1. UVOD U RADIJSKE ANROVE

Izvorno i u malim zajednicama, ljudi su stalno komunicirali govorom, a pismoslovna komunikacija je bila rezervirana za masovno informiranje. No im je ovjeanstvo otkrilo da se mogue na daljinu komunicirati i govornim formama (govor, dialog, polilog) , tada se repertuar novinskih anrova obogauje novim formama kao to su govor, intervju, razgovor, polilog, poemik. Ti se anrovi u novinarskoj praksi posebno koristili pojavom radija, a kasnije i televezije.

Kao izrazit i jednodimenzionalni medij za mosavno posredovanje informacija zvunim kanalom, radio se javlja poetkom 20. Stoljea i doivljava iz godine u godinu sve vei uspjeh.

S njim se, takoer isto tako afirmiraju i govorni anrovi, a posebno intervju i razgovor kao temeljni oblici ljudskog komuniciranja govorom.

Danas su ti anrovi postali autentini oblici novinarskog istzraivanja do te mjere, da se oni na svoj nain javljaju ak i u novinskom mediju, koji nije adekvantan za njih, jer ne moe izraziti svu dinamiku i govorne kvalitete.

2. GOVORNI MONOLOZI

im je ovjek ovladao vremenom kao vremenskom komunkiacijom kojom je mogao izraavati svoje misli odjeaje u sve tri dimenzije, on poinje verbalno komunicirati.Prvi pokusaj da se govorno komunicira na daljinu bio je morseov zvuni signlni jezik, no prvim se izumiteljem radija kao zvunog prijenosa misli i osjeaja na daljinu smatra Marconi, koji je 1896. Ostvario beini prijenos signala na daljinu.

Kao to je novinarstvo usvojilo literarne anrove i dalje ih razvijalo , isto tako je i radijsko novinarstvo usvojilo temeljne oblike govornog izraavanja ljudi u malim zajednicama.

Najprije su se tako na radiju razvijali oblici i podoblici monolokoga govornog komuniciranja: vjesti, izjava, report, govor. Vjest je imala istu strukturu u govornom i pisanom obliku.

Radijska monoloka forma reporta takoer polazi od izjave i izvjetaja odnosno prikaza to su ostvareni u novinarskim anrovim, ali i ire prikazivanje dogaaja, odnosno stvari u prostoru, vremenu i njihovu nastajanju, to se ostvaruju u raportu, dobivaju i posebnu autentinost novinareva osobnog govora.

Analizirajui s tim osnovne znaajke radijskog novinarstva kao govorne komunikacije, P. Braja (1981.) uoava deset specifinosti dijaloko-poliloko-govornoga komuniciranja:

Prihvaanje razliitosti komunikanata,

Reciprocitetno prihvaanje poruka to se ostvaruju u govoru, Individualizirano shvaanje drugoga u njegovu izvornom govornom iskazu, Davanje i primanje povratnih informacija, Konfiktno komuniciranje u dijalogu, Priznavanje simetrinosti i komplementarnosti u komuniciranju, Divergencija komunikacije na verbalnom i neverbalnom podruju, Izbjegavanje, nepostojanje svake mistifikacije u komuniciranju, Transfersko ponaanje u komuniciranju,

Najvia forma autentinog monolokog kazivanja svakako je govor.On je u mnogo emu slian strukturi lanka ili komentara, ali je obogaen i emocionalnim vrednotama, jer govor sintetski prenosi bitovske, mobitovske i hubitovske znaajke.Njegova najvanije znaajka zato je persuazivnost.

3. DIJALOKO/POLILOKI ANROVI

Cjelokupna ljudska komunikacija, dijakronijski promatranja, proizlazi iz razgovorakao susreta dvaju ili vie bia simbolinim sredstvima razmjenjuju svoja iskustva i tako dolaze do provjerenih spoznaja radi to uspjenijeg djelovanja u okolnom svijetui uspostavljanja kvalitetnoga osobnoga i zajednikoga ivota.

Razgovor je, prema tome, iskonski i najstariji oblik komuniciranja, koji je postojao i u predjezinoj komunikaciji u gestovnom komuniciranju.

Meutim, u 20 stoljeu, nakon izuma elektronikih sustava za prijenos zvunohg kodiranog signala na daljine (radijo, televizija ...) dolazi do nove komunikacijske revolucij, jer je i ljudski govor postao planetaran, tj. Ljudi su prvi put u svojoj dugoj povjesti uspjeli prevladati prostornu prepreku (da se zvukovno ne mogu sporazumjevati n udaljenosti veoj od 50 metara).

Kao to je poznato, i u politikom smislu svi su monoloki mediji poticavali i podravali sustav upravljanja ljudima iz jednog sredita.

Pred teoretiarima radiofonije stoji zadatak kako klasificirati te novostare oblike ljudskog razgovaranja, ali zasad je najuobiajnija podjela dijaloko-polilokih anrova na: intervju, panel-raspravu, razgovor i polemiku.

3.1. Intervju

Najjednostavniji i u novinarskoj praksi najuestaliji oblik dijalokoga javnoga komuniciranja je intervju. Intervju je rije engleskog podrijetla i znai doslovno ''meupogled''. Iz toga se etimolokoga korijena vidi da se ovaj elementarni dijaloki oblik definira elementima kinetike i vizualne komunikacije.

Osnovna je znaajka intervjua da predstavi asimetriku komunikaciju tj. Da davatelj intervjua obino o temi koja je predmet intervjua zna vie od onog a koji pita. Meutim, smisao je toga razgovora da i osoba koja pita sazna sve o onome emu razgovara s osobom koja je upucena tj. koja je upoznata s temom. Za razliku od raznih vrsta intervjua, novinarski intervju ima zadatak da se obavjest posreduje razvojno, genetiki , tj, po mjeri ispitaa.

S obzirom na te specifine znaajke novinarskog intervjua LJ. Rajnvajn (1988) razlikuje: klasini intervju, interpretivni, narativni, reportani i kolektivni intervju.

D. Slavkovi (1988) klasificira vrste intervjua u etri kategorije: intervju-ritual, anegdotski, intervju-dialog i intervju-ispovjedanje.

B. Koji (1964) razlikuje est vrsta intervjua: stvarni intervju, osobni intervju, biografski intervju, skupni intervju, skupni intervju , koji je zapravo anketa.

Po temi razgovora, mi smatramo, kao i neki drugi teoretiari, da je za klasifikaciju radijskog intervjua najbitnija znaajka nain izrade intervjua. Spontani intervju je izravan, pa se pitanja upuuju mjerodavnoj osobi pute veza telefona ili radijskih veza. On je brz, spontan te kratak a cilj mu je da umjesto novinara glavne obavjesti o nagradi, sportskom postignui ili o neemu drugom.

3.2. Razgovor

Dijalog, razgovor, diskusija najjprirodniji je oblik meusobne simetrine komunikacije.

Za razliku od intervjua, u kojem jedna osoba samo pita i pitanjima usmjeruje razgovor, razgovor ili dijalog je slobodna i ravnopravna razmjena miljenja sviju upuenih osoba radi stvaranja zajednikog stajalita.

Meutim, razgovor je za novinara i odgovorniji zadatak, jer moe lako skliznuti iz unaprijed zacrtane teme i pretvoriti se u avrljanje koje ne opravdava najavljenu tem, ili problem koji je razlog za razgovor.

Kad je rije o radijskom razgovoru, esto se intervju ''proglaava'' razgovorom. To se ini tako da novinar postavlja malo ira pitanja.

Da bi se obavio dobar radijski razgovor, novinar, treba, kao to smo istaknuli, dobro poznavati temu, zatim treba znati sugovornika dobro sluati ( i uti), zatim na pravom mjestu reciplirati i na kraju, nikad u javnom razgovoru ne smije drugu osobu ismijati, podcjenivati, a pogotovo ne i vrijeati.

to se tie same tehnologije razgovora, on se obavlja ili spontano ( to je tee i to se ne preporuuje poetnicima) ili kao pripremljeni razgovor ( koji sa studijskom montaom moe dotjerivati, pa i dopunjavati, kako bi dobio dramatske i bitovske bogatije znaajke).

3.3. Panel-rasprava

Ovim se imenom nazivaju svi oblici poliloga kao skupnog razgovora ili intervjuiranja. Vrijednost ovoga sloenoga dijalokog anra ovisi o tri imbenika: prvo, o postojanju tehnikih mogunosti za simultani polilog, drugo, postojanje sposobnosti novinara da bude dobar redatelj i komunikator koji vodi tako sloen razgovor i tree, postojanje kulture poliloga koda sudionakia panel disjkusije.

Tehnike mogunosti raduija danas su ve takve da se moe praktino u jedan radijski razgovor moe ukljuivati vie sluatelja i iz razliitih krajeva, a ne samo oni koji sjede u studiju i raspravljaju o jednoj vanoj temi s razliitih stajalita.

Da bi bila uspjena, panel-rasprava se mora primjenjivati na vrijednim temama (kad se donose zakoni, kad se trai izjanjavanje graana, strunjaka), jednom rijeju kad konana mjerodavna informacija bude stvorena tek nakon ove zajednike komunikacijske akcije na radiju ili na televiziji.

Budui da je ova forma najtea, jer zahtjeva dobro poznavanje teme, taktinost u voenju razgovora, posebno kad jedan ili vie sudionika ponavljaju ve reeno.Panel-rasprava obino se emitiraju uivo, pa je time jo vea odgovornost voditelja, koji ovdje ima ulogu i dobrog redatelja.

Panel-rasprava se u novije vrijeme razvitka radiofonije pretvorila u kontakt-emisije u kojima simultano razgovaraju ljudi ne samo u studiju, ve iz raznih mjesta, pa i inozemstva.

S kontakt emisijama, kao to je poznato, napokon se ulazi iu monolokog u aktivni, vii oblik radijskog polilokog novinarstva kao javnog komuniciranja, koji e prevladavati posebno u dolazeem 21 stoljeu.

3.4. Polemika

Polemika je najodgovorniji, najtei, ali zato i najslavniji dijaloko poliloki radijski anr. Sama rije oznaava temeljni smisao polemike: to je pokuaj opovrgavanja kao specifninog negativnog naina tvrdnje, doktrine, teorije, teze.

U leksikonima se polemika obino definira kao umjee proturjeenja i kontroverzije nesuglasice, odnosno kontradikcije, su osnova otrog sporenja o nekom pitanju, nacrtu zakona ili bilo emu to jevnost tog trenutka zanima.

Gabrijel i Sapunar (1993.) zato navode deset naputaka za poteno i uspjeno voenje polemike:

Najprije treba dobro poznavati predmet spora, a nisu dovoljni samodovoljnost i odgovor, u polemici je vaan jedan dovoljan razlog, odnosno dokazivanje. U polemici ni za koga nema bijelog lista ili vjerovanja na prazno, ve za sve polemiare vrijede isti kriteriji. U polemici ala, moda doputena na raun teze, plana, predmeta spora, ali ne na raun osobnosti protivnika: da tko god uveliava njegovo ime. U tom smislu u polemici nisu doputeni ironini drskost, bestidnost, bezonost. U odnosu na profesionalne tendecije normalno je i ono to se podrazumjeva pod kronikom skandala: zlobno iznoenje, opisivanje, prepreivanje delikatnih drutvenih dogaajau kojima je sudjelovao protivnik iz polemike, opovrgavanje njega ili njegovih predaka ili srodnika. Izbor argumenata u polemici mora biti vrlo spretan i prihvatljiv, ali i dostatan. Polemiar uza sve spomenuto mora biti i vrstan stilist, filigran za potankost, detalj, produhovljena osoba kad su u pitanju misli, emocije, asocijacije, usporedbe i uope figure. Polemiar zatim mora biti i znalac svega to se (ne) svia publici ak i kad je u pitanju zvunost upotrebljivanih rijei. Polemiar moe biti ljutit, ali uvjek human i socijalan, uvjek estok samo u mjeri u kojoj podrava ili brani argumente. Na kraju. Polemiar mora biti spreman i na uzvratnu rije, drugaiju argumentaciju i na kulturu ''ljutnje''.

4. VIESLOJNI RADIJSKI ANROVI

4.1 Fier

Za razliku od dijalokih anrova, vieslojni anrovi su polifonijski a kad je rije i o televizijskom iznoenju, onda uz to dobivaju i vizualni sloj. Kao to je slika etverslojna, jer sadri prvi, materijalni sloj (boja platno, drvo itd.), perceptivni sloj (lik odreenog predmeta ili ivoga bia), pa psihiki sloj ( koji oivljava lik i pokazuje- stupanj njegove izraajnosti) i, napokon, vrijednosni sloj ( koji se nazire i sugerira i u kojem se nalazi poruka), isto je tako i fier vieslojni novinarski anr.

Fier je kratka pria, vijest koja opisuje dogaaj u obliku kratke priice, reportaice. U toj su prii sadrani opis dogaaja, atmosfera, ugoaj, mjesto dogaaja i autorov doivaljaj. Dakle, fier ovisi i o kvaliteti dogaaja. Naime, za fier su pogodni samo dogaaji bogati mibitima. Kad je rije posebno o fieru u radio- televizijskom mediju, onda valja spomenuti da je osim pravilong izbora emocinalno bogate teme, najvanije vieslojno obraditi novinarsku priu (fier). Stoga je moda najkraa definicija fiera da je to novinarska pria s vrstim podacima u smislu pet W (tko, to, gdje, kad, zato i s kojom namjerom).

Ratni dogaaji u kojima je sadrana ljudska patnja, suut, besprimjerena portvovornost i hrabrost puni su prilika za fiersku obradu. Strukturu radio- televizijskog fiera moemo prikazati kao izrastanje drame. Radi postizanja oaravanja ili iznenaenja dobro je fier poeti snanim zvukovnim pojedinostima kao to su umovi morskih valova ( ako je rije o drama spaavanja utopljenika), vatre (ako se radi o bombardiranju) itd. Jauk unesreenih takoer je jak dramski moment.

Nakon tog dojmljivog prvog prizora, dolazi uvodni dio u kojem reporter govori gdje se zbiva taj prizor i tko su mu akteri. Nakon toga novinar poinje s glavnim likom krai razgovor, kojemu je svrha da sama osoba koja je doivjela nesreu ili sreu kratko ispria o emu je rije. Osim toga u fier se mogu ukljuiti i izjave osoba koje su bile svjedoci dogaaja, jer i to ide u prilog autentinosti i proirivanja opisa samoga dogaaja. Zavretak fiera nikako ne smije biti standardan, ve mora ostvariti poantu.

Promotri li se fier ukupno, njegova struktura i dinamika, onda je oito da izmeu njega i dobre reportae nema nikakve razlike, osim to je fier mala, kratka pria iz ivota ljudi, a reportaa je dulja i opsenija pria.

Fier se moe izraivati uivo, a ee se pravi studijskom obradom jer se tako mogu postii vei doivljajni uinci. Valja na kraju zakljuiti da se ova vrlo zahvalna forma na radiju i televiziji vrlo malo primjenjuje, ali mora biti ea, jer e tako suvremeni mediji biti uspjeniji, a i stupanj sluanosti radija i televizije tako e se poveati.

4.2 Repotraa

Reportaa je svakako kraljica svih novinarskih medija. Reportaa je najsmostalniji, najslobodniji i najosobniji novinarski izraz, koji, da bi uspio, trai vrlo kulturnog novinara, a zatim i njegove isto tako dobre izraajne sposobnosti.

Reportaa se moe ostvariti u sva tri medija, ali je ipak najpogodnija za radijski i televizijski medij, jer u novinskim stupcima reportaa svodi na dobar putopis ili dobro prikazanu novinsku priu. Uobiajeno je da se reportae dijele u tri vrste: dokumentarne, autentine i dramske. Kod dokumentarnih reportaa rije je o prikazivanju prolih dogaaja u povodu obljetnica ili nekih drugih dogaaja koji aktualiziraju obradu prolih dogaaja.

Kad je rije o autentinoj reportai valja naglasiti da i je njena tehnologija gotovo ista, s tom razlikom to je ovdje u pitanju iva osoba, koja pria o sebi, o svijetu i drugima. I ako je svaka reportaa u biti dramatizirana i vieslojna pria te, dvije odlike najvie dolaze do izraaja u dramatiziranim reportaama, jer se u njima zanimljivost, dramska zbijenost i slikovitost bolje ostvaruje. Prema tehnolokom ostvarenju moe se zato govoriti o sam dvije vrste reportae: izravna (izravni prijenos) i pripremljena ( koja se stvara u studiju).

Kad je rije o izravnom prijenosu, dobro je da prethodno razgleda i mjesto gdje e se glavni dogaaj dogaati najavljenoga dana. Tijekom ostvarenja glavni reporter mora sve svoje izvore srediti i uvijek imati pri ruci kako bi se koristio njima u trenutcima potrebne izarajnosti. Zadatak je asistenta u reporterskom sustavu da po potrebi tijekom prijenosa intervjuira vane sudionike ili uzima izjave od njih, to je glavni reporter komponira na najpogodnijim mjestima. Meutim, ipak se najkvalitetnija reportaa ostvaruje u tehnologiji odgoenog releja, tj. postupnim stvaranjem. Prethodno razraena tema najprije se dijeli u kadrove i sekvence, pa se oni ostvaruju postupno.

Zahvaljujui svemu tome, kao i mogunosti da se stvari popravljaju, pojaavaju, dopunjuju i montanim postupcima skrajuju radi dobivanja zgusnutije radnje i ostvarnivanja vieg stupnja dramatizacije, moe se ostvariti najvii stvarlaki domet reportae kao radio- televizijske simfonije, koja zvukom rijeju i slikom doarava punou i izraajnost ivota, zbog ega je novinarski teoretiari s pravom i nazvae kraljicom svih anrova.

4.3 Radio drama

Razvitkom radijske tehnike i reijskim dostignuima, negdje poslije drugoga svjetskog rata, na radiju i televiziji ostvaren je jo jedan polifonijski anr: radio- relevizijska drama. Na emu poiva bit ovog nasloenijeg anra ? Na uporabi ireg dijapazona zvunosti ( izvan onoga to ulazi u uobiajenu slunost i vidljivost).

Pojaavanje, usporavanje, zguivanje, dinamika, obrati, kontrasti, stereofonsijki uinci, kvadrofonija itd. to su sve nove osobine koje ulaze u tvorbu radio- televizijski draturgije zvuka i slike. Radio i TV drama u poetku je svoje izraajne mogunosti najuspjenije iskazivala u fantastinim temama, jer su one omuguavale primjenu izvornih zvuno- slikovnih postava za prikazivanje nevidljivog svijeta.

Popetska drama zbog toga preobraava obini svijet i stvaralakim miksanjem zvuka i slike ostvaruje maksimalno zgusnute i uvjerljive slike i tonove. Jedan od tvoraca ovoga najviega radiofonskog anra, Filippo Tomaso Marinetti i Pino Masnata, naglaavali su kako ovaj radijski i televizijski anr ukida stvarni prostor, vrijeme, jedinstvo radnje, pa i kazalinoga glumca.

Jednom rijeju ikida sve odlike klasinog teatra i stvara isti organizam radiofonijskih osjeaja... sintezu beskrajnih simultanih radnji u fiktivnom svijetu zvuka i slike. Zanimljivo je spomenuti da se u Hrvatskoj prva drama pojavila ve 7. Travnja 1927. Bila je to radio- drama Ive repela Vatra, koju je radiofonski reirao Ivo Sanjin i koja je ponjela velik uspjeh kao rijetkost.

5. MJEOVITI ANROVI

Za razliku od mjeovitih anrova u novinstvu, koji se povezuje s literarnim i likovnim anrovima, u radijskom novinarstvu mjeoviti anrovi ponajvie dolaze iz podruja kazalita i glazbe, jer je radio zvukovni medij.

ANKETA CINEMA VEITE u radijskom novinarstvu zamjenjuje sloeni anr dosjea. Meutim, i Cinema verite anketa ima svojih tekoa, a to je montaa i izbor reprezentativnog uztoka. Da bi se izbjegle tekoe sluajnog izbora davatelja izjava, novinari se najee slue blic- intervjuiranjem veeg broja graana o kakljivim aktualnim temama, pa onda u postupku montae biraju nekoliko najboljih plus odgovora, minus odgovora i neutralnih odgovora.

Potom dramski slau konanu formu ankete dramskim postupkom spajanja kontrasta, tj. najprije daju pozitivan odgovor a onda negativan, pa neutralan i te shemu nekoliko puta ponove, prema tome koliko im vremena za emitiranje ostaje.

VIC/ CAKA/ ANEGDOTA na radiju dobivaju ivlju prezentaciju nego u novinama, jer ih realiziraju profesinoalni glumci s glazbenom kulisom, dobrom reijom, pa zbog svega toga ova vrsta mjeovitih anrova na radiju postie vrijednost dramoleta.

HUMORESKAT/ SATIRA kao vii i zahtjevniji oblik kominih anrova su ona vrsta mjeovitih anrova po kojima se mjeri vrijednost i dopadljivost zabavnih programa radija.

3