© Založba Mladinska knjiga, 1990.

I V A N A G A L I Ć

RADIESTEZIJA ZAŠTITA OD ŠTETNIH ZRAČENJA

ZALOŽBA MLADINSKA KNJIGA LJUBLJANA - ZAGREB

Mom dragom suprugu, koji je u najtežim trenucima imao toliko razumijevanja i koji je pridonio neizmjerno mnogo za moj spas, premda je i njemu bila potrebna pomoć. Bez njego velike žrtve, bez njegova razumijevanja i ljubavi ne bi bilo mene, niti ove knjige.

^ A

Hl

Uspomeni na utemeljitelja naše radiestezije

ing. Stanka Jurdanu

Predgovor

Svaka generacija misli za sebe da je sretnija nego što su bile prethodne i da se nikada nije živjelo tako ugodno i lagodno kao danas. Doista, blagodati koje nas okružuju nisu bile dostupne nijednoj nama poznatoj prethodnici visoko civilizira­nog svijeta. Mogućnosti uživanja života nisu nikad bile tako široke, raznovrsne i prihvatljive za sve slojeve. Sve nas to uljuljkuje u općenitom uvjerenju da smo mi zapravo sretna i izabrana generacija. Nitko nas ne može prekinuti u slatkom snatrenju da smo živeći upravo u ovo naše doba zapravo izvukli glavni životni zgoditak.

Je li doista baš tako? Nisu li možda naši prethodnici bili sretniji i bez ovih današnjih tekovina civilizacije? Nije li njihov smiren život, čist zrak, prirodna hrana, bistre vode potoka, rijeka i jezera, kristalno čisto more - nije li sve to bilo ipak vrednije i ljepše od svega za što držimo da čini smisao modernog života?

Unutar toga ružičastog oblaka napretka i sreće, krilo se mračno naličje opasnosti civilizacijskog booma tehničkih dostig­nuća. Tu je opasnost prva uočila i s njome se uhvatila u koštac radiestezija.

U potrazi za spasom i pomoći, ljudi su se sve više okretali radiesteziji. To je u posljednjih pet godina dovelo do prave najezde radiestezista. Postavlja se pitanje odakle najednom toliko ljudi koji posjeduju osjetljivost za bavljenje radiestezi-jom. Tu su prije svega oni koji su otprije imali tu sposobnost, ali je nisu imali gdje provjeriti, a dobrim su se dijelom i ustručavali, jer je tako reći do jučer bavljenje radiestczijom smatrano opsjenarstvom. S druge strane, uslijed sve većih izvora štetnih zračenja, ljudski se organizam sam branio, čime se pojačavala osjetljivost i mnogima se najednom počeo u ruci vrtjeti prsten, ključ, lančić s privjeskom, visak, a rijetkima i rašlje.

9

To je stvorilo privid da je radiestezija proizvod našega doba, što je naravno pogrešno. Pod svojim najstarijim nazivom - rašljarstvo - ona je poznata otkada postoji čovječanstvo.

Narod je od davnine čudesni račvasti prut koji se u rukama nekih ljudi zagonetno okretao, nazivao vilinim ili vilinskim rašljama, prema ženskom liku iz bajki - vili, koja vrlo spretno rukuje čarobnim štapićem. U nas ponegdje nazivaju rašlje još i smotuljama, jer se u rukama rašljara vrte. motaju. I u drugih naroda postoje različiti nazivi za rašlje, a i za ljude u čijim se rukama one pokreću. Ti nazivi ujedno ukazuju na svojstva rašalja i na ono što se pomoću njih može otkriti. U Švicarskoj su rašljari Brunnenschmeckeri, t j . izvoro- ili bunaroljupci. U Njemačkoj su oni Rutengdngeri (prutonoše ili šibohodi) i Rutenschlđgeri (prutotrzači), dok se rašlje nazivaju čarobnim (Zauberruic). rašljama želja (Wiin.se/ielrute) ili sreće (Gliickni-/c). a i smotuljama kao u nas (Wickelrode). U Francuza su rašlje dobile uzvišeniji naziv: baguette divine ou divinatoire -božji ili proročanski štapić. Talijanima se taj čarobni prut čini svjetlucajućim, jer noću rašlje prilikom nailaska na ozračeno područje znaju često zaiskriti, pa ga nazivaju verga lucente Irepidente. Stari su ih Rimljani, najvrsniji rašljari, različito nazivali: virga aquascopia sen me talio, sen aurifera, dakle vodo-, metalo- ili zlatogledni štapić, a nadjenuti su im i naziv virga mercuralis, prema zlatnom štapiću boga Merkura, simbolu novca i bogatstva. Rašljarstvo se još naziva i rabdomanti jom, prema grčkom rhabdes (šiba, prut) i manleia (proricanje, otkrivanje), dakle otkrivanje pomoću šibe. Nekako učenije i ozbiljnije nego rašljarstvo zvuči naziv radiestezija. Smislili su ga Francuzi, koji se proučavanjem rašljarstva bave odavno i vrlo uspješno, pa su prema svojstvima rašljara stvorili kovanicu radiesthesie, spojivši latinsku riječ radius (palica, prutić) i grčku aist/iesies (osjetljivost, opažanje), dakle osjetljiva palica ili prutić koji nešto opaža.

Često dolazi do brkanja pojmova rabdomantija (rašljar­stvo) i radomanija (liječenje rukama, iscjeliteljstvo), kao što se i radiestezija nerijetko pogrešno naziva radioestezijom, a tako je, sasvim pogrešno, naziva i nova enciklopedija Jugoslaven­skog leksikografskog zavoda.

10

Biblijska legenda govori da je praotac Adam prilikom izgona iz raja navodno otrgnuo rašlje s drveta života i donio ih na Zemlju. Kasnije susrećemo taj čudesni štapić u Izraelu, gdje zakonodavac Moj sije najprije njime razdvaja Crveno more, a zatim pronalazi vodu u pustinji.

I rimski pjesnici spominju čarobni štap kojim se spašavaju duše iz pakla, a u nekim se djelima spominju slučajevi kojima su autori osobno prisustvovali i vidjeli gdje je pomoću račvaste palmine grančice pronađena voda. Rimljani su uopće bili majstori u pronalaženju prvenstveno toplih podzemnih voda. Mora da su imali poseban osjećaj kojim su razlikovali tople od hladnih podzemnih tokova.

Od starih Rimljana do danas malo se toga u radiesteziji promijenilo. Pronalazili su se i nadalje podzemni vodeni tokovi i rudna ležišta, ali nitko te signale nije dovodio u vezu s ljudskim zdravljem.

U rasponu od Adamovih palminih rašlji do starih Rimljana i mnogo stoljeća poslije njih, nešto novo, epohalno, što se našlo na razmeđu tradicionalnoga rašljarstva i moderne radiestezije, a vrijednost čega je tek danas u potpunosti utvrđena, dogodilo se tek potkraj 18. stoljeća. Tada se, naime, pojavio njemački liječnik Franz Anton Friedrich Mesmer.

Rođen 23. svibnja 1734. u Iznangu na Bodensee kao sin lovočuvara, Mesmer se uspio redovito školovati i završiti studij teologije, filozofije i medicine. Kao liječnik okuplja bogatu klijentelu, ženi se imućnom udovicom, stječe velik društveni ugled i u svom raskošnom bečkom domu ugošćuje najmoćnije ljude onoga doba, a od umjetnika Glucka, Haydna i mladoga Mozarta, kojemu čak upriličuje praizvedbu njegove prve opere*

Lagodan život u obilju i užicima vjerojatno bi se neome­tano nastavio da se u Mesmerov život nije upleo dvorski astronom Maksimilijan Hell. On je svom prijatelju Mesmeru ispripovjedio čudnu zgodu s nekim engleskim putnikom koji se zatekao u Beču i zamolio Hella za pomoć. Imao je teški želučani katar i umjesto da potraži liječnika, došao je astro­nomu zamolivši ga da mu posudi jaki magnet. Na Hellovo čuđenje, bolesnik je, boraveći kod njega nekoliko dana, redo­vito stavljao magnet na bolno mjesto. Bolovi su postepeno

/ /

jenjavali, dok nisu potpuno nestali i putnik se, pun zahvalnosti, mogao mirno vratiti u Englesku.

Mesmera se ova priča neobično dojmila i on odluči iskušati magnetsku terapiju na svojim pacijentima. Postiže izvanredne rezultate. Zatim umjesto jednoga počinje provoditi terapiju s dva magneta, postavljajući ih oko bolnoga mjesta jedan nasu­prot drugome. Korak dalje bila je voda u kojoj se otapao magnetit. Ta se voda pila i u njoj se kupalo. Rezultati su opet neočekivano dobri. Zatim dolazi na red magnetiziranje svega što okružuje čovjeka i što on dodiruje. Sljedeća Mesmerova razvojna faza jest konstruiranje naprave nazvane baquet, niz boca s magnetiziranom vodom, spojenih čeličnim šipkama za koje su se bolesnici držali i time uspostavljali magnetsku ravnotežu u organizmu.

Mesmer je u međuvremenu došao do neočekivanog otkri­ća. Primijetio je da njegove magnetske kure, koje su po njemu nazvane »mesmerizmom«, imaju djelovanje samo onda kad ih on provodi. To znači da je taj magnetizam bio u samom Mesmeru i tu leži tajna njegove iscjeliteljske moći. Onoga časa kad je objavio to svoje otkriće, potpisao je sebi smrtnu osudu. Svi liječnici, spretni poduzetnici, opsjenari, prevaranti i šarlata­ni, ustali su listom protiv Mesmera, jer primjena magneta, magnetizirane vode i svih ostalih srodnih pomagala predstav­ljala je za njih zlatni rudnik, bez obzira na rezultate liječenja. No, onoga časa kad je Mesmer objavio da je magnetski naboj zapravo u njemu, a ne u magnetima, vodi i famoznom baquetu, cijeli veliki projekt pao je u vodu, jer nitko nije želio terapiju koja je vezana uz određenu osobu, bez koje terapija nema potreban učinak. Unatoč moćnim zaštitnicima, bilo je mnogo onih koji su mu radili o glavi, pa je morao bježati da spasi goli život. U m r o je 5. ožujka 1815. u Meersburgu nedaleko rodnog Iznanga.

Poslije svestrano radiestezijski nadarenih i poduzetnih Rimljana, Franz Mesmer predstavlja prvi veliki korak u na­pretku radiestezije. On nije bio ni svjestan toga da je svojom pojavom navijestio nešto što će radiestezija otkriti tek punih dvije stotine dvadeset pet godina kasnije, kada će Ivana Galić doći do spoznaje da bit radiestezijske moći leži u silini magnet*

12

skog naboja organizma i da je mesmerizam zapravo neka vrst pražnjenja. Sposobnosti radiestezista ovise u prvom redu o njegovu magnetizmu. Mesmer u svoje doba nije toga mogao biti svjestan, a nisu to do pojave ove knjige bili svjesni ni svi radiestezisti zajedno u protekla dva stoljeća.

Nakon anateme »mesmerizma«, sve se u radiesteziji odvija u poznatim okvirima. Nešto se novo zbiva samo u doba ratova. Prvi su se primjeni radiestezije u ratne svrhe dosjetili Nijemci. Još u doba prusko-francuskog rata potkraj prošloga stoljeća, postojali su u pruskoj armiji posebni odredi rašljara, kojima je zadatak bio da otkrivaju podzemne vode koje teku prema opkoljenome Parizu te da iskopaju do njih jame i prekinu im tok, kako bi nestašici hrane dodali i pomanjkanje vode u bunarima i tako prisilili Pariz na predaju. U tome, međutim, nisu uspjeli, jer je Pariz imao obilje vode i bez bunara.

Prvi svjetski rat bio je, što se radiestezije tiče, opet u znaku Nijemaca. Odredi rašljara tražili su najpogodnija crpilišta podzemnih voda i time određivali gdje će se podići poljske bolnice, vojni logori i si. Time su se bavili svi sposobni rašljari, od običnih vojnika do najviših oficira. Pa i sam car Wilhelm zanimao se za radiesteziju i za vrijeme inspekcije bojišta hodao po terenu s rašljama.

U zbivanjima oko radiestezije između dvaju ratova, za nas je značajna činjenica da je glavni grad Hrvatske Zagreb postao kolijevkom jugoslavenske radiestezije. Ovdje je godine 1934. objavljena prva knjiga o rašljarstvu iz pera profesora agrono­mije Mije Filipovića »O vilinim rašljama«. Nešto kasnije na zagrebačkom Tehničkom fakultetu profesor Josip Ivančić prvi je sa znanstvene katedre, bez ikakva ustezanja, uputio studente građevinsko-arhitektonskog odjela u postojanje podzemnih voda i njihovo istraživanje pomoću rašlji, te im preporučio da prouče Filipovićevo djelo.

Poslije drugog svjetskog rata pojavio se u Zagrebu i prvi naš učitelj rašljarstva, Anto Crnolatac, a znameniti Rudolf Žiher izdat će svoju abecedu radiestezije »Rašlje vilinske« (1963). Sve će to, međutim, i dalje biti tapkanje u mjestu, prepričavanje, raščlanjivanje i sistematiziranje već viđenog, iskušanog i znanog.

13

Golemi rađiestezijski most počivat će sve do godine 1952. samo na dvama čvrstim nosačima: rimskom rašljarstvu i Me-smerovu magnetizmu. Sve između toga bit će tek puko ponav­ljanje poznatih dostignuća.

Nov međaš u radiesteziji i treći, granitni nosač mosta postavit će Zagrepčanin Stanko Jurdana, začetnik novog pri­stupa radiesteziji, čovjek koji je radiesteziju uveo u naše domove, koji je svojim iznimnim sposobnostima spasio tisuće i tisuće ljudi od neizbježna stradanja i čije ime danas predstavlja u nas sinonim za radiesteziju. Jurdana bijaše sve do smrti najsposobniji rašljar našega podneblja, neizmjerno osjetljiv, stručno obrazovan i nadasve častan i pošten. 1 kao takav ostat će trajnom kulom svjetiljom našega radiestezijskog doba, gigantom koji se krvavo probijao trnovitim putem do priznanja i utro stazu neviđenom zamahu radiestezije.

U radiesteziju ga je uveo već spomenuti Anto Crnolatac. Otada se punih trideset godina, doslovce do posljednjega dana života, intenzivno bavio proučavanjem fenomena radiestezije. Otkrio je , proučio i definirao sve podzemne vode koje presije­caju Zagreb i duž svojih tokova ugrožavaju zdravlje stanovniš­tva. Njegove rašlje i visak nepogrešivo su otkrivali štetna zračenja i upozoravali ljude na opasnost. Jurdana je bio prvi koji je s podzemnih voda prešao na otkrivanje drugih izvora štetnih zračenja. On je prvi upozorio da elektrotehnički uređaji kojima smo se počeli okruživati djeluju pogubno na okoliš. Prvi je utvrdio da su mnoge prometne nesreće što se događaju uvijek na istim predjelima posljedica geopatogenih zračenja. Prvi je digao glas protiv pogubnih radioaktivnih gromobrana. Da su ga odmah poslušali, tisuće obitelji ne bi bile zavijene u crno. Inženjer Jurdana prvi je radiesteziju približio medicini i dokazao da bi ona mogla postati nadasve korisnom pomoćni­com znanosti.

Stanko Jurdana otkrio je i osposobio velik broj kasnije vrlo istaknutih naših radiestezista. Njegovom najvećom zaslu­gom i otkrićem držim onaj t renutak, kad je pregledavajući Ivanu Galić otkrio njezine izvanredne radiestezijske sposobno­sti i doveo je na put koji će ona u nepunih pet godina posuti samim biserima nevjerojatnih i spasonosnih otkrića.

14

Stanko Jurdana rodio se u Zagrebu 13. studenoga 1912, umro je 20. kolovoza 1981. u Zagrebu. Ostavio je svoje pisano životno djelo »Rašlje i visak života« koje je doživjelo nekoliko izdanja. Ali je ostavio i velebno nepisano djelo: uzvisio je radiesteziju do alternativne znanstvene discipline vrijedne sva­koga štovanja, odlučno i trajno strgnuvši s nje vjekovnu nezasluženu etiketu šarlatanstva. 1 da na kraju parafraziramo mišljenje književnih znalaca o Gogolju: Sve što je danas vrijedno u našoj radiesteziji izišlo je ispod Jurdaninih rašlji i viska života!

Četvrti i najčvršći stup mosta ne samo jugoslavenske nego i radiestezije uopće, predstavlja Ivana Galić. Njezina me pojava podsjeća na proročanstvo Francuskinje Marguerite Wolf, koja je godine 1920. izjavila da se rodio novi Mesija i da će ta osoba povesti kasnije, sasvim nenadano, narode prema miru i sreći. Ako je radiestezija očekivala svoga Mesiju, onda ga je i dočekala. Mislim da Ivana Galić (rođena 1920. g.) pripada nekom drugom dobu; ona je Tesla radiestezije, jer njezina otkrića idu u red iznašašća bez kojih moderan čovjek, u doba visoke tehnologije i nezamislivih tehničkih dostignuća, neće moći opstati. Njezina su otkrića genijalna, epohalna. Ivana Galić je žena 21. stoljeća. Njezino će djelo nadživjeti naše pokoljenje.

Kad pročitate ovu knjigu, doći ćete do zaključka da ste zakoračili u novi svijet, u svijet ostvarenja donedavnih fantastič­nih snova, u svijet koji nam donosi nadu u spas od zala modernoga doba, u svijet vedrije i mirnije budućnosti.

Pavao Cindrić

15

Umjesto uvoda

Do prije godinu, dvije nisam ni pomišljala na to da pišem knjigu o svome radu. Najveći dio svog života posvetila sam i podredila radiesteziji u kojoj sam našla spas, i to mi je bilo sasvim dovoljno. Svakodnevna istraživanja, nova otkrića do kojih me dovodi moja upornost i neki unutarnji poticaj, predosjećaj da uvijek krenem pravim putem, pripremanja za predavanja na radiestezijskim tečajevima, savjeti novim radie-stezistima, pružanje pomoći prijateljima i znancima u otklanja­nju aaj razlici tij ih tegoba, sve me to zaokupljalo, veselilo i ispunjavalo mi dane.

Međutim, uporno nagovaranje mnogih radiestezista i sluša­telja mojih predavanja da svoje misli stavim na papir, da izdam bar skripta, ako već ne priručnik ili knjigu, potaknulo me na razmišljanje. I još nešto. Primijetila sam da u mnogim knjigama o radiesteziji ima mnogo netočnosti, proizvoljnosti i nedoreče­nosti. Osim toga o mojim otkrićima nitko nije imao pojma dok ih nisam iznijela na predavanjima. Sada se ta otkrića, u prvome redu pražnjenje, usvajaju i potpisuju kao tuđa iznašašća bez ikakvih obzira i s potpunim prešućivanjem, da ne kažem ignoriranjem, mog imena i rada. Zbog toga sam odlučila izdati ovu knjigu u kojoj opisujem svoj put do radiestezije i spas koji sam našla u radiesteziji, svoj rad i otkrića koja prije mene nisu bila nikome poznata.

U knjizi govorim 0 svom načinu rada u radiesteziji i dajem podrobne upute svima koji se žele posvetiti tome radu, kako bi mogli doći do što boljih rezultata.

Nesebično opisujem kako sam došla do rezultata svojih ispitivanja na različitim područjima. Do svih rezultata i otkrića došla sam isključivo kao radiestezist. Kod mene ne postoje nikakve pretpostavke, filozofiranje i teoretiziranje, sve se temelji na praksi, na konkretnom radu i ispitivanjima. Nisam se koristila niti se koristim stručnom literaturom. Nisam se

19

savjetovala niti se savjetujem sa stručnim osobama iz područja koja istražujem. Sva su moja pomagala: radiestezijska osjetlji­vost i sposobnost, provjereni visak, kutomjer, olovka i dobro polarizirani papir. Sposobnom radiestezistu nije potrebno ništa drugo, jer mu sva ostala pomagala, uključujući i tuđe savjete, mogu samo smetati i odvesti ga na pogrešan put. Sve što sam postigla i otkrila zahvaljujem isključivo vlastitoj sposobnosti, velikoj koncentraciji i upornom radu na tom području. Sva se moja istraživanja temelje na radiesteziji, teleradiesteziji i men­talnoj radiesteziji.

Prije nego što sam se počela baviti radiestezijom nisam ni pomišljala da nevolja koja snađe čovjeka može imati neizrecivo pozitivno djelovanje. Nevolja koja je mene bila snašla, iz temelja je promijenila moj način života, rada, razmišljanja i otvorila mi sasvim nove poglede na svijet koji me okružuje.

U borbi za svoj život i zdravlje u jednom sam trenutku došla do zaključka da je djelovanje štetnih zračenja na organi­zam uzrok svim mojim tegobama. Nevolja me nagnala da se pokušam obraniti od toga zla. U toj grčevitoj borbi za svoj spas došla sam do otkrivanja načina izbacivanja štetne energije iz organizma i do zaštite od svih štetnih zračenja. To moje otkriće, u to sam duboko uvjerena, presudno je kod primjene radiestezije u očuvanju ljudskoga zdravlja. Pronalaženje uzroka zdravstvenih tegoba mora uvijek prethoditi liječenju.

Zanimljivo je da u svojim ispitivanjima uvijek osjetim kako i na koji način moram raditi. To moje osebujno osjetilo otkrilo mi je vodu kao sredstvo za pražnjenje, upozorilo me na slamnati podmetač, zaštitu od svih štetnih zračenja, navelo me da provjerim što se događa sa signalima podzemnih tokova vode kada se nađu pod utjecajem vanjskih signala, gurnulo me u snijeg - mene koja nisam nikada voljela zimu, snijeg, hladnoću - da ispitam kako snježne padavine djeluju na štetna zračenja.

Kao radiestezist već sam godinama izložena različitim kritikama, što ne mimoilazi ni ostale radiesteziste. Najčešće se postavlja pitanje je li fenomen radiestezije znanstveno dokazan. Takav me pristup radiesteziji mnogo puta onemogućio da svoja dostignuća i rezultate ispitivanja iznesem pred širu javnost.

20

Uglavnom se upire prstom u radiesteziste. Radiestezisti koji su svjesni svojih mogućnosti i sposobnosti, koji rade pošteno, nemaju se čega bojati. Samo šarlatani i nesposobnjaci mistificiraju radiesteziju. Sve što ja radim uvjerljivo je i može se provjeriti. Ako netko ima tegobe i ja ih pomoću pražnjenja ili zaštite uspijem znatno ublažili ili otkloniti, onda je to mjerljivo i može izdržati svaku provjeru.

21

Projekcije prošlosti

Bavljenje radiestezijom počelo mi je otvarati nove vidike, ne samo u pogledu trenutačnih zbivanja oko mene nego su mi se sve češće nametala sjećanja na prošlost, kad sam doživljavala stvari koje u o n o doba nisam mogla sebi objasniti. Sjedeći jedne rane jeseni u vrtu za stolom koji je bio dijelom obasjan suncem, a dijelom u sjeni, palo mi je na stol nekoliko lovorovih listova. Uzela sam visak i počela provjeravati lišće. Lovorovi listovi u sjeni imali su sasvim suprotan polaritet od onih na suncu. Prešla sam tada na svoju ruku. U hladu je ruka imala posve drugačiji polaritet nego na suncu. Kako se na stolu nalazila i uložnica za naočale, stavila sam je na sunce i potom u sjenu. Polaritet uložnice nije se ni u j ednom slučaju promije­nio. Po tome sam zaključila da je promjena polariteta svoj­stvena samo živim bićima i biljkama.

To me podsjetilo na davno razdoblje kad sam imala velike teškoće u organizmu. Liječnici su mi preporučili da bolesni dio tijela izlažem suncu, i to u prijepodnevnim satima kad zrake padaju ukoso. Odmah sam se osjećala bolje. Zaključujući po promjeni koju sam provjerila na ruci, mora da je onda na suncu organizmu bio vraćen pravi polaritet i to je urodilo pobolj-ša-njem zdravstvenog stanja.

Sjećam se i t renutaka kad sam bila izložena djelovanju rentgena ili prilikom uzimanja elektrokardiograma. Uvijek sam osjetila peckanje na koži i nekakvo čudno strujanje u tijelu. Neki liječnici su se trudili da me uvjere kako je to apsolutno nemoguće, ali ja sam djelovanje tih aparata ipak osjetila.

To prisjećanje na prošlost vratilo me i u razdoblje kada sam živjela izvan Zagreba. U zagrebačkom sam se stanu uvijek osjećala vrlo loše. Čim bih otišla nekamo na put, tegobe su nestajale. Nakon povratka, samo što bi prošlo desetak dana, moje su patnje opet počinjale. Znala sam da u podrum te kuće prodire podzemna voda, ali nisam znala, niti sam uopće slutila da bi podzemna voda mogla štetno djelovati na organizam.

25

Kad se tako, zahvaljujući bavljenju radiestezijom i otkriva­nju novih spoznaja, moj životni film počne vrtjeti unatrag, onda mi se mnogi prizori javljaju u sasvim drugačijem svjetlu. U bolnici, na primjer, kod mene su mnogi lijekovi, za druge pacijente bez ikakvih reakcija, uzrokovali velike tegobe, dok su opet neki medikamenti, što su ih drugi morali uzimati pod strogim liječničkim nadzorom, kod mene imali samo pozitivan učinak.

Vraća mi se i prizor kako sam neko vrijeme nakon uspješne operacije ponovno počela osjećati smetnje na istom, operiranom mjestu. Tada sam baš upoznala inženjera Jurdanu koji me pregledao pomoću viska i zaključio da kod mene ne postoji ništa što bi zahtijevalo liječničku intervenciju, premda su mi na pregledu u bolnici rekli da ću morati opet »pod nož«. Unatoč utješnoj tvrdnji Stanka Jurđane da nema nikakve opasnosti i da je to samo prolazna smetnja, ja mu nisam povjerovala (nisam onda ni znala što je to radiestezija), nego sam u zakazani dan otišla u bolnicu. Kad su me počeli pripremati za operaciju i obavili još jedan detaljan pregled, utvrdilo se da je anomalija, primijećena kod prvog pregleda, u međuvremenu nestala.

Sve ovakve projekcije prošlosti, koje su se počele pojavlji­vati otkad se bavim radiestezijom, ponukale su me da pođem svojim tragovima i provjerim mjesta gdje sam se loše osjećala ili doživljavala čudne stvari. T a k o sam došla do otkrića uzroka svojim tegobama u rodnoj kući. Ne samo kuća, nego je cijeli taj kraj bio izložen štetnom djelovanju brojnih podzemnih tokova vode i elektrotehničkih uređaja. Nadalje, otkrila sam zašto je moj otac ubrzo nakon rekonstrukcije ulice u kojoj je živio, naglo počeo pobolijevati i dobio karcinom bronhija. Uzrok su tome bili novi uređaji ugrađeni u rekonstruiranu ulicu, osobito plinovod postavljen uz nadsvodeni potok, jer je to izazivalo jaka zračenja. To je, napokon, potvrđeno i činjeni­com da su godinu dana kasnije sve te instalacije morale biti promijenjene, jer su cijevi postale porozne i propuštale su plin, što je dovelo i do opasnih eksplozija. Vratila sam se i mjestima gdje sam se vrlo loše osjećala. Kod mnogih prijatelja se znalo na kojim mjestima u stanu ne smijem sjeđjeti, jer odmah

26

postajem nervozna. Kasnije sam, dakako, otkrila uzroke. I jedan trg u gradu još uvijek izbjegavam, jer se na njemu osjećam nesigurno i nelagodno. I tu mi je uzrok poznat. Isto tako postoji tekstilna trgovina u kojoj sam posljednjih deset­ljeća uvijek iznova pokušavala nešto kupiti, ali bih, kao što se kaže, prije izašla nego što sam ušla, jer mi tu već nakon nekoliko minuta postaje mučno. Onda sam držala da je to zbog kemikalija kojima je obrađivan tekstil, a danas znadem pravi uzrok.

Ta vraćanja u prošlost pomogla su mi da razriješim mnoge nedoumice što sam ih nosila sa sobom iz proteklih vremena, a pomogla su mi i da na takvim konkretnim slučajevima provje­rim svoje pretpostavke i sposobnosti.

27

Zdravstvene tegobe

Nakon zdravstvenih tegoba koje sam imala negdje šezdese­tih godina, nastupilo je razdoblje smirivanja, prestanka mojih dotadašnjih patnji i neko sam vrijeme relativno mirno živjela.

Međutim, negdje oko 1979. godine ponovno sam primije­tila da se u mene počinje uvlačiti nekakav nemir. To sam osobito osjetila vrativši se s odmora. Legla sam na onaj isti krevet u kojem sam poslije lošeg zdravstvenog razdoblja doživjela preobražaj i mir. Sada se organizam opet počeo protiv nečega buniti. Prešla sam na drugi ležaj i neko vrijeme bilo mi je lakše, ali to više nije bio dubok, zdrav san.

U to doba svi smo već znali za Jurdanu, koji je inače bio uredski kolega i prijatelj moga supruga. Zamolili smo ga da nam pregleda stan. Pronašao je podzemni tok vode, ali na mjestu gdje sam se tek povremeno zadržavala. T o , dakle, nije mogao biti uzrok mom nemiru i slabom snu. Televizor također nije bio »krivac« tegobama, jer je Jurdana prilikom pregleda stana utvrdio da je zračenje televizora, s obzirom na njegovu tadašnju polarizaciju, usmjereno prema prostoru gdje nitko ne boravi.

Moje su tegobe postajale sve izrazitije. Očitovale su se u nemiru, nesanici, iznenadnom buđenju bez ikakva povoda, nelagodnom osjećaju u cijelom tijelu, znojenju i si. Te su se tegobe pojavljivale isprekidano, pojavile bi se iznenada, zatim bi se smirile ili sasvim nestale, a onda opet neočekivano nahrupile još većom žestinom.

Kad bih u toku dana legla da se odmorim, osjećala sam neizdrživu hladnoću i nikako se nisam uspijevala ugrijati. Stavljala sam pod sebe i na sebe po nekoliko pokrivača, ali sam se unatoč svemu osjećala kao da ležim na santi leda.

Danas mi je jasno zašto su se u toku vremena moje tegobe mijenjale, odnosno s vremenom sam postajala sve osjetljivija. Moj se organizam borio protiv zračenja kojima sam bila

31

izložena i time je postajao sve osjetljiviji, tako da su moje tegobe rasle.

D o k sam proživljavala ove teške dane i moga je supruga zadesilo zlo, pretrpio je infarkt. Nismo to onda uopće povezivali s uzrokom mojih tegoba, niti s mjestom stanovanja. Tek kasnije, kad sam već bila dobro upoznala radiesteziju i u našem nekadašnjem stanu otkrila izvore zračenja, počela sam opet razmišljati o proteklom vremenu. Moj muž je u onom stanu dobio infarkt. U bolnici se relativno brzo oporavio. Vrativši se kući, često je dobivao teške napadaje, uzimao je nitroglicerin, a nerijetko je završavao u bolnici. Začudo, ondje bi mu se stanje tako brzo popravilo i E K G i s i imke nisu pokazivale nikakve anomalije, pa je mislio da bi sam mogao odšetati do kuće. No nedugo nakon povratka u stan, ponovno bi zaredali napadaji. Tako je to potrajalo i s njim i sa mnom sve dok nismo promijenili mjesto boravka, odnosno dok nisam uspjela otkriti pražnjenje i zaštitu.

Moje su tegobe bile na kraju tako jake da sam dobivala učestale vrtoglavice i morala sam vrlo oprezno i polako sjesti, lijegati i ustajati. Međutim, kad bih otišla u drugi dio stana, tegobe bi odmah nestale. Znači, čim sam se maknula iz ozračenog područja, organizam se smirio. Naravno, onda još nisam razmišljala na takav način.

Kako je moj suprug odlazio na pregled kardiologu, odlučila sam i ja poći. Imala sam sreću da sam naišla na liječnika, jedinoga od svih što su me pregledavali, koji je shvatio da su moje zdravstvene tegobe prouzrokovala elektromagnetska zra­čenja. Ipak me je, za svaki slučaj, poslao na sve pretrage. Nalazi su bili uredni, jedino se utvrdilo da čujem i one visoke tonove, koje u pravilu ne bih više smjela čuti. Pregled cirkula­cije u glavi pokazao je da nije sve kako bi moralo biti, pa sam dobila tablete za poboljšanje cirkulacije. Ali mojoj vrtoglavici nisu uspjeli pronaći uzrok. Mislili su da će možda pojačana cirkulacija otkloniti vrtoglavicu. N o , kad sam popila samo pola tablete, manje nego što je bilo propisano, osjetila sam da su mi žile u glavi tako nabrekle kao da će popucati. Nazvala sam odmah liječnika i on mi je rekao da ne uzimam te tablete, jer mi nisu potrebne.

32

Nakon svih tih pregleda i terapije moje stanje se uopće nije promijenilo. Z a t o su me, vrlo oprezno da se ne uvrijedim, poslali psihijatru, koji je ujedno bio i radiestezist. Bio je vrlo ljubazan i zaista mi je posvetio punu pažnju, no pomoći ni ovdje nije bilo. Vidjela sam da mi medicina ne može pomoći i da spas moram potražiti na drugoj strani.

Nitko mi nije vjerovao da ja osjećam zračenje i čak znam uvijek točno odakle na određenome mjestu dolazi. A bila sam nemoćna da bilo što protiv toga poduzmem. Kad bih legla na mjesto koje se nalazilo u zoni zračenja, spavala bih neko vrijeme, a onda bih se naglo probudila i do jutra provela u nekakvom polusnu, čak bi se moglo reći da sam ležala budna zatvorenih očiju, jer to više nije bio nikakav san. Tako je to znalo trajati danima i danima. Naravno, bila sam izmučena do krajnosti. Nasuprot tome, znalo" se dogoditi da neko vrijeme nisam mogla ustati, nisam se mogla probuditi i spavala bih često do podneva. To se događalo i mojoj kćeri. Spavajući na zračenju, njezin inače niski tlak je pao još niže, pa je bila kao ošamućena i jedva se budila.

Prva pomoć koju sam sebi pokušala pružiti bilo je vađenje svih osigurača u stanu prije odlaska na počinak. Time sam samo donekle smanjila svoje tegobe, jer sam isključila tek strujne krugove u svome stanu, dok su iz ostalih stanova i dalje dopirala do mene zračenja njihovih strujnih krugova, gdje osigurači nisu bili isključeni. Za vrijeme onih naših neslavnih redukcija struje, kad sam očekivala znatno zdravstveno pobolj­šanje, jer su onda svi strujni krugovi bili isključeni, ja sam osjećala još veća zračenja, i to od uređaja kojima su stanari sami proizvodili struju.

Nadalje, primijetila sam da na mene štetno djeluje i telefoniranje u mome stanu. Kasnije sam otkrila koji je tome bio uzrok. Telefon je, naime, bio loše uzemljen, dobio je uzemljenje zajedno s hladnjacima. Naknadno sam utvrdila da je i cijela kuća bila nepropisno uzemljena. Zbog toga je dolazilo do pojave indukcijske struje, koja me jednostavno izludjela. Kad sam o tome razgovarala sa stručnjacima, najprije su me bijelo gledali, a kad sam zahtijevala da nešto poduzmu, samo bi se okrenuli i otišli.

33

Najbolja potvrda o štetnim zračenjima u mome stanu bila su moja izbivanja iz Zagreba. Kad bih nekamo otputovala, tegobe bi prestale, a čim bih se vratila u stan, sve se opet vraćalo kao i prije odlaska. Nelagodnost, nemir, znojenje, zimica, nesanica, pret jerano spavanje i si. Primijetila sam, međutim, da me smiruje i da mi ublažava tegobe - ledeni napitak. U hladnjaku sam uvijek imala vodu ili kiselo mlijeko. Kad bih to neposredno prije spavanja popila, bilo mi je nekako lakše. Kasnije,, kad sam se već uveliko bavila radiestezijom, proučila sam i fenomen hladne vode, a to u kasnijim poglav­ljima i opisujem.

U toku cijele te kalvarije, neshvaćena i prepuštena sama sebi, počela sam tražiti izlaz iz toga bezizlaznog labirinta. Pomoću prstena ovješenog o konac hodala sam po stanu i tražila izvore zračenja. Kad bih otkrila kakvo zračenja koje je dopiralo izvana, lijepila sam na ta mjesta po zidovima kovane novčiće ili metalne zatvarače od boca. A po podu sam izvore zračenja pokrivala bakrenim zdjelicama i tanjurićima. Takvih izvora zračenja bilo je u stanu mnogo, pa je ubrzo sve bilo »okićeno« bakrenim posudama, novčićima i zatvaračima od piva i mineralne vode. Za zaštitu od zračenja tehničkih dostig­nuća širokog pojasa, ljepljivim sam papirom učvršćivala po zidovima pletače igle. Osobito sam pazila da sve utičnice u stanu budu prekrivene novčićima ili zatvaračima. Bilo je strašno i pogledati. Drugima se to moralo činiti kao da su došli u ludnicu, ali meni su ti metalni predmeti pomagali i ništa mi drugo nije bilo važno. U dnevnoj sobi sam čak stavila uokolo po zidovima aluminijske šipke, pa sam živjela u neke vrste Faradayevu kavezu.

U takvim okolnostima nije, naravno, moglo biti ni govora 0 nekakvu društvenom životu. Izgubili smo prijatelje, prestali smo slaviti imendane, rođendane, praznike. Živjeli smo kao u faraonskoj grobnici. Sve je bilo podređeno meni, jer drugog izbora nije bilo. Radilo se o mojem životu ili smrti, o grčevitoj 1 nezamislivo upornoj borbi, i tu više nije bilo mjesta ni za kakve obzire, ustupke, ma o kome da se radilo. Nije mi uopće bilo stalo što će tko misliti o meni. I baš to sažaljenje koje sam čitala u očima drugih, ono njihovo snebivanje i zgražanje zbog

34

mojih postupaka, sve mi je to dalo snagu da se borim, da svima dokažem kako nisam luda. I ta moja grčevita borba, ta moja nadnaravna snaga koja se stvarala u meni, sve me to odvelo na pravi put i mislim da bez toga ne bih nikada došla do spasonosnih otkrića.

Ja potpuno razumijem ljude koji su nas okruživali i koji su k nama zalazili. Vjerojatno bih i ja reagirala na isti način da sam kod nekoga vidjela ono što su oni vidjeli kod mene. Jer me je, na primjer, smetalo i ono što su naši posjetioci donosili na svojim cipelama. Zbog toga sam kemijskim sredstvom natopila otirač pred vratima i oni koji su dolazili k nama morali su otirati obuću sve dotle dok ne bih osjetila da me ono što su imali na cipelama više ne smeta. Stavljala sam se u njihov položaj i bila sam svjesna da bih reagirala isto kao oni da sam morala činiti to što su oni činili. Prestali su dolaziti k nama, kao što bih i ja učinila na njihovu mjestu. Možda je ta osama bila za mene pozitivna, ne možda, nego sigurno, jer me i prisutnost mnogih ljudi koji su k nama zalazili strašno smetala, bila sam, zapravo, sretna da više ne dolaze.

Moja se osjetljivost gotovo iz dana u dan sve više pojačava­la, a istovremeno se povećavala i količina štetnog zračenja uslijed prave navale tehničkih dostignuća kojima smo počeli pretrpavati naše stanove. Gomilali su se kućanski aparati, strojevi kućne radinosti, televizori, razglasi, krovovi su bili načičkani antenama, pojavile su se amaterske radio-stanice, radio-telefoni, zvučne linije, videorekorderi, kozmetički aparati i stotine novih izvora štetnih zračenja, dakle aparata koji nekad nisu postojali. Za moju osjetljivost je to bilo katastrofalno. Ja više nisam imala kutka gdje bih mogla na miru sjedjeti, raditi, ležati. Bila je to prava najezda na moj već izmučeni organizam.

Pomagala sam sebi kako sam znala i unijela. Budući da su se sa zračenjima uslijed novih tehničkih dostignuća mijenjale i moje reakcije, morala sam iznalaziti nove načine da te štetne utjecaje nekako smanjim. T a k o mi se najednom počela u ustima pojavljivati slatka slina kad bih se našla u području štetnoga zračenja. Alkoholom i razrijeđenim deterdžentom prala sam sve stvari s kojima sam dolazila u dodir: knjige, odjeću, cipele, novac, sp i se . . . Možete zamisliti kako je to

35

izgledalo. Ali ja nisam odustajala od toga neugodnog zahtjeva, sve dok nisam osjetila da njihova obuća više ne zrači. Sjetila sam se tih neugodnih dana prilikom černobilske katastrofe. Radio je povremeno objavljivao preporuku da se prije ulaska u stan dobro dezinficira obuća i odjeća kako se ne bi u kuću unosile radioaktivne čestice koje su lebdjele u zraku i padale na zemlju. Bila sam ponosna da sam davno prije Černobila i sama otkrila takav način zaštite.

36

Vlastiti put do spasenja

N a k o n svega što sam u te posljednje četiri godine pretrpje­la, tražeći na sve strane lijeka svojim nesnosnim tegobama, iskrsnula je nova spasonosna nada radiestezijska sekeija »Stanko Jurdana« Elektrotehničkog društva u Zagrebu.

Bila sam uvjerena da ću medu brojnim uglednim stručnja­cima naići na ljude koji će me shvatiti i pomoći mi da se smanji moja osjetljivost na štetne vanjske utjecaje. Nadala sam se da će sve moje smetnje napokon postati prošlost. Pogotovu što sam na predavanjima koja sam tu posjećivala, u svim primje­rima uvijek prepoznavala svoje stanje.

Nažalost, ni ovdje me nitko nije shvatio. Mislili su da pretjerujem, izmišljam, da je sve to što im govorim plod moje bolesne mašte, da fantaziram, da sebi samo umišljam. Borila sam se da im dokažem kako je sve što govorim istina. Odmahivali su rukom, slijegali ramenima, okretali mi leda, prekidali m e , došaptavali se i sažalno me pogledavali. Osjećala sam se tako bijedno, tako nemoćno.

Međut im, to neočekivano razočaranje, taj poraz me nije slomio. Naprotiv, donio mi je nekakvu čudesnu snagu, nov poticaj za borbu. Neki unutrašnji glas govorio mi j e : nemoj posustati, bori se, bori se za svoj život, jer ćeš time pomoći ne samo sebi nego i drugima. Ako uspiješ, spasit ćeš i one koji stradavaju i pate poput tebe. Bori se, Iva, bori se na život i smrt !

Uplašila sam se tih velikih riječi što su počele navirati u mene i opsjedati moje misli.

Sve se to zbivalo u doba kada sam već bila napustila stan u kojem više nisam mogla živjeti i preselila se svojoj kćeri.

Sada su tek nastupile prave muke. U svom stanu, sama, mogla sam raditi što sam htjela, pomagati sebi kako sam znala i unijela. U novoj sredini to nije više bilo moguće činiti sasvim otvoreno. Premda se radilo o mojim najbližima, znala sam što

39

u potaji, sa strepnjom, misle o meni. Razumjela sam ih jer bih vjerojatno i ja tako mislila da se radilo o nekom drugom, a ne o meni.

Kriomice, dok nikoga nije bilo kod kuće, istraživala sam štetna zračenja, provjeravala odakle dolaze i kako djeluju na mene. Moja osjetljivost rasla je iz dana u dan. Došlo je tako daleko da bih dobila lupanje srca ako je jedaći pribor bio položen na papirnati ubrus, a čim bi tko uključio radio (osobito UKV) ili televizor, morala sam otvoriti prozor, jer prostorija kao da je postajala premalena i ja bih se gušila. Noći su bile prava mora. U tišini pucketala mi je u ušima televizijska antena, kao da se razbijaju kristalne čaše. Televizor sam svaku večer iskapčala, ali do antene nisam mogla doći j e r se utičnica zajedničkoga kućnog priključka nalazila iza teškog regala.

Počeli su me smetati neki ljudi oko mene, uznemirivale su me stvari od metala i plastike. Ispitivala sam svu odjeću prije nego što bih je navukla na sebe. Stavljala sam dio po dio odjeće na dlan jedne ruke, a drugom sam pomoću viska i uz određeno pitanje provjeravala što mogu obući i u kojoj kombinaciji. Morala sam kombinirati na sve moguće načine dok bih se uspjela odjenuti. Najveći su mi problem predstavljale čarape. Ako nisu bile usklađene s ostalom odjećom, haljina, suknja i kaput lijepili bi mi se za noge. Te su me provjere dovele do spoznaje da mogu nositi sintetičku odjeću od polyestera ili poliamida, ali nikako od acrylata. Tako sam uz mnogo muke uspjela riješiti problem odijevanja.

Preporučila bih svima koji imaju radiestezijske sposobno­sti, a neke im vrste odjeće stvaraju smetnje, neka pomno ispitaju što i u kojoj kombinaciji smiju nositi. Najzdravija je odjeća i rublje od prirodnih materijala, kao što su pamuk, konac i čista svila. Vuna je već materijal koji može pojedinim osobama uzrokovati smetnje.

Utvrdila sam također da me smetaju i pojedine vrste sapuna, šampona i deterdženata. Sve sam to uporno ispitivala, dok nisam dobila prave odgovore. Ponavljam: ispitivanje sam obavljala na taj način da sam u jednoj ruci držala sapun (i si.), a u drugoj visak, te pitala da li mi odgovara to sredstvo za pranje.

40

Tim svakodnevnim ispitivanjima uspjela sam otkloniti sve ono sa čime sam bila u neposrednom dodiru, i mogu reći da sam uspjela sebi neizmjerno mnogo pomoći. N o , još uvijek su bila prisutna meni tada nedohvatljiva štetna zračenja koja su me iz dana u dan sve više mučila. Našla sam se na rubu živčanog sloma, j e r sam već sama sebi postala nepodnošljiva, da i ne govorim o onima koji su sa mnom morali živjeti i sve to podnositi. Bila sam nervozna, razdražljiva, netrpeljiva, s izobli­čenim izrazom lica i očiju. Sve moje reakcije bile su neočekiva­n e , nepredvidive i nekontrol irane. Uglavnom nisam uopće bila svjesna svojih postupaka i burnih reagiranja na sasvim bezna­čajne poticaje. Premda kronično neispavana, prepuštena sama sebi i svojim tegobama, nikada nisam pomišljala da učinim sebi nešto nažao. Još mi uvijek nije jasno kako sam sve to izdržala i kako sam uspjela izbjeći luđačku košulju koja je poput Damoklova mača visjela nad mojom glavom.

Ne znam što je uvjetovalo da se mračni veo s moga lica malo digne - možda moja upornost, nastojanje da se oslobodim nesnosnoga tereta, žarka želja da se iščupam iz kandža propasti koje su me vukle u ponor nepovrata. N o , bez obzira na sve, taj prvi zvjezdani trenutak u mome tegobnom životu došao je tako nenadano da sam tek nakon nekog vremena postala svjesna onoga što se zbilo.

Sjedjela sam jedne večeri na balkonu i, naravno, razmi­šljala o svojoj nimalo ružičastoj budućnosti. Nervozno sam vrtjela briljantni prsten. Nisam u prvi mah primijetila, no učinilo mi se kao da na prstenu nešto nedostaje. Opipala sam ga najprije, zatim skinula s prsta i dobro pogledala. Mjesto na kojem je još dan prije bio usađen briljantni kamen, sada je zijevalo prazno. Bilo mi je čudno da je kamen mogao ispasti, kad su capice koje su ga držale još uvijek bile stegnute. Otvor između capica bio je nekoliko dobrih milimetara uži nego ležište kamena. Teoretski, kamen nikako nije mogao ispasti iz ležišta, a stvarnost je kazivala da kamena - nema. Budući da se radilo o povećem briljantu i o dragoj uspomeni, pretražila sam balkon, sve prostorije u stanu, zavlačila sam se gdje god je bilo moguće, no kamen kao da je u zemlju propao.

41

Već sam se bila pomirila s gubitkom briljanta, kad sam koji dan kasnije otkrila nešto, što je bilo vrednije od svih dragulja ovoga svijeta. Otkako sam, naime, izgubila k a m e n , primijetila sam da me neka zračenja sada manje smetaju. Na primjer, nisam više bila tako osjetljiva na U K V i televizor. Da bih provjerila kako se ne radi o nekakvoj autosugestiji, stavila sam na isti prst drugi briljantni prsten. Tegobe su se ubrzo počele javljati nekadašnjom jačinom. Skinula sam prsten - i odmah sam se osjećala bolje. Počela sam o tome razmišljati, ali nisam mogla doći ni do kakvog zaključka. Međut im, gubitak kamena naveo me da pažljivo pratim svaku promjenu u organizmu i da pronađem što bi još moglo ovako bitno smanjiti moju osjetljivost.

Kao da je gubitak briljanta otvorio nove vidike. Sljedeće, još značajnije, rekla bih čak presudno otkriće dogodilo se jednog vrućeg ljetnog dana 1983. Došla sam kući sva izmučena od topline i umora. U glavi mi je sve bubnjalo od napetosti, imala sam osjećaj da će mi svakog časa eksplodirati. Stavila sam ruke pod vodu da se najprije malo rashladim, a zatim da se napijem, jer sam umirala od žeđi. Pogledala sam se u zrcalo iznad umivaonika i užasnuta ugledala napaćeno, blijedo, izbra-zdano, izmučeno lice s dubokim bolesnim podočnjacima. De­snom sam rukom gladila nabore i na licu, kao da ću mu time vratiti jedrost i svježinu. Za to vrijeme lijeva mi je ruka i dalje bila izložena rashladujućem mlazu vode. Najednom sam osjetila kako mi se tijelom širi osjećaj nekakve ugode, napetost u glavi polako je nestajala, a lice je počelo prekrivati lagano rumenilo. Nisam u tom trenutku uopće razmišljala o uzrocima takve iznenadne promjene, jer mi je sama činjenica o zdravstvenom poboljšanju bila dovoljna. Cijeli taj dan prošao je bez ikakve napetosti i većih tegoba, što su i moji kod kuće odmah primijetili.

Veselje je, međutim, bilo vrlo kratko, jer se sljedećega dana sve vratilo na staro, napetost u glavi rasla je nevjerojatno brzo. Tek tada sam počela razmišljati o pre thodnom danu, raščlanjujući tok zbivanja poslije povratka iz grada. Sjetila sam se da m i j e bilo bolje od trenutka kada sam prala ruke. O d m a h sam stavila ruku pod vođu i pomislila: neka mi to pomogne da

42

se bolje osjećam! - 1 zaista, osjećala sam se bolje. Uzela sam zatim visak, stavila lijevu ruku pod vodu, no visak je stajao. Bila sam uvjerena da to nema nikakve veze s reakcijom viska. Navečer prije spavanja ponovno sam stavila ruku pod vodu i uzela visak. Pri tome sam pomislila: hoće li mi voda pomoći da mi bude bolje? Visak se na moje veliko iznenađenje počeo vrtoglavo kretati, neprestano mijenjajući smjer. Čas se vrtio ulijevo, čas udesno, a onda je stao kao ukopan. Zabavljena tim hirovitim okretanjem viska, nisam odmah ni primijetila da se osjećam mnogo bolje, da sam smirenija. Tako sam to radila svaki dan i zaista sam se osjećala bolje. Kasnije sam taj način otklanjanja napetosti i smirivanja pomoću vode nazvala -pražnjenje. To otkriće vratilo mi je samopouzdanje i potaknulo me na daljnja istraživanja. Pražnjenje pomoću vode predstav­ljalo je prekretnicu u mom životu i radiestezijskom radu.

Bavljenje radiestezijom pokrivalo mi je pretežni dio dana. Uglavnom sam šutjela ramišljajući o onome što sam otkrila, nastojeći proniknuti u taj nepoznati svijet za koji sam vjerovala da krije ključ moga spasa. Zabrinuto kimanje glavom i brižni pogledi mojih ukućana od kojih su sve češće dolazili komentar i : »Opet je počelo!«, to jest opet počinjem ludovati, stvaralo je u meni neizmjernu napetost i ogorčenje. Osjećala sam da u meni kipti neka čudna snaga koja me vodi naprijed, koja me nadahnjuje i stvara u meni neotklonivu želju da svima oko sebe dokažem kako nisam neuračunljiva, luda, nego da sam ne­moćno stvorenje koje traži pomoć, koje žudi da se oslobodi teške more i da opet jednom počne živjeti normalnim životom.

Često se osvrćem na ono kroza što sam prošla u toku teških godina traganja za spasom. I uvijek nakon tih razmišljanja ostajem u nedoumici. Sve spoznaje, sva otkrića do kojih sam dolazila bila su zapravo vrlo jednostavna, gotovo bih mogla reći - usputna. Kao da me netko ili nešto usmjeravalo što trebam činiti, kako misliti, kojim putem krenuti. Sve je teklo bez ikakvog suvišnog filozofiranja, najjednostavnijim i najkraćim putem. Kad god bih nešto uspješno obavila, rekla bih u sebi: Iva, učinila si to najprirodnije i najjednostavnije! - Sve je nekako bilo povezano s prirodnim zakonima i logično na najjednostavniji mogući način. N o , moram napomenuti i to da

43

je sve što sam radila bilo podređeno jednoj jedinoj želji: moram se spasiti!

Još mi se jedna misao neodoljivo nametala : moram tražiti zaštitu od štetnih zračenja, ali takvu koja neče ugrožavati druge. Uvijek su mi bile na pameti riječi Stanka Jurdane, koje mi je nekoliko puta ponovio prilikom našeg posljednjeg susreta, nedugo prije njegove smrti: »Nikada se nemojte štititi tako da drugima činite zlo!«

Napetost koja me svakodnevno pritiskala bila je teža jer se nikome nisam povjeravala, nitko nije znao kroz kakav pakao prolazim. Bilo je to još jedno dodatno opterećenje za mene. Ali nisam se osvrtala ni na koga i ni na što. Išla sam svojim putem koji mi je odredila neka nepoznata sila i ja sam taj unutarnji nagon slijepo slijedila, ne obazirući se na to što će tko o meni misliti.

U to vrijeme majka mi je bila teško bolesna. Naizmjence smo se brinuli o njoj, njegovali je, redili, kuhali. Stojeći za štednjakom u majčinoj kuhinji jedva sam se držala na nogama, jer su izvana dopirala zračenja koja su me uništavala. T a d a mi je moj unutarnji »savjetnik« došapnuo da na policu ispod prozora nanižem sve metalne noževe. Učinila sam tako. 1 zaista, zračenje se bitno smanjilo. Kad su moji vidjeli noževe pod prozorom, poredane uzduž jedan za drugim, nisu ništa rekli, ali sam im na licima čitala što u tom trenutku misle o meni. Možda bih i ja o njima tako razmišljala da je njih snašlo ovo zlo, a ne mene. Progutala sam još jednu gorku pilulu.

Kao obično, kad mi je bivalo najteže, uvijek se znalo nešto dogoditi, što bi još za poneki centimetar podiglo mračni veo s mene. Pripremajući, naime, stol za ručak, dohvatila sam slamnati podložak koji smo uvijek stavljali na stol. Kad sam ga htjela položiti na sredinu stola, nisam ga mogla ispustiti iz ruke, kao da me nešto priječilo u tome. Instinktivno sam pogledala što se to zbiva s podloškom i mojom rukom. U tom sam trenutku pomislila da to nije opet onaj moj unutarnji glas koji mi pomaže. Glavom su mi pojurile najrazličitije misli, a onda sam shvatila da bi mi možda taj podložak mogao pomoći. Uzela sam visak i postavila pitanje. Kretanje viska odgovorilo je -

. »da«. O d m a h mi je sinulo da zapitam da li bih taj slamnati

44

podložak trebala nekamo staviti. Visak je i opet odgovorio pozitivnom vrtnjom. Zatražila sam tada: neka mi visak odredi mjesto gdje bih trebala staviti podložak. Slijedila sam smjer kretanja viska i najednom je visak počeo kružiti. Na mjesto iznad kojega se visak vrtio stavila sam podložak. Visak se zaustavio. Zapitala sam: ima li u ovom prostoru štetnih zrače­nja? Visak je mirovao.

U z b u đ e n a , ne vjerujući sama sebi, ostavila sam sve i pošla u provjeru zaštite izvan stana. Nigdje ništa. Otišla sam kat niže. Ni ondje. Zatim sam krenula dizalom od kata do kata. U cijelom neboderu nije bilo štetnih zračenja.

Vratila sam se u stan. Srce mi je lupalo kao da će iskočiti iz grudi, toliko sam bila uzbuđena. Pomislila sam da sve to skupa nije varka, možda sam izgubila moć rada s viskom, svašta mi se motalo u glavi. Jedina je moguća provjera bila: ukloniti podložak. Čuvši kako majka dolazi iz svoje sobe, zgrabila sam slamnati podložak s poda i stavila ga na stol. U džepu sam imala visak, ali se nisam usudila uzeti ga u ruku.

Za ručkom sam bila potpuno odsutna. Nisam nikoga primjećivala za stolom. Jela sam, ali nisam uopće znala što jedem. Nisam se usudila nikoga pogledati, plašila sam se, primijetit će da nešto krijem, a nisam im se mogla povjeriti. Da sam im tada rekla za slamnati podložak, zacijelo bi me otpremili u bolnicu.

Jedva sam dočekala završetak ručka i otišla u kćerkin stan u istoj zgradi, gdje sam privremeno boravila. Taj dan mi se tako oduljio, nikad mu kraja. Kao za inat i televizijski je program te večeri dugo trajao, ili se to meni u onoj napetosti samo učinilo.

Napokon, svi su otišli na počinak. Pričekala sam neko vrijeme i onda se iskrala iz sobe. Uzela sam visak koji me opet doveo do mjesta gdje sam u kćerkinu stanu trebala staviti podložak. Našla sam u kuhinji slamnati podložak nalik majči­nome i stavila ga na mjesto koje mi je označio visak. U glavi mi je šumjelo od uzbuđenja, dršćući sam legla u krevet, ali nisam mogla zaspati. T e k su mi se pred jut ro oči sklopile od umora. Unatoč gotovo probdjevenoj noći, probudila sam se o d m o r e n a , osjećala sam se čilo, sasvim drugačije nego prija-

45

šnjih dana. Ustala sam prije svih i sklonila podložak. U toku dana koristila sam se svakim pogodnim trenutkom za provjeru te zaštite.

Prošlo je tako nekoliko mjeseci, a ja se još uvijek nisam usudila nikome otkriti svoju tajnu. Svaku noć sam kriomice stavljala podložak i ujutro ga sklanjala. Moji su primijetili da se sa mnom nešto čudno zbiva, nestalo je moje razdražljivosti i netrpeljivosti, bila sam smirenija, razgovorljivija, prilagodlji­vi i a i, što je najvažnije, nisam više stavljala nikakve blokade od jedaćeg pribora, metalnih zatvarača, pletaćih igala, novčića i si. Svi su se samo pogledavali, ali nitko nije ništa komentirao ni zapitkivao.

Jedne nedjelje, kad smo se svi okupili oko stola za ručkom, rekla sam im da sam otkrila zaštitu. Bili su u prvi mah zatečeni, a onda su me od veselja stali grliti i ljubiti. No, kad sam im pokazala da to činim pomoću slamnatoga podloška, na njihovim se licima pojavila nevjerica a radost se pretvorila u sumnjičavo pogledavanje. Međutim, kako jc podložak nakon moga »priznanja« trajno ostao na svome mjestu, a moje je raspoloženje iz dana u dan pokazivalo da nestaju nekadašnje neizdržive zdravstvene smetnje, veselje se vratilo u kuću. Dapače, sada su i moji u stanu počeli zapažati da su nestale smetnje koje su i kod njih bile često prisutne, nije više bilo glavobolja, umora, nesanice. Sada su tek počeli to dovoditi u vezu sa štetnim zračenjima i zaštitom.

Bila sam neopisivo sretna i ponosna što sam napokon uspjela dokazati da su sve moje tegobe bile stvarne, a ne izmišljotine i prenemaganje.

Z a t o otkriće pražnjenja i zaštite od štetnih zračenja, godine 1983, smatram svojim najranijim, najznačajnijim i najdražim dostignućem. O tome sam prvi put govorila na predavanjima (1984) i to je izazvalo živo zanimanje, povlađiva­nja, ali i sumnje, podsmijehe, nevjerieu, odbijanje. Premda svi dobro znaju da su o pražnjenju i zaštiti od štetnih zračenja prvi put uopće čuli od mene, mnogi se od njih nisu nimalo ustručavali da u svojem radiestezijskom poslovanju doslovce opisuju moje pražnjenje kao svoje dostignuće, ne spomenuvši nigdje da to nije njihov pronalazak, nego moj. Zato želim

ovdje još j ednom naglasiti da nitko prije mene niti jc primjenji­vao niti znao za pražnjenje i zaštitu. Pražnjenje i zaštita koristi svima koji stradavaju i pate, kao što sam ja godinama trpjela neopisive muke, no najmanje što u svemu tome želim jest da se moje ime ne prešućuje i da svi znaju tko im je omogućio da se oslobode tegoba. Ponosim se da je to moje djelo. A sama činjenica da to moje dostignuće drugi sve više svojataju, potvrđuje da je to što sam otkrila zaista vrijedno.

47

Zapažanja o radiesteziji

U doba kad još nisam ništa znala o radiesteziji, primijetila sam na zdravstvenim pregledima da rentgenska zračenja djeluju na mene vrlo negativno. Bilo je i drugih pojava nelagodnosti i uznemirenosti, no ja ih onda još nisam znala objasniti. Sada mi je sve potpuno jasno.

Prije tridesetak godina imala sam teške zdravstvene smet­nje i liječnik je preporučio da se podvrgnem kirurškoj interven­ciji. Smetnje su bile takve da nisam mogla birati i pristala sam na operaciju.

Ležala sam u sobi s jednom profesoricom, koja se također pripremala za operaciju. Cijele smo dane samo pripovijedale i smij ale se, kao da smo negdje na ugodnom odmoru, a ne u bolnici. Na operaciju smo obadvije išle isti dan i u isto vrijeme. Hrabrile smo jedna drugu.

Na stolu sam bila potpuno smirena. No kad sam dobila intravenoznu narkozu, onako ošamućena počela sam se trgati, pomicala sam se cijelim tijelom, pokušavajući izvući ruke i noge koje su mi bile pričvršćene za stol. Nastala je velika strka, prisutni liječnici i sestre držali su me za ruke, dozivali drugo osoblje u pomoć. Na trenutke sam gubila svijest. Sjećam se da su se liječnici morali iznova pripremiti za operaciju. Tada su mi stavili masku za anesteziju i odmah sam pala u duboki san.

Probudila sam se s visokom temperaturom koja se danima nije snižavala. Profesorica je ležala kraj mene u »šok sobi«. Nasmiješila mi se, ali ja joj nisam mogla na isti način uzvratili, jer sam se osjećala strašno, kao da sav život nezadrživo izlazi iz mene. Iz sata u sat bilo mi je sve lošije. Kad su mi dali penicilin, reakcija bijaše takva da sam nekoliko dana bila u kritičnom stanju. Nisam nikoga podnosila kraj sebe. Moji su me posjećivali, a ja sam samo željela da što prije odu i da više ne dolaze. U njihovim sažalnim pogledima vidjela sam da mi život visi o koncu. Rekla sam im otvoreno neka više ne dolaze. Znala sam da to moram sama svladati ili podleći.

51

Jedne noći nastupila je kriza. Znojenje, groznica, gublje­nje svijesti, sve se to smjenjivalo u toku nekoliko sati. Svi su se u bolnici ustrčali. Mislili su da je sa mnom gotovo. Pala sam zatim, izmučena, u dubok san.

Probudivši se ujutro, osjetila sam kao da mi se život vraća. Kad je u sobu ušao profesor, zabrinuta lica, sa svojom liječnič­kom ekipom, uspjela sam se nasmiješiti. Svima su se odmah ozarila lica od radosti. Oporavak je dugo trajao, ali sam ostala živa.

Razmišljajući kasnije o svemu što se zbilo u bolnici, zaključila sam da intravenozna narkoza nije odgovarala mom osjetljivom organizmu, a isto tako ni penicilin. Z a t o su istog trenutka nakon ubrizgavanja tih preparata, nastale one strašne reakcije, jer se organizam pobunio, na principu sasvim prirod­nog otpora, protiv nečega što mu nije odgovaralo.

Slično sam doživjela prigodom intervencije na zubima. Prije toga su mi stomatolozi uvijek govorili da imam dobru vrstu zubne građe i da će me zubi dugo služiti. Najednom se sve preokrenulo. Dobila bih iznenada takve bolove da su ti učestali napadaji uvijek završavali hitnim vađenjem zuba. Utvrdilo se da imam paradentozu koja naglo napreduje. Bilo mi je već dosta tih patnji, jer sam zube uvijek vadila naživo, bez injekcije, pa sam odlučila temeljito urediti zube. Savjetovali su mi da povadim sve što treba i stavim protezu.

Liječnica kojoj sam bila dodijeljena, nije htjela raditi bez injekcije. Nisam imala drugog izbora i morala sam pristati. Kad sam dobila prvu injekciju, osjetila sam kako mi je zubno meso u istom trenu obamrlo, premda je liječnica rekla da pričekam izvan ordinacije desetak minuta dok injekcija bude potpuno djelotvorna. Bilo mi je čudno, jer u trenu kad mi je tekućina ubrizgana, cijela je strana čeljusti odrvenjela. Samo što sam izašla iz ordinacije, injekcija je prestala djelovati i ja sam potpuno normalno osjećala cijelu čeljust. Vratila sam se u ordinaciju i saopćila to liječnici. Gledala me u čudu, zatim lupkala po mojim zubima, a kad sam rekla da sve osjećam, odgovorila je da injekcija još nije počela djelovati i neka samo pričekam. Sjedjela sam u čekaonici. Osjećala sam kako mi vrućina navire u glavu, obrazi su mi bili purpurno crveni.

52

Nakon dvadesetak minuta ponovno sam pozvana u ordinaciju. Odmah s vrata upozorila sam liječnicu da injekcija ne djeluje, posjela me na stolac i kliještima zahvatila jedan od donjih prednjih zubi koji su se tako klimali da bih, kako sam mislila, mogla sve prstima povaditi. N o , kad je liječnica povukla zub, bio je još tako čvrsto usađen da ga je jedva iščupala. Ja sam za to vrijeme urlala od bolova. Vidjevši da sa mnom nešto nije u redu, liječnica je odustala od daljnje intervencije i naručila me da dođem kad se budem dobro osjećala.

Kako sam se tada već pomalo služila viskom, ali sam tek vrlo malo znala o radiesteziji, zamolila sam liječnicu prigodom sljedećeg dolaska da mi pokaže koje sve anestetike ima. Viskom sam izabrala onaj koji je meni odgovarao i zamolila liječnicu da počne raditi čim joj dadem znak da je injekcija počela djelovati. Samo što je odložila iglu, već sam osjetila da mi meso drveni, dala sam znak - i zub je bio bezbolno izvađen.

Danas to objašnjavam na svoj način. Paradentoza je počela naglo napredovati u doba kad sam bila izložena jakim štetnim zračenjima i već sam osjećala znatne zdravstvene tegobe.

Savjetujem svima, pacijentima i liječnicima, ako tko od njih ima radiestezijske sposobnosti, neka s punim razumijeva­njem, bez ikakvih predrasuda, izaberu od alternativnih prepa­rata onaj koji će najviše odgovarati pojedinom pacijentu. Liječenje će biti, na obostrano zadovoljstvo, mnogo djelotvor­nije.

53

Od medija do predavača

Pribor kojim se služim i njegova upotreba

O priboru koji se upotrebljava u radiesteziji mnogo je već napisano. Z a t o ću prvenstveno opisati pribor kojim se ja služim i način na koji ga upotrebljavam.

Moj pribor jest: visak, kutomjer od 360°, grafitna olovka i dobro polarizirani papir.

Visak je osnovni pribor u radiesteziji. Nekad su umjesto viska služili običan prsten, lančić s privjeskom, ključ ili svežanj ključeva. Danas već ima viškova najrazličitijih oblika, težine i materijala (metal, staklo, drvo, kamen). Prigodom izbora viska, ukoliko nismo sami u mogućnosti obaviti provjeru, treba se posavj eto vati s iskusnim radiestezistom, jer o izboru pravog viska ovisi i postotak uspjeha. Radiestezist s izrazitim sposobno­stima može se služiti svakim slobodno ovješenim predmetom. I ja sam radila najprije s prstenom ovješenim o konac, kasnije sam upotrebljavala ključeve od stana na špagi (time se služio i Jurdana, rijetko je kada upotrebljavao visak). Za preciznost rada najpogodniji je visak sa zašiljenim vrhom, jer se njime mogu ispitivati detalji, kao što su anatomski atlas, zemljopisna karta i si.

Za rad s viskom svejedno je da li je osoba koja se njime služi ljevak ih dešnjak. Dakle , nije bitno kojom se rukom drži visak. Međutim, radi potpunog uspjeha u radu, može se provjeriti pitanjem ili posredstvom drugog radiestezista u kojoj ruci treba držati visak.

Drugi značajan podatak za dobar rad s viskom jest njegova polarizacija. Uvriježeno je da za žene vršak viska bude polari­ziran negativno ( - ), a za muškarce pozitivno ( + ). To dakako nije pravilo. Pomoću drugog viska i posredstvom radiestezista provjerit ćemo koja je polarizacija vrha viska pogodnija za određenu osobu. Tek tada ćemo nabaviti visak, provjerivši ponajprije od kojeg će nam materijala najbolje odgovarati. Kad je i to utvrđeno, izabrat ćemo visak čiji će vrh imati onu polarizaciju za koju smo odredili da je najpogodnija. Pravi

57

izbor viska olakšava rad i omogućuje dobivanje točnijih poda la­ka. M o r a m o , zatim, dobro pripaziti na redoslijed polarizacija od vrha viska do kraja uzice, špage ili lančića o koji je visak pričvršćen (slika i ) .

Ako je vršak viska polariziran minus ( - ), gornji dio viska mora biti plus ( + ). Uzica na mjestu gdje je učvršćena za visak mora imati minus ( - ) , a na kraju, na rukohvatu, plus ( + ). Kad je vršak viska polariziran plus (+ ), onda gornji dio viska ima polarizaciju minus ( - ), uzica na vezištu je plus ( + ), a na rukohvatu minus ( - ) . Polarizaciju uzice odredit ćemo sami dobro polariziranim viskom ili posredstvom drugog radiestezi­j a * (slika 2). Kad odredimo polaritet uzice i želimo je udvostru­čiti ili utrostručiti radi sigurnosti ovjesa, uzicu ne smijemo presavijati, nego je moramo u položaju koji smo odredili kao ispravnu polarizaciju, rezati u toliko dijelova koliko ih želimo spojiti. Odrezani dio uzice m o r a m o uvijek postaviti tako da rez bude uz početni dio uzice, kako se ne bi poremetila osnovna polarizacija. Duljinu uzice odredit će sam korisnik jer će mu

praksa pokazati gdje treba držati uzicu da bi se dobilo najbolje kretanje viska. Uzica se radi lakšeg držanja može začvoriti, jer se time neće poremetiti polarizacija.

Osobitu pozornost treba posvetiti visku s umetkom, po­moću kojega se visak može produljiti. Budući da se takav visak sastoji od tri dijela - donjeg dijela, srednjeg umetka i gornjeg dijela - postoji opasnost da dođe do pomutnje u polarizaciji. Stoga treba pripaziti na sljedeće: ako je vršak donjega di jela viska minus ( — ), a gornji dio toga dijela plus ( + ), umetak mora prileći na taj dio svojom minus ( — ) s tranom, tako da će gornji dio umetka biti plus ( + ) , na njega će doći donja strana drugog dijela viska minus ( - ), dok će gornja strana toga dijela viska biti plus ( + ), pa će u nastavku uzica na vezištu imati minus ( - ), a završetak uzice kod rukohvata plus ( + ). Sasvim će se suprotno nizati polarizacija kad je vrh donjeg dijela viska polariziran plus ( + ) (donji dio viska H — , umetak H — , gornji dio viska H — , uzica - I — ) .

Na provjeru takvih viškova navele su me česte primjedbe mojih tečajaca i znanaca koji su kupili viškove s umetkom i nisu uopće mogli s njima raditi. Pokazalo se da su umeci bili nepropisno uloženi, jer proizvođač nije vodio računa o pravil­nom redoslijedu polarizacija, što mu očito nije bilo poznato. Z a t o upozoravam sve one koji imaju viškove s umetkom neka dobro provjere je li umetak, u pogledu navedenog redoslijeda polarizacija, pravilno uložen.

Prije nego što se počnemo koristiti tako pripremljenim i provjerenim viskom, moramo još odrediti simbole kretanja viska, kako bismo znali »odgovor« na pitanje. Tu je provjeru najbolje obaviti kada smo potpuno smireni, opušteni i sami. U mislima isključimo sve svoje utjecaje i utjecaje drugih osoba. U tu sam svrhu smislila praktičnu kraticu K I S U K I U D O -Koncentracija, Isključujem Svoj Utjecaj Kao I Utjecaj Drugih Osoba, tako da ne moram u radu zamišljati cijelu rečenicu, (slika 3). U z m e m o zatim visak i postavimo pitanje: »Koji će biti za mene smjer kretanja viska za odgovor D A ? « Gibanje viska će 'to pokazati i to morate zapamtiti. Na isti ćete način dobiti odgovor za NE i za N E U T R A L N O , t j . kad visak nije siguran u ishod onoga što pitate, pa će kretanje za N E U -

T R A L N O značiti da ishod može biti dvojak i da se u trenutku postavljanja pitanja još ne zna pravi odgovor. T a k o ćete dobiti osnovne odgovore na sva svoja pitanja. Nikada nemojte postav­ljati pitanja u obliku n a r e d b e : »Neka mi se visak, ako je odgovor D A , okreće u tom i tom smjeru, a ako je odgovor N E , onda u tom i t o m ! « Dogodit će se da će se visak početi kretati u jednom od zadanih smjerova, no odgovor na tako postavljeno pitanje neće biti dobar. Pitanja se uvijek moraju postavljati pojedinačno, nikako nekoliko pitanja u isti mah. Ako vidite da ste dobili čudan ili neodlučan odgovor, postavite potpitanje koje će pojasniti nepreciznost osnovnog pitanja. I kod rada s viskom vrijedi ono staro pravilo: kakvo pitanje, takav odgovor !

Drugi isto tako važan pribor je kutomjer. Ja radim s kutomjerom od 360°, na kojem su označeni samo stupnjevi. Ima kutomjera s dvostrukim oznakama, pa čak i s abecedom. Upotrebom kutomjera dolazi se brže do rezultata (slika 4) .

60

Kutomjer se stavi na dobro polarizirani papir, tako da je 0° okomito gore, a 180° okomito dolje. Stupnjevi su označeni suprotno od smjera kretanja kazaljke na satu. Visak se stavi iznad same sredine kutomjera i postavi se pitanje. Nakon toga se prati kretanje viska. Visak će se kretati od sredine kutomjera prema oznakama stupnjeva i kada dode do stupnja koji ozna­čava odgovor, kretat će se tada samo od sredine prema tom istom broju.

A k o visak svojim kretanjem označi u odgovoru mjesto između, na primjer, 10°-20°, a željeli biste znati sasvim preci­zan odgovor, onda ćete postaviti potpitanje: »A koliki je rezultat iznad 10°?« Istovremeno ćete zamisliti, dakle mentalno odrediti, da svaka desetica na kutomjeru označava jedinicu. Visak će, recimo, pokazati 50°, što će zapravo značiti 5, te će ukupan odgovor biti 10 + 5 = 15°.

Ukoliko su prigodom ispitivanja vrijednosti veće od oznaka na kutomjeru, mentalno ćete odrediti da 10° vrijedi 100 ili 1000, već prema potrebi.

U početku će se činiti da je to prilično složeno i možda se nećete odmah snaći u očitavanju na kutomjeru, ali vježbom ćete lako svladati tu teškoću. Za početak možete mentalne odrednice glasno ponoviti.

Uzmimo primjerice da želite znati (napominjem opet : K I S U K I U D O ! ) : »Kolika je moja radiestezijska sposobnost?« Da biste to utvrdili, morate odrediti u kojem rasponu se traži odgovor, na primjer, od 100-1000 jedinica. Kako na kutomjeru imamo samo 0-360 jedinica, mentalno odredimo da svaka oznaka od 10 jedinica u tom slučaju vrijedi 100. Tako ćemo zapravo na kutomjeru dobiti vrijednost od 0 do 3600 jedinica.

Prilikom ispitivanja m o r a m o najprije odrediti polarizaciju papira. To ćemo učiniti tako što ćemo staviti visak iznad papira i upitati : »Odgovara li mi ova stana papira za rad?« Prema onome što smo za sebe odredili kao pozitivan ili negativan odgovor, »pročitat« ćemo odgovor viska. Kad smo to utvrdili, upitamo je li položaj papira dobar, pa ćemo opet postupiti prema o n o m e što će pokazivati visak i okretati papir dok od viska ne dobijemo potvrdan odgovor.

Grafitna olovka služi za podrobnija ispitivanja. Ako ispu l i ­jenio pomoću anatomskog atlasa ili zemljopisne karte, prst će zahvatiti mnogo veće. dakle nepreciznije područje nego vrh olovke, pa nećemo dobiti točne rezultate. Grafit je inače izvanredan prenosnik i upotrebom olovke dobit ćemo ne samo precizniju nego i čvršću vezu s onim što ispitujemo. Ako površina onog što ispitujemo ne zahtijeva precizan dodir, onda se ispitivanje obavlja uvijek posredstvom kažiprsta lijeve ruke (ne drugi prsti, dlan i šaka).

Upotrebu kutomjera vidjela sam prvi put u radiestezijskoj sekciji »Stanko Jurdana«. Na samom početku mog dolaženja u Društvo, pokraj mene je sjedjela osoba držeći visak iznad kutomjera i pomno me promatrajući. Nisam znala što to znači i bilo mi je neugodno da tako ispitivački gleda u mene, pa sam je upitala što to radi. Nakon kratke stanke čula sam odgovor: »Testirani vas.« Kasnije me jedan od radiestezista oduševio brzinom kojom jc, koristeći se kutomjerom, dobivao odgovore. Otad i za mene kutomjer predstavlja, zajedno s viskom, neizostavni pribor.

Kao pomoćno sredstvo u radu s viskom i kutomjerom služe mi šifre za ono što ispitujem. To su šifre koje sam pomoću viska i kutomjera odredila, napominjem - za sebe. To ne znači da iste šifre vrijede i za druge osobe, ali se istovremeno to i ne isključuje.

Na dobro polariziranom papiru napisala sam ono što želim ispitivati i postavila pitanje: koja jc moja šifra z a . . . ? Visak je na kutomjeru odredio, u rasponu od 0 do 360°, moju šifru za svako postavljeno pitanje.

Za sve ostale radiesteziste ove su šifre samo orijentacijske i svatko mora za sebe odrediti šifru za svaku navedenu stvar.

1 još jedna napomena u vezi s priborom. Prije svake upotrebe sav svoj pribor ispraznim i operem u 30 postotnom alkoholu. To isto učinim i s naočalima koje nosim prilikom rada.

62

Moje šifre:

Elektromagnetsko zračenje 145

Ultraljubičasto zračenje 205

U11 ral j u bićasto zračenje + X zračenje 215

Svemirsko zračenje 225

Polarizacija utičnica i

utikača 115

Ionizacijsko zračenje 235

Radioaktivno zračenje 245

Rentgensko zračenje 255

Radiofar 275

Radar 270

Radiostanica 300-320

Odašiljač 340

Odašiljač-satelit 360

UKV 330

Dalekovod 300

Trafostanica 350

Podzemne vode 30

Izravni tok vode 90

Kosi signal toka vode 45

Nafta 215

Zemni plin 155

Rudača 140

Ugljen 225

Željezo 195

Sumpor 130

Bakar 90

Srebro 135

Zlato 45

H a r t m a n n o v čvor 120

Curryjev čvor 140

Hartmann-Curryjev čvor 260

Reinhardt-Schneiderov čvor 145

Zaštita prilikom rada Sjećam se, kad je umro Stanko Jurdana, mnogi su se u

čudu pitali, kako je moguće da umre n e t k o tko je druge štitio i čuvao, a nije uspio sebe zaštititi i sačuvati. U doba kad je djelovao kao radiestezisl. Jurdana nije poznavao zaštitu. A rađicsic/isti su u svom radu izloženi svim štetnim zračenjima koja ispituju. Tek potkraj života, osjećajući da štetna Zračenja

sve više djeluju na njegov organizam, smislio je pokušaj pražnjenja trljanjem ruke o ruku. Međutim, takvo pražnjenje nije bilo djelotvorno, jer se trljanjem ruku tek neznatno izbacuje iz organizma štetna energija, ali se ona zato raspršuje uokolo i ponovno štetno djeluje na organizam prisutnih osoba, pa tako i na radiestezista. Jurdana je to vjerojatno osjetio, pa je kasnije otresao ruke kroz prozor. Ni to, međutim, nije pomoglo.

Radiestezisti su prigodom rada s viskom, rašljama ili drugim pomagalima izloženi štetnim zračenjima prilikom pre­gleda osoba i stanova na licu mjesta ili teleradiestezijski. Posebno moramo biti oprezni u teleradiesteziji. Takvim nači­nom rada dolazimo brže do rezultata, ali smo zato isto tako izloženi svim štetnostima koje ispitujemo.

Zbog svega toga radiestezist se mora prilikom rada dobro zaštititi. To možemo učiniti na nekoliko načina.

1. Mentalno: zamislimo da ono što ispitujemo ne prijeđe na nas.

2. Određenim predmetom: ja na primjer prilikom rada uvijek stavljam drvenu narukvicu na lijevu ruku. Narukvica mora biti tako stavljena da štiti radiestezista od utjecaja svih štetnih zračenja i osoba, a da istovremeno ne zaustavlja strujanje u ruci. Svaki radiestezist mora takvu zaštitu sam ispitati. Takva se zaštita ne smije nositi neprekidno, nego samo za vrijeme rada, a i to ne dulje od 2 do 3 sata. Svako prekomjerno nošenje zaštite može imati štetne posljedice za radiestezista.

3. Pražnjenjem: poslije svakog radiestezijskog ispitivanja treba se isprazniti u dodiru s vodom, kako bi se organizam oslobodio svih štetnih utjecaja kojima je radiestezist za vrijeme rada, unatoč zaštiti (a osobito ako nije zaštićen), bio izložen. Prigodom vlastitog pražnjenja zaštitna se narukvica skida s ruke.

64

Koncentracija i važnost preciznosti pitanja i podataka

U radiestezijskom radu veliko značenje ima koncentracija. Kao sve u radiesteziji i koncentraciju treba vježbati. Moramo postići takav stupanj usredotočenja da prilikom postavljanja pitanja ne mislimo ni na što drugo osim na pitanje i na ono što radimo. Kada time ovladamo, onda smo uspjeli postići koncen­traciju koja je potrebna za dobro radiestezijsko ispitivanje.

Kad bih u praksi naišla na osobu koja ima radiestezijske sposobnosti, uvijek se događalo isto. Ispitanik bi se najprije iznenadio i zbunio osjetivši da se visak kreće, zatim bi nastupila neopisiva radost, koja bi se nakon nekoga vremena pretvorila u razočaranje. To se događa i polaznicima radiestezijskih tečajeva. U toku tečaja, kad im visak krene, misle da znaju sve, ali na kraju spoznaju da zapravo ne znaju ništa.

Radi se zapravo o tome da se polaznici tečajeva upoznaju s načinom rada i mogućnostima primjene radiestezije u svakod­nevnom životu, a kad se poslije završetka tečaja nađu prepu­šteni svojim vlastitim radiestezijskim sposobnostima i onome što su na tečaju naučili, nađu se pred dilemom kako to prirođeno svojstvo upotpuniti i uskladiti sa stečenim znanjem.

Uvijek se sjećam svojih prvih dana rada u radiestezijskoj sekciji »Stanko Jurdana«. Na sastanku smo ispitivali iste stvari, a rezultati su bili različiti. Kada smo se obratili za savjet tadašnjem predsjedniku sekcije, inženjeru Dragutinu Stiper-skom, on je laički rekao: »A što ste pitali?«

Pitanjima i njihovoj preciznosti u radiesteziji moramo posvetiti posebnu pažnju. Pitanje se postavlja uvijek pri punoj koncentraciji i mora uvijek sadržavati samo jedan upit, određen i realan. A k o na takvo pitanje ne dobijemo odgovor u cijelosti, onda moramo postaviti potpitanje. Kod postavljanja pitanja i potpitanja ne smijemo zaboraviti na pre thodno isključenje vlastitog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) .

Zadovoljavajući rezultati dobivaju se i kad se pitanje ispiše na dobro polariziranom papiru i pomoću viska, prema osobnoj konvenciji, »pročita« odgovor.

65

Često me znaju pitati, prateći kako nešto ispitujem, što u tom trenutku u sebi govorim. Moj odgovor je uvijek isti: Niš ta ! Prije početka rada postavim pitanje i odredim sebi zadatak (pismeni ili usmeni) i t ime je sve učinjeno. Visak mi nakon toga, prema mojoj konvenciji, daje pozitivan, negativan ili neutralan odgovor.

Evo primjera.

1. Pitanje: Imam li ja sposobnosti za radiesteziju ( K I S U K I U D O ) ? Odgovor: D a .

2. Pitanje: Mogu li se ja baviti radiestezijom ( K I S U K I U D O ) ? Odgovor: Neutra lno.

Potpitanje: Mogu li se ja baviti radiestezijom kad naučim kako treba radit i? Odgovor: D a .

3. Pitanje: Je li ovo meso dobro za jelo ( K I S U K I U D O ) ? Odgovor: Neutra lno.

Potpitanje: Je li ovo meso dobro za m e n e ? Odgovor: N e .

4. Pitanje: je li ova jabuka kisela ili slatka ( K I S U K I U D O ) ? Odgovor: Nema odgovora.

Ispravno pitanje: Je li ova jabuka kisela ( K I S U K I U D O ) ? Odgovor: D a .

Ispravno pitanje: Je li ova jabuka slatka ( K I S U K I U D O ) ? Odgovor: N e .

Kod prvog pitanja je visak odgovorio pozitivno o sposob­nosti za radiesteziju, a na drugo pitanje o bavljenju radiestezi­j o m zanijekao. Laika to može zbuniti i dovesti ga do pogrešnih zaključaka. A pogreška je zapravo bila u pitanju, odnosno poimanju »sposobnosti« i »bavljenja«. Jer, j e d n o je imati

66

sposobnost za radiesteziju, a drugo baviti se radiestezijom, to jest znati kako se treba baviti radiestezijom. Ispravno postav­ljeno dopunsko pitanje (potpitanje) dalo je jasan odgovor.

Sličan je slučaj kod trećeg pitanja. Visak je odgovorio neutralno zbog toga što je pitanje bilo neprecizno. Meso je općenito dobro za jelo, ali ne za svakoga, pa je pravi odgovor uslijedio tek nakon dopunskoga pitanja.

Kod četvrtog pitanja uočavamo najčešću grešku koju čine neiskusni, a nerijetko i iskusni radiestezisti (zbog dekoncentra­cije ili brzopletosti). U tom su pitanju bila postavljena istovre­meno dva pitanja, pa su, logično, trebala uslijediti i dva odgovora, što nije moguće. Kad je pitanje raščlanjeno na dva upita, stigla su i dva, sasvim oprečna odgovora.

Zbog toga ponovno napominjem: pripazite na jasnoću i preciznost pitanja jer o tome ovisi odgovor.

Uz koncentraciju i jasnoću pitanja, u radiesteziji veliko značenje ima i preciznost podataka. Bez toga nema dobrih rezultata.

Kada na daljinu, t j . teleradiestezijski ispitujemo nečiji stan, m o r a m o znati mjesto, ulicu, kućni broj , kat (čak i broj stana), mjesto na katu (lijevo, desno, ravno), te ime i prezime vlasnika stana ili nosioca stanarskoga prava.

Kod teleradieslezijskog ispitivanja osoba, potrebno je ime i prezime, mjesto boravka, ulica i kućni broj .

Ako teleradiestezijski ispitujemo nečije radno mjesto, ispisujemo ove p o d a t k e : ime i prezime osobe, mjesto u kojem se nalazi radna organizacija, ulica, kućni broj (ako nema ni ulice ni kućnoga broja navesti naziv lokacije poduzeća-ustano-ve), naziv poduzeća-ustanove, kat, ako radna prostorija ima broj navesti ga, ako nema onda ispisati naziv radne prostorije (ured, radionica, skladište).

Kod teleradiestezijskog ispitivanja osoba, ne smije se na istoj snimci ispitivati osobu kad boravi kod kuće i na radnome mjestu. Za svaku lokaciju treba izraditi posebnu snimku.

U praksi sam primijetila da mnogi radiestezisti premalo pažnje posvećuju podacima. U radiesteziji nema žurbe, mora se raditi s punom koncentracijom i potpunim podacima. Ja se nikada ne upuštam u ispitivanje ako ne raspolažem potrebnim

67

podacima. Osobito su učestali telefonski pozivi, kojima se traže rezultati onako »s nogu«. Ljudi nazovu i odmah bi htjeli znati ima li kod njih štetnih zračenja, spavaju li na dobru mjestu, je li im stan zaštićen i si. Na takva pitanja ne odgovaram, sve dok ne dobijem potrebne podatke. Tek tada obavljam provjeru, radiestezijski i teleradiestezijski, onako temeljito i smireno kako to uvijek radim, nakon čega dajem odgovor iza kojega mogu u svako doba stajati. Neki radiestezisti odgovaraju telefonski odmah i daju rezultate još prije nego što je zaintere­sirana osoba završila pitanje. Nisam toliko sposobna da bih mogla odgovarati kao telefonski ured za informacije, a istini za volju moram reći da duboko sumnjam u vrijednost takve brzopotezne radiestezije.

Vjerodostojnost i potpunost podataka osobito je značajna kod rada na zaštiti. Budući da se gotovo uvijek radi o množini podataka koje nije lako pamtiti, najbolje je takve podatke ispisati na dobro polariziranom papiru.

Opisat ću jedan slučaj. Snimala sam teleradiestezijski jedan stan. Imala sam sve

podatke koji su mi bili potrebni, dakle ime i prezime korisnika stana, mjesto, ulicu, broj i kat. Na snimci sam utvrdila o kojoj se vrsti zračenja radi izvan stana. U stanu sam odredila i mjesto zaštite. Provjerila sam je li stan zaštićen kad stavim zaštitu na određeno mjesto. Sve je bilo u redu. Budući da nisam odmah imala vremena otići i postaviti zaštitu u stanu, zaštitila sam ga na snimci na papiru. Kao uvijek, prenijela sam snimku s velikog papira na manji: sve podatke o stanu, sva otkrivena zračenja i mjesto zaštite. T a k o sam stan teleradiestezijski privremeno zaštitila. Provjerila sam na maloj snimci (kopiji) je li stan zaštićen. Bio je . A kako provjeru kopije bezuvjetno obavljam i na originalnoj snimci na većem papiru, iznenadila sam se otkrivši da stan na originalnoj snimci nije bio zaštićen. Usporedila sam obje snimke i učinilo mi se da je sve u redu. Najednom sam primijetila da na kopiji nema svih podataka o stanu. Nedostajala je ulica i broj . To je bio razlog da zaštitom na kopiji nije bio zaštićen stan na originalnoj snimci.

68

Štetna zračenja M o j a p o d j e l a š te tn ih z r a č e n j a o b u h v a ć a :

1 . P r i r o d n e izvore z r a č e n j a a) zračenja iz zemlje b) svemirska zračenja

2. Z r a č e n j a iz n a š e o k o l i n e , n a s t a l a r a z v o j e m e l e k t r o t e h n i č k i h u r e đ a j a

3 . P o v r e m e n a zračen ja n e p o z n a t o g podr i j e t la

Štetna zračenja iz zemlje nastaju uslijed podzemnih tokova vode, nalazišta nafte i plina, ruda ili promjena u zemljinoj kori.

Sva ta zračenja štetno djeluju na ljude ako su im izloženi u duljem vremenskom razdoblju. Takva zračenja izazivaju poremećaj polarizacije u organima, što dovodi do zdravstvenih smetnji. Prema Jurdaninim istraživanjima, takvo je razdoblje do oboljenja trajalo u njegovo doba oko osam godina. D a n a s se oboljenje javlja u mnogo kraćem vremenu, jer smo izloženi dodatnim zračenjima iz naše okoline, koja pojačavaju štetnost prirodnih zračenja (slika 5 i 6).

69

Štetna zračenja, međutim, ne djeluju na sve ljude jednako. Sve je u prirodi polarizirano, sve živo i neživo. Svaka strana našega tijela ima drugačiji polaritet. Isto se tako razlikuju polariteti muškarca i žene. Ženska je osoba uglavnom polarizi­rana negativno ( — ), a muška pozitivno ( + ). Zračenja također imaju svoj polaritet, pa je utvrđeno da postoje minus ( — ), plus ( + ) i neutralna (!) zračenja. Svi ti polariteti imaju veliko značenje u odnosu na zdravlje. Ako, na primjer, pozitivno ( + ) polarizirana osoba boravi na zračenju iste takve polarizacije, neće osjećati zdravstvene smetnje, jer se polaritet ćelija organa podudara s polaritetom zračenja. Isti je slučaj s negativno ( — ) polariziranim osobama na minus ( — ) zračenju. Naprotiv, ako osoba jednog polariteta boravi na zračenju suprotnog polarite­ta, može oboljeti od različitih bolesti: srce, dišni organi, poremećaj tlaka, bubrezi, mokraćni mjehur, leukemija, rak i si.

Međutim, kako nema pravila bez iznimke, iz iskustva mi je poznato da su neke osobe oboljele, premda su bile izložene utjecajima osnovnih štetnih zračenja istoga polariteta. U pravi­lu, dakle, nisu trebale oboljeti. Proučavajući takve slučajeve, otkrila sam da su te osobe, uistinu, bile izložene za njih neopasnom podzemnom zračenju podudarnoga polariteta, ali su istovremeno stradavale od okolnih štetnih zračenja suprot­noga polariteta (slika 7).

Kod dugotrajnog izlaganja štetnim zračenjima organizmu suprotnog polariteta, može doći do poremećaja polariteta obiju strana tijela ili do unakrsnog poremećaja. Tako može, na primjer, desna gornja strana tijela imati polaritet plus ( + ), a donja strana minus ( - ), te istodobno lijeva gornja strana ( - ), a donja plus (+ ) (slika 8).

Postoje osobe koje su bile izložene štetnom zračenju, a vrlo su osjetljive na to, pa se može dogoditi da prilikom njihova ispitivanja visak potpuno miruje, a kod pokušaja utvrđivanja njihova polariteta visak će nepomično stajati. Kod takvih osoba treba najprije utvrditi uzrok zbog čega visak stoji. Ili je organizam prezasićen štetnim nabojem, ili imaju na sebi nešto što ih blokira. U tom slučaju treba izvršiti pražnjenje, pa ukoliko visak i nakon toga stoji, treba dobro provjeriti ima li ta osoba na sebi neki predmet koji je blokira (prsten, lančić.

70

hula-hop čarape i si.). Za vrijeme pražnjenja polaritet će biti isprva neutralan ( ! ) , a postupno će iz neutralnog prelaziti u stvarni polaritet koji ta osoba inače ima. Takve promjene polariteta od unakrsnog do nule imala sam za vrijeme svojih velikih zdravstvenih tegoba.

Svemirska zračenja su sveopća. Iz svemira smo izloženi stalnim zračenjima koja bi vrlo

nepovoljno utjecala na život na Zemlji da nismo zaštićeni ozonskim omotačem koji nas štiti od negativnih utjecaja. Nažalost, danas sve više slušamo o rupama u ozonskom omota­ču, kroz koje štetna svemirska zračenja dopiru na Zemlju. Sve češće kod snimanja stanova nailazim na svemirska zračenja kojih nekada nije bilo.

Ta zračenja nisu uvijek prisutna i štetnost im se mijenja, što vjerojatno ovisi o atmosferskim prilikama pojedinih pod­ručja u o d r e đ e n o vrijeme.

Zračenja iz svemira, pod utjecajem zemaljskih štetnih zračenja, stvaraju nevidljivu mrežu po cijeloj zemaljskoj kugli, poput meridijana i paralela.

71

Do danas su otkrivene i određene tri takve mreže, no zacijelo ih ima mnogo više. Snimanjem osoba koje su na mjestima gdje spavaju izložene geopatogenim, tj. zemaljskim štetnim zračenjima, često nailazim na pravilan razmak linija koje ne odgovaraju nijednoj danas poznatoj mreži. Razmak tih linija je uvijek pravilan, što nije slučaj s dosad proučenim mrežama. Dosada sam otkrila četiri nove mreže i još ih uvijek ispitujem.

Njemački radiestezist i liječnik dr. Ernest Hartmann otkrio je godine 1951. mrežu koja pokriva cijelu Zemlju. Mreža je dobila njegovo ime. Har tmannova mreža prostire se na svaka 2 m od sjevera prema jugu i svaka 2,5 m od istoka prema zapadu. Linije te mreže teku u razmaku zone širine od 20 cm. Mjesta gdje se te linije sijeku, nazivaju se Hartmannovim čvorovima.

Drugu je mrežu otkrio liječnik dr Manfred Curry. Linije te mreže prostiru se dijagonalno na Hartmannovu mrežu. Razmak između linija te mreže iznosi 3,5 m smjerom sjeveroza-pad-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad. Z o n a tih linija iznosi 50 cm. Njihova se sjecišta nazivaju Curryjevim čvorom.

Treća je takozvana Reinhardt-Schneiderova mreža, koja se samo djelomično poklapa s Curryjevom mrežom.

U našoj literaturi o radiesteziji, u kojoj autori prenose prikaze tih mreža iz stranih knjiga, uočljiva je različitost tih prikaza. Ispitujući prikaze naših autora, utvrdila sam da neki od njih Hartmannovu mrežu prikazuju s razmakom linija od 2,5 m u smjeru sjever-jug, a 2 m u smjeru istok-zapad, umjesto obratno. Jedino su zone od 20 cm ispravno prikazane. Još je veća pomutnja s Curryjevom mrežom. Linije Curryjeve mreže u nekih autora ne sijeku se pod pravim kutom, a neki opet nisu prikazali da se čvorovi Curryjeve mreže sijeku sa čvorovima 1 lartmannove. Svi se autori slažu jedino u razmaku između linija (3,5 m) i razmaku zona (50 cm).

Zbog različitosti takvih prikaza, počela sam ispitivati od­nose tih linija mreža i utvrdila da se linije Curryjeve mreže sijeku pod pravim kutom u razmaku 3,5 m, s razmakom linija zone 50 cm. Zaključila sam nadalje da se svaki četvrti čvor Curryjeve mreže siječe s Hartmannovim čvorom. To me navelo

72

da u svojim daljnjim ispitivanjima ne tražim više geopatogene linije, nego samo geopatogene čvorove.

Potvrdu ispravnosti tih mojih zaključaka dobila sam dvije godine kasnije, 2. studenoga 1988, kad je na promociji svoje knjige »Moć nadmoći - nadmoć moći« Zlatko Pintarić obavije­stio prisutne da je bio u Njemačkoj na seminaru kod dr H a r t m a n n a i saznao za najnovije otkriće o odnosu Hartman-nove i Curryjeve mreže. Taj odnos točno je takav kako sam ga svojim ispitivanjima utvrdila. Ta me spoznaja potaknula da temeljito ispitujem mreže na koje nailazim.

U svemirska zračenja ubrajaju se još: elektromagnetsko, ionizirajuće i radioaktivno zračenje.

Elektromagnetsko zračenje ima veliki utjecaj na živa bića. To zračenje djeluje na ćelije u organizmu i izaziva promjene molekularne strukture i polarizacije unutar stanica organizma, što dovodi do zdravstvenih smetnji u ljudi. Osobito je štetno djelovanje toga zračenja na stanice u mozgu, jer izaziva nervozu, psihičke smetnje, vrtoglavicu, promjene u krvnom tlaku. Osobe osjetljive na tu vrstu zračenja, osjećaju smetnje na mjestima koja su izložena zračenju. U doba mojih zdravstve­nih tegoba, kad bih se god približila razvodnoj ploči da izvadim osigurače, imala sam osjećaj kao da mi se mozak okrenuo u glavi. Posljedica toga bile su jake vrtoglavice, kojima se unatoč najpomnijim pretragama nije mogao pronaći uzrok.

Ionizirajuće zračenje izaziva ionizaciju molekula u materi­jalima, a obuhvaća rentgensko i gama zračenje. Uništavajući postepeno žive stanice u organizmu, dovodi do njegova teškog oštećenja. Nekoć se mislilo da liječnički pregled nije temeljito obavljen, ako pacijent nije bio podvrgnut rentgenskom snima­nju. Danas se već vodi briga o tome da se ljudi što manje izlažu takvu zračenju.

Radioaktivno zračenje nastaje prelaženjem jednog ele­menta u drugi ili neke molekularne vrste u drugu. Prodornost radioaktivnog zračenja ovisi o njegovoj prirodi i energiji. Postoje alfa, beta i gama zrake. Pozitivno nabijene čestice alia

73

zraka prodiru jedva nekoliko centimetara kroz zrak. Beta zrake, kao negativne čestice, nisu kadre prodrijeti ni kroz nekoliko milimetara aluminijskog lima. Najprodornije su gama zrake koje probijaju betonski sloj od 1 cm, a da pri tome nimalo ne gube na snazi.

O radioaktivnosti se počelo ozbiljnije govoriti poslije atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Kasnije se S t r a h od uništavaj uče moći tog bauka modernog svijeta pojača­vao učestalim pokusnim nuklearnim eksplozijama i njihovim zastrašujućim ličinkom, ali je prava panika zahvatila ljude tek poslije uzastopnih kvarova na nuklearnim elektranama (sjetimo se samo havarije »Otoka tri milje«), što je svoj vrhunac dostiglo katastrofom u Černobilju. Javnost je sve više zaintere­sirana da se što detaljnije upozna s opasnošću od radioaktivnog zračenja. Moja osjetljivost na hranu koja je bila pod utjecajem štetnih zračenja osobito se pojačala poslije Černobilja. Primije­tila sam da mi mnogo toga što unosim u organizam stvara velike smetnje, što prije Černobilja nije bilo izraženo u tolikoj mjeri. Zbog toga sam počela svu hranu oslobađati štetnog naboja. Činim to na taj način da svu hranu i napitke stavljam u suhi dio dvodjelnog sudopera, a u drugi dio pustim mlaz vode. Ako je sudoper jednodjelni, onda hranu treba staviti na metalni obrub sudopera i pustiti vodu, te viskom pratiti kako štetni naboj polako slabi, sve dok se visak ne zaustavi, što je znak da je hrana oslobođena štetnog naboja. To dodatno provjeravam i pomoću kutomjera, pa ukoliko se kretanje viska zadržava u smjeru 0-180°, znak je da hrana više nije štetna za jelo. Na isti način postupam i s predmetima koji pokazuju štetnost.

Štetnost zračenja nezaštićenih radioaktivnih gromobrana takva je da zahtijeva posebno poglavlje, pa će o tome biti govora na drugome mjestu.

Zračenja iz naše okoline nastaju djelovanjem odašiljača, radio-stanica. radara, radio-farova, dalekovoda, trafostanica, radioaktivnih gromobrana, rentgenskih aparata, antena, elek­tronskih uređaja i si. Sva su ta zračenja više ili manje štetna.

Gotovo da nema danas naseljenoga mjesta gdje nisu prisutna štetna zračenja ili od podzemnih tokova vode, geopato-

74

genih i svemirskih zračenja ili pak od elektrotehničkih uređaja, no nije rijedak slučaj da se ponegdje naiđe i na sva ta štetna zračenja zajedno. Dok su ostala zračenja uglavnom stalnog intenziteta, kod elektrotehničkih se uređaja intenzitet zračenja naizmjenično povećava ili smanjuje, što ovisi o tome koliko je takvih izvora zračenja istovremeno aktivno.

Različiti elektronski aparati koji su danas postali prava pošast, dospjeli su i u dječje ruke kao školska pomagala ili razonoda. Ako je dijete u školi, kod kuće, u vrtiću ili igraonici izloženo utjecaju takvih aparata, to će se štetno odraziti na njegovo zdravlje. To jednako vrijedi i za odrasle. I onda se čudimo što su današnja djeca, omladina, uopće ljudi tako nemogući, nervozni, razdražljivi i zločesti. A kako netko može i biti uravnotežen, ako po cijele dane sjedi pred nezaštićenim video i akusličkim aparatima i uređajima, ako se na poslu ili kod kuće koristi elektronikom, ako je rob svoje amaterske rađio-stanice ili ako ne skida slušalice »Waikmana« s ušiju, čak ni kad spava. Neminovno će tu s vremenom doći do teških poremećaja u vidu, sluhu, živčanom sustavu, psihi. D o d a m o li tome sve moguće kućanske aparate kojima smo okruženi i koji se danonoćno naizmjenično uključuju i isključuju, onda tu više ne pomažu nikakve promjene polarizacija utikača, stručno izrađene bakrene spirale, aluminijske folije i slična pomagala, jer je nemoguće zračenje tolike količine aparata usmjeriti tako da nas nigdje u stanu ili na radnome mjestu ne dohvate. Ako to u najboljem slučaju i uspijemo učiniti u svome prostoru, nećemo izbjeći zračenja koja do nas dopiru iz susjednih stanova ili prostorija. Tu je danas jedini spas - potpuna zaštita prostora u kojem boravimo.

Već nekoliko godina posebnu pažnju posvećujem štetnom zračenju od elektrotehničkih uređaja. Tu vrstu zračenja držim najopasnijom, jer su mu danas u civiliziranom svijetu i ljudi i životinje i raslinje izloženi na milost i nemilost. U tom je pogledu mogućnost pomoći radiestezije neizmjerno velika, no unatoč svim činjenicama koristimo se njome neznatno.

Ako su suvremeni tehnički uređaji i izvedeni prema svim propisima i važećim normama, te njihova ispravnost potvrđena uporabnom dozvolom, to još uvijek ne znači da takvi uređaji

75

nisu štetni po okolinu. Uzmimo, primjerice, tokove podzemnih voda, Hartmannove ili Curryjeve čvorove. Njih ni jedan jedini propis ne spominje niti uzima u obzir. A činjenica je da tehnički uređaji, ma kako propisno bili izvedeni, sami za sebe ne šire štetne utjecaje, ali kada se nađu na podzemnom toku ili štetnom čvoru, dakle kada su izloženi drugim utjecajima štetnoga zračenja, i oni počinju emitirati signale štetnoga zračenja. Tako je kod postavljanja dalekovoda vrlo značajna njegova lokacija i smjer kojim se prostire, jer ako prelazi preko željezničke pruge koja je pod utjecajem uređaja za vezu, to će područje biti prekriveno signalima štetnoga zračenja. To sam utvrdila svojim višestrukim provjerama.

Uređaji koji reguliraju promet na raskrsnicama, ako su tako smješteni da se nalaze pod utjecajem štetnih signala ili podzemnih tokova vode daju vrlo jake signale štetnih zračenja, koja nepovoljno djeluju na ljude i tu dolazi do čestih nesreća.

Do velikih opasnosti od štetnih utjecaja elektrotehničkih uređaja dolazi ponajviše zbog toga što se ona izravno unose u neposrednu blizinu ljudskih obitavališta. Trafostanice se grade usred naselja, pa i u samim mamutskim stambenim zgradama ili u krugu industrijskih objekata. Negdje dostižu veličinu dvokatnica i trokatnica, poput one u sklopu hotelske novograd­nje u Zagrebu. Ponegdje ih radi smanjenja buke ili prikrivanja ograđuju drvećem. Negdje ih opet ugrađuju u kuće. Sve je to uzalud. Ništa od takvih pokušaja ne može spriječiti štetno zračenje tih uređaja.

Prekasno se počelo i s planiranjem trasa dalekovoda. Kad je to dovršeno, na putu kojim su se trebali pružati dalekovodi, već su niknula naselja. Nije bilo druge, nego stupove daleko­voda posaditi uza sama naselja ili čak usred njih. Vodozaštitna područja su također određena u vrijeme kad su već postojala naselja sa svim neizbježnim popratnim pojavama ili čak indu­strijska postrojenja.

Zbog svega toga dolazi često do rasprava i žuči j ivin polemika, što se u pravilu završava na štetu ugroženih poznatim ult imatumima: »Trafostanica, dalekovod ili mrak !« A sve bi to bilo nepotrebno kad bi se poklonilo povjerenje radiesteziji, koja danas već može pružiti potpunu zaštitu od takvih i ostalih

76

štetnih zračenja koja nas svakim danom sve više ugrožavaju. Zaštita koju sam pronašla potpuno je djelotvorna i moguće ju je provjeriti.

Da štetno zračenje tehničkih dostignuća nema nepovoljno djelovanje samo na ljude, neka posluži ovaj primjer. Prije dvije godine pregledala sam peradarnik s oko 5000 kokoši nesilica. Peradarnik je građen i održavan prema svim propisima, hrana i održavanje higijene bilo je uzorno, pa ipak nešto u tom peradarniku nije bilo u redu. Redovite službene provjere nalazile su da je sve u najboljem redu, no kokoši su sve slabije nesle jaja, sve češće su ugibale, postajale su sve tiše, a jaja sve manja. Nije bilo nikakve zaraze, laboratorijske pretrage nisu otkrile ništa, a činjenice su sve takve nalaze opovrgavale. Vlasnici su već bili odlučili napustiti posao u koji su uložili velika sredstva. Prije te konačne odluke zatražili su moju pomoć. Već teleradiestezijska snimka peradarnika i s tambenog objekta vlasnika pokazala je da se obje zgrade, osobito peradar­nik, nalaze u području jakog štetnog zračenja tehničkih sprava, u ovom slučaju odašiljača i dalekovoda. Bio je to pravi uzrok lošeg stanja u peradarniku i zdravstvenih smetnji stanara susjedne zgrade. Zaštitila sam stambeni objekt, a time i nedaleki peradarnik i nekoliko puta provjerila zaštitu koja je bila u potpunosti provedena. Nepun sat nakon toga, ukućanima se učinilo kao da je zrak u prostorijama postao nekako čistiji i svježiji. A u peradarniku je vladao žagor kokošjega jata kakav se nije odavno čuo. Nekoliko mjeseci kasnije ukućani više nisu osjećali nikakve zdravstvene tegobe, a kokoši su izvanredno uznapredovale i sada nesu maksimalne količine jaja, kojima po veličini, kvaliteti i čistoći od bilo kakvih štetnih utjecaja vjerojatno nema premca. To je jedina tako zaštićena farma, a o vrijednosti takve zaštite najbolje govori plodnost nesilica i kvaliteta njihovih »proizvoda«. Ovakva se vrsta provjere i zaštite od štetnih utjecaja može primijeniti na svakoj životinj­skoj farmi gdje nema napretka u uzgoju.

77

Pražnjenje

Sredinom 1983. godine, tragajući za načinom kako da se oslobodim štetnog naboja u organizmu, nastalog uslijed dugo­trajnog izlaganja utjecaju štetnih zračenja, sasvim sam slučajno otkrila da mi je mnogo lakše kad jednu ruku držim pod mlazom vode.

U to su se doba radiestezisti »praznili« tako da su stavljali ruke na zid ili ih otresali. Jednom sam prilikom stajala iza radiestezista koji je otresao ruke. Spopala me mučnina i slabost. Kad sam uzela visak, počeo se bjesomučno vrtjeti -takvo je snažno zračenje nastalo uslijed toga otresanja ruku. Uvidjela sam da se na takav način čovjek ne može osloboditi štetnog naboja, a pri tome još ugrožava i druge.

Prisjetila sam se tada kako Jurdana opisuje u svojoj knjizi »Rašlje i visak života« slučaj kada mu je pozlilo, pa se uhvatio za slavinu i tegoba je odmah nestala. Kad sam stavila ruke pod vodu, odmah sam se osjećala bolje. Instinktivno sam slutila da spas treba potražiti isključivo u vodi. Nakon dugih pokusa zaključila sam da se najbolje i najbrže praznim pod tekućom vodom, i to tako da stavim lijevu ruku pod tanki mlaz vode koja mi teče preko palca i ispruženih prstiju što se međusobno dodiruju. Istovremeno u desnoj ruci držim visak i mentalno tražim (zamislim): »Neka se oslobodim (ispraznim od) svih štetnih naboja u mome organizmu, do dopuštene granice, i da to ode u zemlju.« Visak se tada počne trzati i vrtjeti čas lijevo, čas desno, što ovisi o tome kojih se sve štetnih naboja oslobađam. Ako mi se u toku pražnjenja pojave kakve smetnje (vrtoglavica, žmarci, mučnina), prekinem na trenutak pražnje­nje, uklonim ruku ispod vode dok smetnje ne prestanu. Zatim nastavim pražnjenje dok se visak ne umiri, što je znak da sam se oslobodila štetnog naboja. Ipak, za svaki slučaj stavim još nekoliko puta ruku pod vodu radi provjere, pa ukoliko se visak više ne kreće, pražnjenje je završeno. Takva je provjera vrlo korisna, jer se visak nekada znade zaustaviti premda pražnjenje još nije u potpunosti završeno.

78

A k o praznim drugu osobu, najprije provjerim na kuto-mjeru koliki ta osoba ima postotak štetnog naboja u organizmu (1-100%) i ispitujem ima li kakve teže zdravstvene smetnje. Prilikom pražnjenja osobito treba pripaziti kod osoba sa srča­nim smetnjama, poremećenim tlakom i disanjem, te ih upozo­riti na smetnje koje se mogu pojaviti u toku pražnjenja. U slučaju pojave takvih smetnji, odmah prekidam pražnjenje i smetnje će prestankom dodira s vodom nestati. Prilikom pražnjenja drugih, viskom i kutomjerom provjeravam kad je pražnjenje u potpunosti završeno. Za vrijeme pražnjenja druge osobe, ne smijemo biti u tjelesnom dodiru s njom, već m o r a m o stajati na određenoj udaljenosti.

Prije početka pražnjenja druge osobe mentalno se zaštitim (zamislim): »Molim da ti štetni naboji ne prijeđu na mene. Neka se ta osoba isprazni do dopuštene granice i neka svi štetni naboji odu u zemlju.«

Pražnjenje treba obavljati vrlo strpljivo i smireno, bez ikakva požurivanja. Ako mentalno zatražimo (zamislimo): »Neka se brzo ispraznim!« - tada se može dogoditi da se ne ispraznimo do kraja. I osoba koja se prazni mora biti staložena i opuštena, pa učinak neće izostati.

Pražnjenjem se uspostavlja normalno strujanje u organi­zmu ili na pojedinim mjestima u organizmu gdje je strujanje bilo usporeno ili zaustavljeno.

Na isti se način mogu prazniti i pojedini predmeti ako imaju štetan naboj. Ja tako praznim i svoj radiestezijski pribor. Predmet stavim na umivaonik i pustim vodu da teče (predmet ne mora biti izravno pod vodenim mlazom), te zatražim (zamislim) da se taj predmet isprazni od štetnog naboja i da to ne prijeđe na mene, nego da ode u zemlju. Viskom provjera­vam kako se odvija pražnjenje, a kad se visak smiri, zatvorim vodu i nakon nekog vremena ponovno je otvorim. To ponovim nekoliko puta, kako bih bila sigurna da je predmet potpuno ispražnjen.

Kao što sve u radiesteziji činim, kad se radi o drugim osobama isključivo uz njihov pristanak, tako i pražnjenje primjenjujem samo uz pristanak prisutne osobe ili ako sam s njom u telefonskoj vezi. Pražnjenje se mora obavljati pod

79

nadzorom radiestezista ili uz strogo pridržavanje uputa o pražnjenju da ne bi došlo do neželjenih posljedica.

Pražnjenje posredstvom tekuće vode navelo me i na rješenje problema kojim su se bavili Jurdana i mnogi drugi radiestezisti. Riječ je , naime, o dugovječnosti ljudi u mlinu na vodu. To je uvijek bila za radiesteziste nerješiva zagonetka. Kako to da mlinari, unatoč tome što su gotovo cijeli život izloženi zračenju brzih tekućica, ne samo da ne obolijevaju nego naprotiv podugo žive. Proučavala sam taj fenomen i došla do slijedećeg zaključka. Mlinari su izloženi pojačanom zračenju brzog protoka vode, ali su oni istovremeno neprekidno u dodiru s dijelovima mlina koji su međusobno povezani sve do vode. T a k o se u njima kao u kakvu začaranom krugu velikom brzinom smjenjuje štetni naboj zračenja vode s pražnjenjem. Ako prilikom pražnjenja ne držimo ruku izravno pod vodom, nego se samo uhvatimo za slivnik ili dio sudopera koji je izravno u dodiru s mlazom vode, također ćemo se isprazniti od štetnog naboja. Vjerojatno mlinari uslijed tih čestih izmjena punjenja i pražnjenja stječu određenu vrstu imuniteta.

Zaštita od štetnih zračenja

Najznačajnije moje dostignuće, ne samo u ovoj knjizi nego općenito u radiesteziji jest zaštita od štetnih zračenja. Tome sam i posvetila najveći dio svog istraživačkog rada.

Poslije svega onog što sam prošla, danas, nakon sedam godina normalnog života i rada u zaštićenoj sredini (čak i kada nekamo putujem, prethodno teleradiestezijski ili na licu mjesta zaštitim to privremeno boravište), mogu najmjerodavnije ocije­niti vrijednost i važnost zaštite.

Uvjerena sam da će mnogi čitaoci naći sebe u ovoj sredini, da će svoje zdravstvene tegobe moći usporediti s onim što je mene tolike godine mučilo i da će u pražnjenju i zaštiti naći jedini izlaz iz svojih muka, kao što sam ga i ja našla.

Od prvoga dana kad sam uspjela sebe zaštititi u teškoj bolesti koja mi je prijetila, razmišljala sam o tome kako bih

80

mogla pomoći i drugima. Jednoga sam poslijepodneva došla na ideju da pomoću kretanja viska nacrtam neki zadani prostor. Zamislila sam da nacrtam stan u kojem živim. I zaista, visak je svojim kretanjem nepogrešivo djelomično označio taj prostor, kažem djelomično, jer su na nekim mjestima ispale kosine i kutovi kojih inače nema. Temeljito sam provjerila zbog čega je došlo do tih odstupanja i na kraju utvrdila da papir na kojem sam radila nije bio dobro polariziran. Smetnje su dolazile i od signala tehničkih uređaja koji su djelovali na taj prostor.

To je bio početak razrađivanja sistema moga sadašnjeg rada. Poslije otklanjanja smetnji u snimanju moga stana, dobila sam ne samo vjernu sliku prostora nego i točno mjesto na kojem se već nalazila zaštita. To sam teleradiestezijski učinila i sa stanom svoje kćerke, što je također u potpunosti uspjelo. Tako sam pomoću teleradiestezije i mentalne radieste­zije mogla zahvatiti bilo koje područje u proučavanju štetnih zračenja i njihov utjecaj na čovjeka i okolinu. Što bih god teleradiestezijski snimila, sve se u stvarnosti potpuno podudara­lo.

Kad sam ispisala abecedu da pomoću viska utvrdim kako bih zapravo nazvala to svoje dostignuće, visak mi je označio redom ova slova: »1VANAČIN«. Neshvatljivo, ali istinito! Taj slogan »IVANAČIN« može se tumačiti sa dva smisla. » IVANA ČIN« (Iv anin čin, jer Ivana je moje puno ime) i »IVA N A Č I N « (na Ivin način, odmila me moji zovu Iva).

Moj sistem rada na zaštiti od svih štetnih zračenja iziskuje vrlo točan rad s velikom koncentracijom ( K I S U K I U D O ) , ali su zato i rezultati maksimalni. T k o se želi držati mojih uputa, mora dosljedno poštovati moj redoslijed rada i ni u kojem ga slučaju ne smije kombinirati s bilo kojim drugim sistemom ili redosli jedom, uključujući i vlastiti. D a k a k o , pri tome se podra­zumijeva da radiestezist koji se želi baviti zaštitom od štetnih zračenja, mora imati sve preduvjete za takav rad, u prvom redu osjetljivost i osposobljenost.

Moj se radiestezijski pribor sastoji od viska, kutomjera, grafitne olovke, dobro polariziranog papira, sredstva za zaštitu, pomoćnih šifri za brzo očitavanje vrsta otkrivenih zračenja i sredstava za blokiranje signala zračenja elektrotehničkih ure-

81

daja (drvca od jelovine duljine 5-7 i debljine 2 m m , s vodorav­nim godovima i okomitim rezovima od 90° (slika 9).

Na svakom se drvcu odredi gornji i donji polaritet plus ( + ) i minus ( - ) (slika 10).

Slika 10 PODLOŠCI ZA B L O K A D E

Sredstva za blokiranje su od slame, bambusa ili drva. Ja radim isključivo s kineskim podlošcima od slame i bambusa, jer su oni najbolji za zaštitu. Naši podlošci od slame, koji se najlakše nabavljaju, nažalost nisu upotrebljivi za zaštitu. Drveni podložak mora imati pravilne godove. Svaki se podložak mora prethodno ispitati je li dobar za stopostotnu zaštitu.

Prije pregleda i zaštite nekog prostora, najprije ga snimim teleradiestezijski. Za to su mi potrebni sljedeći podaci: mjesto, ulica, kućni broj, kat, ako ima i broj stana, mjesto na katu (lijevo, desno, ravno), ime i prezime vlasnika stana ili nosioca stanarskog prava. Ako je u pitanju obiteljska kuća, m o r a m o naznačiti je li prizemnica, katnica ili katnica s potkrovljem. U slučaju nebodera, treba navesti i broj katova (slika 11).

82

Kada su poznati svi potrebni podaci, upišu se u lijevom gornjem uglu dobro polariziranog papira. Zatim se na donjoj strani papira, otprilike 2 cm od ruba, povuče crta koja označava dio zadanog prostora. Nakon toga dolazi koncentracija, isklju­čivanje svog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) i tek onda započinje rad. Mora se raditi potpuno opušteno i smireno, sva pozornost treba biti usredotočena isključivo na to što radimo. Z a t o je najbolje raditi kada smo odmoreni, bez drugih obaveza i po mogućnosti sami. Od toga zavisi točnost rezultata rada (slike 12 i 13).

Pomoću viska potražimo, izvan označenog prostora, sig­nale zračenja elektrotehničkih uređaja. Kad visak naznači neki smjer i zaustavi se u tom smjeru, taj se položaj označi crticom. Zatim se na crticu stavi kažiprst lijeve ruke, ili još bolje vrh grafitne olovke, odredi se viskom polaritet toga zračenja, a pomoću viska i kutomjera šifra zračenja, koja se označi kraj crtice. Nakon toga na crticu se stavlja pripremljeno drvce, i to tako da na minus ( - ) zračenja stavimo drvce koje na donjoj strani ima oznaku minus ( - ), odnosno kod plus ( + ) polariteta stavimo drvce koje na donjoj strani ima oznaku plus ( + ). Dakle minus dolazi na minus ( = ), a plus na plus (=t=). I tako

83

redom zaštićujemo (blokiramo) sve pronađene signale štetnih zračenja. Treba voditi računa o tome da će visak možda prilikom traženja signala zanemarivati neke signale. Ne događa se ništa zabrinjavajuće. Visak jednostavno najprije bira signale s istom početnom šifrom i tako redom. Znači da će se signali blokirati onim redom kako odredi visak. Na kraju zaštite valja pripaziti jesu li blokirani svi označeni signali, da ne bismo od koje nezaštićene oznake zračenja dobili refleksne signale.

Poslije završene zaštite svih signala zračenja elektrotehnič­kih uređaja u sredini će ostati slobodan prostor. Sad valja provjeriti tu zaštitu. Na dobro polarizirani papir stavi se kutomjer, visak se nadnese nad sredinu kutomjera, kažiprstom lijeve ruke dodiruje se mjesto s oznakama signala i ako visak pokazuje okomito kretanje, između 0° (gore) i 180° (dolje), znači da oko prostora nema više utjecaja štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja.

Nakon te provjere mentalno se postavi zadaća: »Neka mi visak svojim kretanjem omeđi prostor koji ispitujem.« (slika 14).

84

Vrh grafitne olovke stavi se na početak crte kojom je označen dio prostora za ispitivanje. Polagano i pažljivo se pomiče olovka po crti kako određuje visak. Kad visak promijeni smjer, obično je to pod kutom od 90°, nadalje valja slijediti kretanje viska i označili novu crtu. I tako redom dok se prostor u potpunosti ne omeđi i zatvori (slika 15).

Zat im slijedi novi zahtjev: »Neka mi visak svojim kreta­njem označi sjever.« To je potrebno kako bismo se odmah mogli ori jentirati 'prema snimci kada d o đ e m o u stan koji smo snimili teleradiestezijski. Visak će nakon nekog vremena, kad se ustali u kretanju određenim smjerom, točno označiti stranu magnetskog sjevera (slika 16).

T a d a se postavlja pitanje: »Ima li ispod toga prostora podzemnih tokova vode?« Ako je odgovor pozitivan, slijedi zahtjev: »Neka mi visak svojim kretanjem pokaže mjesto i smjer izravnog podzemnog vodenog toka (90°)«. Kada visak pokaže smjer toka, smjer se označi crtom, stavi se kažiprst lijeve ruke na crtu (smjer) i pomoću kutomjera se provjeri je li to podzemni vodeni tok od 90°. Kutomjer se stavi na dobro

85

polarizirani papir, nad sredinu kutomjera nadnese se visak i ako se on kreće od 0°-90° i ostane u kretanju na 90°, znači da smo odredili izravno zračenje podzemnog toka vode od 90°. Ako se pak visak od 90° vrati na 0°, znači da je označen pogrešan tok. Kad je napokon označen pravi tok vode, obavi se još j edna provjera. Najprije se vrh olovke stavi na početak crte koja označava vodeni tok, dakle, s lijeve strane, i ako za polaritet te strane visak pokazuje minus ( — ) , znači da je to pravi vodeni tok, odnosno kad se vrh olovke stavi na drugi, desni kraj crte i visak pokazuje polaritet plus ( + ), onda je točno označen smjer podzemnog toka.

Prilikom provjere može se dogoditi da polaritet j edne strane smjera podzemnog vodenog toka bude nula (0), onda je to znak da smo dobili i označili lažni signal podzemnog toka. Z a t o iznova p i tamo: »Postoji li ispod toga prostora još koji podzemni vodeni tok?« A k o je odgovor potvrdan, tražimo da nam visak označi smjer toga toka i provjerimo njegov polaritet na objema stranama. U slučaju negativnog odgovora, pi tamo preciznije: »Postoje li u tom prostoru štetna zračenja od ruda?« Dobi jemo li potvrdan odgovor, određujemo pomoću

.SY>

kutomjera šifru i očitamo je li u pitanju naftni tok. Ako jest, određujemo mjesto i smjer kao kod vode (slika 17).

Dolazi zatim na red ispitivanje zemaljskog štetnog zračenja u prostoru, i to samo štetnih čvorova. Z a t o pitanje mora glasiti: »Postoji li u tom prostoru geopatogeni čvor?« Na pozitivan odgovor slijedi zahtjev: »Neka mi visak svojim kretanjem označi mjesto čvora!« Visak će nas odvesti do toga mjesta, a na samom će se mjestu kretati ukriž, kao da opisuje znak plus. Stavimo kažiprst lijeve ruke iznad toga mjesta, visak nadne-semo nad kutomjer na dobro polariziranom papiru i prema šifri saznajemo o kojem se čvoru radi. To mjesto označimo olovkom i šifrom. Pitamo dalje ima li još koji štetan čvor, i tako sve do negativnog odgovora.

Naznačivši mjesta štetnih čvorova, pitamo dalje: »Jesu li točke tih čvorova međusobno povezane?« Ako je odgovor potvrdan, onda treba dalje zatražiti: »Neka mi visak pokaže kako su povezane!« Kad se te točke spoje, obično se dobiva istokračni trokut. U prostoru toga trokuta najveća su zračenja. Ponekad se dobije i više takvih trokuta, što znači da su zračenja još veća. Ukoliko se spajanjem točaka geopatogenih čvorova ne dobije istokračni trokut ili je jedna njegova točka izvan zadanog prostora, onda u tom prostoru geopatogena zračenja nisu tako jaka.

Na snimci zadanog prostora zatim se označe vrhovi slovima A, B, C, D, počev od lijevog donjeg ugla u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu.

Kad je sve to učinjeno, prelazi se na određivanje mjesta zaštite. T o m e se mora posvetiti najveća pažnja i pomno pratiti kretanje viska (slika 18).

Najprije se skinu sva zaštitna drvca s označenih signala elektrotehničkih uređaja, tako da prostor bude pod utjecajem svih štetnih zračenja.

Pomoću kutomjera se odredi kolika je štetnost zračenja od 0-100° u pojedinim dijelovima prostora A B C D. Zat im se odredi kolika je štetnost geopatogenoga zračenja u trokutu ( trokutima), ukoliko postoji. Zračenje u trokutu provjerit ćemo ako stavimo kažiprst lijeve ruke najprije u prostor izvan trokuta i očitamo na kutomjeru, a potom stavimo prst u trokut.

87

Ako ste dovoljno osjetljivi, moći ćete razliku u zračenju zapaziti i bez kutomjera.

Sada dolazi na red isključivanje svog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) i zatim zadaća: »Neka mi visak svojim kretanjem odredi mjesto u prostoru gdje ću staviti zaštitu od svih štetnih zračenja!« Strpljivo i mirno treba čekati dok visak svojim kretanjem ne označi mjesto zaštite.

Kad smo utvrdili polaritet toga mjesta, stavimo na njega zaštitno drvce istog polariteta (minus na minus, plus na plus). Drvce mora biti u milimetar točno namješteno (slika 19).

Provjerom ćemo utvrditi je li prostor u potpunosti zaštićen. Stavimo prst u bilo koji dio toga prostora i postavimo pitanje: »Je li ovaj prostor zaštićen od svih štetnih zračenja?« Na kutomjeru pratimo kretanje viska. Ako se visak okomito pokreće u smjeru gore (0°), dolje (180°), onda znači da u prostoru nema štetnoga zračenja. Na isti način provjerit ćemo mjesta izvan označenog prostora i ako je zaštita (blokada) dobro izvedena, ne smije biti štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja oko označenoga prostora.

88

Za tako teleradiestezijski snimljen prostor postoje sada svi potrebni podaci o štetnim zračenjima. Tek tada se na licu mjesta, u teleradiestezijski ispitivanom prostoru, još j ednom provjeravaju svi dobiveni podaci i stanje u tom prostoru mora biti isto kao na snimci.

Sada valja pronaći mjesto u prostoru gdje će se postaviti zaštita. Tu će zadaću opet obaviti visak kao i kod teleradieste-zijske snimke. Pokazat će nam svojim kretanjem smjer i odvesti nas do određenog mjesta u prostoru. Odredit ćemo polaritet toga mjesta i staviti zaštitni element (slamnati, bambu­sov ili drveni podložak) onom stranom prema tlu koja je istog polariteta kao i mjesto na koje ćemo ga staviti. Prethodno ćemo dakle odrediti i polaritete podloška, tako da plus dođe na plus, minus na minus. Kad je zaštitni podložak postavljen milimetarskom točnošću, označit ćemo na podu njegov položaj neizbrisivom oznakom, a tako i na podlošku, kako bi se moglo provjeravati jesu li sve oznake na mjestu, da ne bi tko nepažnjom pomaknuo podložak. Podložak se uvijek stavlja na pod. Iznad podloška, na određenoj se visini ne smije ništa nalaziti, a osobito treba pripaziti da zastor prilikom pomicanja ne prekrije podložak.

Kako bismo bili sigurni da je zaštita dobro postavljena, obavit ćemo u samom prostoru provjeru na sljedeći način: teleradiestezijsku snimku prostora stavit ćemo na slivnik ili sudoper i pustiti vodu da teče, tako da snimka bude u posrednom dodiru s vodom. Prstom zatim prelazimo po snimci prostora, a drugom rukom pomoću viska i kutomjera provjera­vamo vrijednost zaštite. Ako je sve dobro izvedeno, visak se mora kretati okomito od 0° (gore) do 180° (dolje). Zat im postavimo i dodatno pitanje provjere: »Koliko je ovaj prostor zaštićen od svih štetnih zračenja, osim prisutnih osoba i mene, od 0-100%?« Visak bi morao pokazivati 100%, a što ćemo provjeriti kutomjerom.

Sada još treba temeljito »očistiti« prostor od svih štetnih naboja. Snimka i dalje ostaje u dodiru s vodom koja teče: »Neka se oslobodi od štetnih utjecaja sav namještaj, svi predmeti i instalacije!« Visak će se vjerojatno kretati u svim smjerovima, pa i kružno. Kada se visak smiri, zatvorimo vodu

89

i o d m a h je ponovno otvorimo. A k o se visak pokrene, znak je da pražnjenje nije potpuno dovršeno. To ponovimo nekoliko puta, sve dok visak ne ostane postojano miran. Znači da je sve što smo tražili oslobođeno štetnih utjecaja.

Pošto su završene sve provjere, podložak se na podu učvrsti papirnatom samoljepivom poluprozirnom trakom da se ne bi p o m a k n u o . Vrpca se mora namjestiti onako kako to pokazuje visak, jer će inače zaštita propuštati. Značajno je pri tome pitanje: Na koju stranu podloška dolazi početak t r a k e ? Obično se stavljaju dvije usporedne trake.

I na kraju je potrebno sve ukućane pražnjenjem osloboditi od svih dotadašnjih štetnih naboja.

Sistem moje zaštite jedinstven je i ima šire zaštitno djelova­nje od samog zaštićenog prostora. Kada postavljam zaštitu samo u jednom određenom prostoru, istovremeno je zaštićena cijela zgrada i dio prostora oko nje. Prilikom zaštite zgrade, cijelog industrijskog kompleksa, predjela, pa i cijeloga grada, ona će imati mnogo veći dohvat i pokrivat će područje 200 do 1000 m uokrug izvan granica primarno zaštićenog prostora. To sve ovisi o mjestu zaštite, to jest je li ono užeg ili šireg dometa. Zaštita se ne smije stavljati ispod razine tla.

Vrijednost ove moje zaštite, za razliku od svih drugih dosadašnjih pokušaja, jest u tome što štiti zaštićeni prostor od svih štetnih zračenja (geopatogenih. svemirskih, radioaktivnih, podzemnih vodenih i naftnih tokova, ruda, elektrotehničkih uređaja), pa i od štetnih zračenja neuspjelih zaštitnih sredstava koja djeluju na principu prikupljanja zračenja, jer ih ona na j e d n o m e mjestu upijaju, a na drugom ispuštaju.

Moja zaštita nema nikakvih popratnih pojava. Dakle, ne propušta zračenja ako je ispravno postavljena i ni u kojem pogledu ne šteti drugome.

90

Zaštita na daljinu ili teleradiestezijska zaštita

Pokazala sam kako se teleradiestezijski snima i zaštićuje prostor. Vrijednost takve zaštite ista je kao i zaštita postavljena u samom prostoru. Prednost je te zaštite u tome što se može postaviti u slučaju kad prostor nije dostupan zbog udaljenosti ili kojih drugih razloga. Međut im, kada je to god moguće, zaštitu treba postaviti izravno u određenom prostoru, jer se teleradiestezijska zaštita, izrađena na papirima, mora čuvati i nadzirati da ne bi došlo do pomicanja zaštite, a takvih bi se papira nakupilo toliko da ih ne bismo imali gdje držati.

Teleradiestezijska zaštita djeluje trenutačno, bez obzira na udaljenost prostora koji se zaštićuje. Imala sam priliku postav­ljati takvu zaštitu i za prostor udaljen 2000 km. Budući da se u tom prostoru nalazio vrstan radiestezist, telefonom mi je javio, onoga časa kad sam postavila zaštitu, da u njegovu prostoru više nema štetnih zračenja.

Taj način zaštite vrlo je podesan za ustanove, poduzeća, bolnice, industrijske pogone, dakle posvuda gdje postoji opa­snost da tko nehotice ili namjerno poremeti ili ukloni zaštitni element. Prednost je to i kod velikih kompleksa (stambene četvrti, gradovi, industrijski giganti, uzletišta i si.), jer bi se moglo dogoditi da se izravno u takvu prostoru mjesto zaštite nađe baš na neuporabivoj lokaciji (dvorište, cesta, nedostupan objekt i td.) . Zbog toga bi u gradovima trebalo osigurati posebnu prostoriju za pohranu teleradiestezijskih blokada obje­kata i naselja od javnog interesa. Tu bi se papiri sa zaštitom nalazili u prostoru zaštićenom od svih štetnih strujanja i pod stalnim nadzorom stručnog i sposobnog radiestezista.

O svom načinu zaštite prvi sam put govorila kad i o pražnjenju, na predavanju za radiesteziste 7. studenoga 1984. u Zagrebu. Malo je tko povjerovao da postoji djelotvoran način zaštite od štetnih zračenja, a još manje da sam baš ja to pronašla. Takvo mišljenje vlada u krugovima stručnih radieste­zista, nažalost, i danas, premda je mogućnost provjere moje

91

zaštite više nego moguća i svakom sposobnom radiestezistu dostupna. Ipak, unatoč toj kolektivnoj nevjerici, mnogi radie-stezisti potajno postavljaju kojekakve neprovjerene zaštite, a ima ih koji pokušavaju proniknuti u bit mojega načina rada, ali nemaju potrebnu sposobnost, pa njihova zaštite nisu valjane. Ima i takvih koji na različite načine dolaze do podataka 0 tome gdje sam postavila zaštite, pa u okolici takvih mjesta ih u stanovima iste zgrade u kojoj sam ja već postavila zaštitu, samo u drugom stanu, stavljaju svoja zaštitna sredstva, premda dobro znaju da je ne samo zgrada nego i okolni prostor u dosegu već postavljene moje zaštite. Z a t o sam i navela da u zgradi, u kojoj sam u nečijem stanu postavila zaštitu, nije više nigdje potrebno stavljati zaštitu.

Iznijet ću ovdje neke zanimljive primjere iz teleradiestezij-ske zaštitne prakse.

Dva dana prije početka Svjetskog skupa psihotronike u Zagrebu (1986), predsjednik Međunarodnog udruženja za psi-hotronička istraživanja, Čeh dr. Zdenek Rejdak, održao je tečaj pod nazivom »Praktička primjena radiestezije u geologiji, rudarstvu, vodoprivredi i poljoprivredi«. Na tečaju je bio prikazan i rad »miografa«, sprave koja registrira rad mišića kada se nađemo u području jakog radiestezijskog zračenja. To su zapravo metalne rašlje spojene na aparat, iz kojega, kao kod elektrokardiografa, izlazi papirnata traka s podacima o radu mišića prilikom ispitanikova prolaska kroz određeni prostor. Nitko nije prisutne upozorio kojom se brzinom moraju kretati, tako da su neki išli brže, neki sporije. Kad smo se svi izredali na tom pokusu, prišli su mi neki od prisutnih i napomenuli kako bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti što će se dogoditi ako zaštitim prostoriju od utjecaja štetnih zračenja. Učinivši to, zamolila sam voditelja pokusa da još j e d n o m prođem s rašljama.

Druga je traka pokazivala znatna odstupanja od prve snimke. Ne mogavši objasniti tu razliku, stručnjaci su se izvlačili odgovorima da se ne ispituje ovdje zaštićenost ili nezaštićenost ozračenog prostora, nego reakcija mišića na anomalije u takvom prostoru, odnosno da je ta razlika rezultat subjektivnog odnosa ispitanika i njegove brzine kretanja odre­đenim prostorom.

92

Naravno, to nisu bili nikakvi odgovori, već samo izbjegava­nje objašnjenja pojave koja stručnjacima nije bila shvatljiva, a niti su u to vjerovali.

Na priloženim fotokopijama trake vidi se dijagram moga prolaska kroz ozračeni prostor prije i poslije zaštite (slika 20).

Traka I: Na samom početku vidi se lagani uspon koji malo premašuje početnu crtu i tu se neko vrijeme zadržava. Zatim dolazi nagli pad i ponovno vraćanje na početnu visinu, nakon čega opet krivulja postepeno pada i isto se tako vraća na prvobitnu razinu, dok je kraj vrpce u stalnom usponu. Moj radiestezijski komentar : čim je aparat počeo snimati moje kretanje kroz prostor, naznačio je utjecaj zračenja tehničkih dostignuća; nagli pad označava kretanje iznad podzemnoga toka vode i geopatogenoga zračenja, zatim ponovno dolazi utjecaj zračenja odašiljača, trafostanice i radara, dok postepeni pad krivulje ukazuje na radioaktivno zračenje, a njezin poste­peni uspon registrirao je zračenje prisutnih osoba okupljenih na kraju moga smjera kretanja.

Traka I I : Od početka kretanja krivulja je neizmijenjena, što ukazuje da je prostor zaštićen od utjecaja štetnih zračenja, a naizmjeničan lagani uspon i pad krivulje registrirao je zračenje prisutnih osoba koje su s uzbuđenjem očekivale rezultat ponovljenog snimanja.

A k o obje t rake radiestezijski provjerite i kod svake, prelazeći kažiprstom lijeve ruke po krivulji, postavite pitanje: »Ima li u prostoru označenom ovom krivuljom štetnih zračenja, isključivši utjecaj drugih osoba ( K 1 S U K I U D O ) ?« - dobit ćete u oba slučaja jasan odgovor, koji će visak registrirati svojim kretanjem, a prema konvenciji svakog radiestezista.**

U dosadašnjem tekstu već je u nekoliko navrata spomenuta konvencija. Recimo najjednostavnije: to je spoznaja svakog radiestezista o značenju pojedinih vrsta kretanja viska prema postavljenom pitanju. Tako ćemo, na primjer, postaviti pitanje: »Kako će se meni kretati visak za DA - za NE -za N E U T R A L N O ? « , itd. Uobičajeno je da se kretanje viska u smjeru okretanja kazaljki na satu smatra odgovorom DA i PLUS ( + ) , kretanje u smjeru suprotno od kazaljke na satu NE i MINUS ( - ) , a okomito gore-dolje N E U T R A L N O (!), dok će kod N U L E (0) stajati.

93

Prije nego što navedem primjere iz svoga rada na zaštiti, a u vezi s otklanjanjem zdravstvenih teškoća, moram ovdje jasno napomenuti da ja ne liječim, nego otklanjam uzroke koji mogu izazvati zdravstvene teškoće. Mislim da to radiestezisti ne bi nikad smjeli smetnuti s uma. Radiestezisti, a ni iscjelitelji, ne liječe, već samo uspostavljaju prirodan tok strujanja u organi­zmu koji je inače poremećen izvanjskim štetnim utjecajima. N o , radiestezisti i iscjelitelji opsjednuti su »liječenjem«, i zbog toga često dolazi do sukoba s pozitivnim zakonskim propisima, koji jasno govore da se svako liječenje osoba koje za to nisu stručno osposobljene smatra krivičnim prekršajem. Dakle , ja kiio radiestezist ne liječim, nego samo svojom radiestezijskom stručnošću i sposobnošću upozoravam na uzroke, blokiram utjecaje štetnih zračenja, za koja pretpostavljam da su izazvala ili pojačala narušavanje nečijeg zdravstvenog stanja.

Promjene u zdravstvenom stanju osoba čije prostore zašti­ćujem najbolja su provjera vrijednosti moje zaštite. Ako je uzrok lošeg zdravstvenog stanja izazvan utjecajem štetnih zračenja, zdravstvene tegobe nestat će ubrzo nakon postavlja­nja zaštite i pražnjenja. Kod drugoga karaktera zdravstvenih

94

tegoba, koje su pod utjecajem štetnih zračenja napredovale, poslije postavljanja zaštite i pražnjenja poboljšanje će nastupiti nešto sporije, dok se organizam oslobođen tih štetnih utjecaja sam ne počne odupirati bolesti.

Jedna naša poznata umjetnica imala je desetak operacija i neizdržljive glavobolje. Pokušala je tu tegobu otkloniti svim raspoloživim sredstvima, uključujući i akupunkturu, ali bez vidljivijeg uspjeha. Smetnje na kralježnici, želucu, zatim na živcima ometale su je u svakodnevnom radu. Kad sam došla u njezin stan, upravo je imala jaku glavobolju. Jedva je mogla razgovarati. Promatrala sam je neko vrijeme. Sposobnost i iskustvo da osjetim što ljudima stvara smetnje naveli su me da je zamolim da skine jedan od lančića koje je imala o vratu. Zat im sam joj rekla da skine i drugi lančić. Dotada blijedo lice najednom je počelo dobivati boju. Skinula je nakon toga i briljantni prsten s kažiprsta lijeve ruke. Bljedilo je sasvim nestalo. A kad je skinula i briljantne naušnice, resice na ušima su poprimile grimiznocrvenu boju i natekle. Bol u glavi polako je popuštala. Pregledala sam stan, otkrila sva štetna zračenja i postavila zaštitu. Pražnjenje sam obavila s prekidima, jer je

95

bilo povremenih smetnji. Pri kraju pražnjenja umjetnica se najednom objema rukama uhvatila za glavu i počela se smijati: »Pa mene više ne boli glava!« Poslije prestanka glavobolje postepeno su nestajali i ostali bolovi, pa se umjetnica mogla ponovno potpuno posvetiti svome radu.

Supruga arhitekta tužila se na glavobolju, nervozu i smet­nje s disanjem. Ni najpomnije medicinske pretrage nisu otkrile uzroke njezinim smetnjama. Čak su bili uvjereni da je umišljeni bolesnik, a njoj je iz dana u dan bivalo sve gore. Budući da se bavi radiestezijom, pregledala je mjesto na kojem spava i premjestila se na drugi kraj sobe. Spavala je bolje, ali druge su tegobe ostale. I njezin je suprug patio od čestih glavobolja i stenokardije, osobito kad sjedi kod kuće za radnim stolom. Krivnja je bila u utjecaju štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja. Nakon zaštite i pražnjenja nastupilo je osjetno pobolj­šanje. Nestale su glavobolje, stenokardija i ostale tegobe.

Totalna artroza gotovo je prikovala za krevet jednu osobu. Ukočenje lijeve ruke i vrata, jaki bolovi noću i kočenje tijela samo su dio tih tegoba. Ispitivanje stana otkrilo je ne samo štetna zračenja elektrotehničkih uređaja nego i radioaktivnost. Poslije zaštite stana pražnjenje je trajalo s prekidima cijeli sat i pol, s popratnim pojavama smetnji u glavi, ušima i križima. Nožni prsti koji su uvijek bili hladni, sada su odavali toplinu, a tako i prsti lijeve ruke. Na kraju tog dugotrajnog pražnjenja, još je uvijek bilo prisutno ukočenje vrata i bol u lijevoj ruci od lakta do ramena. Najednom je visak za vrijeme vrtnje čudno poskočio. Otkočile su se i glava i ruka, mogla ih je okretati kako je htjela. Desetak dana kasnije nestale su i ostale smetnje. Međutim, dvije godine kasnije ta je osoba promijenila stan i nakon šest mjeseci u novom boravištu sve su se nekada­šnje tegobe vratile. Poslije provedene zaštite sve je opet bilo u redu.

Svoju rođakinju sam upozorila da spava na nezdravom mjestu, što je za nju vrlo opasno, jer je već imala artrozu obaju kukova. N o , nije se obazirala na moje upozorenje. Otada je prošlo više od godinu dana. Javili su mi da se odlučila za operaciju, jer više nije mogla izdržati bolove. Neko vrijeme nakon operacije zamolila me da joj zaštitim stan. Bilo mi je čudno kako sam ono davno prije operacije utvrdila da bi joj

mogao biti jače ugrožen lijevi kuk, a ona je operirala desni. Snimka njezina ležaja pokazivala je veliko štetno zračenje na lijevoj strani i to je moralo bitno utjecati da prije strada lijeva strana tijela. Sve se objasnilo kada mi je rođakinja rekla da uvijek spava na trbuhu. Tako je desna strana tijela došla na lijevu stranu ležaja koja je bila pod utjecajem štetnih zračenja; Drugo iznenađenje došlo je sljedećega dana. Rođakinja mi je telefonirala da nakon zaštite i pražnjenja ima jake bolove u desnom kuku, što sve od operacije nije imala. Sjetila sam se tada uzroka tim tegobama: ispraznila sam nju, a ne strano tijelo u njoj, umjetni kuk. Kad sam i to obavila, bolovi su prestali i nisu se više pojavljivah.

Dječak od jedanaest godina ima govorne i slušne smetnje. Ne može se usredotočiti na učenje, mokri u krevet, nemirno spava, bježi od kuće i neprestano je u nekakvu grozničavom grču. N a k o n zaštite i pražnjenja sve su tegobe nestale. Među­tim, kad je otišao baki na more , zdravstvene su se smetnje vratile. Kad sam teleradiestezijski zaštitila kuću na moru, sve se smirilo. Čak su i djed i baka pimijetili da nemaju više tegobe koje su ih mučile prije zaštite.

Zanimljiv je i slučaj osobe kojoj sam zaštitila stan. Prije toga čovjek je patio od neurovegetativnih smetnji, gubio je volju za rad, bio je mrzovoljan i loše je spavao. Poslije zaštite i pražnjenja preporodio se, čak sam otkrila da ima radiestezij-ske sposobnosti i počeo se baviti radiestezijom. No, nakon nekog mi se vremena požalio da mu visak više ne daje nikakve odgovore, uopće ni na što ne reagira. Pomoću anatomskog atlasa utvrdila sam da ima smetnje u živčanom sustavu. Bio mu je blokiran predio vrata, ramena, lakta i vrh prsta na desnoj ruci u kojoj drži visak. Pomoću akupresure i uzastopnog pražnjenja uspjela sam osloboditi blokirane dijelove i visak se ponovno pokrenuo u njegovoj ruci. Imao je još jednu smetnju: peta desne noge bila mu je uvijek hladna kao led. Na atlasu sam pronašla mjesto u krvožilnom sustavu, na pregibu desne noge u slabinama, gdje sam, dok je on držao ruku pod vodom, akupresirala tu točku. Najednom je osjetio kako mu se hlad­noća razilazi po tabanima obiju nogu, dok je u peti nastala takva toplina da su mu se drugi dijelovi noge činili hladnim.

97 96

Provjera zaštite

Često sam slušala komentare vrlo dobrih radiestezista kako ne vjeruju u zaštitu (blokadu) od štetnih zračenja. Navodili su primjere o stanovima gdje su bile postavljene takve zaštite, a oni su ipak utvrdili postojanje tokova podzemnih voda, geopatogenih čvorova i si.

Čvrsto sam uvjerena da te priče nisu izmišljene i da su radiestezisti zaista detektirali sve te pojave, unatoč postavljenoj blokadi.

Ne znam o kakvoj se blokadi radilo u tim stanovima, zato ću govoriti samo o svojoj zaštiti. Prva i najvažnija jest činjenica da moja zaštita štiti isključivo od štetnosti svih zračenja.

Sto je to štetnost zračenja? Prema rezultatima mojih ispitivanja, štetna zračenja su dio

zračenja koja uzrokuju smetnje u živim organizmima - j ednako u ljudi, životinja, biljaka.

Kod provjere zaštite (blokade) od štetnih zračenja najvaž­nije je postaviti pravo pitanje. U đ e m o li u neki prostor u kojem je postavljena zaštita, a prije toga je utvrđeno da taj prostor leži na tokovima podzemnih voda, na geopatogenim čvorovima ili u području signala tehničkih uređaja, neće nestati podzemni tokovi i geopatogeni čvorovi, kao što neće iščeznuti signali uređaja. To bi bilo protiv svih prirodnih i fizičkih zakona. I kad zapitamo: »Ima li ovdje zračenja podzemnih tokova vode i tehničkih uređaja?«, radiestezist će dobiti nedvojbeni odgovor: »Da!« Ali ako postavimo pravo pitanje: »Ima li ovdje štetnih zračenja?« - odgovor će također biti kategoričan: »Ne!« Dakle , zanimala nas je samo jedna komponenta zračenja, njegova štetnost, a ne zračenje. U tome uglavnom griješe radiestezisti prilikom provjere ispravno zaštićenih prostora. D a k a k o , ukoliko je blokada neispravno postavljena ili uopće nevaljala, na pitanje o zračenju i štetnosti odgovor će uvijek biti: »Da!«

Kada provjeravam neki stan, najprije precizno pitam: »Ima li ovdje utjecaja štetnih zračenja, osim osoba u stanu i mene koja stan ispitujem?«

98

Zašto treba isključiti prisutne osobe i onoga koji ispituje stan? A k o prisutni nisu ispražnjeni od štetnog naboja, njihov negativan utjecaj širi se metar i više uokolo njih, što može bitno mijenjati rezultate ispitivanja, ukoliko prisutni nisu isključeni ili prethodno ispražnjeni.

Provjera se može obaviti i pomoću kutomjera, također uz isključenje prisutnih. Ako se visak kreće okomito između 0° na kutomjeru (gore) i 180° (dolje), znak je da u stanu nema štetnih zračenja, odnosno da je stan dobro zaštićen. Kutomjer će nam pokazati kretanjem viska između 0 i 100° u kojem postotku djeluje zaštita.

Ukoliko tko želi provjeriti moju zaštitu, mora me pret­hodno obavijestiti da na licu mjesta ili teleradiestezijski utvrdim je li zaštita još uvijek kako sam je postavila, jer se može dogoditi da netko od ukućana nehotice pomakne zaštitni element ili ga nepažnjom skine, pa onda sam ponovno stavi otprilike, što može dovesti do velikog proboja zaštite. Kada to provjerim, onda može svatko tko želi i tko je za to sposoban ispitati moju zaštitu, i to isključivo u svrhu utvrđivanja zaštiće-nosti od štetnih, a ne od zračenja općenito.

Budući da je oko moje zaštite uvijek bilo nevjerice i nesuglasica, a ja sam željela da se obavi stručna provjera, zamolila sam dvanaest članova sekcije radiestezista »Stanko Jurdana«, koji su se dobrovoljno ponudili za provjeru. Ispitiva­nje je obavljeno prema istom predlošku koji je dobio svaki član komisije.

Ispitivalo se štetnost svemirskih zračenja, štetni utjecaji tehničkih sprava, geopatogena zračenja, štetna zračenja iz zemlje, radioaktivna zračenja i štetna zračenja podzemnih tokova vode.

Za ispitivanje je izabran stan u kojem su bila prisutna sva navedena štetna zračenja.

Provjera je obavljena na tri načina: 1. Izravno, postavljanjem zaštite (blokade), podloška od

bambusa, na određeno mjesto. 2. Teleradiestezijskom zaštitom na snimci stana. 3. Teleradiestezijskom blokadom područja grada Zagreba

na snimci.

99

Analizom predložaka utvrđeno je sljedeće: Svih dvanaest sudionika ispitivanja ustanovilo je u stanu

djelotvornost moje zaštite od štetnih zračenja, i to u sve tri varijante zaštite.

Od dvanaest sudionika devet ih je utvrdilo da je stan 1 0 0 % zaštićen od svih štetnih zračenja koja su se ispitivala prema predlošku.

Napominjem da su trojica ispitivača, koji su dobili niže vrijednosti zaštite, izjavili da su se u stanu vrlo loše osjećah, nisu se mogli usredotočiti na ispitivanje i dobivali su svaki čas drukčije rezultate za istu vrstu ispitivanja (Slika 21).

Priloženi predložak može poslužiti svakom radiestezistu za provjeru vrijednosti zaštite od štetnih zračenja u nekom prosto­ru, prije i poslije zaštite.

Meni je uvijek najbolja potvrda vrijednosti zaštite na moj način: vidljivo poboljšanje zadravstveriog stanja ljudi u stanu koji sam zaštitila.

PARAMETRI ZA PROVJERU ZAŠTITE OD ŠTETNIH ZRAČENJA

Provjerava se NAČIN ZAŠTITE

1. Isključiti sve utjecaje drugih osoba i svoje vlastite. 2. Koliko moraju biti isključeni utjecaji štetnih zračenja da ne štete ljudskom

organizmu?

100 101

Utjecaj nakita i ukrasa na ljudski organizam

U doba kada sam bila vrlo osjetljiva na sve vrste zračenja, osobito na elektromagnetske utjecaje, a nisam još bila otkrila svoj način zaštite, voljela sam nositi nakit. Imala sam tada na lijevoj ruci zlatni prsten, a uz njega prsten od bijeloga zlata s briljantom. Zapazila sam da se mnogo bolje osjećam kad nosim na lijevoj ruci i srebrnu narukvicu.

Već sam opisala kako mi je briljant iz prstena jednostavno nestao, premda su hvataljke bile neoštećene, a kamen u ležištu širi od hvataljki. Nekoliko sati kasnije naglo mi se pogoršalo zdravstveno stanje. Počela sam povraćati bez ikakva razloga, obuzela me potpuna nemoć kao da sam u komatoznom stanju. Tonula sam i vraćala se, no nisam uopće bila svjesna toga što se sa m n o m zbiva. Sljedećega dana, još uvijek slaba i nemoćna, osjetila sam najednom bol u lijevoj ruci i predjelu srca. Sredstva protiv bolova nisu pomagala. T a k o je to potrajalo tri dana. Primijetila sam da mi smeta srebrna narukvica, pa sam je skinula i odmah je nastupilo olakšanje. Skinula sam zatim sav nakit, nakon čega je uslijedilo temeljito čišćenje organizma. U tih nekoliko dana omršavjela sam i oslabjela, ali sam se inače osjećala dobro.

Htjela bih u tim svojim zapažanjima upotpuniti priču o onom briljantnom prstenu koji je netragom nestao. Pripovije­dala sam o tome svojoj susjedi, profesorici biologije, i ona mi je objasnila taj fenomen. Susjeda je znala za moje tegobe, jer sam joj se često žalila i govorila o štetnim zračenjima kojima sam izložena i mojoj osjetljivosti. Kao pravi stručnjak, ona je o d m a h povezala te činjenice i rekla mi da ja zapravo i nisam izgubila briljantni kamen, što potvrđuju i one neoštećene capice koje nisu omogućivale da kamen ispadne iz ležišta. Objasnila mi je da se kod briljanta zapravo radi o ugljičnom spoju, a ugljik, kada se nabije, ima svojstvo da se rasprši, nestane. Budući da sam bila izložena štetnim zračenjima koja su stvarala naboj u mom organizmu, nabijao se istovremeno i prsten, pa se kamen u o d r e đ e n o m trenutku naboja jednostavno

102

raspršio u mikroskopske komadiće, te ga zato i nisam mogla više pronaći.

Željela bih upozoriti ljubitelje nakita i ukrasa, a to nisu samo žene, nego u sve većoj mjeri i muškarci, nažalost i djeca, da što kraće vrijeme nose na sebi nakit, ukrase i elektronske satove, a pogotovo da ih ne nose kad spavaju. Osobito ako ih nose na lijevoj ruci i oko vrata. Čim osjetite bezrazložnu napetost, bolove u vratu ili ramenima kao da imate reumu, skinite sve ukrase sa sebe i osjetit ćete veliku promjenu.

Ispitivanjem sam utvrdila da se nakit od plemenitih metala i kamenja više nabija nego obični ukrasi. Tko je osjetljiv, a nosi zlatni ili srebrni nakit, može dobiti glavobolju, bolove u vratu, grudima i rukama, jer ih nakit blokira. Ovdje izraz blokada ima sasvim suprotnu vrijednost od blokade ili zaštite prostora. D o k ondje blokada zaštićuje ljude od štetnih zračenja, u ovom slučaju zaustavlja slobodno strujanje koje je potrebno da bi organizam bio zdrav. Kad pregledavamo neku osobu, pa nam se visak na nekim mjestima zaustavi, a ta osoba nosi nakit ili ukrase, najprije treba to skinuti (narukvica, lančić, prsten, sat, ogrlica) i ponovno pregledati. Ako se visak kreće, znači da je nakit zaustavljao strujanje u organizmu. Nakit i ukrase treba skidati postupno, ne sve odjednom, da ne bi došlo do neželjene reakcije. Nakon skidanja nakita treba osobu isprazniti pomoću vode i viska.

Kada sam jednom prilikom poslije zaštite stana praznila osobu, vlasnici stana naglo se dignula kosa u zrak. Ta je osoba imala lančić oko vrata. Čim je skinula lančić, kosa se vratila u prvobitan položaj.

U drugom slučaju radilo se o ručnom satu. Čovjek je desetak godina danonoćno nosio sat na lijevoj ruci. Bio je uvijek mrzovoljan, razdražljiv, boljela ga je kičma, loše je spavao, budio se umoran. Kad je skinuo sat i kad sam ga do kraja ispraznila, već se sljedećega dana stanje iz temelja promijenilo. Spavao je vrlo d o b r o , ustao je pjevajući, nestali su bolovi, postao je veseo i razgovorljiv.

Prilikom zaštićivanja stana bračnog para koji je imao vrlo složene zdravstvene smetnje došlo je za vrijeme pražnjenja do bolnih reakcija. Kada su skinuli nakit, ukrase i sat, nestalo je tegoba.

103

Utjecaj vanjskih signala na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova

Radiestezist inženjer Dragut in Stiperski prvi je u nas primijetio da se signali podzemnih tokova vode u različito doba dana pomiču. Ispitivao je to na terenu i označio. Trebalo je još provjeriti i utvrditi koji je zapravo položaj pravog signala podzemnog vodenog toka. Njemu to nije uspjelo. Kako je imao nacrt dijela terena koji je ispitivao, uzela sam taj nacrt da ispitam i označim signale podzemnih vodenih tokova. Ispitiva­nja sam obavljala u točno određeno vrijeme - u 6, 8, 10, 12, 16, 20 i u 22 sata. Uistinu sam dobila signale podzemnih tokova, koji su se pomicali u sate kad sam obavljala ispitivanja. Provjeravala-sam to ti jekom nekoliko dana, ali su rezultati uvijek bili različiti. Nakon trećeg dana ispitivanja zamalo sam zaključila da je pravi signal podzemnih tokova onaj koji se registrira u 12 sati. Nakon provjere, već sam sljedećega dana uvidjela da je moj zaključak pogrešan. Točno u 12 sati signal koji sam dobila nije bio isti kao dan ranije. Zbunjivalo me u cijelom tom ispitivanju i to što se pomicanja signala podzemnih vodenih tokova nisu pojavljivala kao kod signala onih tokova koji nisu pod utjecajem vanjskih signala, naprimjer kod izrav­nog toka podzemne vode od 90° dobijemo s obje strane signale od 45°. Signali podzemnih vodenih tokova nisu se pomicali tim redom, nego su se, naprimjer, signali desnog i lijevog toka podzemnih voda zajedno pomaknuli u lijevu ili desnu stanu. To me je potaknulo na razmišljanje. Odlučila sam ispitivanja obaviti u toku samo jednog sata. Započela sam ispitivanja ujutro od 7 do 8 sati. Iznenadila sam se utvrdivši da je došlo do pomicanja signala podzemnog toka u toku jednog sata, kao kad sam to ispitivala cijeli dan. To me navelo na zaključak da uzrok pomicanju signala podzemnog vodenog toka nije vremensko razdoblje, nego nešto drugo. Kako sam već u to doba ispitivala utjecaj vanjskih signala na čovjeka i blokirala ih, pomislila sam

104

da možda utjecaji vanjskih signala ne utječu na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova. Potražila sam na nacrtu mjesto gdje bih mogla postaviti zaštitu toga područja. Poslije blokade signali podzemnog vodenog toka bili su uvijek isti bez obzira na doba dana i noći.

Što su to vanjski signali? To su signali elektrotehničkih uređaja i postrojenja, koji izazivaju više ili manje štetna zračenja, a dolaze od odašiljača, radiostanica, radara, radio-fa-rova, trafostanica, dalekovoda. Ispitivanja sam obavljala u vezi s utjecajem tih signala na signale podzemnih vodenih tokova. Također sam ispitivala ima li temperatura vode, njen sastav i dubina utjecaja na pomicanje signala podzemnih vodenih toko­va. Zaključila sam da se signali podzemnih vodenih tokova pomiču bez obzira na temperaturu vode. O temperaturi pod­zemnog vodenog toka ovisi u kome pravcu i koliko će se signali pomaknuti . Dubina vode nema nikakav utjecaj na pomicanje signala. Djelovanja Sunca i Mjeseca imaju veliki utjecaj na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova. Pomicanje ovisi o polaritetu Zemlje, koja danju ima polaritet nula, a atmosfera plus, dok noću Zemlja ima polaritet minus i atmosfera također minus. Prema mome ispitivanju, na pomicanje signala podzem­nih vodenih tokova utječe magnetsko polje Zemlje. Kada bi se, naprimjer, izolirao podzemni vodeni tok od izravnog dodira sa Zemljom, na njegove signale ne bi djelovao utjecaj vanjskih signala. Z a t o noću, kada je atmosfera pod djelovanjem Mjese­ca, dakle, kad ima polaritet minus kao i magnetsko polje Zemlje, nema pomicanja signala podzemnog vodenog toka. Prema t o m e , trebalo bi ispitivanja obavljati noću i to u vrijeme određeno godišnjim d o b o m : u proljeće od 19 - 5,20 sati, ljeti 21 - 3,30, ujesen 18 - 6,30, a zimi 17 - 7,30 sati.

Jesu li polariteti signala podzemnog toka vode uvijek isti? Signal lijeve strane podzemnog vodenog toka ima uvijek polaritet minus, a desna strana plus, samo se polaritet podzem­nog toka danju mijenja. Signal podzemnog toka pod zemljom ima polaritet minus, a čim se nađe iznad zemlje, ima neutralan polaritet. To se događa kod temperature vode od 0° C do 45°C. Kod podzemnog toka s temperaturom vode od 45°C do 95°C, polaritet toka ispod i iznad zemlje uvijek je plus i danju i noću.

105

K a k o i kada se pomiču signali podzemnog toka vode? Ako na signal glavnoga toka podzemne vode djeluje

vanjski signal okomito na tok, nema pomicanja njegova signala bez obzira na temperaturu vode i vrstu vanjskog signala, ni danju ni noću. Danju, ako vanjski signal djeluje koso na signal podzemnog vodenog toka, onda se njegov signal pomiče, i to kod temperature vode od 0°C do 45°C, usporedno s pravim vodenim tokom, i s pomicanjem prema strani odakle djeluje vanjski signal. Koliko će iznositi to pomicanje, ovisi o vrsti vanjskog signala. Viskom se to može odrediti. Visak pod kutom od 30° kreće se ukoso, a zatim prelazi u okomito kretanje i daje smjer toka. Noću nema pomicanja signala podzemnog vodenog toka (slika 22).

Danju, kada vanjski signal djeluje koso na signal podzemnog vodenog toka od 45° do 95°, pomicanje signala jedne i druge strane toka pomiče se paralelno, ali na suprotnu stranu od djelovanja vanjskog signala. Visak poslije okomitog kretanja prelazi u koso kretanje pod kutom od 60°, a zatim opet u okomito kretanje. Noću nema pomicanja signala (slika 23).

Kako na terenu dolazi do pomicanja signala podzemnih vodenih tokova pod utjecajem nekoliko vanjskih signala, teško je odrediti pravi tok bez blokade vanjskih signala. Z a t o je najbolji i najjednostavniji način traženja izravnog toka podzemne vode - blokiranje terena. To se radi najprije teleradiestezijski. Odredi se polaritet papira, označi vodoravnom crtom dio terena, te pojedinačno označuju i blokiraju vanjski signali. Kad su blokirani svi vanjski signali, nacrta se određeni teren kako visak pokazuje. Skinu se sve blokade s vanjskih signala i traži se mjesto gdje će se blokirati teren. Nakon blokade, signal koji se dobiva uvijek je isti - i to je pravi signal podzemnog vodenog toka. Prednost blokiranja terena jest u tome da se mogu naći i nekoliko tokova podzemnih voda.

Vrlo se jednostavno može i pomoću kutomjera naći pravi tok podzemne vode. Moja šifra za lijevi signal pravog toka podzemne vode od 90° jest 90, a za desni tok 270. Kad nađem pravi lijevi signal, visak mi na kutomjeru pokazue 90°; ako pak dođem na lažni signal toga lijevog toka, visak opet pokazuje

106 107

90°, ali se odmah vraća na nulu i to se ponavlja. A k o nađem desni pravi signal, visak će na kutomjeru pokazivati 270°, a ako je lažni signal pokazivat će također 270° i vraćati se na nulu. Zatim provjerim polaritete signala podzemnih vodenih tokova. Lažni signal ima polaritet nula, to jest visak će stajati.

Opisat ću još jedan način pronalaženja pravog toka pod­zemne vode bez blokiranja.

Ako naiđemo na signal podzemnog vodenog toka koji ima polaritet minus, a na kutomjeru pokazuje 90°, znači da smo našli lijevi signal izravnog podzemnog toka. Visak će se kretati najprije okomito trideset puta gore-dolje, zatim će krenuti u vodoravni smjer udesno i ako slijedimo taj smjer, visak će najednom prijeći u okomito kretanje trideset puta gore-dolje i stati. Smjer toga kretanja bit će desna strana pravog podzemnog vodenog toka, a polaritet će imati plus.

Ako nađemo signal podzemnog vodenog toka koji ima polaritet nula (visak miruje), tada smo naišli na lažni signal podzemnog vodenog toka. Visak će nam se kretati okomito gore-dolje trideset puta i nakon toga će krenuti pod kutom od 30° ili 60° u lijevu ili desnu stranu. Ako slijedimo to kretanje, visak će prijeći u okomito kretanje opet trideset puta gore-do­lje. Naznačit ćemo taj smjer i slijediti dalje kretanje viska koji će se opet kretati ukoso pod istim kutom kao prije i prijeći će opet u okomito kretanje trideset puta gore-dolje. Naznačit ćemo i to mjesto. Polaritet smjera bit će vjerojatno nula. Slijedit ćemo kretanje viska koje će biti pod istim kutom kao i prije, a onda će ponovno prijeći u vodoravno kretanje trideset puta gore-dolje i stati. Naznačit ćemo to mjesto. Sada ćemo provjeriti polaritete označenih smjerova - plus, minus, nula. P r e m a polaritetu smjera odredit ćemo pravi tok podzemne vode. Ako se visak kreće pod kutom od 30°, to je znak da smo našli podzemni tok vode od 0° do 45°, a ako se kreće pod kutom od 60°, znak je da smo našli podzemni vodeni tok od 45° do 95°.

U doba kad sam ispitivala utjecaje vanjskih signala na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova, nisam ni slutila od kakvog će značenja biti te spoznaje za moj kasniji radieste­zijski rad.

108

Na izletu u Tuheljskim toplicama grupa radiestezista ispitivala je teren oko lječilišta radi pronalaženja novih podzemnih tokova termalne vode iznad 60°. Provjerila sam mjesta koja su neki kolege označili kao smjer toka vruće vode i otkrila da su dobili lažne signale. Visak se nije pomicao i time označio stanje navodnog nalazišta nulom (0). Budući da sam prije odlaska u Tuheljske toplice teleradiestezijski snimila taj teren, na papiru sam postavila blokadu, čime sam to područje zaštitila od štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja, i pozvala radiesteziste da ponovno pregledaju mjesta svojih nalazišta. Svi su do jednoga utvrdili da na označenim mjestima ne dobivaju više nikakve signale.

Kod pronalaženja pravog signala podzemnog vodenog toka vrlo je značajna mentalna zaštita. Za vježbu potrebno je bez ikakve zaštite potražiti signal podzemnog vodenog toka i to provjeriti nekoliko puta u kra tkom vremenskom razmaku. Primijetit ćete da ćete dobivati signal na različitim mjestima. Zatim se treba mentalno zaštititi (pomisliti): »Neka se mentalno zaštitim od svih utjecaja štetnih zračenja tehničkih sprava za vrijeme ispitivanja!« Nakon toga, kod ponovne višekratne provjere, signal podzemnog toka vode nalazit će se uvijek na

istome mjestu. U praksi sam se često susretala sa slučajevima da su ljudi

s radiestezijskim sposobnostima ili uz pomoć nekog radiestezi­sta, pomicali ležajeve ili radna mjesta s lažnih signala i namje­štali ih točno na sam pravi signal podzemnog vodenog toka. Sve je t o , istina, činjeno s najboljom namjerom, ali radiestezist, ako nije siguran u sebe ili ako primijeti da u kratkom vremen­skom razmaku dobiva signale na različtim mjestima, a ne zna to objasniti, ne smije se upuštati u zahvate kojima nije dorastao. Z a t o , tko nije upućen i nije dobro proučio utjecaje vanjskih signala na pomicanje signala podzemnog vodenog toka, mora potražiti savjet i pomoć u iskusnijega kolege, da ne bi izlagao ljude nepotrebnoj opasnosti.

Koliko mogu biti opasni ti lažni signali, najbolje pokazuje slučaj djeteta koje je mokrilo u krevet i noću dobivalo napade grčevitog plača. Savjetovali su roditeljima, kad je radiestezist »utvrdio« da dijete leži na podzemnoj vodi, neka ispod kreveta

109

stave zaštitu od slame (slamnatu prostirku). Stanje djeteta nije se ni nakon toga promijenilo, dapače, pogoršalo se. Prilikom zaštite stana otkrila sam da je ispod dječakova kreveta bio lažni signal, dok se pravi nalazio nešto dalje, a slamnata prostirka ne samo da nije štitila, nego je još odbijala štetna zračenja elektro-tehničkih uređaja i time pojačano ugrožavala dječakovo zdravlje.

Nailazila sam u stanovima na takozvane zaštitne ploče i slične naprave, koje su imale štititi od štetnih utjecaja zračenja podzemnih vodenih tokova. Nije mi namjera ulaziti u vrijednost takvih zaštita, jer takva zaštitna sredstva nisam nikad upotrelja-vala, samo ću iznijeti što sam otkrila kod takvih načina zaštite. Uglavnom su takve zaštite bile postavljene na lažnim signalima, a u nekoliko sam slučajeva utvrdila da u stanovima nije bilo nikakvih štetnih zračenja, jer je kuća već bila zaštićena, pa je radiestezist postavio zaštitu vjerojatno samo zato »da se obavi posao«.

Utjecaj snježnih padavina na djelovanje štetnih zračenja

Na ovo me ispitivanje ponukao događaj u jednoj zagrebač­koj bolnici, u kojoj sam postavila blokadu. Povremeno sam na teleradiestezijskoj snimci provjeravala je li blokada u redu. Tako sam jednom prilikom nazvala direktora bolnice da mu javim kako je sve u redu. Šokirao me njegov odgovor da su toga dana čistači prilikom uklanjanja snijega s terase lopatom uništili blokadu.

U toj se bolnici blokada nalazila na terasi, na otvorenom prostoru, jer su se upravo u to vrijeme obavljali građevinski radovi, tako da nije bilo moguće staviti blokadu u zatvorenom prostoru. Kad sam se oporavila od toga šoka, počela sam odmah ispitivati zašto sam dobila podatak da na tom prostoru

110

nema djelovanja štetnog zračenja, kad tamo uopće nije bilo blokade. Grad je bio tih dana pod snježnim pokrivačem. Uzela sam kartu grada Zagreba i utvrdila da djelovanja štetnog zračenja nema sve do Zrinjevca. Kako je sljedećih dana nestalo snijega, nisam imala prilike obavljati daljnja ispitivanja. Bilo je to 1985. godine.

Kad je godinu dana kasnije u Zagrebu padao snijeg gotovo bez prestanka, nastavila sam ispitivati. Srećom je te dane služba za čišćenje snijega zakazala, pa sam imala dovoljno v remena za ispitivanje. Na moje veliko iznenađenje, cijeli Zagreb je bio blokiran od utjecaja štetnih zračenja. Već nakon dva dana moglo se lijepo na planu grada utvrditi koje su ulice i predjeli bili očišćeni, je se ondje već osjećao utjecaj štetnoga zračenja.

Kad se snijeg počeo otapati , štetnog je zračenja opet bilo, ali slabijeg intenziteta. Nekoliko dana kasnije pao je novi snijeg i štetno zračenje je nestalo. Pratila sam izvještaj o stanju na cestama i na zemljopisnoj karti utvrdila kako u unutrašnjosti Hrvatske, gdje su snježne oborine obilno padale, uglavnom nije bilo štetnog zračenja, dok je na jadranskoj obali, gdje nije bilo snijega, štetno zračenje bilo prisutno.

Na sam dan početka novih padavina, uzela sam kartu grada Zagreba i počela ispitivati djelovanje štetnog zračenja na J a m n u . Dok je snijeg padao, ni nad jezerom ni na obali nije bilo štetnog djelovanja zračenja. Kada je snijeg prestao padati, zemlja je bila pokrivena snježnim pokrivačem, ali prilično mokrim. Nad jezerom se pojavilo zračenje slabog intenziteta (pet krugova po 360°), dok su inače na t o m području, kad snijega nema, štetna zračenja mnogo jača ( 2 5 x 3 6 0 ° ) .

Na temelju tih ispitivanja zaključila sam: dok pada snijeg, suh ili mokar, nema na tom prostoru utjecaja štetnog zračenja. A k o suhi snijeg padne na neko područje i potpuno ga pokrije, nema štetnog zračenja ni danju ni noću. Kristali snijega su zaštita. Kad padne mokri snijeg i pokrije određeno područje, zaštita ovisi o tome koliko je snijeg vlažan, pa ukoliko je vlažnost 2 0 % , još uvijek predstavlja dobru zaštitu, ali ako je vlažnost veća, onda se vrijednost zaštite gubi.

ni

Ispitivala sam tih dana i neke teleradiestezijski snimljene stanove, koji su inače imali 40 - 5 0 x 3 6 0 ° zračenja. Kad je snijeg padao, tih zračenja nije bilo. D a k l e , , a k o je snježni pokrivač svježeg suhog snijega debljine do 10 cm, područje je blokirano 8 0 % . Kad je snježni pokrivač deblji (15cm), pod­ručje je blokirano 100%. Čim se snijeg počne topiti i na zemlji nastane vodena podloga ili led, nema više zaštite od štetnog zračenja.

Često sam čula kako se ljudi dobro osjećaju na skijanju i da se bolje odmore nego na moru. To je nakon mojih ispitivanja sasvim jasno. I sami ste vjerojatno primijetili kakva tišina nastane kad pada snijeg, pogotovo suhi. Ako je noć i pada pršić, ono divno viđenje tisuća snježnih kristala zasigurno će i vas, kad pročitate ovu knjigu, navesti da se malo zamishte kako se priroda pobrinula da nas zaštiti od utjecaja štetnih zračenja, bar u j e d n o m dijelu godine. Zanimljivo bi bilo saznati je li u ono već zaboravljeno doba, kad je snijeg počeo padati početkom prosinca i snježni se pokrivač zadržavao gotovo do konca siječnja, bilo manje oboljenja nego danas, kad onog pravog snježnog pokrivača nema gotovo već godinama.

112

Primjena radiestezije u prometu

K a k o se dulje vremena bavim primjenom radiestezije u svakodnevnom životu, došla sam do vrlo zanimljivih rezultata u primjeni radiestezije u sigurnosti prometa.

Gotovo svaki dan čitamo u novinama o prometnim nesre­ćama. Spominju se često ista mjesta na kojima se nesreće događaju. Ponajčešće su to područja Ivanje Rijeke, Ivanić Grada, autoput Zagreb-Beograd kod Slavonskog Broda, Za­gorska magistrala, a u Zagrebu, naprimjer, nesreće na križanju Ljubljanske avenije i Kroflinove ulice. Prema izjavama mnogih vozača koji su bili sudionici nesreća, uzrok je bio gubljenje svijesti. Z a š t o ? Sve me to ponukalo da počnem ozbiljnije istraživati navedeno područje, nisu li možda uzrok tim nesre­ćama prirodna štetna zračenja tokova podzemnih voda ili nafte, zemaljskih štetnih zračenja pod utjecajem svemirskih zračenja, ili pak štetna zračenja elektrotehničkih uređaja. Vjerojatno su mjesta tih nesreća već detaljno istraživana, ali je pitanje je li dobiven konačni odgovor. Mislim da bi ljudi koji su vrlo osjetljivi na različita štetna zračenja mogli pomoći da se utvrdi zašto su na nekim mjestima tako učestale prometne nesreće.

Kada vozač osjetljiv na štetna zračenja, umoran od duga puta, naiđe automobilom na takvo mjesto, na trenutak izgubi svijest ili koncentraciju, što je sasvim dovoljno da dođe do prometne nezgode. Tim dijelom ceste može proći i na desetke vozila a da se ne dogodi ništa. Ljudi koji nisu osjetljivi na takva štetna zračenja, ne reagiraju na njih i kada naiđu na takvo mjesto ne dogodi im se ništa.

Kad sam nekom prilikom putovala autoputom Z a g r e b — Beograd u Osijek, potvrdile su se neke moje pretpostavke. Putovala sam automobilom s još tri osobe. Kad smo došli u područje Ivanić Grada, dvojica suputnika su odmah zaspala. Vozač automobila i ja zahvaljujući samo neprekidnom razgo­voru uspjeli smo ostati budni, dok nismo prošli kroz to kritično područje. Onda je najednom nelagode i snenosti nestalo,

113

suputnici su se također probudili. Tako se to ponovilo nekoliko puta u toku našeg putovanja. Posljednja ovakva krizna etapa bila je prije Osijeka. Budući da sam vrlo osjetljiva na različite vrste štetnog zračenja, nije mi bilo teško utvrditi uzrok svemu tome. Na tom dijelu puta kod Ivanić Grada, poznato je a i vidi se to po tornjevi ma, traži se nafta. Dakle , to je područje gdje se pretpostavlja da ima nafte. S jedne i druge strane autoputa nalaze se dalekovodi. Ne želim govoriti o podrobnim ispitivanji­m a , ali mogu reći samo to da na tom području postoje jaki utjecaji štetnih zračenja, i to jače na desnom dijelu autoputa gledano prema istoku, jer s te strane ima i više signala podzemnih naftnih tokova.

Kako se bavim ispitivanjem utjecaja štetnih zračenja na ljude, a i sama sam na njih vrlo osjetljiva, našla sam način kako se njihova štetnost može otkloniti. Sigurna sam da bi se kritična područja mogla blokirati. Tada ne bi dolazilo do tako čestih nesreća, jer tih utjecaja ne bi bilo. Isto bi se tako mogla blokirati i križanja u gradovima, za koja se zna da su poznata po čestim nesrećama.

U Zagrebu postoje mjesta i raskršća gdje se često događaju prometne nesreće. Sjetimo se samo poteza od zavoja kod Langova trga do raskršća Draškoviceve, Moše Pijade i Vlaške ulice. Koliko je ondje automobila završilo na kestenovima, koliko je tramvaja tim kratkim odsječkom pruge nekontroli­rano juranio u raskršće. Još je u sjećanju nesreća na tom istom mjestu, kad je tramvaj naletio na pružne radnike. Vozač je izjavio da je »zaspao«, ali je čudno da su radnici ostali stajati na pruzi kao opčinjeni, umjesto da instinktivno odskoče ustra-nu.

Na tome je mjestu još Jurdana locirao toplu podzemnu tekućicu. Ne treba zaboraviti da onuda, kanaliziran'pod zem­ljom, protječe potok Medveščak, a ja sam otkrila da iz smjera Draško viceve ulice istočnom stranom preko križanja s Vlaškom ulicom prolazi podzemni tok nafte. Zbog toga je to križanje pod jakim utjecajem štetnih zračenja. D o d a m o li tome i štetno zračenje elektrotehničkih uređaja, onda nije čudo da vozači automobila osjetljivi na takva štetna zračenja, prekasno reagi­raju u zavoju i nastave vožnju ravno u kestenova stabla, a vozač

114

tramvaja na trenutak zaspi i nesvjesno pritisne papučicu brzine, k tome još na nizbrdici.

Prisjećam se i doživljaja moga znanca koji se vozio autom iz Zagreba u Crikvenicu. D a n bijaše lijep, cesta suha, uvjeti idealni za vožnju. Međutim, na silaznoj cesti od Jelenja prema Crikvenici, čovjek je bez ikakva razloga počeo voziti lijevom stranom ceste. Srećom iz suprotnoga smjera nije u tom trenutku naišlo nikakvo vozilo. Prešao je brzo na svoju stranu i zaustavio se da pokuša protumačiti što se dogodilo. Upravljački mehani­zam bio je u redu, on nije bio umoran, jer se putem na toj kratkoj relaciji i odmarao, pa ipak je skrenuo na lijevu stranu, kao da mu je netko silom okrenuo volan. Kad sam o tome razgovarala s njim i ispitivala ga je li što neobično primijetio na tom dijelu puta, kakve uređaje uz cestu, signalizaciju ili slično, rekao je da ništa nije vidio. Jedino je iznad mjesta gdje je prešao na pogrešnu stranu, prolazio vod visokog napona. To je bilo sasvim dovoljno za objašnjenje. Osjetljiv na štetna zrače­nja, nije se uspio oduprijeti utjecajnoj sili zračenja visokog napona i to ga je odvelo na drugu stranu ceste. Srećom, bez posljedica.

Voda kao značajan činilac u radiesteziji

Voda je nešto sa čime smo u dodiru svaki dan, i možda baš zato premalo pažnje posvećujemo tom daru prirode, bez kojega ne bi bilo života na zemlji.

Već prve spoznaje o radiesteziji bile su vezane za traženje podzemnih vodenih tokova. Čovjek koji je imao sposobnost i osjetljivost da otkrije signale podzemnih vodenih tokova ru­kom, viskom ili rašljama zvao se rašljar, kao i današnji radiestezist. Dakle, našom sposobnosti i osjetljivosti možemo otkriti podzemni vodeni tok radiestezijski ili teleradiestezijski.

Razmišljajući o tome, postavila sam sebi pitanje možemo li tu vodu koju otkrijemo pod zemljom koristiti kao sredstvo kontakta između zemlje i nas?

115

Potvrdu toga razmišljanja dobila sam našavši način kako da u dodiru s vodom oslobodim svoje tijelo od štetnih naboja koji su nastali pod utjecajem štetnih zračenja. Kako su moje zdravstvene smetnje u j ednom razdoblju života bile velike utjecajem štetnih zračenja, uvidjela sam da se primjenom toga kontakta s vodom osjećam bolje. Moje zdravstvene smetnje su se smanjile, bila sam otpornija prema štetnim zračenjima. Nazvala sam to »pražnjenjem«. To je bio moj prvi susret s vodom kao značajnim činiocem u radiesteziji.

Daljnjim istraživanjem zaštite od utjecaja štetnih zračenja otkrila sam i način zaštite od svih štetnih zračenja.

Z n a d e m o da gotovo 7 0 % čovjekove težine čini voda. Sigurno je da ta voda u našem tijelu ima značajnu ulogu i u utjecaju štetnih zračenja na naše tijelo. Dakle , u kontaktu s vodom visak reagira, što se manifestira različitim smjerovima njegova kretanja. Kako se tijelo oslobađa pojedinih štetnih naboja, tako se mijenja i smjer kretanja viska, a nakon nekog vremena visak se umiri. T a d a m o r a m o prekinuti dodir s vodom i nakon kraće stanke opet ga uspostaviti. Ako se visak i dalje kreće, znak je da se još nismo potpuno oslobodili štetnih naboja.

Budući da pri dodiru s vodom dolazimo u kontakt svim dijelovima tijela, tako se naznačuju i mjesta tegoba u tijelu bilo bolom, peckanjem, strujanjem, stezanjem ili slabim kočenjem mišića. U tom trenutku mora se kontakt s vodom prekinuti, sve dok nastale tegobe potpuno ne iščeznu.

Kad sam se j ednom vozila tramvajem, slučajno sam prisu­stvovala razgovoru dječaka od desetak godina i djevojčice istog uzrasta. Dječak je pripovijedao kako je bio na izletu autobu­som, a djevojčica ga je upitala je li mu bilo zlo u autobusu, jer je njoj uvijek mučno, čak i u autu. Dječak je odgovorio da otkako ujutro prije puta natašte popije čašu hladne vode, nikad mu više nije zlo. Te su mi se riječi učinile od prvog t renutka vrlo značajnima. Kad sam kasnije teleradiestezijski ispitala što se događa u tijelu kad se popije hladna voda, utvrdila sam da su se najveće promjene opažale u vegetativnom živčanom sustavu. Prvo je reagirao želučani splet, zatim nadbubrežni, pa

116

»sunčani« i nakon toga plućni, te je visak stao na predjelu srca. Poslije toga ispitivanja sjetila sam se kako sam i ja u doba

velikih zdravstvenih tegoba, kada još nisam znala za »pražnje­nje« i zaštitu od štetnih zračenja, imala uvijek bocu vode u hladnjaku. Neposredno prije odlaska na počinak, popila bih čašu hladne vode. To mi je činilo vrlo d o b r o , ali ledenu vodu nisam u ono doba dovodila u vezu s utjecajem štetnih zračenja.

Spomenut ću nekoliko primjera primjene vode u hitnim intervencijama.

Na moru je dječaka opekla meduza. To mjesto na straž­njem dijelu bedra bilo je vrlo bolno, jako crveno i ispupčeno. Dječak je plakao, od boli nije mogao stati na nogu. Stavila sam njegovu ruku pod vodu, a ja sam na maloj udaljenosti od opečenog mjesta držala svoju ruku. Visak mi se u ruci luđački okretao. Morala sam nekoliko puta prekinuti jer je dječak imao jake bolove. Prekidi su postajali sve rjeđi, plač je prestao, bol se stišala, crvenilo se vidljivo smanjilo kao i ispupčenje. Nakon dvadesetak minuta dodira s hladnom vodom, dječak se otišao igrati kao da se nije ništa dogodilo.

Sama sebi također sam nekoliko puta pomogla. Jednom mi se prelilo kipuće mlijeko po ruci, drugi put kipuća juha. Primijenila sam isti način liječenja vodom. Opečenu ruku stavila sam pod vodu. U drugoj ruci držala sam visak koji se kre tao u različitim smjerovima. Visak je nakon nekog vremena stao. Nekoliko minuta kasnije stavila sam ponovno ruku pod vodu. Visak se opet kretao. Nakon nekoliko prekida visak se više nije kretao, a na ruci je nestalo crvenila. A kad mi je kipuće ulje zahvatilo palac desne ruke, nisam mogla istovre­m e n o staviti ruku pod vodu i držati visak. Z a t o sam kažiprstom lijeve ruke označila u sudoperu opečeno mjesto, pustila da po tome teče voda, a u desnoj ruci sam držala visak. Crvenila i boli je nestalo, ruka je bila čista, kao da se nije ništa dogodilo.

Moram napomenuti da sam se tim načinom primjene vode u navedenim primjerima koristila neposredno nakon nezgode.

Djevojka je nategnula tetivu u gležnju. Donji dio noge j a k o ju je bolio, bio je natečen i nije mogla stati. U nozi nije ništa napuklo, ali je nateenuće bilo vrlo bolno. Kažiprstom

117

lijeve ruke označila sam ozlijeđeni dio noge u sudoperu i pustila da po tome teče voda. Nakon nekog vremena visak mi je u ruci stao. Provjerila sam je li stanje noge bolje. Bol je popuštala. Nakon pola sata ponovila sam isti kontakt, visak se kretao slabije i onda opet stao. Primijenila sam četiri ovakva kontakta u toku dva sata. Poslije toga djevojka je već mogla lijepo hodati.

Isti takav način primijenila sam u nekoliko navrata kod krvarenja. Rezultat je bio trenutačan.

Kod takvog kontakta s vodom često primjenjujem i aku-presuru, što ovisi o mjestu i naravi oštećenja. Rezultati takva kontakta ovise o sposobnosti osobe koja ga primjenjuje. Ako ozlijeđena osoba nije prisutna, kontakt mogu uspostaviti telefo­nom.

Došao mi tako u posjet znanac podupirući se štapom. Imao je jake bolove u desnoj nozi. Skočni zglob bio je natečen. Kad sam ga pregledala, pokazalo se da su gotovo svi mišići u toj nozi odavali znakove tegoba, kao i dio potkoljenice koja mu je svojedobno bila povrijeđena. Primijenila sam akupresuru. Nakon pola sata znanac je mogao hodati bez štapa, oteklina i zategnutost u nozi se smanjila. Još je osjećao laganu bol u zglobu, ali visak je stao, dakle, u tom trenutku nisam mogla više ništa učiniti. Drugi dan došao je ponovno. Još su se osjećala mjesta tegoba, ali visak jedva da je reagirao. Ponovila sam taj kontakt akupresurom. Nakon toga kontakta znanac je čak potrčao.

Nazvala me neka osoba da me nešto zamoli za svoju prijateljicu. Bila je teško bolesna, a kad sam joj zaštitila stan, rapidno se oporavila i normalno je živjela. Po njezinu glasu sam osjetila da joj nije dobro. Upitala sam je kako se osjeća. Rekla je da se osjeća vrlo loše. Ima jake bolove u desnom ramenu, ne može ništa držati u ruci. Bolovi su jaki na desnoj strani leđa, a sprijeda u prsima prilikom disanja osjeća bol. Teško i tiho govori, jer joj jači govor stvara bol u vratu. Kod ustajanja i sjedanja također osjeća bol u grudnom košu i ne može se sagnuti. Bila je kod liječnika. Preporučeno joj je da miruje i da uzima lijekove. Slušajući je, osjetila sam da bih joj mogla pomoći. Rekla sam joj da ću je nazvati za desetak minuta.

118

Teleradiestezijski sam je pregledala i utvrdila da ima tegobe na širokom leđnom mišiću, trapeznom mišiću, na prednjem dijelu grudnih mišića, nazubljenim i deltoidnom mišiću.

Nazvala sam je, rekla joj neka sjedne i neka mi odgovara na pitanja. Čim sam uspostavila kontakt vodom, primijenila sam akupresuru. Na pitanje što osjeća, ona mi je točno naznačivala mjesta na kojima sam toga časa primjenjivala kontakt . Nekoliko sam puta prekinula kontakt , jer je imala vrtoglavicu. Nakon deset minuta mogla je već držati telefonsku slušalicu u desnoj ruci. Taj kontakt je trajao, s prekidima, četrdeset minuta. Poslije toga, ne vjerujući sama sebi, govorila je glasno i bez napora, lagano je disala, dizala se sa stolice, sagibala bez bolova.

Nadal je, želim spomenuti kontakt s vodom kao sredstvom pomoću kojega provjeravam sve rezultate dobivene radiestezij-skim i teleradiestezijskim snimanjem stana, kuće i vanjskog prostora. Na isti način dobivam potvrdu rezultata o registriranju signala podzemnih tokova vode, nafte i drugih signala kod teleradiestezijskih snimki. Svaku provjeru zaštite stana obav­ljam na isti način, i to tako da teleradiestezijsku snimku stana stavim u dodir s vodom, a viskom na kutomjeru prema šifri provjeravam je li zaštita u redu. Više puta mi se dogodilo da sam kod provjere vrijednosti zaštite stana dobila na kutomjeru rezultat da je zaštita u redu, a kad sam snimku stavila u dodir s vodom, pojavila bi se mala razlika. Tada sam zaštitu korigira­la, ponovila provjeru i sve je bilo u redu.

U najnovije vrijeme, budući da nemam uvijek mogućnosti Jv dodira s tekućom vodom, snimila sam teleradiestezijski rijeku Savu. Ta snimka mi služi da osoba ima kontakt s tekućom vodom, tako da stavi prst na tu snimku rijeke.

Još bih spomenula vodu kao pomagalo u zdravoj prehrani. J Kako sam osjetljiva na različite vrste zračenja, smeta me

kad pojedem nešto što nije u redu. Imam tada čudan osjećaj u želucu. Nešto slično žgaravici. Ovdje ne mislim na pokvarenu , hranu, nego na hranu koja je možda bila izložena različitim štetnim zračenjima.

119

Kada donesem kući hranu, bilo da se radi o povrću, mesu, kruhu, mlijeku, jajima, voću, pa i piću, stavim to u vrećicama u jedan dio sudopera, a u drugi pustim da teče voda. Viskom pratim kako se hrana oslobađa štetnih utjecaja zračenja. N a k o n što visak stane, zatvorim vodu, i nakon nekoliko sekudni sve ponovim. Ako visak i dalje stoji, znak je da je sve u redu. Prije toga može se postaviti pitanje za pojedinu hranu je li štetna uslijed štetnih utjecaja. Pomoću kutomjera i šifri dobit će se odgovor.

Navest ću još nekoliko primjera iz svoje prakse.

Nalazila sam se kod kćerke, kad je u posjet došao neki njezin znanac, vrlo nervozan i bolesna izgleda. Znajući za moje radiestezijske sposobnosti, zamolio me da mu pomognem. Primijenila sam pražnjenje pod mlazom sasvim mlake vode. Najedom je , dok mu se voda slijevala preko ruke, rekao da je voda suviše vrela, a palac i kažiprst su mu doista pocrvenjeli. Stavila sam svoju ruku pod vodu koja je bila više hladna nego mlačna. Osjećaj vrele vode bio je reakcija uslijed pražnjenja, pa sam čovjeka praznila s prekidima. Poslije toga se izvrsno osjećao. Najednom je u toku daljnjeg razgovora, sav ozaren uskl iknuo: »Pa mene više ne svrbi noga!« R e k a o je da mu se već tri godine pojavljuju na nozi nekakvi crveni plikovi koji su ga svrbjeli, osobito kad je ležao u krevetu. Pokušao je sve moguće terapije, ali bez uspjeha. Jedino je primijetio da su smetnje daleko manje ljeti kad nosi kratke hlače, ali čim odjene duge, sve se opet vraća. I u tome sam mu pomogla. Provela sam petodnevni t re tman pomoću vode i nakon toga crvenilo i svrbež su nestali, kao da ih nikad nije bilo.

Već sam spomenula da je ovaj kontakt s vodom vrlo uspješan kod svježih povreda. T a k o sam uspjela pomoći jednoj ženi koja se nepažnjom survala niz hridine u more. Gornji dio lijeve noge bio je sav od krvi izgreben i natučen, bedro je odmah nateklo. Bolovi su bili neizdržljivi. Natukla je i donji dio lijeve ruke, osobito šaku i desnu nogu u predjelu stopala. U blizini se nalazila bolnica, gdje su pregledom utvrdili da ništa nije slomljeno, očistili su ranu i poslali ženu kući. Bolovi su bili sve jači. Stavila sam je u dodir s vodom i rukom prelazila preko

120

ozlijeđenih mjesta. Visak se vrtio na sve strane. Bolovi su se postupno smirivali, napetosti u nozi je nestalo, ruka se mogla bezbolno pokretati . Rekla sam ženi da mi se za koji sat ponovno javi, kako bismo ponovili t retman s vodom. Umjesto toga ona je, kad su se bolovi vratili, popila apirin i smirila se. Međut im, kad je djelovanje aspirina prestalo, bolovi su postali nesnosni. Sljedećeg jutra ponovila sam kontakt s vodom i sve se postupno smirilo. Nekoliko dana kasnije žena se već kupala.

Jedna je djevojka imala jarkocrveni osip po licu, kao da je »crveni vjetar«. Mazala je lice nekakvom kremom i poslije toga se lice osulo, ali su se crvene mrlje pojavile još dan prije, kad nije mazala lice. I ovdje sam primijenila dodir s vodom, zadavši p r e t h o d n o menta lno: neka se ukloni uzrok smetnji, kao i smetnje koje su nastale na licu! Malo pomalo osip se povukao.

Došla sam u posjet znanici, koja se upravo vratila iz dućana gdje joj je pala na glavu nekakva aluminijska ploča. Pojavila se bolna oteklina. Žena je bila malo ošamućena. Ostavila sam je da se odmori , a ja sam u kupaonici kažiprstom lijeve ruke u umivaoniku označila mjesto otekline na glavi i otvorila vodu da po tome teče. Vratila sam se u sobu i zapodjenula razgovor, dok je u kupaonici i dalje tekla voda po naznačenome mjestu otekline. Povremeno sam odlazila u ku­paonicu i viskom provjeravala stanje. Nakon desetak minuta visak se zaustavio. Upitala sam znanicu kako njezina oteklina. Počela se pipati po glavi, objema rukama razmicala kosu i o n d a u čudu rekla: »Pa kvrge više n e m a ! «

Prijatelj s ljetovanja imao je bolove u križima. Liječio se već nekoliko mjeseci, no bez ikakva uspjeha. Kad je došao k nama, podupirao se štapom i savijao se od bolova. Premda je s omalovažavanjem gledao na moj rad i radiesteziju uopće, odlučila sam ga nagovoriti neka mi dopusti da mu pokušam pomoći na svoj način. Pristao je . Odvela sam ga do slavine u kupaonici, stavio je ruku pod vodeni mlaz, a ja sam istovre­m e n o akupresurom tretirala točku koju mi je visak pokazao. N a k o n nekog vremena nestalo je bolova, bez teškoća je mogao sjedati i ustajati, štap mu više nije bio potreban i veselo je njime m a h a o , iznenađen onim što je doživio.

Zapažanja o štetnom djelovanju nove vrste zračenja iz svemira

Snimajući nedavno teleradiestezijski jedan stan, uz već poznata štetna zračenja registrirala sam i novo, nepoznato zračenje, koje se nije podudaralo ni s jednom mojom šifrom. Prema kutomjeru sam dobila šifru 225. Ispitivanjem sam utvrdila da to zračenje dolazi iz svemira. To je zračenje povećavalo već postojeću štetnost zračenja u prostoru. Ispitu­jući štetne točke geopatogenog zračenja, dobila sam značajne rezultate.

Geopatogena zračenja nastaju zračenjem iz zemlje i iz svemira. Budući da u određenom prostoru tražimo samo geopatogene točke, obično ih dobivamo nekoliko. Kad prilikom ispitivanja dobijem tri geopatogene točke, najprije utvrđujem jesu li međusobno povezane. Ako jesu, spojim te točke i uvijek dobijem istokračni trokut. U n u t a r toga trokuta geopatogena zračenja su ojačana (slika 24).

U jednom sam stanu dobila središnju geopatogenu točku i oko nje još šest točaka. Ispitivanje je pokazalo da su te točke međusobno povezane. Kad sam ih spojila, dobila sam pet istokračnih trokuta. U tom je dijelu stana geopatogeno zračenje bilo znatno pojačano. Čim je stan dobio zaštitu od svih štetnih zračenja, nestalo je i štetnih geopatogenih utjecaja i novoga zračenja tipa 225.

To novo zračenje iz svemira toliko me zaokupilo da sam odlučila i na odmoru, gdje god se nađem, ispitivati postoje li i na drugim mjestima.

Prvo ispitivanje izvan Zagreba obavila sam u Hrvatskom primorju i Istri. Tražeći geopatogene točke unutar različitih prostora, dobila sam opet skupine istokračnih trokuta i uvijek registrirala štetno zračenje 225. Potvrdila se i moja pretpo­stavka da ovisno o intenzitetu djelovanja zračenja 225 dolazi do pojačanoga geopatogenog zračenja. Dobila sam opet nekoliko geopatogenih točaka koje su spojene dale pet istokračnih

722

t rokuta. Ti su trokuti zajedno činili pola kruga kutomjera ih 5 0 % cjelokupnog geopatogenog zračenja. Kad sam bloku aid samo utjecaj štetnog zračenja 225, dobila sam samo jedan istokračni trokut sa 1 5 % od cjelokupnog geopatogenog zrace-

123

Slika 25

nj a. Uklonivši zaštitu sa štetnog utjecaja zračenja 225, dobila sam oko toga trokuta sa svake strane po dva istokračna t rokuta (slika 25).

Uvjerena sam da će se pojačavanjem štetnosti zračenja 225 dobiti i povećani broj geopatogenih točaka, možda čak i zatvoreni krug od desetak istokračnih pravokutnih trokuta.

124

Napominjem da sam u toku ispitivanja na tom području, snimajući stan nedaleko od Rijeke, registrirala i dosad najjače geopatogeno zračenje u svojoj praksi, sa štetnošću od čak 8 0 % (slika 26).

125

Ako to svemirsko zračenje, čiju pojavu tek ispitujem, nastaje erupcijom na Suncu, onda bi ono moralo varirati u jačini štetnosti, ovisno o snazi erupcije.

Vrativši se u Zagreb, naišla sam u novinama na vijesti o pojačanom zračenju u nekim krajevima zemlje, koje jednako djeluje u zatvorenom i na otvorenom prostoru, ali ne izaziva nikakve štetne posljedice. Ipak, napomenuto j e , zbog pojača­nog ultraljubičastog zračenja ne preporučuje se u idućih neko­liko dana dulje izlaganje suncu, što se osobito odnosi na djecu, trudnice i osobe narušena zdravlja (srce, krvožilni sustav, kronične bolesti). Takvo pojačano zračenje, rečeno je još, zabilježeno je i 1972. godine.

U tim sam obavijestima zapazila nekoliko nelogičnosti. Ponajprije nema ni spomena o kakvu je zračenju riječ, a povrh toga vrlo uočljiva suprotnost: zračenje nije š tetno, ali se preporučuje oprez djeci, trudnicama i kroničnim bolesnicima. Takvo upozorenje nije potrebno ako se radi o bezopasnom zračenju.

Te su me nejasnoće ponukale da se pozabavim tim zrače­njem. Utvrdila sam da se ono podudara s novim zračenjem što sam ga otkrila pod šifrom 225. N o , prilikom provjere o vrsti zračenja, na pitanje je li to ultraljubičasto zračenje, dobila sam neutralan odgovor. Daljnje ispitivanje potvrdilo je odgovor, jer se nije radilo samo o ultraljubičastom, nego i o drugom, nepoznatom zračenju, koje sam nazvala X i označila ga šifrom 10. Ispitujući dalje, dodala sam u pitanju ultraljubičastom i zračenje X, ali ni tada nisam dobila određen odgovor. Tek kada sam prema kutomjeru odredila da se radi ne o j ednom, već o dva X zračenja, odnosno o X zračenju dvostruke jačine (dala sam mu šifru 20), dobila sam potpuno točan odgovor za šifru zračenja 225. Ispitala sam i ono spomenuto zračenje iz 1972. godine i utvrdila da se tada radilo o kombinaciji ultralj ubičastog (šifra 205) i X zračenja (šifra 10), što spojeno daje novu šifru 215. D o d a m o li tome pojačano X zračenje (+ 10), dobit ćemo šifru 225.

Istražujući uzrok povezivanju ultralj ubičastog i X, odnosno dvostrukog X zračenja,otkrila sam da tajna leži u rupama ozonskoga sloja, kroz koje prodire novo zračenje iz svemira, a

12b

budući da su te rupe iz godine u godinu sve opasnije, nije isključeno da se pojave i druga nepoznata zračenja.

Radiestezijsko ispitivanje štetnosti zračenja od elektrotehničkih uređaja

Mnogi misle da nije zgodno govoriti o štetnim zračenjima elektrotehničkih uređaja, jer tih zračenja ima posvuda, više ili manje, a danas ne možemo ni zamisliti život bez tih uređaja.

Moje ispitivanje, međutim, nema za cilj da širi paniku, nego da upozori stručnjake kako je potrebno posvetiti mnogo više pažnje upotrebi i smještaju elektrotehničkih uređaja.

Moram ponovno napomenuti da sam osoba vrlo osjetljiva na sve vrste zračenja, pogotovu na elektromagnetska. Zbog utjecaja štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja imala sam velike zdravstvene smetnje. Sve sam te utjecaje osjećala na svome tijelu i zato mogu detaljno opisati kako je koji dio moga tijela reagirao na njih. Od tih štetnih zračenja najviše sam imala kardiovaskularne smetnje, vrtoglavice, promjene u kr­vnom tlaku, noćno znojenje i nesanicu. Ujutro sam se znala ustajati umornija nego što sam lijegala, a to je naravno izazvalo živčanu napetost, kasnije i depresiju. Nažalost, moje smetnje nitko nije mogao otkloniti. Kad sam spoznala da su uzrok mojih zdravstvenih tegoba bili štetni utjecaji zračenja, počela sam se baviti radiestezijom. Od tada sve svoje slobodno vrijeme posvećujem tim ispitivanjima.

Već sam opisala kako se pomoću viska, kutomjera i šifri otkrivaju štetna zračenja, određuje njihova vrsta i intenzitet, te kako se ona teleradiestezijski blokiraju oko određenoga prosto­ra, nakon čega se pomoću viska određuje oblik prostora koji se ispituje, a zatim se u samom prostoru traži najpovoljnije mjesto za postavljanje zaštite. Ako unutar toga prostora ima štetnih zračenja od podzemnih tokova vode ili nafte, geopatogenih zračenja, odredi se najprije kolika je ukupna štetnost zračenja

727

u tom prostoru prema postotku. Zatim se prema parametru odredi kolika je štetnost od pojedinih vrsta zračenja. T a k o se dobije i postotak štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja. Prema dobivenom postotku odredi se kolika je pojedinačna štetnost od svake vrste zračenja elektrotehničkih uređaja u tom prostoru.

V

128

Ovo je prikaz (slika 28) jednog stana ispod kojega se nalazi podzemni vodeni tok i nalazište nafte, pa se signali tehničkih uređaja koji dolaze do signala nafte odbijaju i tako u zoni u kojoj oni djeluju dolazi do povećane štetnosti drugih zračenja. Ovdje je štetnost od trafostanice vrlo mala, svega 2 % , jer se ne nalazi iznad podzemnog vodenog toka, geopatogenog zrače­nja i nije pod utjecajem radioaktivnog zračenja.

129

Slika 29 Vrste štetnog zračenja određujem prema šiframa na kuto­mjeru od 0 do 360°:

U tom stanu (slika 29) štetno zračenje iznosi 100%. Kako se vidi na parametru, u stanu su prisutna ova štetna zračenja:

- podzemni vodeni tokovi 12 % - nalazište nafte 1 8 % - geopatogeno 2 0 % - tehnički uređaji 5 0 %

Slika 30

Na ovom se parametru (slika 30) vidi koje su vrste štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja prisutne u tom stanu i koji je postotak njihove štetnosti:

- trafostanica - odašiljač - U K V - radiofar - radioaktivno

2 % 1 4 % 1 2 % 4 %

1 8 %

Ukućani su imali velike zdravstvene smetnje: glavobolje, nesanicu, umor i karcinom. Sada je stan zaštićen.

- elektromagnetsko polje 145

- ultraljubičasto zračenje 205

- ultraljubičasto zračenje + X zračenje 215

- svemirsko zračenje 225

- polarizacija utičnica i utikača 115

- ionizirajuće zračenje 235

- radioaktivno zračenje 245

- rentgensko zračenje 255

- radarsko zračenje 270

- radiofar 275

- radiostanica 300 - 3 2 0

- odašiljač 340

- U K V 330

- satelitski odašiljač 360 — dalekovod 300 — trafostanica 350

- podzemni vodeni tok 30

- izravni signal podzemnog vodenog toka 90 — kosi signal podzemnog vodenog toka 45 — nafta 215

- zemni plin 155

- ruda (općenito) 140

- ugljen 225

- željezo 195

- sumpor 130 — bakar 90 — srebro 135 — zlato 45 — Hartmannov čvor 120

- Curryjev čvor 140

- Hartmann-Curryjev čvor 260 — Reinhardt-Schneiderov čvor 145

130 131

Na slici 31 prikazan je stan ispod kojega se djelomice nalazi trafostanica. U tom dijelu stana zračenja su štetna 100%, dok se u ostalim dijelovima štetnost kreće između 5% i 1 6 % . U dijelu stana u kojemu je štetnost zračenja 1 0 0 % :

- podzemni vodeni tok 15 % - geopatogeno 1 5 % - tehnički uređaji 7 0 %

Od 7 0 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - odašiljač 1 0 % - dalekovod 1 0 % - trafostanica 5 0 %

Uzrok tome jest lokacija trafostanice. Ispod nje se nalaze dva podzemna vodena toka koja se sijeku i tri čvora geopatoge­nog zračenja. Uslijed rada trafostanice na toj lokaciji dolazi do poremećaja magnetskog polja toga prostora i tako dolazi do pojačanog djelovanja štetnih zračenja od podzemnog vodenog toka i geopatogenog zračenja.

Ukućani su osjećali velike zdravstvene smetnje, glavobo­lje, vrtoglavice, povećani krvni tlak, nervozu i bolove u čitavom tijelu. Kada je bio isključen transformator niskog napona, nije bilo ni štetnog djelovanja zračenja od trafostanice, a štetnost drugih zračenja se smanjila. Prema prikazu se vidi da je nakon isključenja transformatora niskog napona štetnost na tom istom dijelu stana bila samo 3 5 % , i to od:

- podzemnih vodenih tokova 1 0 % - geopatogenih zračenja 1 0 % - tehničkih uređaja 1 5 %

Od 1 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - odašiljač 4% - dalekovod 5% - trafostanica 6%

Kad sam zaštitila taj stan od utjecaa svih štetnih zračenja, zdravstvene teškoće ukućana su nakon nekog vremena prestale.

132 133

Slika 32

Na ovom je prikazu (slika 32) stan u kojemu nema štetnih zračenja od podzemnih vodenih tokova nego samo geopatoge-nih zračenja i zračenja elektrotehničkih uređaja.

Štetno zračenje u stanu je 7 5 % : - geopatogeno 2 0 % - tehnički uređaji 55 %

Od 5 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - radar 1 0 % - radiofar 1 0 % - odašiljač 0% - trafostanica 5% - radiostanica 3 0 %

134

Na ovom je prikazu (slika 33)stan snimljen izvan Zagreba.

Štetnost zračenja u stanu je 95%: - podzemni vodeni tok 15 % - geopatogeno 1 5 % - tehnički uređaji 6 5 %

Od 6 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - U K V 1 5 % - radiostanica 0% - odašiljač 1 5 % - radiofar 1 0 % - radioaktivno 2 5 %

135

U doba kad sam snimila taj stan, vlasnik je bio teško bolestan. Imao je akutni hepatitis, vrlo je oslabio, jetra mu je bila otečena, imao je suvišak tekućine u trbuhu, pritisak na dijafragmu pluća, neprekidno je kašljao i bio je u depresiji. Laboratorijski je utvrđeno da je imao bilirubin 150. Kad sam mu teleradiestezijski blokirala stan od svih štetnih zračenja, samo četiri dana kasnije njemu bilirubin pada na 32,2, dva mjeseca nakon toga na 16,9, a za sljedeća dva mjeseca pao je na 12. Nestalo je i suvišne tekućine iz trbuha, nateklina jetre se smanjila, tek se poboljšao, nestalo je depresija. Liječnik koji ga je liječio rekao je- da u svojoj tridesetogodišnjoj praksi nije imao takav slučaj. Poslao ga je na kontrolu svome kolegi. I taj kolega bio je zadovoljan nalazom. Nisu vjerovali ni nalazima svoga laboratorija i u dva su navrata slali krv na kontrolni pregled u Zagreb. Rezultati su se podudarali . Kad se stanje bolesnika stabiliziralo, otišla sam postaviti izravnu zaštitu u stanu, pa sam prije odlaska iz Zagreba morala skinuti teleradie-stezijsku zaštitu. To sam učinila oko 8,30 sati. O k o 11 sati stigla sam u kuću te obitelji čiji stan nije više bio zaštićen. O d m a h sam počela kašljati, što je bio znak da su prisutni štetni utjecaji zračenja elektrotehničkih uređaja. Upitala sam vlasnika kako se osjeća. Rekao mi j e : »Uglavnom je dobro, ah ću vam ispričati što mi se danas dogodilo. To još nisam doživio. Kad sam ujutro ustao između 8,30 i 9 sati, ušao sam u kupaonicu i sa zaprepaštenjem ugledao kako mi sva kosa strši okomito u zrak. Kada sam skidao pidžamu, jedva sam je odlijepio od tijela, htio sam je složiti, ah nisam uspio, jer mi je neprestano prianjala za ruke i tijelo. Morao sam pozvati suprugu da mi pomogne. Čim sam se istuširao, odmah mi je bilo bolje.« Ta se njegova priča poklapala upravo s vremenom kada sam u Zagrebu skinula teleradiestezijsku zaštitu. Odgovorio mi je da je to još jedna potvrda vrijednosti moje zaštite i d o d a o : »Ja vam, gospođo, mogu točno navesti dan i sat kad ste nas zaštitili, jer sam u tom trenutku osjetio kao da se s mene svalio teški teret.«

136 137

Prikaz stana (slika 35) u kojem štetna zračenja iznose 100%:

- podzemni vodeni tokovi 10% - n a f t a 1 5 % - geopatogeno 1 5 % - tehnički uređaji 6 0 %

Od 6 0 % štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja: - radar 5% - odašiljač 2 0 % - U K V 1 5 % - radioaktivno 2 0 %

Na snimci se vidi da unutar stana ima signala 220, a to je šifra za zračenje koje nastaje od nekih vrsta zaštite od štetnih zračenja, što rade na principu njihova prikupljanja, koja se potom na jednoj strani isijavaju. Bilo je nekoliko takvih zaštita, što je stvorilo nepodnošljivo stanje u stanu. Gospođa, koja je vrlo osjetljiva na utjecaje zračenja tehničkih uređaja, čim bi sjela na određeno mjesto u stanu, osjetila bi pritisak na stražnjem dijelu glave. Kad sam zaštitila stan, sjela je na to mjesto i više ništa nije osjećala. Ukućani su prije zaštite imali različite smetnje, bili su umorni,nervozni, s glavoboljom.

138 139

Na ovom je prikazu (slika 36) stan u kojemu nema podzemnih vodenih tokova, a štetna zračenja iznose 4 0 % :

- geopatogeno 1 3 % - tehnički uređaji 2 7 %

Od 2 7 % štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja: - trafostanica 2% - r a d a r 1 5 % - odašiljač 1 0 %

140

Ova snimka (slika 37) prikazuje zgradu na kojoj se nalazi radioaktivni gromobran. Kako se vidi, sve oko zgrade, kao i svi zidovi zgrade nalaze se pod utjecajem radioaktivnog zračenja.

U zgradi štetna zračenja iznose 100 %: - podzemni vodeni tokovi 1 0 % - nafta 1 0 % - geopatogeno 1 5 % - elektrotehnički uređaji 6 5 % Svi signali elektrotehničkih uređaja pokazuju radioaktiv­

nost.

141

Kao radiestezist koji se bavi proučavanjem utjecaja štetnih zračenja mogu reći da radioaktivni gromobrani zrače na mno­gim mjestima u Zagrebu. Pitanje je mogu li ljudi koji vode brigu o sprečavanju radioaktivnosti tu štetnost registrirati. Ja sam prema snimci iz novina sa svojom specijalnom grupom provjeravala taj radioaktivni gromobran i njegovo štetno zrače­nje. Rezultati su više nego zabrinjavajući.

Prema »zakonu« o zaštiti od ionizirajućeg zračenja iz 1984. godine zabranjuje se ugradnja radioaktivnih gromobrana na stambenim objektima i javnim zgradama. Kako je moguće da se poslije toga Zakona dopustilo postavljanje dvaju radioaktiv­nih gromobrana na zgradama u mjestu gdje je glavno odmorište za putnike koji prolaze autobusima i automobilima na promet­nici Zagreb-Rijeka? Tu su restauracije, trgovine, sobe za goste, nedaleko je i škola, uokolo stambene zgrade. Gromo­brani su udaljeni jedan od drugoga pedesetak metara i njihov se štetni utjecaj međusobno isprepleće i time pojačava. Poznato je da se domet takvih gromobrana kreće do 300 metara uokrug. Dakle svi koji borave u dosegu tih gromobrana izloženi su dugotrajno njihovim štetnim utjecajima. Zdravstvena ustanova toga područja bila bi najmjerodavniji pokazatelj jesu li i kakve su zdravstvene promjene kod stanovništva zapažene poslije postavljanja tih gromobrana.

Nažalost, nije to jedini primjer. Takvih zastrašujućih zagađivača zdravlja posijano je u našoj zemlji nepregledno mnoštvo. I što je najžalosnije, radioaktivni gromobrani nalaze se na hotelima, školama, nedaleko dječjih ustanova, na velikim industrijskim postrojenjima, pa se može dogoditi da cijelo jedno mjesto, sa svim svojim stanovnicima, primjerice u Istri, bude sa sedam takvih gromobrana izloženo neizbježnom štet­nom zračenju.

142

Geometrijski prikaz djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja na ljudski organizam

Prije nekoliko godina, kad sam trebala dijagnosticirati zdravstvene smetnje u osobe kod koje medicinske pretrage nisu dale rezultata, najprije sam nastojala utvrditi je li ona izložena utjecaju geopatogenih zračenja na mjestu gdje pretežno boravi ili spava. Budući da sam imala potrebne podatke, snimila sam mjesto na kojemu spava. Odredila sam zatim polaritet snim­ljene osobe koji je pokazao nulu (0). To je bio znak da bi osoba mogla biti lošeg zdravstvenog stanja. Postavila sam sebi zada­tak: K I S U K I U D O , utvrditi je li osoba u svom krevetu izložena utjecaju geopatogenih zračenja. Visak mi je to potvrdio. Druga je zadaća bila da mi visak na kutomjeru, prema mojim šiframa, odredi kojim je geopatogenim zračenjima osoba izložena na svome ležaj u. Kad sam dobila i taj podatak, zatražila sam da mi visak odredi smjer djelovanja pojedinih geopatogenih zrače­nja. Dobivši i taj odgovor, pitala sam dalje: je li osoba izložena još kojem geopatogenom zračenju? Nakon potvrdnog odgo­vora slijedilo je pitanje: na kojem je dijelu tijela ta osoba izložena geopatogenom zračenju? A zatim sam na kutomjeru dobila podatke, i to, na moje veliko iznenađenje, šifre štetnih zemaljskih zračenja više vrsta nego što ih je do danas u literaturi opisano. To me ponukalo da ispitam koja sve nova geopatogena zračenja postoje kako bih ih mogla razlikovati po šiframa.

Šifre poznatih i novih geopatogenih linija prema kutomjeru od 0 do 360° ( slika 38).

Kad sam iscrtala sva štetna zemaljska (geopatogena) zrače­nja kojima je dotična osoba bila izložena, najviše me se dojmilo otkriće da su se te linije međusobno tako križale da sam uvijek dobivala jedan ili više istokračnih pravokutnih trokuta u najra-zličitijim položajima, ali uvijek vezanih jedan uz drugi, a unutar njih linije koje su ih dijelile na nove, manje trokute. Ti trokuti označavaju dio tijela koji je na ležaj u izložen utjecaju

143

Y šifra 355 ° 0 0

6 šifra 360 • • •

Slika 38

geopatogenih zračenja. Položaji tih trokuta mogu se primijeniti samo na osobu koja je snimana. Znači, mogu u nekoj kući svi ležajevi u stanovima biti točno na istome mjestu gdje i ležaj snimane osobe, pa ipak trokuti snimane osobe ne vrijede za druge na katovima ispod ili iznad, jer svatko spava u drukčijem položaju, pa će se i položaji trokuta od osobe do osobe po katovima razlikovati.

Svaka dobivena linija nalazi se u pravilnom razmaku prema drugoj liniji. Kad se utvrdi pravac mora se odmah odrediti na kojem mjestu on presijeca njemu pripadajući pravac. Te se linije sijeku uvijek pod pravim kutom (90°). Treba ih označiti istim simbolom. Tako treba i ostale parne linije označiti istim simbolima (punom crtom, isprekidano, točkasto, crtom-točkom) ili pak različitim bojama. To će služiti kao pokazatelj u daljnjem radu.

144

Najprije se ispituje dio tijela koji se nalazi unutar najvećeg istokračnog pravokutnog trokuta. Ako u tom trokutu postoji i manji trokuti, onda se ispituje koji je dio tijela najviše oštećen djelovanjem štetnih zračenja. Linije koje se nalaze izvan trokuta nisu štetne.

Kad se snima djelovanje geopatogenog zračenja, ne dobiva se cijela zona zračenja, nego samo jedna linija. Ispitivanjem sam utvrdila da, naprimjer, Har tmannov čvor, ukoliko je i š tetan, nije u cijelosti, već samo njegove središnje linije koje se međusobno sijeku (slika 39).

145

Ispitujući uzrok pojačane štetnosti pojedinih zona unutar dobivenih trokuta, utvrdila sam da hipotenuza pravokutnog istokračnog trokuta ima polaritet minus ( — ), a njegove katete plus ( + ). Visina trokuta ima polaritet neutralan (!) (slika 40).

Ako dolazi, kako se vidi na snimci, do međusobnog presijecanja linija koje čine drugi trokut, i to tako da kateta prvog trokuta koja ima polaritet plus ( + ), a u drugom trokutu ta kateta postaje njegovom hipotenuzom, dolazi do promjene polariteta te linije i ona postaje štetna. Mjesta na tijelu gdje dolazi do preklapanja nekoliko takvih zona, izložena su većim oštećenjima (slika 41).

Često se događa da se linija koja označava visinu pravokut­nog istokračnog trokuta podudara s više linija koje su katete ili hipotenuze nastalih trokuta. Uslijed toga dolazi do poremećaja prirodno određenih polariteta, što nesumnjivo djeluje štetno na zdravstveno stanje osobe koja leži pod takvim geopatogenim utjecajem (slika 42).

146

Ispitujemo li dalje štetnost takvih geopatogenih zračenja, doći ćemo do različitih rezultata o štetnosti utjecaja na dotičnu osobu, što opet ovisi o osjetljivosti te osobe na geopatogeno zračenje, o tome koji su vitalni organi te osobe bili pod utjecajem štetnoga zračenja i kako je dugo ta osoba spavala na tome mjestu. Isto se tako štetnost geopatogenog zračenja povećava ako je ta osoba bila istovremeno izložena štetnom zračenju podzemnog vodenog toka ili štetnom utjecaju elektro­tehničkih uređaja. Sve se to može provjeriti na kutomjeru: kolika je štetnost pojedine zone na tu osobu u postotku i kojim je sve zračenjima ta osoba bila izložena.

Prikaz osobe i djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja

Na ovoj je snimci (slika 43) prikazano kako geopatogena zračenja djeluju na snimljenu osobu dok spava. Linije zračenja ocrtavaju četiri pravokutna istokračna trokuta A B C - A D E -E G H - C F H . Linije koje označavaju visine tih trokuta dijele ih na dva jednaka trokuta, te ujedno postaju katete drugih manjih trokuta i tako dolazi do promjene polariteta tih linija, što štetno djeluje na zdravstveno stanje osobe. U ovom se slučaju vidi da se dijelovi tih istokračnih pravokutnih trokuta sijeku u točki E i tu je štetnost 100%. Na dijelu tijela gdje se nalazi ta točka nastaju zdravstvene smetnje. Štetnost u zoni koju čine Unije V, u visini trokuta A B C i linija V3 koja čini visinu istokračnog pravokutnog trokuta E G H iznosi 9 0 % . I uski pojas linija C-F, koje se nalaze jedna kraj druge, stvaraju zonu štetnosti 45 %. Na drugim dijelovima tijela koji su izloženi nekim vrstama geopatogenih zračenja (na prikazu se vidi da su to mjesta i nekoliko puta iskrižana), štetnost je 15-45%. Osoba je imala velike zdravstvene smetnje: visok tlak koji nije bilo moguće ničim svesti na normalu, kardiovaskularne smetnje, lošu krvnu sliku, bolove u lijevoj ruci.

148

Ovo je prikaz (slika 44) djelovanja štetnog zemaljskog zračenja na osobu sa zdravstvenim tegobama: nemiran san. buđenje s umorom i glavoboljom, smetnje s očima, benigna cista na lijevoj dojci. Kako se noću često budila, mijenjala je položaj tijela na ležaju i tada bi glavobolja popustila, ali su noge trnule i bile hladne.

Na snimci je prikazano kako linije geopatogenog zračenja čine dva istokračna pravokutna trokuta A B C i D E F , čiji se vrh siječe na hipotenuzi trokuta A B C . Linije geopatogenog zrače­nja V! i V 2, koje predstavljaju visinu ovih trokuta, čine zonu stopostotne štetnosti.

Ova snimka (slika 45) predstavlja lijep primjer gdje linije geopato-genog zračenja čine dva jednaka istokračna pravo­kutna trokuta.

Geopatogena linija V,, s kojom se podudaraju tri linije geopatogenog zračenja, čini visinu obaju trokuta, razdvajajući ih na dva manja i nekoliko još manjih trokuta unutar njih.

Na snimci se jasno vidi koliko je koji dio tijela i kojim geopatogenim zračenjima izložen. Štetnost zračenja najveća je u kvadratu linija oko točke F, kroz koju prolaze tri geopatogene linije, i to 100%. Ta je točka na tijelu bila uzrok smetnjama snimljene osobe. Na tome je mjestu nastala vrlo aktivna fistula, pojavile su se smetnje na bubrezima, kardiovaskularni poreme­ćaji, neurovegetativne smetnje i bolovi u rukama.

Linije geopatogenog zračenja čine na ovoj snimci (slika 46) veliki istokračni pravokutni trokut A B C . Linija geopatoge­nog zračenja V, čini visinu t rokuta A B C , kao i katetu dvaju manjih trokuta B C D i A D C . U točki D, gdje se sijeku tri linije geopatogenog zračenja s hipotenuzom trokuta A B C , štetnost je geopatogenog zračenja 9 5 % . U zonama naznačenim kosim crtama štetnost je geopatogenog zračenja 4 0 % , a u drugim zonama koje su pod djelovanjem geopatogenog zračenja, štetnost je između 10-20%. Osoba pod tim utjecajem ima bolove u kičmi i bolne deformacije ruku i nogu.

150

Radiestezijski prikaz ponovnog uspostavljanja prirodnog magnetskog strujanja u bolesnom organizmu

U poglavlju o blagotvornom djelovanju vode na ljudski organizam, navela sam nekoliko primjera nevjerojatno brzog otklanjanja povreda zadobivenih padom, udarcem ili kakvim drugim fizičkim oštećenjem.

Istražujući detaljnije taj fenomen, došla sam do začuđuju­ćih otkrića. Odavno je poznato u radiesteziji da se prateći viskom strujanje u organizmu može otkriti oboljelo mjesto na tijelu ili oštećenje u organizmu. Nitko se, međutim, nije pozabavio time da utvrdi što se zapravo događa u organizmu kada pokušavamo ponovno uspostaviti prekinuto strujanje.

U svojim ispitivanjima izradila sam na desetke teleradieste-zijskih snimaka bolesnih osoba i uspostavila prekinuto strujanje u dodiru snimka-voda-radiestezist-visak. Najveće sam iznena­đenje doživjela kad mi je visak počeo pokazivati koje krugove moram u dodiru s vodom tretirati. N o , kad su se nakon nekoliko dana rada na snimci osobe krugovi i linije počeli povezivati, bilo je to za mene čudesno otkriće. To povezivanje, na prvi pogled bez ikakva reda, počelo je najednom pokazivati pravu geometrijsku simetriju i zakonitost. Imala sam osjećaj kao da mi netko s druge strane papira osvjetljava bijele kružiće, koje je zatim i visak registrirao. To mi se događa često u toku rada na traženju mjesta prekida strujanja. Okretala sam papir da nije slučajno ostao nacrtan kakav kružić s druge strane papira, pa se transparentno ocrtava kroz papir. Međut im, na drugoj strani nije bilo nikakvih kružića. Sve me se to neobično dojmilo, jer sam dosad uvijek sve samo osjećala, a nikada viđala.

Nisam nigdje naišla na primjere takva uspostavljanja prirodnog strujanja u organizmu i to me posebno ispunjava ponosom, ne zbog toga što sam prva proniknula u dio nepozntih sfera ljudskog organizma, već u prvom redu stoga što sam otkrila nov način pružanja vrlo djelotvorne pomoći zdravstveno ugroženim ljudima.

154

Kao i sve što sam dosad nesebično iznosila na korist svima, tako ću podrobno opisati i ovo svoje otkriće te način rada, kako bi se njime mogli koristiti oni koji za to imaju sposobnosti.

Dobivši sve potrebne podatke i privolu osobe sa zdravstve­nim tegobama, snimila sam je na dobro polariziranom papiru. Postavila sam sebi ovaj zadatak: K I S U K I U D O , želim otkloniti uzrok zdravstvenih smetnja kod dotične osobe.

Visak mi je svojim kretanjem naznačivao na dijelovima tijela kružiće i linije koje su slobodno stajale ili su povezivale kružiće. Kad sam spajajući te kružiće kako me usmjeravao visak napravila spoj jednostrukom crtom, visak nije više reagi­r a o . Nisam to sebi znala protumačiti. N o , čim sam, sasvim instinktivno, povukla još jednu usporednu spojnu crtu, visak je odmah reagirao. Ponovila sam to nekoliko puta i reakcija je uvijek bila ista.

Čim bi mi visak označio neki kružić ili crtu, odmah bih uspostavila vezu s tim kružićem-crtom, i to izravno, stavivši na kružić-crtu kažiprst lijeve ruke ili vrh grafitne olovke, drugi prst lijeve ruke dovedem u dodir s vodom na radiestezijskoj snimci rijeke Save kod Zagreba, a u desnoj ruci držim visak. Visak bi se tada okretao, a kad je strujanje ponovno uspostavljeno, visak bi, prema mojoj konvenciji, stao. Za kontakt s vodom, u novije vrijeme upotrebljavam svoju teleradiestezijsku snimku Save kod Zagreba (o tome podrobnije u poglavlju »Najnovija otkrića«). Ako slučajno pogrešno naznačim kružić-crticu, visak ne reagira.

U daljnjim ispitivanjima, na snimkama osoba kod kojih sam dobila više kružića i crta, zapazila sam da se njihovo međusobno spajanje ipak odvija nekim pravilnim redom. Za­nimljivo je da se to spajanje kod različitih osoba ne odvija istim redoslijedom, premda one imaju identične zdravstvene tegobe. To ovisi o vrsti i stupnju oštećenja i o mjestu prekida strujanja u organizmu.

Kad su mi se na snimci prednjeg dijela tijela na prekide uzduž naznačivali kružići, držala sam da oni predstavljaju čakre \ premda je kružića bilo više nego što na tom dijelu tijela

Čakre su ločke kojima protječe energija u čovjeku.

155

ima čakri. Pozvala sam u pomoć visak: K I S U K I U D O , označuju li ovi kružići čakre? Odgovor je bio negativan. Isto sam tako radiestezijski utvrdila da linije koje dobivam ne označavaju meridijane.

Napokon sam uspjela doći do pravog objašnjenja: kružići naznačuju centre zastoja strujanja u organizmu, a linije izvore zastoja.

U primjerima koji slijede, snimke osoba nisu autentične, već je to samo prikaz najčešćeg redoslijeda označavanja mjesta na kojima je trebalo uspostaviti strujanje u organizmu.

Kod takvih ćete ispitivanja zapaziti da se centri zastoja strujanja podjednako pojavljuju i na prednjoj i na stražnjoj strani snimke tijela ispitanika. Z a t o treba pomno paziti na kretanje viska. Kada se visak nakon označavanja centara zastoja usmjeri izvan snimke, tada treba prijeći na snimku stražnje strane tijela. Kad i na toj strani visak završi s označava­njem centara, te se ponovno usmjeri izvan snimke, valja opet prijeći na snimku prednje strane tijela. I tako naizmjence, sve dok visak ne prestane reagirati.

156

Na snimci prednje i stražnje strane tijela vide se naznake centara zastoja strujanja koji nisu međusobno povezani. To je prvi dan ispitivanja (slike 47 i 48).

157

Drugog dana ispitivanja pred­nja strana već pokazuje nove centre i njihovo međusobno spa­janje linijama izvora zaustavi je-

nog strujanja, ali bez nekog re­doslijeda. Tako je i na stražnjoj strani, gdje su linije osobito na­značene u nogama (slike 49 i 50).

158

Na snimkama trećeg dana centri i linije su sve brojniji, osobito na prednjoj strani tijela.

Ponovno napominjem da se svaki novi naznačeni centar ili

linija mora odmah tretirati kon­taktom voda - radiestezist - vi­sak, jer se inače ne može uspo­staviti strujanje u organizmu (slike 51 i 52).

159

Na ovoj se snimci (slike 53 i 54) prednje strane tijela lijepo vidi kako je djelomično uspo­stavljeno strujanje u lijevoj nozi s dvije središnje točke, a neko­liko novih centara naznačeno je na gornjem dijelu tijela. Na stražnjoj strani gotovo da i nema

promjena. Doživjela sam neko­liko puta da je visak kod strane tijela na kojoj nije bilo očitijih promjena, označavao ponovno neke od postojećih centara i lini­ja, koje sam morala iznova treti­rati kao da se pojavljuju prvi put.

160

Ovdje je uočljivo (slike 55 i 56) kako se linije izvora zastoja sve više povezuju s centrima i tako se postepeno ponovno us­postavlja prirodno strujanje u nogama, dok na gornjem dijelu tijela linije povezuju ostale cen­tre s već uspostavljenom vezom

centralnih točaka. Na stražnjoj strani, pak, linije izvora zastoja sve više se povezuju s centrima u nogama i sa središnjim dijelom tijela. Naznačena su i dva centra kod pregiba ruku u ramenima. Sve ove promjene nastale su u dvanaest dana.

Nakon četrnaestog (slike 57 i 58) dana već je vidljivo uspo­stavljanje strujanja u gornjem i donjem dijelu tijela, s neznat­nim prekidima. Isto je tako us­postavljeno i djelomično struja­nje u rukama. Istovremeno je na stražnjoj strani uspostavljeno strujanje u nogama i djelomično s gornjim dijelom tijela, a preko već otprije naznačenih centara

u pregibu ruku u ramenima us­postavlja se strujanje u objema rukama.

Moram napomenuti i upozo­riti na jednu pojavu koju sam zapazila u toku istraživanja. Ima, naime, dana kad se na snimkama ne može ništa raditi, a to se obično događa kad snim­ljena osoba uzima lijekove za smirenje.

162

Na ovom prikazu (slike 59 i 60) posljednjeg dana tretmana vidi se kako je u potpunosti ponovno uspostavljeno prirodno strujanje u organizmu na obje strane tijela. Takav tretman može potrajati i do mjesec dana, ukoliko je strujanje u organizmu bilo dugotrajno prekinuto i ako je poremećaj bio gotovo u cije­lom organizmu, kao što je prika­zano na ovim snimkama. Po­trebno je mnogo strpljenja i rada da se svi centri spoje i tretman u potpunosti uspije. Zbog tako dugotrajnog rada na snimkama osoba potrebno je dobro se zaštititi da zdravstvene tegobe s tretirane osobe ne bi prešle na radiestezista.

Uspjeh i trajanje ovoga tret­mana ovisi prvenstveno o tome je li tretirana osoba pod utjeca­jem štetnih zračenja ili u zaštiće­nom prostoru. U velikoj mjeri uspjeh tretmana ovisi i o samoj tretiranoj osobi. Ukoliko osoba u potpunosti, fizički i psihički, sudjeluje u tretmanu, priželj­kuje i bori se za njegov uspjeh, ishod takva postupka bit će vrlo dobar. Međutim, ako je u pod­svijesti prisutan otpor ili i naj­manja sumnja u uspješan za­vršetak cijeloga pothvata, onda ne treba očekivati velike rezulta­te. Jer, neki se ljudi nauče i sužive sa svojim zdravstvenim tegobama da podsvjesno ne pri­željkuju nikakve promjene.

E v o i nekoliko stvarnih sni­maka osoba sa zastojem prirod­nog strujanja u organizmu.

Ova je osoba (slike 61 i 62) imala bolove u petama. Najprije su bili naznačeni centri zaustav-

ljenog strujanja u objema noga­ma. Nakon toga su linije izvora zastoja spojile te centre, i to gotovo identično na obje noge, s prednje i stražnje strane (slike 63 i 64).

164

Raspored centara i linija po­kazuje savršeno pravilan raspo­red. Na prednjoj se strani centri nalaze u samom predjelu struka, stoga savjetujem muškarcima da ne nose remen u samom struku i da ga ne stežu prejako. To vrijedi i za žene koje nose hula-hup čarape. Ovaj tretman otkla­

njanja tegoba u petama trajao je šest dana. Centri i linije ras­poređeni su u takvoj geometij-skoj pravilnosti, kao da su na­mjerno tako izrađeni. A zapravo je sve to učinilo kretanje viska na moj zadatak: Neka se ot­klone bolovi u p e t a m a !

165

Na ovim je snimkama prika­zana iznenadna pojava bolova u t rbuhu, mučnine i malaksalosti. Takve se zdravstvene tegobe mogu redovitim tretmanom ot­kloniti za 1 do 3 dana (slike 65 i 66).

Ovo su snimke (slike 67 i 68) osobe koja je pala niz hridine i bolno ozlijedila lijevu stranu ti­jela, osobito ruku i nogu. Prvi dan, neposredno poslije nesreće primijenila sam akupresuru i t retman kontakta s vodom. Snimku sam načinila drugi dan i u toku nekoliko sljedećih dana

nastavila tretman uspostavljanja zaustavljenog strujanja. Rana je zacijelila a oteklina nestala. Po­klopimo li ove snimke jednu preko druge, zapazit ćemo kako se savršeno podudaraju nazna­čeni centri na prednjoj i straž­njoj strani tijela.

767

Tretiranje osobe (slike 69 i 70) koja je padom povrijedila desnu ruku trajalo je četrnaest dana, ali je već nakon nekoliko dana nestalo smetnji u cijeloj šaci. I ovdje je uočljiv savršeno simetričan i podudaran raspored centara zastoja strujanja na prednjoj i stražnjoj strani tijela. Zanimljivo je kako se na snimci stražnje strane sve spojilo s jed­nim centrom na lijevoj strani tijela.

Na ovim stvarnim snimkama može se utvrditi polaritet osoba.

a time i njihov spol. Ženske će osobe na snimci prednje strane tijela pokazivati polaritet minus ( — ), a muške plus ( + ), dok će na stražnjoj strani polaritet biti suprotan (žene + , muškarci — ). Isto se tako mijenja i pola­

ritet dijelova tijela. Osoba koja ima na desnoj prednjoj strani tijela polaritet minus ( - ) , na desnoj stražnjoj strani imat će plus ( + ), dok će bočne strane duž tijela, lijevo i desno, pokazi­vati polaritet nulu (0).

F T ;

Ove snimke (slike 71 i 72) prikazuju osmi dan tretmana osobe s oteklinama na donjem dijelu noge (bolovi u zglobovi­

ma, otežano hodanje) i poste­peno uspostavljanje strujanja. Snimci prikazuju prednji i straž­nji dio desne noge.

Nakon osamnaest dana već su spojeni gotovo svi centri s izvo­rima zaustavljenog strujanja, osobito u gornjem dijelu noge, dokle je tretman rađen (slike 73 i 74).

Snimke prikazuju stanje po­sljednjeg dana tretmana na tom dijelu noge (slike 75 i 76).

Cijeli je tretman trajao mje­sec dana, nakon čega su otekline nestale i bolovi prestali.

NAJNOVIJA OTKRIĆA

Odnos Curry-Hartmannove i Reinhardt-Schneiderove mreže

Nitko od autora koji su pisali 6 tim mrežama nije na većoj površini prikazao njihov međusobni odnos, pa su zato sve pretpostavke i zaključci nesigurni, netočni, proizvoljni i nedore­čeni.

Na mojem prikazu (slika 77) tih mreža obuhvaćen je vrlo širok pojas i postalo je vidljivo ono što dosad nije bilo poznato, tako da se mogu ispitivati brojna sjecišta svih mreža, što donosi i nove spoznaje o geopatogenim čvorovima, od kojih su neki vrlo štetni, neki više ili manje štetni, a neki uopće nisu štetni.

Prema mojem .ispitivanju Curryjeve i Hartmannove linije se sijeku, bez iznimke, pod kutom od 90° a razmak Curryjevih linija je 3,5 m sjeverozapad-jugoistok, sjeveroistok-jugozapad, sa zonom od 50 cm.

Sada je također utvrđeno da se Curryjevi čvorovi sijeku s Hartmannovim u svakom četvrtom Hartmannovom čvoru, či­neći veliki četverokut A B C D , koji je Har tmannovom linijom zapad-istok podijeljen na dva jednaka istokračna pravokutna trokuta, i to A B D i B C D , tako da BD postaje hipotenuzom tih dvaju trokuta. Razdijelimo li taj četverokut A B C D po Har­tmannovoj liniji sjever-jug, dobit ćemo još dva istokračna pravokutna trokuta A B C i A C D , a Hartmannova linija AC postaje hipotenuzom tih trokuta. Ako pak četverokut A B C D razdijelimo Hartmannovim linijama sjever-jug i zapad-istok, dobit ćemo četiri istokračna pravokutna trokuta ABE-BCE i C D E - A D E , čime katete nastalih novih trokuta postaju hipote­nuzom prijašnjih trokuta. Vrhovi četverokuta A i C predstav­ljaju sjecišta Curryjeva i Hartmannova čvora na Hartmannovoj liniji sjever-jug. Između tih dvaju sjecišta nalazi se sedam Hartmannovih čvorova. Vrhovi pravokuta A i C su 5 0 % štetni. I vrhovi četverokuta B i D predstavljaju sjecišta Curryjeva i Hartmannova čvora na Hartmannovoj liniji istok-zapad. Iz­među njih se nalazi pet Hartmannovih čvorova. Svaki drugi

175

Hartmannov čvor na toj liniji siječe se s Curryjevim čvorom, tako da na toj liniji imamo četiri sjecišta Curryjevih i Har tman-novih čvorova. Štetnost je čvorova B i D 5 0 % , a ostalih dvaju 2 5 % .

U opisivanju Reinhardt-Schneiderove mreže autori se me­đusobno razilaze. Neki navode da se ona uglavnom podudara s Har tmannovom, a neki s Curryjevom mrežom. To me potak­nulo da ispitam stvarni odnos Reinhardt-Schneiderove prema Hartmannovoj i Curryjevoj mreži. Utvrdila sam da linije Reinhardt-Schneiderove mreže teku u smjeru Curryjeve. Raz­mak linija Reinhardt-Schneiderove mreže iznosi 5,5 m sjevero-zapađ-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad, dok je zona linija 50 cm. Time se samo dva smjera linija Reinhardt-Schneiderove mreže podudaraju s linijama Curryjeve. U prikazu odnosa Curryjeve i Hartmannove mreže sadržan je i odnos R e i n h a r d t -Schneiderove mreže prema Curryjevoj i Hartmannovoj .

Kako je prikazano, u četverokutu A B C D nalazi se devet sjecišta Reinhardt-Schneiderovih s Curryjevim čvorovima, šest sjecišta Curryjevih i Hartmannovih čvorova, a samo pet sjecišta Reinhardt-Schneiderovih čvorova s Hartmannovim.

U četverokutu A B C D nalazi se devet kvadrata Curryjeve i samo četiri kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže. Sljedeći skup kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže E F G H uopće se ne poklapa s Curryjevom mrežom, ali je odnos prema Hartman­novoj mreži isti. Dakle, samo se svaki drugi skup kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže podudara s Curryjevom.

176

Zašto umiru šume

Istraživanja i zapažanja o novim svemirskim zračenjima, koja sam označila šiframa 215 i 225, navela su me na pomisao da nisu možda ta zračenja uzrok ugibanja šuma. Imala sam točan podatak samo za jedan crnogorični nasad u dijelu parka nedaleko Zagreba. Ispitala sam teleradiestezijski lokaciju i ustanovila prisutnost zračenja 225. To zračenje je pojačavalo štetnost geopatogenog zračenja, i to na području zasićenom naslagama željezne rude. Uslijed svih tih negativnih utjecaja crnogorična stabla su promijenila svoj prirodni polaritet.

Kada sam nastavila ispitivanja o toj ekološkoj katastrofi, dobila sam vrlo zanimljive podatke. Napominjem da bi ti podaci, dobiveni teleradiestezijski, možda mogli biti uzrok odumiranju crnogoričnih šuma, naročito jela.

Na područjima djelovanja geopatogenih zračenja uslijed djelovanja zračenja tehničkih dostignuća, povećava se štetnost. Djelovanjem svemirskog zračenja 225 ta štetnost se prostorno još povećava i nastaje poremećaj u magnetskom polju toga područja, što izaziva pulsiraj uče valovito zračenje različitih naboja. To djeluje na promjenu polariteta jednog dijela crno­goričnih stabala sa spojenim iglicama (jela). U iglicama se mijenjaju naboji, što uništava sok u svakoj stanici iglica i tako dolazi do umiranja tih stabala. Postavlja se pitanje bi li se zaštitom takvog područja od štetnosti zračenja mogla spriječiti ekološka katastrofa.

Legionarska bolest

Ispitivanje u vezi s novim svemirskim zračenjem 225 ponukalo me da provjerim pod kakvim se utjecajima nalazi londonska zgrada B B C (glavna britanska radio-stanica) u kojoj se pojavila takozvana legionarska bolest. Osobito me privukla novinska vijest da su od te zagonetne bolesti oboljeli ne samo namještenici u zgradi B B C nego i stanari okolnih zgrada. Teleradiestezijski sam snimila zgradu i utvrdila postojanje

178

štetnog zračenja podzemnog vodenog toka, tehničkih postroje­nja i radioaktivnih zračenja (šifra 245), ali i novog svemirskog zračenja 225. U prostoru sam dobila pojačana geopatogena zračenja s pet istokračnih pravokutnih trokuta. Kad sam bloki­rala utjecaj štetnog zračenja 225, dobila sam samo jedan trokut. Postavila sam tada pitanje ne djeluje li ovo pojačano geopatogeno zračenje na razmnožavanje bakterija koje su se pojavile u uređajima za klimatizaciju? (Te su bakterije uzro­kom legionarske bolesti.) Dobila sam potvrdan odgovor.

Nedugo zatim nastala je panika na makarskom primorju, kad je primijećeno da su u jednom hotelu oboljeli neki strani turisti i da simptomi njihove bolesti podsjećaju na »legionar­sku«. O d m a h sam teleradiestezijski snimila hotel i otkrila prisutnost zračenja 225.

Cvjetanje mora Zanimljivo je da sam i na mjestima gdje se u nas pojavilo

neugodno »cvjetanje mora« također zapazila novo svemirsko zračenje 225. I sama sam, davno prije rata, bila svjedok cvjetanja mora, ali to su bile sitne alge koje su se poslije kupanja mogle lako odstraniti s tijela vodom, dok ovo cvjetanje mora ostavlja na tijelu tragove pravog zagađenja koje se jedva odstranjuje s tijela dugotrajnim tuširanjem. Vrlo je lako mo­guće da svemirsko zračenje 225 ima veliki utjecaj na pojavu cvjetanja mora. Zagađenost mora kemijskim sredstvima koja je svake godine veća, navodi se kao glavni uzrok toj pojavi. Cvjetanje mora pojavljuje se u različitim vremenskim razdob­ljima na pojedinim mjestima. Prema tome mora postojati još neki uzrok.

Teleradiestezijskom detekcijom ustanovila sam da u Ja­dranskom moru postoje štetne zone koje se prema intenzitetu štetnosti svemirskog zračenja 225 prostorno povećavaju kao i njihova štetnost. Pod tim okolnostima dolazi do poremetnje prirodne ravnoteže u moru na tim lokacijama. Mijenja se polaritet dna mora, samog mora, algi kao i polaritet atmosfere.

179

Alge bujaju, raspadaju se u enormnim količinama i sa česticama kemijskih zagađenja tvore sluz koja se diže prema površini mora i stvara zagađeni sloj zvan cvjetanje mora. Takvom poremetnjom prirodne ravnoteže dolazi do ugroženosti života riba i svih morskih živih organizama.

Teleradiestezijskim ispitivanjem ustanovila sam da kod prestanka djelovanja svemirskih zračenja 225 dno mora, more , kao i alge i ostali živi organizmi dobivaju svoj prirodni polaritet. Tovari koje nastaju prirodnim procesom raspadanja, talože se na dnu mora i svojom prisutnošću utječu na normalan život u moru.

Prema ispitivanjima koja sam obavila prošle godine, zašti­tom Jadranskog mora od djelovanja štetnosti toga zračenja vjerojatno bi se mogla izbjeći ta ekološka katastrofa. Možda je zato 1989. godine, prema podacima javnih glasila, more bilo čisto i neobično bistro, kao i 1990. godine. Dobila sam potvrdan odgovor.

Djelovanje Mjeseca na ljudski organizam

U dokolici sam jedne ljetne večeri promatrala naš Mjesec i razmišljala kako je njegova bljedoća i odbojnost ledenog sjaja mogla privući mnoge pjesnike da tom planetu posvete svoje najljepše stihove, umjesto da ljepotu i nježnost ljubavi zao-djenu toplim milovanjem sunčanih zraka. Možda je na njih u trenucima nadahnuća djelovala magična moć Mjeseca. Kako uvijek imam uza se svoj radiestezijski pribor, poigrala sam se viskom da provjerim hoće li mjesečina djelovati na promjenu moga polariteta. Na svoje veliko iznenađenje, otkrila sam da mi se promijenio polaritet. Uklonila sam se s mjesečine i nakon nekoliko t renutaka ponovno provjerila svoj polaritet stojeći u prostoriji izvan domašaja mjesečine. Začudo, polaritet je sada bio normalan. Provjerila sam to na drugima i dobila iste rezultate. Kada sam tu provjeru ponovila nakon t jedan dana.

180

ustanovila sam da se polaritet ispitivanih osoba promijenio, i to po danu i po noći. Najprije se promijenio u neutralno ( ! ) , a drugi dan u nulu (0). bila je posljednja četvrt mjesečeve mijene. Nakon dva dana ustanovila sam da nam se vratio normalni polaritet: žene - minus ( - ), muškarci - plus ( + ). Na nebu je sjajio Mjesec u svoj svojoj punoći. Pričekala sam sljedeću Mjesečevu mijenu i utvrdila da se polaritet u osoba mijenja samo posljednja dva dana posljednje Mjesečeve četvrti.

Utvrdila sam daljnjim ispitivanjima da u ta dva dana posljednje Mjesečeve četvrti dolazi do znatnih promjena u ljudskom organizmu. Odavno je poznato da postoje ljudi osjetljivi na vremenske promjene (meteoropati) i na snagu Mjeseca (lunopati). Kod meteoropata mijenja se također pola­ritet, ali uzrok tome nije djelovanje Mjeseca, nego djelovanje štetnih naboja koji nastaju u atmosferi i uzrokuju vremenske promjene. Kada dođe u atmosferi do prirodne ravnoteže, polaritet osobe se mijenja u normalni polaritet, i ona se dobro osjeća. Zdravstvene smetnje kod lunopata redovito se javljaju dan-dva prije vremenske promjene, odnosno prije punoga Mjeseca. Čini se da tu na ljudski organizam djeluju j ednake sile.

Međut im, nitko nije dosad utvrdio da te sile imaju isto takvo negativno djelovanje na vodu. Provjeravala sam vodu u tim razdobljima. I voda je mijenjala svoje svojstvo. Prije nastupa tih promjena voda je pokazivala da je zdrava za piće. U toku promjena voda je najednom počela pokazivati na kutomjeru velike promjene. Šifra me zaprepastila: voda je pokazivala radioaktivnst (245). Konzumiranje takve vode iza­ziva poremećaje u organizmu, koji se najčešće očituju mučni­n o m , bolovima u predjelu probavnih organa, povraćanjem i nemoći. Ulila sam radioaktivnu vodu u čašu. Visak je pokazivao radioaktivnost. Zat im sam odzračila instalaciju tako da sam pustila mlaz i lijevu ruku stavila na slavinu, postavivši zadatak: neka voda prestane biti radioaktivna! U desnoj sam ruci držala visak koji se, dok je voda tekla, kretao zrakasto, što je znak radioaktivnosti. Kad je visak stao, cijela vodovodna instalacija u kući, a možda i dalje, bila je odzračena. Ulila sam vodu ponovno čašu i ona više nije bila radioaktivna.

181

U tim se ispitivanjima polaritet nije kod svih osoba mijenjao istodobno. Kod nekih je čak najprije prelazio u neutralno ( ! ) , pa tek potom u nulu (0). Čim je to razdoblje utjecaja prošlo, svima se vraćao pravi polaritet. A i voda, nastupom najavljenih vremenskih promjena ili punog Mjeseca, prestajala je biti radioaktivnom (i bez odzračivanja).

Novi načini pražnjenja Često se događalo da nisam mogla prazniti osobe kojima

je to bilo nužno potrebno. Bile su teško bolesne ili nepokretne, pa nisu mogle doći do vode. Isto je bilo i s malom djecom, novorođenčadi. A ponajviše kad nisam mogla doći u kontakt s tekućom vodom.

Razmišljala sam dugo kako da izvedem pražnjenje, a da ne pomičem osobe koje moraju mirovati ili koje ne smiju stavljati ruku pod vodu, odnosno kako da praznim osobe bez tekuće vode. I nadošla sam na to da na dobro polariziranom papiru teleradiestezijski snimim rijeku Savu kod Zagreba, na isti način kao kad snimam stan. Ta snimka (slika 78) služi da osoba koju treba prazniti stavi kažiprst lijeve ruke »u Savu«. Učinak je isti kao da je držala ruku pod vodom.

182

Istražujući dalje nove mogućnosti pražnjenja bez izravnog dodira osobe i vode iskušala sam to na teleradiestezijskoj snimci osobe (slike 79 i 80). Na dobro polariziranom papiru napiše se ime i prezime osobe, povuče se na gornjem dijelu papira crta, kao oznaka do koje će dopirati tjeme snimljene osobe, a visak će svojim kretanjem prema dolje naznačiti točke na glavi, vratu, trupu i udovima. Dobivši te naznake, oblikuje se ljudski lik. Zatim se odredi spol osobe ( - + ) i ucrtaju oči,

nos, usta, uši, kosa. Pomoću viska i kutomjera provjeri se postotak štetnog naboja te osobe. Snimku se zatim dovede u kontakt s vodom (umivaonik, sudoper ili teleradiestezijska snimka Save) i započne pražnjenje, sve dotle dok osoba nije sasvim oslobođena štetnog naboja, što će nam najprije pokazati visak, a provjerit ćemo to i na kutomjeru.

Budući da se bavim i akupresurom, istraživala sam postoje li na tijelu točke koje bi omogućile brže i djelotvornije pražnjenje. Prvu sam točku našla na vrhu usne školjke, drugu na malom uleknuću iza uha gdje se sastaju t jemena i sljepoočna kost, a treća je u udubini između ključne kosti i kosti ramenog obruča. Točke se nalaze s obje strane tijela. Svakoj osobi odgovara samo jedna od tih točaka. Najprije se viskom odredi koja od tih točaka i na kojoj strani tijela odgovara određenoj osobi. Valja odrediti zadatak: »Koja od točaka takvog pražnje­nja odgovara ovoj osobi?«. Zatim se prelazi rukom na mjestima tih točaka. Kad ruka dođe do prave točke, visak će stati, a kada tu točku pritisnemo kažiprstom lijeve ruke, visak će početi kružiti. Ubrzano pražnjenje pomoću akupresurnih točaka pro­vodi se dakako, u kontaktu s vodom.

O radiestezijskoj osjetljivosti

Bavila sam se svojom velikom osjetljivošću na štetna zračenja. Došla sam do zaključka da bit radiestezijske osjetlji­vosti leži zapravo u magnetizmu ljudskoga tijela. Sjetila sam se priče o njemačkom liječniku Mesmeru, koji je svoju čudesnu moć iscjeljivanja povezivao s djelovanjem magneta i magnetizi­rane vode, a zapravo se radilo o iznimnoj magnetskoj snazi njegova tijela, jer je čudotvorno djelovanje njegovih magnet­skih kura bilo najefikasnije onda kad ih je on osobno provodio. Tajna je bila u njegovoj magnetskoj moći čija se snaga nigdje ne spominje, ali sam se teleradiestezijski vratila u prošlost i uspjela utvrditi da se kretala oko 3 0 0 % .

Svaki čovjek ima otprilike 5-10% magnetizma u sebi. Osrednje sposoban radiestezist morao bi imati 20-25% magne­tizma u tijelu. U sposobnih radiestezista, magnetizam bi morao

184

biti 4 5 % , a u tijelu onih najsposobnijih, kao što je bio Stanko Jurdana magnetizam ne bi smio biti manji od 6 0 % . Iznimno osjetljivi ljudi, kao Mesmer, mogu udvostručiti ili čak utrostru­čiti gornju granicu osjetljivosti.

N o , nije kod radiestezijske sposobnosti u pitanju samo magnetizam. Presudnu ulogu igra sklad između jedinice radie­stezijske sposobnosti koja se mjeri u rasponu od osrednje granice (300-350) i gornje granice (1000), i magnetizma u tijelu. Što je taj sklad uravnoteženiji, to će i radiestezijska sposobnost biti veća. Naprimjer, ako radiestezist ima sposobnost 300-350 jedinica, najpodesniji odnos magnetizma bio bi 20-25%. Spo­sobnosti od 700-750 jedinica odgovara magnetizam od 4 5 % , a sposobnosti od 1000 jedinica magnetizam od 6 0 % , pa i do nekoliko stotina posto. Svaki nesklad između tih dviju kompo­nenti utječe bitno na radiestezijsku sposobnost i osjetljivost. Kod m e n e je ta usklađenost gotovo idealna i vjerujem da je isključivo u tome tajna moje maksimalne osjetljivosti na štetna zračenja.

Nažalost, povećani postotak magnetizma u tijelu uzrokuje kod ljudi i veće zdravstvene smetnje zbog utjecaja štetnih zračenja, osobito elektromagnetskog. Ja sam to najbolje isku­sila u doba teškog bolovanja, kad se još nisam bavila radieste­zijom. Tada sam bila bez ikakve zaštite izložena štetnim utjecajima što ih je registrirao moj pojačani magnetizam.

185

Zaključak Ovom svojom knjigom htjela sam upoznati čitatelje s

mogućnostima radiestezije u pomoći pojedincu i cijelom čovje­čanstvu. Izložila sam sve rezultate koje sam postigla dugotraj­nim radom, želeći te svoje spoznaje prenijeti ljudima koji imaju potrebne radiestezijske sposobnosti, kako bi mogli nasta­viti moj rad.

Možda će netko reći da sam previše opisivala svoje osobne patnje i spasenje primjenom radiestezije. Mislim da je put koji sam ja prošla najbolja iskustvena potvrda djelotvornosti radie­stezije. Zbog toga mogu sa sigurnošću tvrditi da je sve što sam opisala čista istina.

Što se tiče zaštite od štetnosti zračenja, a to je moje najveće dostignuće, htjela bih upozoriti da se ta zaštita može primjenjivati tek nakon dugotrajnog rada i uzastopnih temelji­tih provjera.

Želja mi je da radiestezija dobije svoje mjesto u svakod­nevnom životu i da se njene mogućnosti koriste isključivo za dobrobit čovječanstva.

Autor

186

Deset radiestezijskih pravila

1. Za rad odrediti mjesto gdje nema utjecaja štetnih zračenja. Na takvu se mjestu mora nalaziti osoba koju ispitujete.

2. Raditi samo onda kada je na raspolaganju dovoljno vremena i kada ste odmorni. Svaka brzo­pletost ili umor može dovesti do pogrešnih zaključa­ka.

3. Potrebna je potpuna koncentracija na o n o što se radi.

4. Ispitivanje obaviti u jednome mahu, bez prekidanja.

5. Isključiti prisutnost drugih osoba i njihov utjecaj ( K I S U K I U D O ) .

6. O n o što je ispitano danas, provjeriti sutra.

7. Ispitivati osobe ili njihove prostore samo s njihovim pristankom.

8. Poštovati anonimnost osoba.

9. Sva ispitivanja obavljati isključivo u okviru svojih radiestezijskih sposobnosti.

10. Radiestezijom se služiti samo u pozitivne svrhe, ne nanositi nikome zlo ili štetu.

187

SADRŽAJ

Predgovor (Pavao Cindrić) Umjesto uvoda 17 Projekcije prošlosti 23 Zdravstvene tegobe 29 Vlastiti put do spasenja 37 Zapažanja o radiesteziji 49

O D M E D I J A D O P R E D A V A Č A . 5 5 Pribor kojim se služim i njegova upotreba 57 Zaštita prilikom rada 63 Koncentracija i važnost preciznosti pitanja i podataka . 65 Štetna zračenja 69 Pražnjenje 78 Zaštita od štetnih zračenja 80 Zaštita na daljinu ili teleradiestezijska zaštita 91 Provjera zaštite 98 Utjecaj nakita i ukrasa na ljudski organizam 102 Utjecaj vanjskih signala na pomicanje signala podzem­nih vodenih tokova 104 Utjecaj snježnih padavina na djelovanje štetnih zrače­nja . . 110 Primjena radiestezije u prometu 113 Voda kao značajan činilac u radiesteziji 115 Zapažanja o štetnom djelovanju nove vrste zračenja iz svemira 122 Radiestezijsko ispitivanje štetnosti zračenja od elektrotehničkih uređaja 127 Geometrijski prikaz djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja n a ljudski organizam . . . . 143 Prikaz osobe i djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja Radiestezijski prikaz ponovnog uspostavljanja prirod­nog magnetskog strujanja u bolesnom organizmu

189

N A J N O V I J A O T K R I Ć A 173 Odnos Curry-Hartmannove i Reinhardt-Schneiderove mreže 175 Zašto umiru šume 178 Legionarska bolest 178 Cvjetanje mora 179 Djelovanje Mjeseca na ljudski organizam 180 Novi načini pražnjena 182 O radiestezijskoj osjetljivosti 184

Zaključak 186 Deset radiestezijskih pravila 187

190