SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

VALENTINA VISINTIN

RAZVOJ MIKROFINANCIRANJA U SVIJETU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

RAZVOJ MIKROFINANCIRANJA U SVIJETU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Investicijska analiza

Mentor: Prof.dr.sc. Zdenko Prohaska

Studentica: Valentina Visintin

Smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081118322

Rijeka, rujan, 2014.

1

SADRŽAJ

1. UVOD ....................................................................................................................... 3

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .............................................................. 3

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .................................................................. 3

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................. 3

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................ 4

1.5. Struktura rada ..................................................................................................... 4

2. POJAM MIKROFINANCIRANJA....................................................................... 5

2.1. Davatelji i modeli mikrofinanciranja ................................................................. 6

2.1.1. Model Grameen banke................................................................................ 9

2.1.2. Model ruralnog bankarstva ....................................................................... 10

2.2. Utjecaj mikrofinanciranja na društvo............................................................... 10

2.2.1. Utjecaj mikrofinanciranja na siromaštvo .................................................. 12

2.2.2. Osnaživanje položaja žena........................................................................ 13

3. POČECI MIKROFINANCIRANJA ................................................................... 15

3.1. Oslobođenje od zajmodavaca .......................................................................... 16

3.2. Osnivanje Grameen banke ............................................................................... 17

3.2.1. Uloga štednje kod Grameen banke ........................................................... 19

3.2.2. Nobelova nagrada Muhammadu Yunusu ................................................. 21

4. ŠIRENJE MIKROFINANCIRANJA .................................................................. 22

2

4.1. Novi val mikrofinanciranja .............................................................................. 23

4.2. Mikrofinanciranje u ostalim dijelovima Azije ................................................. 24

4.3. Mikrofinanciranje u Latinskoj Americi ........................................................... 25

4.4. Mikrofinanciranje u Africi ............................................................................... 29

5. MIKROFINANCIRANJE U EUROPI................................................................ 32

5.1. Mikrofinancijski centar .................................................................................... 35

5.2. Slučaj Bosne i Hercegovine ............................................................................. 37

5.2.1. Pozadina gospodarstva BIH-a .................................................................. 38

5.2.2. Mikrofinancijski model i njegov utjecaj na Bosnu i Hercegovinu ........... 40

5.3. Mikrofinanciranje u Hrvatskoj ......................................................................... 44

6. Zaključak ................................................................................................................. 47

LITERATURA.............................................................................................................. 50

POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................ 53

3

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Mikrofinanciranje je pružanje sitnih zajmova siromašnim osobama koje uspostavljaju ili

proširuju određenu djelatnost kako bi im se pomoglo da izađu iz siromaštva. Problem

istraživanja je pratiti razvoj usluge mikrofinanciranja u svijetu, od prvih pojava do

danas.

Predmet je istražiti i utvrditi faze razvoja mikrofinanciranja te sukladno tome navesti

aktualno značenje i primjenu ove vrste financiranja.

Objekt istraživanja su metode mikrofinanciranja, davatelji usluge mikrofinanciranja i

razvoj same usluge.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Osnovna hipoteza rada je objasniti pojam mikrofinanciranja i prikazati razvoj ove

usluge kroz povijest te odrediti njezinu važnost u financijskom sektoru.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha i ciljevi istraživanja diplomskog rada su utvrditi razvoj mikrofinanciranja u

svijetu i navesti aktualne značajke i sadašnju primjenu ovakve vrste financiranja. U radu

će se dati odgovori na sljedeća pitanja:

1) Što je mikrofinanciranje?

2) Koji su modeli mikrofinanciranja?

3) Tko su davatelji usluga mikrofinanciranja?

4) Kakav je utjecaj mikrofinanciranja na društvo?

5) Kada je započeo razvoj mikrofinanciranja?

4

6) Gdje je mikrofinanciranje doživjelo najveći uspjeh?

1.4. Znanstvene metode

U radu će se najviše koristiti metoda deskripcije pomoću koje se opisuju procesi i

predmeti, ali bez znanstvenog tumačenja i objašnjavanja. Također se primjenjuje

statistička metoda uz pomoć koje se analizira pojava koja je objekt istraživanja.

1.5. Struktura rada

U uvodnom dijelu definiraju se problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena je

radna hipoteza, opisani su svrha i cilj istraživanja, a nakon toga slijedi opis korištenih

znanstvenih metoda.

U drugom dijelu detaljno se objašnjava pojam mikrofinanciranja, davatelji usluge i

modeli mikrofinanciranja te prikazuje se utjecaj mikrofinanciranja na društvo, na

siromaštvo i na osnaživanje položaja žena.

U trećem dijelu iznose se povijesne činjenice vezane uz sam početak mikrofinanciranja

te se detaljno opisuje pionir ovog oblika financiranja, odnosno Grameen banka.

Četvrti dio iznosi karakteristike vezane za daljnji razvoj mikrofinanciranja, njegovo

širenje po svijetu i pojava nove filozofije u mikrofinanciranju koja se razlikuje od one

prvotno postavljene od strane Grameen banke. Ukratko se iznose najvažnije činjenice

vezane za mikrofinanciranje u ostalim dijelovima Azije, Latinske Amerike i Afrike.

U petom dijelu govori se o pojavi mikrofinanciranja u Europi, te o najvažnijem

segmentu mikrofinanciranja u ovom dijelu zemlje, odnosno Mikrofinancijskom centru

iz Poljske. Na primjeru susjedne Bosne i Hercegovine objašnjava se utjecaj

mikrofinanciranja i posljedice koje je ostavilo na takvu vrstu tranzicijske, ratom

pogođene zemlje. Na kraju se spominje Hrvatska i tri domaće mikrofinancijske

institucije.

5

U posljednjem dijelu, Zaključku dana je sinteza rada u kojoj je potvrđen utjecaj

mikrofinanciranja u svijetu, navodi se literatura te popis korištenih ilustracija.

2. POJAM MIKROFINANCIRANJA

Uglavnom zahvaljujući pionirskom radu Muhammada Yunusa i Grameen banke koju je

osnovao u Bangladešu prije nešto manje od trideset godina, novi termin financiranja

malih razmjera dodan je u financijski leksikon, tzv. mikrofinanciranje.

Mikrofinanciranje predstavlja komponentu globalnog financijskog sektora koja je u

zadnjih tridesetak godina postala najvažnija politička i programska intervencija u

međunarodnoj razvojnoj zajednici. Po riječima Muhammada Yunusa, kreditni program

kao što je Grameen banka otvara vrata neograničenom samozapošljavanju, učinkovito

pomažući siromašnim pojedincima u inače prosperitetnom društvu, ili u masivnim

situacijama siromaštva. (Bateman, 2011, p.5)

Prema Otero mikrofinanciranje je pružanje financijskih usluga ljudima s niskim

prihodima i vrlo siromašnim samozaposlenim pojedincima. (Otero, 2003, p.25) Takva

financijska usluga prema Ledgerwoodu općenito uključuje štednju i kredite, ali također

može sadržavati i druge financijske usluge kao što su osiguranje i usluge platnog

prometa. Schreiner i Colombet definiraju mikrofinanciranje kao pokušaj da se poboljša

pristup malim depozitima i kreditima za siromašna kućanstava koja su zanemarena od

strane banaka. (Wrenn, 2007, p.4)

Definicija mikrofinanciranja, kao što je prvobitno zamišljeno, je pružanje sitnih

zajmova siromašnim osobama koje uspostavljaju ili proširuju jednostavnu aktivnost za

stjecanje prihoda, a time bi se navodno trebao olakšati njihov „bijeg iz siromaštva“.

Njegovi zagovornici tvrde da je presudno za sudbinu siromašnih u mnogim zemljama u

razvoju, za stvaranje radnih mjesta i rast prihoda u najsiromašnijim zajednicama i

općenito za pokretanje „bottom-up“1 gospodarskih i društvenih razvojnih procesa.

(Bateman, 2010, p. 1)

1 eng. bottom-up = odozdo prema gore; rastući projekti

6

Dakle, mikrofinanciranje je vrsta bankarske usluge koje je namijenjena nezaposlenima

ili pojedincima s niskim prihodima koji žive u urbanim ili ruralnim sredinama i koji

nisu u mogućnosti dobiti takve usluge od formalnog financijskog sektora. Ideja ove

usluge je dokazati kako su pojedinci s niskim primanjima sposobni sami izaći iz

siromaštva ako im se omogući pristup financijskim uslugama. Cilj ovog pokreta je

stvaranje svijeta u kojem i mnoga siromašna domaćinstva mogu imati stalan pristup

odgovarajućem nizu kvalitetnih financijskih usluga, uključujući ne samo kredite, već i

štednju, osiguranje i razne transfere. Mnogi smatraju kako mikrofinanciranje može

igrati veliku ulogu u borbi protiv siromaštva, drugi smatraju kako je to način za

promoviranje i poticanje zapošljavanja, gospodarskog razvoja i rasta kroz podržavanje

mikro-poduzetnika i obrtnika. No, često se naglašava kako nije uvijek prikladna

metoda, te da se to nikada ne treba promatrati kao jedini alat za okončanje siromaštva.

(www.kiva.org, (10.04.2014.))

2.1. Davatelji i modeli mikrofinanciranja

Mikrofinanciranje se odnosi na razne financijske usluge koje su usmjerene na pojedince

s niskim primanjima, osobito žene. Budući da klijenti mikrofinancijskih institucija2

imaju manja primanja, a često i ograničen pristup drugim financijskim uslugama,

mikrofinancijski usluge imaju tendenciju da budu manjih novčanih iznosa od

tradicionalnih financijskih usluga. Te usluge uključuju zajmove, uštede, osiguranja i

doznake. Mikrokrediti su dani za razne svrhe, najčešće za razvoj mikropoduzetništva.

Raznolikost proizvoda i usluga koje nude odražava činjenicu da se financijske potrebe

pojedinaca, kućanstava i poduzeća mogu značajno promijeniti tijekom vremena,

pogotovo za one koji žive u siromaštvu. Zbog tih različitih potreba, te zbog naglaska na

siromašne, mikrofinancijske ustanove često koriste netradicionalne metode, kao što su

grupne banke ili drugi oblici kolaterala koji nisu uobičajeni u formalnom financijskom

sektoru. (www.themix.org, (10.04.2014))

Postoje tri različita tipa davatelja mikrofinancijskih usluga na temelju njihovih stajališta

o održivosti i načinu na koji se mogu osigurati. Prvi tip su profitne organizacije, druge

2 MFI- Microfinance Institutuion

7

su nevladine organizacije, a treće su zadruge. Granice između prva dva tipa su strogo

determinirane njihovim odnosom prema subvencijama, dok je treći tip definiran najviše

od strane solidarnosti i jedinstvene organizacijske strukture i ciljeva suradnje.

Tablica 1. Razlikovanje stereotipnih značajki vrsta mikrofinancijskih institucija

Profitne

organizacije

Nevladine

organizacije Zadruge

Stav u vezi

subvencija

Ovisnost o

učestalim

subvencijama je

opasna

Ovisnost o

učestalim

subvencijama je

esencijalna i

opravdana

Subvencije mogu

biti korisne u

ispunjavanju

ciljeva

Razlog

Subvencije su

skupe, prevrtljive i

stvaraju ovisnost

Subvencije su

neophodne za

ublažavanje

siromaštva

Temeljni cilj je

udruženje; više

članova- više

usluga

Karakteristike

Komercijalne,

profitne,

minimalističke,

regulirane

Neprofitne,

političke, fokusirane

na siromašne,

maksimalističke,

stupanj financijske

regulacije varira

Variraju od

komercijalnih do

nekomercijalnih,

regulirane

zakonom o

zadrugama

Tehnologija

kreditiranja

Individualna, razne

vrste kredita +

ostale financijske

usluge

Grupno kreditiranje,

određene uštede,

individualno

kreditiranje kasnije;

isplata kredita/

otplatni ciklusi isti

Obično

individualne;

štednja, krediti,

raspon varira

8

za sve članove

Prioriteti

Kreirati uspješnije

financijsko tržište,

izgraditi održive

institucije, služiti

siromašnima,

proširiti granice

Pružiti pomoć

siromašnima,

zadržati pitanje

siromaštva visoko

na dnevnom redu

javne politike,

privući atraktivne

subvencije

Uspješne suradnje

pomažu ljudima i

čine tržište

uspješnijim i

pravednijim

Korporativni oblik

Ovlaštene poslovne

banke, štedna i

kreditna poduzeća

Nevladine

organizacije,

fondacije, nema

pravnog ili

formalnog vlasnika

Zadruge

(kolektivni

vlasnici)

Idealni sastav

odbora

Investitori s

fondovima na riziku

koji imaju osjećaj

za društvenu misiju

Menadžment,

suradnici,

reprezentativni

članovi

Kooperativni

zakon, izabran od

strane članova,

jedan član-jedan

glas

Izvor: obrada autora prema Von Pischke, 2007, p.140

MIX3 definira mikrofinancijske ustanove kao ustanove koje pružaju financijske usluge

vrlo siromašnim pojedincima. Prema njihovim podacima ovakve institucije trenutno

djeluju u više od 100 zemalja, ima ih preko 1.100 i opslužuje više od 93 milijuna

klijenata. (www.mixmarket.org, (10.04.2014))

Teško je dobiti pravu sliku o tome koliko mikrofinancijskih institucija postoji danas i

koliko klijenata opslužuju, jer različiti izvori pružaju različite podatke. Do različitih

3 Microfinance information eXhange

9

informacija dolazi i zbog razlike u izrazima mikrofinancije i mikrokrediti koji se često

krivo koriste kao sinonimi.4 Unatoč nedostatku podataka o sektoru, jasno je da svaka

mikrofinancijska institucija koristi različiti niz metoda provedbe. Grameen banka je

identificirala četrnaest različitih modela mikrofinanciranja: Udruge, Bankovne

garancije, Zajedničko bankarstvo, Zadruge, Kreditne unije, Grameen model, Grupe,

Pojedinci, Posrednici, Nevladine organizacije, Pritisak društva, Rotirajuće štedne i

kreditne udruge, Mala poduzeća i Model ruralnog bankarstva. (Wrenn, 2007, p.2) U

nastavku će se pobliže objasniti najpoznatiji modeli, odnosno Model Grameen banke i

Model ruralnog bankarstva.

2.1.1. Model Grameen banke

Model Grameen banka temelji se na dobrovoljnom formiranju malih skupina od pet

osoba za pružanje međusobnog, moralno obvezujućeg grupnog jamstva u zamjenu za

kolateralne obveze konvencionalnih banaka. Gremeen Banka je uspješno poništila

konvencionalnu bankarsku praksu uklanjanjem jamstvenog zahtjeva i razvila bankarski

sustav koji se temelji na međusobnom povjerenju, odgovornosti, sudjelovanju i

stvaralaštvu. Prema profesoru Muhammadu Yunusu, osnivaču Grameen banke, krediti

su oštar alat koji utječe na nejednakost u društvu. Yunus je tvrdio da je konvencionalni

bankarski sustav protiv siromašnih, protiv žena i da doprinosi održavanju status quoa

između bogatih i siromašnih. Mikrokrediti izdani malim grupama, pružaju im priliku za

kupnju opreme i drugih inputa te mogućnost da se uključe u mikro djelatnosti po

vlastitom izboru. Intenzivna disciplina, nadzor i servisiranje, karakteriziraju poslovanje

Grameen banke, koje provode bankari u područnim jedinicama s velikim delegiranim

ovlastima. Princip rada je sljedeći: menadžeri i radnici posjećuju sela da se upoznaju s

lokalnim sredinama u kojima će djelovati i identificiraju potencijalne kupce, te im

objašnjavaju svrhu, funkcije i način rada u banci. Formiraju se skupine od pet

potencijalnih zajmoprimaca (u prvoj fazi samo dvoje iz skupine imaju pravo primiti

kredit). Grupa se promatra mjesec dana kako bi se utvrdilo da li članovi odgovaraju

4Mikrokredit je komponenta mikrofinanciranja. Odnosi se na pružanje kredita siromašnima, dok mikrofinanciranje uključuje i dodatne ne-kreditne usluge, poput štednje, osiguranja, mirovina i usluge platnog prometa

10

pravilima banke. Samo ako prvo dvoje zajmoprimaca otplati dug (glavnicu plus kamate)

u razdoblju od pedeset tjedana ostali članovi grupe dobivaju pravo na kredit. Zbog tih

ograničenja, postoji znatan pritisak skupina u zadržavanju pojedinačnih evidencija

veoma jasnim. U tom smislu, kolektivna odgovornost grupi služi kao kolateral na kredit.

(Fotabong, 2011, p.3)

2.1.2. Model ruralnog bankarstva

Zaklada za međunarodnu zajedničku pomoć5 provodi model ruralnog bankarstva u

nastojanju stvaranja financijskih održivih skupina solidarnosti. FINCA podučava

zajednicu kako formirati zajednička kreditna poduzeća. Ta poduzeća dopuštaju

članovima kupnju dionica kao dioničari i generiranje kapitala kako bi omogućili održive

kredite i poslovne modele. Model ruralnog bankarstva prvi je razvio John Hatch 1980-ih

godina u Boliviji. (Fotabong, 2011, p.7)

Prema izvornom modelu, FINCA radi sa skupinama od trideset do šezdeset članova,

većinom sve žene. Čim se banka otvori, ona dobiva prvi kredit od provedbene agencije

(lokalno sjedište FINCA ili njena podružnica) za plasman pojedinim članovima seoske

banke. Sponzorskoj agenciji treba jedan do tri mjeseca za pripremu svake banke.

Potrebno je organizirati izbor povjerenstva za upravljanje i izvršiti obuku zaposlenika,

kao i odrediti pravila i propise za upravljanje bankom. Prvi pojedinačni kredit (obično

50 $) otplaćuje se na tjednoj bazi u jednakim ratama u razdoblju od četiri mjeseca.

Seoska banka prikuplja uplate na redovitim sastancima i, na kraju šesnaestog tjedna,

otplaćuje cijeli kredit agenciji. Ako banka otplati kredit u cijelosti, to joj daje pravo na

drugi kredit, a ako nije u mogućnosti otplatiti sve troškove, provedbena agencija stopira

sve daljnje kredite dok se dugovanje ne podmiri. (Fotabong, 2011, p.7)

2.2. Utjecaj mikrofinanciranja na društvo

Istraživanja kapitalnog fonda za razvoj Ujedinjenih naroda pokazala su kako

mikrofinanciranje igra tri ključne uloge u razvoju: pomaže vrlo siromašnim

5 FINCA- Foundalization for Internetional Community Assistance

11

domaćinstvima u zadovoljenju osnovnih potreba i zaštite od rizika, povezana je s

poboljšanjem ekonomskog blagostanja stanovništva te pomaže osnažiti položaj žena

podupirući njihovo ekonomsko sudjelovanje i promovirajući spolnu ravnopravnost u

društvu. Cilj mikrofinanciranja nije samo pružanje kapitala siromašnima kako bi se

individualno borili protiv neimaštine, nego ima ulogu i na institucionalnoj razini.

Nastoji stvoriti institucije koje pružaju financijske usluge siromašnima kojih se

kontinuirano ignoriralo u formalnom bankarskom sektoru. Siromašni su uglavnom

isključeni iz sektora financijskih usluga u gospodarstvu, pa su se zato pojavile

mikrofinancijske institucije kako bi riješile taj tržišni neuspjeh. Mikrofinancijske

institucije tako mogu postati dio formalnog financijskog sustava neke zemlje i na taj

način pristupiti tržištu kapitala za financiranje svojih kreditnih portfelja. (Bateman,

2010, p.33)

Simanowitz i Brody kažu da je mikrofinanciranje ključna strategija u postizanju

Milenijskih razvojnih ciljeva i u izgradnji globalnog financijskog sustava koji

zadovoljava potrebe većine siromašnih ljudi. Littlefield, Murduch i Hashemi smatraju

da je mikrofinanciranje kritični kontekstualni čimbenik s jakim utjecajem na

postignućima Milenijskih razvojnih ciljeva i da je jedinstvena razvojna intervencija koja

može stvoriti socijalne beneficije na trajnoj razini. Pozivajući se na razne studije,

pokazuju kako je mikrofinanciranje odigralo veliku ulogu u iskorjenjivanju siromaštva,

promicanju obrazovanja, poboljšanju zdravlja i osnaživanju položaja žena u društvu.

(Wrenn, 2007, p.3)

Međutim, ne dijele svi ovakvo oduševljene ulogom mikrofinanciranja te mnogi navode

kako to nije jedini lijek za ublažavanje siromaštva. Mnogi razvojni praktikanti ne samo

da smatraju mikrofinanciranje neadekvatno, već i da zapravo odvlači sredstva iz

važnijih projekata, kao što su zdravstvo i obrazovanje. Postoji opasnost da se

mikrofinanciranjem mogu odvući sredstva iz drugih projekata koji bi bili od veće

pomoći siromašnima. Još uvijek je aktualna rasprava o učinkovitosti mikrofinanciranja

kao alatu za izravno smanjenje siromaštva te o karakteristikama ljudi koji od toga imaju

koristi. Nije jednostavno mjeriti učinak mikrofinanciranja u borbi protiv siromaštva.

Siromaštvo je kompleksno pitanje i teško ga je definirati, kao i razne dimenzije

siromaštva. Za neke, kao što je Svjetska banka, siromaštvo se odnosi na prihode, a

12

mjera siromaštva temelji se na postotak ljudi koji žive ispod fiksnog iznosa novca, kao

što je 1 $ na dan. (Wrenn, 2007, p.4)

2.2.1. Utjecaj mikrofinanciranja na siromaštvo

Siromaštvo je više od samog nedostatka prihoda. Upravo zbog fokusiranje na same

prihode postoje određeni nedostaci u mjerenju utjecaja mikrofinanciranja na siromaštvo.

Postoje značajne razlike između povećanja prihoda i smanjenja siromaštva. Povećanjem

prihoda siromašnih, mikrofinancijske institucije ne smanjuju nužno siromaštvo. Ovisi o

tome što siromašni čine s tim novcem. Često se on prokocka ili troši na alkohol, pa

naglasak isključivo na povećanje prihoda nije dovoljno. Fokus treba biti na pomaganje

siromašnima održavajući određenu razinu blagostanja, nudeći im razne financijske

usluge prilagođene njihovim potrebama, tako da se njihovo neto bogatstvo i sigurnost

dohotka stalno poboljšaju.

Obično se tvrdi da mikrofinancijske institucije ne dopiru do najsiromašnijih u društvu.

Međutim, neke su studije pokazale kako je mikrofinanciranje bilo uspješno u mnogim

situacijama. Razni dokumenti govore o povećanju prihoda i imovine te smanjenju

ranjivosti klijenata mikrofinanciranja. Oni se odnose na projekte u Indiji, Indoneziji,

Zimbabve, Bangladešu i Ugandi koji pokazuju vrlo pozitivne učinke mikrofinanciranja

u smanjenju siromaštva. Na primjer, izvješće o SHARE6 projektu u Indiji pokazalo je da

tri četvrtine klijenata vidi značajna poboljšanja u njihovom ekonomskom blagostanju, a

polovica klijenata se uspješno izvukla iz siromaštva. Iako se još uvijek vodi mnogo

rasprava o utjecaju mikrofinancijskih projekata na siromaštvo, kad mikrofinancijske

institucije shvate potrebe siromašnih i pokušaju iste zadovoljiti, projekti bi mogli imati

pozitivan utjecaj na smanjenje ranjivosti, ne samo siromašnih, već i onih

najsiromašnijih u društvu. (Wrenn, 2007, p.9)

6 SHARE projekt je pilot projekt nastao u Indiji u suradnji s nevladinom organizacijom ISAP (Indian

Society of Agribusiness Professionals) kojem je cilj poboljšanje socio-ekonomskih uvjeta 10.000 malih

poljoprivrednika pamuka i kukuruza u 1.100 naselja diljem države kako bi se povećala produktivnost usjeva.

13

Shema 1. Potencijalni utjecaj mikrofinanciranja na razini kućanstava i zajednice

Izvor: Wreen, 2007, p. 10

Kod ocjenjivanja utjecaja mikrofinanciranja ne smije se usredotočiti samo na razini

pojedinaca, trebaju se uzeti u obzir i drugi utjecaji, od razine kućanstava do širih

utjecaja na cjelokupnu zajednicu.

2.2.2. Osnaživanje položaja žena

Ključni cilj mnogih mikrofinancijskih intervencija je osnaživanje žena. Počevši s

Grameen bankom, mnoge mikrofinancijske institucije daju veliki prioritet ženskim

klijentima. Za mnoge, sam postupak davanja mikrokredita siromašnim ženama

naglašava veliki potencijal koji mikrofinanciranje pruža za stvaranje spolne

ravnopravnosti. Utjecaj na mikrofinanciranje žena bio je toliko pozitivan da ga je 2008.

godine časopis Time proglasio jednom od deset ideja koje mijenjaju svijet.

Mikrofinancijske institucije mogu osnažiti žene izravno, ali mogu im pomoći i kroz

14

obuku i podizanje svijesti osporavajući postojeće norme, kulture i vrijednosti koje ih

stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na muškarce, a kako bi im pomoglo imat veću

kontrolu nad resursima i njihovim životom općenito. (Bateman, 2010, p.42)

Mikrofinancijski projekti mogu smanjiti izolaciju žena, pogotovo kada su one okupljene

u grupu te imaju priliku podijeliti informacije i raspraviti o određenim temama te razviti

veze i ideje koje prije nisu postojale. Studije Grameen banke pokazuju kako su

klijentice nakon pristupanja mikrofinancijskim institucijama znatno manje patile od

nasilja od strane njihovih muževa. Međutim druge studije, poput one BRAC-a7 tvrde

kao se nasilje nad ženama povećalo nakon njihovog pristupanja programu, jer muškarci

nisu bili spremni prihvatiti takvu promjenu u međusobnim odnosima moći, pa su

nasiljem izražavali svoju ljutnju. Kada bi došlo do nasilja većina žena bi izvijestila

grupu koja bi članici pružila podršku. Vremenom je sve više rasla društvena svijest i

nasilja je bilo sve manje. (Wrenn, 2007, p.8)

Postavljanje žena kao ključnih sudionika u mikrofinancijske projekte ne donosi im

automatski moć. Često se javljaju i negativne posljedice kao što su povećanje obujma

posla, povećanje nasilja i zlostavljanja. Postavlja se pitanje ako su one samo iskorištene

od strane muškaraca kako bi se što uspješnije pridobio kredit budući da su dostupnije u

domaćinstvima, ozbiljnije prisustvuju sastancima i odgovornije su u povratu kredita.

Mikrofinancijske institucije moraju analizirati sve pozitivne i negativne učinke njihovih

intervencija sa ženama kako bi takvih zloupotrebljavanja bilo što manje. Također

potreban je i njihov dodatni rad s društvom, pogotovo s muškarcima kako bi se

potaknule promjene stavova o položaju žena u društvu i njihovom doprinosu u

kućanstvima.

7 BRAC- Bangladesh Rural Advancement Committee (Odbor Bangladeša za ruralni razvoj)

15

3. POČECI MIKROFINANCIRANJA

Otkriće onoga što danas uobičajeno nazivamo mikrofinanciranjem je dobro poznata

priča. Ona počinje u Bangladešu, zemlji koja se sedamdesetih godina prošlog stoljeća

oporavljala od krvavog sukoba za neovisnost od Pakistana, koju je izborila 1971.

godine. U to je vrijeme Muhammad Yunus bio dekan Ekonomskog fakulteta Chittagong

Sveučilišta. Na ovu poziciju došao je nakon povratka iz SAD-a gdje je dugo godina

boravio, najprije kao student doktorskog studija, a zatim kao sveučilišni profesor.

Šokiran zbog velikog siromaštva i ljudske patnje koju je pronašao na povratku, Yunus

je počeo razmišljati što bi bilo dobro učiniti kako bi se poboljšala situacija te je odmah

krenuo istraživati projekte u tijeku vezane za financiranje najsiromašnijih zajednica u

Bangladešu. Možda najvažniji kreditni projekt u tijeku bio je oblik mikrokreditiranja

namijenjen siromašnima. Ovaj je projekt najprije razvio Akhtara Hameed Khan 1959.

godine u Istočnom Pakistanu (koji će kasnije postati Bangladeš).8 U ovom modelu

mikrokrediti su bili isplaćeni siromašnim ruralnim zajednicama i sektorski baziranim

zadrugama. Temelj za Khanov eksperiment bila je hitno potrebna alternativa za bogate

lokalne zajmodavce i trgovce koji su kočili razvoj područja zbog lihvarskih kamatnih

stopa kojim su teretili stanovništvo. Iako je bilo mnogo pozitivnih aspekta Comilla

modela, kao što je npr. solidarnost koja se generirala unutar zajednice, sam model nije

napredovao kako se očekivalo. Analitičari su identificirali nekoliko razloga za to. Prvi je

neprestano uplitanje pakistanske vlade u projekt, nadajući se da ga može iskoristiti kao

sredstvo za ponovnu izgradnju lokalne infrastrukture, a drugi je problem bila

manipulacija pozicijama moći kako bi se prisvojile prednosti projekta u vlastitu korist.

Bez obzira na sve, Comilla Model poslužio je Yunusu kao referentna točka i smjer koji

je odlučio slijediti. (Bateman, 2010, p. 7)

8 COMILLA MODEL je program ruralnog razvoja pokrenut 1959. godine od strane Pakistanske

akademije za ruralni razvoj. Akademiju, koja se nalazi na periferiji grada Comilla, osnovao je Akhter

Hameed Khan koji je bio i odgovoran za razvoj i pokretanje programa.

16

3.1. Oslobođenje od zajmodavaca

Yunus je bio iznenađen velikom kreativnošću siromašnih u osmišljavanju načina za

preživljavanje, a to je posebno bio slučaj kod siromašnih žena. Prilikom redovitih

posjeta obližnjem selu Jobri vidio je da, uz tradicionalne poljoprivredne djelatnosti na

obiteljskim zemljištima, gotovo sve siromašne žene sudjeluju u nekoj drugoj aktivnosti

koja im generira prihode (ljuštenje riže, uzgajanje pilića za jaja i meso, ulična priprema

hrane). Yunus je odmah shvatio da kada bi se ovako siromašne pojedince potaknulo da

prošire svoje postojeće aktivnosti ili da pokrenu novu vrstu poslovanja, njihovi bi se

životi mogli znatno poboljšati. Proširenje i utvrđivanje takvih aktivnosti nije bilo lako.

Povrati od ovakvih djelatnosti su obično bili toliko neredoviti i mali da nisu generirali

dovoljno rezervne gotovine za početak novog ekonomskog ciklusa. Većina zarađene

gotovine se jednostavno morala koristiti za financiranje sadašnje potrošnje. Gospodarski

ciklus se zadržavao samo zahvaljujući novim ili nastavljenim malim kreditima lokalnih

zajmodavaca. Krajnji rezultat bio je da je većina žena jedva preživljavala iz dana u dan.

Drugim riječima, žene u Jobri bile su u klasičnoj zamci siromaštva. Yunus je počeo i iz

vlastitog iskustva produbiti taj utjecaj zajmodavaca. U jednom trenutku napravio je

popis svih žena Jobre koje duguju zajmodavcima. Sastavio je popis od četrdeset i dva

imena sa ukupnim iznosom od samo 27 dolara, te je odlučio iz vlastitog džepa pokriti

taj dug.

Ubrzo je došao do zaključka da, kako bi siromašni pobjegli od neimaštine i imali ikakve

koristi od vlastitog rada potrebno ih je osloboditi lokalnih zajmodavaca. Dakle, potrebni

su im mikrokrediti: mali zajmovi s niskim kamatnim stopama koji bi im pomogli da

uspostave ili prošire vlastitu djelatnost. Niske kamatne stope su važne, jer bi omogućile

više novaca siromašnima, sukladno tome više hrane, mogućnost školovanja djece i

određenu štednju. Više novaca uloženo u mikropoduzetništvo pruža siromašnima i bolje

šanse za njihov izlazak iz siromaštva. Yunus je vjerovao da bi mikrokrediti mogli činiti

jezgru politike koja bi aktivno promovirala borbu protiv siromaštva i program za lokalni

razvoj u Bangladešu.

Koristeći svoj novac još jednom, 1976. godine Yunus je započeo eksperiment pružajući

mikrokredite u naselju Jobri. Njegovi početni klijenti bili su podjednako i žene i

17

muškarci. Ubrzo je postalo jasno da su žene daleko bolje u vraćanju kredita od

muškaraca, te se on odlučio za važan korak, odlučio je poslovati uglavnom s lokalnim

ženama. Yunus je uspio uvjeriti lokalnu banku u Jobri da počne nuditi mikrokredite kao

dio svog poslovanja. U probnom razdoblju pokazalo se kako su siromašni iznimno dobri

klijenti, a žene su bile najbolje u otplatama. Daljnjim istraživanjem objasnilo se zašto su

otplate bile iznenađujuće visoke u takvim siromašnim zajednicama. Zajmoprimci su se

najprije nadali kako će sredstva za povrat kredita stjecati od prihoda aktivnosti koja je

pokrenuta mikrofinanciranjem. Često to nije bilo moguće jer prihodi nisu bili dovoljno

veliki ili aktivnost ne bi uopće uspjela. U ovakvim slučajevima, klijent bi tražio potporu

obitelji ili lokalne zajednice kako bi pronašao sredstva potrebna za otplatu. Mogućnost

financiranja po tako niskoj cijeni bila je od prevelike važnosti i nitko nije htio izgubiti tu

korist. Ali u najvećoj mjeri bio je strah od uništavanja ugleda određene obitelji koji je

poticao klijente da vrate svoje zajmove. Štoviše, žene su bile osjetljivije u ovakvim

situacijama. Nisu htjele osramotiti i pokvariti reputaciju partnera i cijele obitelji.

Postojanje takve podrške, između obitelji i cijele zajednice te njihov pozitivan utjecaj na

otplatu potaknulo je Yunusa na dodatne inovacije - tzv. krugove solidarnosti. Krugovi

solidarnosti su skupine od najmanje pet žena. Ako pojedini član ima poteškoća s

otplaćivanjem vlastitog mikrokredita, krug solidarnosti predstavljalo bi okruženje

unutar kojeg bi mu se pomoglo da vrati dug. Nikad se nije odredilo da krugovi

solidarnosti moraju pokrivati otplate članova, no to je nažalost postalo uobičajeno. Krug

solidarnosti je djelovao kao oblik „socijalnog kolaterala” koji zamjenjuje tradicionalne

formalne kolaterale koji se obično očekuju od potencijalnih klijenata (i koji

najsiromašniji često nisu imali). Iako nije u potpunosti djelovala kako je Yunus

predvidio, ova je inovacija u svakom slučaju dobro osiguravala visoku stopu povrata

kredita. (Bateman, 2010, p.9)

3.2. Osnivanje Grameen banke

Muhammad Yunus osnovao je Grameen banku 1983. godine. Utemeljena je kao

nevladina organizacija u vlasništvu svojih članova- klijenata, ali pod vodstvom Yunusa

i viših menadžera. Temeljni kapitel bio je osiguran 40% od strane članova, 40% vlade

Bangladeša i 20% od strane državnih banki (svaka po 10%). U roku nekoliko godina

18

prerasla je u većinskom vlasn0ištvu članova. Osnovna ambicija bila je pružiti

mikrokredite siromašnima po povoljnim cijenama, posebno siromašnim ženama, koji su

im trebali pomoći uspostaviti ili proširiti vlastitu mikrodjelatnost. Yunusu je osobito

bilo važno da ova nova institucija dopre do onih najsiromašnijih. Grameen banka je

stoga započela s odredbom da su za kredit podobni oni članovi koji posjeduju manje od

pola hektara zemljišta ili čija imovina vrijedi manje od pola hektara zemljišta. Broj

klijenata se ubrzo povećao i, kao što se Yunus nadao, stope otplate bile su izuzetno

visoke. U usporedbi s 40 do 60 posto otplatnih stopa koje su postignule vladine banke u

Bangladešu, 98% otplata Grameen banke činilo se impresivno. Pokazalo se kako je

ideja same banke uspješna i kako dobro posluje. Yunus je dokazao kako se i sa

siromašnima može bankariti. (Bateman, 2010, p.9)

Grameen banka nije bila jedini eksperiment vezan za mikrofinanciranje koji se vodio u

Bangladešu početkom 1980-ih. Osim prije spomenutog plana mikrokreditiranja Akhtara

Hameeda Khana, utemeljene su još dvije važne institucije koje su slijedile Grameen

banku pružajući mikrokredite siromašnima. Prva je Odbor Bangladeša za ruralni razvoj

(BRAC) koju je 1972. godine osnovao Fazle Hasan Abded, te ASA koju je 1978.

godine osnovao Shafiqual Haque Choudhury. Slične mikrokreditne operacije bile su

također u tijeku i u drugim azijskim zemljama.

Budući da je Grameen banka pokazala kako su velike stope otplate realna mogućnost,

vjerovalo se kao je potrebno malo kontinuiranih sredstava za održavanje

mikrofinancijskih udruga. Ključno pitanje kod Grameen banke je važnost održavanja

povoljne kamatne stope za siromašne klijente. Yunus je prilično inzistirao na

zadržavanju kamatnih stopa na najnižoj mogućoj razini, kako bi se omogućilo

maksimalni financijski prostor za siromašne u korist njihovog napornog rada i da im

pomogne u eventualnom reinvestiranju. U nastojanju zadržavanja niskih kamatnih stopa

za svoje siromašne klijente postepeno je postalo jasno da nije uvijek moguće za

mikrofinancijske institucije ostati financijski samodostatne. Iako su stope otplata bile

veoma visoke, pružanje puno sitnih mikrokredita siromašnima bio je kompliciran i

ponekad vrlo skup posao. To je postalo očigledno kada je i sama Grameen Banka

postala jako ovisna o vanjskim financijskim podrškama kako bi zadržala svoje kamatne

stope niskima. S vremenom se pokazalo kako otplate nisu bile ni blizu onoliko visoke

19

koliko je Yunus tvrdio. To je bilo veliko iznenađenje za sve međunarodne razvojne

zajednice koje su hvalile model Grameen banke upravo zbog svoje financijske

samoodrživosti. Osim Grameen banke i mnoge druge mikrofinancijske institucije našle

su se u istoj situaciji, nisu mogle opstati bez stalne vanjske financijske potpore.

Također, otkrile su da su stope otplate uglavnom bile visoke, ali još uvijek nedovoljno

da bi se osigurala potpuna financijska samoodrživost. No, kod većine je institucija želja

za smanjenjem siromaštva u zajednicama bila veća od bilo koje predstojeće subvencije

međunarodne razvojne zajednice ili vlade. Odbacivanje subvencija ukorijenjeno je u

promjenjivim politikama: konkretno brzim uzlazom neoliberalnog političkog projekta

koji je započeo sredinom 1970-ih godina. Jedan od osnovnih imperativa neoliberalizma

je čvrsto uvjerenje u financijsku samoodrživost svih institucija koje rade u gospodarstvu

i društvu. To uvjerenje se ne odnosi samo na privatna poduzeća već i na državna

poduzeća, ministarstva, javne djelatnosti (npr. zdravlje, obrazovanje), dobrovoljne

udruge. Kako je neoliberalizam ubrzo postao dominantna politička filozofija,

restrukturiranje svih međunarodnih razvojnih intervencija počelo se prilagođavati

novom vjerovanju, pa tako i mikrofinancijska industrija.

3.2.1. Uloga štednje kod Grameen banke

Grameen banka je pomogla ekonomski aktivnim siromašnim članovima koji su bili

isključeni iz službenih izvora kreditiranja. Sposobnost banke da mobilizira štednju bila

je jedna od glavnih doprinosa drugim sličnim organizacijama koje su radile sa

siromašnima. Do ožujka 1990. godine banka je uspjela doprijeti do 712.000 siromašnih

u preko 16.321 sela, što je ukupno 18% sela Bangladeša. S prosječnim kreditima od 60

dolara koji su se otplaćivali u tjednim ratama u roku od 52 tjedana, banka je posudila

preko 184 milijuna dolara u komercijalnim kamatnim stopama te je skupila preko 21,4

milijuna dolara štednje. Stope otplate kredita bile su 98%, prema nekim izvještajima

poslovnih biroa i do 100%. Od 712.998 zajmoprimaca, registriranih do ožujka 1990.

godine, 638.225 (89%) su bile žene. (Otero, 2003, p.27) Uštede su koristile kao sredstva

za pripremu zajmoprimaca za upravljanje kreditima. Potencijalni zajmoprimci tjedno su

uplaćivali štednju i njihova kreditna kvalificiranost ovisila je, između ostalog, o

njihovoj disciplini u održavanju te štednje. Svaki zajmoprimac (zajedno s grupom)

20

morao je uštedjeti jednu bangladežansku taku tjedno.9 Od svakog odobrenog kredita u

trenutku isplate odvajalo se 5% iznosa. Taj novac išao je u grupni fond kojim je

upravljala svaka skupine i koji je smišljen za pružanje hitnih kredita svojim članovima.

Grupa samostalno postavlja uvjete za kredite te odlučuje kako ih rasporediti. Do srpnja

1986. godine, ukupni iznos grupnih fondova bio je 3 milijuna dolara, a isplaćeni iznos

zajmoprimcima iznosio je milijun dolara. Do ožujka 1990. godine Grupni fondovi

skupili su preko 15,4 milijuna dolara. Ubrzo je osnovan i drugi mehanizam za štednju,

tzv. Fond za hitne slučajeve, koji pruža kredite u neočekivanim slučajevima, poput

bolesti i smrti. (Otero, 2003, p.28)

Obvezna priroda štednje jedan je od glavnih uspjeha Grameen banke u mobiliziranju

štednje. Svi klijenti banke moraju uštedjeti određeni iznos ako žele dobiti kredit.

Grameen banka pruža i dodatne poticaje kako bi se olakšalo skupljanje depozita, kao

što su isplate kredita iz grupnih fondova za bilo koju svrhu, ali uz uvjete koje je

utvrdila grupa. Grupni fondovi postali su važan izvor kapitala za kreditno poslovanje

banke. Akumulirana štednja, kao postotak zajmova, progresivno je rasla od početnih

25,1% 1984. godine do 45,5% u 1986. godini. Zbog metodologije same banke, uštede

su drastično porasle.

Tablica 2. Sažetak informacija o Grameen banki

1982 1985 1986 1987 1990 (Ožujak)

Ukupan broj članova 30.000 172.000 235.000 291.000 712.998

Broj sela 363 n.i. n..i. 6.570 16.321

Postotak žena 45% 66% 74% n.i. 89%

Isplaćeni iznosi (ukupno) 23,1 32,5 49 n.i.

Ušteđeni iznosi 0,444 2,94 4,56 5,6 21,4

Izvor: obrada autora prema Otero, 2003, p.28 (n.i.= nema informacija)

Tablica rezimira nekoliko ključnih indikatora rasta Grameen banke i uvrštava uštede u

kontekst cjelokupnog programa. Od 1986. do 1990. godine Grameen banka je

91 BDT= 0,04 $

21

udvostručila broj klijenata i proširila geografsku pokrivenost programa. Ukupan iznos

grupnih fondova i fondova za hitne slučajeve se učetverostručio, te je u ožujku 1990.

godine iznosio 21,4 milijuna dolara.

3.2.2. Nobelova nagrada Muhammadu Yunusu

Dana 13. listopada 2006. godine profesor Muhammad Yunus, utemeljitelj Grameen

banke, primio je poziv jedne Norveške televizijske postaje. Novinar je objasnio kako

kruže glasine da će upravo on biti proglašen dobitnikom Nobelove nagrade za mir, u

znak priznanja za tri desetljeća napora uloženih u borbu protiv siromaštva, kroz

strategiju poznatu kao mikrofinanciranje. Želio je biti prvi koji će intervjuirati profesora

Yunusa, te ga je zamolio da ostane na liniji tijekom proglašenja. Yunus je pristao te je

za nekoliko minuta u uredu započelo pavo slavlje koje se brzo proširilo u cijelom

svijetu. Manan Talukdar, jedan od 20.000 zaposlenika banke je odmah unajmio rikšu10,

mikrofon i zvučnik te počeo voziti ulicama jugoistočnog dijela grada Jessore

najavljujući novost sugrađanima. U roku dva sata postavljeni su transparenti ispod

ureda Grameen banke te se svugdje širila vijest o prvom stanovniku Bangladeša koji je

osvojio ovu prestižnu nagradu. Slavilo se u svim krajevima svijeta, pogotovo u onim

zemljama u kojima se mikrofinanciranje koristio kao alat za promicanje pomoći

siromašnima. Dok su se neki čudili zašto je banka, ma koliko god uspješna bila u

rješavanju problema siromaštva, osvojila nagradu za doprinos miru u svijetu, milijuni

više intuitivnih ljudi shvatiti su logiku Nobelove Komisije. U određenom se trenutku

pokret za rješavanje siromaštva, iz obične poslovne strategije progurao do središta

svjetske pozornice. Životni rad jednog čovjeka i mali, ali vrijedni uspjesi milijuna žena

koje je on potaknuo dobili su najvažniju moguću nagradu. (Counts, 2008, p.2)

10 vrsta prijevoznog sredstva koje se pokreće ljudskom snagom

22

4. ŠIRENJE MIKROFINANCIRANJA

Mikrofinancijski koncept se iz Bangladeša počeo širiti u susjednim azijskim zemljama,

ali i šire. Komercijalizirano mikrofinanciranje bez subvencija je ubrzo prikazano kao

najbolja internacionalna praksa. Financijska samoodrživost je i službeno postala

prihvaćena operativna definicija mikrofinanciranja. Mikrofinancijski programi podrške

diljem svijeta počeli su preusmjeriti svoje napore u uspostavljanju i promoviranju

komercijalnog mikrofinancijskog modela, kao i u restrukturiranju postojećeg načina

subvencioniranja mikrofinancijskih institucija u željenom smjeru. Komercijalizirani

model mikrofinanciranja ubrzo je postao atraktivan u Latinskoj Americi i nekim

dijelovima jugoistočne Azije. Bolivija se odmah dokazala najboljim primjerom napretka

i prakse. Bangladešu i Boliviji se ubrzo pridružio veliki broj tranzicijskih zemalja i

regija u razvoju.

Tablica 3. Širenje mikrofinanciranja po zemljama

Svjetski poredak Država Računi dužnika / Naseljenost

1 Bangladeš 25%

- (Andhra Pradesh, Indija) 17%

2 Bosna i Hercegovina 15%

3 Mongolija 15%

4 Kambodža 13%

5 Nikaragva 11%

6 Šri Lanka 10%

7 Crna Gora 10%

8 Vijetnam 10%

9 Peru 10%

10 Armenija 9%

11 Bolivija 9%

12 Tajland 8%

13 Indija 7%

14 Paragvaj 6%

23

15 Salvador 6%

16 Burkina Faso 5%

17 Kirgistan 5%

18 Ekvador 5%

19 Gvatemala 5%

20 Meksiko 5%

21 Kolumbija 5%

22 Maroko 4%

Izvor: obrada autora prema podacima Bateman, 2011, p.4

4.1. Novi val mikrofinanciranja

Neoliberalizacija mikrofinanciranja počinje krajem 1980. godine. Cilj je bio osigurati

veliki doseg bez potrebe za subvencioniranjem. Metodologija komercijalizacije bila je

veoma jasna. Mikrofinancijske institucije morale su postati konvencionalne privatne

financijske tvrtke za maksimizaciju profita. Uvođenje tržišno baziranih kamatnih stopa

bilo je prioritetno za smanjenje potreba za subvencijama i pomoglo bi mobiliziranju

štednje (uvođenjem viših kamatnih stopa na depozite). Kako bi povećale profit,

mikrofinancijske institucije bile su prisiljene povećati broj klijenata kako bi fiksne

troškove prevalili na što veći broj mikrokredita. Do kraja 1990. godine novi val

mikrofinanciranja se čvrsto uspostavio u praksi. Predstavljao je pristup financijskog

sustava, za razliku od pristupa pozajmljivanja siromašnima kakvog je pokrenula

Grameen banka. Jedna od prvih institucija koja se okrenula tom novom radikalnom

smjeru bila je Rakyat banka u Indoneziji. Prvi rezultati njezinih subvencioniranih

kreditnih programa, uglavnom u sektoru riže, bili su jako loši. Siromašni su imali samo

marginalne koristi, a uštede nisu bile dovoljno poticajne. Gubici i dugovi banke bili su

prilično visoki što je značilo potrebu za stalnim subvencijama. Savjetnici povezani s

Harvardskim institutom za međunarodni razvoj ponudili su pomoć. Rezultat je bilo

uspostavljanje nezavisnog profitnog centra Unit-Desa (BRI-UD) 1984. godine koji je

24

bio u stopostotnom vlasništvu banke. Centar je bio osmišljen da ponudi tzv. „Kupedes“

mikrokredite na temelju tržišnih kamatnih stopa. BRI-UD je brzo rastao te je do kraja

2004. godine brojao 30 milijuna štediša i 3,1 milijuna zajmoprimaca. Ovaj profitni

centar je postao najveća mikrofinancijska operacija u svijetu i glavni primjer financijski

održivog mikrofinancijskog programa. (Bateman, 2010, p.15)

4.2. Mikrofinanciranje u ostalim dijelovima Azije

Nakon uspjeha Grameen banke mikrofinancijski model se ubrzo proširio i u svim

ostalim dijelovima Azije. Možda najvažnija varijanta Grameen banke razvila se ranih

1990- ih godina u Indiji, pokret pod nazivom Grupa za samopomoć (SHG).11 Grupe

uključuju petnaestak žena koje, usmjerene od strane nevladinih organizacija ili vladinih

agencija, započinju sa malim regularnim štednjama. SHG omogućava ženama da

povećaju svoju štednju približavajući ih tako bankarskim kreditima. Zahvaljujući ovom

mikrokreditnom obliku žene su postale aktivne u seoskim poslovima, počele su se

kandidirati na izborima i time poduzeti mjere za rješavanje socijalnih i društvenih

pitanja. (Shina, 2007, p.73)

Na temelju analize 1.500 ustanova iz 85 zemalja u razvoju, Azija se smatra

najrazvijenijim kontinentom na svijetu u smislu volumena djelatnosti od strane

institucija za mikrofinanciranje. U Aziji se nalazi najveći broj mikrofinancijskih

institucija, zadržava najveći obujam štednje i kredita te opslužuje više članova od bilo

kojeg drugog kontinenta. Istočna Azija je posebno dobro pokrivena mikrokreditnim

organizacijama. U odnosu na BDO države, Bangladeš, Vijetnam, Indonezija i Tajland

imaju najveći volumen kredita. Nasuprot tome, Indija i Narodna Republika Kina imaju

vrlo nizak doseg. (www.aboutmicrofinance.com, (21.05.2014))

11 SHG- Self help group movement

25

Grafikon 1. Rast zajmoprimaca po zemljama 2007-2008

Izvor:www.themix.org/sites/default/files/2009%20Asia%20Microfinance%20Analysis

%20&%20Benchmarking%20Report.pdf, (21.05.2014)

MIX- ovo godišnje izvješće iz 2009. godine za azijsku regiju pokazuje kako je većina

operativnih indikatora ostalo stabilno unatoč krizi 2008. godine. Rast u sektoru nastavlja

se i u 2008. godini u svim zemljama.

4.3. Mikrofinanciranje u Latinskoj Americi

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća razne adaptacije mikrofinancijskih modela

počele su se pojavljivati u ruralnim dijelovima Latinske Amerike. Dok je smisao takvih

ruralnih financijskih intervencija obično modernizacija poljoprivrednog sektora, ovi

modeli su obično imali dva specifična ciljeva: povećanje komercijalizacije ruralnog

sektora mobiliziranjem štednje i povećanjem ulaganja putem kredita, te smanjenje

opresivnih feudalnih odnosa koji su nametnuti putem zaduživanja. U većini slučajeva,

ove nove banke za siromašne nisu u vlasništvu članova, već vladinih agencija i

privatnih banaka. Acción International bio je pionirski model kojeg je osnovao student

prava Joseph Blatchford za rješavanje siromaštva u gradovima Latinske Amerike.

Započeo je kao studentski volonterski pokret u siromašnim naseljima u Caracasu s

90.000 dolara prikupljenih iz privatnih tvrtki, te se pretvorio u jednu od glavnih

26

mikrofinancijskih organizacija u svijetu, s mrežom aktivnih partnera u Latinskoj

Americi, Sjedinjenim Američkim Državama i Africi. (www.globalenvision.org,

(15.04.2014))

Prva velika transformacija neprofitne nevladine organizacije u državno reguliranoj

profitnoj financijskoj instituciji (u ovom slučaju poslovna banka) dogodila se u Boliviji

1992. godine s primjerom BancoSola. Korijeni BancoSola leže u PRODEM-u,

nevladinoj organizaciji koja je izvorno osnovana 1986. godine uz potporu vlade SAD-a

i drugih razvojnih agencija i financiranja privatnog sektora. PRODEM je bio ograničen

zbog svoje nemogućnosti da mobilizira štednju među svojim članovima i šire zajednice

te je odlučeno da se uspostavi odvojena privatna komercijalna mikrofinancijska banka

koja će se usredotočiti na gradskim klijentima. U zamjenu za dio (točnije 18%) od

BancoSol glavnice, PRODEM-ov kreditni portfelj i djelatnici su prebačeni na novi

subjekt. BancoSol je doživio veliki uspjeh te je ubrzo postao najprofitabilnija banka u

Boliviji.

Iskustvo BRI-UD, BancoSola i nekih drugih mikrofinancijskih institucija koji su se

uspješno okrenuli komercijalizaciji mikrofinanciranja bilo je od presudne važnosti za

poticanje novog vala mikrofinancijske koncepcije. Pristalice novog vala tvrdile su kako

je ovaj pristup komercijalizacije bolja praksa od subvencioniranih programa. Mnogi

zagovornici mikrofinanciranja počeli su pisati o uzbudljivom novom valu

mikrofinanciranja koji se pojavio. Do sredine 90-ih godina prošlog stoljeća novi val

mikrofinanciranja afirmirao se kao najbolja praksa mikrofinancijskog modela.

Međunarodna donatorska zajednica signalizirala je mikrofinancijskoj industriji da neće

pomoći uspostaviti nikakve druge modele mikrofinancijskih institucija i da će, ako je

ikako moguće, promijeniti sve postojeće institucije u institucije novog vala. Trgovačka

financijska tijela su se također počela zanimati za mikrofinanciranje misleći kako je to

profitabilno područje za investiciju. Krajem 1990-ih novi val mikrofinanciranja dosegao

je poziciju neograničene moći i utjecaja u međunarodnoj razvojnoj zajednici. Novi val

mikrofinanciranja je danas prava definicija mikrofinanciranja, a ne samo jedna od

mogućnosti. (Bateman, 2010, p. 15-17)

Tijekom posljednja dva desetljeća u Latinskoj Americi došlo je do bitnih promjena u

pogledu najboljih modela za olakšan pristup financijskim uslugama ljudima s niskim

27

prihodima. Mikrofinancijska industrija u Latinskoj Americi sastoji se od mnoštva

različitih organizacija koje se općenito dijele u tri velike kategorije. Prva skupina su

nevladine organizacije koje omogućavaju financiranje malih poduzetnika.

Specijalizirane su za financijske aktivnosti, ali također mogu ponuditi i razvoj poslovnih

i konzultantskih usluga. Nevladine organizacije predstavljaju najveći broj institucija u

regiji. Drugu skupinu čine institucije koju su prvenstveno bile nevladine, ali su se s

vremenom transformirale. Ovakvi entiteti su regulirani bankarskim vlastima svake

zemlje i nazivaju se mikrofinancijske institucije. Posljednjih nekoliko godina i poslovne

banke su se uključile u ovaj segment financiranja. Neke su ušle na tržište stvarajući

poseban odjel za mikrofinanciranje u samoj banci, dok su drugi stvorili povezane tvrtke

koje provode sve interakcije s klijentelom. Posljednje dvije grupe, banke i

mikrofinancijske institucije, predstavljaju institucionalizaciju onoga što popularno

nazivaju fenomenom komercijalizacije mikrofinanciranja u Latinskoj Americi.

Tablica 4. Izgled mikrofinancijske industrije u Latinskog Americi

Vrsta institucije Broj Mikrokrediti

(USD 000) Klijenti Prosječni kredit

Komercijalne

banke 17 1,175,232 847,498 1,387

Mikrofinancijske

institucije 47 1,790,373 1,540,920 1,162

Nevladine

organizacije 56 384,045

868,544 442

UKUPNO 120 3,349,650 3,256,962 1,028

Izvor: Marulanda, Otero, 2005, The Profile of Microfinance in Latin America in 10

Years: Vision & Characteristics, Accion International, Boston, p. 10

28

Kao što je prikazano u tablici, u skladu s podacima prikupljenih od strane 120 institucija

(prosinac 2004. godine) pristup kreditima ima preko 3 milijuna klijenata u regiji, s

portfeljem koji prelazi 3,45 milijardi dolara. Ovakav fenomen je najviše zastupljen u

zemljama prikazanim u sljedećoj tablici.

Tablica 5. Regulirane institucije po zemljama (prosinac 2004. godine)

Komercijalne banke Mikrofinancijske institucije

Država Broj Krediti ($) Broj Krediti($)

Brazil 2 41,760

Bolivija 7 414,813

Čile 3 337,278

Kolumbija 1 228,499 1 27,882

Ekvador 3 222,262 1 43,600

Salvador 1 90,300

Haiti 1 5,160 1 6,800

Honduras 1 11,274

Meksiko 2 117,150

Nikaragva 2 74,296

Panama 1 599

Paragvaj 3 41,366

Peru 2 285,718 30 935,401

Dominikanska republika 1 68,857

Venezuela 1 12,590 2 117,150

29

Ukupno 17 1,175,232 47 1,790,373

Izvor: Marulanda, Otero, 2005, The Profile of Microfinance in Latin America in 10

Years: Vision & Characteristics, Accion International, Boston, p. 11

4.4. Mikrofinanciranje u Africi

Većina mikrofinancijsskih programa i aktivnosti u Africi su usredotočeni na

podsaharsku regiju. To je jedna od najsiromašnijih regija u svijetu, gdje samo od 5% do

25% ljudi ima pristup financijskim uslugama, a u regiji je koncentrirano samo 2%

svjetskih institucija za mikrofinanciranje. Jedan od najboljih primjera mikrofinanciranja

na afričkom kontinentu je svakako Kenija, koja po najnovijim podacima broji preko 20

mikrofinancijskih institucija, sa skoro 3 milijardi dolara kredita i preko milijun aktivnih

zajmoprimaca. (www.themix.org, (21.05.2014)) U Keniji, kao i u većini ostalih država

posebno je popularna vrsta neformalnih štednih institucija, tzv. ROSCA, rotirajuće

štedne i kreditne udruge koje predstavljaju skupinu pojedinaca koji se skupljaju na

određeno vrijeme kako bi uštedjeli zajedno. Druga vrsta su Akumulirajuće štedne i

kreditne udruge- ASCA, odnosno vremenski ograničene neformalne skupine za

mikrofinanciranje. Skupina imenuje jednog voditelja koji upravlja internim fondom,

vodi evidenciju te višak posuđuje. Nakon unaprijed dogovorenog razdoblja (najčešće od

6 do 12 mjeseci) krediti se vraćaju grupi, zajedno s akumuliranom dobiti koja se

distribuira članovima.

Tablica 6. Afrika- tržišni profil

Država Broj mikrokreditnih

institucija

Aktivni

zajmodavci

Bruto kreditni

portfolio (USD)

Benin 26 299,388 177,572,052

Burkina Faso 13 97,783 33,023,154

Burundi 18 100,893 30,923,939

Kamerun 8 116,793 247,734,649

30

Čad 2 14,264 7,991,961

Demokratska republika Kongo 13 155,757 127,229,259

Etiopija 24 2,616,254 558,787,567

Gana 11 197,394 53,973,978

Gvineja 1 98,421 11,926,509

Južni Sudan 4 14,139 33,794,465

Južnoafrička Republika 3 5,396 3,422,231,357

Kenija 22 1,217,225 1,849,996,504

Liberija 2 22,488 3,079,348

Madagaskar 6 88,334 66,454,906

Malavi 4 164,848 17,700,453

Mali 1 22,782 3,931,992

Mozambik 4 28,768 13,069,803

Namibija 1 12,684 3,867,860

Niger 6 19,301 8,349,366

Nigerija 13 1,069,633 274,768,168

Obala Bjelokosti 14 91,003 110,384,177

Republika Gambija 1 769 2,211,844

Republika Kongo 2 5,328 3,586,558

Ruanda 24 81,076 86,767,232

Senegal 9 243,888 222,842,331

Sijera Leone 2 23,585 3,506,023

Tanzanija 9 269,928 137,839,340

Togo 9 108,649 171,369,607

Uganda 9 203,257 178,502,548

31

Zambija 3 47,453 11,218,986

Zimbabve 1 21,401 19,189,087

UKUPNO 265 7,500,000 7,900,000,000

Izvor: http://www.mixmarket.org/mfi/region/Africa, (21.05.2014)

Nakon kraja apartheida u Južnoj Africi 1994. godine, međunarodna razvojna zajednica

brzo je stigla s planovima za promicanje mikrokreditnih modela. Izjavivši da će vrlo

brzo stvoriti nova radna mjesta, rast prihoda, osnaživanje najsiromašnijih crnih

zajednica i gradova, očekivanja brzog napretka bila su visoka.

Bateman smatra kako je mikrokreditni lijek primijenjen u post-apartheidnoj Južnoj

Africi nanio ogromnu štetu južnoafričkom gospodarstvu i društvu. Zabrinuti ulagači

ubrzano odlaze iz mikrokreditnog sektora s mnogim korisnicima, tvrdeći da je na pragu

samo-orkestriranog kolapsa. Problemi izazvani mikrokreditiranjem su dvojaki, jer je

mikrokreditiranje samo po sebi anti-razvojna zajednica. Na papiru stoji kao podrška

aktivnostima koji donose male prihode, ali se u praksi pokazalo kako se njime samo

podupire osobna potrošnja. U Južnoj Africi, pokret mikrokreditiranja je postao

nevjerojatno riskantan i skup način da se podrži neposredna potreba potrošnje onih

najsiromašnijih. Uz mali broj siromašnih pojedinaca koji posjeduju siguran tok prihoda

koji im osigurava punu otplatu mikrokredita, nezaposlenost je sada veća nego što je bio

pod apartheidom. Mnogi od najsiromašnijih stanovnika bili su prisiljeni rasprodati

imovinu, kuće, posuditi novac od prijatelja i obitelji ili jednostavno ponovno se zadužiti

kako bi vratili stari mikrokredit. Koristeći mikrokredite kao podršku u tekućoj potrošnji

otvorio se katastrofalan i nepovratan put kroničnom siromaštvu.

(www.theguardian.com, (21.05.2014))

32

5. MIKROFINANCIRANJE U EUROPI

Mikrofinanciranje i poslovanje mikrokreditima nije razvijeno samo u Africi, Latinskoj

Americi i Aziji, već se odavno pokazala potreba za njegovim uspostavljanjem i u

Europi. Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti je ista u cijelom svijetu, iako se

europska „borba“ razlikuje u pogledu mogućnosti, izazova i same povijesti.

Mikrofinanciranje je predstavljeno u srednjoj i istočnoj Europi nakon pada Berlinskog

zida. Uz formalni bankarski sektor koji nije mogao odgovoriti na sve nove potrebe,

mikrokrediti su se pokazali veoma učinkoviti u pružanju potpore osobama kojima je

bila potrebna kako bi poboljšali vlastiti život. U istočnoj Europi osim mikrofinancijskih

institucija i neprofitnih organizacija, poslovne banke su sve više zainteresirane osigurati

mikrokredite za siromašne, dok je u zapadnoj Europi rast u sektoru više ograničen. Iako

mikrofinanciranje ima duboke korijene kroz institucije kao što su Raiffeisen banka u

Njemačkoj, dobrotvorna pozajmljivanja u Engleskoj, te kooperativni modeli "Casse

rurali" u Italiji, i dalje je relativno nova pojava u ovoj regiji. Mikrofinanciranje se u

Europi uglavnom doživljava kao kohezija gospodarskog i socijalnog rasta. Mnoge male

tvrtke i obitelji nemaju pristup financijskim uslugama, unatoč postojanju guste nadležne

bankarske mreže. Financijska isključenost uglavnom je prisutna među onima koji pate

od siromaštva i socijalne marginalizacije, tj. stari ljudi, žene, migranti, mladi.

(www.european-microfinance.org, (10.06.2014.))

Europska mikrofinancijska mreža okuplja organizacije primarno uključene u Europskoj

uniji i zemljama EFTA-e koji se bave pitanjima vezanim za profesionalne i osobne

mikrokredite, kao i poslovni razvoj i obuku za poduzetnike. Ostale financijske usluge,

poput osiguranja i štednje još uvijek su nedovoljno razvijene. Definicija mikrokredita

od strane Europske komisije je dvojaka: poslovni mikrokredit je kredit manji od 25.000

eura za podršku razvoja samozapošljavanja i mikropoduzetništva, dok je osobni

mikrokredit onaj manji od 25.000 eura potrebnih za pokrivanje osobne potrošnje

klijenata ili drugih potreba, kao što su najam, hitni slučajevi i nesreće, obrazovanje i

slično.

33

Shema 2. Klasifikacija mikrokreditnih definicija vezanih za vrste modela kreditiranja

Izvor: Bendig, M., Unterberg, M., Sarpong, B., 2012, Overview of the Microcredit

Sector in the European Union, European Microfinance Network (EMN) 2010-2011,

p.16

Nadalje, mikrokrediti imaju dvostruki učinak: gospodarski utjecaj jer omogućavaju

stvaranje prihoda, te društveni utjecaj jer pridonose socijalnom uključivanju, a time i

financijskom uključivanju pojedinaca. (Bendig, Unterberg, Sarpong, 2012)

Grafikon 2. Ukupan broj isplaćenih mikrokredita (poslovna i osobna potrošnja)

Izvor: Bendig, M., Unterberg, M., Sarpong, B., 2012, Overview of the Microcredit

Sector in the European Union, European Microfinance Network (EMN) 2010-2011, p.

19

34

Uzimajući u obzir broj svih isplaćenih mikrokredita, tj. kredita izdanih za poslovnu i

osobnu potrošnju, najveći doseg organizacije među zemljama članicama Europske Unije

prijavljenih za ovo istraživanje dosegle su Španjolska, Francuska, Poljska i Rumunjska.

Isto vrijedi i za ishod u broju aktivnih zajmoprimaca predstavljenih po zemljama, koji je

prikazan u sljedećem grafikonu.

Grafikon 3. Broj aktivnih zajmoprimaca (poslovna i osobna potrošnja)

Izvor: Bendig, M., Unterberg, M., Sarpong, B., 2012, Overview of the Microcredit

Sector in the European Union, European Microfinance Network (EMN) 2010-2011, p.

20

35

5.1. Mikrofinancijski centar

U Europi je razvoj mikrofinancijskog sektora započeo u ranim devedesetim godinama,

ali nije napredovao istim tempom u svim zemljama. Brz i snažan razvoj obilježen je u

zemljama istočne Europe (uključujući i neke od novih članica Europske Unije), dok je

suprotnost u zapadnoj Europi gdje je zabilježen sporiji rast. Mikrofinancijski centar je

bio uključen u stvaranju dobre prakse razvoja ove nove vrste financiranja.

Mikrofinancijski centar je regionalno središte mikrofinancijskih resursa i mreža.

Okuplja 103 organizacije (uključujući 78 mikrofinancijskih institucija) u 27 zemalja

srednje Europe i Azije, koji opslužuje više od 800.000 klijenata s niskim primanjima.

Od velikog je utjecaja za smanjenje siromaštva i razvoj ljudskih potencijala kroz

promoviranje društveno orijentiranog i održivog mikrofinancijskog sektora koji pruža

adekvatne financijske i nefinancijske usluge većem broju siromašnih obitelji i mikro-

poduzetnika. (www.mfc.org., (10.06.2014)) Sjedište samog centra je u Varšavi, u

Poljskoj, a među brojnim članovima nalazi se i štedno kreditna zadruga DEMOS iz

Hrvatske.

Tablica 7. Konsolidirani izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti za 2012. godinu

31. 12. 2012. 31. 12. 2011.

PRIHODI

Članarine 167.859 162.074

Programski prihodi 7.782.736 6.644.587

Ostali prihodi poslovanja 18.372 13.618

Ukupni prihodi 7.968.967 6.820.279

RASHODI

Programski rashodi 5.301.207 4.731.245

Administrativni rashodi 1.291.441 1.363.413

Ostali rashodi poslovanja 37 900

Ukupni rashodi 6.592.685 6.095.558

Rezultat operativne aktivnosti 1.376.282 724.721

36

Neto financijska dobit (466.260) 1.254.562

Profit prije oporezivanja 910.022 1.979.283

Porezi 312.343 177.896

Neto dobit nakon oporezivanja 597.679 1.801.387

Izvor: http://www.mfc.org.pl/sites/mfc.org.pl/files/MFC_Annual_Report_2012.pdf

(03.06.2014)

Svi podaci iz tablice iskazani su u poljskoj valuti, poljskim zlotima.12

Ciljevi Mikrofinancijskog centra do kraja 2015. godine su sljedeći:

· pomoći uspostavljanju odgovornog financiranja i financiranja okrenutog

klijentima u najmanje sedam zemalja ECA regije

· uspostaviti transparentnost socijalne i financijske dimenzije uspješnosti

mikrofinancijskih institucija i investitora za bolju preraspodjelu sredstava

· izgraditi alate i procese za financijsko obrazovanje klijenata s niskim primanjima

· doprinijeti razvoju i implementaciji standarda društvenog učinka u ECA regiji

· promicanje ne-kreditnih mikrofinancijskih proizvoda orijentiranih na klijente

kroz provođenje najmanje dva istraživačka projekta

· jačanje aktivnog članstva temeljenog na povećanju sudjelovanja članova u

raznim mikrofinancijskim projektima i inicijativama. (www.mfc.org.,

(03.06.2014))

12

31. prosinca 2012. 1 USD = 3,0996 PLN 1 EUR = 4,0882 PLN

31. prosinca 2011. 1 USD = 3,4174 PLN 1 EUR = 4,4168 PLN

37

5.2. Slučaj Bosne i Hercegovine

Komercijalni ili novi val mikrofinanciranja predstavlja najvažniju komponentu

neoliberalnog političkog projekta koji je ravnomjerno oblikovao gospodarsku politiku

među zemljama u razvoju u ranim 80-im godinama, a u tranzicijskim gospodarstvima

od 90-ih godina prošlog stoljeća. Uz više od 100 milijuna dolara međunarodnih

sredstava usmjerenih u osnivanju mikrofinancijskih institucija u Bosni i Hercegovini od

1996. godine, komercijalni mikrofinancijski model je vrlo promišljeno pozicioniran kao

središnji dio njegove poslijeratne politike smanjenja siromaštva te obnove i razvoja.

Prva koja je otvorila put bila je Svjetska banka financirajući projekt lokalnih inicijativa

(LIP). Uz LIP pojavio se i veliki broj drugih mikrofinancijskih programa koji uključuju

druge internacionalne agencije (EBRD, IFC, UNDP), bilateralna tijela i internacionalne

nevladine organizacije. Međunarodna zajednica je gotovo odmah počela klasificirati

mikrofinancijski model u BiH kao jedan od najimpresivnijih međunarodnih primjera

mikrofinanciranja "najbolje prakse". Svjetska banka je vrlo brzo registrirala svoj LIP

program kao najbolji razvojni program u zemlji, a možda i u svijetu. (Bateman, 2007, p.

207)

Tablica 8. Financiranje projekata lokalnih inicijativa (LIP I)

Izvor USD

Svjetska banka 6.694.2080

Italija 3.223.262

Nizozemska 4.590.000

Švicarska 1.123.170

Austrija 584.857

Japan 2.000.000

UNHCR 3.538.003

UNDP 51.000

UKUPNO 21.804.500

Izvor: obrada autora prema Dunn, Tvrtkovic, 2003, p. 10

38

Razvojni ciljevi Projekta lokalnih inicijativa I bili su slijedeći:

· Omogućiti pristup kreditima mikropoduzetnicima koji su imali određene

ekonomske nedostatke i bili su pogođeni posljedicama rata, te nisu imali pristup

kreditima iz sektora komercijalnih banaka,

· Pomoć pri razvoju neovisnih, financijski održivih mikrofinancijskih institucija,

koje će nastaviti omogućavati kredite poduzetnicima s malim prihodima, za duži

vremenski period, i

· Stvaranje odgovarajućeg pravnog i regulativnog okruženja koje će omogućiti

davanje kredita i usluge štednje poduzetnicima s niskih prihodima.

LIP I je uspješno realizirao sva tri, gore navedena, cilja. Do zatvaranja projekta (u lipnju

2000. godine) podijeljeno je preko 50.000 kredita mikropoduzetnicima, s prosječnom

visinom kredita u iznosu od 2.952,00 KM. Ovaj je broj uvelike premašio originalni cilj

projekta, kojim je postavljeno da se podijeli oko 10.000 kredita. Polovica kredita

dodijeljeno je ženama, a jedna petina osobama raseljenim tokom rata. Na dan zatvaranja

projekta, partnerske mikrokreditne organizacije zajedno su imale 19.361 aktivnih

klijenata. (Dunn, Tvrtković, 2003, p.10)

5.2.1. Pozadina gospodarstva BIH-a

Do 1980-ih godina ekonomija BiH-a sastojala se od velikog broja srednjih i malog broja

velikih industrijskih jedinica u društvenom vlasništvu, koje su imale mogućnost izvoza

u mnogim zemljama, posebno na Bliskom istoku. Udio od izvozne zarade četiri najveća

konglomerata baziranih u zemlji (Energoinvest, UNIS, Sipad i Hidrogradnja) činio je

40% cjelokupnog iznosa Jugoslavije. S industrijske strane postojao je vrlo značajan

vojno-industrijski kompleks za proizvodnju oružja za JNA i za izvoz. Poljoprivredni

sektor sastajao se od mnogo malih obiteljskih radnji te polu-profesionalnih farmerskih

jedinica koji su omogućavali veliku razinu samodostatnosti u hrani i mogućnost

ostvarivanja dodatnih prihoda za farmere koji su često kombinirali poljoprivredni posao

na zemlji s plaćenim poslom u modernim tvornicama koje su bile sve popularnije. Sve

je više napredovao i sektor malog i srednjeg poduzetništva koji je pozitivno reagirao na

39

nove mogućnosti koje su se pojavile 1980-ih godina. (Drezgić, Pavlović, Stojanov,

2011, p. 178)

Ekonomija BIH-a bila je u prilično dobrom položaju da iskoristi sve nadolazeće

promjene i vjerojatnu pojavu novih tehnologija, inovacija, ulaganja i tržišnih prilika.

Međutim, bilo koji napredak je ubrzo zaustavljen zbog raspada bivše Jugoslavije te

kasnijeg izbijanja sukoba 1992. godine. Građanski rat je potrajao gotovo četiri godine i

bio najgori sukob u Europi još od Drugog svjetskog rata. Nakon što je 1995. godine

sklopljen Daytonski mirovni sporazum, sada već nezavisna zemlja BIH bila je u prilično

lošem stanju. Veliki dio infrastrukture bio je uništen, mnoge tvornice napuštene,

nezaposlenost ogromna, siromaštvo na vrlo visokoj razini, a nejednakosti u društvu

dramatično su se povećale.

Tablica 9. Stopa nezaposlenosti (službena i neslužbena) u Bosni i Hercegovini

Godina 1998 2003 2004 2006 2007 2008 2009

Registrirana 38,7% 44% 44,9% 47,7% 43,7% 42,3% 42,6%

ILO LFSmetoda - - 22% 31,1% 29% 23,4% 24,%

Izvor: Drezgić, Pavlović, Stojanov, 2011, p. 178

Međunarodna razvojna zajednica je ubrzo nakon Daytonskog sporazuma pokrenula

veliki proces obnove i razvoja. Financijski paket ponuđen zemlji (na per capita osnovi)

trebao je biti uspješniji od Marshallovog plana koji je pomogao zemljama Zapadne

Europe da se uspješno rekonstruiraju nakon 1945. godine. Zajedno s ovim velikodušnim

financijskim paketom stigla je pomoć i od Svjetske banke, MMF-a i raznih drugih

stranih gospodarskih savjetodavnih timova koji su doprinijeli da nova vlada zemlje

uspješno prihvati standardni neoliberalni paket reformi. Unatoč određenom početnom

napretku, do 2000. godine bilo je posve jasno da gospodarstvo doživljava totalni

neuspjeh. Gledajući statističke anomalije ultra-brzog rasta BDP-a prvih nekoliko godina

40

nakon Daytona, utvrđeno je kako je vrlo mali broj onih aktivnosti koje su zapravo bile

održive za gospodarski razvoj. 1999. godine EU/ Bosnia- Herzegovina Consultative

Task Force13 sazvao je radnu skupinu da razvije hitan industrijsko- politički plan za

pogoršanu situaciju. Posebno su bili zabrinuti zbog pada postojećeg industrijskog

sektora i kolapsa povezanih tvornica. Ozbiljna zabrinutost izražena je i zbog potpunog

nedostatka novih privatnih industrija na razini srednjeg i malog poduzetništva. Ulaskom

u novo tisućljeće loše vijesti su eksponencijalno rasle. Svjetska banka je tvrdila kako su

zemlji sada potrebne nove velike novčane infuzije (od oko 250 do 300 milijuna dolara

na godinu). Početna predviđanja kako će se jednostavnim oslobađanjem bruto tržišne

snage u postratnoj BIH održivi oporavak brzo i automatski vratiti na svoje mjesto su

zapravo bila naivna i netočna. (Bateman, 2007, p. 210)

5.2.2. Mikrofinancijski model i njegov utjecaj na Bosnu i Hercegovinu

Mikrofinanciranje je bilo jedno od ključnih središnjih programa u okviru konsenzusne

politike koja je nametnuta za obnovu i razvoj nakon Daytonskog sporazuma. Međutim,

međunarodna donatorska zajednica otišla je još dalje nego u većini drugih zemalja,

odlučila je iskoristiti Bosnu i Hercegovinu kao globalni eksperiment za

komercijalizaciju mikrofinanciranja u postratnom okruženju. Novi program, LIP II

uveden je 2002. godine, a dizajniran je za nastavak izgradnje kapaciteta i za utvrđivanje

mikrofinancijskog sektora kao financijski samoodrživog. Broj mikrofinancijskih

institucija podržanih od strane LIP II programa smanjio se na osam, te su one postale

jezgra mikrofinancijskog sektora u Bosni i Hercegovini. Mnoge velike međunarodne

razvojne agencije ubrzo su uspostavile vlastite mikrofinancijske programe u zemlji, a

nešto kasnije i mnoge međunarodne banke. Najvažnije od svega bio je skorašnji ulazak

određenog broja međunarodnih banaka na mikrofinancijsko tržište zemlje. Na primjer,

bankarska grupacija Pro-Credit ubrzo je izgradila mrežu četrdesetak financijsko

samoodrživih banaka širom države. Ostale strane banke su također uspostavljale mreže

poslovnica, poput austrijske Raiffeisen Banke koja je kupila MarketBank kako bi

13

političko konzultativno tijelo koje je osnovano u srpnju 1999. godine od strane Vijeća Europske Unije

41

otvorila svoj put na mikrofinancijsko tržište. Rezultat ovih aktivnosti bilo je stvaranje

najveće mreže mikrofinancijskih institucija po glavi u cijelom svijetu. Glavne ulice

Tuzle, Sarajeva, Mostara, Banja Luke, Zenice i ostalih gradova su ubrzo okićene novim

sjajnim sjedištima i poslovnicama glavnih mikrofinancijskih institucija i banaka.

Ukratko, mikrokrediti su postali dostupni svakome tko ih je želio koristiti. Kao i drugdje

u postkonfliktnim regijama diljem svijeta očekivano su siromašni poduzetnici postali

glavni klijenti novog mikrofinancijskog sektora. Osnovna ideja bila je da će takvi

individualci sudjelovati u jednostavnim aktivnostima koje neće samo njima brzo riješiti

neprilike siromaštva kroz povećanje prihoda, već i pomoći lokalnom gospodarskom

oporavku i razvitku. Očekivalo se kako će većina klijenata krenuti sa jednostavnim

trgovanjem i maloprodajom i to se uglavnom i dešavalo. Nešto kasnije profil klijenata

se promijenio i uključeno je više poljoprivrednih djelatnosti malih razmjera. (Drezgić,

Pavlović, Stojanov, 2011, p.182)

Ulaskom u novi milenij mikrofinancijski sektor u Bosni postigao je još snažniji rast

nego ranije, broj mikrofinancijskih institucija i baza klijenata su se drastično povećali.

Promjene su dovele do toga da su velike mikrofinancijske institucije pretvorene u

profitne kompanije dok su manje kapitalizirane institucije prisiljene zatvoriti svoja

vrata. Međunarodna financijska zajednica odgovorila je na takve promjene značajnim

povećanjem komercijalnih sredstava najvećim neprofitnim mikrofinancijskim

organizacijama u Bosni. U sljedećoj tablici nabrojeni su glavni davatelji sredstava za

velike mikrofinancijske institucije u BIH. Sve ove institucije, uključujući ogromne

resurse Europske banke za obnovu i razvoj su ojačali fondove mikrofinancijskih

institucija u Bosni od 2006. do 2008. godine.

Tablica 10. Bosna i Hercegovina: najboljih pet zajmodavaca (kraj 2008. godine)

Zajmodavac/ jamac Odobreni zajmovi i jamstva (mil $)

Europski fond za Jugoistočnu Europu 86

Blue Orchard 57

42

Europska banka za obnovu i razvoj 35

Instituto de Crédito Oficial, Spain 34

Hypo Alpe Adria Bank 25

Ukupno 532

Izvor: izrada autora prema Drezgić, Pavlović, Stojanov, 2011, p.186

Američki poslovni magazin Forbes prvi je put u prosincu 2007. godine napravio listu

pedeset najboljih i najuspješnijih mikrofinancijskih organizacija u svijetu. BIH je

općenito po zastupljenosti s pet mikrokreditnih organizacija zauzeo broncu odmah iza

zlatne Indije i srebrnog Bangladeša koji su na listi zastupljeni s po sedam društava.

Među 641 analiziranih organizacija toga tipa sarajevski EKI zauzeo je visoko 14.

mjesto. Na samo četiri mjesta iza nalazi se Partner također iz Sarajeva, zatim je 24.

mjesto zauzeo banjalučki Mikrofin, dok su tuzlanski MI-BOSPO i sarajevski Sunrise

osvojili 32. i 39. mjesto. Najviše plasirana mikrokreditna organizacija sarajevski EKI,

navodi kako je 2007. godine preko svojih 57 organizacijskih jedinica u BiH isplatila

nešto više od 33.000 kredita čija vrijednost premašuje iznos od 138,8 milijuna

konvertbilnih maraka. (www.poslovni.hr, (21.05.2014))

Tablica 11. Forbesova lista najboljih mikrokreditnih organizacija (2007. godine)

Redni

broj Ime organizacije Zemlja

1. ASA Bangladeš

2. Bandaham(Society and NBFC) Indija

3. Banco do Nordeste Brazil

4. Fundaction Mundial de la Mujer Kolumbija

43

5. FONDEP Micro-Credite Maroko

6. Amhara Credit and Savings Institution Etiopija

7. Banco Compartamos,S.A Meksiko

8. Assoction AL Amana Maroko

9. Fundaction Mundo Mujer Popayan Kolumbija

10. Fudaction WWB Colombia-Cali Kolumbija

11. Credit Union "Economic Partnership" Rusija

12. Fondation Banque Populaire Maroko

13. Microcredit Foundation of India Indija

14. EKI BiH

15. Saadhana Microfin Society Indija

16. Jagorani Chakra Foundaation Bangladeš

17. Grameen Bank Bangladeš

18. Partner BiH

19. Grameen Koota Indija

20. Caja Municipl de Ahorro y Credito Peru

Izvor: obrada autora prema http://www.forbes.com/2007/12/20/microfinance-

philanthropy-credit-biz-cz_ms_1220microfinance_table.html (21.05.2014)

Osnovna tvrdnja vezana za mikrofinancijski model u Bosni i Hercegovini, kao i drugdje

u svijetu, je dodatni prihod i zapošljavanje koje ono generira te trenutno smanjenje

siromaštva i rekonstrukciju kućanstava. Pojedinci i obitelji koji su dobili mikrokredit

mogli su se uključiti u neku vrstu djelatnosti koja im generira dovoljno prihoda za

44

otplatu kredita i za druge namjene uključujući potrošnju, komunalije, zdravlje i

obrazovanje.

5.3. Mikrofinanciranje u Hrvatskoj

Mikrofinanciranje je stiglo u Hrvatsku nakon završetka Jugoslavenskog civilnog rata

1995. godine. Kako bi se iskoristila značajna međunarodna podrška u ratom pogođenim

regijama, uspostavljena su tri glavna mikrofinancijska programa. Cilj je bio olakšati

brzo smanjivanje siromaštva i pomoći gospodarskom i socijalnom oporavku i procesu

integracije. Za razliku od susjedne Bosne i Hercegovine, hrvatski mikrofinancijski

sektor u to vrijeme nije bio predmet ozbiljnog razmišljanja i formalne procjene. Zbog

niza razloga Hrvatska je među posljednjima u postkomunističkoj jugoistočnoj Europi

prihvatila mikrofinancijsku paradigmu. Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, glavni

naglasak hrvatske ekonomske politike bio je na privatizaciji najboljih poduzeća velikih

razmjera koji su bili u društvenom vlasništvu, nadogradnji opće infrastrukture i

stimuliranju dinamičkog, tehnološki intenzivnog malog i srednjeg poduzetništva.

Kao dio poslijeratnog rekonstrukcijskog napora osnovane su, uz pomoć međunarodne

donorske zajednice, tri mikrofinancijske institucije: NOA, DEMOS i MikroPlus. Prve

dvije su bile registrirane kao štedne i kreditne zadruge, dok je MikroPlus bio osnovan

kao nevladina organizacija. Ove početne pravne strukture bile su samo privremene jer

su sve tri mikrofinancijske institucije razmišljale o promjeni pravnog formata u kasnijoj

fazi. (Bateman, Sinković, 2011, p.100)

Prva mikrofinancijska institucija osnovana nakon rata bila je MikroPlus. Učinkovito

posluje od 1996. godine te je inicijalno bila dio aktivnosti Katoličke usluge pomoći koja

je tada pružala brojne humanitarne pomoći u Hrvatskoj. MikroPlus je primio početnu

donaciju od oko 750.000 dolara od strane Američke agencije za međunarodni razvoj14

kako bi kapitalizirala svoje mikrokreditne aktivnosti. NOA je bila druga po redu

mikrofinancijska institucija osnovana u Hrvatskoj 1996. godine kao štedno-kreditna

zadruga zahvaljujući 3 milijuna dolara donacije USAID-a. Započela je s poslovanjem u

14 USAID- Unaited States Agency for Internetional Development

45

ratom pogođenoj istočnoj regiji Hrvatske, u okolici Osijeka. Početnu tehničku

asistenciju pružila joj je jedna od najvećih svjetskih priznatih mikrofinancijskih

potpornih institucija, Opportunity Internetional, koja se tada jako uključila u pomaganju

uspostavljanja i savjetovanja mikrofinancijskih institucija diljem jugoistočne Europe.

Konačno, DEMOS je osnovana u srpnju 1999. godine od strane Međunarodne komisije

za Migracije15

kao štedno-kreditna zadruga, poput NOE. Prvotno je primio donaciju od

585.000 dolara Američkog zavoda za stanovništvo, migracije i povratnike. U početku je

bio baziran u Karlovcu, ali je nakon nekoliko godina otvorio podružnice u drastično

uništenim dijelovima zapadne Slavonije. Međunarodne razvojne agencije i

mikrofinancijska tijela za podršku koja su radila u Hrvatskoj inzistirali su da se novi val

komercijaliziranog mikrofinancijskog modela koristi kao operativni predložak, kao i u

ostalim tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju. Međutim, nije bilo lako uvjeriti

hrvatsku vladu, koja je u tom razdoblju bila prilično skeptična prema cijelom konceptu

mikrofinanciranja. Vladini dužnosnici bili su zabrinuti zbog nedavnog pomalo

traumatičnog iskustva sa štedno-kreditnim zadrugama. Iako su bile najbolje

uspostavljene financijske institucije na razini zajednice u povijesti, postalo je jasno da

su mnoge štedno-kreditne zadruge bile zarobljene od strane domaćih poslovnih interesa

te su se pretvorile u obično pranje novaca i pružanje lihvarskih kredita. Upravo zato,

smatrali su kako potpora mikrofinanciranju može davati takvim mutnim poslovima

samo još jednu priliku da manipuliraju i iskorištavaju siromašne lokalne zajednice i

dobivanje donatorskih izvora financiranja. Djelomično zbog otpora hrvatske Vlade,

sektor mikrofinanciranja u Hrvatskoj ostao je ograničen na tri gore navedene institucije.

(Bateman, Sinković, 2011, p. 102)

Do 2010. godine mikrofinancijski sektor u Hrvatskoj je u potpunosti propao. Tri

originalne institucije su na kraju prisiljene bankarskim zakonom 2007. godine

preobratiti se iz dosadašnjih pravnih statusa u nešto sigurnije i transparentnije poput

ispravnih štednih banaka ili jednostavnih kreditnih zadruga. Jedino je NOA bila

sposobna snaći se u ovoj transformaciji. Preobratila se u malu kreditnu uniju i sad

opslužuje klijente koji borave u okolici grada Osijeka. MikroPlus se pokušao

restrukturirati i postati kreditna udruga koja opslužuje žene, ali ti pokušaji nisu bili

15 ICMC- International Catholic Migration Commision

46

uspješni. Tome su sigurno pridonijeli i problemi iz prošlosti koje je MikroPlus imao sa

samim menadžmentom i stvaranjem baze klijenata. MikroPlus je završio s poslovanjem

u prosincu 2007. godine. DEMOS je također bezuspješno pokušavao s transformacijom

u štednu banku te je na kaju prestalo sa svojim operacijama u siječnju 2009. godine.

47

6. ZAKLJUČAK

Mikrofinanciranje je najkraće rečeno bankarstvo za siromašne. To je dio financijskog

sektora koji pruža sitne zajmove siromašnim osobama koje uspostavljaju ili proširuju

jednostavnu aktivnost za stjecanje prihoda, sve u cilju olakšavanja njihovog izlaska iz

siromaštva. Mikrofinanciranje uključuje razne bankarske usluge koje su usmjerene na

pojedince s niskim primanjima, osobito žene. Na temelju načina na koje se mogu

osigurati postoje tri osnovne vrste davatelja mikrofinancijskih institucija: nevladine

organizacije, profitne organizacije i zadruge. Ove tri vrste mikrofinancijskih

organizacija prvenstveno se razlikuju po njihovom odnosu prema subvencijama.

Profitne organizacije smatraju kako je ovisnost o subvencijama opasna, dok nevladine

organizacije smatraju kako je ona esencijalna i u potpunosti opravdana.

Priča o mikrofinanciranju je službeno započela u Bangladešu 1983. godine kada je

Muhammad Yunus osnovao Grameen banku kako bi pomogao siromašnom

stanovništvu ruralnih dijelova zemlje. Prilikom posjeta obližnjim selima uvidio je kako

praktički svaka obitelj osim obiteljskih poljoprivrednih djelatnosti održava i neke druge

aktivnosti koje im donose dodatne prihode. Došao je do zaključka kako su tim

pojedincima potrebni mikrokrediti: mali zajmovi s niskim kamatnim stopama koji bi im

pomogli da uspostave ili prošire vlastitu djelatnost. Kod tih mikrokredita niske kamatne

stope su bile važne kako bi siromašnima ostalo što više novaca. Model Grameen banka

temelji se na dobrovoljnom formiranju malih skupina od pet osoba za pružanje

međusobnog, moralno obvezujućeg grupnog jamstva u zamjenu za kolateralne obveze

konvencionalnih banaka. Grameen banka i sam model mikrofinanciranja doživjeli su

veliki uspjeh te su 2006. godine nagrađeni Nobelovom nagradom za mir koja je uručena

njihovom osnivaču, profesoru Muhammadu Yunusu.

Mikrofinancijski koncept se iz Bangladeša ubrzo počeo širiti u susjednim azijskim

zemljama, te i dalje po cijelom svijetu. Komercijalizirani model mikrofinanciranja je

postao atraktivan u Latinskoj Americi i nekim dijelovima jugoistočne Azije, gdje je

mikrofinanciranje općenito doživjelo i najveći uspjeh. Bolivija se ubrzo odrazila kao

najbolji primjer napretka i prakse, zahvaljujući modelu financijskih održivih skupina

solidarnosti (FINCA). U Indiji se razvio poseban oblik mikrofinancijskih institucija

48

nazvan Grupe za samopomoć (SHG) koje uključuje petnaestak žena koje, vođene od

strane nevladinih organizacija, započinju proces štednje. U Africi je mikrofinancijski

model doživio također veliki uspjeh, a najvažniju ulogu odigrale su institucije poput

Rotirajućih štednih i kreditnih udruga (ROSCA) i Akumulirajućih štednih i kreditnih

udruga (ASCA).

Do kraja 1990-ih godina novi val mikrofinanciranja se čvrsto uspostavio u praksi.

Predstavljao je pristup financijskog sustava, za razliku od pristupa pozajmljivanja

siromašnima koji je prvotno pokrenula Grameen banka. Jedna od prvih institucija koja

se okrenula tom novom radikalnom smjeru bila je Rakyat banka u Indoneziji. Rezultat

je bilo uspostavljanje nezavisnog profitnog centra Unit-Desa (BRI-UD) koji je bio u

stopostotnom vlasništvu banke. Centar je bio osmišljen da ponudi tzv. „Kupedes“

mikrokredite na temelju tržišnih kamatnih stopa. Uslijedila je prva velika transformacija

neprofitne nevladine organizacije u državno reguliranoj profitnoj financijskoj instituciji

(u ovom slučaju poslovna banka) u Boliviji 1992. godine s primjerom BancoSola. Novi

koncept mikrofinanciranja doživio je veliki uspjeh i u susjednoj Bosni i Hercegovini,

koja je prihvatila model 1996. godine. Kao dio nove poslijeratne politike otvorio se put

mikrofinanciranju kako bi se obnovilo gospodarstvo zemlje. Prva koja je otvorila put

bila je Svjetska banka, koja je financirala projekt lokalnih inicijativa. Mikrofinancijski

model u Bosni i Hercegovini je doživio veliki uspjeh, te je ubrzo izgrađena najveća

mreža mikrofinancijskih institucija po glavi u cijelom svijetu. Američki poslovni

časopis Forbes objavio je 2007. godine listu pedeset najboljih mikrokreditnih

organizacija u svijetu, a BIH je zauzela treće mjesto po zastupljenosti sa čak pet

institucija.

U Europi mikrofinanciranje nije toliko razvijeno kao u prethodno navedenim

kontinentima i državama. Najvažniji oblik mikrofinanciranja u Istočnom dijelu Europe

predstavlja udruženje poznato pod nazivom Mikrofinancijski centar, sa sjedištem u

Poljskoj. Mikrofinancijski centar je regionalno središte mikrofinancijskih resursa i

mreža. Okuplja 103 organizacije u 27 zemalja srednje Europe i Azije, koji opslužuje

više od 800.000 klijenata s niskim primanjima. Od velikog je utjecaja za smanjenje

siromaštva i razvoj ljudskih potencijala jer pruža adekvatne financijske i nefinancijske

usluge. Jedan od članova ovog centra je i štedno kreditna zadruga DEMOS iz Hrvatske.

49

Iako se u Hrvatskoj puno raspravljalo o uslugama mikrofinanciranja, na kraju se

odustalo od zakona kojim bi se takve organizacije regulirale. Kao dio poslijeratnog

rekonstrukcijskog napora, uz pomoć međunarodne donorske zajednice, osnovane su tri

mikrofinancijske institucije: NOA, DEMOS i MikroPlus. Prve dvije su bile registrirane

kao štedno kreditne zadruge, a MikroPlus kao nevladina organizacija.

Zagovornici mikrofinanciranja su kroz razna istraživanja pokazali kako

mikrofinanciranje igra tri ključne uloge u razvoju: pomaže vrlo siromašnim

domaćinstvima u zadovoljenju osnovnih potreba, poboljšava ekonomsko blagostanje

stanovništva i pomaže osnažiti položaj žena. Kao i svaka medalja, tako i u ovom slučaju

postoji druga, ružnija strana mikrofinanciranja. U ovom sektoru puno se toga

promijenilo od samih početaka i prvotno osnovane Grameen banke, do današnjih dana.

Dovodi se u pitanje etičnost takve bankarske usluge, koja siromašne gura u još veće

siromaštvo zbog visokih kamatnih stopa i zbog česte zloupotrebe takvih mikrokredita.

50

LITERATURA

1) Knjige

Bateman, M. 2010, Why doesn’t microfinance work? The destructive rise of local

neoliberalism, Zed Books Ltd, London & New York

Bateman, M. (ed) 2011, Confronting Microfinance: Undermining Sustainable

Development, Kumarian Press, Virginia

Counts, A. 2008, Small Loans, Big Dreams: how Nobel prize winner Muhammad

Yunus and microfinance are changing the world, 2nd edn, John Wiley & Sons, Inc,

Hoboken, New Yersey

2) Članci

Bateman, M. 2007, ‘De-industrialization and social disintegration in Bosnia’, What’s

wrong with microfinance?, Intermediate Technology Publications Ltd, pp. 207- 224

Bateman, M., Sinković, D. 2011, Impact of Microfinance in Croatia, Confronting

microfinance-Undermining sustainable development, Kumarian Press, Virginia, pp. 99-

124

Bendig, M., Unterberg, M., Sarpong, B., 2012, Overview of the Microcredit Sector in

the European Union, European Microfinance Network (EMN) 2010-2011, Bruxelles,

pogledano: 03.06.2014., online:

http://www.mikrofinanz.net/fileadmin/user_upload/dateien/pdf/overview2010-2011-

final.pdf

Drezgić, S., Pavlović, Z., Stojanov, D. 2011, Microfinance saturation in Bosnia and

Herzegovina: What has really been achived for the poor?’, Confronting microfinance-

Undermining sustainable development, Kumarian Press, Virginia

Fotabong, L A. 2011, ‘Comparing Microfinance Models’, Zoom Microfinance, Vol. 6,

SOS Faim, pogledano: 20.04.2014., online:

51

http://www.fgda.org/dati/ContentManager/files/Documenti_microfinanza/Comparing%

20Microfinance%20Models.pdf

Gonzales-Vega, C. et al. 1996, ‘Bancosol: The challenge of growth for microfinance

organizations’, Economics and Sociology, No.2332, pogledano: 15.04.2014., online:

http://www.microfinance.com/English/Papers/Bolivia_BancoSol_Growth.pdf

Marulanda, B., Otero, M., 2005, ‘The Profile of Microfinance in Latin America in 10

Years: Vision & Characteristics’, Accion International, Boston, pogledano 21.05.2014.,

online: http://www.spanish.microfinancegateway.org/files/35714_file_02.pdf

Otero, M. 2003, ‘Savings mobilization and microenterprise programmes’,

Microfinance-Evolution, Achievements and Challenges, ITDG Publishing, London,

Bourton on Dunsmore, p. 25-36

Pearce, D. et al. 2005, ‘Equity Building Society of Kenya Reaches Rural Markets’,

CGAP Agricultural Microfinance, Case study, No.4, pogledano: 15.04.2014., online:

http://www.ruralfinance.org/fileadmin/templates/rflc/documents/127396060342_Manag

ing_risks___case_study_4.pdf

Sinha, F. 2007, ‘SHG in India: Numbers yes, poverty outreach and empowerment,

partially’, What’s wrong with microfinance?, Intermediate Technology Publications

Ltd, p.73-82

Von Pischke, J. D. 2007, ’Methodenstreit and sustainability in microfinance:

Generalizations describing institutional frameworks’, What’s wrong with

microfinance?, Intermediate Technology Publications Ltd, p. 137-149

Wrenn, E. 2007, ’Perceptions of the Impact of Microfinance on Livelihood Security’,

Reserch and Perspectives on Development Practice, Kimmage DSC, pogledano:

21.03.2014., online: http://kimmagedsc.ie/wp-

content/uploads/2013/10/eoinwrennsmallpdf.com_.pdf

52

3) Ostali Izvori

Africa market profile, http://www.mixmarket.org/mfi/region/Africa, (21.05.2014)

Best microfinance organizations, (http://www.poslovni.hr/trzista/u-50-najboljih-

mikrokreditnih-institucija-na-svijetu-cak-pet-iz-bih-65916, (21.05.2014)

Development of microfinance, http://www.globalenvision.org/library/4/1051

(15.04.2014)

Kenya, market profil, http://www.mixmarket.org/mfi/country/Kenya, (21.05.2014)

Microfinance centre, http://www.mfc.org.pl, (10.06.2014)

Microfinance in Africa, http://www.theguardian.com/global-development-

professionals-network/2013/nov/19/microcredit-south-africa-loans-disaster

(21.05.2014)

Microfinance in Asia, http://www.aboutmicrofinance.com/latin-america-caribbean/asia

(21.05.2014)

Microfinance in Europe, http://www.european-

microfinance.org/index.php?rub=microfinance-in-europe&pg=introduction

(10.06.2014.)

Microfinance institutions, http://www.mixmarket.org/mfi (10.04.2014)

Microfinance organizations, http://www.themix.org/about/microfinance (10.04.2014)

Microfinance, online: http://www.kiva.org/about/microfinance (10.04.2014.)

SHARE project in India, http://news.monsanto.com/press-release/monsanto-ngo-isap-

launch-project-share-sustainable-yield-initiative-improve-farmer-liv (15.05.2014)

Top microfiance institutions, http://www.forbes.com/2007/12/20/microfinance-

philanthropy-credit-biz-cz_ms_1220microfinance_table.html (21.05.2014)

53

POPIS ILUSTRACIJA

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov Broj stranice

1. Razlikovanje stereotipnih značajki vrsta

mikrofinancijskih institucija 7

2. Sažetak informacija o Grameen banki 20

3. Širenje mikrofinanciranja po zemljama 22

4. Izgled mikrofinancijske industrije u Latinskog

Americi 27

5. Regulirane institucije po zemljama (prosinac 2004.

godine) 28

6. Konsolidirani izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti za

2012. godinu 29

7. Financiranje projekata lokalnih inicijativa (LIP I) 35

8.

Afrika- tržišni profil

37

9. Stopa nezaposlenosti (službena i neslužbena) u Bosni i

Hercegovini 39

10. Bosna i Hercegovina: najboljih 5 zajmodavaca (kraj

2008. godine) 41

11. Forbesova lista najboljih mikrokreditnih organizacija

(2007. godine) 42

54

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov Broj stranice

1. Rast zajmoprimaca po zemljama 2007-2008 25

2. Klasifikacija mikrokreditnih definicija vezanih za

vrste modela kreditiranja 33

3. Broj aktivnih zajmoprimaca (poslovna i osobna

potrošnja) 34

POPIS SHEMA

Redni broj Naslov Broj stranice

1. Potencijalni utjecaj mikrofinanciranja na razini

kućanstava i zajednice 13

2. Ukupan broj isplaćenih mikrokredita (poslovna i

osobna potrošnja) 33

55