenicu da im djeca rastu.

oRoditelji vole dijete, ali su u strahu kada ga trebaju prepustiti svijetu, iako znaju da je to neizbježno.

Vršnjaci

Od rane adolescencije raste usmjerenost na vršnjake: Sve veće slobodno vrijeme provode s

vršnjacima, manje s obitelji. Vršnjaci imaju sve veći utjecaj na ponašanje

i donošenje odluka adolescenta.

Vršnjaci adolescentima zadovoljavaju dvije važne potrebe: Uspostavljanje identiteta Uspostavljanje autonomije

Dva pristupa adolescenciji

Pristup deficita: sprječavanje negativnog ponašanja

Pristup pronalaženja najjačih strana: potpora i ojačavanje

Mlade ljude brine: škola, prijatelji, roditelji, činjenica da se osećaju drugačiji, da su Ijuti, da ne ispunjavaju svoja očekivanja kao ni očekivanja svojih roditelja

Introjektirali su brojne (pogrešne) poruke koje ih pogađaju.

Imaju duboke osećaje koje ne mogu podijeliti s obitelji.

Potrebna im je pomoć da izraze svoju anksioznost, usamljenost, frustriranost, samopotcjenjivanje, seksualnu konfuziju i strah.

„Ako se osjećam nesigurna, ili ako se osjećam kao da u stvari nemam prijatelja, to ne mogu reći ljudima kojima inače sve govorim, prijateljima, mami, tati. Te stvari ne mogu reći, ne mogu reći šta osjećam. Što je ono sto sam stvarno ja, što je ono što je stvarno u meni. Posebno to ne mogu reći roditeljima. Njima čak ne mogu reći ono što mogu prijateljima.«

Kako preuzeti odgovornost za vlastiti život koliko god je to moguće.

Sveučilište u ZagrebuHrvatski studiji

odsjek za psihologiju

Utjecaj obitelji na motivacijski razvoj djeteta

Osjećaj bespomoćnosti U razvijanju oblika odgovornog ponašanja djeteta presudna

je uloga roditelja

1. Ponašanje roditelja

2. Odnos s djetetom kad doživi neuspjeh

3. Osnovni odnos roditelj-dijete

Razlika ponašanja u predškolskoj i školskoj dobi

Razvoj motivacije djeteta za učenjem i stjecanjem novih vještina ovisi o ovisi o:

Motivacijskim uvjerenjima: samoprocjena, pozitivna slika o sebi, osjećaj samoučinkovitosti/vlastitog utjecaja na uspjeh

Samoregulaciji: samostalno odlučivanje o započinjanju nekog zadatka, upornom rješavanju zadatka i ostvarenju cilja

Razvoj motivacije za učenjem

Predškolsko razdoblje

Samopouzdanje veliko, preuveličano pozitivna slika o sebi

Ranjivi na kritiku i pokudu

Oblici bespomoćnosti: negativne emocije, nekonstruktivnost, odustajanje

Ponašanje majki:

-prekidanje

-ograničavanje

-depresivnost

Školsko razdoblje i adolescencija

Motivacijski odnos prema zadatku ili učenju općenito:

1. Orijentacija na zadatak

Pristupaju zadatku sa samopouzdanjem, očekuju uspjeh, ne obeshrabruju ih teški zadaci, u slučaju prepreka ne odustaju nego pojačavaju napor i uporni su, mijenjaju taktiku/ koriste različite strategije/pristupe zadatku, prate i kontroliraju rezultat.

Roditelji (majke) koje su poticale, usmjeravale

Osjećaj bespomoćnosti: roditelji (majke) sa negativnom emocionalnošću, pasivne i neproduktivne

Školsko razdoblje i adolescencija

2. Orijentacija na izvedbu (egoorijentacija)

Djeca: motivirana za postizanje rezultata, ali kao rezultat doživljavaju samo vanjsko priznanje vlastite vrijednosti, ocjena ili mišljenje drugih kao dokaz vlastitih vrijednosti, gube samopouzdanje, kratko i slabo znanje

Roditelji ističu važnost vanjskih nagrada i ocjene

Teorija samoodređenja

Humanistički pristup motivaciji

Opća teorija motivacije, usmjerena na stupanj u kojem je ponašanje voljno ili samoodređeno

Tri tipa motivacije:

o Nemotivirano stanje/amotivacija

o Ekstrinzična motivacije

o Intrinzična motivacija

Samoodređenje: Stupnjevi samoregulacije ponašanja variraju od potpunog vanjskog do potpunog unutarnjeg određenja

Tri tipa motivacije

MotivacijaMotivacija

AmotivacijAmotivacijaa

Ekstrinzična

IntrinzičnIntrinzičnaa

Motivacija prema teoriji samoodređenja:kontinuum samoodređenja

EKSTRINZIČNA MOTIVACIJA: VANJSKA REGULACIJA: vezana je uz posljedice, udovoljavam vanjskim zahtjevima, radim nešto potaknut/a potrebom za vanjskom nagradom (izbjegavanjem kazne)USVOJENA/INTROJEKTIRANA REGULACIJA: izbjegavam osjećaj krivnje ili napetosti, trebam to raditiPOSITOVJEĆENA/IDENTIFICIRANA MOTIVACIJA: radim nešto jer sam shvatio/la da je važno, čak i kad u tome ne uživamINTEGRIRANA REGULACIJA: za mene je to što radim vrijedno, to što radim odražava moje vrijednosti

INTRINZIČNA (UNUTARNJA) MOTIVACIJA

Činim nešto zbog unutarnje potrebe: interesa, uživanja, unutrašnjeg zadovoljstva, doživljaja vlastite kompetencije, autonomije, sigurnosti i povezanosti; uživam u toj aktivnosti samoj po sebi

Temeljne psihološke potrebe (Deci i Ryan, 2000)

POVEZANOST• Potreba za bliskim i sigurnim odnosima s drugim ljudima:

potreba za ljubavi, emocionalnom toplinom, prihvaćanjem, pripadanjem, za „sigurnom bazom”

KOMPETENTNOST• Potreba da se osjećamo sposobni i učinkoviti (ovladavanje

znanjima i vještinama) i sposobnost utjecaja nad okolinom: intelektualna, emocionalna i socijalna kompetentnost

AUTONOMIJA• Potreba da svojevoljno i samostalno biramo aktivnosti

i donosimo odluke važne za naš život: osjećaj da upravljamo svojim ponašanjem, imamo inicijativu i slobodu izbora, bez vanjske ili unutarnje prisile i pritiska

Ekstrinzična motivacija

ekstrinzične nagrade najčešće smanjuju intrinzičnu motivaciju (opipljive ili očekivane nagrade smanjuju intrinzičnu motivaciju za razliku od verbalnih ili neočekivanih nagrada)

ekstrinzične nagrade odvlače pažnju od učenja na dobivanje nagrade te mijenjaju ciljeve

sklonost neugodnim emocijama te procesuiranju informacija na relativno pasivan način

ugrožena fleksibilnost u razmišljanju i rješavanju problema

narušena kreativnost

Intrinzična motivacija

prirodna motivacija koja je spontana proizlazi iz naše potrebe za kompetentnošću i autonomijom vanjski događaji ne mogu stvoriti intrinzičnu motivaciju već

je mogu poduprijeti (Reeve, 2010) utječe na kreativnost, ustrajnost, razumijevanje naučenoga i

osjećaj dobrobiti intrinzično motivirani ljudi razmišljaju o informacijama i

fleksibilno ih integriraju (Reeve, 2010)