it je neveliko naselje, koje se do 1968. godine izdizalo iznad planine i pitome kotline kroz koju je protjecala rijeka Rama s pritokama Buk i Krupi. Kada je spomenute godine novoizgraeno akumulacijsko jezero potopilo velika podruja Ramske doline it je ostao na malom poluotoiu zajedno s franjevakim samostanom i crkvom.

Kranstvo se u ramskom kraju ukorijenilo vrlo rano. O tome svjedoe ostaci starokranske bazilike u selu Varvara, poruene u 6. st. Tamo je bilo i sjedite korepiskopa.

Naziv Rama prvi put se spominje u 12. stoljeu. Tada hrvatsko-ugarski kraljevi poinju svojoj tituli dodavati i izraz "rex Ramae" (kralj Rame). Godine 1482. Turci su osvojili Ramu i pod njihovom je vlau ostala etiri stoljea.

Franjevci, koji u Bosni djeluju od konca 13. st., podigli su samostan u Rami najvjerojatnije u 15. st., prije dolaska Turaka. Samostan se potom spominje 1514. godine, a 1557. spaljen je zajedno s crkvom i tom je prilikom ubijeno nekoliko franjevaca. Iznova je podignut i to prije 1587., budui da se te godine opet spominje. U prvoj polovici 17. st. samostan je aktivan i u njemu djeluje do deset sveenika, a tamo se odgaja i odreen broj aka i klerika - pripravnika za Franjevaki red. Godine 1653. samostan je opljakan i tada je stradalo nekoliko franjevaca.

Tronu samostansku zgradu trebalo je popraviti, i tek to su to franjevci uinili ona je ponovno postala rtvom poara 1667. godine. Tom su prilikom izgorjeli mnogi vrijedni predmeti. Ista je sudbina samostan zadesila 1682. godine, kada je izgorio u poaru to ga je podmetnuo krovopokriva, pravoslavac, jer je u srijedu - posni dan - naao kost u jelu.

Pozajmicom od bega Kasumovia iz Kasapovia kod Travnika, te pronjom na raznim stranama, franjevci su za tri godine uspjeli podignuti novi samostan. U vrijeme Bekog rata (1683.B1699.) dolazi do velikih nameta, a potom i progona, tako da se oni ni u njemu nisu mogli dugo odrati. Godine 1687. franjevci, zajedno s dijelom katolika, na nagovor mletakog providura Antuna Zena, sele u Cetinsku krajinu. Mletaki vojnici su zapalili samostan i mnoge kue u Rami, da se Turci time ne bi okoristili. Franjevci su sa sobom ponijeli neke dragocijenosti, meu kojima i Gospinu sliku, koja se danas nalazi u franjevakoj crkvi u Sinju.

Tijekom 17. st., do svoje selidbe 1687. godine, ramski su franjevci vodili duobrinitvo, osim u Rami, takoer i u livanjskom, duvanjskom i skopaljskom (bugojanskom) kraju. Poetkom 17. st. broj se katolika u ramskoj upi kretao oko 1.200. Nakon godine 1687. za preostale ramske kotline duhovno su se brinuli franjevci fojnikog samostana. Oni su morali vratiti i pozajmicu novca, koja je iskoritena za gradnju ramskog samostana prije selidbe franjevaca u Dalmaciju.

U prvoj polovici 18. st. sveenik nije imao stalnog boravita, nego je iao od jednoga sela do drugog. Prema zabiljeenoj tradiciji sveenik je najprije boravio u Proslapu kraj Nenice, a zatim u Jakliima i Podboru. Tijekom 18. st. broj se katolika poveavao: prema popisu iz 1743. godine bilo ih je 857, a godine 1862. njihov broj se poveao na 1.167, te 1798. na 1.957. Stoga su franjevci nastojali podignuti stalnu nastambu za upnika.

Godine 1773. upnik se nastanio u Proslapu, a sljedee godine podigao je upni stan u proslapskom zaseoku Nikolii. Od 1773. godine vode se matine knjige. upna je kua opstala do 1864. godine, kada je na istom mjestu podignuta nova, koja je koritena do 1864. godineFranjevci su se eljeli vratiti na ruevine negdanjeg samostana i crkve na itu. Za to je mjesto godine 1779. dana povlastica potpunog oprosta, pa su ramski vjernici tamo rado hodoastili. Kako je to zemljite bilo u vlasnitvu bega Dugalia, franjevci su godine 1855. od njega uspjeli otkupiti jedan dio, a ostatak dvije godine kasnije. Godine 1856. zapoeli su gradnju samostana na temeljima staroga, koji je slijedee godine dovren. Rama je 1882. proglaena rezidencijom, dok je u pravom smislu samostanom deklarirana 1930. godine.

Godine 1914. ramski su franjevci poeli izgradnju novog samostana (rezidencije) po nacrtu graditelja Franje Holza. Zbog ratnih tekoa prvi je kat dovren tek 1917., a 1920. zgrada je bila pod krovom, a konano je dovrena i useljena 1930. god. U vrijeme Drugog svjetskog rata u veljai 1943. jedna je bomba pogodila samostan, koja na sreu nije eksplodirala.

Godine 1986. zapoela je gradnja novoga trakta samostana po projektu Vinka Grabovca. Novi samostanu izgraen je za stanovanje, a postojei je iskoriten za smjetaj kulturnih i umjetnikih sadraja.

Godine 1873. zapoela je gradnja crkve, ali je dovrena tek 1881. Bila je to trobrodna bazilika za koju je ideju dao fra Antun Vladi, uzevi za uzor neke crkve u Italiji, to ih je imao priliku vidjeti. Godine 1893. radilo se na unutarnjem i vanjskom ureenju crkve. Postavljen je limeni krov i dovren je zvonik. U crkvu je postavljena slika Alberta de Rhodena, na kojoj su prikazani aneli kako vraaju Gospu Sinjsku u Ramu. Od istog je autora nabavljena i slika sv. Franje. Glavni oltar je postavljen 1903. godine i tada je crkva posveena.

Iako su i prvotni samostan i crkva bili posveeni sv. Petru apostolu, kasnije je u tovanju sve jae mjesto imala udotvorna Gospina slika, pa je patronom postalo Gospino uznesenje, dok je vanjska sveanost vezana za svetkovinu Gospina Roenja 8. rujna.

Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doivjela traginu sudbinu. Nju su partizani zapalili 13. srpnja 1942. godine. S njom su stradale sakristija i knjinica, vrijedne umjetnike slike i filigranski kalei dvojice majstora iz Fojnice i Jajca kao i vie drugih kalea. Izgorjeli su brojni arhivski dokumenti (vrlo stare matice) i vrijedne knjige. Sada postoje matine knjige u prijepisu od 1884. godine.

Umjesto crkve za bogosluje sluila je provizorna baraka sve do 1956. Godine 1948. od starih zvona izljevena su dva nova, koja su stajala na drvenim stupovima. Obnova crkve zapoela je 1956. godine. Postavljen je novi krov, koji meutim nije adekvatno izveden, te je 1965, zapoelo preureivanje cijele krovne konstrukcije. Srednja laa ozidana je iznad stupova s polukrunim prozorima, a zatim je postavljena krovna konstrukcija na tri lae. Crkva je na taj nain dobila negdanji bazilikalni oblik. Godine 1966. podignute su dvije sakristije i dograen je zvonik, koji je dobio vitkiji izgled.

Od 1967. do 1969. ureivana je unutranjost crkve. Slikar Josip Bifel iz Zagreba izradio je veliku oltarnu sliku (1968.) u sreditu svetita, te dvije postranske, koje su tematski posveene Gospi. Sredinja slika zauzima 72, a druge dvije po 27 etvornih metara zidne povrine. Godine 1967. isti je autor izradio postaje krinog puta. On je takoer oslikao proelje kora i izradio sliku sv. Terezije. Godine 1967. takoer su izvedeni vitraili na temu Marijina i Isusova ivota po nacrtima Josipa Poljana. Po projektu M. Fuia izvedeni su mramorna menza glavnoga oltara i poboni oltari. U crkvi se takoer nalaze i slika Gabrijela Jurkia, koja je ustvari kopija negdanje Gospine slike, te slika sv. Franje od Ljube Laha. Bronani tabernakul je izraen po nacrtu Josipa Poljana.

S navedenim umjetnikim sadrajima crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu, po emu se uvrtava meu najbolje umjetniki ureene sakralne prostore Bosne Srebrne.

U samostanskom dvoritu postavljene su izuzetno vrijedne umjetnike skulpture: Ramski kri i Spomen obiljeje ramskim rtvama od akademskog kipara Mile Blaevia, te Posljednja veera, Diva Graboveva i Gospina vrata od akademskog kipara Kuzme Kovaia. Na Kedari se takoer nalazi spomenik Divi Grabovevoj od Kuzme Kovaia. U samostanu se nalazi vrijedna kolekcija slika i mozaika koji ine pravu galeriju.

upa Rama-it ima podrunu crkvu na Oracu, koja je graena od 1969. do 1972. po projektu Mladena Fuia. Veliku zidnu sliku posveenu sv. Nikoli Taveliu izradio je 1990. godine slikar uro Seder. Druga podruna crkva graena je u Podboru od 1988. do 1990. godine.

Ramska upa imala je 1813. godine 2.782 katolika, 1877. godine 3.102, a 1935. godine 5.138. Godine 1814. od kuge je u Rami umrlo gotovo tisuu ljudi. Tijekom vremena na podruju prostrane ramske upe razdiobom je nastalo nekoliko novih: Graac, Uzdol, Doljani, Prozor i u novije vrijeme Rumboci.

Godine 1863. franjevci su na itu utemeljili puku kolu, a u tu je svrhu koritena jedna samostanska prostorija. Potom je 1865. podignuta jedna brvnara, a 1876. izgraena je prikladna kolska zgrada, koja je ostala u upotrebi dulje vremena. Time su ramski franjevci prosvjetni rad izravno ukljuili u svoje duobriniko djelovanje.

U vrijeme Drugog svjetskog rata Ramu je zadesila teka nesrea. Nakon to su partizani u srpnju 1942. godine zapalili crkvu, ubili gvardijana J. Jurkovia i neto kasnije kapelana V. Slikovia, doli su etnici te 8. i 9. listopada iste godine izvrili pokolj vie od devet stotina nedunih ljudi. Naalost, prva javna komemoracija tih rtava smjela se obaviti tek u jesen 1990. godine.

upa je 1991. godine brojala 3.500, a danas u 641 obitelji ivi 3.193 katolika. U drugoj polovici ezdesetih godina, prilikom izgradnje akumulacijskog jezera, vie stotina ramskih obitelji moralo je iseliti, to je upu brojano umanjilo. upu danas tvore sljedea naselja: it, Drunovii, Jaklii, Kozo, Maglice, Mlua, Oraac, Ploa, Podbor, Proslap, Ripci, Sopot, Tribievo i Zlopolje.

Od 9. lipnja 2001. godine na itu djeluje humanitarna organizacija "Kua mira Franjevakog samostana Rama-it" u ijem je programu planiran rad s traumatiziranim ljudima i programi duhovnog karaktera (duhovne vjebe i molitveni susreti), te razliiti programi pomirenja i drugi duhovni i kulturni sadraji.

MUZEJ

Muzej Franjevakog samostana Rama-it na itu otvoren je u obnovljenoj samostanskoj zgradi 2007. godine u povodu obiljeavanja dva posebno znaajna jubileja za katoliki puk Rame - 450 godina od smrti ramskih muenika i 150 godina od povratka franjevaca na it. Za ovaj kulturni dogaaj, izuzetnog znaaja za Ramljake - katolike, zasluga prvenstveno pripada fra Mati Topiu koji je, obnaajui dunost gvardijana Franjevakog samostana Rama-it, na taj nain uspio realizirati svoju viziju vezanu za ouvanje kulturne batine zaviaja, njezinu adekvatnu muzeoloku prezentaciju, kao i obnovu i stavljanje u funkciju uruene zgrade staroga itskog samostana. Naravno, tu zamisao teko bi mogao provesti u djelo da nije naiao na podrku i nesebinu pomo suradnika, svojih upljana, brojnih drugih Ramljaka i drugih ljudi dobre volje, kao i financijsku potporu Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, te Vlade Republike Hrvatske.Po sadraju stalnog postava, iji su pojedini segmenti dopunjavani u vrijeme koje je uslijedilo nakon otvaranja, Muzej Franjevakog samostana Rama-it je zaviajni muzej s izlocima iz etnografske i prirodnjake zbirke. Opravdano se moe rei da je on zaviajni muzej i po tome to su izloke, kao i predmete u zbirkama, u velikoj veini donirali sami Ramljaci podarivi sauvane uspomene na pretke i minulo doba, te predmete koje su sami izradili po ugledu na tradicionalne oblike i donedavna ih koristili svakodnevno. Dok je u okviru itskoga samostana nekompletna etnografska zbirka egzistirala ve od ranije i etnografski postav iz dotadanjeg fundusa posjetiteljima bio dostupan ve od 2003. godine, za prirodnjaki postav materijal je sakupljen tek tijekom priprema za otvaranje Muzeja u namjenski renoviranoj staroj zgradi itskoga samostana. Za otvaranje Muzeja Franjevakog samostana Rama-it 2007. godine, kulturno-obrazovne institucije koja je za kratko vrijeme postala omiljena turistika destinacija, osim rada na prikupljanju eksponata kako za prirodnjaki tako i etnografski postav, bilo je potrebno taj cjelokupan materijal pripremiti za izlaganje, osmisliti koncepciju postava, te, to je bilo ne manje zahtjevno, obaviti rekonstrukciju uruene zgrade itskoga samostana koju je s ramskim pukom izgradio fra Pavao Vuii, negdanji gvardijan, davne 1857. godine. Ve samo ozvuenje postava zvucima iz prirode i tipinim ramskim melosom bilo je izazov, danas se moe rei vrijedan truda poto je stvoren zaista impresivan ugoaj.Zgrada Muzeja, stamen spomenik sraslosti franjevaca sa Ramom i odanosti ramskog katolikog puka franjevcima, svojevrstan je svjedok stradanja i patnji Ramljaka i njihovih fratara, nadasve svjedok njihova opstanka unato tekoj i bespotednoj ivotnoj borbi koja im je bila usud stoljeima. Nakon prvobitne namjene, kada je bila dom i rezidencija franjevaca, kao i samostanska kola, pa su joj potom desetljeima bile nametnute neke druge funkcije i od nje ostala samo ruevina, danas ova jedinstvena graevina ponovo sja kao dragulj unutar pitoresknog franjevakog kompleksa na itu. Ovo zdanje, jedino takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, oblikom katnica izduene pravokutne osnove i etvorostrena daana krova sa interijerom adaptiranim za potrebe stalnog muzejskog postava, ima 830 etvornih metara izlobenog prostora koji se protee kroz etiri etae. Za etno-postav iskoritena je najdonja etaa djelomino ukopana u kosinu terena i k tome gotovo u cjelini i dvije vie etae. U etvrtu etau, tj. potkrovlje s vidljivim masivnim gredama krovne konstrukcije, smjeten je prirodnjaki postav u kome je promovirana fauna i flora ramskoga kraja, s tim da su za neke fotografije ovog postava iskoritene i zidne plohe stubita kojim se komunicira od druge do etvrte razine zgrade. Kroz glavni ulaz u Muzej, uz koji su postavljene dvije ploe s natpisima (jedna sa upisanom godinom kada je objekt sagraen, druga, recentnog postanka, s godinom kada je objekt obnovljen), dolazi se u etau iznad podrumske prostorije. Nasuprot ulaznim vratima u sredinjem dijelu ove etae zapoinje stubite kojim se komunicira od postava na drugoj i treoj razini do postava u etvrtoj razini. Dijelu postava smjetenom u podrumskom prostoru pristup je omoguen unutranjim bono smjetenim kamenim stubama, kao i kroz vanjska ulazna vrata koja postoje u fasadi zgrade okrenutoj prema niem terenu odnosno jezeru.

SADRAJ MUZEJAU etnografskom postavu, koji sadri priblino 1200 eksponata, predstavljeni su tradicionalni ivot i kultura Hrvata-katolika u Rami, gorskom kraju opasanom masivima vrsnice, Vrana, Ljubue i Radue. U ovom tematski osmiljenom stalnom postavu, eksponatima to potjeu poglavito iz Gornje, Srednje i Donje Rame, te s doljansko-soviko-risovakog prostora, uglavnom su predoene tradicionalne vrednote ramske materijalne kulture XIX. i XX. st. Za taj vremenski period originalnim predmetima utilitarne namjene, fotografijama i legendama predoeni su: gospodarstvo, gospodarski objekti, gospodarski alat, orua i naprave, prijevozna sredstva za prijenos dobara, stambena kultura, nonja, seoski obrti, te tekstilna radinost, kao i neki drugi vidovi domae kune radinosti. Eksponati, svjedoci ivljenja hrvatskog puka Rame u krajnje skromnim uvjetima, veinom su rukotvorine samoukih seljana, od kojih su tek neki postali specijalizirani obrtnici. Njihovo umijee ponajprije se temeljilo na iskustvima prenoenim s koljena na koljeno. Izloci, preteno izraeni od tekstilnih sirovina, drveta, zemlje ili metala, ukomponirani su u raspoloivi prostor tako da se prepliu segmenti s prizorima djelatnosti i svakodnevice Ramljaka sa segmentima skupina tematski povezanih jedinki postavljenim u slobodnom prostoru ili u klasinim muzejskim hitrinama. Kao to je i inae uobiajeno u muzejima, zastakljene vitrine rezervirane su za komplete nonji i jo neki tekstilni materijal.Eksponati ovog postava dokaz su dinarskih korijena tradicionalne kulture ramskoga kraja i vrstih kulturnih spona ovoga kraja sa susjednim podrujima kako Bosne tako i Hercegovine