RAZGOVOR S PROF. DR. SLAVKOM KULI∆EM:

BUDU∆NOST SE NE DO»EKUJE VE∆ IZGRA–UJE

RIZIK LNG BRODA ILI PRIHVATNOG TERMINALA

OD AGRESORA — ÆRTVA?!!GORSKI KOTAR — EKO BOMBA

Matija Gubec i ja

Br. / Nr. 3 • svibanj 2006. • Cijena 15 kn • 2 € • 3 AUD

�

�

GLAVNI UREDNIK:Dražen Tretinjak

urednistvo@hssd.hr

ODGOVORNI UREDNIK:Niko Šoljak, prof. ing.

TEHNIČKI UREDNIK:Branko Brljević, dipl. ur.

SURADNICI:Petar Weisz, Darko Belović, Zvjezdana Hlad, Štefanija Baranašić, Branimir Molak, Zvonimir B. Ranogajec,

Kauzlarić Kazimir, Luka Vuco, Drago Murvin

NAKLADNIK:HRVATSKI SVJETSKI SABOR

Vl. Gortana 2. 52440 Poreč - Hrvatskahssd@hssd.hr

MARKETING I NARUDŽBE

hssd@hssd.hr

�

LIJEPA NA©A DOMOVINA HRVATSKA

KONTRA EUFORIJE VREMENA (RAZGOVOR S PROF. DR. SLAVKOM KULIĆEM) ......................................... 4, 5, 6, 7, 45SMIJEŠNA STRANA POLITIKE ............................................ 8RIZIK LNG BRODA ILI PRIHVATNOG TERMINALA ......................................................................................................10, 11GORSKI KOTAR– EKO BOMBA?! ........................... 12, 13, 14HRVATSKA ŠUTNJA PO TKO ZNA KOJI PUT .................. 15OD AGRESORA—ŽRTVA?!! ................................16, 17, 18, 19POZIV SVIMA KOJI VOLE HRVATSKU ............................. 23DIJASPORA I «DIJASPORA» ................................................ 24FARSA .................................................................................... 25BORBA PROTIV TERORIZMA: MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO ............................................................... 26KAMENOLOMI NAŠE POLITIKE ....................................... 27JESU LI BIRAČI PAMETNIJI OD POLITIČARA? ............... 28MALI VELIKI LJUDI: MALO NAM ZA SRIĆU TRIBA ...... 29SLOBODA MEDIJA—ZAHTJEV VREMENA ..................... 30SPASIMO HRVATSKU ........................................................... 31GOSPODARENJE ŽIVOTNIM PROSTOROM.............. 32, 33HRVATSKA ISTINA ILI ISTINA O HRVATIMA............ 34, 35KAKO SNOVI POSTAJU STVARNOST................................ 36SNAGA VJERE: NE PLAŠITE SE NI SADAŠNJOSTI NI BUDUĆNOSTI ...................................................................... 37IZ DRUGIH MEDIJA ...................................................... 38, 39BOLJE HUMOR NEGO TUMOR .................................. 40, 41GUŠTI SU GUŠTI (RECEPTI) .............................................. 42«PIVAC» NIJE SAMO PREZIME VEĆ I BRAND ................. 43IN MEMORIAM DON BRANKO SBUTEGA ..................... 44MATIJA GUBEC I JA ............................................................. 46

SADRŽAJ:

�

RIJEČ UREDNIKA

U osvit novih izbora iznenađeni smo metamorfozom bivše političke prakse prebacivanja odgovornosti s jedne na drugu struju. Umjesto uobičajenih debata tipa «vi ste nesposobni, lopovi i varali-ce», ovih dana češće slušamo izjave «zavidni ste nam na uspjehu».

Pošto takve rečenice pršte putem svih medija, ne možemo a da se ne zapitamo gdje Vi gospodo vidite taj uspjeh? Možda da malo zajednički prošećemo koji metar niže od Markova Trga na kojem ste zabranili okupljanja i prosvjede pa da se svi skupa uvjerimo u oduševljenje na licima sretnika koji konačno spoznaju da za svoje «minimalno» izdvajanje u proračun dobivaju vrhunsku uslugu. Presretni su što im konačno čvrsta ruka zakona iskopčava struju, vodu, telefon, što su konačno krenule ovrhe nad njihovim kućama, stanovima i ostalim nepotrebnim nekretninama, što GMO hrana pojeftinjuje, što se očekuje da će se i kravlje ludilo početi dijeliti gratis.

«Veselje se širi na sve strane» i ukoliko velebna politička gospo-da samo malo prokuhaju neki prastari grah ili zelje na svojim pre-dizbornim skupovima, ne trebaju plaćati statiste već stvarno mogu očekivati odaziv van svih predviđanja.

Nakon izbora svi su prezadovoljni ishodom i osjećaju se kao pobjednici. Izjavljuju da su ostvarili više od očekivanog. Malo nas iznenađuje te izjave, ali očito se radi o ispravnoj spoznaji. Slažemo se da je svaki glas osim onog vlastitog (kojim ste glasali sami za sebe) pravo iznenađenje.

Gospodo predvodnici, oprostite što za ovaj broj nismo uspjeli skupiti kune za žičaru kako bismo mogli prenijeti novosti iz vašeg svijeta (iako nimalo ne sumnjamo da ste nam pripremili podosta fantastičnih pričica) već prenosimo razmišljanja nekolicine neapo-logetnih znanstvenika koji misle da im mozak vrijedi više od «dvije marke po kili». Svjesni smo da sve njihove reference, doktorati, međunarodna priznanja i napisane knjige ne mogu biti pandan Vašim krvavo izborenim i osvojenim glasovima na izborima (koje redovito posjećuje četrdesetak posto glasačkog tijela u kojem su i neki toliko zagrijani pojedinci što, iz ljubavi prema domovini, gla-suju i po nekoliko puta).

Imajući na umu činjenicu da ipak samo Vi znate što je za nas najbolje, unaprijed se ispričavamo na ovom listu koji, razmišljajući priprostim domorodačkim, rodoljubnim glavama, Vaše uspjehe, dosege i vizije nije u stanju ni shvatiti ni pratiti.

www.hssd.hr

IZABERITE MJESTO I NEKRETNINU

www.nekretnine.hssd.hr

�

a sveopću žalost, vrijeme kon-stantno dokazuje ispravnost vaših teorija. Da smo u četvrtom svjet-

skom ratu u kojem bitke vode ekonomisti i gospodarski stratezi, da oružje uglavnom služi kao kulisa za stvaranje pritiska i odvraćanje pažnje od nemoralnog prodora multinacionalnih kompanija, da globalni ‘’svijet stvari’’ vrbuje domaće kadrove koji još i nisu svjesni kome služe ( a kad shvate bit će prekasno ), postaje jasno i najvećim skepticima. O svemu tome pričali ste još u ‘’Dijalogu o nacizmu i globalizaciji’’ gdje ste poprilično izjednačili ta dva pojma rekavši: « To što nacizam nije uspio osvojiti svijet vo-jnom silom, ne znači da svijet nije osvojiv na druge načine». Drugi način je globalizacija – jedan centar moći (SAD ili G-8), a ostalo podanici, ‘’šegrti’’ i ‘’kalfe’’. Mislite li da će domaći politički moćnici uvažiti teze iz vaše nove knjige ‘’Neoliberalizam kao soci-jaldarvinzam’’?!

Ja ne očekujem da budem uvažen i priznat, pa čak ni poznat u ovoj stvarnosti koja nema potrebu za spoznajom. Politička struktura ove stvarnosti nema ni približno ispravne predodžbe o svijetu i Evropi niti o poziciji Hr-vatske u takvom svijetu i Evropi u kojoj jesmo. Znači, mi nismo u mogućnosti da dođemo do pozicioniranja Hrvatske u takvu strukturu moći svijeta i Evrope već se jednostavno preda-jemo kao na dlanu, tim više što smatram da je Hrvatska u dobroj mjeri osvojena dužničko-vjerovničkim odnosima i da, zapravo, iznad sebe imamo više razina podređenosti od one koju mislimo da imamo. Zato smatram da politička struktura samo umišlja sebi da ona vodi nekakvu politiku. Hrvatska stvarnost je dovedena u takvu poziciju, takve odnose, da ona i ne može voditi nikakvu autohtonu, autonomnu, vlastitu politiku pozicioniran-ja jer smo se zatekli u jednom kumulativu dužničko-vjerovničkih odnosa koji politici diktiraju što treba da čini (u kom pravcu, u kom smislu…). Mi iz te pozicije zarobljenosti ne možemo misliti sebe, svoje samoodređenje, niti misliti međunarodno javno opredjeljenje.

Znači, mi do dan danas nismo u mogućnosti da postignemo potrebnu razinu konsenzusa o tome što jesmo, što hoćemo na planu unu-tarnjih odnosa u smislu samoodređenja, niti smo u mogućnosti da kažemo što hoćemo u smislu tog međunarodnog javnog opred-jeljenja, tj. prakticiranja socijalnih odnosa koji se inače prakticiraju u svijetu bilo da se radi o proameričkom tipu kapitalizma, bilo o tzv. proeuropskom tipu. Do danas toga kon-senzusa u Hrvatskom Saboru nemamo. Hr-vatska nije politički konstituirana i sva naša nastojanja (Hrvatske kao subjekta kulture koja teži da bude subjekt civilizacije) su zapravo onemogućena ili destruirana upravo u toj političkoj glavi ljudi koji misle da vode Hrvat-sku na svoj način. Oni su došli u poziciju osvo-jenih i zapravo su instrument vanjskog odnosa snaga. Taj političko- financijski servis Hrvatske već je u funkciji stranih interesa prema hrvat-skoj stvarnosti. Izišao je iz funkcije vlasti Hr-vatske, hrvatskog naroda i hrvatske stvarnosti povodom hrvatske budućnosti.

lažete li se s tvrdnjom da se knjiga F .W. Engdahla ‘’Stoljeće rata’’ odlično

nadopunjuje na vaš ‘’Dijalog o nacizmu i globalizaciji’’? Potvrđuje i dokumentira na-vode kako tzv. globalisti svim silama i dok-trinama kreću u osvajanje izvora, dobara i prostora (za Engdahla je to ponajviše rat za naftu dok vi uočavate i mnoštvo drugih apetita prebogatog svijeta)?

ngdahl se ograničio samo na problem nafte kao oskudnog resursa, važnog en-

ergenta na kojem počivaju civilizacijski odnosi (ustroj). Međutim, ja sam išao daleko šire i smatram da će nasilje nad stvarnošću svijeta, Evrope pa i Hrvatske biti sve jače s naslova svih oskudnih resursa (borba za prostor, za izvore nafte, vode pa do rijetkih metala…- svega onoga što bude služilo moćnicima u održavanju svijeta stvari i podržavanju ovog tipa civilizacijske stvarnosti koja preferira svijet stvari umjesto svijeta života). Mislim da će taj front nasilja, taj proces globalizacije kao novi oblik vladanja svijetom, poredak sile kao prava, povećat količinu nasilja bez obzira što nasilje ne može biti ničije pravo, tj. nitko nema pravo na nasilje. Smatram da će se svjetski, evropski pa i hrvatski odnosi zgušnjavat i da će sve veći broj ljudi biti isključivan iz procesa rada jer je nezaposlenost kreirana. Sve veći broj ljudi bit će isključivan iz svakog tipa društvenosti jer će društvenost biti zamijenjena sa privatnim inter-esima društva privatnih vlasnika u čijoj funk-ciji će biti političko-financijski servis današnje države. Namjera i smisao privatnih vlasnika je privatizirat državu. Jer premoć i moć nisu sami sebi cilj – uvijek je cilj VLAST. Znači, oni koji teže ka moći kao mogućnosti presudnog utjecaja na izbor alternative drugog, njima je uvijek cilj vlast ( postići moć i biti moćan ne znači ništa bez vlasti, a vlast je ništa drugo nego provođenje svoje volje bez otpora drugih). Uskoro ulazimo u okolnosti koje ne liče na ništa što se dogodilo do sada u povijesti hr-vatskog naroda na ovom prostoru bez obzira da li mi znamo išta više o svojoj biogenezi i o svojoj kulturogenezi. Ako smo osporili prob-lem svoje biogeneze ( osnovnih znanja o našem pripadanju nekom narodu i nekom tipu našeg roda ili porijekla …), ono što se već sada zna

KONTRA EUFORIJE VREMENA

PIŠE: DRAŽEN TRETINJAK

RAZGOVOR S PROF. DR. SLAVKOM KULI∆EM

N

�

K ORJENI

E

S

je da neznanje ili gubitak znanja o biogenezi upozorava što je naša kulturogeneza s naslova budućnosti naroda ovoga prostora (u smislu da će morati napustiti svoj jezik jer on neće biti dovoljan- preuzet će francuski ili njemački ili talijanski- jezike onih dominatora, tj. vlas-nika koji će vladati ovim prostorom, u čijem će se vlasništvu zateći ova stvarnost). Problem gubitka biogeneze i kulturogeneze jedno je od osnovnih pitanja koje upozorava na problem opstanka hrvatskog naroda kao subjekta kul-ture prije nego postanemo subjekt civilizacije.

Bilo jednom jedno kraljevstvo čiji se kralj zamjerio zlom čarobnjaku tako da ovaj odluči sve mu vode zatrovati praškom koji izaziva ludilo. Jedini zdenac u kojeg nije uspio baciti prašak bio je onaj u kraljevom dvoru. Pijući vodu, malo po malo i svi su se podanici zarazili ludilom, počeli su kralja smatrati nerazumnim i htjeli ga svrgnuti s prijestolja. Kralj odluči i sam popiti zaraženu vodu kako se ne bi razlikovao od svojih dvorjana. Narod se smiri vidjevši kralja kako je opet «razuman» te odustane od revolucije. Kraljevstvo nadalje nije bilo ni gore ni bolje, ni bogatije ni siromašnije, ni pravednije ni surovije od ostalih u susjed-stvu. Jedino bi se turisti čudili kako super funkcionira ta država i to po tako šašavim zakonima.( P. Coelho: Veronika je odlučila umrijeti)

oliko ima mudrosti u ovoj staroj nar-odnoj priči? Priznajete li intelektu-

alne razlike između, recimo, naše civiliza-cije i …Aborigina ili smatrate da nam se samo razlikuju svjetonazori i prioriteti? S obzirom da su oni ipak udaljeniji od ‘’svi-jeta stvari’’, jesu li i …napredniji?!

itanje je na mjestu. 99,99% čovjekove povijesti pripada povijesti lovca

sakupljača. U 4,5 miliona godina (posebno zadnjih 35000 godina) taj je lovac ojačavao svoje biološke i neurološke ograničenosti da bi brže osvajao prostor i brže prisvajao izvore i dobra koji su mu potrebni ( u hranjenju svoje pohlepe). Nameće se pitanje jesu li Abo-rigini napredniji od nas. Aborigini ipak imaju mogućnost da postanu ljudi jer pripadaju prirodnoj evoluciji (tzv. usporenoj evoluciji), pripadaju civilizaciji koja ima šanse da pos-tane ljudskija, čovječnija, da ostvari proces očovječavanja za razliku od naše (tzv. su-vremene civilizacije) koja se bitno razlikuje, ne samo po svjetonazoru i prioritetima u smislu svijeta stvari. Aborigini još uvijek preferiraju svijet života i respektiraju uvjete fizičkih za-kona u prirodi. Ono što digitalna evolucija, naspram te prirodne evolucije, zapravo više ne poštuje. Oni imaju mogućnost postati

ljudima dok je digitalna civilizacija i njen digitalni čovjek (umjetni čovjek, onaj koji se otuđio od prirode i suprotstavio fizičkim za-konima) nažalost, gotovo i nemaju. Proces očovječavanja Aborigini mogu očekivati ako ih ne uništimo i ne istrijebimo, ali mi koji idemo u pravcu tzv. transhumanizma (digitalne ev-olucije) ostajemo bez te šanse jer nam je mozak instrumentaliziran, emocionalna inteligencija nam je isključena spram svih drugih oblika života prije nego smo postigli onu sposobnost koju zovemo spirit inteligence (SQ). Znači, digitalni čovjek preferira, s naslova zapadnog načina proizvodnje života (brže prisvajanje prostora,…), samo IQ dok Aborigini još uvi-jek upotrebljavaju (na jednoj nižoj razini) i emocionalnu, intelektualnu i spiritualnu in-teligenciju spram života. Preferiranje svijeta stvari spram svijeta života otvara temeljno pitanje razlike između onih ljudi koji još uvi-jek pripadaju tom bioetičkom, moralnom re-spektu života oko sebe i onih koji taj kodeks nemaju. Znači, ti Aborigini i ostali koji žive u ‘’prašumskim životima’’ razlikuju se po po-tencijalnim mogućnostima da postanu ljudi za razliku od onih koji to više i ne mogu jer su se do te mjere otuđili od svih oblika života

KONTRA EUFORIJE VREMENA

u prehrambenom lancu da postaju izvor svih oblika ugroze ostalih oblika života samo da bi nahranili svoju pohlepu za onim što zateknu u prirodi.

obzirom na priču želio bih da povežete i objasnite da li je njihov

svijet doživljaja isto tako ‘’svijet ludosti’’ kao što je i naš svijet ‘’svijet ludosti’’ jer očito je da smo zaraženi apologetizmom isl…?

itanje je dobro jer projekt o razvoju svijesti, o razvoju čovjeka, ne postoji.

Postoji samo projekt o razvoju svijeta stvari. Kakav je ovaj čovjek i kakav je budući, poželjan čovjek – toga nemamo. Znači da procesa očovječavanja i procesa emancipacije (kao kriterij ponašanja) nema. Na djelu je

Postoji li granica kada glad prerasta u pohlepu?

Izabrati svijet kakav želimo, ili kakav stvaramo?

proces kompenzacije kroz svijet stvari i prof-ita, bogaćenja itd., za razliku od emancipacije kao jednog kulturnog respekta samog života. Taj dio istine mora da bude prisutan u smislu kriterijala ponašanja u stvarnosti pošto, u stvari, kriteriji i ne postoje. Svi sustavi socijal-nog obrazovanja osposobljavaju ili pripremaju čovjeka za nasilje a ne za razvoj. Raskorak između jedne i druge krajnosti je posljedica procesa ili jednog moralnog odnosa spram pojedinca. Čovjek je ipak moralno biće ili bi to trebao postati kroz proces ukorjen-jivanja morala u sebe i svoje djelovanje te kao takav, ne bi smio krenuti putem iskorjen-jivanja morala (inače ćemo uvijek ostati na razini životinje) i instinktom uređivati svoje ponašanje, pribavljati i prisvajati svoja dobra … To je proces sa svrhom da ne ostanemo životinje. Ukoliko tog nema (a nema jer su proces očovječavanja izostavili svi sustavi obra-zovanja), mi prešućujemo da taj proces vodi ka ljudskosti. Ostajemo zarobljeni s onim što jesmo (životinja- sisavac koja svoje potrebe zadovoljava instinktom pa makar to bilo i na štetu drugog).

ko bi danas bio Krležin ‘’ Veliki meštar sviju hulja?’’ ( vlasnik novina

koje člancima potiču ljude na rat, istovremeno i vlasnik pogrebnog poduzeća koje kasnije te iste ,nekad zadojene a sada mrtve, pokapa nudeći široku lepezu skupe usluge posthumnih počasti). Mislim, koga biste izdvojili kao svjesnog negativca koji provodi legalni nemoral samo da bi sebe zadovoljio i uzdizao? Kamo spada domaći politički milje koji širi nere-

�

U

P

S

P

T

HRVATSKI ZNANSTVENICI SVOJIM PRIJEDLOZIMA I RJEŠENJIMA HRVATSKIH PROBLEMA POMOZITE:znanost@hssd.hr

�

alni entuzijazam već za sam deklarativni stav EU o namjeri pregovora s nama - do-brano osiromašenima i obespravljenima?

a, zapravo ste samim pitan-jem dal i već i pola odgovora.

Taj otuđeni dio društva koj i je ot i šao u pravcu potrebe za v ladan-jem l judi nad l judima je pogrešno razumio pol i t iku ( jer bi pod pol i -t ikom trebalo razumijevat i sposob-nost i odgovornost društvu u up-ravl janju društvenim poslovima). Znači , naša pol i t ička s truktura je još na tako niskoj raz ini pol i t ičke kulture ( iako na visokoj raz ini pol i t ičkog primit iv izma) da ona gotovo i ne raz l ikuje ova dva po-jma (pol i t iku kao odgovornost u upravl janju društvenim poslovima i pol i t iku kao vlast l judi nad l ju-dima radi pr iv i legi ja) . U tu grupu ne spada samo ta uža pol i t ičko-f i -nanci j ska ol igarhi ja jer ona ima i svoje podaništvo koje im, zapravo, os igurava i omogućava da provode proces otuđivanja društvenog bogatstva, razbi janja društvenost i i s tvaranja neke osobne, individualne i l i grupne priv i legi je i moći man-j ine nad većinom. Prepoznat l j ivo je to na raz ini sv i jeta , Evrope i hrvatske s tvarnost i . Došlo je do jedne nas i lne, zakonite uzurpaci je svega što se zateklo u hrvatskom prostoru od samog čina pretvorbe društvenost i u državnost (društveno vlasništvo u državno vlasništvo) , a državno se v lasništvo dal je di je-l i lo pojedincima koj i su bi l i prot iv društvenost i (a za individualnost) . Oni su znači soci ja lni s tratum koj i se za laže za društvo privatnih v las-nika, pr ivatnu državu (privat izaci-ju države) na temel ju pr ivat iz i rane imovine i bogatstva… Također i za

s tavl janje klas ičnih funkci ja države u funkci ju pr ivatnih interesa pr i -vatnog kapita la (bi lo s tranog, bi lo domaćeg) . Stvaraju se neki novi ob-l ic i upravl janja društvom, Europom i sv i jetom gdje hrvatska s tvarnost , u tom pravcu, ne zaosta je ništa .

prošle su civilizacije muku mučile s oligarsima. Stari Grci su zato svoje

poslanike birali potpuno slučajnom metodom (kuglicama). Mogli bi to protumačiti i kao bolje da nas zastupa id-iot nego oligarh ( vjerojatno je šteta man-ja kada radiš krivo nego kad namjerno zastranjuješ). No imamo i svijetao star-orimski primjer - Cincinati. Današnji sv-ijet, pokazujući da nema namjeru izbjeći vlast moćnika, šalje poruku kako misli da ih je većina izuzetak Cincinatijevog tipa?

ada tražim odgovor na ovo pitanje s naslova vjerskog, političkog pa čak i

scientističkog tzv. znanstvenog mišljenja, mogu reći da se, zapravo, Bogove pokušava zamijeniti sa stvarnim ljudima. U ovom slučaju ljudima koji su uzurpirali moć- ne samo jedan tip moći već koji su privatizirali fizičku moć (oružje), materijalno- financijsku moć i simboličku moć (državu- sustav so-cijalnih odnosa pomoću kojeg manipuliraju stvarnošću u kojoj se nalaze). To što se događa u Hrvatskoj ne odudara ama baš ničim od onog što se događa u Evropi i Americi. To je problem radikalizacije, maksimalizacije profita i bogaćenja, a radikaliziran je i unutar hrvatske stvarnosti. Nosioci tog procesa bogaćenja po-jedinaca u hrvatskoj stvarnosti prepoznaju se na razini političko-financijske oligarhije koja je imala i institucionalnu i financijsku moć. S obzirom da je ova stvarnost i razoružana i razvlaštena od strane tih pojedinaca, ostala je bespomoćna da se suprotstavi tim tzv. at-rakcijskim silama globalizacije koje su zavla-dale i u ovom prostoru s naslova stečene ili pak uzurpirane moći. To je privatizirana moć pomoću političke potpore koju je uspjela ost-variti, ne samo da ima monopol nad fizičkom moći, već i monopol moći (vlast) nad financ-ijskom akumulacijom. Novac je postao eksk-luzivna politička moć i on se uz fizičku moć (vojnu) akumulirao u hrvatskoj stvarnosti kod nekolicine pojedinaca tako da smo pod im-paktom vrlo malog broja ljudi koji raspolažu kapitalom u tzv. hrvatskom gospodarstvu (ne postoji jer ono više nije hrvatsko). Financijsko- politička oligarhija uzurpirala je svu moć i priklonila se centrima moći u Evropi i svi-jetu smatrajući se nedužnim. Oni ne osjećaju obavezu prema ljudima koji su isključeni iz mogućnosti opstanka u novim oblicima života koji dolaze. Smisao je što prije predat hrvatsku

stvarnost EU, a EU je pod kontrolom SAD-a kao najjačeg centra svih moći, tako da, kada se narod zatekne u tim okolnostima, on se neće imati više kome obratiti. U EU ne pos-toji ni država, ni moneta iza koje ona stoji, vladaju nadnacionalne institucije s kojima naš pojedinac, pa ni narod, neće imati nikakve komunikacije. Neće imati ni od koga tražiti bilo kakav oblik rješavanja problema u koje je zapao. Doći ćemo u okolnosti u kojima ćemo svi (i poduzetnici i vlasnici i najamnici i nar-od) biti u funkciji uvećavanja nečijeg kapitala (vlasnika nikad nećemo saznati).

trategija koju smo već, u nešto surovijem obliku, imali prilike

vidjeti u slučaju američkih Indijanaca. Do koje mjere smatrate da je okupirana Hrvatska? Jesmo li možda i mi već ušli u onaj stadij zanesenosti zapadnim novo-tarijama u kojem su ti Indijanci galant-no prodavali zemlju za kovčežiće pune ogledalca i drangulija?!

ako dobra usporedba s ovim što se kod nas događa. Posebno od procesa mo-

bitelizacije, automobilizacije isl. kao procesa majmunizacije (konzumenata op.a.)do svega onoga što se ostvaruje u smislu tzv. permi-sivne potrošnje, potrošnje svega do čega se može doći. To je suvremena patologija (bolesno stanje) u kojoj nikog nije briga za stvaranje novih vrijednosti, već samo za nji-hovim prometovanjem. Užitak u kupovanju, prometovanju, u …gubitku smisla. Raspršio se smisao onog idealiteta, realiteta povodom Hrvatske države kao oblika reprodukcije stanovništva, kao reprodukcije sposobnosti organizacije svoga života na ovim prostorima izvan mogućnosti utjecaja drugih. Država, za budućnost hrvatskog naroda, kao da nema nikakvog smisla jer je ona osporena i prije nego smo je ostvarili. Priča da je naša država

Funkcija države u funkciji privatnog interesa i kod nas!

Oni koji nemaju hrane one koji imaju. Humanost kontra logike ili nešto treće...?

�

D

I

K

S

J

informiranje@hssd.hr

neovisna, samostalna… ne stoji ni u čemu jer mi ni u čemu nismo neovisni, nismo sa-mostalni, država nam je rođena dužna, živi na dug i, po mom mišljenju, to će biti i njena sudbina (da nestane zbog duga).

ma li ljudska pohlepa limite (Nije li i najvećem hedonisti danas svejedno

posjeduje li sto ili petsto miliona dolara na štednoj knjižici?) ili bogati svijet funk-cionira po nekim, samo njemu poznatim, pravilima?

okolnostima gdje nestaje društvenost, a pojavljuje se individualnost i privat-

nost nema nikakvog smisla obuzdavati poh-lepu. Ona postaje ta koju treba hraniti, ali ovog puta svim sredstvima. Znači, svatko je stekao pravo na nasilje, pravo na darvini-zam kao način udovoljavanja svojoj pohlepi. Taj problem, unutar ovog društva Europe i svijeta, vodi svijet zakonito u jedan sukob na vrlo niskoj razini kulture, posebno soci-ologije kulture. Sociologija kulture je ono što pretpostavlja suradnju među pojedin-cima i narodima. Pošto svi živimo na njenoj sve nižoj razini zbog afirmacije pohlepe i individualizma, društvenost pada a afirma-cija individualnosti dolazi s naslova snage pohlepe u pojedincu i njegove amoralnosti, drskosti, bezobzirnosti spram drugih. Svijet i Evropu očekuje veliki sukob s tog naslova, a neće mimoići ni Hrvatsku povodom raspleta okolnosti u koje ona ulazi (preferiranje indi-vidualizma koji počiva na pohlepi, amoralu, kriminalizaciji socijalnih odnosa …). Raz-bija se svaki pojam društvenosti, svaki po-jam potrebe za nekom državom, za nekim organiziranim oblikom reprodukcije vrste, stanovništva, roda, obitelji itd. Individu-alizam se hrani svojom pohlepom jer dolazi do uočavanja da je proces bogaćenja postao kriterij vrednovanja u društvu koje nema odgoja i obrazovanja za vrijednosti. U tom je društvu istovremeno sve podcijenjeno i precijenjeno i prepušteno tim tzv. individu-alnim borcima i njihovoj potrebi da bude raspoloživo. Ako je domaća pohlepa slaba, onda se ona nadopunjuje izvanjskom pohle-pom za svim vrijednim što se nalazi na ovom prostoru. Pohlepa nema granica i, mislim, da je ona ta koja će dovesti i ovu stvarnost do međusobnog obračuna unutar sebe (možda čak i fizičkog sukoba).

tavljeni smo pred nasilje da se snalaz-imo i nosimo s njim, no, znamo da

akcija rađa i reakciju. Kakvu vrstu oz-biljnijeg otpora na globalizaciju možemo očekivati ukoliko se uspije okupiti kritična masa? Da li je ovaj, tzv. islamski terorizam upravo to – pokret mase izbe-

zumljenih, frustriranih očajnika riješenih da se obračunaju s uzročnikom vlastitih tragedija kojeg, doduše, ne mogu jasno vidjeti ni definirati pa ‘’grizu’’ na sve što ima sličnosti s agresorovom ‘’rasom’’?

dgovor na to pitanje traži jedan sintetički iskaz u smislu sukoba tzv. at-

rakcijskih sila (sila moći, uzurpirane moći na razini svijeta) spram tzv. repulzijskog otpora. Taj je otpor slab spram tih sila koje vrše glo-balni teror nad stvarnošću svijeta, Evrope i hrvatske stvarnosti. Nije terorizam samo ono što pruža otpor već i ono što izaziva reakciju na ovu akciju. Problem podređivanja svijeta teče frontalnim nasiljem jer je dvadeseto stoljeće već odredilo prirodu dvadeset i pr-vog stoljeća sa nasiljem. Moramo znati da taj odnos između atrakcijskih i repulzijskih sila ide u korist atrakcijskih. Govorimo o sukobu između G-8 i D-8, sukobu zapadne civilizacije sa islamskom a da to, zapravo, svi-jet i ne zna. Zapad je odabrao sebi, najprije kao država, piramidu moći (posebno u vo-jnom ustrojstvu) da održava moć u njenom fizičkom, simboličkom i materijalno-finan-cijskom smislu kako bi onemogućio bilo kakvo širenje utjecaja tog drugog pola (D-8). Govorimo o nametanju svijesti svijetu s naslova modela zapadnog razvoja. Znači da ovo što nam zapadna neoliberalna doktrina nudi- individualizam kao oblik postojanja sve do sukoba i visokog istrebljenja, to svi-jet ne može prihvatiti jer budućnost svijeta ne može prihvatiti taj model, niti ta dokt-rina može biti pozvana da bude svijest svi-jeta. Ona zakonito vodi svijet u sukob zbog prisvajačke pohlepe. Svijet, s naslova modela zapadnog razvoja, ulazi, ako se uspije namet-nuti globalizacija kao kodifikacija principa prava jačeg (kao novi oblik civilizacijskog ustroja, kao proces akulturiranja drugih…), onda budite sigurni da svijet čeka opasan su-kob sa svim sredstvima (od najprimitivnijih do najrazornijih). Naravno, samo ako svijet ne bude to razumio i tome se ne suprotstavi. Za sada je neorganiziran i sile, koje bi trebale pružiti otpor globalnom teroru nad svijetom, su potpuno neorganizirane i prepuštene sebi. Njima je razbijen svaki oblik društvenosti (bilo da se radi o vjerskom, političkom ili zn-anstvenom obliku organiziranja). Svi vjerski, nacionalni, internacionalni, socijalni pokreti u svijetu su nestali. Taj podređeni dio svijeta (većina) koji je ostao bez oblika organizacije, podređen je frontalnom nasilju moćnih (at-rakcijskih) sila. Repulzijske sile i ne mogu dati neki organizirani otpor osim otpor iz očaja. Terorista je u stvari dijete koje pruža otpor nasilnom ocu i majci. U tom kontek-stu treba razumjeti taj sukob sila. Dijete je nemoćno, neorganizirano, ne može pružiti

otpor, a trpi teror. Pravila donosi onaj tko je jači- globalizacija kao poredak sile kao prava (pravo na nasilje). Znači, nasilje kao oblik postojanja, a ob-lici nasilja ne daju razvoj. To otvara cijeli niz pitanja i problema reprodukcije ljudskog roda na kugli zemaljskoj, ali isto tako postavlja pitanje o upitnosti života jer razara um homo sapiensa i bitno utječe na opstanak života na Zemlji. U središtu pažnje znanosti je život na Zemlji, a ne samo opstanak homo sapiensa. Prema tome, o njegovoj korekciji, o njegovom osvješćivanju, o njegovom organiziranju u prehrambenom lancu života ovisi opstanak života na zemlji sa svim onim što je izumio, bez razumijevanja upotrebe tih sredstava u tzv. antropotehnikama u jačanju biološke i neurološke ograničenosti, kao najslabije biće na planetu Zemlji.

anima me kako bioetika gleda na pojam privatnog vlasništva. Ne bi li

i ona zbog svojih široko tolerantnih načela brzo pala na praktičnom ispitu?

tički i bioetički pristup razumijevanju privatnog vlasništva proizlazi iz onog

�

Nastavak na str. 45

U PoreËu iznajmljujemo mini apartman hotel na

duæi roktel: ++38� �2 �31 902I

U

S

O

Z

E

lazak stranog bankarstva u hrvat-ske vode dobrano je zadužio naciju. Odjednom smo mogli nabaviti skupe

strane proizvode, a platiti nekad poslije. Pretvor-bom i privatizacijom uspjeli smo se riješiti i viška radnika (naravno, sve po redu stvari – onih prethodno zaduženih). I da bi sklad došao do savršenstva, dolazi Zakon o proporcionalnosti. Sada taj isti hrvatski građanin (zadužen i neza-poslen) slobodno kupuje nekretnine po svijetu, a ujedno je i olakšan posao hrvatsko-stranih banka-ra koji konačno mogu unovčiti sve te neodgov-orne građanske hipoteke. Što ne proizvodimo, naposljetku možemo slobodno izvoziti, a i ono što proizvedemo (ako kod kuće ne uspijemo prodati zbog prejake strane konkurencije koju smo dužni uvoziti) katkad slobodno izvezemo u nekoj oman-joj kvoti i po nekim velekonkurentnim cijenama baziranim na jeftinom ili besplatnom radništvu.Simbioza svih tih krvavo izborenih zakona i pravi-la (koje je nama naša borba dala) naprosto eskalira općim narodnim veseljem i vjerom u zajednički prosperitet. Malo po malo te stigosmo i do dna zdravstvenog sistema. Bolesni, ako se žele liječiti, neka plate. Ostali nemoćni ima da šute i budu zadovoljni što će ih liječnik barem pogledati za deset kuna pridodanih svim onim doprinosima i davanjima otprije za vrijeme «solidarizacije» – ko-liko para (ali sada i na ruke), toliko muzike. Pošto takovi i nemaju baš previše šansi za neko novo zaposlenje, najbolje i najpraktičnije je ostaviti ih cesti i prepustiti njihovoj bolesti kako bi zajednica i njeni predvodnici (koji su te pare već potrošili) mirno zaspali. U ostalom čemu nekog liječiti onda kada je očito da će nas osiromašivati i dalje?!Uspjesi naši svakidašnji svode se na političko zaduživanje u ime naroda kako bi se u vlasti-tom mandatu započelo što više poslova i tako išlo na ruku razmaženom biračkom tijelu koje, vidjevši zidare i strojeve kako se razmahuju, za-tvara oči pred činjenicom da ih treba i platiti. Naravno, svi dovučeni novci su kao neki tuđi, svemirski, koje je uspješna politička elita uspjela nekim čudom i nadnaravnim zalaganjem smoći i otrgnuti od šašavih globalista.Takva se čuda uglavnom svode na nove kredite koje nam stranci daju široke ruke (van očiju građanstva).Visoki je to interes stranog kapitala koji danas, umjesto da vodi oružane osvajačke ratove, radije isti novac ( kojim bi inače platio vojsku, naoružanje…) investira u obliku pozajmica s visokim kamatama. ‘’Imperijalizam za male pare’’ napisao je jedan britanski komentator osvrćući se na prekomjerno zaduživanje Argentine (zemlje «partnera») s kraja devetnaestog stoljeća. «Izgradnjom željeznice i in-frastrukture na dug postignut je veći učinak nego da su britanske trupe ušle u Buenos Aires i provodile ubiranje poreza za Britansko Carstvo» Tako je ratna daća preimenovana u kamatu ili anuitet, nema ljudskih gubitaka koji katkad štete na domaćem izbornom planu, a i ratnom

mašinerijom nije uništeno ono što im sada taj dug otplaćuje. Da, baš tako ni Zagreb ni Hrvatska nisu razoreni, domaćim formalistima je ostavljeno utopijsko ‘’papirno’’ znakovlje neke slobode, a im-perijalisti mirno leže u svojim foteljama dok im se kase pune i kupuju popularne hrvatske destinacije jednu za drugom. I nikome ništa ne znači podatak da je Argentina, pošto je sve nacionalno bogatstvo rasprodala, bankrotirala sa «svega» 4500,00 USD duga po stanovniku, a mi ležerno živimo pod tere-tom od 12500,00 USD i još bi gradili. Još malo pa će na tržište i novi bankarski proiz-vod-zajam uz polog ovjerene zdravstvene iska-znice o posjedovanju ispravnog bubrega ili nekog drugog organa. Baš dobro, reći će prezaduženi i pohrliti na šaltere vjerujući da se ovrha neće moći provoditi sve do njihove smrti. No, lobisti će smoći načina da i taj postupak ubrzaju kod našeg Zakonodavca. Nema šanse da hrvatski sm-rtnik nekim svojim dosjetkama namagarči jadnog zajmodavca s kojim suosjeća cijeli naš državno-proračunski milje. Kao da oni sami ne znaju kako je to kada im neodgovorni dužnik prosvira sebi metak kroz glavu pa ne mogu inkasirati njegovih sto tisuća kuna kamate na ime dvadeset sedam tisuća duga. Pitanje je fali li još porez na zrak ili je i on debelo zaveden, zamaskiran u tom mnoštvu prenapuhanih doprinosa, poreza, moraš-članstva i «socijalno-osjetljivih» kamata na isto. Kao da naš narod, kud god da pogledaš, vuče neku enormnu nezasluženu korist. Slivne vode, strateška partnerstva raznih radničkih sindikata sa njihovim glavnim ugnjetačima, komunalni do-prinosi, prirezi i mnoštva «prvo daj pa se žali ali nemaš šanse jer smo legalizirali» zahtjeva iza kojih najčešće ne stoji nikakva usluga osim nametnute obaveze uzdržavanja par podobnih parazita.Uhvatila se javnost za pravo na informiranje. Politi-ka je brzo i u tome uvidjela svoj interes te angažirala nekolicinu «objektivnih» novinara da pišu za pare iz državnog proračuna te izdaju pamflete koje Pošta (plaćena iz istog izvora) raznosi od vrata do vrata. Tako da, što god ljudi dočuli iz tzv. žute štampe, ova «prava» brzo demantira ili opravdava.

KARIKIRAM:Žuta štampa donosi: Visoki dužnosnik B.B. prdnuo na protokolarnom ručku. Afrički kralj izjurio iz prostorije, američki kongres-men povraćao «Prava» štampa o tom događaju piše kolumnu u kojoj stoji: Visoki dužnosnik B.B. je, na protokolarnom ručku sa stranim delegacijama, odlučno dao do znanja da Hrvatska neće tolerirati nepri-rodno ponašanje svojih susjeda, da mi nismo prevrtljiva nacija već da od prve učinimo ono što namjeravamo. Odmah po iznošenju tog stava, prostorijom se razlijegao divan prasak popraćen miomirisom iz dužnosnikova trbuha kojeg je, specijalno za tu priliku, prepunio zdravom, pri-rodnom, hranom i biranim domaćim pićima.Što reći na Kraljev demonstrativni odlazak?!Afrička diplomacija još, ni u kom slučaju, nije dostigla tu zrelost da bi mogla pregovarati u ovako zdravom, neizvještačenom okružju. Razmaženim monarsima smetaju čak i mirisi radi kojih je cijela naša politička elita poželjela nahrupiti u dvoranu, zbog kojih su našem Ministru navrle suze na oči, zbog kojih je dužnosnikovo okružje toliko radino…Istina je i da je pozlilo američkom kongres-menu, ali to je očito bilo radi zatečenosti afričkim barbarskim postupkom...Nema toga što apologete ne mogu opravdati, što «stručne» glave ne mogu relativizirati, što narod nije spreman, onako površinski, progutati:- Prdnuo?! Pa što? Svi mi prdimo i zbog toga ga još više cijenim. Svaka mu čast! To bih i ja napravio tim primitivnim Afrikancima što se okolo šepure s krunama. A da je smrdjelo, a ne mirisalo- to se slažem. No, znaš ti novinare, oni uvijek nešto slažu...I tako smo umjesto neodgojenog dužnosnika «popušili» mržnju prema Afrikancima i zgodno se nasmijali rukovodećoj «guzici». Uz malo dip-lomatskog napora sutra bismo bili spremni na rat protiv neke zemlje najstarijeg kontinenta čiji se kraljevi za stolom prave primadone, koji žele reći da im izmet ne smrdi i koji, općenito, mrze nas Hrvate jer imamo najljepše more, najzdravi-ju klimu, najpametnije stanovništvo…Da, grozno je biti tako superioran nad ostalim svi-jetom jer onda te svi mrze i samo gledaju kako da te prevare i unište. Zato se mi moramo sami brani-ti a, kao što se već zna, napad je najbolja obrana.O ovakvim i sličnim slučajevima svjedoči nam i burna svjetska povijest iz vremena kad su neki «saveznici» odlučili baciti «atomsku bombu» na «Sodomu» i «Gomoru», «države» u kojima su svi, po uzoru na svog kralja, «varali na kartama».

Dražen Tretinjak

SMIJE©NA STRANA POLITIKEU

��

IZDAVANJE PUTOVNICEPutovnicu izdaje policijska uprava, odnosno policijska postaja Minis-tarstva unutarnjih poslova nadležna

prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva. U hitnim slučajevima (liječenje, bolest, smrt člana obitelji, neodgodiv službeni put), putovnicu može izdati i policijska uprava, odnosno policijska postaja na čijem području podnositelj zahtjeva nema prebivalište. Ako građanin boravi u inozemstvu duže od tri mjeseca neprekidno, putovnicu može izdati i diplomatska misija ili konzularni ured Republike Hrvatske u inozemstvu na čijem području građanin boravi. Iznimno, građaninu kojemu je nestala putovnica, a nužno je da ostane u inozemstvu duže od 30 dana radi liječenja, službenog posla, školovanja, specijalizacije ili drugih opravdanih razloga, putovnicu može izdati diplomatska misija ili konzularni ured Republike Hrvatske na čijem području građanin boravi.Građanin zahtjev za izdavanje putovnice podnosi osobno na Obrascu 5, kojeg se dobiva u policijskoj upravi/postaji. Za maloljetne i poslovno nesposobne osobe zahtjev za izdavanje putovnice podnosi roditelj, odnosno zakonski zastupnik Zahtjev za izdavanje putovnice rješava se u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Za izdavanje putovnice potrebno je priložiti slijedeće: • osobnu iskaznicu ili drugu ispravu na

temelju koje se može provjeriti identitet i hrvatsko državljanstvo

• popunjeni obrazac zahtjeva za izdavanje putovnice (obrazac br. 5)

• dokaz o uplati iznosa od 150,00 kuna na račun MUP-a (posebnom uplatnicom koja se dobije u Policijsko upravi/postaji)

• upravna pristojba u državnim biljezima u iznosu od 70,00 kn

• 2 fotografije - 3,5 x 4,5 cm, (naglasak fotografu da je fotografija za putovnicu)

• staru putnu ispravu, koja će se poništiti i vratiti

Za malodobnu djecu: izvod iz matice rođenih i domovnica (školska djeca moraju biti prisutna radi potpisivanja zahtjeva)

Promjena osobnog podatka podrazumijeva promjenu imena ili prezimena, spola, eventualne korekcije datuma i mjesta rođenja, promjenu prebivališta i promjenu adrese stanovanja.

NESTANAK PUTOVNICEGrađanin je dužan bez odgode prijaviti nestanak putne isprave ili njezino pronalaženje. Nestanak ili pronalaženje putne isprave prijavljuju se policijskoj upravi/postaji, ako je putna isprava nestala ili pronađena u Republici Hrvatskoj, odnosno najbližoj diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu, ako je putna isprava nestala ili je pronađena u inozemstvu. Nakon provedenog postupka i utvrđivanja okolnosti nestanka putne isprave, nestala putna isprava rješenjem se proglašava nevažećom (građanin plaća upravnu pristojbu u iznosu od 20,00+ 50,00 kuna). Rješenje o proglašenju putne isprave nevažećom građanin daje oglasiti u «Narodnim novinama» o svom trošku, nakon čega može podnijeti zahtjev za izdavanje nove putovnice.

��

PUTOVNICA

NAPOMENA: Iznos koji se plaća za navedenu ispravu može se uplaćivati samo putem uplatnica koje se dobiju u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, budući da se u navedene uplatnice u rubriku “poziv na broj” upisuje jedinstveni kontrolirani broj koji ne može biti jednak kod dvije osobe. Građanin se ne smije služiti izdanom putovnicom ako:• su se promijenili osobni podaci građanina,• je putovnica oštećena ili dotrajala tako da

više ne služi svrsi,• fotografija na putovnici ne odgovara

izgledu građanina• putovnica iz bilo kojeg razloga ne služi

svrsi

U

UVIJEK UZ HRVATSKE GENERALE

HRVATSKI SVJETSKI SABOR

pravo.hssd.hr

RIZIK LNG BRODA ILI PRIHVATNOG TERMINALA

1110

eli se plinificirati područje cijele Hrvatske što je nemoguće ukoliko se ne brine o mogućnosti nabave

plina (domaćeg nema dovoljno) i njegovoj sve višoj cijeni. Velik je problem transport plina jer su mjes-ta potrošnje udaljena od mjesta proizvod-nje. Jedan od načina transporta metana je, osim plinovodima, brodovima. Zemni plin – metan u pogonima (terminalima) zemalja koje plin izvoze hladi se na temperaturu od –161,5 C, tj. dok ne pređe u tekućinu koja se može transportirati brodovima – hladn-jacima. U zemljama uvoznicama ponovno mijenja agregatno stanje u plin. Dakako da ga taj proces pretvorbe poskupljuje, a zahtijeva i posebne mjere predostrožnosti jer se radi o vrlo velikim količinama plina – potencijal-nim bombama. Stoga takve terminale treba smještati u nenaseljena područja, a dobro je i da brodovi, koji prevoze takav plin, budu što dalje od mjesta gdje borave ljudi. To je teh-nologija kojom visoko industrijalizirane zem-lje nastoje zadovoljiti svoje potrebe za plinom. Najveće zemlje izvoznice ohlađenog metana 2004. bile su: Indonezija 33,49, Malezija 27,68 Alžir 25,75, Katar 24,06, Trinidad i Tobago 13,99 i Australija 12,17 milijardi m3, a najveći uvoznici su Japan 76,95, Južna Ko-reja 29,89, SAD 18,47, Španjolska 17,51 (3 term), Tajvan 9,13, Francuska 7,63 (2 term) i Italija 5,9 (1 term) milijardi m3. Sve zemlje uvoznice LNG su, gotovo bez iznimke, na visokom stupnju tehnološkog razvitka.Na Krku namjeravaju graditi terminal za uvoz ohlađenog metana od 14 milijardi m3/god, a Španjolska (najveći uvoznik LNG u EU) sa svoja tri terminala 2004. je ukupno uvezla 17,5 milijardi m3 LNG. U Italiji se u Brindisiju gradi terminal LNG kapaciteta 8 milijardi m3/god. koji će biti dovršen 2008. godine. Taj podatak treba staviti u odnos s potrošnjom metana u Italiji (73,3 milijar-di m3, od čega više od 60 milijardi m3 iz uvoza 2004.g). Kad se usporedi 14 milijardi Krk (?) s našom potrošnjom od 2,8 milijardi

m3 plina, postavlja se pitanje zašto Kvarner treba preuzeti rizik terminala i metanizera za nekog drugog? Da bi taj dobro zaradio?! Upitno je da li i bi. Da je to za potrebe Hrvatske, još bi se moglo i razumjeti. Slično su tvrdili (kako će ostvariti golemu zaradu) kada se gradio Janaf. Pričali su o ve-likim zaradama od transporta nafte u srednju Europu. Međutim, od ukupno prevezenih količina nafte u Mađarsku i Češku, njime je do rata poslano tek oko 7%. Razumljivo je da nitko ne želi prihvatiti rizik umjesto drugih, pa se bez valjanih, javno dostupnih objašnjenja potencijalnih graditelja javlja sve veće protivljenje zabrinutih stanovnika gradnji LNG terminala na Krku. Izgradnju megalomanskog terminala za uvoz LNG na Krku tumače kao postizan-je energetske neovisnosti Hrvatske?!Tko bi mogao imati nešto protiv toga? No ipak se radi samo o zgodnoj političkoj paro-li u vrijeme kada se mnogi potezi politike vuku (prije svega rasprodaja svega onoga što vrijedi strancima) s namjerom da Hrvatsku učine ovisnijom, a ne suprotno. Da li se izgradnjom LNG terminala postiže energetska neovisnost? Ona bi se dijelom čak i povećala povećanjem domaće proizvodnje energe-nata ili racionalizacijom potrošnje energije prije svega u energetskim sustavima. Što se tiče domaće proizvodnje fosilnih goriva, izgledi za povećanje vrlo su oskudni, ali bi se racionalizacijom potrošnje ona mogla oz-biljno ostvariti kad bi za to postojala volja.

Izgradnjom terminala jedino se mijenja ili smanjuje ovisnost o ruskom plinu za ovis-nost o plinu iz neke druge zemlje koja bi ga preko Krka dovozila u Hrvatsku. U sve intenzivnijoj raspravi o LNG terminalu, naglasak se pokušava staviti na opreku “pos-tizanja energetske neovisnosti Hrvatske” s jedne, i zaštite okoliša, s druge strane. Protivnici LNG broje koliko je energija nuklearnih bombi sadržano u brodovima metanizerima ili terminalu (Energija sadržana u metanu jednog prosječno velikog broda – metanizera je oko 40 puta veća nego ona oslobođena prilikom eksploz-ije atomske bombe bačene na Hirošimu). To ujedno i ne znači da bi se ista oslobodila eksplozijom broda. Kako bilo da bilo, svaki drugi dan bi po jedan takav brod uplovl-javao u Kvarner. Zagovornici ne odstupaju od onog što su naumili ali pritom ne navode valjane stručne argumente nego samo moć “establishmenta”. U raspravi bi, prije svega, glavni okvir trebala pružiti hrvatska strategija razvitka energetike, ali i strategija razvitka njene jadranske obale. No, ima li Hrvatska takvih cjelovitih strategija? Ima li ona kon-cepcije razvitka, tj. jasnih ciljeva i za obalu i energetiku koji moraju prethoditi strategi-jama? Ima li ona uopće i objektivnu spoznaju o stanju i mogućnostima obale i energetike prije nego se odluči o daljnjim koracima?! Prilikom odlučivanja o ovakvim projek-tima ne smije se zaboraviti ni na terori-zam. Stjenke spremnika na brodovima kao i na kopnu sigurno nisu projektirane za oružane napade. Za to nisu projektirane niti zaštitne zgrade nuklearnih elektrana. Te masivne (reaktorske) zgrade mogu izdržati udarac (pad) malih aviona civilne avijacije, ali za neke vojne ili velike putničke avione zasigurno nisu projektirane. Štit, kao što je reaktorska zgrada, zasigurno bi bilo teško izgraditi na brodovima dok se na kopnu može napraviti nešto slično. Ovakvi objekti LNG i nuklearke ne projektiraju se za slučaj rata (nisu za politički nestabilna područja). Eskalacija terorizma postavlja pitanje koje je područje uopće sigurno.

RIJE» STRU»NJAKA

Branimir Molak

Ž

RIZIK LNG BRODA ILI PRIHVATNOG TERMINALA

1110

Da li je LNG brod ili terminal - nuklear-na bomba?Zanimala me osnovanost usporedbe en-ergije oslobođene nuklearnom bombom bačenom na Hirošimu i energije metana sadržanog u brodu metanizeru. Rezultat je i mene iznenadio. Brod (metanizer) srednje veličine sadrži 125000 m3 tekućeg metana, ( ili u tonama 125000 x 0,422 = 52500 tona - gustoća metana u tekućoj fazi 0,422 kg/dm3) na temperaturi nižoj od vrelišta metana –161,5 °C. Količina metana na brodu kada se pretvori u plinovitu fazu iznosi: 125 E3 x 640 = 80 E6 m3 (omjer plin/tekućina 640), odnosno 80 milijuna m3. Nije teško izračunati koliko bi takvih brodova godišnje doplovilo u Kvarner u dovozu 14 milijardi m3/god (kada se pretvori u plinovitu fazu) metana. Doplovilo bi godišnje 14000/80 = 175 brodova, odnosno svaki drugi dan došao bi po jedan (napomena: 1 E3 = 1000, 1 E6 = 1000000 ili 1 milijun, 1 E9 = 1 mili-jarda, 1 Ex = broj koji iza jedinice ima x nula....). Energija sadržana u 1m3 plinovi-tog metana = 34 E6 J, pa je stoga ukupna energija metana sadržana na takvu brodu 80 E6 x 34 E6 = 2,72 E15 J Jedan kg eksplozi-va TNT oslobađa energiju = 5,569 E6 J, pa je energija oslobođena u eksploziji bombe «Little boy» bačene na Hirošimu = 12500 tona TNT = 12,5 E6 kg TNT = 12,5 E6 x 5,569 E6 = 6,961 E13 J Stoga je omjer en-ergija sadržana na brodu / energija bombe bačene na Hirošimu = 2,72 E15/6,961 E13 = 39,07.

Dakle, energija metana sadržana na brodu srednje nosivosti za-ista je 39 puta veća nego što je ona oslobođena u eksploziji bombe.

Tekući metan pri temperaturi nižoj od vrelišta (-161,5°C) nije eksplozivan, no on to može postati kada je u plinovitoj fazi uz prisustvo zraka. Dakako da neće sva ova golema energija metana sadržana na brodu biti oslobođena u eksploziji. Dio nje se potroši na zagrijavanje od –161,5°C na oko plus 20°C ili sličnu u okolišu. Trebalo bi imati sve termodinamičke parametre i model procesa za konkretni objekt (brod, terminal) da bi se moglo odrediti koliko se energije metana može osloboditi u požaru ili eksploziji.Rizici nekontroliranog oslobađanja opas-nih tvariU svijetu su uz mnogobrojne baze poda-taka o opasnim tvarima za najrazličitije namjene razvijeni i brojni modeli za predviđanje djelovanja opasnih tvari u okolini ukoliko dođe do njihova nekon-trolirana oslobađanja. Jedan od njih, uz

kompjutorizirane baze podataka o opasnim tvarima, koristili smo u Domovinskom ratu za određivanje zona ugroženosti. Na slici je prikazana shema jednog od modela korištenog za određivanje zona ugroženosti. Nije teško razumjeti iz sheme koji je slijed događaja moguć u slučaju istjecanja tekućeg metana iz spremnika na brodu ili u LNG terminalu.Za vrijeme Domovinskog rata 1992. go-dine spomenutim modelom odredili smo zone ugroženosti za amonijak, klor, fozgen i arsin u ovisnosti o brzini oslobađanja, mete-orologiji i terenu (veličine nekoliko stotina metara pa do nekoliko desetaka kilom-

Z A K L J U Č A K

Ponajveći je problem naš feudalni način odlučivanja i ako se uspije i izgraditi takav potencijalno opasan objekt (LNG terminal ili nuklearna elektrana) - “briga” o njegovu radu. To se pokazalo “izbliza” na primjeru NE Krško. Političari se već godinama poigravaju s tim potencijalno opasnim objektom, no naši odlukedonosioci su još mnogo više zaigrani nego oni u Sloveniji, a samim time i opasniji. Stoga nije loše da im se protivnici primjene LNG-a bave usporedbama LNG i Hirošime. Možda se konačno prestanu igrati (energetikom)? «Argumenti» kojima se koriste “znanstvenici” – zagovornici tipa o kojima sam pisao u tekstu HAZU i konj (objavljenom na portalu alertonline, Vjesniku i Hrvatskom slovu) koji su dosad već izazvali goleme štete u razaranju energetike u Hrvatskoj, nisu bitno uvjerljiviji od onih kojima se koriste laici – protivnici LNG tehnologije. Uz sve spomenuto Hrvatska je nespremna za izvanredna stanja, kako za ona izazvana prirodom, tako i za ona izazvana čovjekovom rukom – tehnologijom što je opisano u tekstu Hrvatska nespremna za krize (isti mediji).Kako je s idejama o plinofikaciji Hrvatske krenulo od onih istih koji već godinama harače energetikom Hrvatske, o terminalu na Krku od 14 milijardi m3/god, o potrebi za nuklearkom... sve to, s obzirom na pristup, “miriši” na nove “uspjehe” kao što su npr. prodaja INA-e, ugovor o NE Krško i o Jadranskom plinu (svaki sa minimalnom štetom od oko 2 milijarde USD), na nove Obrovce, Petrokemije – Kutine i Dine, Jertovce (Enron), Lukova Šugarja, Plomine, Janafe&Družbe te druge goleme “uspjehe” zbog kojih imamo preko svake mjere skupe energente u odnosu na kupovnu moć stanovnika. Različiti interesi su posrijedi i oni izazivaju probleme, a u budućnosti će problema biti još i više ukoliko država ne preuzme svoju ulogu u energetici.

etara). Na sličan način trebalo bi odrediti zone ugroženosti na ruti prolaska broda ili za LNG terminal.Rizik se definira kao umnožak vjerojatnosti nekog neželjenog događaja (npr. proboja spremnika broda ili terminala) i njegovih posljedica (npr. broja poginulih u zoni ugroženosti uslijed požara ili eksplozije).Osim objektivnog pristupa i vrednovanja rizika koji bi trebao biti predmet izučavanja stručnjaka postoji i niz subjektivnih činilaca koji mogu utjecati na našu prosudbu veličine rizika za zdravlje. Vrlo važan činilac je i povjerenje u rezultate istraživanja. Istraživanja rizika vrlo često su komple-ksna i teško ih je rastumačiti širokom pučanstvu. Rezultati su često u širokom rasponu pa su, bez poznavanja statistike, teško razumljivi. Koji put su stručnjaci pristrani te su njihovi rezultati prilagođeni željama onih koji ih plaćaju - što može rezultirati spomenutim gubitkom vjere u njihove rezultate.Na čovjekovo poimanje rizika utječu i neki drugi činitelji subjektivne prirode koje treba uzeti u razmatranje (ozbiljnost bolesti - privremena ili stalna, smrtonosna; faktor straha; vrijeme razbolijevanja; znanstvene spoznaje; socijalna i politička dinamika društva; potencijal izazivanja katastrofa; sadašnji trend; pravičnost raspodjele rizika na bogate i siromašne; kontrola; udaljenost; korisnost i vizualna slika)

EKOSUSTAV GORSKOG KOTARA PUCA PO SVIM ŠAVOVIMA

eć osamdesetih godina utvrđeno je mrežom međunarodnih mjernih stanica (EMEP), te avionskim i

satelitskim snimcima, da je šumski eko-sustav Gorskog kotara preopterećen štetnim tvarima, da je došlo do poremećaja ekološke ravnoteže i da taj ekosustav puca po svim šavovima. U zadnjih pedeset godina izgubljene su dvije trećine drvne mase goranskih šuma. Vrijeme je potvrdilo zaključke i prognoze istraživanja, koje sam vodio s stručnjacima Šumarskog instituta Jastrebarsko - Zagreb (K. Kauzlarić, N. Komlenović, J. Martinović, 1989), da se ne može zaustaviti uzlazni trend propadanja goranskih šuma, da će propadanjem šuma doći do nestanka izvorišta i smanjenja izdašnosti izvorišta pitkih voda i protoka vodotoka Gorskog kotara (N. Ožanić, J. Rubinić, 1997), do smanjenja šumske prostirke koja, kao osebujan filtar, sprečava zagađenje podzemnih voda od kiselih kiša i do pojave kancerogenih oboljenja probav-nog trakta osoba koje piju vodu zagađenu nitratima i teškim metalima.Osim kiselih kiša, koje su prva i najvažnija karika u lancu propadanja šuma, na pro-padanje šuma utječu i drugi faktori od kojih treba izdvojiti: pogoršanje mikroklimatskih uvjeta u šumama kao posljedice globalnog zatopljenja, nepročišćavanje otpadnih voda industrije i kanalizacije te razrijeđenost šuma zbog infrastrukturnih koridora.Među najvažnije uzroke propadanja šuma ubrajam i ignoriranje ovog važnog ekološkog, gospodarskog i zdravstvenog problema od strane centara političke moći.

Propadanje šuma Gorskog kotara, smanjenje izdašnosti i nestanak izvorišta nekada pit-kih voda, zagađenje podzemnih i površinskih voda štetnim tvarima i kancerogena oboljen-ja korisnika zagađene vode, nastavljaju se uzlaznim trendom.

Poznato je da se za vrijeme ciklonske ak-tivnosti vlažne zračne mase kreću od zapada prema istoku i u svom kretanju “pokupe” emitirane štetne polutane iz visokih dim-njaka zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog

područja, koji se nakon transformacije u nitrate i sulfate u dodiru s oborinskom frontom sjevernog Jadrana deponiraju u šumama i šumskom tlu Gorskog kotara kao kisele kiše. One ispiru iz tla hranjive tvari što, uz promijenjenu biologiju tla (manja produkcija humusa), dovodi do propadanja šuma i zagađivanja podzemnih pitkih voda. Vrijeme potvrđuje moju prognozu iz os-amdesetih godina, po kojoj će Primorsko-goranska županija, a posebno Gorski kotar, izbiti na prvo mjesto po stopi smrtnosti od kancerogenih oboljenja (rak).Rezultati mjerenja taloženja N i S u Gorskom kotaru od strane Državnog hidrometeorološkog zavoda pokazali su točnost mojih proračuna. Depozicije N i S prekoračuju i do 30 puta granične vrijed-nosti prema kriterijima WHO, Ekonomske komisije UN i Savjeta ministara nordijskih zemalja. Te vrijednosti su 2,5 puta veće u Primorsko-goranskoj županiji u odnosu na hrvatski prosjek, a u Gorskom kotaru su iznad županijskog prosjeka. Gorski ko-tar je zapravo deponij za prihvat otpadnih produkata industrije zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja. To je također i regionalni problem. Dimnjakom visine 34o m rasterećeno je područje Labinštine, ali je istovremeno opterećeno područje od za-padne obale Istre preko susjednih otoka do Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.

Poremećaj ekološke ravnoteže i raspad ekosustava ima nesagledive posljedice na okoliš i čovjeka.

Utjecaj na kakvoću voda za pićeSmanjenje drvne mase u zadnjih 50 godina sa 800 m3/ha (Ivan Pleše-Lukeža, 1993) na ispod 300 m3/ha, što znači gubitak dvije trećine drvne mase, dovelo je do oštećenja humusnog pokrova, koji sve manje sprečava prodiranje kiselih kiša i nepročišćenih ot-padnih voda industrije i kanalizacije u podzemne akumulacije voda. Udio nitrata u kiselim kišama se povećava iz godine u godinu i sada prelazi 5o %. Poznato je da se nitrati u probavnom traktu pretvaraju u ni-trite i nitrozamin, koji su kancerogeni. Nep-ovoljna okolnost za kakvoću površinskih i podzemnih voda je nepročišćavanje otpad-

GORSKI KOTAR - EKO BOMBAV

Prof.dr.sc. Kauzlarić Kazimir radio je na rukovodećim radnim mjestima u rudarstvu i metalurgiji bivše Jugoslavije. Doktorirao 1975. god. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu sa doktorskom disertacijom vezanom na proračune utjecaja zagađivača na okoliš. Predaje ekologiju na sveučilištima u Zagrebu i Rijeci. Radio je 12 god. kao stručni savjetnik u ministarstvu nadležnom za okoliš. Ekološki je vještak na sudovima PG županije. Objavio preko 90 znanstvenih i stručnih radova, pretežno iz ekologije i zaštite okoliša i izradio veći broj projekata, studija i elab-orata iz oblasti zaštite okoliša .Prvi puta se sukobio sa centrima političke moći i njihovim poltronima osamdesetih godi-na zbog gradnje Termoelektrane Plomin na nepostojećim rezervama raškog ug-ljena čime je društvo pretrpjelo štetu od oko 3oo milijuna DEM. Zbog toga je bio kandidat za Goli otok. U riječkom Novom listu izjavio je da su šume Gor-skog kotara njegov uzor i da želi živjeti i djelovati ‘’uspravno’’ kao što uspravno umiru šume njegovog zavičaja

1312

ALARMANTNO STANJE U EKO SUSTAVU GORSKOG KOTARA

nih voda. Tako se iz industrije PG županije ne pročišćava preko 99 % otpadnih voda. Nije teško zaključiti da nitrati, teški metali, fe-noli i fosfor dolaze u tlo, izvorišta, vodotoke i druge vodne resurse. Prema izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije za 2001. godinu, oko 9o % vodnih resursa županije ima zagađenu vodu. Sadržaj nitrata, teških metala, fenola i fosfora kod 13 glavnih vod-nih resursa, od čega 6 jezera, 2 izvora i 2 vodotoka, odgovarao je vodama II i III vrste. Prema Uredbi o klasifikaciji voda (NN br. 77/98) to su vode koje se bez odgovarajućeg pročišćavanja Ovaj pregled trenda raka pokazuje da se smrtnost od raka povećava iz godine u godinu, što potvrđuju moje objavljene prognoze i viz-ije (www.croinfo.com):

(Vode su sve zagađenije)Politička kakvoća vode: Priopćenje za javnostIako sam ova moja reagiranja dostavio medijima, nijedan od njih (izuzev Glasa Koncila), nije ih objavio zadnjih godina, tj. u periodu dok je na čelu Saborskog odbora za zaštitu okoliša bio Slavko Linić. Tada su centri političke moći uspjeli “uvjeriti” javnost Primorsko-goranske županije da ekosustav Gorskog kotara propada jedino zbog štetnog utjecaja nekadašnje Koksare Bakar i da će se likvi-dacijom koksare svi problemi riješiti. U tom smislu je , uz honorar od 50.000 DEM, nađena ekipa “stručnjaka” koji su to potvrdili u posebnoj studiji. Ona će, kako sam izjavio na tadašnjem saborskom odboru pod predsjedanjem dr. Gorana Granića, prije ili kasnije naći svoje pravo mjesto – a to je Deponij riječkog smeća.

STANJE JE ALARMANTNOIz prednjeg nije teško zaključiti da se po trendu propadanja šuma, zagađenja voda i karcinoma, sve više vraćamo na Balkan i sve više udaljavamo od EU. Analogno tome, izjave naših vodećih oporbenih političara u mediji-ma (Zlatko Tomčić, Mato Arlović, Damir Kajin i Zdravko Tomac) o komparativnoj prednosti Hrvatske po tim pitanjima kod pri-jema u EU u odnosu na ostale tranzicijske zemlje, nemaju osnove i služe samo za potrebe predizborne kampanje.Navodim priopćenje Komisije Europskih zajednica od 20. travnja 2004. “Sustavom kanalizacije služi se 40% populacije, a samo se 12% vode pročišćava (manje od 5% je pročišćeno po drugi put). Da bi se uskladila s pravnom stečevinom Zajednice, Hrvatska će morati izvršiti značajna ulaganja u skupljanje i preradu otpadnih voda, kao i u opskrbu vodom za piće.

Po pitanju industrijskog zagađenja i upravljanja rizikom, ne pos-toji niti jedan sustav integriranog sprečavanja i kontrole zagađenja (IPPC).Hrvatska trenutačno ne bi bila u stanju zadovoljiti ograničenja emisija EU-a koja su potrebna za velika postrojenja na izgaranje te treba razraditi mjere kako bi mogla zadovoljavati nacionalne mak-simalne vrijednosti emisija.Za sada različite strategije ističu zaštitu okoliša, ali je potrebno prenijeti ih u praktične mjere, te se mora voditi računa o aspekti-ma zaštite okoliša u drugim sektorima. Postoje značajne slabosti u primjeni i provedbi koje se moraju početi rješavati prije nego što će se pravna stečevina Zajednice moći učinkovito primijeniti”Nikola Ružinski, državni tajnik MZOPUIG i voditelj radne skupine za energetiku i okoliš u pregovorima s EU o uvjetima prilagodbe, u medijima (NL, 9.11.2005.) uopće ne spominje problem propadanja šuma i kiselih kiša, iako mu je taj problem dobro poznat.Naime, u izvornom znanstvenom članku “Štetne posljedice viška N - spojeva u ekosustavu šuma i opskrba pitkom vodom” (Šumarski list br. 9 i 10/1996), ovi stručnjaci, između ostalog, navode : “Šume i šumsko tlo nekada su bila zaštićena područja za eksploat-aciju čiste i pitke vode, dok su danas one zagađene do te mjere da se podzemne vode moraju pročišćavati”. Iznenađuje me što je voditelj radne skupine to zaboravio iznijeti u Novom listu.Na osnovi ovih rezultata ispitivanja kakvoća voda za piće svoje su izjave dale najodgovornije osobe za zaštitu voda u Hrvatskoj. Navodim: Ministar Božo Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoj u Zagrebu (2001) između ostalog izjavljuje pred stranima banka-rima, prema natpisu u listu tog Ministarstva (Okoliš, 108/2001): “Glavni prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostale tranzicijske zemlje Europe, naprednije su u tom području od Hr-vatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode”.

Šume Gorskog Kotara istinska su prirodna ljepota koja se mora čuvati i paziti za dobrobit svih nas

O stanju i trendu novotvorina (raka) u Primorsko-goranskoj županiji svjedoče naprijed navedeni prilog Odjela socijalne med-icine Zavoda za javno zdravstvo PG županije. Ispod tog priloga Odjel socijalne medicine Zavoda navodi:“Dok kod stanovnika zemalja EU razina smrtnosti od raka stalno opada, kod stanovnika Primorsko-goranske županije (PGŽ) i cijele Hrvatske stalno raste, pri čemu je smrtnost od raka u PGŽ viša od republičke s tendencijom daljnje divergen-cije. Obrat trenda kod smrtnosti od raka u zemljama EU, doka-zuje da postoji mogućnost prevencije i promocije zdravlja, kao najučinkovitije strategije zbrinjavanja ovog javnozdravstvenog problema”.

1312

Ovu je izjavu Božo Kovačević dao samo stranim bankarima, koji su znali istinu o stanju voda, da bi dobio sredstva za njiho-vu zaštitu.. Nije o tome obavijestio medi-je, kako ne bi uznemirio javnost o stanju voda. 2. Dr. Viktor Simončić, konzultant tog ministarstva i koordinator Strategije zaštite okoliša Hrvatske izjavljuje (INA, 16/2001): “ Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog ot-pada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitan-ja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpad-nih voda pijemo čistu i pitku vodu , treba patentirati Europi”.

HRVATSKA JAVNOST NE ZNA ISTINU Po redoslijedu prioriteta najodgovorniji za to što naša javnost ne zna istinu su:Ministarstvo, nadležno za okoliš, na čelu s ministricom Marinom Dropulić. U Programu Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003. – 2007. od 23. prosinca 2003. između ostalog stoji da Hrvatska ima izvore čiste pitke vode. Dalje se navodi da se donose prosudbe i odluke na temelju točnih i pošteno prikazanih činjenica.Iz toga slijedi da nema potrebe obavještavati javnost i vodopravne inspektore o zagađenosti voda, ako takve vode ne posto-je. Na taj je način ministrica ignorirala sva naprijed navedena mjerenja i istraživanja i postupila po političkom projektu svih dosadašnjih vlada “Hrvatska – raj na zemlji i nacionalni park Europe”, a u raju na zem-lji ribe ne plivaju leđno.2. Saborski odbor za zaštitu okoliša na čelu s Slavkom Linićem, koji o tim prob-lemima nije raspravljao. Kada su stručnjaci shvatili da se mogu unos-no prodati politici umjesto da brane istinu, izbor im, čini se, nije bio težak. Onog tre-nutka kada je simbioza u kojoj obje strane uživaju beneficije nestala, nastala je sprega u kojoj je neizostavni dio obmanjivanje javnosti o okolišu.Navodim rezultate sprege politike i struke, nakon što je struka dobila zeleno svijetlo za obmanjivanje javnosti :1.Prema navodima objavljenim u Glas-niku INA br. 1840/2004, Okrugli stol o podzemnim vodama u Mariji Bistrici na-glasio je nužnost racionalnog gospodarenja s tim još neokrnjenim , prirodnim darom - čistom i nezagađenom vodom, čistim i nezagađenim okolišem (citat akademika Mirka Zelića). 2. Prof.dr.sc. Darko Mayer, povodom Svjet-skog dana voda za Htnet izjavljuje :

“ Hrvatska je još uvijek u puno boljoj sit-uaciji od ostalog dijela svijeta i u najvećem dijelu Hrvatske vi se možete napiti vode iz vodovoda, jer su kemijski te vode najvećim dijelom čiste. Osim većih rijeka Sava, Drava, Dunav i rijeka koje prolaze kroz industrijske dijelove države, bez bojazni može se čak i popiti voda iz naših rijeka. Krenemo li u krško područje, naprimjer Kupa, uzvodno od Karlovca, zatim su tu ličke rijeke u svom gornjem toku, Lika i Gacka, tu su još i Zrmanja, Krka, iz koje se snabdijeva cijeli Šibenik, gotovo bez ikakve obrade osim kloriranja, uostalom, gotovo sve rijeke jadranskog sliva su pot-puno čiste”.Nitko iz Hrvatskih voda, koji su bili sudio-nici skupa, nije politički podobnom Darku Mayeru kazao da su to najobičnije dezin-formacije javnosti i da su kažnjive prema zakonskim odredbama o objektivnim i is-tinitim informacijama javnosti.3.Glavni vodopravni inspektor Željko Makvić dao je za Večernji list od 6. ožujka 2004. godine čuvenu izjavu, koja je pravi “biser” i predstavlja “Značajan doprinos ekologiji - multidisciplinarnoj znanosti”:

ZAGAđENJE PITKE VODE Kada su novinari Željka Makvića, državnog vodopravnog inspekto-ra, upoznali s činjenicom da su na odlagalištima pronašli i motorna ulja, čija jedna litra može zagaditi mili-june litara vode, nije bio iznenađen. - Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onu u površinskim slojevima. Zagreb pije vodu iz dubljih slojeva!Nitko, osim mene, nije reagirao.

KAKO DO ISTINETo ovisi o odnosu snaga na političkoj sceni Hrvatske, jer je odnos snaga kod nas, nažalost, važniji od snage argumenata. Nadu daje nedavni skup u Zagrebu.Na održanoj raspravi “Sloboda medija dan-as”, sudionici rasprave istakli su negativne tendencije koje dovode u pitanje doseg-nute medijske slobode zbog zabrinjavajućeg utjecaja politike.Podrobnom analizom stanja u medijima u posljednjih petnaestak godina, potvrdivši tezu o njihovoj ponovnoj ugroženosti, raspravu o medijima zaokružio je predsjed-nik Republike Stjepan Mesić, inače član Centra za demokraciju Mika Tripalo.Građanin mora biti informiran da bi mogao donositi suvisle odluke, upozorio je Mesić, napomenuvši da su mediji stoga preduvjet za funkcioniranje demokracije. »U Hrvat-skoj smo osigurali demokratske institucije i slobodne višestranačke izbore, istaknuo je, ali nismo osigurali slobodne medije koji daju pravodobne, potpune i objektivne in-formacije. Toga, čast iznimkama, nije bilo«, tvrdi Mesić. Mesić je upozorio da je i politika spremna tolerirati ili poticati površne, zaglupljujuće medije kroz koje se, kada to ona procijeni oportunim, mogu lansirati jedva prikrivene političke poruke. Politika je u isto vrijeme, dodao je, sprema povesti i rat protiv med-ija koji se usude napraviti izlet u opasno područje istine.

Dosta je ljudi u hrvatskoj koji se boje iznijeti istinu.Umjesto zaključka o moralnoj krizi društva, kao glavnom uzroku naprijed navedenih problema, dajem natpis bivšeg pomoćnika direktora Hrvatskih šuma Tomislava Starčevića (Šumarski list 11 - 12/2004):“Kao što je za osvajače Divljeg zapada samo mrtav Indijanac bio dobar, tako ispada da je kod nas samu šutljiv i poslušan Hrvat, dobar Hrvat. Slušajući i ne protusloveći, puštajući samovoljne i bahate da nas za-stupaju, poučavaju, da misle umjesto nas i odlučuju, mi zapravo svjesno sudjelu-jemo u u proizvodnji opće zbrke i nereda. Odgovor na pitanje gdje su u tome mlade generacije, nažalost leži u njihovom odga-janju u duhu kontrole i političke podob-nosti. Naši političari okružuju se isključivo istomišljenicima ili ulizicama, jer više vole kontrolirati procese nego ih mijenjati. Zato u našem mentalnom sklopu strah ne proizvodi zadatak za otpor i borbu, već to mahom bude povlačenje, skrivanje, šutnja ili bijeg. Po ovome ispada da je grijeh znati i biti moralno jak. Definitivno smo srušili sustav i kriterije za priznavanje stručnih i posebno moralnih autoriteta.”

Uredio Dražen Tretinjak

Ako dopustimo da šume umru, ni ljudi neće imati drugačiju perspektivu

1514

Niti za jednu vlast nema boljeg naroda od hr-vatskog . Hrvatski «mali» čovjek jednostavno šuti, ma što mu ta vlast radila. On šuti kada ga političari varaju, kada zbog banalnog prekršaja ( nije imao uz sebe osobnu kartu ili nije pla-tio parking ) ide u zatvor jer kao nezaposlen nema od čega platiti prekršajnu kaznu. Šuti što mu ustavom zagarantirano pravo na rad nitko ne garantira, što je pretvorba progutala poduzeće u kojem je radio dugo godina i primao plaću a novi politički pogodni vlas-nik rasprodaje u bescjenje isto to poduzeće. Šuti kada se milijunski dugovi opraštaju div-ljim kapitalistima a njemu se prijeti ovrhom za 100 kuna. Normalno je da sudski procesi traju od 5 do 20 godina, pa čak i oni iz rad-nog prava koji bi trebali štititi upravo njega, radnog čovjeka. Svi mediji pišu o korupciji u sudstvu, politici, gospodarstvu, zdravstvu, vi-sokom školstvu-objavljuju se imena ministara, političara, sudaca, direktora državnih tvrtki – a oni i dalje ostaju na svojim funkcijama. Maksimum što im se dogodi je da ministar uhvaćen u pretvorbenoj ili korupcijskoj aferi postaje savjetnik ili diplomat u inozemstvu, grozni direktor iz jedne tvrtke prebaci se za direktora druge tvrtke itd.itd. Sudci, liječnici, profesori drže se cehovski skupa – SVE SE ZNA A NIŠTA SE NE MIJENJA !U gradu Zagrebu gradonačelnik povisi «ma-lom» čovjeku komunalne troškove za 12 kuna i to zbog odvoza krupnog smeća?! Da nije žalosno, bilo bi smiješno jer iz koliko se garsonijera godišnje odvozi krupno smeće ili pak koliko toga imaju studenti, umirovljen-ici, mladi parovi ili obični stanovnici grada. Oni taj namet plaćaju mjesečno a uslugu koriste možda jedanput u 10 godina. Ali za to gradonačelnik i odabrana mu svita putuje u Washington na doručak sa predsjednikom SAD-a. Tada u nekom dalekom kutu velike dvorane, uz još tisuće drugih koji sjede razba-cani po ogromnoj sali, uspiju vidjeti siluetu predsjednika SAD-a. Tko je toj sviti platio put u SAD ( ne samo skupe avionske karte nego i smještaj u skupom hotelu-jer to njihov rang zahtjeva ) i koju korist od toga imaju građani Zagreba? Koju korist imaju građani Hrvatske od putovanja raznih političara, gradonačelnika, ministara po svijetu ? Gotovo devedeset i devet posto njih ide radi svojeg zadovoljstva, a sve to MI plaćamo ! Ima li potrebe da jedna gradonačelnica i predsjednica jedne stranke ide u 2 mjeseca dva puta u Izrael?!

Ne znamo niti što je prvi puta tamo radila i što je postigla! Prvi puta išla je u pratnji gradonačelnika još jednog grada, a drugi puta na put je povela i dva gradonačelnika drugih gradića. Što je rezultat Đapićeva posjeta Izrae-lu? Ima li sada Stranka prava neke privilegije ili možda Hrvatska ima od toga kakve koristi ? Nađite mi stranačkog vođu ili nekoga iz bilo koje stranke koji je unutar stranke visoko pozicioniran koji nije bio u SLUŽBENOM posjetu Kanadi, SAD-u, Australiji, a o Europ-skim zemljama da i ne govorimo. Sve to dragi moji Hrvati – VI plaćate i šutite !!!Stanovi, velike novčane naknade, visoko platežna i privilegirana mjesta u Saboru daju se istaknutim sportašima, glumcima, književnicima itd. Ako su svi ti ljudi postig-li uspjehe svojim znanjem, trudom i radom – onda su to u životu svakako i materijalno realizirali i sigurno nastavljaju uspješno ra-diti to što su do sada radili. Ne zalažem se da im se ne oda priznanje ako su svojim djelom pomogli u promidžbi Republike Hrvatske – ali financijske nagrade ili makar socijalna pomoć potrebna je nezaposlenima ( koji ne primaju nikakvu nadoknadu dok su na birou, a i oni koji su je primali primali su je najviše 6 mjeseci ), stanovi su potrebni onima koji nemaju šanse ikada ih kupiti ( a tu je, na žalost, i velika grupa mladih zn-anstvenika, umjetnika i sl. ), aboru neka sjede oni koji nešto UISTINU žele i mogu napraviti za zajedničku nam domovinu.

Provjerava li itko kompetentan u ovoj državi koliko je obećanja političara pred izbore stvarno i ostvareno? Ako ono što je bilo obećano a ne i izvršeno netko bi trebao odgovarati! Trebalo bi javno reći: « Gospo-dine Taj i Taj, vi ste nas lagali! Nemojte više biti u politici jer svojim etičkim i moralnim kvalitetama to ne zaslužujete!». Mali obični porodični čovjek čak će i svoje dijete kazniti ako ga ono laže, ali kad to čini političar—čovjek šuti! Sudac na bilo kojem sudu ako predmet drži u ladicama godinama nikome ne odgovara, ali mali čovjek odgovara ako tri mjeseca nije platio telefonski račun. Vladina Udruga za udruge daje državna sredstva—po kojem kriteriju?! Snalažljivi ljudi osnuju udrugu koja će na pr. štititi ptice pjevice ili obećaju da će promovirati sport u malim gradovima i za to dobiju novce. HSSD koji se sam financira već 5 godina, izdaje svoj časopis, obilazi iseljenu Hrvatsku na svoj trošak i DOKAZANO je aktivan i radi na dobrobit svih – ne može dobiti niti kunu! Zašto? Jer ne pripada niti jednom političkom klanu! A i opet, taj novac koji Vladina Udruga za udruge di-jeli je i VAŠ i NAŠ novac. Pitamo čitaoce časopisa « Korijeni «- želite li da se dio tih sredstava kojima Vlada raspolaže da udruzi za « Izgubljeno vrijeme», udruzi za « Zaštitu ptica pjevica», udruzi za « Krive investicije» ili udruzi Hrvatski Svjetski Sabor?Nagradno pitanje za čitaoce lista « KORI-JENI « : ZAŠTO HRVATI ŠUTE I DOZ-VOLJAVAJU SVE TO ŠTO IM SE RADI ??? Molimo Vaše odgovore pošaljite na email. urednistvo@hssd.hr,

1514

HRVATSKA ŠUTNJAPO TKO ZNA KOJI PUT

1716 1716 1716

ok hrvatski generali bivaju optuži­vani u Haagu po zapovjednoj odgo­vornosti za smrt ljudi koji kasnije

bivaju pronađeni živi, dok ih se tereti za rušenje starih mostova koje su možda rušili neki drugi generali i dok hrvatska službena politika pokušava pod svaku cijenu ost­variti svoj strateški cilj ulaska u Europsku Uniju, mi nemoćno gledamo kako se hrvat­ski branitelji sami ubijaju. Bolno je kada te kojekakvi likovi iz bajki optužuju za nešto za što nisi kriv ili kada nakon ostvarenja «hrvat-skog tisućljetnog sna» Hrvatska izgleda kako izgleda. Da li smo mi Hrvati doista zločinci ili nas možda baš zločinci optužuju?I tako dolazimo do paradoksa da oni koji su obranili Hrvatsku žive unutar ćelija Haaga, a oni koji su Hrvatsku razarali, a Hrvate ubijali i protjerivali, žive slobodno u Hrvat-skoj i neprestano traže svoja prava stečena, valjda, izdajom i agresijom na Hrvatsku. Teroristi bi u demokratskoj Americi bili osuđeni i pritvoreni ili možda «elektrizirani» ali Hrvatska je veći pop od Pape pa teroriste abolira. Pa neka nam i bude terorizam kada ga i sami na taj način podržavamo.Da se prisjetimo kako je tekao takozvani “udruženi zločinački poduhvat”, za koji se danas sudi U Haagu hrvatskim gener­alima i herojima, ali i hrvatskoj državi pa ako baš hoćete, indirektno i svima nama. Kako je žrtva agresije postala optužena za «planirani zločinački poduhvat»?Zločinački poduhvat doista jest postojao i rođen je deklaracijom SANU. Provodila

je zločinačka organizacija okupljena oko Miloševića uz pomoć ondašnje JNA, dobro-voljaca iz Srbije i organiziranih terorističkih formacija pobunjenih Srba u Hrvatskoj i to na očigled međunarodne svjetske zajednice. Nije moguće ni zaboraviti poštovanje i neprikrivanu sklonost važnih faktora svjetske politike prema Slobodanu Miloševiću. Nije zanemariv ni em-bargo na oružje kojim je Hrvatskoj nemoral-no i protupravno onemogućena samoobrana, a niti slijed događaja koji u pravom svjetlu otkriva o kakvoj se zločinačkoj igri radilo. Na-pad je najbolja obrana, i eto zato nas napadaju i sude nam, a mi pognute glave idemo prema svom uzoru - Europi.Vrlo rano, još mnogo prije proglašenja hrvatske države započele su demonstraci­je srpske moći. 28.02.1989. u povijesnom hrvatskom gradu Kninu održan je takozva-ni «srpski miting upozorenja». Pojašnjenja radi, za one koji slabije pamte, i koji su te dane provodili na skijalištima Austrije i kojekuda, tek su godinu dana kasnije 22.01.1990. hrvatska i slovenska delegac-ija napustile 14. Izvanredni kongres SKJ. Valjda su hrvatski Srbi bili vidoviti i sve predvidjeli slučajno. Jako je bitan redoslijed kojim su se ta zbivanja događala.U Hrvatskoj započinju demokratske prom-jene i 22.04.1990. održan je prvi krug višestranačkih izbora u Hrvatskoj te je najveći broj glasova dobio HDZ. Hrvatski Srbi nas-tavljaju homogenizaciju i stvaranje temelja svoje paradržave na hrvatskom teritoriju, pa 01.07.1990. na Dalmatinskom Kosovu, kod crkve Lazarice, biva proglašena takoz-vana «Zajednica opština Sjeverne Dalmacije i Like». Biti ću malo zloban i primijetiti da se, ipak na kraju, srpsko Kosovo ponovilo i na ovom hrvatskom Kosovu. Vrli su policajci, vr-ijedni djelatnici SUP-a Knin poslali protestno pismo Saveznom i Republičkom SUP-u kako ne prihvaćaju hrvatsku povijesnu “šahovnicu” za svoj simbol, drugim riječima ne priznaju demokratski izabranu vlast republike Hrvat-ske niti republiku Hrvatsku. Priznaju samo od Hrvatske primljeni novac. Unatoč tome neki od takovih danas na policijskoj kapi nose «šahovnicu» koja im navodno više ne smeta i

primaju hrvatske kune. Sumnjam da takovi štite državni poredak i državu Hrvatsku od kriminala. Takova je hrvatska kadrovska poli-tika i hrvatska politika uopće.U Srbu je 25.07.1990. održan takozvani «Veliki srpski sabor» na kojem su govorili: akademik Jovan Rašković, Jovan Opačić, mr Mile Dakić i dr Milan Babić. Počinje i for-malno stvaranje srpske paradržave u državi Hrvatskoj. Usvojena je «Deklaracija o suver-enosti i autonomiji srpskog naroda» i Odluka o formiranju «Srpskog nacionalnog vijeća». Tako je 30.09.1990. to «Srpsko nacional­no vijeće», na osnovu plebiscita, svih onih koji su za mišljenje bili pitani, proglasilo «srpsku autonomiju». Rađa se nova srpska demokracija u Hrvatskoj pa su već 03.10. 1990. blokirani su svi cestovni prilazi pre-ma Kninu, a obustavljen je i željeznički saobraćaj. Kao u filmu o Pancho Vili.Dobro režiran film. 01.02.1991. Jedanaest zastupnika Sabora Republike Hrvatske, sabornici srpske nacionalnosti iz Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije napustilo je Sabor RH. Već 11.02.1991. u Kninu je odlučeno da će se mijenjati imena ulica. Predloženo je da se glavna Ulica maršala Tita zove Ulica kralja Petra Prvog Oslobodioca. Zasmetao im je Tito pa je i njega kao navodnog Hr-vata trebalo protjerati iz Knina. Čudno kako takozvani antifašisti nisu u tome pre-poznali ono što je odmah trebalo prepozna-ti -etničko čišćenje i zločin. Pa da, mnogi su

©to sve demokratski svijet zna napraviti

OD AGRESORA - ŽRTVA?!!

Kuća u kojoj je začeta ideja kolektivnog ludila, «Srpska akademija nauka i umetnosti”—zloglasni SANU

Sva «događanja naroda” bila su orkestrirana i pod diri-gentskom palicom popularnog «Slobe”

D

1716 1716 1716

antifašisti započeli svoju partizansku kari-jeru kao četnici do 1943, 1944. ili 1945. Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine (koje, začudo, više ne postoji) 28.02.1991. u Kninu, usvaja svoju Rezolu-ciju o razdruživanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, koja ostaje u državi Jugoslaviji. Počinju i sukobi pa se 31.03.1991. speci-jalci MUP-a i srpski teroristi sukobljavaju na Plitvicama. Bilo je tu i Borovo. Po svemu sudeći Hrvatska se trebala pomiriti s time da naoružani teroristi ubijaju hrvatske policajce. Tek je 2-3 mjeseca kasnije 19.05.1991. u Hrvatskoj održan referendum o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije pa su 25.06. Hrvat-ska i Slovenija proglasile potpunu državnu nezavisnost. Opet su hrvatski Srbi bili vido-viti i točno predvidjeli što će se dogoditi.

su hrvatski grad Vukovar i počele činiti ratne zločine. Smaknuća civila na koje svijet ostaje praktički nijem. Jugoslavija je već tada mrt-va, Jugo vojska ignorira predsjedništvo SFRJ, svog vrhovnog zapovjednika, pa 05.12.1991. Hrvatski Sabor opoziva predsjednika Stjep-ana Mesića iz Predsjedništva Jugoslavije. Postavlja se pitanje zbog čega su vojne vlasti Jugoslavije izvršile državni odnosno vojni udar i odbile poslušnost svom “vrhovnom komandantu”, predsjedništvu Jugoslavije, te zbog čega, kada je to bilo uočeno predsjed-nik Mesić nije odmah opozvan iz Beograda. Čemu smo se nadali? Jesmo li previše vjer-ovali tom demokratskom svijetu?A ja se naivno čudim kako taj demokrat-ski svijet nije reagirao zbog Vukovara, Du-brovnika....,

agresiju te je odgovorna kako za vojni udar u SFRJ i raspad Jugoslavije tako i za krvave zločine i nastalu ratnu štetu počinjenu Hr-vatskoj. Proglašena Savezna Republika Ju-goslavija je prigrlila tu zločinačku vojsku i sve vrijeme podržavala i pomagala teroriste i terorizam u međunarodno priznatoj državi Hrvatskoj. Više nema dileme je li riječ o vojnom udaru, građanskom ratu ili pak međunarodnom sukobu u koji su uključene članice Ujedinjenih Naroda. 23.05. 1992. Slovenija, Hrvatska, Bosna Hercegovina primljene u članstvo UN. Unatoč tome UN nije zaštitio Hrvatsku od okupacijske vojske druge države i terorističkih jedinica takozvane Republike Srpske Kra-jine. Naprotiv, nastavila se primjenjivati Rezolucija 713. Savjeta sigurnosti izglasana 25.09.1991. kojom je uveden embargo na isporuku oružja za područje bivše Jugoslav-ije. Time je Hrvatskoj kao jedinoj članici u povijesti Ujedinjenih Naroda uskraćeno le-gitimno pravo na obranu svoje zemlje od agresije. Hrvatska je za razliku od okupa-tora bila slabo naoružana i trebalo je ukinu-ti embargo na oružje kako bi se izbjegla logična i moguća optužba za podržavanje te agresije od strane UN-a. Unatoč poznatim zločinima koje su Srbi počinili UN to nije učinio. Embargo ostaje. Ipak, priznavanje Hrvatske neosporna je potvrda da je riječ o međunarodnom sukobu. To isto Vijeće Sigurnosti je već 22.02.1993. usvojilo Rezoluciju 808. i osnovalo takoz­vani «Haaški tribunal» kojim se pomalo zamagljuju razlike između toga tko je bio agresor, a tko žrtva. Sve se stavlja pod isti šešir cirkuskog klauna. I zločinac i žrtva. Povijesna činjenica o opravdanosti obrambe-nog rata dovodi se u pitanje, a time i sam smisao postojanja mirotvornog UN-a, a u isti kontekst stavljaju zločini počinjeni u obrambenom i pravednom ratu sa zločinima počinjenim u agresiji na drugu suverenu državu. Kukavnog li morala. Sud je osno-van ali Rezolucija glede embarga na oružje ostaje na snazi. Vojska Savezne Republike Jugoslavije potpomognuta dobrovoljcima iz Srbije, raznim Arkanovcima, Šešeljevcima i terorističkim jedinicama lokalnih Srba i dalje razaraju suverenu državu kojoj je UN zabranio naoružavanje pa i time mogućnost odbrane svog teritorija i ljudskih života. Viro-vitica, Karlovac, Karlobag i sve se zna i ništa

Hrvatska postaje međunarodno priznata država koja time dobiva legalno pravo odbrane svojih teritorija od agresije druge države. Tako je 23.12.1991. Savezna Re-publika Njemačka priznala Sloveniju i Hr-vatsku. Već je 13.01.1992. Vatikan priznao Hrvatsku i Sloveniju, a 15.01.1992. Evrop-ska je Zajednica priznala Sloveniju i Hrvat-sku. Napokon 07.04.1992. i USA je priznala Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. Jugoslavije definitivno više nema, ali to iz-gleda nije bio razlog da se okupacijska vo-jska povuče iz međunarodno priznate države Hrvatske. Dakako i Bosne i Hercegovine.28.04.1992. Proglašena je i Savezna Re-publika Jugoslavija. Dakle, vojska koja je ratovala u Hrvatskoj nije više bila takoz-vana JNA već se radilo samo o slijednici JNA, okupatorskoj vojsci Savezne Repub-like Jugoslavije koja jest počinila i nastavila

20.08.1991. takozvana Vlada takozvane SAO Krajine donijela je takozvanu Od­luku da se uspostavi jedinstven sistem TO Krajine, kao dijela oružanih snaga SFRJ. Time otpada i posljednja mogućnost održanja bilo kakve pa i labave konfederalne veze sa državom Jugoslavijom. Ustavom iz 1974. samo su republike dobile pravo na od-cjepljenje, ali ne i samoproglašeni dijelovi re-publika. Neki su, dakle, već tada kršili i Ustav SFRJ kojoj su željeli pripadati, ali optužujući druge za kršenje ustava i razbijanje Jugo-slavije. Prisjetimo se autonomije Kosova i scenarija kako se autonomija ukida.Nakon tog bezvlašća 08.10.1991. Sabor je Hrvatske konačno donio Odluku o raskidu državotvorne veze s Jugoslavijom i proglasio potpunu državnu samostalnost Republike Hrvatske. Zgodno, a sada, petnaest godi-na kasnije prijateljska Europa kojoj toliko težimo gura nas u nove unije i Cefte sa Sr-bijom i Crnom Gorom.Povijest svijeta ima samo jedan Vukovar, grad koji se sistematski rušio pred očima demokratskog svijeta. 18.11.1991. Posl-ije herojske obrane i višemjesečnih borbi, nadmoćne agresorske jedinice JNA zauzele

Pogibija Josipa Jovića na Plitvicama i 12 specijalaca MUP-a u Borovu Selu—bio je jasan znak da agresor udara u same temelje ustavno-pravnog poretka

I na Vukovarsku tragediju demokratski svijet je ostao nijem. A toliko je bilo razaranja, i patnje.

povijest.hssd.hr

pravo.hssd.hr

1918

ne poduzima. Presedan i mrlja koju se ne može oprati, u povijesti UN-a. Definitivno, to je produžilo stradanja Hrvatske i otegnulo rat u nedogled. Upravo je neshvatljivo kako se je Hrvatska u takovim okolnostima uopće uspjela obraniti i osloboditi. Nisu joj dali šansu, ali je uspjela uz strahovite gubitke.04.11.1992. Hrvatski Sabor usvojio Za­kon o zaštiti Republike Hrvatske od terorističkih aktivnosti. Svijet ne reagira jer terorizam jest zlo ali za Hrvatsku vrijede

na biranje svoga krajinskog predsjednika na 5 godina, potpuno samostalno krajinsko sud-stvo, krajinska ministarstva i ministre, pravo na ekonomsko vezanje za druge države. Hr-vatska bi tim planom bila prisiljena prizna-vati krajiške zakone, Srbi bi imali pravo na upotrebu srpskog jezika i ćirilice, zastavu i grb Krajine, Krajišnici ne bi služili hrvatsku vo-jsku.... Sve to je u suprotnosti sa ustavom Hr-vatske, ali bi oni to bili dobili da su to željeli. Takvim Planom Z-4 Krajina bi praktički postala država i s vremenom, vjerojatno sa-mostalna i međunarodno priznata država. Ni takav plan nije bio Srbima prihvatljiv iako bi bio poguban za Hrvatsku. Doista je teško ra-zumjeti što bi ih zadovoljilo. Bio bi to kraj Hrvatske kakvu poznajemo. Krajinska je neumjerenost i glupost bila sreća za Hrvatsku koja je bila spremna i na takav kompromis kako bi se spriječilo novo krvoproliće. Pregovori opet ne daju nikakve rezultate pa tri mjeseca nakon Z­4, 01.05.1995. U 5,30 sati počinje oslobađanje hrvat­ske konkretno Zapadne Slavonije, pod nazivom “Bljesak”. Hrvatska vojska čini nemoguće, pobjeđuje. Ovoga puta krajinski Srbi nisu bili vidoviti kao mnogo puta do tada. Planirani plan počinje odstupati od planiranog puta. Nedugo nakon toga SRJ počinje masovnu mobilizaciju Srba krajiškog porijekla pa je njih više tisuća uključeno u Vojsku RSK. «Protjerani» Krajišnici vraćeni su u «Krajinu». Da li se izbjeglice iz druge države smiju prisilno vratiti u rat? Ne ugrožava li se time njihov život?03.07.1995. Takozvani je predsjednik ta-kozvane RSK Milan Martić, bivši polica-jac, a sada poznatiji kao Haaški optuženik, primio u Kninu Karla Bilta i Torvalda Stoltemberga koji pokušavaju spasiti što se spasiti dade. Martić jednostavno nije mogao shvatiti o čemu mu govore. Glupost i bahatost Martića nemaju razumnu mjeru.04.08.1995 u 5 sati Hrvatska vojska nastav­lja sa oslobodilačkom akcijom pod šifrom “Oluja”. Veličanstvena Oluja. Hrvatski pred-sjednik Franjo Tuđman uputio poziv Srbima da se predaju i ostanu u svojim domovima. Milan Martić je nasuprot tome potpisao akt o povlačenju iz RSK i naredio evakuaciju stanovništva. Srbi su Martića poslušali. Opet dobro režiran film čiji režiser nije mogao, uz svoje skromne mogućnosti, biti «predsjed-nik» Martić. Unatoč tome što takav doku-ment postoji hrvatsku se državu u Haagu optužuje za planirano etničko čišćenje. Sulu-do i zlobno. Čak i tamo prisutni dužnosnici UN-a svjedoče o tome da je evakuacija bila planirana i stanovništvo spremno na nju ne-koliko dana ranije, no to ne sprečava glavnu tužiteljicu da optuži hrvatske zapovjednike za «zločinački pothvat» i planirano etničko čišćenje nehrvatskog stanovništva. Nikakvo

čudo kad je Savo Štrbac, tajnik fantomske RSK, njen suradnik. Doista zna birati surad-nike. Pa zar nije nedavno kod Pape tražila izručenje generala Gotovine?Da li bi Vi čekali dolazak onih koje ste protjerali, opljačkali i kojima ste ubijali rodbinu. I u najdemokratskijim zemljama svijeta terorizam i oružana pobuna strogo se kažnjava. Prije je, čini mi se, zločinački pothvat onemogućavanje napadnutog da se brani i obrani. Puno prije. Embargo na oružje nenaoružanom a napadnutom. Nakon propasti fantomske RSK već 09. 08.1995. u Beogradu biva održan mit­ing podrške RSK. Govorili su, možete pretpostaviti, Antilohije Radović i Vojis-lav Koštunica, danas veliki pravednik i demokrat, a uz to sadašnji hrvatski prijatelj i budući europski partner. U to isto vrijeme nedaleko od Gline potpisana je i predaja 21. kordunaškog korpusa. Dokument su potpis-ali: hrvatski general Petar Stipetić, ministar unutrašnjih poslova RSK Tošo Pajić, puko-vnik Čedo Bulat, komandant Kordunaškog korpusa i potpukovnik Dragan Kovačić, ko-mandant 11. kordunaške brigade.Čudna je podudarnost, i malo je poznato, to što je dan kasnije 10.08.1995. Boris Jeljcin primio Slobodana Miloševića u Moskvi. Tako barem na svojim WWW stranicama tvrdi Savo Štrbac, bivši dužnosnik «Krajine», i sadašnji suradnik Haaga. Ništa se, srećom, nije dogodilo, a moglo je. I tako 12.11.1995. dolazi mir na ove nevi-

nekakva drugačija pravila. Lopov je onaj koji krade, ali jednako i onaj koji drži ljestve.01. 12.1992. Na dijelu «suverenog» teri-torija članice UN i međunarodno priznate države Republike Hrvatske «zvanično» je formirana i takozvana Srpska vojska Krajine, prevedeno u pravni kontekst –teroristička vojska. Za demokratski svijet i novi svjetski poredak je i to sve, mislim terorizam, nor-malna pojava jer se događa u Hrvatskoj, a ne u njihovim zemljama. Unatoč svemu Hrvatska traži miroljubivo rješenje spora, pa je 14.06.1994. u Kninu boravio Piter Galbrajt i ponudio pobun-jenim Srbima takozvane RSK ograničenu autonomiju, što je rukovodstvo RSK glatko odbilo. Hrvoje Šarinić 03.11.1994. u Kninu pregovora sa Milanom Martićem, Milanom Babićem, Borislavom Mikelićem i genera-lom Milom Novakovićem koji će u povijest ući kao general koji je u paničnom bijegu od «Oluje» tenkovima pregazio kolonu srpskih izbjeglica. Bez rezultata. Već 08.11.1994. u Zagrebu se ponovo pregovara i to sa hrvatske strane: Šarinić, Morić, Pašalić, Olujić, Mršić i Stipetić, a sa pobunjeničke srpske strane: Mikelić, Petrović, Drača, Krička i Jakšić. Svijet ne zna kako bi zadovoljio srpske želje i nagradio agresiju na RH pa se 30.01.1995 u Kninu pobunjenim Srbima nudi više nego velikodušan «Plan Z­4» kojim bi oni dobili ogromnu autonomiju ali bi jedino koristili valutu koju izdaje NB Hrvatske, a sve bi ostalo bila država u državi pa bi im-ali svoje krajinske granice gdje je po popisu stanovništva iz 1991. bila srpska većina, pravo

Kninski «Šerif ” Mile Martić na odlasku za Haag gdje će morati odgovoriti na brojna pitanja.

Čak se i jedna legitimna akcija kao što je «Oluja” proglašava zločinačkom. Gdje je tu smisao, gdje je tu logika?

1918

jine» manji od broja poginulih hrvatskih civ-ila (6605). Dakle vise je poginulo i ubijeno hrvatskih civila nego što je ukupan broj svih stradalih, i vojnika i civila takozvane «Kra-jine». Netko je sistematski tamanio civile, a netko drugi je to mirno gledao.Kako je sistematski činjeno sa srp­ske strane granatiranje civilnih ciljeva u gradovima broj poginulih civila na hrvatskoj strani je uznemiravajuće ve­lik. Ubijeno je tri puta više hrvatskih civila. Pa tko je planirao zločin? Tko nije spriječio zločin i zločince, agresore i teror-iste? Kažem uznemiravajuće velik, misleći to sa hrvatskog aspekta, dok sa aspekta međunarodne zajednice izgleda drugačije pa se kompleks krivnje (i izjednačavanja krivnje) pokušava prebaciti na hrvatsku stranu. Neki čak “Oluju” žele okarakter-izirati kao “planirani zločinački poduh-vat” ili “zločinačku organizaciju”. Napad je najbolja obrana. Sram ih bilo. Ljudsko biče ima svoj obraz, a ne stotinu obraza i kriterija.Međunarodnu zajednicu nije uzbuđivalo ni etničko čišćenje Hrvata koje su provodili Srbi planirano na početku rata, ali ih strašno zabrinjavaju srpske izbjeglice. Akcija ih nije uopće zanimala, ali reakcija -jest. Napad ih nije zabrinjavao, ali obrana suvereniteta Hrvatske -jest. Tko je otkrio magičnu formulu etničkog čišćenja i tko ga je pri tome podržavao? Neki doista imaju dva lica, neki stotinu. Vidljiva razlika postoji i na dokumentar-nom materijalu iz kojeg je vidljivo da su Hrvati koji su prognani sa svojih ognjišta odlazili pješice sa najlonom u ruci u «prat-nji» oklopnih vozila «Jugovojske», a Srbi su «proterani» skupa sa svojim traktorima, vozilima i imovinom u pratnji Američkog veleposlanika. Nije to ipak isto, gospodo. Onaj tko je protjeran s najlonom i onaj tko je «prot-eran» s traktorom, koji je možda nekoć i bio u vlasništvu upravo onoga koji je prije otišao iz svog doma jedino s najlonom u ruci. Pitam se da li se hrvatske vlasti boje reći da smo žrtve agresije i da je civilizirani

svijet dokazivao svoju civiliziranost i mi-rotvorstvo upravo mirnim promatranjem zločina. Kako li su Srbi dobili informaciju o početku akcije «Oluja» pa su masovno počeli napuštati «Krajinu» poneki i prije početaka ratnog djelovanja Hrvatske Vojske - nije poznato. Kako su to Srbi, i nedužni civili i krajinski teroristi, bili spremni da budu «proterani» i prije nego što su došli u kontakt sa hrvatskim braniteljima. Pa tko ih je počeo tjerati prije nego što su Hrvati i pristigli. Valjda je ipak uzrok tome nalog za evakuaciju «predsjednika» Martića.Strašan je osjećaj kada ljudi prisilno napuštaju svoje domove bez obzira da li «beže» ili bježe. To je isto i jednako grozno. Odlazili su sa suzama u očima. A jesu li im-ali takovu tugu u očima kada su protjerali sa najlonskim vrećicama svoje dotadašnje prijatelje i «komšije» koji nisu sa sobom od-nosili svoju imovinu traktorima koje su im već bili otuđili, to samo znaju oni koji su i tada tugovali. Zlo je zlo i nažalost vraća se zlom, pa ne čini drugima ono što ne želiš da ti se dogodi.Valjda svijet slabo vidi i sebe i druge. Pomračina? Nikada nisam čuo da je žrtva agresije optužena da planirala agresiju i zločinački poduhvat. Kao da je Hrvat-ska napala Srbiju na njenom teritoriju. Zločinački pothvat je kroz povijest civiliza-cije uvijek planirao agresor, a nikada žrtva. A onda je došla Carla del Ponte i počela razmišljati svojom glavom. Najgore i naj-jadnije od svega je poltronstvo onih Hrvata koji su spremni ta njena razmišljanja bez razmišljanja prihvatiti.

Zbog te svjetske nepravde i nerazumijevanja—najvr-jedniji sinovi ovog naroda čame u zatvorima. Jedan od njih je i general Ante Gotovina.

Praktičari etničkog čišćenja—jedan u Haagu, drugi u bijegu. Psihijatar zločinac i bolesnik....

nom krvlju natopljene prostore. U Erdutu je potpisan Osnovni sporazum o Oblasti Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Sri-jema koji su potpisali Hrvoje Šarinić i Mi-lan Milanović, a kao svjedoci Piter Galbra-jt, ambasador SAD u Hrvatskoj i Torvald Stoltemberg, posrednik Ujedinjenih nacija. Možda je usporedbom broja žrtava moguće utvrditi tko je počinio zločin i tko je na pameti imao «zločinački pothvat» te tko je planirano i ciljano ubijao civile. Hrvatskih je civila ubijeno trostruko više nego srpskih. Hrvatski su gradovi i civilni ciljevi sistematski bombardirani i raketirani pa to nije nikakvo čudo, ali doista jest čudo da demokratski svi-jet to nije primijetio i stao u zaštitu nedužnih hrvatskih civila. Za navodno jesu. Barem da su dozvolili da se žrtva naoruža i brani. Također je vidljivo koliko je slabo naoružanih bojovnika poginulo za oslobođenje svoje do-movine. Nije to bila onda baš prava Pirova pobjeda ali bez sumnje Hrvatska je sloboda skupo plaćena. A hrvatski se branitelji sami ubijaju i leže u kazamatama svjetske pravde. Možda i jest Pirova pobjeda.

Pogledajmo statistiku: Citiram podatke «Veritasa» i Save Štrbca koji kaže: «Veritas je do sada (februar 2004. godine) verifikovao 6.780 poginu­lih i nestalih lica sa područja RH i bivše RSK, uglavnom srpske nacionalnosti (jedan manji broj su drugih nacionalnosti, a živjeli su ili ratovali sa Srbima u RSK)». Medu njima je prema podacima Veritasa:5.837 (86%) muškaraca i 943 (14%) žena;Odnosno:2.344 (35%) civila, 4.142 (61%) vojnika, 182 (3%) policajaca i 92 (1%) nepozna­tog statusa.Završeno citiranje podataka «Veritasa».Citiram prilog «Vjesnika» glede «Oluje» i doista mogu pohvaliti veliki trud koji je uložen da se takav prilog sastavi. Podatci su iznenađujući.8147 poginulih hrvatskih branitelja6605 poginulih hrvatskih civila1218 nestalih hrvatskih branitelja i civilaDa sumiramo planirani zločinački poduhvat:Dakle ukupno 15970 poginulih i nesta­lih na hrvatskoj straniUkupno 6222 poginulih pripadnika vojske «Krajine» i njenih civila (tvrdi Veritas)

Ukratko rečeno na jednog poginulog sa srpske strane dolaze dva i pol poginula sa hrvatske strane. Skoro tri puta više. Glede pokazatelja činjenja zločina nad civilnim stanovništvom dovoljno govori podatak što je broj svih poginulih sa srpske “krajinske” strane (6222), ukupno srpskih civila i vojnika «kra-

2120 2120 2120

it o Hasanaginici i njenoj životnoj tragediji prožet je i nekim ne-doumicama koje se prvenstveno

odnose na njeno porijeklo, a posebice da li je narodni pripovjedač prožimajući stvarne životne likove toga vremena stvorio Has-anaginicu te pitanje da li je ona stvarno postojala. U tome pogledu najviše može pomoći narodna predaja i kontekst povijes-nih okolnosti koje upućuju na veliku dozu izvjesnosti da se je predmetni događaj stvar-no i dogodio. Pojedini likovi se spominju imenom i prezimenom a njihovo postojanje je i znanstveno dokazano. U toj narodnoj predaji, pjesmi o nesretnoj sudbini plemen-ite Hasanaginice, jedino je lik Imotskog kadije imaginaran budući da se u pjesmi ne spominje poimence.Sama pjesma, u svome uvodu, govori o događanju iz tkz. Kandijskih ratova i činjenici da je Hasanaga Arapović, u planini ranjen i da ga dolaze posjetiti majka i ses-tra, dok njegova «ljubovca» - Hasanaginica «od stida ne mogaše». Ta rečenica upućuje na to da bračni odnosi među Hasanaginice i njenog muža nisu bili idilični, dok se ra-zlozi tih odnosa mogu tražiti na više polja i različito se tumačiti.Hasanaginica je, nedvojbeno, plemenitog roda, a njena obitelj utjecajna. Brat od Has-anaginice je visoko pozicioniran u turskoj vojsci i nedvojbeno znatno utjecajniji od svoga zeta Age Hasanage. Cjelokupna situacija oko nesretne Has-anaginice odvijala se je vrlo brzo, a knjiga oproštenja ili pismo o razvrgavanju braka napisano je brzo i očito pod utjecajem majke i sestre koje su posjetile Hasanagu i prenijele mu određena saznanja koja su utje-cala da on to pismo napiše. S druge strane, «to nešto» utjecalo je i da Hasanaginica ne posjeti svoga supruga, stideći se za to. Kada se ovako postave stvari, razvidno je da su u pitanju emocije odnosno moguća preljuba koju je Hasanaginica napravila. Za to je znala rodbina od Hasanage i to mu je ran-jenom prenijela kada su ga posjetili. S kim bi Hasanaginica mogla zgriješiti? Možda sama činjenica što su njeni svatovi vrlo brzo organizirani, a ženik bio nitko drugi nego

Imotski Kadija pobuđuje sumnju da je up-ravo on ta osoba s kojom je Hasanaginica imala flert (a moguće i zatrudnjela). Položaj Imotskog kadije je u društvenoj i državnoj hijerarhiji toga vremena bio je izuzetno velik i utjecajan. Imati tako visoko pozicioniranu osobu za supruga, u kratkom vremenu, upućuje na njihovo prethodno poznanstvo i privrženost. Posljedice za ugled obitelji Pintorović bio bi manji ukoliko se sve rela-tivno brzo odigra. A to je i Hasanaginičin brat i napravio. U sukobu «jakih igrača» najslabija je karika bio upravo Hasanaga, koji je još uvijek vo-lio svoju bivšu suprugu i bilo mu je nedvo-jebeno teško vidjeti kako ona ide za suprugu Imotskom kadiji. Stoga, sva događanja koja su se dogodila u Zagvozdu pa i sama nesret-na smrt Hasanaginice bile su na tome tragu. Sukob emocija spram supruga, budućeg su-pruga i djece koja su je sačekala dovela je do toga da je Hasanaginica od tuge skončala. Posebice kada je njen bivši suprug Hasan-aga, ne znajući stvarno stanje stvari ustvr-dio kako je ona «mati srca rđavoga». To je dovelo do tragedije, a tragedija do prekrasne epske pjesme. Toliko o mogućim motivima događanja koja su uvrštena u pjesmu. Međutim, interesira nas moguće određenje njenog porijekla, odnosno činjenice i pokazatelji koji bi upu-tili na možebitno porijeklo glavne junakinje pjesme. Odakle je ona, njeni roditelji, njeni brat? Gdje je nesretna Hasanaginica rođena,

gdje je pokopana? Na to ćemo pitanje pokušati odgovoriti slijedom činjenica, pretpostavki i logičnih zaključaka.

PORIJEKLOM IZ KOKORIĆA?Kada bi se gledalo zemljopisno određenje – razvidne su dvije točke koje su nepo-bitne. Prva točka je Zagvozd i kula Age Hasanage. Druga je Zadvarje i kula brata bega Pintorovića. Kulu je njeni brat dobio na ime ratnih zasluga tako da je izlišna i pretpostavka da se je u njoj ili tome kraju rodila Hasanaginica i vlasnik kule. Upravo suprotno. Mišljenja smo da odgovor na to pitanje daje uprizorenje svadbene povorke koja prolazi pored kule Age Hasanage u Zagvozdu. Bez obzira što je Hasanaginica već bila udata, nova svadbena povorka, kao i prva, kreće iz njene rodne kuće. Mi smo mišljenja da je to upravo iz mjesta autora pjesme vojvode Prvana Kokorića rečenog Prže – Kokorića, koji kraj zemljopisno čini prirodnu udolinu i na tragu je postojanja stare konjske ceste (koju je naknadno Na-poleonov general Marmont proširio, op. a.) od Vrgorca – Župe preko Zagvozda do Šestanovca. U prilog tome ide i neprekinuta

OTKRIVA LI SE IZVORNI PORIJEKLO JUNAKINJE POZNATE BALADE

Vrgorac, fotografirano sa prostora turske kule «Avala”. Južno od Vrgorca plodno je kraško polje «Bunina” sa pitoresknim “Kokorićima”, rodnim mjestom pjesnika Prže i tragične junakinje «Hasanaginice”

M

Ruševine Hasanagine kule, u blizini koje je najvjerojatnije i pokopana Hasanaginica

HASANAGINICA IZ KOKORI∆A

2120 2120 2120

narodna predaja o Hasanaginici kao djevo-jci iz toga pitomog zabiokovskog mjesta uz ponornicu Betinu, kraja poznatog po bro-jnim kulturnim i drugim spomenicima iz toga perioda. Ukratko, nakon razvrgnuća braka, poradi običaja toga vremena, ista se vratila u rodnu kuću, a nedugo nakon toga bila isprošena za Imotskog kadiju. Prema pjesmi, boravak u roditeljskoj kući bio je kratak – tek nedjelju dana nakon čega je bila isprošena.Samo mjesto Kokorići, uostalom kao i ci-jeli vrgorački kraj, bio je dugi niz godina pod Turcima. Brojne turske obitelji, i po-jedinci, naselili su taj kraj, a islamizacija je imala svoje uspone i padove. Među inim obiteljima, taj kraj su naselili i Pintorovići, ali i Arapovići koji su bili porijeklom iz Ljubuškog. Moguće je da su Pintorovići došli i ranije te da je kaduna upoznala Has-anagu prije nego što je on dobio dvore u Zagvozdu. U samome mjestu Kokorići i danas su zamjetljivi tragovi i ostaci turske arhitekture. Ovo poglavito u većem broju kula sa klasičnim puškarnicama, obliku svo-dova i sl. kao i većem broju kula u samome mjestu Vrgorcu. Konačno, u jednoj od tih, turskih kula, rodio se je i najveći hrvatski pjesnik, Tin Ujević.Nadalje, u plodnom kraškom polju brojni su i danas funkcionalni bunari iz turskog perioda, a nad mjestom i danas stoji zna-menita turska kula «Avala». No, da se vratimo teoriji vezanoj za pori-jeklo Hasanaginice. U prilog ovoj tezi ide i činjenica kretanja povorke, jer se je svadbena kolona kretala južnim pravcem. Drugim riječima, do mjesta svoga strada-vanja Hasanaginica je došla krećući se u svadbenoj povorci iz svoje roditeljske kuće do Zagvozda. Kako smo prethodno naveli postojanje ovog cestovnog pravca, kao i činjenici da postoji stari konjski put od Zagvozda do Imotskoga, pravac kretanja svadbene povorke bi mogao biti upravo taj. Dakle, Hasanaginica je iz Kokorića krenula putem preko Ravče, Kozica – Rašćana do Zagvozda, a nakon toga trebala je krenuti prema Imotskome. Iz činjenice da je ona, prolaskom pored nekadašnje kuće u Zagvozdu darivala svoju djecu jasno pokazuje da je to bila i namjera Hasanaginice, a za tu svrhu je pripremila i darove. Tako kaže i pjesma, ali to je i obrazloženje zbog čega povorka nije išla drugim pravcem. U pitanju je želja mlade, jer ona nakon udaje ne bi mogla ostvarivati kontakte sa članovima svoje nekadašnje obitelji. Svatovska povorka kretala se je od

Hasanagičine rodne kuće u Kokorićima do Imotskoga gdje je trebalo biti vjenčanje. U toj povorci nije bio novi suprug budući da bi se on, sasvim sigurno, usprotivio da povorka posjećuje njenu bivšu kuću, a ta bi činjenica utjecala i na njegov ugled budući da je njegov položaj (čelni čovjek cijelog Kadiluka) bio izuzetno značajan. Po običajima, mlada je sa sobom nosila i mi-raz i upravo iz tih darova je i darivala svoju djecu. Pri tome je, naravno, krivo procije-nila svoje vlastite sposobnosti i izdržljivost, jer je ljubav prema djeci i obitelji (a sasvim sigurno i prema Hasanagi) bila je toliko velika da je ona skončala na tome mjestu. Stoga, ukoliko bi se eventualno i tražio njeni grob, ne bi ga trebalo tražiti nigdje dalje od Zagvozda. Ili je, nakon događaja, tijelo vraćeno nazad u rod i sahranjeno u Kokorićima ili je, na izričito traženje i zamolbu Hasanage, ona pokopana pored kule u Zagvozdu. Teorije vezane za njeno pokapanje u Imotskome ne bi imale smisla budući da ona nije sklopila brak sa novim suprugom (bila je samo isprošena) i vjenčanje je trebalo biti u Imotskome. Do njega nije došlo, kao što ni Hasanaginica nije došla do svojih novih dvora Imotskog kadije. Strogi «šerijatski zakon» takvo što nije jednostavno dopuštao. Činjenica smrti bila je jasan pokazatelj i Hasanagi da je imao krivo i krivo procijenio ljubav Hasanaginice prema njemu. Što je dalje bilo sa njime, nije poznato.

Ovim tekstom tek se je nastojalo dokazati da je upravo Vojvoda Prvan Kokorić rečeni «Prže» autor pjesme i da ju je on i sastavio. Nakon toga je ona otišla dalje, u narodnu predaju, i prepričavajući se postala dio kulturne baštine. Njegov razgovor i gosto-primstvo koje je pružio putopiscu Albertu Fortisu, te poznavanje talijanskog jezika, na to upućuje. A posebice upućuje tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno, pričana uz ognjišta, sijelima, živa riječ koja i danas progovara jednakom snagom kao onda kada je pjesnik Vojvoda Prvan Kokorić opisao tužan događaj i stradavanje plemen-ite Hasanaginice. Uronjeni u more detalja razvidno je da je pjesnik bio i emotivno vezan za taj događaj, a razlog tome može biti upravo u činjenici što je to tragedija njegove sumještanke prije stotinjak godina. Naime, djelo koje je nastalo na temelju stvarenog događaja, ma kako značajno bilo, bez pjesničkog umijeća ostaje tek puki događaj. Očito je autor pjesme znao stvari u detalje, a to opet nije mogao netko stran već naprotiv, osoba koje je sa tragičnom Has-anaginicom bila bliska bilo po rodbinskim ili drugim vezama. Pjesnik je predanje koje su živo sačuvali njegovi (rod, rodbina ili sumještani) sačuvao od zaborava uobličivši ga u pjesničku formu. Na takav način pjes-ma je, a i Hasanaginica, počela živjeti novim životom i to se čini svaki put kada se čovjek zapita: «Što se bijeli u gori zelenoj?».

Z.P.

Balada o Hasanaginici oduševila je i samog Getea koji je u to vrijeme bio smatran najvećim književnim autoritetom svoga vremena

Nesretni lik Hasanaginice više je puta uprizoren, a drama je rado gledana na svim prostorima.

HASANAGINICA IZ KOKORI∆A

22

K R I Ž A L J K A

23

POZIV SVIMA KOJI VOLE HRVATSKUozivamo Vas na sastanak Hrvata svijeta koji će se održati u Zagrebu, 19. svibnja 2006. godine u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu sa

početkom u 09:30. sati.Neizmjerna nam je čast da Vas možemo pozvati na

ovaj sastanak, koji znači istinsko okretanje hrvatskog naroda sebi i svojoj državi.

Prvi put u povijesti hrvatskog naroda na jednom ovakvom skupu trebali bi se naći predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednici svih parlamentar-nih stranaka koji će, zajedno sa Hrvatima iz domovine i svijeta, zajednički naći put kojim trebamo ići da bi došli do željenog cilja.

CILJ je: humana, pravna, socijalna, demokratska, suverena, suvremena, gospodarski jaka i neovisna Hr-vatska Država, država koja će biti na ponos svim Hr-vatima, ma gdje bili.

Hrvatska je danas u teškoj moralnoj i gospodarskoj krizi i u tome «živom blatu» svakodnevno sve više i više tone. Osim što je to i okom vidljivo, činjeničnom stanju u prilog govori i jezik brojki.

Nakon osamostaljenja. Hrvatska je imala 3,5 mi-lijardi duga i procijenjenu vrijednost nacionalnog bogatstva cca 100 milijardi dolara. Danas, nakon pet-naest godina, RH ima 35 milijardi dolara duga i nacio-nalno bogatstvo od cca. 50 milijardi dolara. Što rat, što mi sami, u ovih petnaest godina trošimo pet do sedam milijardi dolara više nego što zaradimo. Normalno, s takvim trendom nepokrivene potrošnje nacionalno bogatstvo hrvatskog naroda, iako stvarano stoljećima, uspjet ćemo potrošiti za pet do sedam godina. Što po-slije? I konačno, kad potrošimo ono što su nam naši preci ostavili, rasprodamo i uništimo sve vrijednosti, što će biti onda i tko će vraćati dugove. Od čega će živjeti naš narod?

Nijedna dosadašnja Vlada Republike Hrvatske nije uspjela taj negativni trend zaustaviti jer je to jedno-stavno nemoguće. Sve se kreće kao domino efekt, od rasprodaje do rasprodaje. Državna potrošnja je velika, i to tijelo se ponaša poput ovisnika kojemu vječno nedo-staje novaca i sredstava. Kritizirajući postojeće stanje u svijetlu nekakvih političkih konotacija, napominjemo da to ne može zaustaviti ni jedna Vlada, ni lijeva, ni desna, ni vlada centra.

Negativni trend razvoja RH može se zaustaviti samo konsenzusom Vlada i svih političkih stranaka, zajednički sa Domovinskom i Iseljenom Hrvatskom. Taj konsenzus je neminovan jer je u pitanju budućnost Republike Hrvatske.

Hrvati ne smiju dopustiti da budu sluge u vlastitoj kući, da budu građani drugog reda i nacionalno ne-prepoznatljivi!

Ovaj skup, koji znači istinsku hrvatsku pomirbu, organizira se po uzoru na jednu drugu isto tako iselje-nu, odnosno raseljenu državu-Izrael. Za razliku od Hr-vatske oni nisu prekidali veze i ne ruše mostove među sobom što je uostalom i preduvjet opstanka nacije i države.

Ovo je prilika vama koji ste pozvani na ovaj sa-stanak da se bez negativnih emocija, trezveno, sa lju-bavlju prema svojoj državi i naciji prihvatite posla te da zajednički učinimo nešto dok još ima vremena. A njega je sve manje i manje. Ne zaboravite, zajednički smo odgovorni za Državu Hrvatsku proporcionalno znanju, financijskoj i političkoj moći, što ovisi i od hrabrosti svakog pojedinca.

U ovome trenutku nismo u mogućnosti i nećemo postavljati pitanja tko je za ovakvo stanje kriv, već što možemo napraviti da nam se tisućljetni san o Hrvatskoj državi ne raspline pred vlastitim očima kao mjehurić od sapunice. Sve svoje umne, financijske i političke potencijale usmjeriti treba na budućnost i spašavanje onoga što se može, treba i da se spasiti.

Samo Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak, samo Vi u čijim grudima tuče čisto hrvatsko srce, samo Vi koji-ma je domovina svetinja, možete pomoći da se na ovo-me skupu donesu konkretne odluke i iznađu rješenja koja će pokrenuti cjelokupni hrvatski korpus. Mora se pronaći put koji će biti vodilja naciji u ovim, doduše ne ratnim, ali ni malo manje opasnim vremenima.

Moramo vratiti u naše obitelji, naše škole, usta-nove, u cjelokupno društveno stanje moral i moralne norme. Donijeti rješenja koja će biti provediva, koji će štititi i zaštiti nacionalne interese, a ne pojedinačne in-terese ili interese pojedinih grupa. Samo tako možemo učiniti da ova država postane istinska država blago-stanja, jer naši preci, i dragi Bog, dali su nam u nasljed-stvo komadić raja i moramo ga znati sačuvati i u njemu dostojanstveno i pošteno živjeti.

Ukoliko Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak bude-te nastupali sa mržnjom, vođeni osvetom i gubili ener-giju na međusobne optužbe tko je za što kriv, takvim postupanjem pridonosimo vlastitoj propasti. Ne treba niti spominjati koliko je poznati «hrvatski jal» donio lošeg državi i narodu. Ne treba ni govoriti koliko su nas razne podjele učinile slabima, i ranjivijima.

Vi, Gospodo, koji ste pozvani na ovaj sastanak, odlučujete o sudbini Hrvatskog Naroda i sudbini zem-lje u cjelini. To prihvatite kao vašu moralnu, i ljudsku obvezu.

Poznavajući Vas kao osvjedočene borce za nacional-ne interese vjerujemo da ćete, časno i pošteno, odraditi svoj dio posla jer Vas domovina i narod t r e b a j u.

Imate čast da budete tu. Iskoristite to na najbolji mogući način i dokažite pred poviješću, sadašnjošću i budućnošću da ste u jednom povijesno kritičnom pe-riodu napravili ono što ste trebali i morali. Povijest će vas upamtiti, a hrvatski narod utkati u svoje molitve.

Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak odlučujete o sudu povijesti koja će vas predstaviti kao spasitelje, odgovorne hrvatske muževe ili kao one koji su na činjenice o propadanju domovine jednostavno okrenu-li glavu, smatrajući da našu domovinu treba spašavati netko drugi. Tko ?!

Vjerujemo u vašu odanost naciji i domovini. Bu-dite dostojni svoje vjere, nacije i domovine. Dođite na skup i dokažite da vam nije svejedno gdje je Hrvatska i

kojim putem ide. Onima koji, igrom slučaja, nisu osob-no pozvani na ovaj skup najdublje se ispričavamo.

Postoji ne mali broj onih koji bi nam se rado pridružili, ali do njih u pripremi ovog skupa nismo došli, ili ih u ovome trenutku ne poznajemo. I za njih su naša vrata otvorena, jer hrvatska je kuća velika kao srce, a u srcu ima mjesta za svakog Hrvata ma gdje bio. Svi su dobrodošli.

Ovo je prvi povijesni sastanak Hrvata svijeta sa Predsjednikom Vlade Republike Hrvatske, predsje-dnicima parlamentarnih stranaka u RH. Pozvani ste kao Hrvati, kao osobe koje svojim radom mogu pri-donijeti da ovo bude kraj podjela i početak zajedništva Hrvatskog Naroda i Vlade. Vjerujemo da će se od da-nas i ubuduće to zajedništvo oplemenjivati, graditi i dograđivati u korist hrvatskog naroda i države, te da će se konsenzusom doći do zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske i pronaći put kojim možemo prido-nijeti boljitku lijepe naše.

(Ovakve sastanke Židovi svijeta sa Vladom Izraela imaju svaka tri mjeseca. Povijest ne pruža prilike za po-pravne ispite. Priliku stvaranja svoje domovine ostva-rila je hrvatska mladost, hrvatsko iskustvo, hrvatska zrelost i naravno nesebičnost u pomaganju iseljeništva kada je bilo najteže. To ozračje želimo vratiti u našu domovinu, te na konstruktivan i domoljuban način suprotstaviti se svima onima koji žele suprotno. Sutra će, možda, biti kasno i pitati ćemo se gdje nam je bila pamet, gdje nam je bila ljubav prema domovini i naciji, i da li smo doista to što jesmo ukoliko ne napravimo i ne učinimo ono što moramo, trebamo i znamo.

Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak, bilo kao pre-dsjednik Vlade, predsjednik stranke/ organizacije ili pojedinačno, polažete ispit kako pred sadašnjim tako i pred budućim generacijama domaćeg naroda.

Vjerujemo da ćete ga i položiti, što će služiti na čast i ponos svim sadašnjim i budućim generacijama i donijeti rješenja, mir i spokoj svim Hrvatima koji su svoje živote ugradili u temelje hrvatske države.

Da bi Vam savjest bila čista, pred drugima i pred poviješću, odazovite se ovom skupu i svojim konstruk-tivnim radom pomozite da se isti uspješno realizira.

NIKO ŠOLJAK

PK R I Ž A L J K A

anja delegacija HSSD-a, na čelu s predsjednikom Nikom Šoljkom, krajem siječnja posjetila je Izrael.

Poslije Kanade, gdje smo bili krajem 2005-e godine sa svrhom upoznavanja života naših iseljenika i njihovih potreba (sa željom da se oni što bolje povežu međusobno, kao i sa domovinskom Hrvatskom), posjeta Izraelu imala je za svrhu upoznati se kako funk-cionira suradnja njihovih institucija Vlasti sa dijasporom, te kako općenito tretiraju organizacije koje se bave iseljeništvom.Žalosna je spoznaja da, koliko god u Hr-vatskoj HSSD-e ne može dobiti službenu podršku za svoju djelatnost (koja je u kra-jnjoj liniji od interesa svih Hrvata), isti taj HSSD u Izraelu je dočekan na državnoj razini. Dok tajnice raznih hrvatskih minis-tarstava ili Sabora, dopise HSSD-a bacaju u koš, često puta niti ne pročitavši ih, u Izraelu nas je (u naš hotel) odmah došao pozdraviti dogradonačelnik grada (gradonačelnica je bila bolesna), u čijoj je pratnji bila pred-stavnica njihove turističke zajednice koja će nas upoznati ne samo sa gradom i znameni-tostima, nego i kako grad funkcionira, što planira itd.Drugi sastanak bio je u «MELAH»-u, organizaciji pri njihovom ministarstvu obrane, čiji je zadatak upravljanje zemljom u momentima krize. To može biti za vrijeme rata, potresa, poplave ili nečega sličnog. Prezentaciju svojeg djelovanja elaborirao nam je brigadni general Arnon Ben Ami , u pratnji svoja dva potpredsjednika. Dočekali su nas pisani materijali na engleskom jez-iku i sa izraelskom i hrvatskom zastavom (a i u samoj dvorani bile su izvješene obje zastave). Predsjednika te organizacije imen-uje direktno Predsjednik države, jer on na primjer u vrijeme rata izdaje naloge svim ministarstvima, kako bi civilni život i dalje funkcionirao u državi. Tada taj ured stupa u vezu i sa njihovom dijasporom, jer kako su nam rekli, tada dijaspora ne pomaže samo financijski ili tako da se dolaze boriti, nego organiziraju i snažan lobi u zemljama gdje žive. U Jeruzalemu, kamo smo išli posljedn-ji dan našeg boravka u Izraelu, ukazana nam je čast od direktora izraelskih muzeja, i u pratnji glavnog arheologa za područje Jeru-zalema ( a znamo da je to kolijevka civiliza-cije i triju religija-judaizma, kršćanstva i is-lama ) obišli smo Davidsonov i Rockfelerov muzej i neka mjesta arheoloških iskapanja

koja se pokazuju jedino Predsjednicima ili Premijerima ili jako važnim i poznatim pos-jetiocima iz drugih zemalja.Taj dan, imali smo sastanak u njegovom uredu i sa gospodinom ZEEV Bielskim,

kome prisustvuju Premijer ili Predsjednik Izraela (ili oba), te predsjednici udruge Jew-ish Agency for Israel, kojeg on pozove iz inozemstva. Tada svi skupa, znači ova or-ganizacija, Premijer i predstavnici dijaspore zajednički donose odluke bitne za slijedeći period godine. Naravno kod nas je to nezamislivo. Naši političari iseljenu Hrvatsku hoće dijeliti po političkoj, odnosno stranačkoj opredi-jeljenosti, a udruge poput HSSD-a ba-hato zanemaruju jer vjerojatno njima ne odgovara da itko sa strane ( a to sa strane podrazumijeva i iseljenu Hrvatsku ) ima uvida u njihov rad i djelovanje. Evo, ovaj nas je čovjek primio u službenu posjetu (poslije nas njega je posjetila i aktualna Predsjednica Njemačke, gospođa Merckel), objasnio nam vrlo ljubazno kako oni funk-cioniraju i ponudio pomoć ako bilo gdje u svijetu ima potrebe za tim. Bilo nam je veliko iznenađenje, da smo po povratku kućama na računalu zatekli njegov dopis kojim potvrđuje svoju volju za suradnjom i izražava svoju zahvalnost na našoj posjeti. Taj E-mail, poslao nam je ne Predsjednik države Izrael, nego čovjek kojeg po funkciji možemo zvati Predsjednik svih Židova.Usporedimo li taj boravak i prijem sa pokušajima uspostave kontakta sa gradonačelnikom ma i najmanjeg grada u Hrvatskoj, na žalost možemo konstatirati - lakše je doći do brigadnog generala Izraela i predsjednika organizacije koja upravlja zem-ljom u krizi ili Predsjednika svih Židova, nego do gradonačelnika malog grada u Hr-vatskoj, a da ne govorimo do nekog hrvat-skog ministra!!! Za razliku od posjete Kana-di, gdje se konzul iz Toronta unatoč pozivu nije nigdje pojavio, u Izraelu je Hrvatski Ve-leposlanik gospodin Ivan Del Vechio bio s nama prisutan na oba susreta, primio nas je i u samom Veleposlanstvu. Mogli smo lako uočiti kako je i on sam stekao mnogo pri-jatelja u Izraelu i time napravio puno koristi za svoju zemlju, obzirom da svi znaju koliko je židovski lobi jak svuda u svijetu i kako utiče na mnoga svjetska zbivanja.Mimo pro-tokola ( protokol bio u rangu državne pos-jete ), imali smo priliku obići i neka mjesta važna za kršćane i poznata iz Biblije.Bili smo u Nazaretu u crkvi gdje se Mariji objavilo rođenje Isusa, na rijeci Jordan, na mjestu gdje je Ivan krstio Isusa, na Galile-jskom jezeru u Tabhi-gdje je još uvijek stijena

DIJASPORA I "DIJASPORA"M

PIŠE: PETAR WAISZ

Gospodin N. Šoljak, predsjednik HSSD-a sa svojim domaćinima

Između hrvatskog i izraelskog iseljeništva ima dosta sličnosti—zaključeno je

24

predsjednikom Svjetskog cionističkog pokreta i Židovske agencije za Izrael (World Zionist Organization i The Jewish Agency for Israel). Dovoljno je napomenuti da su prvi predsjednici te organizacije bili Herzog, Ben Gurion (osnivač države Izrael), Weiz-man i mnoge druge poznate javne osobe iz Izraela. Ta je organizacija stara oko 200 godina, a država Izrael samo 60. O važnosti g. Zeev Bielskog govori i to da on svaka tri mjeseca u svom uredu sazove sastanak

DIJASPORA I "DIJASPORA"vih dana svjedoci smo sučeljavanja predstavnika raznih političkih stranaka na televiz-

iji i u drugim medijima. Prepucavaju se tko je pošteniji, odnosno pripadnici koje stranke su više ukrali do sada ili koji su korumpiraniji. Naravno sve to « argu-mentiraju « u skupoj odjeći, dotjerani, materijalno itekako dobro osigurani – dok primaju svakog mjeseca visoke plaće saborskih zastupnika, ministara ili pak drugih «dužnosnika«. U svoje poštenje uvjeravaju hrvatski puk, koji živi od 2-4.000 kuna mjesečne plaće (ako je dobiju na vrijeme), ili onih skoro 20 % nezapos-lenih, ili umirovljenike kojima su oteli dio mirovine i koji danas kopaju po kon-tejnerima. Doduše priznaju neke manje greške pojedinaca iz svoje stranke, ali radi se o izuzecima od kojih gotovo više nitko nije u stranci. I to je djelomično istina, samo se prešućuje da je taj korumpirani pojedinac prešao u drugu stranku, bez ikakvih posljedica po sebe, nego, štoviše, prelaskom je i opet profitirao!Svima je jasno da su sva objašnjenja samo farsa, da su naši političari samo glumci na sceni koji izgovaraju naučene fraze. Nama slušaocima i gledaocima ta se predstava čini kao komedija, da bi, tek kada bolje razmislimo, shvatili kolika je to u stvari tragedija. Hrvatska scena je jedinstvena u svijetu – glumci (političari) su komičari a narod gleda i sluša tragediju!!!Koga uopće danas zanima tko je više ko-rumpiraniji ili tko je više ukrao Marko, Pero ili Luka – kada mu se ionako ništa neće dogoditi – a meni će i dalje svakim danom život bio skuplji, šanse za bolji posao i nadalje nikakve.Prema tome sva ta medijska halabuka okrenuta je u krivom smjeru. Niti jed-na stranka ne govori kako će poboljšati svakodnevicu (osim retoričkih praznih fraza) i ne pruža nikakvu konkretnu nadu u bolje sutra. Kompletna retorika svodi se na blaćenje onog drugog, kako bi JA ostao u Saboru ili dobro plaćenoj državnoj sinekuri uz još mnoštvo drugih privilegija. I ponovno će se ići na izbore i

s koje je Isus dijelio ribu i kruh okupljenom mnoštvu te u Capernaumu gdje su još uvijek ostatci kuće ribara Šimuna (Sv. Petra) i gdje su ostaci sinagoge koju je Isus pohađao. U Je-ruzalemcu smo posjetili i crkvu Svetog groba, mjesto gdje je na Golgoti bio križ na kojem je Isus razapet, vidjeli smo ploču na kojoj su žene oprale njegovo tijelo po skidanju sa križa, te napokon i špilju iz koje je uskrsnuo. Od židovskih svetih mjesta, u nedostatku vre-mena, posjetili smo samo zapadni zid Solo-monovog hrama, poznatijeg kao «zid plača«. Uspjeli smo mimo protokola upoznati i ne-koliko poslovnih ljudi (potencijalnih ulagača u Hrvatsku), te dvojicu njihovih poznatih umjetnika. Od političkih osoba ističemo Alik Ron-a, kojeg sve političke stranke žele na svojoj izbornoj listi zbog nesumnjivog ugleda. On je bio drugi zapovjednik čuvene akcije u Entebeu ( Uganda ), kada su Izrael-ci oslobodili taoce iz otetog aviona. Danas u mirovini on predaje na raznim vojnim akademijama u Izraelu i SAD-u. Uz njega je i drugi zapovjednik izraelske artiljerije, čija je majka porijeklom Osječanka, gospodin Motti Hod-inače veliki prijatelj i lobist za Hrvatsku u Izraelu.Sve u svemu, nadamo se da će poznanstva i prijateljstva koja smo uspostavili u buduće biti od koristi i našim ljudima u inozemstvu, da će kroz našu posjetu ono moći uspostaviti bolje odnose sa tamošnjim židovskim udru-gama i da će ponekad zajedničkim snagama moći djelovati u korist svoje domovine Re-publike Hrvatske. Naučili smo i kako Vlada surađuje sa udrugama koje brinu o dijaspori i kako dijaspora nalazi načina ne samo da pomaže svojoj domovini, nego i da utječe na neka zbivanja od općeg interesa.Nakana nam je u skoroj budućnosti posjetiti naše iseljenike u zemljama gdje borave, pren-ijeti im naša iskustva, pokušati uspostaviti mostove suradnje sa tamošnjim židovskim organizacijama u smislu lobiranja, ponukati ih na međusobnu pomirbu ( jer smo razjed-injeni ) i bolju povezanost sa domovinom preko HSSD-a, koji je nestranački i koji se bez ičije podrške bori za interese svih nas, u domovini i van nje.

Predsjednik udruge Zeev Buelski, Predsjednik Svjetskog cionističkog pokreta u razgovoru sa gostima iz HSSD-a

ponovno će se birati isti ljudi (nebitno iz koje stranke) koji će nam ponovno svašta obećavati i poslije izbora to zaboraviti.Što nam je činiti ?! Tražiti smanjenje privilegija i plaća dužnosnika, saborskih zastupnika i uskladiti ih sa hrvatskim prosjekom. Kada se hrvatski prosjek pri-manja poveća, neka se povećaju i njihova primanja. Izgovor da ONI moraju imati velike plaće kako ne bi podlegli iskušenju korupcije je glupo jer upravo ONI svo-jim medijskim nastupima dokazuju svu besmislenost tog izgovora. Svakodnevno nam govore o NJIHOVIM - SVO-JIM lopovlucima. Prema tome, njihova rastrošnost, privilegije i visoka primanja nisu umanjila njihovu sklonost ka ko-rupciji i krađi, nego dapače, potakla su ih da se još grčevitije bore za svoje fotelje.Svako povećanje cijena opravdaju s tisuću razloga, od kojih je najčešće onaj kako u budžetu nema novaca za ovo ili ono. SAMIM USKLAĐIVANJEM NJIHOVIH PLAĆA SA HRVATSKIM PROSJEKOM ( neka imaju dvostruke plaće u odnosu na prosjek ), DRŽAVA BI UŠTEDILA MNOGO NO-VACA koji bi se nadalje mogao upotrijebiti u zdravstvu, obrazovanju, socijali. SAMO SMANJENJE NEPOTREBNOG BROJA PUTOVANJA RAZNIH SABORSKIH DELEGACIJA (na pr. u Japan ili bilo koju daleku destinaciju), omogućilo bi vraćanje duga umirovljenicima. SAMO SMAN-JENJE VOZNOG PARKA omogućilo bi više novaca za potrebe branitelja, trud-nica. SAMO UKIDANJE PRIVILEGIJA (poput jeftine hrane u Saboru, više šofera, stanova za dužnosnike) omogućilo bi veća ulaganja u proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta...Učinimo li sve to, politikom će se baviti ljudi-domoljubi koji će željeti UISTINU pokrenuti Hrvatsku. Nitko se više neće baviti politikom iz osobnih interesa te neće biti niti takve korupcije ni toliko krađa. Onda će se mediji baviti dru-gim stvarima, drugim komedijama, a ne tragikomedijama koje nam današnji političari pružaju svojim istupima.

P. Weisz

OFARSA

25

Kako ratovati protiv globalnog terorizma? Naravno, lokalno i globalno! Taj logičan odgovor

nameće se sam po sebi kada se ima u vidu činjenica da je to danas svjetski sigurnosni problem broj jedan. Ako se dublje analizira ta problematika jasno je da se radi o jed-noj beskrupuloznoj pojavnosti koja u svojoj pozadini ima ostvarivanje političkih ciljeva. Za ostvarivanje tih ciljeva zlouporabljuju se i iskrivljavaju vjerska učenja, nacionalizam, frustriranost, siromaštvo i dr. Terorizam polazi od teorije krivnje drugoga, u nju se ne sumnja, ona se potencira do te mjere da postaje čak i psihička opsesija. U pro-tivnom, kako tumačiti samoubilačke na-pade bombama u kojima ubojice ubijajući sebe ubijaju i druge. Naravno, ti drugi i nisu stvarni neprijatelji, njihova žrtva i posebice medijsko publiciranje imaju kra-jnji cilj da izazovu osjećaj straha, osjećaj bespomoćnosti i time poljuljaju povjerenje u demokratski izabranu vlast. Dakle, razlog terorizma leži u političkim (a ovi opet u materijalnim) motivima, a njegova vanjska manifestacija je – strah. Strah je, međutim, opasan saveznik. On ima mogućnost mutacije i vrlo lako prerasta u mržnju. Mržnju s jedne strane terorista prema onima spram kojih poduzimaju terorističke akte i, s druge strane, mržnja onih koje su potencijalne žrtve i koji žive u strahu spram terorista. Ako se pak teroristi deklariraju kao pripadnici pojedinih grupa, nacija, vjera i dr. ta mržnja se lako prenosi i prema drugim pripadnicima te grupe, vjer-oispovijesti i sl. Tu je, rekli bismo, drugi prikriveni motiv. Izazivanje sukoba na višoj razini prilikom čega se mržnja spram po-jedinih terorista prenosi i na sve druge pri-padnike te grupe što homogenizira i jedne i druge te dovodi do krupnijih podjela u unutarnjem biću zemlje. Terorizam je doista globalni problem, ali se može jedino liječiti lokalno. Unutar međunarodne zajednice slobodnih naroda mora postojati volja da se sa tom pojavnošću uhvate u koštac. Borba protiv terorizma nije samo problem SAD-a, nego i svih drugih

zemalja, velikih i malih. On je neprihvatljiv vid borbe za ostvarenje političkih ciljeva, protivan demokratski ustrojenom sustavu vlasti. Razumljiv sa aspekta želje da se os-tvare određeni ciljevi, ali neprihvatljiv što to ostvarivanje ide uglavnom preko života nedužnih ljudi koji s time nemaju nikakve veze. Međutim, što veća razaranje, što veće žrtve, to je strah veći. Njegovo gomilanje ide geometrijskom progresijom. Postavlja se pitanje kako zaustaviti to širenje straha? Jedan od načina, osim borbe protiv terorizma na terenu, medijska je blokada terorističkih događaja. Taj strah se, u eri globalne komunikacije, lako pre-nosi i izvozi. Terorizam koji se danas sva-kodnevno događa u Iraku lako se uvozi u SAD i druge zemlje preko medijskih izvještaja. Svi dnevnici redovito počinju sa terorizmom, strahom, ranjenima i stra-dalima. On postaje ukorijenjen i sredstvo manipulacije. Milijuni i milijuni ljudi koji «piju» ta izvješća imaju svoje strahove, ali i razumijevanje za ponekad i nerazumne korake svoje vlasti koja, pod krinkom borbe protiv terorizma, sličnim meto-dama ostvaruje neke druge ciljeve (nafta, voda i sl.). U tome smislu je ilustrativan podatak da je globalnu borbu protiv ter-

orizma, van kućnog praga, nakon napada na Twins tornjeve u New Yorku podržao veliki broj Amerikanaca koji su, kao vlak

MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNOM

Terorizam ne poznaje samo jednog neprjatelja, i samo jedan cilj. Svi smo ugroženi.

BORBA PROTIV TERORIZMA

26

kad izleti sa šina bili izbačeni iz svoga sva-kodnevnog načina življenja. Razlog napada na Irak bio je na tome tragu – razvijanje oružja za masovno uništavanje što bi mo-glo biti iskorišteno protiv SAD-a, njegovih građana i saveznika. Na tragu toga straha i frustracija akciju je podržao veliki broj Amerikanaca, dok je danas, kako vrijeme odmiče, taj broj drastično smanjen. Poznata ekološka uzrečica – misli globalno – djeluj lokalno, mogla bi se primijeniti i na borbu protiv terorizma. Ukoliko sve države, ali baš sve, ne poduzmu unutar svojih okvi-ra sve ono što im je raspoloživo, terorizam će se javljati i dalje. I biti će sve bezobzirniji. Najbolji lijek je pobijediti strah, a njega se neće moći pobijediti ukoliko se na isti način i ne uspostavi borba protiv njega. Drugim riječima – borba protiv terorista ne vodi se pametnim bombama, nego pametnim me-todama. Nikako drugačije. Sve ostalo samo će davati povoda da se i dalje on koristi za ostvarivanje političkih ciljeva i biti će istin-ski izraz nemoći civilizacije da se zaštiti od razarajućeg samouništenja.

B. B.

MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNOKAMENOLOMI

NA©E POLITIKE

Vesna Škare Ožbolt—ključ vlasti u Velikoj Gorici

Zdravko Ronko, gradonačelnik Požege

Stipe Gabrić—Jambo

27

rovedeni ponovljeni izbori u dubrovačko-neretvanskoj i pože-ško-slavonskoj odnosno izborima

za Grad Veliku Goricu potvrdio je da je HDZ još uvijek relativno najjača hrvat-ska stranka iako je zamjetljiv i trend pada njene popularnosti.Najveći, a rekli bismo i najbolniji poraz HDZ je doživio upravo u svojoj «utvrdi» - požeško-slavonskoj županiji koju je, što je najbolnije, preuzela prva opozicijska stranka – SDP, odnosno ne toliko stranka koliko jedna osoba – Zdravko Ronko. Karizmatični gradonačelnik grada Požege do nogu je potukao svoje takmace iz re-dova HDZ i HSP-a kojima birači nisu mogli zaboraviti brojna mešetarenja i sum-njive radnje koje su, kako nedavno navodi budući župan Zdravko Ronko, županiju doveli u stečaj i blokadu budući da je uku-pan dug dosegao fantastičnih 200 milijuna kuna. Stoga je i razumljiv njegov apel ko-jim je tražio od Predsjednika Vlade, dr. Ive Sanadera, da pripomogne sanirati dug kojeg je, kako navodi, prouzročilo ruko-vodstvo iz redova njegove stranke. Na taj je apel Predsjednik Vlade samo odmahnuo rukom. To je ponukalo Ronka da ustvrdi kako je on izabran za Župana, a ne za stečajnog upravitelja županije. Jer, ako su obveze deseterostruko veće od proračuna, razumljivo je da ni on kao župan, a niti županija, nemaju perspektivu. Ostaje da se vidi na koji će se način stvari dalje odvijati, ali sve upućuje na činjenicu da se «nedomaćinsko gospodarenje» uvijeno u krinku tkzv. političke odgovornosti ne sankcionira. U Velikoj Gorici stvar je još zamršenija. Tu ključ grada drži detron-izirana ministrica pravosuđa i novoprijav-ljena stanovnica Velike Gorice Vesna Škare Ožbolt. Sasvim sigurno još bride opaske izrečene na njeni račun prilikom smjene, a poglavito vezano za odavanje famoz-nog transkripta sa sjednice Vlade gdje je «oprošten» dio duga poduzeću “Kamen-In-grad” u iznosu od više od desetak milijuna kuna. Da li javnost ima pravo znati kako se troši proračunski novac i tko ima pravo da

umanji državni prihod za navedeni iznos? Da li to pobuđuje sumnju da je takvih od-luka možda bilo više, ali one nisu procurile iza zatvorenih vrata i iz zatvorenih sjednica. Mnogo pitanja, a malo odgovora.Treći slučaj, i opet kamenolom. Ali ne onaj famozni iz Velike, već puno južnije. I treća politička utakmica – Dubrovačko-Ner-etvanska županija. U toj je županiji lista HDZ dobila najviše glasova, ali opet ne dovoljno da bi mogla samostalno formirati vlast. Tu ključeve drži (opet) bivši HDZ-ovac – Stipe Gabrić Jambo. Nakon svih sil-nih sukoba, a poglavito nakon raspuštanja bivše skupštine županije zaiskrilo je na

liniji Jambo – Bebić, odnosno Jambo-HDZ što je dovelo do ponovnih izbora. Na njima je upravo Stipe Gabrić odnio pojedinačnu pobjedu jer je sa svojom listom dobio 10 zastupnika u Skupštini Županije i postao neizostavan faktor kod kreiranja vlasti u Županiji. Što o njemu misli aktualna vlast govori i činjenica da je neposredno prije izbora obznanjeno kako je protiv njega podnesena kaznena prijava

zbog oprosta duga Hajduku vezano za transfer Darija Srne.To upozorenje «vatreni» Stipe Gabrić Jambo očito nije ozbiljno shvatio, jer je nakon izbora, i najave koalicije sa SDP-om, HNS-om i SU-a došla «druga inkvi-zicija» - građevinska inspekcija i zapečatila mu kamenolom. Mnogo aktivnosti pravne države u malo vremena. Zašto o tome pišemo. Upravo iz razloga da se ovakve stvari ne bi trebale događati i za iste stvari ne bi trebali postojati dvostruki aršini. I posebno, tragično je kada se poluge države koriste u ciljanom razračunavanju sa političkim protivnicima i kao sredstvo pri-tiska za zadovoljavanje uskih, političkih in-teresa. Kada se ovome pridoda činjenica da nam EU, a i nevladine udruge, spočitavaju korupciju nepotizam i sl. jasno je da kao udavača nismo poželjni. Naime, mi smo karikatura od pravne države koja funk-cionira parcijalno, a kako se je pokazalo i u ovome slučaju – kako prema kome...

N.N.

P

ajnoviji rezultati lokalnih izbora u Požegi, Dubrovniku i Velikoj Gorici pokazuju da je razdoblje

pozivanja na ideološke razloge završilo. Ljudi su konačno i kod nas shvatili da nas nacionalne i državne budnice iz 19. stoljeća, prometnute u slijedećem stoljeću u ideološke barikade, vode u nestanak. Hrvatska je primjer kako se nacionalna država, ovakva ili onakva, ratom stvarala ali uvijek je Hrva-ta bilo sve manje. U globalizacijskom dobu postindustrijskog 21.stoljeća bitka se vodi za opstanak naroda i država. Ne oružanim borbama, kojoj su budnice i ideološka svr-stavanja bila tek dobra priprema, nego se odigrava mnogo profinjenija bitka naroda za radna mjesta koja će uspjeti postići u glo-balizacijskoj strci. Poslije sadašnje propasti i posljednje sitno-agrarne djelatnosti seoskih obitelji, koje su brojnim rađanjem stvarale svoj jeftinu radnu snagu, danas radno mjes-to jedino može očuvati opstanak naroda. Ako vlast u državi nije sposobna umnožiti radna mjesta, sve političke djelatnosti na vanjskom i unutarnjem planu više nalikuju na akrobacije u cirkusu koje mogu zabaviti gledatelje, ali im ne mogu pomoći. U tom smislu je simboličan porazni rezultat HSP-a i HSS-a na ovim izborima. Te su se stranke ponajviše vezivale uz povijesne hrvatske budničke, staleške i nacionalne stjegove. Ne treba pri tome zaboraviti HDZ koji se nije još oprostio od svoje umišljenosti tvorca hr-vatske države u osobi autoritarnog premijera Sanadera - gospodara skoro svih tiskovina koji prisvaja tzv. nezavisne sabornike mitom od milijun kuna, u čijem društvu se nalazi i Slaven Letica koji je ušao u Sabor kao zas-tupnik HSP-a, što nije uspjelo ni predsjed-niku Tuđmanu. Sada bi trebalo podmititi veleposlaničkim mjestima kočničare preuzi-manja njegove vlasti i na HTV-i. Pri tome uvijek ta stranka zaboravlja na svoju priva-tizaciju ili najveću pljačku naroda u njegov-oj mirnodopskoj povijesti. Narod je uvidio da pozivanje na domoljublje ne stvara danas radna mjesta, a može opljačkati narod, nego da opstanak naroda jamči proizvodna djelatnost, a politička ideološka i nacionalna stranačka tamburanja naziva gubljenjem

vremena i zavaravanjem ljudi. Stoga vlada letargija kad treba izići na izbore, a najslabije prođu upravo oni koji se najviše pozivaju na prošlost i povijesne zasluge svojih stranaka. Politika nije stvar prošlosti nego izazov za sadašnju generaciju po onoj starogrčkoj: Hic Rodus-hic salta (Ovdje je Rodos-ovdje skoči). Ne trebaju se političari pozivati na nikoga iz svoje prošlosti, jer je na njima, a ne na nekome iz prošlosti, red da dostignu za-dani cilj. Zato danas ne treba biti presudno neko ideološko opredjeljenje s kim će neka stranka koalirati, nego je važno koja stran-ka svojim programom može otvoriti radna mjesta. Samo ona stranka koja to zna i hoće može se nazvati nacionalnom strankom, jer joj je do opstanka naroda i njegove države, a ne samo do svojih privilegiranih prihoda. Hrvatska može opstati ako zadrži svoje stanovnike u domovini, a to može samo ako se stvaraju radna mjesta. Budnice i zastave su danas nova radna mjesta. Nije više važno ni lijevo ni desno, nego je li neka stranka ima ljude i znanje koji će omogućiti zaposlenje u svojoj domovini ili toga nema. Bez toga je uzalud pozivanje na nekakav patriotizam, nacionalizam ili so-cijalnu svijest. Neshvatljivo je da još uvijek neki političari to ne uviđaju pa se pred same izbore bave veoma marginalnim temama kao

što su istospolne zajednice, osobna vrijeđanja političara, rad nedjeljom koji čak podupiru volonterskom prodajom u vrijeme odmora ... Na taj način gube potrebne birače, a u Hrvatskoj mnoštvo mladih ljudi ne radi, ne stvara brakove, ne rađa djecu, cvijeta droga i iseljavanje; jednom riječju nestajemo. Treba pozdraviti rezultate ovih izbora koji bi mogao neke političare natjerati da napokon dođu do pravih pitanja, nađu ljude i znanje kako će ovaj narod živjeti i kako će u današnjoj borbi znanja i kapitala preživjeti.

JESU LI BIRA»I PAMETNIJI OD POLITI»ARAN

28

©TO SU POKAZALI PONOVLJENI LOKALNI IZBORI U HRVATSKOJ?

PIŠE: LUKA VUCO

Ne trebaju se političari pozivati na nikoga iz svoje prošlosti, jer je na njima, a ne na nekome iz prošlosti, red da dostignu zadani cilj.

Budnice i zastave su danas nova rad-na mjesta.

JESU LI BIRA»I PAMETNIJI OD POLITI»ARAolazak u Hvar zbio se spontano. Zadnji put sam u tome prekrasnom mjestu bio prije više od deset godina. Sjedeći ispred caffe bara «Sidro» pribirao sam sjećanja i pogledom

pratio užurbano kretanje ljudi. To nisu turisti – zaključio sam. Idu previše brzo. Nedaleko od mene, mladi kosooki par oboružan foto-aparatom hvatao je zalazak sunca iza Paklenih otoka. More je bilo kao ulje, pa su se u Mandraču spremale brodice za noćni izlazak, a možda i ribolov. Ukratko, Hvar je odisao patinom vre-mena i sav je bio u nekom iščekivanju. Sezona se približavala, osjećalo se u zraku. Sa toplim zrakama sunca, kada se dani prod-ulje, sve postaje nekako užurbanije i napetije. Sjedeći tu i čekajući polazak trajekta prema Splitu, nazvao sam svoga prijatelja Jakšu Dujmovića «Zakariju» i predložio mu da se nađemo na kavi u «Sidru». Odmah je prihvatio i već nakon par minuta zamijetio sam ga kako se krupnim koracima približava kafiću. Nasmijao se kad me je vidio. Pa, kako je, Jakša – zapitao sam ga pružajući ruku i pokazujući dasjedne do mene. Konobar se vrlo brzo stvorio pored nas tako da smo razgovor na kratko prekinuli uručujući narudžbu. Nakon toga razgovor je ponovno krenuo…- Dobro sam.. dobro… Pripremamo se za sezonu…- Kakve su to priprema, Jakša… Vidim žuljeve na rukama… Ja sam mislim da se u turizmu lakše zarađuje novac – šalim se.- Ne znam, tko to može. Ja sam od malena naučio da radim, i to je tako… Razgovor koji je tekao nije bio bez povoda. Baš naprotiv, Jakša je dijete povratnika iz dijaspore. Njegov otac, Jakša i majka proveli su dugi niz godina u Njemačkoj, baš kao i stric Luka. Prije dužeg vre-mena su se vratili i na otoku pokušavaju osigurati egzistenciju sebi i djeci. Jakša Junior, kako ga od milja zovem, nedavno se oženio i postao otac već drugog djeteta. Pitam ga da li i on razmišlja da ide u pečalbu kao i njegovi roditelji…- Ne. Moja budućnost je ovdje – kategoričan je. Duboko sam uvjer-en kako se i ovdje može dobro živjeti. Ali, naravno, mora se i raditi. Svi moji su bili težaci i dosta su teško radili da bi prehranili sebe i djecu. To nam je u krvi…- Kao i mnogima – dodajem - Ali, neki su se brzo odvikli od rada i opet dobro žive. - A pusti njih… To je kratkog daha i nema budućnosti. Treba zasu-kati rukave i, kao što se veli, u znoju lica svoga jesti kruh svoj…- Koji su planovi… Kakva je perspektiva mladih na otoku…?- Život na otoku je težak. Izuzev vremena turističke sezone, za privređivanje nema dovoljno kapaciteta. Tako, ono što se zaradi u četiri-pet mjeseci turizma razvlači se cijelu godinu i steže kraj s kra-jem… Mislim da bi nam bila potrebna neka kvalitetnija razvojna politika i strategija sa razine države kako bi mladi dobili zaposlenje i ostali živjeti tu. Jer, škoji bez mladosti su osuđeni na propast…- Slažem se… A tvoji planovi…?- More, brodovi i otok. I naravno, bog i obitelj… Što mi više treba – nasmijao se. - To mi simpatično zvuči. Jesi li razmišljao da se malo baviš poli-tikom…

- Ja i politika…? Ne, to nije za mene – odriješit je i vrti glavom i pokazujući da ga to ne interesira. Napuštajući sugovornika i sunčani otok, kako se popularno naziva Hvar, dugo sam razmišljao o svemu onome što mi je rekao. Sve sam više uviđao da je u pravu. Jer, život na otoku je prokletstvo ukoliko ga sam stvoriš, ali i blagoslov ukoliko u življenje uneseš ljubav. Ljubav pre-ma otoku, gradu, obitelji, svome svecu, brodu i svakoj škrapi i maslini. To je ljubav koja oplemenjuje i čini nas boljima, i sretnijima...

Branko Brljević

29

D

MALI VELIKI LJUDI

Hvarski «Mandrač” ispred caffe bara "Sidro"

MALO NAM ZA SRI∆U TRIBA

ogu li se religije oprijeti demokrat-skom vremenu kad se provjera vjerskog sadržaja lako tumači kao

protuvjerski čin? Mnogi političari žele da u demokraciju utrpaju nedemokratske sadržaje i ne vode računa o dobru naroda tumačeći kako je demokracija rastezljiv pojam. Od konca Prvog svjetskog rata demokratsko uređenje država, u kojoj izabrana vlast ima većinsku podršku naroda, je na Zapadu opće prihvaćeno kao najuspješniji model vlasti. Zato se pojmom demokracije rado kite sve vlasti, čak i komunističke. Zrela demokracija podrazumijeva s jedne strane narod koji je dobro obaviješten i u slobodi bira (nije ma-nipuliran ni od koga), a s druge strane na upravljenost vlasti na slobodnu podršku nar-odnih predstavnika u parlamentu kao i na osjetljivost na javnost. A to opet pretpostav-lja da mediji, koji uglavnom stvaraju javnost, budu neovisni od interesnih grupa, zauzeti općim dobrom kao i otvoreni na kritiku novinarskih stajališta. Bez toga nema slobode medija kao bitnog dijela demokracije. Slo-boda izražavanja stranaka i sloboda izabranih u svojoj stranci temelji su zrele ili idealne demokracije. Koliko je demokracija velika u pojedinim zemljama, a time i plodonosna za narod, ovisi o tome koliko su ispunjeni ovi uvjeti. Sigurno da se dobra demokracija uvijek poznaje po visokim uspjesima za život ljudi. Demokracija uključuje pravo svakoga da izrazi svoje mišljenje, ali i podvrgavanje odlukama većine. Zrela demokracija uvijek rađa maksimalnim porastom standarda i slobodom izražavanja. U zreloj demokraciji se izbjegava ponižavanje drugih ili karikatu-ralno izražavanje (kako je to bio nedavno slučaj sa svetinjama islama), ali ne izbjegava razumsku kritiku uvjerenja drugih. Danas ljudski razum prodire u najzaštićenije kutke ljudskog bića i podlaže sve tabue kritici. Stoga i vjerski stavovi ne mogu biti izuzeti iz racionalnog i argumentiranog pre-ispitivanja i provjere. Ponekad se i kod nas kritika određene crkvene prakse u medijima smatra napadom na Crkvu. Ako je u nekoj vjeri zabranjeno raz- govarati o nekim tvrdnjama i stavovima ili se to čak smatra napadom na vjeru, onda je neminovan sukob s novim vremenom. Prošla su vremena vjerskih sukoba, ako su

uopće ikada ljudi ratovali zbog vjere a ne radi koristiDanas se radi o tome da religije provjere mogu li sve svoje stavove razumski oprav-dati i zadržati ih kao povijesne i korisne ljudima ili ih se moraju odreći, jer su na-plavina prošlih vremena koje čovjeku ne pomažu da bude slobodniji, bolji i veći kao osoba. Sigurno je da mogu u budućnosti preživjeti samo ona stajališta koja se mogu tako provjeriti i opravdati. To isto vrijedi za ideološka stajališta. Zato boljitku religije ne doprinose emocionalne ocjene da je na-pad na vjeru ili na napredak svaki pokušaj provjere nekih povijesnih podataka i njihove učinkovitosti za boljitak čovjeka. Tim više ako su one bile razlogom krvavih obračuna s drugima i različitima. Vjera, kao i svako ljudsko razmišljanje, ne može biti suprotstav-ljena ljudskom razumu i naravi čovjeka pa je kontraproduktivno još uvijek, primjerice, vjeru smatrati tabuom dalekim od razuma od kojih čovjek danas može živjeti. To ne znači da neće biti onih koji će prilaziti, pogotovo tuđim vjerskim postavkama, bez dovoljno znanja i dobre namjere, što se treba uvijek odbiti razumskom argumentacijom.

SLOBODA MEDIJA - ZAHTJEV VREMENAM

30

PIŠE: LUKA VUCO

29. travanja u Claranu svečano je pro-slavljen «Majčin dan”. Proslavu je otvo-rio fra Vlado Ereš koji je u svom govoru pozdravio sve goste, a posebno poradi značaja proslave — i prisutne majke.Cjelovečernji bogati kulturno-umjet-nički program vodio je gosp, Zvonko Markotić. U prepunoj dvorani uz bogatu ponudu domaćih jela i specijaliteta, te uz neizbježne slastice koje su pripremile vrijedne majke, večer je uljepšana bogatim i sadržajnim programom. Uz poseban program djeca Hrvatske dopunske škole su svim majkama pr-iredili poseban program koji će ma-jkama sigurno dugo ostati u sjećanju. Uz recitacije, monodrame, skečeve a pored izuzetnog dječjeg progra-ma večer su nadopunili i folkloraši misijske zajednice Clarana sa iz-vedbom niza “Slavonskih plesova”. Za zabavni dio večeri su se pobrinuli Arti band iz St. Gallen-a, grupa koja je već redovni gost u Wallisu.

MAJ»IN DANU CLARANU PROSLAVLJEN

Preneseno sa www.croatia.ch

UVIJEK UZ HRVATSKE GENERALE

HRVATSKI SVJETSKI SABOR

SPASIMO HRVATSKU

31

Nakon “oslobođenja” Hrvatska je država imala jedinstvAenu prigodu postati svjetskom ekološkom oa-

zom na ponos i korist svih Hrvata. Tu su prigodu na najperfidniji način zloupotrije-bili i izigrali hrvatski gazde, atavizmi pre-thodnog sistema, pokazavši se najvećim ne-prijateljima Hrvatske i Hrvata.Zemlja je Hrvatska obdarena nesvakidašnjim prirodnim ljepotama i bogatstvima, čistim, bistrim, zdravim izvorima, slatkim i slanim vodama, najrazličitijom florom i faunom, dugom, razvedenom, prelijepom jadran-skom obalom, najraznorodnijim reljefima, plodnim ravnicama, nekolicinom klimat-skih pojaseva na relativno malom zeml-jopisnom području. Obzirom na izuzetne prirodne ljepote kojima obiluje, konačno zarađene samostalnosti za kojom su Hrvati povijesno težili, Hrvatska je nakon agresor-skog napada imala veću šansu od bilo kojeg svjetskog odredišta da se pretvori u obećanu zemlju. Premda je izgubljena čitava gener-acija mladih hrvatskih sinova koji su hra-bro oslobodili svoju domovinu, ista je imala prigodu početi graditi zemlju na zdravim, dobrim, konstruktivnim temeljima.Ali, posljednje desetljeće i pol Hrvatsku je obilježilo stagnacijom, rasprodajom zemlje i dobara koja su bila vlasništvo svih koji su ih stjecali. Hrvatska je zemlja većim dije-lom postala vlasništvom stranog kapitala zahvaljujući dilanjima naših vlastodržaca. Na račun nekadašnje srednje klase, gazde su nezakonitim manipulacijama stvorile svoj teren bezmjernog bogaćenja. I ti novopečeni tajkuni koji nikada ništa nisu konstruktivno radili (nisu niti bili za to osposobljeni jer su svoje živote proveli na komunističkim vlas-tohlepnim klupama ili u podrumima zapa-da gdje su bili zadnji sluge), poharačiše nam zemlju. Ti i takovi, uzevši Hrvatsku u svoje ruke i precizno isplaniravši njeno totalno uništenje, paralizirali su sve progresivne ak-cije onih nekorumpiranih (koji nikad nisu za to imali potrebe budući da su pripadali nekoj ljudskoj eliti).Hrvatska raspolaže sjajnim znanstvenicima, gospodarstvenicima, stručnjacima,… Hr-vatima. Oni mlađi velikim dijelom odlaze trbuhom za kruhom jer u Hrvatskoj za njih posla nema. Stariji i privrženiji zemlji (jer su tu stvorili generacije svog potomstva) čiji su tragovi samo rad uz žudnju za dobro-bit zemlje Hrvatske kojoj poklanjaju svoje

vrijeme znanstvenim radovima, analizama, vapajnim obraćanjima gazdama kako bi se ova suluda igra vještica s Hrvatskom i Hrva-tima skončala te da se spasi od Hrvatske to što se još spasiti dade, opetovano se bore sa vjetrenjačama. Ti i takovi Don Kihoti koji su svoju ekspertizu, život, nadahnuće i na-por poklonili u svojstvu vrhovnih koman-danata u hrvatskom oslobodilačkom ratu, bili profesori uglednih veleučilišta, a ne pri-vatnih tzv. Učilišta na kojima se velikim di-jelom prodaju diplome, ne samo da su mar-ginalizirani, nego potpuno onemogućeni u bilo kakvom koraku naprijed, njihova je ekspertiza ignorirana od strane naših hr-vatskih egzekutora. Opetovano se boreći s vjetrenjačama, doživljavaju sramotna ponižavanja od strane kojekakvih diletanata koji su se sumnjivim rabotama popeli na Olimp države te ih ti takovi beskičmenjaci (koji otimaju čak i njihova znanstvena dje-la) ucjenjuju tzv. doškolovanjem.Znanstvenici koji ovise o teroru birokracije, o nepokretanju države Hrvatske u pozi-tivnom smjeru, koji se bore protiv upor-nog kresanja ljudskih prava i uništavanja dostojanstva čovjeka, stanovnika, branitelja Hrvatske, koji su svjetski poznati i priznati u disciplini energetike, rukovođenju države u kriznim stanjima i svojim respektabil-nim područjima , umjesto da su na čelu državnog aparata za uspostavu reda, kon-strukcije, uređenja i sretnije budućnosti države Hrvatske, objavljivanjem svojih ra-dova, na žalost, samo pušu u prazno.Izgleda da, ako i čitaju, gazde ne razumiju jezik znanosti, konstrukcije, dobrobiti, progresa, boljitka, uljuđenosti, pravih vri-jednosti. Njima, kojima je primarno bilo u novopečenoj “demokraciji” oteti što više mogu a ne misliti na majku domovinu Hr-vatsku i Hrvate u njoj, uspravni, smjerni, moralni stručnjaci samo smetaju. Budući ih ti i takovi ometaju u njihovoj nakani da zauvijek ostanu i harače po visokim položajima, odlučili su ih sasvim neutralizi-rati (više nego uspješno). To pakleno kolo hrvatske totalne entropije traje ometajući bilo kakav pozitivan pomak. I dok se svjes-ni, savjesni znanstvenici i stručnjaci upinju pokazati rezultate ovog divljanja, nereda i daljnjeg uništavanja zemlje, dotle je jedina zvijezda vodilja hrvatskih gazdi još se jače, žešće i dublje usidriti u iskorištavalačke vode Hrvatske i hrvatstva. Jedina im je ambicija

zadržati vlast prisvajajući na račun Hrvatske i Hrvata sve što im ne pripada. Da li itko tko voli Hrvatsku i Hrvate može ponuditi bilo kakvo konstruktivno rješenje za ova zla osim jezičnog obraćanja onima koji se prave gluhi. Repetirano se pokazuje da je takovo obraćanje “carevima” Hrvatske neučinkovito, jalovo. Neusporedivo je teže liječiti nego spriječiti. Kako je moguće pravim ljudima doći do izražaja, gospodarstvenicima, stručnjacima, domoljubima omogućiti da se rehabilitira-ju, da u svojim respektabilnim područjima povedu zemlju u bolje sutra? Što se još treba dogoditi standardnom Hrvatu da se osvijes-ti i da ne bira one koji uništiše Hrvatsku?Gramzivost i želja za profitom su također ljudske osobine. Međutim, erozija mora-la je stvorila da su to primarne osobitosti naših gazda koji su zemlju doveli do stanja neuređenosti i stagnacije. Da li krvava hr-vatska rijeka doista vodi u autodestrukciju ovakvim nezapamćenim neredom? Sadašnja situacija nije održiva na dugo. Da ne spom-injemo useljavanje raznorodnih kultura, boja i nivoa u zemlju. Oni otvaraju nove mogućnosti za sebe i progresivno se množe dok hrvatski građanin stagnira, izumire.Najbolnije je gledati umiranje vlastitih ko-rijena, a to je ono k čemu nas naše gazde vode. Stoga, osvijesti se Hrvatska! Osvijes-tite se ljudi, pogođeni Hrvati. Neka vaše ponornice streme ka ponovnom rađanju moralnih načela uljudbenog ponašanja, uređene zemlje Hrvatske. Nemojmo doz-voliti da nas se i dalje vara, ucjenjuje, neu-tralizira, anatemizira. Izgrađujmo bolju, moralniju, čestitiju, uljuđeniju Hrvatsku za sve nas. Ukoliko ćemo čekati da neki hr-vatski Kunta Kinte uzme stvar u svoje ruke, biti će prekasno. Prije toga će generacije Hrvata koji su pripadali uljuđenom svijetu, srednjoj klasi biti robovi. Mi znamo što to znači. A to je ono što nam najmanje treba. Spasimo Hrvatsku!

IZ KANADE ZA DOMOVINU piše - Zvjezdana Hlad

znanost.hssd.hr

POZIVAMO SVE HRVATSKE ZNANSTVENIKE U

DOMOVINI I ISELJENIŠTVU DA NAM SE SA SVOJIM

IDEJAMA, TEKSTOVIMA I DR. JAVE NA

znanost@hssd.hr

eritorijalna zajednica, nacionalna i regionalna, lokalna i obiteljska određena je teritorijem i lokacijom

življenja u kontinuitetu generacija. Okoliš i klima, zemljište i topografija čine životni prostor tih zajednica, nepromjenjivu struk-turu njihovog identiteta; o očuvanju i zaštiti okoliša, korištenju zemljišta i gospodarenju životnim prostorom ovisi njihova opstojnost, razvoj i kvaliteta življenja sadašnjih i budućih naraštaja. Korištenje zemljišta ovisi i o naslijeđu i navikama, politici i gospodarenju zemljištem, o osviještenosti indoktrinirane javnosti i do-nosioca odluka (napuštenom ideologijom ili današnjim marketinškim liberalizmom), o tendencijama mlade populacije i obrazo-vanju. Hegemonistička politika bivših država bila je usmjerena iskorjenjivanju nepodobne etničke ili klasne populacije. Lokalnoj zajed-nici i obitelji je otežavano ili onemogućeno korištenje njenog zemljišta i uz pomoć cen-traliziranog gospodarenja njenim životnim prostorom, pa čak i formalnim planiranjem prostora i pratećom represivnom regulativom. Onemogućeno je obiteljsko poduzetništvo i spriječena inicijativa korištenja zemljišta za opstojnost, samozapošljavanje, neovisnost obitelji ili njeno kvalitetnije življenje. Nao-brazba je slijedila ideološki diktum ukidanja obitelji i privatnog vlasništva, pa nisu niti školovane profesije za planiranje i gospoda-renje privatnim zemljištem. Indoktrinacijom i naobrazbom je oduzeta motivacija za bolje korištenje zemljišta, a mladim naraštajima iskustvo življenja u prirodnijem okruženju. Kvaliteta življenja mjeri se potrošnjom roba, a zanemaruje se kvaliteta zajednice življenja i njenog prostora. I dobronamjerna politika socijalnog stanovanja ubrzava preseljenje po-pulacije u rezervate stanovanja industrijskih gradova - u posljednju postaju na putu bez povratka, u okruženju neiskorištenog zemljišta – pa tako rezultira istim posljedica-ma: ubrzanom depopulacijom i izumiranjem lokalne zajednice i obitelji, koje je izjednačena s potrošnom robom na globalnom tržištu ra-dne snage. Generacijska opstojnost na mjestu življenja daje potrebnu prostornu i vremensku dimen-ziju za osmišljavanje dugoročnog i održiva

razvoja (u rezervatima stanovanja vitalna po-pulacija izumire kao stablo presađeno u vazu koje nema tko zalijevati). Životni prostor i u neovisnoj domovini još uvijek ne pripada lokalnoj zajednici. Najvre-dnijim prostornim resursima gospodare državna poduzeća, a ako je privatno vlasništvo, zemljište je prepušteno nemoći raseljavanih i raseljenih suvlasnika. Nerazriješene međe usitnjenih i tržišno bezvrijednih parcela kost su razdora srodnika i prepreka korištenju zemljišta kao resursa razvoja lokalne zajedni-ce; takvo stanje je poticaj za brže raseljavanje, a državna poduzeća čak i privatno zemljište dugoročno otuđuju na najjeftiniji način kon-cesijama lovišta. Životni prostor, branjen u ratu, moguće je obraniti u miru samo odgovarajućom strategijom gospodarenja pro-stornim i zemljišnim resursima za razvoj teri-torijalne zajednice. Tome prethodi politička volja i strategija gospodarenja prostorom za održivi razvoj, profesionalno razumijevanje i iskustvo korištenja prostornih resursa na ra-zini lokalne zajednice, i odgovarajuća znanja i naobrazba. Promjena je moguća u neovisnoj državi ako se osvijeste uzroci postojećeg stanja i prihvate načela održiva razvoja po kome je životni prostor, okoliš, zemljište i lokacija generacijskog življenja trajni i najveći resurs razvoja, obitelji i teritorijalne zajednice.To je moguće primjenom eko tehnologija i

T

Plitvička jezera — iskonski humani okoliš čovjeka

32

eko vrtlarstva, u okvirima eko poduzetničkog naseljavanja, a to znači osposobljavanjem in-stitucija gospodarenja zemljištem permanent-nim procesom usklađivanja interesa brojnih korisnika, planiranjem sveukupnog životnog prostora lokalne zajednice, građevinskog, poljoprivrednog i šumskog zemljišta kao i zaštićenog okoliša, za kvalitetnije življenje teritorijalne zajednice i njenu opstojnost i u kriznim vremenima.Zemljište je jedini, trajni i najveći resurs održiva razvoja, koji se znanjem, boljim i dužim korištenjem uvećava, u kontinuite-tu generacija, koje nadograđuju dostignuća prethodnika, i tako oplemenjuju tlo i krajolik i obogaćuju životni prostor, zemljište i krajo-lik za sebe i potomstvo. Time se mnogostruko više vraća ulaganje od bilo kojeg drugog te se i najmanja lokalna zajednica može razvijati i postati privlačno mjesto kvalitetnog življenja, povratka, razvoja, boravka i rekreacije. Stalno mjesto življenja osmišljava korištenje sve više slobodnog vremena u okolnostima sve manjih mogućnosti punog zaposlenja nastupajućeg informatičkog društva robotizirane proizvo-dnje i u okolnostima povećanih potreba za porastom lokalnog poduzetništva i usluga. Način življenja ovisan je o umijeću i načinu korištenja zemljišta. Zato bi svaka strategija razvoja trebala započeti vizijom življenja i konceptom korištenja zemljišta ili životnog prostora, kao najvećih resursa održivog go-spodarstva najvećeg broja lokalnih zajednica. Optimalno korištenje zemljišta, kao resursa razvoja, pretpostavlja naobrazbu za gospo-darenje životnim prostorom permanentnim planiranjem, uobičajenim za manje važne in-dustrijske resurse, uz primjenu odgovarajućeg znanja, informatizacije i dostignuća eko teh-nologija. Trebalo bi odgovoriti na pitanje dali je gospodarenje zemljištem, naslijeđeno prostorno planiranje i gospodarska politika u funkciji raseljavanja i odlaska ili u službi održiva razvoja, dali naslijeđeno prostorno, ruralno i urbanističko planiranje stvara pro-storne preduvjete za privatnu inicijativu i samozapošljavanje i eko poduzetništvo, dali obrazovanje usađuje odgovarajuća znanja i osjećaje za opstojnost lokalne zajednice i zavičajne obitelji, ili je još uvijek moti-

Od svih prirodnih resursa zemljiπte je neupitno najveÊi. ProuËite kako zajednica koristi svoje zemljiπte i ubrzo Êete saznati kakva Êe biti njena buduÊnost.

E. F. Schumacher: Small Is Beautiful, 1973.

GOSPODARENJE ÆIVOTNIM PROSTOROM

33

virano obrascima življenja po načelima mehanicističkog, materijalističkog i dogma-tskog industrijalizma, po diktumu ukidanja vlasništva, obitelji i privatne inicijative ili po diktatu tržišta po kome se profitabilno zemljište zagađuje, iscrpljuje i degradira a neprofitabilno napušta.Prostorna nepismenost je glavna zapreka održivu razvoju. Stvaranje prostornih pre-duvjeta eko poduzetništva i naseljavanja s ciljem kvalitetnijeg življenja je predu-vjet održiva razvoja. To je moguće ako su školovane profesije za tu svrhu i usposta-vljena mreža profesionalnih usluga za bolje i kvalitetnije korištenje prostora i okoliša na nivou lokalne zajednice. A to danas nije tako; potrebni su odgovarajući obrazovni progra-mi i permanentno prostorno opismenjivanje javnosti i donosioca odluka Planiranje, projektiranje i dizajn životnog prostora pre-duvjet je sređivanju naslijeđenog nereda u prostoru i optimalnog korištenja posjeda i zemljišta, regulativom građenja i uređenja prostora u funkciji kvalitete generacijskog življenja i opstojnosti doma (oikos-a) obi-telji, te zaštitom okoliša i bioraznolikosti po načelima bioetike ili ekoetike. Naslijeđe stoljetnog zanemarivanja zemljišta vodi ra-sprodaji zanemarenog obezvrijeđenog posje-da na obveznom europskom tržištu nekret-nina, umnožava jeftine koncesije lovišta na teritoriju lokalne zajednice, a populaciju premješta u planirane ili neplanirane re-zervate stanovanja u gradovima po modelu planiranja industrijskog grada zamišljenog u XIX. stoljeća. Postindustrijsko društvo razvijenih informatičkih komunikacija traži drugačiji pristup korištenju prostornih re-sursa. Zemljišna politika može dati perspek-tivu generacijske opstojnosti i kvalitetnijeg življenja, ako zemljište i prostor shvaća kao glavni resurs održiva razvoja. Odgovarajuće planiranje i upravljanje prostorom može umnogostručiti vrijednost prostornih re-sursa, zemljišta i lokacije življenja, jer pla-

niranjem usmjerava korištenje zapuštenog zemljišta prema kvalitetnoj lokaciji življenja za lokalnu populaciju i tržište koje tako fi-nancira i njegovo uređenje.Kvalitetna lokacija s vrtom za kvalitetnije življenje, razvoj i opstojnost doma obitelji može biti glavni motiv ostanka i povratka nakon nezaustavljivog odlaska mlade po-pulacije u potrazi za perspektivnijim zapo-slenjem i boljom zaradom u razvijenijim krajevima. Prenaseljena, pravna ili neprav-na divlja izgradnja, u okruženju zapuštenog

zemljišta i onečišćenog okoliša postaje neprivlačno mjesto življenja i ostanka. To je najteže nadoknadivo naslijeđe bivših država: zanemareno nasljedstvo, usitnjen i zapušten posjed, nepoznate kvalitete tla i međe, za-nemaren katastar, nepostojeće ruralno pla-niranje, neprovedivo i formalno prostorno i urbano planiranje na nepreciznim geo-detskim kartama i katastarskim kartama iz 19 stoljeća, zapostavljanje profesija plani-ranja i gospodarenja zemljištem. Nemoćnoj i osiromašenoj lokalnoj samoupravi ostala

Dobre namjere se lako mogu iskriviti, ali loše – teško popraviti.

HRVATSKI SVJETSKI SABORBroj:0 1-2/2006.Poreč 9. veljače 2006.

OTVORENO PISMOREPUBLIKA HRVATSKA

Saboru Republike HrvatskeVladi Republike Hrvatske

Poštovani! Molimo Vas da, u što je moguće kraćem roku pokrenete postupak i donesete Zakon kojim će se cijelo područje Republike Hrvatske proglasiti EKOLOŠKIM ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM.

O b r a z l o ž e nj e:

Hrvatska svojim prirodnim bogatstvima, geografskim položajem i politički dobrim odnosima sa svim zemljama svijeta ispunjava uvjete da bude zaštićena prirodna oaza u srcu Evrope. Da služi svim građanima Evrope i svijeta. Svijet i Evropa su spremni financirati te pro-grame i spremni su osigurati sredstva za investiranje u zdravstveno—sportske programe i eko proizvodnju te u razvoj potrebne prateće industrije za te programe. Prijedlog podržavaju: Evropska ekonomska zajednica, Hrvati koji žive i rade u Evro-pi, Americi, Australiji i drugim zemljama svijeta. Sve Vlade i grupe biznismena sa kojima je do sada direktno ili indirektno kontaktirati. Osim Evrope, zdravstveno-sportske i eko programe podržavaju i spremne su iste financirati investitori iz Izraela, Kanade, Amerike Australije i Japana. Investitori iz Evrope, Amerike, Australije i istočnih zemalja su veoma zainteresirani za investiranje u Hrvatsku u programe zdravstveno-sportsko rekreativnog i agroturizma, Hrva-tska mora iskoristiti posebno ako znamo da je to posljednji trenutak u povijesti Hrvatske da se to realno može realizirati. Hrvatska može dobiti neograničeni iznos sredstava za investiranje u navedene pro-grame. Europske zemlje pokazale su veliki interes za navedeni program u kojem vide svoj vla-stiti interes. Evropa zna da jedino Hrvatska na evropskom kontinentu ima te mogućnosti koju joj pružaju prirodne ljepote izvori čiste, pitke vode, šumski i poljoprivredni resursi koji još nisu zagađeni i pogodni su za proizvodnju prirodne zdrave hrane. More i otoci sa razvijenom oba-lom omogućavaju da Hrvatska bude centar zdravstveno-rekreativnog turizma zemlja odmora, ljubavi, sreće i životnih vrijednosti koje ni jedna evropska zemlja ne može pružiti jer nema takve prirodne resurse niti geografski položaj koji ima Hrvatska. Ka tome treba dodati tradicionalnu gostoljubivosti Hrvata i njihovu toplinu te spremnost na životne radosti, kojih je u svijetu sve manje i manje. Hrvatska ima sve uvjete da postane oaza odmora i rekreacije u Evropi te Vas molimo da te uvjete iskoristimo za sadašnje i buduće generacije. Pozivano sve udruge, udruženja koji na bilo koji način potiču ekologiju, prirodnu zdravu proizvodnju hrane i zaštitu prirode da nam se sa svojim zahtjevima pridruže te pomo-gnu kako bi se ideja da Hrvatska bude oaza odmora i rekreacije u Evropi ostvari i realizira na dobrobit Hrvata, Evrope i cijelog svijeta jer od toga mogu imati svi narodi svijeta koristi. U nadi pozitivnog rješenja unaprijed hvala!

Vaši prijedloge i preporuke, savjete ili negiranja opravdanosti zahtjeva možete slati na e-mail: pravo@hssd.hr, www.hssd.hr, www.nekretnien.hssd.hr

Predsjednik:Niko Šoljak, prof. ing.

3534

ako je u članku ponovljeno mno-ga toga već rečenog i napisanog, mudro je i pametno ponavljati

činjenice koje mi Hrvati ne možemo i ne smijemo zanemariti. Iz istih je razloga Isus namjerno ponavljao svojim učenicima i nekoliko puta iste stvari. Rijetki, veoma rijetki su Hrvati koji se odluče javno pisati iz kršćanske perspektive gledanja i razumije-vanja. Krajnje je vrijeme da počnemo govo-riti i pisati istinu o domovinskim i iseljenim Hrvatima. Posljednjih nekoliko godina na-pisao sam mnogo članaka na ovu temu iz kršćanske perspektive, ali veoma mali broj ih je objavljeno u domovinskim ili iseljenim novinama. Zašto?!Sveto pismo nam nepokolebljivom sigurnošću stavlja istinu pred oči, htjeli je priznati ili ne. U Svetom pismu možemo naći veliki broj primjera koji nas upozo-ravaju( a to je spasonosno Božje zrcalo istine) da ne smijemo zatvarati oči i dalje biti slijepi i gluhi prema istini. Dobro je čuti, govoriti i pisati o istini, jer ona oslobađa čovjeka i naciju! Velika je pogreška misliti i vjerovati da se istina neće doznati. Bog, naš Gospodin Isus Krist u Svetom pi-smu kaže: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k ocu osim po meni!”(Ivan 14,6)

Istina o domovinskim HrvatimaHrvatski znanstvenik i sportaš svjetskog glasa prof. dr. Žarko Dolinar koji je umro prije nekoliko godina, u članku pod naslo-vom “Životno sam i radno zainteresiran da mojem narodu bude bolje”(Večernji List iz Zagreba. 13. travnja 2002. godine) izjavio je:”Ja sam životno i radno zainteresiran da mojem narodu bude bolje. No kada idete analizirati probleme, zaključiti ćete da je na djelu 50 posto svjesna ili nesvjesna sabotaža. Prva je nerad, pa nesolidarnost, nemoral-nost, nered, zakašnjavanje, telefonomanija, odnosno putomanija, neoznačavanje putova, nepridržavanje dogovora, silno trošenje... U Hrvatskoj se dobrim dijelom odgajaju kameleoni, poltroni, ulizice,

bleferi, širi se protekcioni-zam, nepotizam, u svemu se pretjeruje, napuhava se i nekad laže... Sramota je da je hrvatski akademičar stoljećima šutio, čak se time i prsio. Svi su većinom ustrašeni i zabrinuti za svoja namještenja, za svoj ugled i egzistenciju... Svega smo se naslušali kad je riječ o hrvatskom problemu, a ne želimo priznati da smo sami sebi krivi... Žalosno je da čovjek u ovoj zem-lji svoje znanje i iskustvo može vrednovati samo ako stupi u politiku!”U Nedjeljnom Vjesniku, u rubrici “Tema dana” 9. veljače 2003. godi-ne pučki pravobranitelj Ante Klarić govori javno i otvoreno o općem stanju u društvu, političkoj kulturi, prevladavajućim porivi-ma u hrvatskoj politici, te o posljedicama koje su se u vezi s time dogodile u hrva-tskom društvu: “Došli smo u fazu kada su porivi za vladanjem i za uzimanjem moći u hrvatskoj državi, ispred nacionalnih in-teresa od kojih su svakako najvažniji život hrvatskih ljudi, kvaliteta življenja, kultura odnosa, učenje življenja demokracije i vla-stite države. Prema tome, još se nalazimo u fazi kada sami sebi namećemo negativni predznak Balkana...Osobno sam, a kako vidim u tome nisam usamljen, zaprepašten činjenicom da smo, ostvarivši slobodu i državu, u nekim segmentima otkrili i svoje najnegativnije porive....U izbornoj smo go-dini kada se opet vode rasprave oko izbor-nog zakona. Izborni zakon bi trebao biti takav da se omogući sudjelovanje što većem broju ljudi koji ne ovise o partijskim intere-sima i listama, i koji nisu na njih dospjeli po kriteriju poslušnosti i podobnosti. Dakle, da se da šansa ljudima koji su neokaljani i časni i koji se nisu ogriješili ni prije ni sada. U tom smislu, sudeći prema nekim prijedlo-zima, ne vidim da će se dogoditi pomak...

Način na koji ćemo utirati svoj vlastiti put u budućnost uglavnom ovisi od nas samih. Iz ovog iskustva slobode i vlastite države danas trijezno možemo zaključiti da svi problemi povijesnog nasljeđa nisu ovisili o drugima nego uglavnom o nama. To je onaj dio naše nesretne povijesti iz kojeg bi trebali naučiti kako krenuti u budućnost!”

U Hrvatskom tjedniku “Fokus”, 22.tra-vnja 2005. godine veoma pametno i hrabro prof. dr. Ante Vukasović piše slijedeće o moralnoj krizi i pogubnim posljedicama u današnjem hrvatskom društvu: “Živimo u doba nagloga razvoja znanosti i tehnologije, u doba postizanja materijalnih dobara, ali i postojanja teških zločina, širenja mafije, ne-pravde, genocidnih ratova i gaženja ljudsko-ga dostojanstva. Čovjek postaje sve moćniji, ali i sve nečovječniji. Homo sapiens počinje zaboravljati da je i homo moralis. Opčinjen mogućnostima ljudske spoznaje, zanema-ruje vrijednosti. Unatoč neprijepornim postignućima novovjekovne znanosti, kri-za je zahvatila sve pore društvenoga života. Manifestira se kao društvena, politička, gospodarska, ekološka, odgojna: kao kri-za filozofije, morala, svekolike kulture, vrijednosti. Kriza je postala opća pojava, društveni fenomen, tragična, a može biti

HRVATSKA ISTINA ILI ISTINA O HRVATIMA

PIŠE:

Zvonimir B. Ranogajec,Krscanski TV producent

I

RECITE OTVORENO

3534

i fatalna jer čovjeku i čovječanstvu prijete onemogućavanjem postizanja povijesnih težnji, ljudskih svrha i ideala.....Najteža i najopasnija je moralna kriza. Ona obezvrjeđuje etičke, religijske, duhovne, općeljudske vrijednosti i ostavlja moralnu pustoš. Prati je utilitaristička korisnost, hedonističko uživanje i materijalizacija života potrošačkoga društva. Jednostranim isticanjem materijalnih dobara, koristi, la-godnoga života i uživanja stvara iluzije na-pretka i boljega svijeta, a u njemu je sve više zla. Osobna korist i nerazumno uživanje odvode ljude na pute zločina. U svijetu teh-niziranog vrjednovanja života “materijalna dobra vrijede više na ljestvici vrijednosti ne-goli sam život” (V. Pozaic)

U Croatian Chronicle novina-ma iz New Yorka, 23. siječnja 2006. godine Šime Letina piše (Hrvatski propusti i nedoslje-dnosti): “Hrvatska, poslije petnaest godina svoga osa-mostaljenja, još uvijek živi u neizvjesnosti i napetim iščekivanjima. U proteklim godinama, od 1990. do danas, kroz izborne utrke različitih političkih i nepolitičkih stra-naka i koalicija, mijenjale su se vlade i političari, ali je men-talitet kao oblik nasljedstva iz jugokomunističkog društva, u ljudima i državnim institucija-ma, ostao isti......(Izvađeno iz konteksta teksta)...Veliki broj današnjih hrvatskih političara i diplomata, bez obzira na stranačku pripadnost i politička uvjerenja, prema Hrvatskoj se odnose kao što su se nekada odnosili prema Jugoslaviji. Ona im je draga i prihvatljiva toliko, koliko im omogućava vlast i političku karijeru. Poli-tika u Hrvatskoj je spala na puku trgovinu, a političara se procjenjuje i ocjenjuje kao trgovca. Onaj tko više “jami” ispada i bolji političar......Da bi istakao i opravdao svoju “političku snalažljivost”, Radimir Čačić je prošle godine, bez trunka srama, na jed-nom hrvatskom javnom nastupu, u Kalifor-niji, dobacio tamošnjim Hrvatima: “Korupcija je urođena u naš narod, ona je potrebna hrvatskoj državi. Obo-gatio sam se na lak način, imam 17 tvr-tki i nikad ne bih živio tu gdje vi živite. U Hrvatskoj se još uvijek posluje prema feudalnim principima. Prestanite biti to-liko emocionalni” Ovom izjavom gosp.

Čačić je samoinicijativno i slobodno dao Hrvatskoj i hrvatskom sudstvu opravda-ne razloge za istragu, ali nažalost hrvatsko sudstvo nije reagiralo. Svojom šutnjom na izjavu gosp. Čačića, hrvatske državne institucije su potvrdile da su političari u Hrvatskoj nedodirljivi i da se u njoj ništa nije promijenilo. U Hrvatskoj još uvijek vrijedi jugokomunistička parola “snađi se druže”. Žalosno! Ugled i poštovanje u hr-vatskoj politici se ne mjere po sposobnosti-ma, čestitosti, poštenju i doprinosu žrtava za opće dobro, nego koliko je tko mate-rijalno i politički napredovao, a u hrvatskoj politici i diplomaciji najbrže napreduju oni koji su odani i poslušni stranačkim vođama,

te međunarodnoj zajednici i onima koje je ona ustoličila. Gdje su tu hrvatski interesi?

Istina o iseljenim Hrvatima Hrvatsko iseljeništvo je druga polovica hr-vatskog nacionalnog korpusa prema povije-snim, političkim i demografskim mjerilima. Nepobitna je činjenica da je iseljena Hrva-tska, kao i domovina, zaslužna za usposta-vu i obranu suvremene i suverene hrvatske države. U našoj se domovini Hrvatskoj toliko malo i iskrivljeno zna o hrvatskom iseljeništvu i njegovoj ulozi tijekom Do-movinskog rata i u proteklih deset godina! Zašto? Opći dojam hrvatskih iseljenika di-ljem svijeta je da današnja vlast u Hrvatskoj ne zna, ili ne želi iskrenu suradnju s njima. Nije tragedija biti brojčano mali narod, ali tragedija je kada se brojčano mali narod međusobno dijeli i ne slaže!

Hrvatski čovjek u iseljeništvu zaista želi, iskreno i s poštenim motivima, pomoći svojoj domovini Hrvatskoj, koju bezuvjet-no voli, koju obožava! Marijan Bošnjak, Hrvat iz Australije piše: “Živimo u svije-tu, daleko od naše domovine, ali smo još uvijek dio hrvatskog naroda! U nama teče hrvatska krv, u nama još uvijek kuca hr-vatsko srce. Naša ljubav prema domovini nije nestala, ona je bezuvjetna. S velikim zanimanjem pratimo sto se u njoj događa. Još uvijek pomažemo i pomagati ćemo uvijek našoj braći sestrama Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i novcem i raznoraznim aktivnostima, bodrimo ih politički i moralno. I nije nam sveje-

dno ako su hrvatski interesi ugroženi, ako se Hrvati iselja-vaju, ako je vlast nesposobna, ako se lošije živi, ako se proble-mi ne rješavaju”.

ZaključakU biti, ništa novo nisu rekli ni dr. Žarko Dolinar, Ante Klarić, prof. Ante Vukasović ni Šime Letina! “Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći:” Gle, ovo je novo!” “Sve je već davno prije nas postajalo!”, rekao je kralj Salamon koji je napisao knjigu Propovjednik u Svetom pismu. Mi možemo ignorirati Sveto pismo i ne vje-rovati Božjoj riječi, koja nam nepokolebljivom sigurnošću sta-vlja istinu pred oči. Sve tvrdnje

nevjernika ne mogu to pobiti, pa makar se netko od njih i čvrsto držao svojih stajališta. To ništa ne mijenja činjenice o kojima Sveto pismo govori.

Mi možemo ne vjerovati u Boga, ali to ne znači da ON ne postoji!

Bez obzira na to koliko se ljudi u Hrvatskoj izjasnilo kršćanima, katolicima, Hrvatska neće biti ništa više kršćanska nego što je danas, jer problem je kudikamo dublji i složeniji od toga. Problem je u duhovnosti naroda! Nedvojbeno će budućnost Hrva-tske biti bolja, ljepša i sigurnija ako i iselje-na Hrvatska pridonese svojim djelima, te na pravi način bude prepoznata, prihvaćena i uključena u sve što zrcali njenim na-pretkom.

RECITE OTVORENO

dbor za likovnu umjetnost Hrva-tskog Svjetskog Sabora pokrenuo je u sjedištu Likovnog centra u

Ludbregu, program za djecu i odrasle pod nazivom ‘’Kako snovi postaju stvarnost’’.Putem radionica keramike moguće je ostva-riti dio svojih snova. Cilj ove radionice ke-ramike je da polaznici imaju mogućnost izražavanja svoje kreativne sposobnosti. Naime, glina kao materijal, sa svojim ener-getskim nabojem, utiče na svaku osobu i pobuđuje onaj duboko sakriveni unutarnji segment u čovjeku. Radeći s glinom, on iz-bija na površinu i materijalizira se u vidu pre-dmeta, slike, skulpture i sl. Upoznavajući se s glinom polaznici razvijaju određen odnos prema materijalu istovremeno usvajajući raznovrsne tehnike. Također stječu potreb-na znanja koja, uz pomoć mašte, pretvaraju u prava umjetnička djela. Gledajući daleko u prošlost, zemlja je prva korištena za izradu predmeta od uporabne vrijednosti, a to se zadržalo i do današnjih dana, osim što su pomoćna sredstva za izradu istih usavršena. Ono što je isto, to je materijal, glina (zemlja) voda i vatra, elementi neodvojivi od čovjeka. Stoga se polaznici upoznaju s vrstama gli-ne, njenim svojstvima, tehnikama izrade te tehnološkim procesom. Sam praktični rad zauzima najveći dio vremena od pripreme do izrade, pri čemu se koriste različite ala-tke i druga pomagala za oblikovanje, a isto se tako poboljšava i gipkost i usklađenost ruku i prstiju. Velika paleta boja, koja se koristi kao dekoracija u keramici, daje mogućnost polaznicima da ostvare željeno. Boje pobuđuju određena raspoloženja pa je ovdje mnogo prostora prepušteno mašti na volju. Svakome je omogućeno da se kreati-vno izrazi i pomoću usvojenog znanja rea-lizira svoje snove. Radionice se održavaju jedanput tjedno u trajanju od 3 sata. Osi-guran je materijal, alatke i drugi potrebni predmeti za obradu. Nekima od polaznika ovo je prvi susret s glinom.

Jedna od njih je i Jadranka Draganić koja je izjavila da ju oduševljava rad s glinom i mogućnosti u kojima može izraziti svoje kreativne sposobnosti, a uz to i mnogo toga može naučiti. Snježana Hranić ima

određena iskustva (rad na kolu), a ovdje joj se predočuju različiti načini rada i mogućnosti kreativnog izražavanja.Isto tako i najmlađa populacija došla je na svoje. Abramović Ano i Hranić Marko koji svoje junake iz video igrica prenose na gli-nu

Osim navedenog, za vrijeme ljetnih praz-nika planira se organizirati tečaj keramike za školsku djecu na otvorenom, gdje bi uz igru i rad upotpunili svoje slobodno vrije-me.

Kako je ovo prva godina u kojoj se započelo radom, želja nam je da preraste u konti-nuiranu djelatnost. Na taj način bi ove ra-dionice prerasle u studio koji bi edukativ-no djelovao na mlade ljude željne znanja. Isto tako priređivale bi se izložbe keramike čime bi se doprinijelo širenju kulture te dali mogućnosti polaznicima da svoje radove izlože na što je moguće bolji i ljepši način.

Što je potrebno da bi ste bili sudionik u radionici? Doći i ponijeti sa sobom dobru volju i malo mašte, poručila je voditeljica Štefanija Baranašić.

Pozivate se da svoje prijedloge, primjed-be, ideje, putem e-maila likovni@hssd.hr doznačite i time sudjelujete u kreiranju pro-grama.

Zlatko Baranašić

O

36

U Zadru je, 20.04.2006 navečer od 19,00 do 24,000 održana do-brotvorna aukcija slika renomiranog autora, slikara Petera-Pierre Weis-za iz Zagreba, člana udruge likov-nih umjetnika Izraela. Umjetniku ovo nije prvi puta da u dobrotvor-ne svrhe donira prihode od prodaje svojih slika. Na aukciju su stavljena 34 djela.

Organizator događaja je Motonautički Savez Hrvatske, koji ima licencu i za utrke brzih čamaca «Formule 1» održanih prošle godi-ne u Zadru (ove će godine to biti u Vukovaru). Aukcija se odvijala u njihovim prostorijama kojima pripa-da i club&restoran&galerija «Occu-po Diem». Najviše truda u organizi-ranje aukcije uložila je gđa Daniella Dumass, tajnik udruge i voditelj ga-lerije. Dio prihoda bio je namijenjen općoj bolnici u Zadru, a prihod od 4 izdvojene slike ići će bolnici u Vuko-varu. Vukovaru je bio posvećen i kraći filmski uradak Lea Lisice.

Aukciju je odlično vodila gospođa Helga Vlahović-Brnobić, a u zaba-vnom dijelu programa uzvanike je oduševljavala Zorica Konđa& Joško Banov i klapa « Kontrade «.

Osvrt na slike gospodina Weisza, dao je predsjednik Hrvatskog aka-demskog društva likovnih umjetnika Zadar – prof. Adam Marušić.

Ovih dana i bolnica u Zadru i ona u Vukovaru mogu očekivati pri-mitak novčanih priloga s ove huma-ne akcije.

D.T.

37

NE PLA©ITE SE NI SADA©NJOSTI NI BUDU∆NOSTIema ljepše zore od zore Uskrsnuća. Nikada zvijezda Danica ne sja tako lijepo kao u uskrsno jutro. Nijed-

na noć nije tako svijetla kao noć u kojoj je zasjalo uskrsno svijetlo. U uskrsnoj noći, u zori Uskrsa, u uskrsno jutro zasjalo je Sunce s visine koje svijetli snažnije od svih nebeskih tijela i od svih zvijezda u svemiru i bez kojeg svjetlosti ne bi bilo. Zasjalo je svjetlošću koja je jača od bilo koje svjetlosti, ali u svakom oku neusporedivo lijepa. U uskrsnoj noći, zori i jutru zasjao je Bog, zasjala je Lju-bav sama. U svojoj divnoj enciklici papa Benedikt XVI. piše da je ljubav svjetlo, u konačnici jedino svjetlo-koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrosti potrebne za život i djelovanje ‘’ (br. 39.)

Tijekom teških ratnih dana i u vremenu strahota, kada se činilo da je mržnja progna-la ljubav s ovih prostora, a mrak sasvim na-dvladao svijetlo, borili smo se da preživimo i u toj borbi nerijetko pokazali izuzetnu vjernost Bogu i osjećaj za bližnjega. Vjera nas je snažila da djelima ljubavi svijetlimo u mraku zla. U nama je živjela jaka nada da će zlo uminuti i da će u ovoj zemlji zavladati pravda. Iako su prošle godine otkako je rat završio, čini nam se da je nada klonula, vje-ra se poljuljala, a ljubav iz sebedarja velikim dijelom prešla u sebeljublje. Izgleda kao da je u medijima velikim dijelom umjesto jezika mržnje zavladao jezik nejasnoće i smutnje.Ovog Uskrsa molimo za one koji odlučuju o budućnosti i imaju vlast u ovoj zemlji da teže pravdom jednakopravnošću za svaki narod i svakog čovjeka. ‘’Ne trebamo državu koja će sve uređivati, svime upravljati i sve imati pod svojom vlašću, već državu koja će, u skladu s načelom subsidijarnosti, velikodušno pre-poznati i poduprijeti inicijative koje potječu iz različitih društvenih snaga i predstavljaju spoj dragovoljnosti i blizine ljudima koji trebaju pomoć ‘’piše papa Benedikt XVI. U

spomenutoj enciklici (br.28 ). Molimo za sve koji obnašaju odgovorne službe u ovoj napaćenoj zemlji da budu svjesni svoje od-govornosti i vlast shvate kao služenje svima koji su povjereni njihovoj skrbi poštujući ljudska prava koja svoj temelj imaju u Bogu i koja čovjek nema pravo oduzeti. Neka ih ne nadvlada želja za bogaćenjem i neka u svom radu ne budu vođeni sitnim inte-resima. Nije li došlo vrijeme da napokon uredimo ovu zemlju prema mjeri svakog čovjeka i svakog naroda? Koliko godina treba proći da u nama, građanima Bosne i Hercegovine, prevla-da shvaćanje da je ovo naša zemlja; zemlja u kojoj svatko treba dati svoj makar i naj-manji doprinos da se ostvari jednakoprav-nost svakog naroda i svakog čovjeka jer tada možemo istinski krenuti naprijed bez straha od onog koji pripada drugom narodu, drugačiju vjere i drugačiju kulturu baštini.Draga braćo i sestre! Ponavljam vam riječi anđela upućene ženama koje su došle na Isusov grob: ‘’Ne plašite se!’’ (Mk, 16,6). Isus Krist je uskrsnuo i On je živ među nama svakoga dana. On nam se daruje u svetoj Euharistiji i susrećemo ga u našem zajedništvu tijekom liturgijskih okupljanja i naše zajedničke molitve. Njegova riječ nas tješi, snaži i upravlja. Ne plašimo se budućnosti jer i kad Kristu nismo vjerni, ‘’ on vjeran ostaje’’(2 Tim,2,13); i kad ga ne ljubimo, on nas ljubi; i kad nam se čini da-lekim, on je u dubini duše naše i bdije nad nama; i kad nam je teško, on nosi teži dio našeg životnog križa koji zaslužismo svojim grijesima. Ne bojmo se patnje kada smo Kristu vjerni i kad dobro činimo jer ‘’sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. (Rim, 8,18)Krist je uskrsnuo! Želim da cijeli naš život, draga braćo i sestre, bude trajan uzvik: Krist je uskrsnuo. Isus je živ. Isus nas ljubi. Isus ljubi čovjeka. On želi da se svaki čovjek spa-si i dođe ‘’do spoznaje istine’’ (1 Tim 2,4). Tu istinu nad istinama svjedočimo svojom vjerom i svojom ljubavlju prema Bogu i bližnjem. Na toj istini crpimo snagu za sadašnjost i na njoj temeljimo svoju nadu. Neka naša ljubav po Kristovoj ljubavi zasja u vremenu koje tako čezne za nadom. Bez spremnosti da se sučimo sa sadašnjošću i otvorenim očima pogledamo u prošlost, priznajući i ono što nam nije drago prizna-ti, i bez jake nade u bolje sutra postat ćemo bjegunci i izbjeglice u vlastitoj zemlji, a

SNAGA VJERE - NADBISKUP VRH BOSANSKI KARDINAL VINKO PULJI∆

N našu dušu će ispunjati gorčina koja će nas spriječiti da vidimo ono što je dobro i lije-po. Dopustite mi da se još jednom poslužim riječima pape Benedikta XVI. Iz spomenute enciklike ‘’ Sveci su istinski nositelji svjetla u povijest, jer su muževi i žene vjere, nade i ljubavi(br. 40). Kod svetaca je jedno očito: tko ide ususret Bogu, ne udaljava se od ljudi, već im radije postaje istinski blizak’’( br. 42). Pozvani smo na svetost. Pozvani smo biti nositelji svijetla u povijest koja nam se čini tako jasna, a u isto vrijeme se tako različito o njoj govori. Pozvani smo biti sve bliži Kristu koji nas šalje ljudima. Prepustimo se vodi. Pružimo ruke Kristu, pružimo ruke zajedništva jedni drugima i ujedinimo se na putu dobra. Ne bojmo se darovati Kri-stu i darovati se drugima jer je to put pre-ma Uskrsu.U tom duhu želim svome bratu u biskupstvu Peri i svoj braći svećenicima, redovničkim i dijecezanskim, sretan Uskrs. Neka se ne umore sijati Riječ Božju, slavi-ti Euharistiju, dijeliti svete sakramente, biti često u molitvi, činiti djela ljubavi svima koji su povjereni njihovoj skrbi i svim ljudi-ma u potrebi, imati strpljivosti prema svima i ljubavi za sve. Neka ih ne slome teškoće života i nerazumijevanja na koja nailaze. Neka ih i ovaj Uskrs ispuni novom radošću i gorljivošću za kraljevstvo nebesko.I vama, redovnici i redovnice, želim da živite radosno svoje zavjete te da budu na blagoslov vama i svima koje susrećete. Neka proslava Uskrsa ojača vaše zajedništvo, ispu-ni vas poniznošću i skromnošću te produbi vašu vjernost Kristu zaručniku.Vama, braćo i sestre, želim obilje Božjeg Duha da vas snaži na životnom putu te da vaša vjera u Boga bude snažna i vidljiva po ljubavi prema drugima. Neka Uskrs ispuni vaše srce radošću i osvijetli ga Kristovom svjetlošću koji nas sve poziva na život.Hvala svima koji će se pridružiti našoj rado-sti i koji će pomoći da Uskrs doživimo u svoj njegovoj ljepoti.Svoj braći i sestrama želim sretan i blago-slovljen Uskrs, zazivajući obilje Božjeg bla-goslova na život i rad, te zaštitu i zagovor Marije, Majke Crkve.

Nadbiskup Vrhbosanskikardinal Vinko Puljić

Uskršnja čestitka upućena redakciji lista“Korijeni” i čitateljima. Najtoplije uzvraćamo

REDAKCIJA

don Branko Sbutega

IN MEMORIAM

"PIVAC" NIJE SAMO PREZIME VE∆ I BRAND

Glas SlavonijeI

dok Hrvatska u posljednjih pet-naest godina bilježi stoljetni “bum” u gradnji crkava, tako da ne postoji veći grad u kojem nije

otvoreno na desetke gradilišta, praćeno, pak, sve skupa gunđanjem struke (arhitekti i liturgičari) zbog mnogo kiča i nakarad-nosti, unatoč “ulupanoj” masi novca ne baš prebogate države i vjernika, u Njemačkoj se događa obrnut proces. Katolička će crk-va na “bubanj” u sljedećih nekoliko godina staviti 700 sakralnih objekata, a Evangelička je stavila na prodaju oko 500. Razloga je više. Ponajprije, osim za Božić i Uskrs, crkve u Njemačkoj zjape prazne. Dug za njihovo održavanje prešao je brojku od 60 milijuna eura, a crkveni prihodi se sman-juju, što zbog štednje u njemačkoj državi na svim sektorima, što zbog osipanja vjernika koji ne žele plaćati doprinose vlas-titim vjerskim zajednicama. Svećenika također nedostaje, župe se zatvaraju integrirajući više njih u jednu. I što činiti? Ništa, rasprodaja počinje

Redovničke čelije - apartmani “Moji” redemptoristi (koji su me teološki “odgajali”) prodali su samostan u Hen-nef–Geistingenu, a pater Viktor, “posljed-nji redemptoristički mohikanac” ondje, obavio je nakon blagdana obred desakral-izacije i predao ključeve samostana agenciji za nekretnine. 52 redovničke ćelije bit će pretvorene u apartmane, a preostalih de-set – štale! Kapelicu je kupio jedan indi-jski fizioterapeut, u kojoj će davati usluge svojim slavnim klijentima među kojima je i Michael Schumacher. Gotovo četvrtina sličnih objekata u Njemačkoj je prazna ili beskorisna, posebno oni izgrađeni nakon rata dok je stanovništvo raslo, a religija i vjera bila još u solidnom postotku prak-ticirana. U tom smislu berlinski evangelički biskup, zbog žala nekih vjernika i zajedni-ca, izjavio je za “Die Welt”: “Prodaja crkava je uvijek zadnja opcija. No, ostaviti crkve zatvorenima, bez vjernika, znači kroz god-ine obezvrijediti ih i osuditi na propadanje, jer nema novca za održavanje”. Tako je crkva u Spandau postala trgovina namirni-cama, kapela “Duha Svetoga” u Kempenu je knjižara, “Sveti Martin” u Bielefeldu danas je restoran... Neke su crkve postale gimnastičke i ine dvorane, neke privatne kuće za “elitne” građane. No, ovdje se javio

i drugi problem koji usporava umnogome prodaju crkava: postavilo se pitanje, bez obzira na to što se s objekata skine pos-veta, do koje razine ići s obzirom na “zain-teresirane”, jer su čak neki bordeli izrazili želju, bože mi oprosti, da bogomolje kupe i pretvore u, je l’... Dakako, biskupi su takve opcije s gnušanjem odbili, no postavilo se pitanje koliko je bilo ukusno (kao u vrijeme staljinizma i komunizma na nasilan način) crkve prodavati i pretvarati u sportska borilišta? U tom smislu kulturni sadržaji najpoželjniji su klijenti ali, na žalost, za kup-nju suvišnih crkava tu ne postoji dostatna količina novca, interes da. Restorani, ugostiteljski objekti mondenog sadržaja ili privatne kuće još nekako, ali ispod koje razine ne ići, kome je etički i kršćanski do-pustivo prodati kršćansku crkvu? I tu se dogodio težak udarac kršćanstvu, ne samo u Njemačkoj već i u Europi. Naime, za kupovinu katoličkih i evangeličkih crkava vrlo su se zainteresirali muslimani, budisti te mnoge “uvozne” sekte, spremne odmah “iskeširati” te pretvoriti crkve u džamije. Novca im ne manjka, kao ni vjernika i vjer-skih službenika.

Poraz bez džihada Biskupi su, premda u dugovima “do grla”, takve ponude odbili. Crkve bi naime, ovaj put bez osvajačkog rata, džihada, “mirnim putem” bile pretvorene, između ostaloga, u džamije, što bi značilo tihi trijumf sve življeg islama nad sve umor-nijim kršćanstvom u Europi, koja, kako reče Ratzinger, “mrzi samu sebe” i svo-je korijene. Usput ću spomenuti da u Španjolskoj Zapatero razmatra molbu islamske zajednice za (ponovnim) pret-varanjem kordobske katedrale u džamiju. Budući da i mi danas, nakon pada komu-nizma i Domovinskog rata, kao Njemačka nakon II. svjetskog, masovno gradimo crkve, trebali bismo se, bar što se crkvenih struktura tiče, “preventivno” zapitati gradimo li i živu crkvu, odnosno, ulažemo li samo u zidine, a ne i u ljude, vjernike, bez kojih bi masovna gradnja kakvoj smo svjedoci mogla doživjeti za par desetaka godina njemačku sudbinu: crkva na svakom ćošku, a vjernika i prakticiranja vjere “ni za lijeka”. U ovom zanosu masovne gradnje crkava, neka Njemačka bude, daj Bože, ko-risna opomena Hrvatima: da nam i religija ne postane “promašena investicija”.

O SLUČAJU BRANIMIRA GLAVAŠA OGLASIO SE DRŽAVNI ODVJET-NIK MLADEN BAJIĆ, ALI I FRA ANTE KUKAVICA IZ OSIJEKAFra Kukavica: Znam za pojedine zločine i svjedočit ću o njima

OSIJEK - Glavni državni odvjetnik Mlad-en Bajić kazao je sinoć u Vijestima RTL-a kako u slučaju Branimira Glavaša on nije igrač u političkim igrama između HDZ-a i Glavaša. Bajić je istaknuo kako su policija i Odvjetništvo odradili posao prikupljanja dokaza te da čekaju odluku Sabora o ukidan-ju zastupničkog imuniteta Glavašu, a dobiju li pozitivan odgovor, Državno će odvjetništvo pokrenuti kazneni postupak za ratni zločin. - MUP je Državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu i određena izvješća na osnovi kojih se može zaključiti da pos-toji osnovana sumnja na počinjenje određenog kaznenog djela - kazao je Bajić. O skidanju imuniteta Glavašu Sabor će odlučivati u srijedu, a u Osijeku je taj slučaj i dalje glavna tema. Član postrojbi Hrvatske vojske s funkcijom ratnog svećenika u Osi-jeku, bivši gvardijan Kapucinskog samostana u Osijeku, fra Ante Kukavica, komentirajući slučaj Glavaš kazao je kako su njegova gla-sna razmišljanja i osude zločina, s koje god strane on dolazio, čuli svi koji su prisustvova-li njegovim propovijedima, kako na misama, tako i na pogrebima. - Na pokopu Mate

HRVATI GRADE, A NJEMCI "RU©E" CRKVE

Autor: Ivica ŠolaIZ DRUGIH MEDIJA

Glavaš, slika iz ratnih dana

38

Glas Slavonije

©abića izjavio sam ono što mis-lim i danas. Rekao sam: “Ako se ovako misli graditi hrvatska

država, onda - ne hvala, ne želim takvu Hrvatsku”. Što se tiče Glavaša, bio je karizmatična i nezamjenjiva ličnost u to vrijeme. Ne mogu reći da znam sve što se događalo, ali znam u koliko sam slučajeva pomogao Srbima u Osijeku i široj okolici, a koji su me molili da im pomognem. U pojedinim slučajevima u tome mi je pomogao i sam Glavaš. Rat je bjesnio i mnoge se stvari nisu mogle kontrolirati. U ljudima je rasla želja za oslobođenjem i stvaranjem vlastite države, pa i po svaku cijenu. U tim je trenucima teško vladati sa sobom, a kamoli s drugima. Za nedjela o kojima se govori i dovodi ih se u vezu s Glavašem nisam tada ništa čuo. Međutim, pouzdano znam za pojedine zločine nekih lokalnih dužnosnika iz šire okolice, a članova HDZ-a, za koje postoje i dokazi. Ja ih znam i o tome sam pisao i Jadranku Crniću dok je bio na čelu sudbene vlasti u Hrvatskoj. Svjedočit ću i kazati o njima sve što znam opet kada bude bilo potrebno - kazao nam je jučer fra Kukavica.Iako ne svojom voljom, budući da je na komentar bio potaknut od strane novi-nara, na press-konferenciji održanoj u stranačkim prostorijama HSLS-a, na-jnovije događaje oko Branimira Glavaša komentirao je ratni osječki gradonačelnik i dopredsjednik HSLS-a Zlatko Kramarić. Uz kratko podsjećanje o tro-diobi vlasti, Kramarić je naglasio kako je o situaciji oko Branimira Glavaša na-jbolje ništa ne govoriti iz političkog kuta. - Ne trebamo sada ništa prejudicirati ili politizirati. Pustimo već jednom tro-diobi vlasti da funkcionira bez ičijega upletanja i komentiranja. Državno odvjetništvo je podnijelo zahtjev za ski-danjem imuniteta jednome zastupniku i u njihov se posao ne treba miješati. Sva bi politika u ovome slučaju bila samo u funkciji dodatne komplikacije - zaključio je Kramarić.

Autor: Danijel ĐUROVIĆ

Koalicije SDP-a s Jambom i Demokratskim centrom većina je medija ocije-nila problematičnima i, na dužu stazu, za SDP iznimno opasnima. No dok i SDP i HDZ odbijaju i samu pomisao na to da koaliraju međusobno,

nema druge. Premda ozbiljnih razloga protiv koalicije SDP-a i HDZ-a više nema: nakon reformiranja obje su stranke prestale biti opasne za hrvatsku demokraciju. Zbog čega bi onda njihovo koaliranje bilo opasno? Jer je - odgovaraju neki polito-lozi - gušenje malih stranaka za demokraciju opasno: nakon velike koalicije mali bi izgubili svaki razlog postojanja, jer ne bi imali više nikakvih šansi doći na vlast! Po mom sudu s pravom se zvoni na uzbunu kad god veliki male pokušavaju dotući izbornim zakonodavstvom. Ali ne vidim kako bi za naše male stranke velika koal-icija mogla postati opasna. Prvo, SDP i HDZ danas zajedno pokrivaju manje od 60 posto birača, pa prostora za male nije malo. Drugo, broj birača i SDP-a i HDZ-a nakon njihove se koalicije ne bi smanjio, nego povećao, što vodi jačanju malih. Koalicija HDZ-a s SDP-om ne bi bila dobra samo za HSP i HSS koji žele biti jezičac na vagi, kao što je nekada želio Budiša čiji je HSLS to skupo platio. Ne što bi Budiša bio nesposoban nego jer mala stranka stabilnoj vlasti može voditi samo u stabilnoj, prosperitetnoj zemlji, poput Gencherove Njemačke. A i u Njemačkoj danas vlada crveno-crna, ‘nezamisliva’ koalicija! Velika koalicija ne bi bila opasna čak ni za SDP i HDZ - na dužu bi ih stazu obnovila. No ‘na dužu stazu’ znači bez njihovih sadašnjih čelnika… Tu je pak u prednosti opet SDP jer je Račan već odlučio odstupiti. Čak i Šeks je natuknuo mogućnost koaliranja s SDP-om, a sve glavne interesne grupe i SDP-u i HDZ-u poodavna poručuju ‘isti ste’. No sva je prilika da će i sljedeća izborna kampanja proteći u podmetanjima velikih. Ne što bi naše vlasti bile pokvarene po onoj Actonovoj da ‘svaka vlast kvari čovjeka’, već prije po onoj Andreottievoj - podsjetio je nedavno Damir Grubiša - da “vlast kvari čovjeka osobito kad ju nema”.

KOALICIJA HDZ I SDP?DUŠKO ČIZMIĆ—MAROVIĆ

Glas SlavonijeIZ DRUGIH MEDIJA

39

W

A ZAŠTO SE NE SMIJATI?MALI BRAČNI RAZGOVORI

Žena: “Što da ja umrem? Da li bi se ponovo oženio?” Muž: “Ne bih!” Žena: “Što? Ne voliš biti oženjen?!” Muž: “Naravno da volim.” Žena: “Zašto se onda ne bi ponovo oženio?” Muž: “Dobro, oženio bih se.” Žena: “Bi?” (s tužnim izrazom lica). Muž: (uzdiše). Žena: “Da li bi živjeli u našoj kući?” Muž: “Naravno, ova kuća je super.” Žena: “Da li bi spavali u našem krevetu?” Muž: “A gdje bi drugo spavali?” Žena: “Dao bi joj da vozi moj auto?” Muž: “Vjerojatno, novi je.” Žena: “Da li bi stavio njene slike, umjesto mojih?” Muž: “Vjerojatno bih morao.” Žena: “Da li bi ona koristila moje palice za golf?” Muž: “Ne, ona je ljevoruka.” Žena: Tišina.... Muž: “E, jebi ga………”:

SVI SE LJUDI RAĐAJU SA ISTOČNIM, SAMO BRAČANI I SA SMRTNIM GRIJEHOM....

TkO VIDI BOLJE?Odu žena i muž na kampiranje. Postave šator i legnu spavati. Poslije nekoliko sati, probudi muž ženu i kaže joj da pogleda u nebo. * I, što vidiš gore? Žena se zagleda u nebo i kaže mu: - Vidim prekrasne zvijezde. Muž će joj: * A što to znači? Žena razmisli i značajno reče: - Astronomski gledano, to su milijuni galaksija i milijarde zvijezda; vremenski gledano, sada je oko 3:30 sati; teološki gledano, Bog je svemoćan, a mi smo tako sitni i mali; meteorološki gledano, sutra ćemo imati predivan dan. A što ti vidiš i što tebi to znači? - upita žena. A muž bijesno procijedi kroz zube: *Vidim da nam je netko ukrao šator!

Zašto su oženjeni muškarci deblji od neoženjenih? Neoženjeni dođu kući, u frižideru ništa naročito i odu u krevet. Oženjeni dođu kući, u krevetu ništa naročito, pa odu u frižider.

CRVENO I BIJELO Zaustavi policajac pijanog vozača i veli mu: - “Gospodine, prešli ste na crveno.” Odgovori mu pijanac: - “Je pa morao sam, ponestalo mi je bijelog.”

Zaustavi policajac svećenika zbog prebrze vožnje, a svećenik ga zamoli da mu oprosti jer i on oprašta ljudima. ‘Dobro, oprošteno vam je,’ reče policajac ‘ali za pokoru ćete platiti 300 kuna

kAkVO JE TO DOŠLO VRIJEME: PRVO SkIDAJU GLAVU, A TEk POSLIJE kAPU....?SVAkA SLUČAJNOST JE SLUČAJNA

40

W

ŠTA PRVO NAIĐE...Pošla dva policajca na posao. Veli prvi: ‘Hoćemo li pješice ili autobusom?’ ‘Čekat ćemo pa što prvo naiđe.’

U PIJANSTVO ZBOG ŽENEDva pijanca razgovaraju za šankom: ‘kako reagira tvoja žena kad pijan dođeš kući?’ ‘Nisam oženjen.’ ‘Pa zašto onda piješ?!’

UZAJAMNO VRIJEĐANJE‘Pijani ste, oči su vam crvene,’ upozorava policajac vozača. ‘- Ako ćemo se vrijeđati, vama su uši klempave,’ odgovara ovaj.

IGNORIRAO TRI PUTAPolicajac Mirko vratio se iz smjene pa ga nadležni upita kako je bilo. ‘Šefe, sve u redu, osim što me napastovala jedna prostitutka.’ ‘Mirko, nadam se da si je ignorirao.’ ‘Jesam, šefe, tri puta...’

I HIGIJENA IMA GRANICE‘Pričaju dva policajca: ‘Jučer sam kupio četku za WC...’ ‘I, kakva je?’ ‘Ma ne znam, ipak više volim papir...

RAZGOVOR GLUHIHGlupi: “Šest!” Gluhi: “Nos ti posran!”

LUD ZBUNJENOG...Stoji luđak ispred hotela i maše rukom. Naiđe poslovan čovjek i upita ga: - Da li vam treba pomoć? Luđak kaže: - Pozvonite, gospodine! - Na koji broj? - upita čovjek. - Na broj 3. - kaže luđak. Čovjek pozvoni i upita luđaka: - A što sad? - Bježimo!!!

NA OLIMPIJADU U SANDUKUOdlučio Mate provjeriti kako će ga njegova žena Mara sahraniti, a usput vidjeti kako će se susjed Jure, inače Marin ljubavnik, ponašati u tim trenucima. Ukratko, odluči odglumit smrt... Dolazeći u kuću uhvati se za srce i pade na pod. Mara skoči i počne ga mrdati, ali Mate ne daje znakove života. Vidjevši da je ostala udovica odmah pozove susjeda Juru. Jure brzo dođe, ali kako ni nakon njegove intervencije nije bilo pomoći zaključe da je Mate umro i da ga treba obući kako pokojniku dolikuje.. Mara zapita Matu:- Jure... što ćemo mu obući..?- Pa, ono najbolje odijelo, što drugo—

reče Jure..- Jesi li ti lud—zapita ga Mara.. To

će valjat tebi... Njemu ćemo obući trenerku...

kad su ga obukli u trenerku, Mara zapita:- A na noge, što ćemo na noge...- Daj obuci mu one najbolje cipele—

reče Jure... One talijanske...- Jesi li ti lud—ponovno zapita Mara.

To će valjat tebi... Njemu ćemo obući sportske patike...

I tako naprave. Obuku Matu onako sportski, stave ga u sanduk i obave i druge pripreme za sprovod. kad je pogrebna povorka krenula Mara glumeći ucviljenu ženu zakuka:- Ajmeee Mate, gdje te nose.....?kad je to čuo Mate više nije mogao izdržati nego se prodere iz sanduka:- Na Olimpijadu.... kurvo jedna... Na

Olimpijaduuuuu…...!

41

DRAGI ČITATELJI!UKOLIKO IMATE RECEPTE HRVATSKIH NARODNIH JELA POŠALJITE NAM IH. TO JE NAJBOLJI NAČIN DA IH SAČUVAMO OD ZABO-RAVA I OSTAVIMO GENER-ACIJAMA KOJE DOLAZE. Uredništvo

Potrebno je: 1 kg razne ribe (škarpine, lubine, jeg-ulje itd.)1/8 l ulja1 luk2 češnjaka( bijeli luk) - manjaperšinsol i papar1 žlica konzerve od rajčice ili par ko-mada rajčiceocat

Priprema:Veću ribu razrežemo na komade, a manju ostavimo u komadu .Za 1 kg ribe stavi se 1/8 l ulja i 1 luk. Blijedo se preprži. Doda se isjeckan češnjak, peršin, sol i papar, te žlica paradajza iz konzerve, a u doba svježih rajčica stavi se par svježih rajčica. Kod svježe rajčice najbolje je da je se prije stavi u vrelu vodu na par minuta te joj se oguli kožica pa tek onda doda brudetu. Zatim se lagano spusti riba i dolije se voda tek toliko da riba bude pokrivena. Ostavi se da malo prokuha i onda se doda ocat i pusti da još kuha 1 i po sat na laganoj vatri.

Potrebno je: 500 g liganja9 žlica ulja1 luk4 cesnja cesnjaka (bijelog luka)malo soli, papra i peršina2 žlice vinskog octa ( kvasine) 300 - 400 g rize

Za vrijeme kuhanja brudet se ne smije miješati da se ne bi riba raspala, već se s vremena na vrijeme protrese posuda u kojoj se spravlja brudet

Savjet:Brudet je najbolji od više vrsta ribe kao npr. škarpina, grdobina, komada zubaca, lubina, sarga. kovaca, jegulje, ugora i tunja.U nedostatku te ribe može se koristiti bilo koja druga riba, ali za dobar bru-det bitno je da ima više vrsta ribe.Uz brudet se služi i kuhana palenta ( pura).

Priprema:Lignje se očiste i operu, izvadi se ona prozirna kost po sredini i okoštani dio po sredini krakova. Treba paziti da ne pukne onaj mali mjehurić s crnilom. Njega stavimo na stranu. Meso i krakove od liganja se operu u vise voda i izrezu na komadiće. Na 500 g liganja stavi se u posudu 6 žlica ulja i 1 luk. Luk (kapula) se preprži, doda se bijeli luk i peršin, sol i papar, te stave lignje i ulije se ocat. Sve skupa malo prepržiti, za-tim dodati crnilo i dinstati 1/4 sata. S vremena na vrijeme dolijevati malo vode. Kad je meso mekano sipa se riža. Dinsta se kratko vri-jeme na suho, a onda se dalje kuha, nadolijevajući malo tople vode sve dok lignje ne postanu mekane.Rižot se digne s vatre i pusti da odstoji 10-15 minuta, jer je onda mnogo tečniji. Prije nego se digne sa vatre, doda se još 2-3 žlice ulja i po ukusu malo octa.

RIÆOT OD LIGANJA BRUDET OD MJE©ANE RIBE

GU©TI SU GU©TI

42

43

"PIVAC" NIJE SAMO PREZIME VE∆ I BRAND

RAZGOVOR S POVODOM

Stara pjesma kaže: «Škrta zemlja čuva svoje blago, al’ šta dade tri put više vridi». Premda pjesma govori o vinu

i lozi, ni kad je riječ o nečem drugom nije daleko od istine. Vrgorac, malo i živopisno dalmatinsko zabiokovsko mjesto, poznato po vinu, bikli, Hasanaginici, Tinu Ujeviću, u posljednje je vrijeme poznat i po mesu. A tome je glavni krivac upravo MI «Braća Pi-vac» Vrgorac. Gigant prehrambene industrije iznikao na škrtom kamenjaru djelo je više generacija Pivaca koji su prije gotovo pedeset godina došli u Vrgorac iz burom ovjenčanih Zavojana, mjesta koje je osim sposobnih lju-di podarilo i poznate sportaše kao što su alpi-nist Stipe Božić, nogometaš Alena Bokšić i brojni drugi. Djelo je to oca Milenke koji je udario temelje i djecu naučio da znaju, rade i imaju. Upravo su ta tri brata tvorci «vrgoračkog» gospodarskog čuda. Ne kaže uzalud poslovica «Složna braća kuću grade». Ova tri brata pokazala su da sloga i zajedništvo mogu napraviti i mnogo više. Zašto pišemo o njima? Upravo je primjer MI «Braća Pivac» pokazatelj da se zajedništvom, slogom i ra-dom može živjeti i uspjeti i u škrtom kamen-

jaru, u kraju kojeg su zaobilazile vlade, državnici i napredak. Nakon Franje Josipa, austrijskog cara, S. Mesić je prvi državnik koji je posjetio Vrgorac. Period dug jedno stoljeće. Predugo razdoblje za jedan kraj koji je navikao na povijesno čekanje i svoju pa-sivnost isticao kao obrambeni mehanizam. Dugo godina je ovaj kraj smatran pasivnim – ističe najstariji brat Tonči i dodaje – ali on to nikako nije. Baš naprotiv, ovo je kraj vrijednih i poštenih ljudi koji su se doka-zali u svim segmentima ljudskog djelovanja - od znanosti, tehnologije, medicine do književnosti. Na žalost, mali broj njih je bio u mogućnosti svoju sposobnost dokazivati u rodnoj sredini tako da bi nakon sazrijevanja redovito odlazili i rijetko se ili gotovo nika-da vraćali. Želja nam je da ovdje, na ovim prostorima zadržimo mlade ljude, da ovaj kraj materijalno i duhovno oživi. Jer, do jučer smatran pasivnim i zabitim krajem Vrgorac postaje sve interesantniji i za ula-ganja, i za investicije. Kada prođe auto-put i tunel prema Drveniku, vrijediti će još više. Primjećujem kako je lijepo i ponosno vidjeti ispod njihovog međunarodno nagrađenog logotipa firme «Pivac» natpis Vrgorac. Vozila sa tim logotipom krstare diljem Hrvatske, od Vukovara do Umaga i dolje do Dubrovnika. Na takav način i pridonose nacionalnoj informiranosti jer, ako već ne znaju gdje je rođen bard hrvat-ske književnosti – Tin Ujević, onda valjda znaju odakle im je višestruko nagrađivana panceta, pršut, kulen i druge delicije koje nose njihov znak.. - A meso, odakle je meso – pitam i očekujem «škakljiv odgovor». - Meso je domaće, a u slučaju potrebe i uvoz-imo. Naravno, sve je to zdravo i domaće za razliku od mnoštva umjetnih proizvoda na tržištu.- Ima li i takvih – pitam ga.- Ima, ali o njima sve znamo i na njihove korake smo spremni. Nudimo kvalitetu i to su potrošači prepoznali.

- Nedavno ste spominjani u kontekstu famozne krave «Šana». Sada se ispostavilo – nema ludila, a krava koja je završila kod vas u depou nije «Šana»… Svejedno, sus-tav zaštite je u potpunosti funkcionirao te nije bilo nikakve opasnosti da, da je i krava kojim slučajem bila bolesna, meso dođe do potrošača… - Tako je – zaključuje sugovornik. Kao što sam rekao – prodajemo samo zdravo i kvalitetno meso. Higijenski i drugi stand-ardi su na europskoj i svjetskoj razini. U taj sustav zaštite mnogo ulažemo, poklanjamo pozornost svim detaljima i pratimo nov-osti. Ne radimo prosječno, ne proizvodimo prosječne proizvode i prosječnost nije naša poslovna orijentacija. Kupci, kupujući u fir-mi «Pivac», imaju priliku izabrati najbolje, najkvalitetnije i, što je posebno važno, na-jzdravije proizvode. Počeli smo s malo i uz povjerenje (prvo svojih sugrađana, a nakon toga i šire) postigli ovo što imamo danas. Zadovoljan potrošač je ono što nas stimu-lira i gura naprijed…-Svaka čast – velim – i samo nastavite ova-ko…- Nego kako…

N.Š.

Proizvode «Pivac” krasi znak kvalitete«Hrvatska kvaliteta”.

Tri brata Pivac Ivica i Neno te između najstariji brat Tonći.

S lijeva na desno: dr. Sran Bill, Niko ©oljak, prof. ing., Dr. Petar KruæiÊ, dr. Mario Viscovich, Prof. Dr. Juraj PlenkoviÊ

U PoreËu iznajmljujemo mini apartman hotel na duæi rok

tel: ++385 52 431 902

44

Večernji list:

Odlazak intelektualca koji nije ubio svoju savjest U zgradi Hrvatskog društva pisaca na Gorn-jem gradu održana je komemoracija u pov-odu smrti uglednoga katoličkog svećenika i intelektualca don Branka Sbutege. Pro-mocija Sbutegine knjige “Kurosawin ne-mir svijeta” prometnula se tako u žalostan događaj. Osim brojnih novinara, komemoraciji su nazočili i predsjednik Stipe Mesić te zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Mislio sam da ćemo razgovarati s don Brankom, no, na žalost, prisiljeni smo razgovarati o njemu rekao je Mesić. Izrazio je i tugu zbog gubitka velikog čovjeka i in-telektualca kakav je bio don Branko. Govo-rili su i Nataša Marković, urednica knjige, Velimir Visković, predsjednik Hrvatskog društva pisaca, te novinar Igor Lasić. Don Branko Sbutega bio je otmjen čovjek, pobunjen čovjek, enciklopedijski obra-zovan, angažirani intelektualac, građanin koji nije ubio svoju savjest. Svećenik kojemu su pretijesne zidine Kotor-ske biskupije i rodnog Kotora. Darovit sug-ovornik, mađioničar riječi, uvijek prisutan u velikoj igri svijeta rekla je N. Marković.

HHrvati u Crnoj Gori, a posebice katolička crkva, izgubili jednog od pastira i intelektualaca koji su svo-

jim radom, a nadasve intelektom postavili visoke standarde. Glorificiran, ali i ospora-van, don Branko Sbutega je do kraja svog života ostao svoj. Unio je u intelektualnu sferu standarde «otvorenih očiju” i «otvore-na srca” pokazujući da grijesi nisu ništa manji pred bogom ukoliko su naši vlastiti. Svojim javnim, pastoralnim i inim djelovan-jem pobudio je pozornost mnogih i otvorio put tolerancije i razumijevanja. Hrvati u Crnoj Gori, a posebice katolička crkva, izgubili jednog od pastira i intele-ktualaca koji su svojim radom, a nadasve in-telektom postavili visoke standarde. Glori-ficiran, ali i osporavan, don Branko Sbutega je do kraja svog života ostao svoj. Unio je u intelektualnu sferu standarde «otvorenih očiju” i «otvorena srca” pokazujući da grijesi nisu ništa manji pred bogom ukoliko su naši vlastiti. Svojim javnim, pastoralnim i inim djelovanjem pobudio je pozornost mnogih i otvorio put tolerancije i razumijevanja.

TAKO JE GOVORIO:Na promociji romana “Dominik” Milovana Radojevića u podgoričkoj Narodnoj biblioteci, don Branko Sbutega naglasio:Bilo bi neprimjereno, drsko i banalno da atribuiramo ovoj knjizi neke prizemne dnevne ili političke motive. Ne pišu se romani, ili makar samo loši zbog takvih motiva, a meni bi bilo ispod moje intele-ktualne pa i građanske časti, da o tako nečemu govorim. Došao je novi sen-zibilitet u ove krajeve, senzibilitet koji odavno postoji na drugim prostorima. To je senzibilitet mraka koji nastaje spaljivan-jem pisane riječi, a umjetnost je, kao krea-tivni čin, pokušaj, uspjeli ili neuspjeli, da se taj mrak osvijetli, rekao je Sbutega.

Don Branko Sbutega rođen je 1952. godine u Kotoru. Na-kon osnovne škole i gimna-

zije upisao je Medicinski fakultet u Beogradu gdje je bio četiri semestra. Poslije toga je jednu godinu studirao filozofske predmete na Teološkom fakultetu u Zagrebu, zatim je prešao na Teološki fakultet u Beč. Teološki studij završio je na Papinskom later-anskom sveučilištu u Rimu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1979. godine na otoku Gospe od Škrpjela. Od tada do smrti bio je župnik u župi sv. Eustahije u Dobroti.Od Hrvatske biskupske konferen-cije dobio je zadatak 1991. godine da u Padovi otvori centar za pomoć izbjeglicama. U svoju župu vratio se 1996. godine. Caritas Kotorske biskupije osnovao je 1999. godine. Don Branko je autor niza članaka u novinama. Ove godine objavio je knjigu “Kurosavin nemir svijeta”.

Pokazao je da mu odanost istini znači neusporedivo više od odanosti bilo ko-joj strani ili stranci. Oni što misle da je uz njih, jednako se varaju kao i oni koji misle da je protiv njih, jer ne vide da je iznad njih. On je jedan od nekolicine misaonih koji ne dopuštaju bližnjima da otupe i zaglupe. To nije malo u ovome svijetu koji boluje od teške bolesti nedostatka smisla On je čovjek iz pokreta otpora lijehom i zatvorenom duhu, jer je za ovaj duh etničko bitnije od etičkog - zapisao je, između ostalog, prof. Šušnjić.

don Branko SbutegaIN MEMORIAM

Hrvati u Crnoj Gori, a posebice katolička crkva, izgubili jednog od pastira i intelektualaca koji su svojim radom, a nadasve intele-ktom postavili visoke standarde. Glorificiran, ali i osporavan, don Branko Sbutega je do kraja svog života ostao svoj. Unio je u in-telektualnu sferu standarde «otvorenih očiju” i «otvorena srca” pokazujući da grijesi nisu ništa manji pred bogom ukoliko su naši vlastiti. Svojim javnim, pastoralnim i inim djelovanjem pobudio je pozornost mnogih i otvorio put tolerancije i razumijevanja.

što smo već razgovarali. Privatno vlasništvo nije tako prevažno. Ono je to postalo od tamo neke 1700. godine otkad je aristokracija i mil-itarna grupa Engleza nametnula Amerikan-cima vlasništvo iznad rada.Od tada je zapravo svijetu krenulo sve kud ne treba. Vlasništvo iznad rada ne bi moglo biti ono na čemu počiva konstrukt organizacije ljudske vrste i opstanak na Planetu. Prema tome, taj prob-lem privatizacije i privatnog vlasništva kao utočišta stabilnosti i sigurnosti, upozorava da ničija sigurnost ne počiva više i jače u priva-tizaciji i privatnom vlasništvu svijeta stvari i novca već u društvenosti. Dok se god to ne bude razumjelo (da je izvjesnost pojedinca u njegovoj društvenosti i da se svi njegovi poten-cijali razvijaju ipak u okviru socijalne grupe, a ne u svijetu stvari), dotle će problemi afirmac-ije privatnog vlasništva, kao oblika izvjesnosti i sigurnosti pojedinca, biti kamen spoticanja. Bit će razlog za sve jači sukob povodom op-stanka jer je sve manji broj ljudi sve veći vlas-nik SVEGA (većina je ostala bez ičega).

. Machiavelli je svojevremeno ostao zatečen činjenicom da Crkva igra

pozitivnu ulogu u udaljenim katoličkim zemljama. «Čudno, ali pozitivna je samo kada je daleko od Rima»- bila je njegova hladna analitička konstatacija. Postoji

udućnost se ne proriče, ne istražuje, ona se IZGRAĐUJE. Budućnost je

bitno određena sa današnjom stvarnošću koja određuje neposrednu i daljnju budućnost (ono što činimo iz ovog što mi jesmo u smislu procesa očovječavanja ili rasčovječavanja). Ako je na djelu proces rasčovječavanja, onda se bolja budućnost ne može čak ni očekivati- ni kao buduća moguća ni kao buduća stvarna sadašnjost. Prema tome, budućnost koju svi priželjkuju (da nam nešto bude bolje od ovog što jeste) ovisi o kumulativu prošlosti u današnjoj stvarnosti i onoga što mi činimo sada za budućnost. Ona se izgrađuje a ne dočekuje jer dočekujuća budućnost krije u sebi os-kudno nadanje i siromašnu izvjesnost. Priželjkivanje da nam bude veća izvjes-nost, veća sigurnost i sloboda djelovanja u društvu u kojem jesmo, je iluzija za očekivati. Smisao tog očekivanja se raspršio ili raspršiva s onim što se događa u stvar-nosti spram budućnosti. Ako je u Evropi raspoređeno 1300 atomskih bombi i tko zna što još onoga što ugrožava život, ako mi to otpišemo kao da nije opasnost spram budućnosti, svako proricanje budućnosti se svodi na ono što znanost ne karakterizira. Nema više ništa lokalno, sve je planetarno, a u tom smislu ljudska vrsta (posebno zn-anstvenici) ne pridonosi ništa jer je danas 9/10 znanstvenika svijeta u funkciji glo-balizacije nasilja, a ne humanizma. Zato, kada govorimo o budućnosti, moramo biti objektivni. U smislu globalne koncepcije naše budućnosti, objektivno odmjeriti ono što mi sada jesmo spram onog čemu težimo. Ako težimo svijetu stvari, profitu, sukobu onda ćemo imati skupe mozgove koji su u funkciji nasilja, a ako su u funkciji humanizma- nećemo. Moje opredjeljenje za bioetiku je ispravno jer sam to naučio u humanističkoj kulturi. Primjena znanja mene obavezuje na uporabu morala prije primjene znanja. Te bi odrednice trebale ka-rakterizirat sve one koji misle ovu stvarnost spram budućnosti (morali bi znati što mi jesmo i čemu težimo). U suprotnom, nadati se nečemu drugom izvan onog što jesmo i činimo, je raspršivanje smisla i značenja u očekivanju neke poželjne budućnosti. Proc-es osvješćivanja pojedinca, naroda i svijeta je proces o kojem nitko ne vodi računa. 6,5 milijardi ljudi na našem planetu upozorava da se sve nalazi u jednom (mogućnost da opstanemo i mogućnost da propadnemo svi zajedno). Problem organizacije svijeta na razini svjetskih institucija (UN …) je što one ne misle takav zajednički svijet već svijet s naslova prava jačeg. A ako se tako misli svijet, budite sigurni da će budućnost

(neposredna i buduća) pripadati globaliza-ciji kao principu nasilja, kao nasilnom us-troju života. A ona je hegemonizacija, tj. tjeranje svega što je živo u istost, a mi u is-tosti ne možemo opstati. Ni kao pojedinci unutar ljudskog roda, ni kao jedna od ne-koliko miliona vrsta. Zato sam za bioetiku, biorazličitost i smatram da njoj pripada bogatstvo i budućnost svijeta. Bolji svijet, na žalost, gotovo da ne misli nitko. Ostali su samo neki pojedinci, utopisti, entuzijasti, moralni ljudi koji su izgubili svaku poziciju moći i kojima je jedino ostalo da prosuđuju tu budućnost s naslova nekih ideala, s ne-kog utopizma koji u ovoj stvarnosti kao da nema nikakve vrijednosti.

Najradije bi produžili ovaj razgovor. Sva svjetska zbivanja, svi pokreti i strem-ljenja, tako su logični kada ih tumači naš sugovornik. Na pitanje da li se osjeća kao disident, odgovorio je:’’ Ne, ja sam samo znanstvenik koji se bavi znanošću.’’ Vrlo logičan odgovor za neko drugo podne-blje i druge uvjete, u našoj je stvarnosti ispao iznenađujuće. Potonuli u domaćoj svakidašnjici potpuno smo smetnuli s uma da radno mjesto i pozicija ipak ne obave-zuju ljude da postanu apologeti.

D. T.

li šansa da se i ratnici globalizacije soli-dariziraju s njenim najvećim žrtvama pa odigraju pozitivnu ulogu u otporu toj agresiji? Stanovništva neoneoimperijal-nih sila pokazuju naznake buđenja (Far-enhait 9/11, mnoštvo knjiga tipa ‘’14,95 EUR-a’’, ‘’Stoljeće rata’’, ‘’Koji zajeb!’’…- prezir spram ljudske gramzivosti ne pršti više samo iz boemskih djela, niti se treba tražiti između redaka kod ‘’ozbiljnijih’’ književnika i pisaca)?! Možete li prog-nozirati neki svjetliji rasplet i poredak po završetku ovog rata?

Privatno vlasništvo stjecalo se je na razne načine. Bit stjecanja je moć, moć i utjecaj u društvenoj zajednici

Možemo li opstati u istosti, zatvoreni u vlastitom kavezu?

��

Nastavak sa str. 7

N

B

U bunilu groznice sreo sam poznatu osobu iz naše povijesti te obavio s njome kratak razgovor.

U narodnoj se predaji spominjete i kao Kralj Matija?!

Posprdno je to baš kao i činjenica da se danas odluke o povišenjima nameta donose par metara od mog spomenika. Tako sam osuđen na vječne muke jer, ako postoji nešto što je iz mog života i rada evidentno, to je svakako da sam život posvetio upravo borbi protiv njih (ili bar za njihovo smanjenje).

No, to su bile tlake, nameti, porezi, danas se radi o legalnim doprinosi-

ma, članstvima (doduše obaveznim), tak-sama…?Vidim da se život seljaka i radnika od mog vremena do sada nije ništa promijenio. Vlaste-lu su zamijenili biznismeni, a politička je vlast gramziva kao što je bila i nekad. Zakoni idu uz dlaku onima koji i tako imaju previše pa nije ni čudo što je narod ponovo nezadovoljan.

D a, ali postoje objektivni sudovi na kojima svaki pojedinac može istjera-

ti svoja prava?!Pravo, u ovom trenutku, ima vrlo malo sličnosti s pravdom. Sjetite se da je i moj tlačitelj Franjo Tahi bio u pravu jer je samo tražio ono što mu je po ondašnjem Zakonu pripadalo. No, da se razumijemo, s vremenom sam i sam bolje shvatio njegovu poziciju. I njega je pljačkalo više plemstvo. Tako da, kad bih mogao ponovo povesti Bunu, vjerojatno bih je proširio na veći broj neprijatelja.

Z bog čega ste tako negativni po pitan-ju sadašnjeg vremena?

Grozim se ove stvarnosti pošto vidim da je moj slučaj nije nimalo opametio. Čudim se kako današnje stanovništvo mirno gleda na sve te nepravde, kako pokorno stoji u redu pred šalterima da bi platilo takse i poreze iako sami jedva da i za kruh imaju. Gdje je ona poznata hrvatska srčanost?

G ovorite o Hrvatstvu, a u svoje ste re-dove primali i Slovence?!

Primao sam supatnike, a vi danas ne možete ni razgovarati među sobom jer ste zaraženi frustracijama, bilo iz Drugog Svjetskog Rata, bilo iz kasnijeg komunističkog razdoblja. Apsurd, ali čak si ni žrtve ne mogu pružiti

ruke iako imaju i te kako puno zajedničkih problema. Umjesto da ste saveznici, jer dru-gi su danas ti koji vas tlače i izrabljuju, vi konstantno istu «kozu derete».

T o je sukob ideologija, postoje i stranke koje ih zastupaju pa tako

imamo u Saboru pluralizam mišljenja?!Koje ideologije putem stranaka?! Te vam se stranke razlikuju samo po tome s čime tko od njih loži kotao kada vama kuha grah kako biste za njih glasali. Seljake zastupaju ljudi s kravatama, a ne oni u čizmama. Recite mi jednu bitnu stvar po kojoj se te vaše stranke razlikuju (osim po nazivima u koje uglavnom stavljaju komplekse)!? Više-manje svi oni samo provode politiku uziman-ja siromašnima kako bi dali bogatima.

D emokracija nisu samo stranke, svatko se može kandidirati, osnovati

svoju stranku… Pričate mi priče. Za kandidaturu je potreban novac a, koliko znam, nezaposleni i osiromašeni ga nemaju. Znači da trebaju sponzora. Sponzor sponzorira samo kad vidi interes, a onda je nadalje pitanje vremena kada će Vaš i sponzorov interes doći u sukob.

» injenica je da ste vi svoju borbu izgu-bili i unatoč savezništvu sa supat-

nicima?!A Vi ste svoju baš dobili!! Osim ovog stanja koje je takvo kakvo je, još malo pa ćete biti proglašeni i agresorima u svom oslobodilačkom ratu. Čovjeka istjeraju iz kuće, popale mu sve što je imao, a on postaje agresor kada se, nakon nekog vremena, ponovo vrati na to zgarište- sve po direktivi krupnog kapitala.

D o toga još nije došlo, a i sumnjam da će jedan zapadni, međunarodni Sud

suditi tako nekorektno.Koji međunarodni, pa sudi samo vama i ne-kolicini Srba i Bošnjaka?! Zar je za vas svijet samo bivša SFRJ?

H oćete reći da su vaši suborci bolje prošli?

Ovo je sud za vođe, a ne borce. Postupanje s vođama ide na dušu narodu, a što se tiče suboraca, s mojima su se bar morali namučiti da ih povješaju. Vaši si danas sami pucaju u glavu. I ne samo oni, u glavu si puca i raja koja državi duguje sto tisuća kuna.

P retpostavljam da sada pričate o slučaju onog nesretnog obrtnika što

je ostao dužan državi doprinose za svoje mirovinsko, zdravstveno, PDV…?!Upravo o tome. Zamisli strahote – nije plaćao mirovinsko. Da li ga je koristio je pravo pitanje. Koliko znam, do mirovine po vašem sistemu mogu samo besmrtni Metu-zalemi. Dakle, ostao je dužan platiti uslugu koju nikad neće koristiti plus pozamašne ka-mate na nju- zar to nije bizarno?! Mi nismo dali da nas se samo tako lako otarase iako je i onda bilo očito da je dobar dio nas samo teret vlasteli s kojim ona ne zna ni kud će ni kako će. Mislim da «čovjek na rubu» ipak ima neko pravo da iskoristi svoj nagon kako bi preživio pa bilo to i u neskladu s propisima te vaše «pravne» države. Kad su nas doveli do dna, mi smo uzeli u ruke vile i sjekire.

... i završili kako ste završili?! Danas bi bio mrtav i ovako i onako.

Imao sam samo jedan život i nisam ga želio prokockati na dodvoravanje, balansiranje i sluganstvo, nisam želio samo grabiti kako bih imao više od susjeda. Dao sam ga za PRAVICU.

Dražen Tretinjak

interview

MATIJA GUBEC

46

47

NE DIRAJTE MI PRA©INU...

Bila dva dobra prijatelja. Eto, recimo, zvali su se Bran-imir i Vladimir. Bili su nerazdvojni kao što prijatelji bivaju, redovito se posjećivali, blagovali blagdane i sl. I

zajedno se počeli penjati stepenicama koje vode na tavan. Bran-imir je pogurao Vladimira, a Vladimiru je ta pomoć jako dobro došla. Bila je to ljubav za koju bi se Slavonci mogli zakleti da je veća od one «kako je Stipan volio Anu». U miru i ratu njihovo prijateljstvo nije bilo poljuljano. Obojica su redovito dolazili svojim kućama i prašinu sa nogu redovito unosila u kuću. Su-pruge su, naravno, bile nervozne jer su tu prašinu morale stavl-jati ispod tepiha. I tako, dan za danom, godina za godinom i gomila je rasla. Ma, možete zamisliti da je narasla toliko da se više nije moglo hodati. Kad bi Vladimir dolazio kod Branimira prepoznavao je gomilu pod tepihom, i obrnuto. Međutim, računali su, to nikoga neće interesirati. Vladimirova gomila je Vladimirova, a s druge strane Branimirova je opet bila Branimi-rova. Sve je bilo u redu dok se među njih nije umiješao treći faktor Ivica popularno zvani Ivo koji je znao njihove slabe točke i to je obilato koristio. Zaposlio ih je na svojoj njivi da besplatno kopaju, oru, nose drva i što sve ne. Vladimir je, kao sova, bio mudriji i staloženiji i pristao je da odrađuje za Ivu te poslove, a Branimir je bio nešto vatreniji i kad je vidio da ga Ivo previše koristi otkazao mu je poslušnost. Ivo to nije očekivao, jer je vjer-ovao da Branimira drži za jaja… Branimir je očekivao da će ga njegov prijatelj Vladimir podržati i zaštiti, ali se to nije desilo. Čak, dapače, nakon pustih godina prijatelj ga je Vlado ostavio kao «brabak na cidilu». Ljut, iznemogao i razočaran Branimir je krenuo svojoj kući, ali imao je što i vidjeti. Cijela gomila ljudi, svjetala, komunalnih službi i čistača skupila se ispred njegove kuće i sa silnom građevinskom operativom provjetravaju svu prašinu koja se skupila ispod tepiha. Vidjevši što rade, osjetivši se izdanim, krene prema Vladimirovoj kući sa građevinskom operativom da pokaže kako nije samo on bio neuredan, nego i Vladimir Ali, došavši do Vladimirove kuće i ušavši u nju, zami-jetio je da tepih stoji ravno i da ispod njega nema ništa. Iznenađen, obrati se Vladimirovoj ženi i priupita kako je moguće da je ona to očistila, a Vladimir je, kao i on, sve uredno trpao pod tepih. A šta ćeš, moj Branimire, i nama bi bilo tako kao tebi da nam Ivo na vrijeme nije poklonio usisivač. Tek sada smo shvatili da je u stvari pravovremena higijena puno više od pola zdravlja….

B.B.

UVIJEK UZ HRVATSKE GENERALE

HRVATSKI SVJETSKI SABOR

Poštovani čitatelji!Želite li se okušati kao novinar te svoje priloge i fotografije objavljivati u našem listu? Javite nam se na mail adresu urednistvo@hssd.hr. Posebno smo zainteresirani za vaše priče, događaje i dr. iz života iseljenika diljem svijeta. Nastojimo, a nastojati ćemo i u buduće, da svojim sadržajima, otvorenom i konstruktivnom kritikom, pripomognemo stvaranju istinskog povezivanja svih Hrvata diljem svijeta. Priključite nam se! ”ZAJEDNIČKI SMO JAČI”.

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE

• VIJESTI IZ ISELJENE I DOMOVINSKE HRVATSKE• PRILOGE IZ KULTURNOG I JAVNOG ÆIVOTA

• DOGA–ANJA U ZEMLJI I SVIJETU• PRILOGE IZ SVIH SFERA INTERESA ISELJENE HRVATSKE

• PRI»E, REPORTAÆE I INTERVJUE• PREDSTAVLJAMO KULTURNA I DRUGA DOGA–ANJA

UVIJEK S VAMAVA© LIST

U SVAKOM BROJU DONOSIMO:

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE”KORIJENI”

HRVATSKI SVJETSKI SABORSABOR SVIH HRVATA SVIJETA

V. Gortana 2, 52440 PoreË, HrvatskaTEL. 00385-52-431-575 427-057 Fax. 00385 52-434-006 E-mail: hssd@hssd.hr

www.hssd.hr

Žiro raËun: 2380006-1110011692. Istarska Kreditna Banka Umag, koji se vodi na ime HRVATSKOG SVJETSKOG SABORA MB: 1545060.