Radhanath Swami - U Potrazi Za Domom

7/21/2019 Radhanath Swami - U Potrazi Za Domom

1/367


2/367

U potrazi za domomrijedak je i intiman uvid u inicijaciju i proces kojim osoba

postaje svami kroz vatru bhakti i neobine svete indijske krajolike. Nadahnjujue

je to putovanje za sve nas..

S R, Y W

Nadahnjujue je to poglavlje nae prie duhovnoga hodoaa na Istok. Na

oaravajui i privlaan nain pokazuje unutarnje putovanje do probuenja.

R D, B H N

Radhanatova pripovijest poziva nas koji smo se rodili tijekom amerikog baby

booma da razmislimo malo bolje na koji smo nain pronali, izgubili, zadrali,

razdijelili te (opet) zadobili vjeru kako smo ezdesete godine prolog stoljea

doivjeli kao vrijeme milosti i uda. Svi moemo zahvaliti Svamiju Radhanathuto nam je poslao pozivnicu.

F X. C, S.J., , H D S

Duhovni memoar Radhanatha Svamija uzor je skromnosti i otvorenosti. Svoju je

priu ispriao nevjerojatno iskreno: izazovi sedamdesetih, njegove sumnje, nadei razoaranja, kulturni ok i prijateljstva koja je naao i izgubio... Dodajmo tome

prstohvat opasnosti, neizvjesnosti i iznenaenja, pa njegova prica postaje dubok,

iskreni memoar koji se ita poput romana... Neke e pak itatelje nadahnuti

Svamijeva duhovna saga te e u njegovu putu pronai tragove vlastite potrage.

B S, N Y U


3/367

Knjige poput U potrazi za domompruaju nam iznimnu priliku da pronaemo

drutvo satsangu duhovnih tragatelja, svetaca i svetih bia tako to itamo

o njihovim ivotima. To nas moe stubokom promijeniti, jer postajemo poput

osoba s kojima se druimo.

S G,

J Y Y V

Od Malibua do Mumbaija, Radhanathova potraga za prosvjetljenjem putovanje

je koje nikada neete zaboraviti.

N J,

Osjeajna, sveobuhvatna, intuitivna i nadahnjujua knjiga koja zadire u duu iduhovnost itatelja. Auturova silna posveenost ostvarenju vlastita nauma, nain

na koji je nauio vjerovati u Boju pouzdanost, i njegova nada opisani su sa

silnom ljubavlju i potpunom iskrenou.

Y B,

Ovo putovanje na Istok poduzeo je predstavnik jedne generacije koji jepronaao istinski cilj sveg traganja za smislom. U potrazi za domomjedna je

od najupeatljivijih i najintimnijih ispovijedi o ivotu i pustolovinama jednog

amerikog svamija koja itatelju prua priliku da i sam iskusi slinu preobrazbu.

D F,

Y: T G T Y A


4/367

Silno me veseli sto je svetac poput Radhanath Svamija odluio podijeliti svoja

vrijedna sjeanja sa svijetom putem ove knjige koju smo tako dugo ekali. Kako

imam ast poblie ga poznavati, ne sumnjam da e budua pokoljenja ovaj

memoar smatrati fascinantnim i nadahnjujuim.

A N. M,

Ono to me najvie dojmilo u ovoj knjizi je njena potpuna iskrenost... divim

se i udim kako je neustraivo Radhanath Svami opisao vlastite neuspjehe i

nedostatke, strahove i brige koje je doivio dok je lutao od jednog do drugog

mjesta u potrazi za krajnjim smislom ivota. U svakom poglavlju daje uvid u ivot

po neke velike due koja je utjecala na njegova razmiljanja...

Ovu knjigu moraju proitati svi tragatelji za duhovnou.

N. V, ICICI

U potrazi za domomzapanjujua je pria koju vrijedi proitati. Putovanje

Radhanatha Svamija iz vanjskoga svijeta u svijet unutranjosti izaziva divljenje.

Njegova potraga za duhovnim kraljevstvom, Indijom, nevjerojatan je doivljaj.

Strastven je tragatelj za istinom i to je vrlo jasno, jer je najzad okusio dra

izravna susreta s duom. Potujem svoga prijatelja Radhanath Svamija zato to

je krenuo na hodoae tijekom kojeg je iskusio jedinstvo u razliitosti neod-vojivi dio indijske kulture i pronaao razne duhovne vodie na putu stjecanja

Adhyaatma Vidye (znanja o dui). U potrazi za domompria je o tragatelju koji je

pronaao to je traio. Neka mnogi budu nadahnuti onim sto je iskusio.

B. K. S. I, I Y: W & P


5/367


6/367

ivotni put Radhanatha Svamija obinom je ovjeku poput mape na putu

nadahnua. Njegova duboka vizija, moan razum, nepokolebljiva volja

i neobina osobnost nalaze se na svakoj stranici knjige.

V N. D,

V

Izuzetna vrijednost knjige U potrazi za domomlei u nevjerojatno detaljnim

opisima autorove svakodnevice na putu duhovnosti koji su doarani

elegantnim i jasnim jezikom bez imalo dvosmislenosti.

C S. J. W, P.D.,

, A , W, D.C.

U potrazi za domomklasik je jedne generacije. To je opis potrage za smislom

i ispunjenjem na koju se dao ameriki tinejder u ovom nemirnom dobu. Pro-

putovao je Europu i Srednji Istok te se najzad naao u mistinom svijetu Indije.

Ova je pria ispunjena pustolovinama, humorom i ljubavlju. U potrazi za domom

preporuio bih kao obvezno tivo svima koji tragaju za duhovnou.

S G,


7/367


8/367

U potrazi

za domomAUTOBIOGRAFIJA

AMERIKOGA SVAMIJA


9/367

Izdavai: Udruga za pomicanje indijske kulturne batine Lotos Zagreb Avadhuta - udruga za promicanje indijske kulture i vegetarijanstva Indijski kulturni centar Mahatma Gandhi Zagreb

Prijevod: Maja Mendrila (Mandali Dasi)

Lektura i korektura: Srebrenka Dumani (Stavavali Dasi)

Naslov izvornika: The Journey Home

ISBN: 978-953-99863-6-8

2012 Mandala Publishing.Published by arrangement with Mandala Publishing,10 Paul Drive, San Rafael, California 94903, USA.www.mandala.org

za hrvatsko izdanje

Udruga Lotos, 2012.E-pota: [email protected]

Avadhutaudruga za promicanje indijske kulture i vegetarijanstva

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati

bez pisanog doputenja izdavaa.


10/367

AUTOBIOGRAFIJA AMERIKOGA SVAMIJA

U potrazi

za domom

RADHANATHSVAMI


11/367

Svim mojim vodiima iz raznih vjera, koji su mi udijelilisamilost i mudrost dok sam se spoticao na svom putu kui.

Mojim roditeljima koji su me othranili nesebinom brigom i

ljubavlju. Nikad nisu odustali od svoga razmetnog sina.

Mome guruu, koji mi je promijenio ivot bezuvjetnomljubavlju.

Mnogim iskrenim duama, mojoj brai i sestrama, koji poputmene tragaju za izgubljenim blagom svoga srca.


12/367

tvayi me nanya-viayamatir madhu-pate sakritratim udvahatad addha

gangevaugham udanvati

Blagi moj Gospodine, kao to rijeka Ganga nesmetano tee premamoru, neka i moje misli uvijek odlaze Tebi i neka me nita od Tebe neodvraa.

rimad Bhagavatam 1.8.42izgovorila kraljica Kunti


13/367

xii


14/367

SADRAJ

Prolog xiii

I PUTOVANJE NA ISTOK 1

II MAJKA INDIJA 85

III HODOAE NA HIMALAJU 167

IV UMA MILOSTI 229

Pogovor 337

Zahvale 349


15/367

P R O L O G

Kad sam izronio iz ledene himalajske vode rijekeBagmati, pred sobom sam vidio dvije netom nastalehrpe pepela. Jedna je bila pogrebna, a druga rtvena.Jedino to sam na sebi imao bila je isposnika pregaa i

hladan mi je vjetar prodirao do kostiju. Obuzela me dubokai snana enja. to li radim ovdje sam, smrznut, izgladnjeo idaleko od kue? Hoe li se moja potraga pokazati uzaludnom?Promotrio sam zvijezde koje su pal ucale kroz kronjustaroga stabla banjana. None su ptice sjetno pjevale negutubalicu. Dalje niz rijeku blistavo su gorjele rtvene vatre ukoje su sveti ljudi zamrenih vlasi to im sezahu do koljenabacali ponude bilja prodornoga mirisa. Zatim bi ake jogoruega pepela premazivali po svojoj koi pa kretali premasvetitu u koje sam i sm silno udio ui.

Bilo je proljee 1971. i gomila je hodoasnika nahrupilau nepalski Paupatinath. Po godinama sam tek zakoraiou zrelost, a bio sam pola planeta daleko od svoga doma upredgrau Chicaga. udio sam za utjehom koje prua svetomjesto, gdje bih mogao uputiti molitve za vodstvo. Sat

vremena prije toga, nalazio sam se pred golemim dverimastaroga hrama koje su krasili mitski lavovi, zmije, bogovii boice. Dok sam se, pun iekivanja, penjao uz kamenestube, uvareva me palica dohvatila preko grudnoga koa.Ostavi bez daha, pao sam na koljena. S redastvenicima sobje strane, onaj mi je uvar zaprijeio put i proderao se:Ti si stranac! Odlazi! Onda je istupio njihov voa u vojnojodori i turbanu. Ljutito me pogledao i tapom udario po

znaku na kojemu je pisalo: ZABRANJEN ULAZ STRANCIMA.Odlazi odavde! zarikao je. Ako se ponovno usudi doi,

izmlatit emo te i zatvoriti. Ali to e ti bijesna svjetina sad


16/367

xv

uiniti, ne znam. Naredio je straama da budu na oprezu. Slomljeni snuden, uputio sam se na obalu rijeke. Ovamo me je dovelaintenzivna potraga za duhovnim smislom i nisam se namjeravao

vratiti.Gledajui svece, neeg sam se dosjetio. Kleknuo sam pored jame

u kojoj je dogorjevala rtvena vatra, zario obje ruke u topli, pranipepeo te iz njega uklonio komadie uarenog ugljena. Drui,nanio sam pepeo na svoje mravo tijelo sve od zamrene kose pado uljavih bosih nogu. Pepeo ustajalog mirisa prio mi je nosnice,stezao grlo i suio usne. Tijelo sam omotao u dvije tkanine umrljaneod pranja rijenom vodom koje su mi sluile kao isposnike halje.

Zatim sam se ponovno prikrao istim dverima, a srce mi je umaloiskoilo iz grudi.

Isti straari s palicama u rukama ovoga me puta nisu prepoznali,pa su me propustili. Tako sam doao u iroko nenatkrivenodvorite sred kojega se nalazio drevni oltar. Znao sam da mi jeivot u opasnosti ako me otkriju. Nekoliko je tisua ljudi nestrpljivoekalo da vide taj oltar. Smjeli smo prii samo jedan po jedan. Jasam se strpljivo smjestio na kraju reda i polako napredovao dalje.Najednom je pored mene proao onaj isti voa redarstvenika kojime je ranije napao. Zadrao sam dah i okrenuo glavu na drugustranu osjeajui silan nalet adrenalina. On je stao preda me,zagledao se u moje lice prekriveno pepelom i proreao neko pitanjena mjesnoj varijanti hindskoga jezika. Nisam razumio ni rijei. Znaosam da bi me ovdje dokrajila ijedna rije engleskoga. Kad mu nisamodgovorio, sav se zajapurio i poeo postavljati pitanje za pitanjem,

ovaj put mnogo glasnije. U mislima sam vidio kako tratim godineu prljavom nepalskom zatvoru ili neto jo gore. Stajao sam prednjim potpuno miran, praznoga pogleda, jer sam znao da je nauennanjuiti sumnjivce. Je li me prepoznao? O tomu sam mogao samonagaati.

Sinula mi je nova zamisao. Jednom sam rukom pokrio usta, adrugom mahao s jedne strane na drugu kao to ine mauni babe,isposnici koji se zavjetuju na neprestanu utnju, kako bi drugima

obznanili svoj zavjet.Nato me policajac zgrabio za ruku i odvukao na stranu. Kamo li

me vodi? Je li me uhitio? Povikao je, nato na to su mu istoga su


17/367

xvi

asa u pomo priskoila dva pomona uvara. Tako okruenogasa svih strana, proveli su me kroza sve one hodoasnike i dovelido mjesta gdje je bila najvea guva. Onda su svi podigli palice izagrmjeli poput gromova. Hoe li ovo biti javno batinanje? Nee mevaljda svjetina rastrgati, jer sam naruio svetost njihova oltara?Policajci su sve glasnije i glasnije vikali, a ljudi su se razmicali.Prestraen, ekao sam ishod dogaaja. Mukarci su me vukli kroznemirnu gomilu dok se nisam naao pred samim oltarom, arenompagodom veselih boja iz koje su se izvijali kolutovi sandalovinomnamirisanoga dima. Pred oltarom je stajao ogroman kameni bik, ana oltaru kameni lik ive, odjeven u izvezenu svilu i nakien sjajnim

zlatom i dragim kamenjem. Voa policajaca je podigao tap i stegnuomi ruku. Zar e me dotui pred samim svetim kipom?Okruen svojim porunicima i drei palicu nad glavom, poeo je

dovikivati naredbe sveeniku koji je pourio natrag prema oltaru.Ja sam samo ekao i tresao se od straha. Onda je iz unutarnjegasvetita izronio glavni sveenik omotan u halje od crvene svilene.Na elu je nosio veliki krug od crvenoga praha, a oko vrata zlatnuogrlicu i nisku suhih sjemenki rudrake. Dubokim je, hipnotikim

glasom izgovorio sljedeu mantru: om namah ivaja.Sav u znojan unato hladnom vjetru, uvar koji me je drao dovikne

neto glavnom sveeniku, to ponovno nisam shvatio. Glavni ga jesveenik paljivo posluao, klimnuo glavom, zatvorio oi i umiriose. Hodoasnici su nestrpljivo buili, a vrijeme je prolazilo. Onda seglavni sveenik uspravio, duboko udahnuo i poeo recitirati napjeveiz drevnih spisa na sanskrtskom jeziku. Silno sam se iznenadio kadmi je oko glave omotao svileni turban. Potom mi je preko ramenastavio al, a oko vrata mi nanizao nekoliko vijenaca od jasmina ikraljice noi. elo mi je premazao pomau od sandalovine i najzadmi ponudio vodu za pie zainjenu afranom. Zaprepaten, shvatiosam da policajci zadravaju gomilu ne bi li mi omoguili posebnupriliku da oboavam Gospodina i primim poasti od hrama. Glavnimi se redarstvenik ponizno naklonio, sklopljenih me ruku zamolioza blagoslov i otiao.

Je li mogue da me nije prepoznao? Moda je znao tko sam, ali jecijenio moju odlunost? Nikad to neu saznati. Bilo kako bilo, obuzeome je duboki osjeaj poniznosti. Ogluio sam se o ljudske zakone


18/367

xvii

i zasluio batinanje, ali Bog je milostiv. Stajao sam pred oltarempremazan pepelom i odjeven u bijedne isposnike halje, dok susvila i cvijee nekako neprimjereno leali na mojoj zamrenoj kosi.vrsto sam stisnuo suzne oi, sklopio ruke i molio da mi se otkrijepravi put.

Vratio sam se na obalu rijeke i sjeo na hladnu zemlju. No je bilabez mjeseca i zvijezde su svjetlucale na tamnu nebu. Povjetarac jeumom nosio miris jasminovog cvata, a tiinu je naruio samo hukneke sove. Gledajui niz rijeni tok, pitao sam se kamo e me odnijetirijeka sudbine. Kako li sam se kroio u ivot koji je bio toliko stranmojemu odgoju, ali toliko blizak mojoj dui?


19/367

xviii


20/367

Putovanje na istokI


21/367

2

1

Sa svojim najboljim prijateljem, Dannyjem, kriom sam se spustiokriputavim stubama u hladni, vlani podrum njegove kue.Nagonski sam osjetio da ne bih trebao biti tamo. Srce mi je bre

zakucalo. Na eljeznim je draima usred prostorije visio dvoruniuteg s teretom od preko sotinu kilograma. Moj otac svaki dan die

utege, pohvalio se moj kolski drug. Imao sam sedam godina, biosam nizak i mrav, kratke crne kose, smeih oiju i tamne puti. Kadsam dodirnuo utege, osjetio sam se jo manjim.

Danny se okrenio prema meni s rijeima: Richie, otkrit u ti velikutajnu. Stavio je kaiprst preko usnana i dodao: Ne smije nikomerei.

Popeo se na policu, posegnuo prema zabatnoj gredi i siao smesinganim kljuem u ruci. Odveo me do drvenog ormara koji je bio

mnogo vii od nas djece, otkljuao ga i irom otvorio vrata. Uperio jeprst na hrpu asopisa.

Hajde. Osmjehnuo se. Pogledaj ih.Posluao sam ga. asopis je bio pun slika obnaenih ena u izazovnim

poloajima. Moje se malecko tijelo sledilo. Nikad prije nisam vidio toje djevojkama ispod odjee. Izgledalo je silno neobino i zabranjeno.

Super, zar ne? pitao je Danny.Potvrdio sam glavom, ali nisam ba bio siguran to rei. Hitro

zaklopivi asopis, gurnuo sam ga natrag u ormar.ekaj samo da vidi to je u ladici. Kad ju je otvorio, unutra sam

otkrio dva pitolja i nekoliko runih granata. Moj otac pitolje uvijekdri napunjenim, a granate su prave. Dodao mi je jednu granatu irekao: Evo, uzmi je.

Tresao sam se drei teki hladni metal. Ovo je ba super,promrmljao sam. Paljivo sam vratio oruje u ladicu, trudei se

prikriti svoj strah.Richie, pogledaj samo ovo.Danny je povukao vratanca unutar ormara, ime je otkrio neto


22/367

3

poput oltara na kojem je bila uokvirena fotograija osobe zlokobnogapogleda. Prestravljen, stajao sam oi u oi s Adolfom Hitlerom. Objesu strane fotograije bile pomno ukraene povezima za nadlakticuna kojima su bile izvezene nacistike svastike, a ispod okvira visioje bode s blistavom svastikom na drci. Srce mi je silo u pete.Strahotni su mi prizori bljesnuli pred oima. esto sam sluao starijelanove svoje obitelji kako razgovaraju o pokolju to su ga nacistiprije nekoliko godina izvrili nad naim roacima. Otkad su nacisti1941. godine okupirali nau domovinu Litvu, nismo uli nita oobitelji moga djeda.

Danny je proaptao: Ovo je takoer tajna, ali moji te roditelji mrze.

Val vruine proirio mi se iz eluca prema grlu. Zato? to samnapravio?Zato to si idov. Kau da ste vi ubili Isusa.to? zaprepastio sam se. Njegove mi rijei nisu imale nikakvog

smisla.Moj otac kae da vas ak i Bog mrzi.Iznad nas su zakripali koraci njegovih roditelja. Nisam znao bih li

se skrio, plakao, ili pobjegao.

Danny, jel me i timrzi?Ma ne, ti si mi najbolji prijatelj. Ipak, idov si, pa u te moda mrziti

kad budem veliki. Ali nadam se da ne.To me je potpuno zbunilo.Danny je zakljuao ormar i odveo me u kuhinju gdje je bila njegova

majka. Na stolu su nas ekala dva tanjuria s keksima od vanilije idvije ae hladnoga mlijeka. Ona se nasmijala, ali ne odve srdano.Glasno kripanje poda najavilo je ulazak Dannyjeva oca. Bio je tozdepast ovjek etvrtaste brade, kratke prosijede kose oiane navojniku, malenih oiju prodorna pogleda i lagana osmijeha od kojegbih se smrznuo. Osjeao sam se tako ranjivo pred njim.

A to ako su keksi otrovani?pomislih. Ali to sam sad mogao? Bojaosam se ne probati ih.

Jedi, Richie. to ti je? upita njegova majka nekako izazivaki.Jeo sam kolaie i trudio se skrivati svoj golemi jad. Pri svakom sam

zalogaju molio Boga da me zatiti.Kui sam iao blijed kao duh. U toj dobi nisam imao razvijenu morasuivanja, ali bio sam jako, jako povrijeen.


23/367

4

Majka me doekala sa smjekom. Stajala je u kuhinji s pregaom okopojasa i razvlaila tijesto preko okruglog stola u naoj blagovaonici.Radim savijau od jabuka za tebe, Richie. Onu koju najvie voli.

Mama, upitao sam, jel me Bog mrzi?Naravno da ne. Bog te voli. Odloila je valjak, a po obrvama se

vidjelo da je napeta. Zato me to pita?Bojao sam se rei. Ma ne znam, samo onako. Da bih izbjegao

daljnje ispitivanje, odjurio sam u spavau sobu. Vjerovao sam joj.Vjerovao sam da me Bog voli. Dok sam leao u krevetu i zurio u strop,pokuavao sam shvatiti silno proturjeje ljubavi i mrnje koje su bilepovezane s istim Bogom.

Kao neduno dijete, esto sam se molio, bilo u mislima ili aptom.Najee bih se molio u krevetu dok ne bih zaspao. Tada bih osjeaosam da me netko slua i titi. Vjerovao sam da je to Bog koji me uje ikoji je uz mene. Pa ipak, imao sam mnogo pitanja o tomu boanskombiu. esto sam se pitao: Tko je to bie koje zovu Bogom?

Je li poput golema oblaka ili gotovo nevidljive sjene? Ili je pakprijatelj koji uje svaku moju molbu i koji je toliko stvaran da mi se

ponekad ini kako ga dotiem mislima?

Moji roditelji, Gerald i Idelle Slavin, nisu bili odve naklonjenislubenom pokazivanju religijske pripadnosti. Svoju su vjeruu Boga izraavali time to su bili zahvalni, velikoduni, srdani iposveeni obitelji. Oboje su odrasli za vrijeme velike depresije tesu od malena teko radili ne bi li izdravali svoje obitelji. Vlastitojdjeci eljeli su priutiti najbolje od svega, no nisu nas htjeli razmaziti.Uvijek su nas uili da budemo zahvalni za sve to imamo i za sve todobijemo. Kad sam imao etiri godine, 1955. godine, preselili smose iz Chicaga u selo Sherwood Forest koje je bilo u Highland Parku,u dravi Illinois, kako bi nas trojica brae rasli bez zagaenja iopasnosti velikoga grada. Mirno susjedstvo u kojem smo ivjeli bilo jeu travnatnoj ravnici prepunoj stabala. Djeca su se igrala na praznimparcelama i u tihim ulicama gdje su se nizale umalo identine kue.

Na je mali Richie dobar, ali neobian djeak, znali bi rei mojiroditelji. Zato li se tako ponaa? Nitko nije znao gdje sam usvojioizvjesne neobine navike.


24/367

5

Do svoje osme ili devete godine odbijao sam sjediti na stolici zavrijeme jela. Radije sam sjedio na podu, to su mi roditelji branili.Tako sam sporazumno prilikom objeda stajao za stolom, ak i urestoranima. Kad bi me konobarice pitale elim li da mi donesu stolac,moja bi im majka, slijeui ramenima, odgovorila: On ne vjeruje ustolce.

Moji su se roditelji u svakoj prilici silno trudili oko svoga izgledate su se besprijekorno odijevali. Kad bi pak meni kupili novi komadodjee, majka ga je morala mnogo puta oprati jer ga nisam htionositi dok ne bi izgledao staro. Nove bih cipele ostrugao kamenjem,a u svakom bih novom automobilu sjedio na podu ispred stranjega

sjedala dok ne bi malo ostario.Sramio sam se biti bogatiji od drugih te sam oboavao siromane ipotlaene. Jednom je otac izveo obitelj na veeru u klupski restoran.Prekinuo sam cijelu veeru kad sam se iznenada ustao od stala i izjuriokroz vrata, jer nisam mogao podnijeti da me za stolom posluujedeko koji je iao samnom u razred. Kad me je djed Bill naao samogau autu, objasnio sam mu kako se osjeam. U redu je, mali Richie,rekao mi je. Dobro si postupio. Ponosim se tobom.

William Bill Slavin, otac mojega oca, silno je utjecao na mene.Njegova narav, ispunjena ljubavlju, bila je odraz njegove duboke vjere.Uvijek sam se divio kako je na svoj tih i skroman nain pokuavaopomiriti ivot u Americi s tradicijom koju je donio iz staroga svijeta.esto bih ga vidio kako u sebi tiho moli prije jela iako smo svi mi okonjega ve poeli jesti.

Kad sam stasao za hebrejsku obuku, otac mi je nije mogaopriutiti. Ipak, trudio se da mi prui najbolje to je mogao. Kadsam napunio trinaest godina, priao rabinu Lipisu i zamolio ga daizvede jednostavan obred bar micve kako bih bio blagoslovljen. Rabisrebrnkaste kose koji se uvijek drao nekako sveano, rado me je beznaknade pouio osnovnim hebrejskim molitvama. Jednom sam gadana upitao: Rabine, molim vas, objasnite mi to znae ove molitve.

Oi su mu se napunile suzama te me zagrlio s toliko ljubavi da je sejo uvijek sjeam. Engleski je govorio s jidikim naglaskom, a glas mu

je u tom trenu drhtao od osjeaja. Rekao mi je: Mali Richie, jako samsretan to iskreno eli nauiti znaenje ovoga obreda. To je pravarijetkost u dananje vrijeme.


25/367

6

Rabine, kako da se molim?Njegovo se etvrtasto, pomalo naborano lice prelilo irokim

osmijehom. Osjeao sam zatitu koju je pruala njegova ljubav. Mislimda je to neto to svakome djetetu treba.

Talmud je knjiga o idovskomu zakonu koji su rabini zapisali prijemnogo tisua godina, rekao mi je. U njoj pie da je bolje moliti Boguneka nam podari snagu da nadiemo iskuenja, tekoe i sumnjekako nismo bolje vrili Njegovu volju, nego se moliti da On ini onoto bi mi htjeli.

Za trinaesti roendan, moj mi je stariji brat Marty poklonio prvi

album grupe Peter Paul and Mary, amerikih folk glazbenikaiz Greenwich Villagea. Njihova je glazba ustajala protiv rata,predrasuda i drutvenih nepravdi, ali duu su mi najvie dotaknulisvojim pjesmama o Bogu. Zatvorio bih oi, opustio se i upijao svakurije. Rijei prve pjesme po redu na albumu glasile su ovako: Ranojutrom, kad zora zarumeni, item Boga da pokae put meni. Mnogosam puta sluao tu pjesmu ne slutei da e me njezina jednostavnamolitva godinama voditi.

U potrazi za smislom ivota, folk glazbenici poput Petea Seegerai Boba Dylana poticali su pobunu koja je jaala u meni. Folk glazbame je oaravala duboko smislenim rijeima, ali bluesmi je dirao srcegolim osjeajima. Bluesgovori o osjeajima i udnji, to je glazba kojomse tuga iz srca prelijeva u svaku notu ili rije, nalazei olakanje iradost u takvom izraavanju. Dok bih sluao pjevaa bluesa kako vapiza izgubljenom ljubavi i ja bih plakao za svojom izgubljenom ljubavi,iako jo nisam znao za kim tono.

Ja sam bio introspektivno i srameljivo dijete koje je pazilo naosjeaje drugih. Ali, Marty, moj stariji brat, imao je esto ulo za tokako ih moe naljutiti. Kako je bio divlji poput majmunia, prozvalisu ga Monk (nadimak je skraenica od monkey, to na engleskomznai majmun. Op.prev.). Godine 1965., kad sam imao etrnaestgodina, krenuo sam u srednju kolu Deerield. Te je godine Monkmaturirao. Kad su me uitelji vidjeli, neku su znali uzdahnuti: O, ne,

jo jedan Monk! Svi su me od prvoga dana zvali Mali Monk. Nadimakmi je ostao, ali sam njegovu ironiju shvatio tek mnogo godina kasnije.(Monk na engleskom znai monah. Op.prev.)


26/367

7

Tijekom prvog razreda srednje kole primili su me u hrvakumomad. Iako ne mogu rei da sam bio vrhunski borac, bio samiznimno predan, kao i svemu drugomu to me zanimalo. Trener i ostalilanovi momadi nadali su se da u za nekoliko godina biti prvak.Ispoetka sam volio izazov borbe, a i lako sam dobivao kolarine.No, istovremeno se u meni zbivalo neto neobino. Poeo sam silnoudjeti za smislom ivota koji bi bio neto vie od prestia, bogatstvai drutvenih trendova. Kako sam mogao biti zadovoljan u idilinomuHighland Parku, kad sam znao da su Afroamerikanci poput robljazatoeni u getu samo nekoliko kilometara dalje? Kako me je moglausreiti medalja za najboljega hrvaa kad su moji tek nekoliko godina

stariji prijatelji pod prisilom baeni u strahote Vijetnamskoga rata?Dok su me proganjala takva pitanja, s nekolicinom sam prijateljapoeo sumnjati u samu sr naeg ivota.

U potrazi za smislom, gorljivo sam podravao pokret za graanskaprava Martina Luthera Kinga mlaega, te sam strastveno sluaoMalcolma Xa i itao knjige o drutvenoj reformi. Bassoon i Gary bilisu mi najbolji prijatelji i vrnjaci s kojima sam se druio od svojedesete godine. Te smo se godine nakon kole zajedno zaposlili u

praonici automobila i radili puno radno vrijeme tijekom ljeta. Bio jeto teak rad, ali sam ga volio. Uz taktove soula radili smo rame uzrame sa starijim Afroamerikancima koji su dolazili iz razliitih getas junoga kraja Chicaga, daleko od nevinoga Highland Parka. Doksam se druio s takvim ljudima, koje je gotovo dotuklna neimatina,alkohol i rasna diskriminacija, sirova pjesma pjevaa soula ili bluesadoista je dirala srce. Bilo mi je petnaest i muila su me pitanja na kojanisam znao odgovora.

Tada mi je esnaestogodinji prijatelj poginuo u prometnoj nezgodi.Automobil mu je proklizao na ledu i sletio pravo u ledenu vodu jezeraMichigan. To me nagnalo da se ozbiljno upitam tko sam i kamo idem.inilo mi se da se cijeli svijet klie na ledu neizvjesnosti.

Traei nekakvo utoite, preselio sam se u podrum nae ku-e i prekrio zidove psihodelinim posterima koji su sjajili podultraljubiastim osvjetljenjem, a sa stropa sam objesio ribarske

mree. Mirisni tapii od jasmina isputali su gust dim koji je lebdiou sobi poput oblaka. Da bih pojaao taj snoliki dojam, ponekad bihupalio i bljetave snopove stroboskopa. U samoi sam sluao glazbu


27/367

8

koja se tijekom ezdesetih godinama smatrala revolucionarnom. ADay in the Lifeod Beatlesa pobuivala je u meni elju da potraimsmisleni ivot a ostavim sve povrno. Dok sam sklopljenih oiju izavaljen sluao kako George Harrison izvodi Within You, Without You,uza zvuk njegovog sitara vapio sam za unutarnjim mirom. Mnogobih puta ponavljao i Ray Charlesovu dirljivu izvedbu Old Man Riveruz koju bih sjedio nepomian i alio potlaene. Kad bih sluao B. B.Kinga, tuni tonovi koji su navirali iz njegove gitare prodirali bi miu srce te bih se pitao zato se tako dobro osjeam sluajui tunepjesme. Kasno jedne noi, dok sam prepun nemira dovodio u sumnjusve oko sebe, kroz slualice sam uo Johhnyja Riversa kako pjeva

Odgovor potrai u svojoj dui. Duboko sam udahnuo, podigao po-gled i uzviknuo: Da, to je to!Potaknut duhom vremena, s najuim sam se krugom prijatelja

bacio na istraivanje kontrakulture ezdesetih. U koli kojom sudominirali konzervativci, sportai i navijaice, bili smo u manjini.Poeli smo putati kosu, isprobavali uinke marihuane i LSD-a te seopenito bunili protiv vrijednosti generacije naih roditelja.

Ali bio sam rastrgan. Kako nikad nisam volio razoarati druge,

nekao sam se napustiti hrvaku momad. Nisam imao srcarazoarati trenera i lanove. Sama je kola od mene oekivala damomad dovedem do prvenstva. Trener je jednom o meni rekao:Kad Mali Monk odlui pobijediti, on je poput gladnoga tigra koji sepaljivo kree po strunjai. Roen je da bude prvak, ali mi se ini damu neto odvlai panju. Bio sam zbunjen i molio za izlaz.

Ubrzo potom, sudjelovao sam na nekom prestinom turniru. Uprvih pet sekundi borbe oborio sam protivnika na tlo. Gomila jezaurlala, navijajui za mene, ali ja sam pao na koljena, nepokretan. Odsiline borbe, ramena mi je kost iskoila iz aice i probila prsne miie.Tijelo mi je probola uasna bol. Zajedno s ramenom, sa svog je mjestau mom ivotu nestala i strast za pobjedom koja je ionako ve bila naumoru. Dok sam se pred stotinama gledatelja u gimnastikoj dvoranitresao od boli, u sebi sam tiho zahvalio Bogu. Bio sam slobodan.

Ono to nisam imao hrabrosti ostaviti sm, nestalo je iz mog ivota.

Vjerujem da je to bilo djelo sudbine.


28/367

9

G ary Liss, ije e prijateljstvo postati pravo udo u mom ivotu, bioje ljubazan, drutven i uvijek raspoloen za pustolovine. Gary jebio pobunjenik koji se doista pronaao kad je otkrio kontrakulturu.Za ljetnih praznika nakon drugog razreda srednje kole zaputili smose u Kaliforniju. Uivali smo u slobodi koju smo pronali na ulicamaSunset Strip i Haight-Ashbury. Bio je to raj za djecu cvijea, gdjesmo upoznali smo mnoge divne ljude, zanesenjake poput nas. Srelismo i one niska morala koji su mislili da je dobro biti destruktivan,neuljudan ili hedonistian, ali smo se drali podalje od takvih.

Godine 1969., zajedno sa bliskim prijateljima iz kole, Bassoonom,Steveom, i Garyjem, krenuo sam na Miami Dade College na Floridi.

Bio sam poput mnogih iz moje generacije mlad, divlji i gladanpustolovina. Pa ipak, u tom sam razdoblju po prvi put uoio da jesve moje elje nadvladala tenja za duhovnou. Gorjela je u momsrcu i svakim danom bivala sve snanija. Netko mi je dao knjigu podnaslovom Velike religije svijeta. Upijao sam svaku rije i poelio jovie. U nekom od djela koja sam potom proitao, naao sam drevnuindijsku tehniku tihe meditacije na sveti slog om. Tijekom svojihunutarnjih putovanja pronaao sam suptilnu stvarnost koja je bila

toliko duboka da sam udio zaroniti dublje.Jednoga sam jutra u dvoritu na sveuilitu vidio plakat koji je

oglaavao predavanje na temu transcendentalne meditacije. BradatiAmerikanac duge kose koji se zvao Mike govorio je o znanosti o svijestikoju je pouavao Maharii Mahe Jogi. Bio sam oaran. Mike me jepozvao da posjetim mjesto Hollywood na Floridi gdje bez ikakvihobaveza mogu dobiti mantru za osobnu meditaciju. Kad sam stigao,na oltar sam stavio cvijet, platnenu maramicu i trideset pet dolara.Zauzvrat mi je netko u uho proaptao mantru koja se sastojala odjednoga sloga. Svakodnevna meditacija postala je najvaniji dio mogivota.

Sjeme mojih duhovnih sklonosti brzo je klijalo. Ipak, zajedno s njim,izrastao je i korov nesklonost zatucanosti i fanatizmu. U ono samvrijeme pustio kosu protestirajui protiv normi koje su nametnulivladajui slojevi te sam postao metom za one koji mrze hipije. Ta

je grupa ukljuivala i policajce koji bi me redovito zaustavljali,pretraivali me i dodijavali mi. Istinu govorei, osjeao sam nekuvrst niskog ispunjenja kad bih vidio kako me ljudi mrze zbog duge


29/367

10

kose, pripadnosti manjinskoj religiji ili uvjerenja. Bila mi je astto su me proganjali zbog mojih plemenitih ideala, umjesto da seprodam popularnim nainima razmiljanja i slijedim trendove. Uto sam vrijeme takoer poeo shvaati da kad mrzim one koji mrzemene, znai da dijelimo istu boljku. udio sam sruiti granice koje jenametalo sektatvo i otkriti sutinu svih religija, jedinstvo Boga.

Na fakultetu sam studirao psihologiju i drutvene znanosti, alimeditacija i glazba ostale su mi na prvom mjestu. U gradu Opa Lockakoji se nalazio nedaleko fakulteta, postojala je kua koju su zvaliPepeljara. U njoj je ivio James Harmon, predani glazbenik, kojegasmo ga znali pod nadimkom Jimmy the Bear (Medvjed). Taj je krupan

bradati ovjek duge kose bio glavni vokal i svira harmonike zaBurning Waters Blues Band.Bear me volio kao da sam mu mlai brat. Jednoga se dana ponosno

nasmijao i u ruku mi tresnuo jednu od svojih harmonika. Brate, sadu te nauiti kako se svira harmonika.

Ali, ne znam nita o glazbi, odgovorio sam srameljivo.Nema to veze, ovjee. U srcu nosi duboke osjeaje, a to je blues.

Od toga se dana nisam odvajao od svoje harmonike.

U to sam se vrijeme sprijateljio s nekolicinom Afroamerikihstudenata. Jedan me je od njih upoznao s gospoom koja je bliskosuraivala s Martinom Lutherom Kingom mlaim. Ta njena enasnane volje svoj je ivot takoer posvetila borbi za ljudska pravate djelovala kao jedan od voa Pokreta za graanska prava. Kakoje bila u kasnim etrdesetim, a meni je bilo tek osamnaest godina,zvao sam je majko a ona mene sine. Mnogo smo puta vodiliduboke razgovore o viziji Dr. Kinga i njegovoj tunoj pogibelji. Bilauvjereni Baptist, ljubazna, dobrostiva i dobrohotna, no neustraivoodluna. Jednom je u nekom dijelu Miamija organizirala mimohodza graanska prava i pozvala me da sudjelujem. Kad sam se pojavio,bijeli djeak u crnakoj povorci na krajnjem jugu Amerike, procvalaje od sree. Ponosno mi je pruila ruku i povela me da hodam porednje na elu povorke.

Promatrai su bili zgranuti to me vide. Bijeli rasisti prijetili su i

rugali nam se dok smo prolazili. Neki su na nas bacali kamenje ili boce,a policija je okretala glavu. Majka se osmjehivala kad je tristotinjaksudionika povorke zapjevalo pjesmu Sama CookeaA Change is Gonna


30/367

11

Come i We Shall Overcome. Vrhunac mimohoda bilo je okupljanjeu parku gdje su se svi sudionici posjedali na sklopive stolce. Sjediosam pored svoje prijateljice sve dok nije otila do mikrofona koji senalazio ispod kokosove palme. Poticala je publiku na mirnu pobunute javno osudila nepravde nanesene njenom narodu.

Glas joj je grmio, pun uvjerenja. Ako budemo djelovali nasilno,degradirat emo se na razinu zloga ponaanja onih koji nas progone.Moramo se neustraivo ujediniti i zahtjevati svoja prava, ali nevatrenim orujem ve potenjem i vjerom u Svevinjega. Moramobojkotirati sve ono to imalo zaudara na netrpeljivost. Pred onimakoji nas tlae, nikad se ne smijemo bojati istine. Dok je ponavljala

rijei svoga mentora, oi su joj se napunile suzama, a glas joj bivaosve snaniji. Ovo je Amerika, zemlja slobodnih. Neemo odustati odsvoga nauma sve dok se zauvijek ne polome lanci robovanja i dok nebudemo mogli povikati: Najzad smo slobodni, najzad smo slobodni!Veleasni King imao je san. On je za svoj san umro. Mi emo za njegovsan ivjeti. Amen.

Povici odobravanja ispunie park. Sjela je i poaptala mi u uho: Jeli ti se svidjelo, sine?

Kimnuo sam glavom s potpunim uvjerenjem.Govornik nakon nje, urlao je pozivajui na revoluciju: Nada za

mirno rjeenje umrla je onog trena kad je ubijen Veleasni King!rekao je bijesno i ozlojeeno. Brao i sestre, probudite se. Na vatrutreba odgovoriti vatrom. Ova je nacija svoju slobodu izborila ratom,a ne mirotvorstvom. Moramo si obeati da emo istrijebiti bijeletiranine i spaliti njihove gradove. Polovica okupljenih zaurlala jeu znak podrke, dok su ostali posramljeno uzdahnuli. Govornika je

oblio znoj dok je vitlao uzdignutom akom: Urotili su se kako bi naszauvijek drali na stranjim sjedalima svojih autobusa i zarobljeneu naim getima. Mrnja mu je gorjela u oima dok je upirao prstomu mene i vrisnuo. Pogledajte, brao i sestre, samo pogledajte ovogapodmuklog bijelca! Danas je besramno, u naoj povorci, hodao uprvom redu i ostavio nas crnce pozadi. Njegovi su pristae urlali odbijesa.

Opisao me je kao predstavnika svega to su prezirali. Vikao je tehukao gomilu na osvetu i odmazdu. Moja je prijateljica skoila nanoge da me brani, no onaj ju je ovjek nadglasao svojim bijesom, jer


31/367

12

su sad mikrofon i veina okupljenih bili u njegovim rukama. Moja meprijateljica njeno uhvatila za ruku i rekla mi prestraeno odmahujuiglavom: Sine, jako mi je ao. Ja sam te pozvala na elo povorke i Bogto zna. Vjerovao si mi, a sad si u opasnosti. Stisnula mi je ruku jae iuzdahnula. Bolje je da ide. Neka Bog bude s tobom.

Umaknuo sam sa skupa, skrivajui se iza jednoga stabla za drugim.Moja je prijateljica paljivo pratila kuda idem, spremna da ustane ibrani me. Nisam mogao vjerovati kako su ti ljudi, dok su udjeli zajednakou i pravdom, u tolikoj mjeri usmjerili panju na razliitostida ih je to potaklo na nasilje. Kad sam najzad utekao, duboko samodahnuo. Iskustvo koje sam stekao toga dana samo je povealo moju

ljubav prema Dr. Kingu i njegovim sljedbenicima. Osjeao sam kakosu se protiv ugnjetavanja borili potpuno posveeni svojim idealimate nisu posustajali niti na jednoj razini. etao sam sm pod suncemna Floridi i sjetio se retka koji mi je rasvijetlio nedavno iskustvo:Onaj tko nema ideala za koji je spreman umrijeti, nema niega uistinuvrijednog za to bi ivio. Tada mi je postalo jasno. Martin Luther Kingmlai imao je san za koji je ivio i umro. Taj je san promijenio svijet.Zar nema svatko od nas tu istu mo, ako nastavimo slijediti svoj

poziv?

Zavrio sam prvu godinu na sveuilitu Miami Dade. Doli su ljetnipraznici i ja sam se potpuno sam zatekao kako podiem palac narubu autoceste u zabiti drave Pennsylvanije, dok mi je kovrava crnakosa padala niz lea. Dan je bio vlaan, a ja sam krenuo sam posjetitiprijatelja u New York. Sa svojih devetnaest godina, 160 centimetaravisine i jedva 60 kilograma teine, osjeao sam se krhko i ranjivo kadgod bih stopirao. Trebala su tri sata da preda mnom zakoi hraviPlymouth iz 1959. Potrao sam se zahvaliti vozau: Hvala vam,gospodine, hvala vam lijepa.

Zauzvrat sam kroz jedan prozor dobio srednji prst, a oznojenivoza mi je iznutra dobacio: Daj si nai poten posao, bijedo jednabeskorisna. Zdepasta me je ruka kroz prozor dohvatila za kosu ipovukla mi glavu blie njegovoj. Voza je zaudarao po pivi i duhanu.

Pljunuo je na tlo i opsovao: Da imam samaricu, nitarijo, ubio bi te namjestu. Nagazio je po gasu i otkrivudao dalje uz cvile guma.Iskaljao sam crni dim kojega sam se nagutao iz njegova auspuha.


32/367

13

Grudi su mi se ogoreno nadimale, ali trudio sam se ovladati sobom,jer sam tragao za duhovnim ivotom. Ponekad sam se na cesti osjeaokao slobodna meta za ljutite i negativne ljude, ali sam se nadao da emi ta vrsta potekoa pomoi da se razvijem. Znao sam da se trebamuiti strpljenju, izdrljivost i i molitvi pomou kojih u nadii prepreke.

Ljeti 1970. godine, duga kosa nije bila samo modni trend ve izraznezadovoljstva agresivan izazov upuen vrijednostima drutva kojesu poivale na novcu, moi i predrasudama. Naa je kosa bila pokazateljnaih uvjerenja. ivjeli smo svoje ideale. Prije godinu dana, nau jeskupinu prijatelja zasuo suzavac na Nacionalnom skupu demokrata uChicagu, a konzervativna nas je policija esto napadala na sveuilistu.

Sve nam se to dogaalo jer smo udjeli za smislenim ivotom koji seravnao prema idealima za koje smo bili spremni ivjeti i umrijeti.Nikome nisam elio zlo, no moj je izgled u nekima izazivao mrnju.

Nakon to sam satima ekao prijevoz na onom autoputu uPennsylvaniji, neki me je prijateljski nastrojeni mladi pokupio i odveodo svoje kue u Gettysburgu. Tamo sam sm sjeo pored umskogapotoka. Zvuk vode prijao je mojemu srcu. Potok je vijugao oko stabla ikamenja, a meni se inilo da zna tajnu koja e mi otkriti klju zagonetke

ivota. Pomislio sam: Kad bih barem slijedio svoj poziv poput ovogapotoka. Moda bi mi onda priroda doapnula svoje tajne i odvela me domoje sudbine.

U New York sam stigao nekoliko dana nakon toga. Prijatelj Hackettodveo me je na festival rocka na Randalls Islandu. Na pozornici su seredali izvoai poput Jimmija Hendrixa i Mountaina koji su se preputalineobuzdanim zvucima. Kad sam se odluio odmoriti i udaljiti, priaomi je neki mladi Amerikanac obrijane glave odjeven u bijelu halju. iniose kao kakav neobian redovnik. Bez ikakva objanjenja pruio mi jeletak i zatraio donaciju. Ja sam mu rekao da nemam novca i dok smorazgovarali, priao nam je drugi ovjek i pokuao mi prodati hai.I njemu sam rekao da nemam novca, pa su njih dvojica zapodjenulirazgovor i otili. Redovnik je zaboravio svoj asopis, pa sam ga ubaciou svoju torbicu i ne pogledavi ga.

Sljedeega me dana u Hatchettov dom u Brooklynu telefonom nazvao

Gary i pozvao me na Cherry Hill u New Jerseyu gdje je ivio na prijateljFrank.Kad sam stigao, Gary i Frank su kleali nad mapom koju su prostrli


33/367

14

po podu dnevne sobe. Za nekoliko dana kreemo u Europu, rekao mije Gary. Mora poi s nama.

Nisam imao prebijene pare i tih sam dana upravo smiljao kako use vratiti u Chicago i prihvatiti sezonski posao. Meutim, Frank meje uvjerio da ima dovoljno novca za svu trojicu. U redu, rekao sam,idem s vama.

Sad sam jo samo sve te planove trebao objasniti svojim roditeljimau Highland Parku. Nitko u mojoj obitelji nikada se nije uputio prekoamerike granice. Kako li e to prihvatiti moji brini roditelji? Vratiosam se svom obiteljskom domu kako bih saznao odgovor na to pitanje.

Dok sam sjedio za naim staklenim stolom u blagovaonici, zurio sam

u tanjur pun hrane koju je skuhala moja majka. Svake nam je veerisama kuhala pravu gozbu. Na mom je tanjuru bila uredno sloenakrika slasnih lasagna, prhki talijanski kruh premazan umakom odenjaka i srca artioka prelivena maslacem. Prostorijom se irio mirispirjanih zaina i bilja. Odluio sam otii u Europu s Garyjem,objaviosam. Dok sam na hranu nervozno dodavao sol i papar, zbunjeno sume promatrali. To e biti odlina prilika za uenje, to ne? Nije biloodgovora. Pogledavao sam u cvjetne tapete, pa u Hotpoint tednjak i

hladnjak koji su oboje bili ruiasti, jer je to bila majina najdraa boja.Toliko emo toga nauiti. Ne brinite. U rujnu u se vratiti i nastavitistudij. Kreemo za tri dana.

Tiina. Majka je izgledala kao da joj je netko umro. Richie, zaridalaje iznenada, zato mora ii? Kako e jesti? Gdje e spavati?Tjeskobno je odmahivala glavom i njeno me molila: Jo si dijete. Tkoe te tititi?

Otac je samo uzdahnuo. Sine moj, jesi li lud? Svijet je opasan. Mladsi i neiskusan. Svata ti se moe dogoditi. Onda je duboko izdahnuoi dodao: Kad bih mislio da es me posluati, zabranio bih ti da ide,ali znam da nee. Zurio je preda se i bez prijei me molio da sepredomislim, ali ja nisam na to obraao panju. Rekao mi je glasomkoji je drhtao od emocija: Dokle god se ne vrati, brinut u dan i no.

Za stolom je bio i moj mlai brat Larry: Super. Da barem i ja moguii. Ali kada je vidio koliko sam tim namuio roditelje, doao je k sebi i

rekao: Richie, molim te, pii nam ponekad.


34/367

15

2

Dok sam na dan odlaska traio svoje sjedalo u avionu, trudiosam se da nikoga torbom ne udarim po glavi. Oprostite,gospoo, rekao sam srednjovjenoj Amerikanki koja jesjedila do prolaza. Trebao bih do svoga mjesta kraj prozora.

Na to je trznula glavom i namrtila se. Samo to joj nisam uo misli:

Nai si drugo mjesto. Ja bih si ga rado bio naao, ali zrakoplov jebio pun, a putnici u redu iza mene nestrpljivi. Tako sam se paljivoprovukao pored nje do svoga mjesta. Ispod svoje natapirane frizuremrko je gledala moju dugu kosu, a ja sam namjerno gledao krozprozor. Nakon nekoliko minuta pogledao sam prema njoj krajikomoka i susreo se s njezinim prodornim pogledom. Najavili su zastoj inilo se da e let biti jako dug.

Nakon nekog vremena, ponovno sam bacio pogled u stranu. Silno

me iznenadilo kad sam umjesto one gospoe i njene natapirane kosevidio fascinantnu osobu u crnim trapericama, crnim izmama, icrnoj majici bez rukava. Na dugim tankim rukama nosio je srebrnenarukvice. I put i duga ravna kosa bili su mu bijeli poput snijega.Oi su mu bile ruiaste, jer je bio albino, ali me je njegov nestaanosmijeh silno razveselio. Izgledao je tako neobino, ali mi je bio vrlopoznat. Ve sam ga negdje vidio. Bio je to Johnny Winter, jedna odnajdraih mi legendi rock and rolla.

Kako je, brate? Ja sam Johnny.Mene zovu Mali Monk.Pozdravio me je stiskom ruke kakav razmjenjuju braa.Kako si dobio ovo sjedalo? upitao sam. Prije nekoliko minuta tu

je sjedio netko drugi.Johnny se nasmijao i odgovorio mi otegnutim teksakim govorom

koji mu je bio zatitni znak: ovjee, al je ona ena kraj tebe bila

utogljena. Sjurila se niz hodnik i napravila frku, samo takvu.Zahtjevala je drugo sjedalo. Ne voli ona nau sortu, Mali Monk.Ali, zna, dobro je to ispalo, stjuardesa joj je dala moje sjedalo da


35/367

16

bi nas dvojica brae bili zajedno. Imali smo dovoljno vremena darazgovaramo o svemu. Ja sam mu povjerio svoju udnju za duhovnomspoznajom, a on mi je iskreno priao o svom ivotu. Rekao sam muda sam nedavno na Floridi bio na jednom od njegovih nastupa s JanisJoplin.

Na to mu se vitko tijelo zaljuljalo od svijeha: Nema koja bi bila takodivlja i luda, niti s jedne strane Mississippija. Rekao mi je da je Janisbila zbunjena, pohotna i izdrogirana, ali dobra djevojka. Bila mu je,rekao je, poput sestre i silno se brinuo za nju. Mala Janis pali svojusvijeu na oba kraja. Ne znam koliko to jo moe izdrati. Onda meozbiljno pogledao svojim ruiastim oima i rekao: Zna, Mali Monk,

novac i slava mogu unititi ljude. Pomoli se katkad za nju.Uz buku motora, krenuli smo niz pistu i poletjeli nebu pod oblake.inilo se da i naa srca lete od zadovoljstva dok smo razgovaralio velikanima bluesa iz Chicaga i s ua Mississippija. Tu je temuJohnny doista volio i poznavao. Brate moj, mogli bi mi ovako drobitizauvijek. Nije me briga ako nikad ne sletimo, rekao je. Odjednom jeprimijetio usnu harmoniku za mojim pojasom i povikao: ovjee, pati svira harmoniku! Ajmo malo zasvirat. U sekundi je i on izvadio

svoju usnu harmoniku pa rekao: Biraj pjesmu.Zna li Mother-In-Law Blues od Little Junior Parkera? upitao sam.To je to, ovjee, to je to. Podigao je palac.I tako je, na moje beskrajno iznenaenje, poznati Johhny Winter

poeo svirati sa mnom na 9,000 metara visine. Stariji su nas ljudigledali s osudom, a mlai su se razdragano smijeili. I mlade su sestjuardese njihale u prolazima uz besplatan koncert, a Johnny i jasmo se unijeli u blues i zaboravili na sve.

Sletjeli smu u zranu luku JFK u New Yorku. Na terminal samdoao u Johnnyjevu drutvu. Tamo ga je ekala prekrasna danskamanekenka, a ljudi su im se divili. Frank i Gary bili su presretni tome vide s Johnnyjem i udili se kako mi je to polo za rukom. Gary segladio po bradi i smijeio od uha do uha. Ej, Monk, rekao je aljivoi pokazao prema Johnnyjevoj djevojci, zar ti ne bi bilo drae da temjesto nas eka ona?

Veeras emo poeti svoju duhovnu potragu, odgovorio sami rukovao se s njima. Mislim da u u vaem drutvu biti manjerastresen.


36/367

17

Itako smo stigli u Europu. Prvu smo no proveli u nekomluksemburkom kampu. Sva smo se trojica nagurali u atori ilegli u vree za spavanje puni nade u sutradan. Kad su pijetli najavilizoru, skoio sam iz atora s Garyjem. Protezali smo se i udisali svjezrak koji je mirisao po zimzelenom drveu i rascvjetalim stablima.

Iznenada nas je prenuo vrisak: Ne! Dovraga! Ne! Bio je to Frank.Malo zatim izaao je iz atora blijed kao krpa. Netko me je pokrao!Nemam vie ni prebijene pare. Gary i ja smo se zavukli u ator te gatemeljito pretraili, a Frank je ve odustao. Sve sam ve pregledao.Nemate anse.

Gary je potapao Franka po ramenu i proaptao: U redu je, brate.

Mi emo se pobrinuti za tebe.Sve to imamo tvoje je, Frank. Tjeio sam ga. Nije nam potrebannovac. Imamo jedni druge.

Frank je oborio glavu i odluio da se iz istih stopa vrati kui, jer jebio uvjeren da ne moemo preivjeti s onim to imamo.

Ja sam u depu imao manje od dvadeset dolara. Usprkos tome,kad me je Gary pogledao, prenio sam mu svoju odluku da ostanem.Sloio se, pa smo Franku, koji je u Europi proveo samo jednu no,

pod tunim okolnostima poeljeli sretan put. On je podigao ruksak ikrenuo natrag na sigurno, a Gary i ja smo razmiljali o udesima kojasu nas oekivala.

Kasnije toga dana naao sam potoi kraj kojega sam sjeo. Visokodrvee plesalo je na vjetru, a voda je slobodno tekla. Kad je Frankotiao, ostao sam gotovo bez iega. Zaudo, to mi je pruilo osjeajslobode.

Nedugo potom, neki su nas nizozemski hipiji pozvali na doruak.Zvali su se Kosmos i Chooch te su podijelili s nama svoj muesli iponudili nam prijevoz do Nizozemske. U njihovom Volkswagenovomkombiju vozili smo se kroz belgijska i nizozemska sela. Kroz otvorenesmo prozore gledali u nepregledna polja stotina i tisua savrenoporedanih crvenih, utih, bijelih, ruiastih i ljubiastih tulipanakoji su se otvarali pod suncem, dok je s kazetofona grmjela glazbaDonovana, Beatlesa i Rolling Stonesa.

Kratko smo se zaustavili u Abcoudeu, slikovitom domu jednoga odnaih novih prijatelja. Otamo smo se zaputili u Amsterdam gdje sunas poveli u naputeno skladite puno hipija koji su leali po podu i


37/367

18

nesmetano puili marihuanu. Svjetla su bila priguena, a svuda su seetkali takori. Na pozornici sklepanoj od trule perploe i sandukaod mlijeka svirala je nekakva kosmata grupa glazbenika. Onda nam jepriao Chooch s lulom punom haia te promrmljao uz divlji osmijeh:Moda se vidimo kad doem hodoastiti na Haight-Ashbury, Mekuza hipije. Nakon toga nam je odmahnuo u znak pozdrava i nestao uoblaku dima.

U sljedeih smo nekoliko dana Gary i ja nauili ivjeti gotovo bezijednog novia. Rano ujutro potroili bi nekoliko centi na vruikruh iz pekare. Zatim bismo sjeli pod neko stablo, prepolovili ga i suitkom jeli znajui da e to moda biti sve to emo taj dan imati za

jelo. Otada je hljeb suhoga kruha koji bismo podijelili predstavljaona svakodnevni obrok dok smo putovali zajedno. U posebnim bismosi prilikama uspjeli priskrbiti i komad sira. Spavali smo kod ljudikoje bismo usput upoznali, ispod nekog stabla, u naputenoj zgradiili javnim spavaonicama. Trudili smo se da nam ono malo novaca tosmo imali potraje im dulje.

itava se scena europske kontrakulture slila u Amsterdam.Sredite je bio Dam Square. Stotine su se tragatelja skupljale na

mjestima kao to su Fantasio, Paradisio i Melkweg kako bi se druilii sluali glazbu. Jo jedno poznato mjesto bio je Cosmos koji je glasioza produhovljeni noni klub. Tamo sam jedne noi sreo visokogAmerikanca djelomino obrijane glave, s repiem kose, koji je nosiobijele halje. eli li malo duhovne hrane? upitao je. Ja sam pokornokimnuo. Skupi dlanove. Kad sam to uinio, u ruke mi je ulio cijeluzaimau punu vone salate pomijeane s tekuim jogurtom. Dok mije ta kulinarska izmiljotina curila i kapala niz ruke, zbunjeno stajao.

I to sad? pitao sam.Pa, pojedi! rekao je kroz smijeh i otiao. Tada nisam mogao ni

slutiti pod kakvim emo se okolnostima opet sresti i to tisuamakilometara daleko odande.

Gary i ja smo upoznali mnogo ljudi sa svih strana svijeta. Kolikogod da je sve to bilo lijepo, ja sam se osjeao rastreseno. Osjeaosam poziv koji nisam shvaao. Stao sam odlaziti u muzeje gdje bih

prouavao vjersku umjetnost. Ponekad bih sjedio u parku Vondel temeditirao i iitavao knjige o duhovnosti. Pa ipak, najdrae mi je bilosjediti pored nekoga od amsterdamskih kanala. Grad je podrhtavao


38/367

19

od strasti za moi, bogatstvom i mnogobrojnim uicima, a modai trendovi smjenjivali su se poput godinjih doba. No svjea vodakanala inila se sasvim mirnom iako je tekla kroz sve to. Satima bihsjedio i gledao vodu te se pitao kamo me to nosi struja moga ivota.

Unastavku naega pohoda, stopirali smo do grada Hoek vanHollanda te smo se, zahvaljujui skromnom iznosu uteenom zabrodove, ukrcali na trajekt i zaputili preko La Manchea do UjedinjenogaKraljevstva. Kroz sive je oblake rominjala kia koja nije uspijevalarazbiti maglu. Brod se lagano njihao na valovima, pratei njihovogibanje. Dok smo polako klizili naprijed, reui pramcem nemirno

more, ja sam se pitao kamo to idem. Devetnaestogodinjaci se obinopripremaju za karijeru, ali ja to nisam elio. Kamo sam poao? Zato senisam mogao ozbiljno usredotoiti ni na to drugo osim na ideale kojisu mi se vrtjeli po glavi? Slutio sam to je duhovnost, no nisam znao tomi budunost nosi. Uoio sam niz kolutova za spaavanje i molio se dadobijem jedan od njih kako bih se izbavio iz mora neizvjesnosti. Sjetiosam se da onaj tko nema ideala za koje je spreman umrijeti, ne ivi ni zato vano. U potrazi za takvim idealom ostavio sam domovinu, no bio

sam poput lista noena vjetrom koji ne zna gdje e zavriti.Iznenada su iz magle izronile Bijele stijene Dovera koje ovjeka

ostave bez daha. Trajekt je ubrzo pristao i uputili su nas prema ureduza imigrante. Pogranini policajci gledali su nas s nepovjerenjem.Gary je bio oko 173 centimetra visok, mrav, a zbog svoje je dugakesmee kose, brade i upeatljiva lica esto izazivao usporedbe s IsusomKristom. Nosio je plave traperice, obinu zelenu majicu kratkihrukava i pagerice. Na ramenima je nosio vreu za spavanje i otrcanivojniki ruksak. Iako sam i ja imao dugaku kosu, moje djeako licenikako nije htjelo pustiti ni traak brade ili brkova. Nosio sam siveprugaste traperice, sivu dolevitu i crni prsluk. Taj mi je prsluk meupoznanicima postao neka vrsta zatitnoga znaka; svakodnevno samga nosio vie od godine dana. Na ramenu sam nosio izblijedjelu smeutorbu i vreu za spavanje, a na nogama mokasine.

Dok smo ekali u redu, pogranini su nam slubenici upuivali

neugodne komentare i poglede. Kad je doao red na nas, ponizno smopredoili svoje amerike putovnice, ali su nas odmah odvukli u nekakavured. Nakon par minuta, pridruila su nam se dva slubenika i jedan


39/367

20

policajac. Nadreeni, koji je nosio sivo odijelo i smeu kravatu, naredioje da nas pretrae ne bi li pronali drogu. Jedan od niih slubenikapograbio mi je torbu te je istresao na stol. Nije naao nita osim zelenemajice kratkih rukava, jednoga para donjega rublja, etkice za zube,elja, Biblije i letka s koncerta na Randalls Islandu.

Slubenik je iskrivio lice. To je sve to ima?Plaho sam odgovorio: To je to, gospodine. Jo jedino imam ovo.

Pruio sam mu svoju usnu harmoniku.Kad su pretraili Garyja, doao je red na teko pitanje. Koliko ste

novca ponijeli? Pokazali smo im svoju crkavicu, a njihovo se poetnogaenje pretvorilo u bijes. Nadreenom se slubeniku lice zajapurilo.

U naoj zemlji ne trebamo ivotinje poput vas, zareao je. Odrezatemo vam tu prokletu kosu i zatvoriti vas! Onda se okrenuo premapolicajcu i naredio: Donesi kare i oiaj ih do koe. Potom su nassvukli do gola i detaljno nam pregledali svaki komad odjee. Ispitivanjekoje je usljedilo trajalo je tako dugo da mi se zavrtjelo u glavi. Najzad sunam objavili da smo u nevolji do grla i otili.

Bili smo toliko uznemireni da nismo mogli razmijeniti ni rijei. Uizolaciji smo proveli sat vremena tijekom kojega smo se tjeskobno pitali

kakva e nam biti sudbina. Vrata ureda naposljetku su se otvorila i dvasu policajca ula unutra, pograbili nas za nadlaktice te nas odvukliniz dugi hodnik. Kad smo stigli do carine, gurnuli su nas kroz vrata ipovikali: Samo neto skrivite i zavrit ete u zatvoru! Onda su namudarili biljeg u putovnice i bili smo slobodni.

Jo uvijek potreseni, nali smo se na cesti i zahvalili sudbini tomoemo gledati lijepe engleske pejzae. Kad smo podigli paleve, staonam je neki automobil i mi smo uskoili. Mladi i njegova djevojkadoekali su nas s osmijehom, a njihov nam je kotski terijer skakao ponogama. Kamo ete? upita djevojka.

Jo ne znamo, odgovorio je Gary.Mladi je potegnuo iz boce piva i rekao: Nas smo dvoje krenuli na

rock festival na otoku Wightu. Silno emo se zabaviti. to nam se nepridruite, drugari?

Gary i ja smo se nasmijeili jedno drugom te krenuli s njima i njihovim

terijerom koji nam je usput lizao lica. Do otoka smo doli trajektom iodmah uronili u mete kontrakulture. Taj je ogroman skup postavljenmeu zelenim breuljcima i dolinama. Dok su se glazbenici smjenjivali


40/367

21

na pozornici, ljutiti su policajci sa svojim psima pokuavali sprijeitiljude bez karata da uu. Dogaaj je trajao tri dana i noi, a izvoai subili sjajni. Dim marihuane tvorio je oblake koji su ispunjavali zrak, aljudi su na sve strane dijelili LSD. Neki mukarci i ene valjali su se ublatu dok su se ostala polugola tijela njihala u ritmu glazbe.

Jedne se noi stutila kia. Gary i ja smo se nalazili nedaleko pozornicena koju je stupio Jimmy Hendrix. Na sebi je imao naranasto odijelo odbaruna, dugih irokih rukava, ali meni se inae inio prilino povuen.Onaj agresivni oumen koji je razvaljivao gitaru negdje je nestao. Te jeveeri iznimno ozbiljno pristupio svom poslu.

Izveo je svoju izvitoperenu, agresivnu verziju pjesme Star Spangled

Banner. Gledao sam ikonu svoje generacije, proroka kontrakulture kojije nosio poruku o slobodi da se izraavamo slobodno, bez tabua. Bilaje to poruka prkoenja postojeem drutvenom poretku. Ja sam tuporuku doivio kao poriv da slijedim svoje srce usprkos okolini.

Glazba je bila toliko glasna da se inilo kako potresa brda, pjeni morei razbija oblake. No onaj se tihi poziv u meni, za koji jo uvijek nisamimao imena, inio puno glasnijim.

Nakon koncerta pokupio nas je kombi pun glasnih putnika koji su ili

za London. U potrazi za osamom, pogledao sam u torbu i posegnuo zaonim letkom koji mi je uruio neobini redovnik na Randalls Islandu.Na stranjoj se korici nalazila fotograija nekog ovjeka koji je sjediopod stablom. inilo mi se da njegove velike bademaste oi sjaje odzanosa. Iako je bio vrlo star, izraz lica bio mu je nevin kao u djeteta.Nosio je dolevitu, a iz osmijeha mu je zraila smirenost. Niti sam znaoni tko je, ni odakle je, ali njegova me je pojava zapanjila. Ako itko naovom svijetu u sebi nosi duhovno blaenstvo, pomislio sam, onda je toovaj ovjek.

Nakon nekog vremena, nali smo se u staniu u predgrau Londonau drutvu nekolicine brae koje smo sreli na otoku Wight. Jedan je odnjih itao novine. Najednom je podigao pogled, problijedio i zajaukaona sav glas.

to ti je? upitali smo ga.Imam groznu vijest, deki. Jimi Hendrix je mrtav.

Ne! to mu se dogodilo? upitao sam.Na domain spustio je novine tako polako da mi se inilo kakogledam usporedni ilm. Londonske novine kau kako je noas popio


41/367

22

preveliku dozu tableta za spavanje i udavio se u vlastitoj bljuvotini.Gary je pokrio lice rukama, a ja sam ostao bez daha.

to to moram iz ovoga nauiti?pitao sam se. Hendrix je tako mlad imaosve za ime ude mase: novac, slavu i nevjerojatan dar. Pa ipak, nije biozadovoljan. Idol moje generacije postao je rtva vlastite neumjerenosti.Tisue su se povodile za geslom seks, droga i rock and roll, smatrajuiga izrazom progresivnoga stila ivota. Njihova je najvea vrijednostbila sloboda, ali jesu li doista bili slobodni? Mnogi su sljedbenicikontrakulture koje sam poznavao bili divni, ali bilo je onih koji su mise inili divljim i nezahvalnim. Sjetio sam se kako je najvanije to smomoja braa i ja nauili od roditelja zahvalnost. Jesam li doista elio biti

dio svega ovoga? Ipak, nisam pripadao ni generaciji svojih roditelja.Pitao sam se gdje bih se mogao uklopiti i molio Boga da mi pokae. Uzte misli, pomolio sam se za Jimija.

Ve sam se ranije bio razoarao pokretom radi kojega sam odbacionorme drutva i obitelji. Neko sam mislio da e kontrakulturaizazvati prosvjetljenje u svijetu, no sad mi se inilo da su unutar togapravca prevagnule destruktivne vrijednosti poput pobune radi samepobune i radi osobnog uitka. Bespotrebna, tragina smrt Jimija

Hendrixa probudila me iz sna, ali u se nakon nje ipak baciti u krajnostsvoje generacije ba kao ovjek na umoru koji se bori za posljednjupriliku da jo malo poivi.

ULondonu smo Gary i ja istraivali Piccadilly Circus meu kitnjastoodjevenim drogeraima i ostalim tragateljima za mirom. Hipijisu naklapali, dileri i prostitutke prodavali, policajci pretraivali,skinheadsi reali, a turisti fotograirali bizarnu scenu pred sobom.

Na Lambert Roadu, na obali nasuprot Parlamentu, sreli smokatolikog sveenika koji je imao razumijevanja za mlade putnike.Svake bi veeri u devet sati otvorio kameni podrum svoje crkve idozvolio im da tamo prespavaju bez naknade. Mogli smo tamo ostatido devet ujutru, a dobili smo samo hladni pod od kamena. Ipak, biloje to mjesto za prespavati. Putnici bi ionako sa sobom imali vree zaspavanje. Svake bih noi neko vrijeme proveo traei svoje mjesto

meu neopranim tijelima u sobi koja je zaudarala po haiu. Kad bise ugasila svijetla, prekrio bi nas mrkli mrak. Ubrzo nakon toga uobih zvukove parova u snoaju koji su se valjali po podu i stenjali. S


42/367

23

vremena na vrijeme opazio bih i neke koji su palili malene svijeeu nekom udaljenom kutu, podvezivali ruke i u treperavom svjetluubrizgavali heroin u vene.

U tom sam ozraju puio vie haia i marihuane nego ikad te seinilo da sam se, barem vanjtinom, neto bolje uklopio u drutvo.No, dok su se ljudi oko mene druili, ja bih se povlaio u sebe. estosam se pitao zato se uope drogiram. esto bih, nakon to je Garyotiao potraiti mjesto za spavanje, odlutao do Temze i sjedio naobali, katkad i satima. Ta velika povrina tekue vode imala jehipnotiki utjecaj na mene, to me je navodilo da propitkujem vlastitiivot. Pogledavao bih u neumoljive kazaljke Big Bena i pitao se nije li

sve to inim traenje vremena.Neki drugi dio mene arko je udio za dokazom da mogu izai izsvoje srameljive ljuture i uivati kao nikad do tada. Na primjer,bilo mi je devetnaest godina, a nikad nisam imao djevojku. Kako sambio silno srameljiv, uvijek bih radije sluao glazbu u svojoj sobi ilise druio s prijateljima nego izlazio s djevojkama. Dobio sam mnogeponude, ali bih se uvijek povukao u strahu da ne izgubim slobodu ili,to bi bilo jo gore, da nekoj dobroj djevojci ne slomim srce. No, sada

su se svi oko mene hvalisali svojim osvajanjima, a meni je dosadilobiti drugaiji. Druio sam se s nekoliko djevojaka koje su pokuavalebiti dio scene i lertovao sam s njima ozbiljnjije no ikad, ali sve mi seto inilo ispraznim.

Neka me je unutarnja sila vukla dalje od svega. Odluio sam dau u borbi protiv nje izai kao pobjednik, da u iz prve ruke iskusitiuitke koje je drutvo slavilo. Jesam li se to borio s Bogom u svomsrcu? Da,pomislio sam hvalisavo, a ja pobjeujem. No kasno nou, kadbih se vratio rijeci, osjetio sam sram dok sam gledao u n jezin tok.Pobjeivao sam, ali sam se osjeao izgubljeno.

Jedne sam veeri zatvorio oi i tiho meditirao sred jata golubovana Trafalgar Squareu. Okruen bukom koju su stvarala djeca svojomvikom, turisti stalnim brbljanjem i veernji gradski promet, osjeaosam se povezan s kozmosom u sebi koji je bio mnogo stvarniji negosve oko mene. Duboko sam udahnuo i osmijehnuo se. Uinilo mi se

da sam prestao poimati vlastito tijelo i da mi je um uronio u oceanzadovoljstva. Pokuaji da uivam kroz osjetila ili nadiem uroenumi introvertnosti inili su se smijeni kad bih ih uporedio s ovom


43/367

24

spoznajom. Kad sam otvorio oi zamislio sam da je centar Londonaprekrasna obitelj koju ine mramorni lavovi, Lord Nelson na svojemustupu, kao i svi golubovi, turisti, poslovni ljudi, kupci i prosjaci.Proetao sam ulicom i kod neke vjerske dobrotvorne udruge dobioalicu juhe od jema i komad kruha koje sam pojeo s beskunicima.Onda sam s iskrenom smjernou uao u crkvu St. Martins of theFields, sjeo u klupu te paljivo stao itati Bibliju. Panju mi je privukaoredak u kojem Isus kae sljedbenicima: Iziite izmeu ljudi i odvojitese. Duboko sam se nad time zamislio.

Zato da gubim vrijeme u nastojanju da se uklopim u drutvenu modu

koje se dre moji vrnjaci? to ne bih ivio kako ja elim? A moda u,nadam se, jednoga dana ivjeti kako Bog eli.

Ponovo preavi La Manche, Gary i ja stigli smo u Calais uFrancuskoj. Dan je bio sunan, a na tanahnim su stablimacvrkutale ptice. Vidjeli smo panjake pune svjee mlade trave koja senjihala na blagom vjetru. Disali smo slobodu punim pluima jer smomogli poi kamo smo htjeli.

Hej, Monk, kamo emo sada? Tvoja mi je elja zapovijed. Dok smostajali uz seosku cestu u zapadnoj Francuskoj, Garyjeve su zelene oisjajile od pustolovine. Svijet ti je na dlanu, rekao je pa iz stranjegadepa traperica izvukao napola pokidanu kartu Zapadne Europe ipoeo mi pokazivati razna mjesta: Maroko, panjolska, Pariz, Rim,vicarska, Njemaka. Kamo emo?

A kamo se tebi ide, Gary?Meni se ide svuda! Ali, kojim redom? Pitanje je sad. Ja sam se na to zamislio i sjetio rijeka koje sam esto prouavao.

Onda sam ruke pruio ka nebu i rekao: Mislim da je najbolje dasudbinu predamo Bojoj volji.

Gary se nasmijao, zbacio sa sebe ruksak i sjeo na njega. Poeo jeoponaati moje pokrete i odvratio: A to ti to znai?

to bi htio da znai? Nato je Gary podrugljivo sklopio ruke u molitvi: Ti si taj koji po

cijele dane prouava svete spise i meditira dok se ja zabavljam. Ondaje opet pruio ruke nebu i rekao: Ti odlui kako da sudbinu predamoBojoj volji.


44/367

25

Ja sam na to ubrao divlji uti cvijetak i rekao: Ovako.Misli da sjedimo ovdje dovijeka kao taj cvijetak?Gary, vidi. Maleno sjeme zakopano u zemlju procvalo je u ono to je

danas prekrasan cvijet koji uiva u suncu. Kako? Tako to je predaosvoju sudbinu u Boje ruke.

Dobro, brate, pobijedio si a sad mi reci kako se tvoja kitnjastapoezija kae jezikom stopera.

Pomirisao sam cvijet i dosjetio se: to nas vozai prvo pitaju kadstanu? Ti glumi voza a ja u nas.

Gary slijegne ramenima: Bok, kamo ete?A kamo ete vi?

U Casablancu, rekao je Gary pretvarajui se da okree volan.Na to sam zapljeskao rukama i rekao: Izvrsno! Upravo smo tamoi mi krenuli. Zatim sam mu pruio cvijet i upitao: to kae, Gary?Svaki put kad ispruimo prst, sudbina e biti tajna koju e nam otkritisljedei voza.

Gary je na to poskoio, potapao mi lea i povikao: To je to! Kamogod ide na voza, tamo idemo i mi! te je bacio onaj cvijetak u vjetar.

Nakon nekoliko dana putovanja kroz sela i gradove nali smo se u

predgrau Pariza. Grad je bio sve blie, a mi smo ga iekivali sa sveveim nemirom. Louvre, Eiffelov toranj, prekrasni spomenici, palaei kaii bili su nam na dohvat ruke. No, sudbina je drugaije htjela.Prvi automobil koji nam je stao, odveo nas je u enevu u vicarskoj iostavio pored mirnoga jezera koje je izgledalo poput mjeseeva srpa.Tamo smo neko vrijeme meditirali i onda potraili smjetaj.

Nali smo hostel za mlade u kojemu smo dijelili sobu s oko dvadeseti pet drugih ljudi. Jedan od njih po imenu Jim nedavno je dobioasan otpust iz amerike vojske. Jako je volio knjige o istonjakommisticizmu te smo sate proveli razgovarajui. Bio je vitak, snaan ieljan pustolovina, jer je nekoliko godina proveo ogranien slubom.

Jednoga je dana Jim upitao: Monk, kako to da usprkos ratu uVijetnamu nikad nisi unovaen?

Objasnio sam mu da je odbor za novaenje grekom u datoteku poredmoga imena unio krivi datum roenja. Za vrijeme izvlaenja datuma

onih koji e biti unovaeni, dok je itava nacija sjedila na iglama, adatumi se roenja redali, oni koji su bili izvueni meu prvima prvisu pozvani u vojsku. Moj pravi datum roenja bio je izvuen meu


45/367

26

prvima, no onaj je pogrean izvuen meu posljednjima, pa me nikadnisu pozvali.

Jim je pogledao u nebo, pogladio se po bradi, odmahnuo glavom irazmislio na trenutak pa rekao: Moda to i nije bila pogreka odboraza novaenje. Moda Bog ima neki drugi plan za tebe.

Jim je bio na putu za Maroko, pa je Garyja i mene pozvao daputujemo s kroz Italiju, a mi smo se odmah sloili. Pored Genove,grada Kristofora Kolumba, potrpali smo se u njegovu bubu zajednosa svim novcem koji je zaradio u vojsci i elektronskim ureajima nakojima je planirao zaraditi u Americi. Ostavili smo za sobom brdaureena terasama, a pred nama se rasprostrlo Sredozemno more.

Popodnevno je sunce igralo na dubokim plavim vodama, pa smo stalida se okupamo. Kad smo se vratili do automobila, Jim se zaprepastiokad je vidio da je potpuno prazan.

Spustili smo se do policijske postaje kako bismo prijavili krau,ali stvari su krenule nizbrdo po nas. Na nae iznenaenje, policajcisu poeli vikati, upirati u nas prstom te su nas najzad potrpali uzatvorsku eliju. Smrznuo sam se od straha.

Do nas je doao naelnik. Imate dva izbora, zareao je. Ostanite

u zatvoru ili se nosite odavde zauvijek! Dakako, odabrali smo drugi.Te nas je noi slubeno vozilo crvenih rotacijskih svjetala otpratilodo izlaska iz grada. Tako je proao na prvi dan u Italiji.

Vozili smo sve do jutra kad smo nali telegrafski ured. Jim jekontaktirao prijatelje u Njemakoj koji su mu poslali novac za gorivoda se vrati u vojnu bazu kojoj je pripadao. Tako smo Gary i ja opet bilisami. Stajali smo pored puta i pitali to nas jo eka.

Hej, Monk, misli li da nosimo nesreu? Prvo Frank, a sad Jim. Tkogod nam pokua pomoi, izgubi sve to ima.

Ne znam, Gary. Moda postoji neki razlog za to.Gary je pogledao niz cestu kojom smo doli i ree: Misli li da se

sve dogaa s razlogom?Da. Vjerujem da iza svega ovoga stoji predivan plan.Gary je potvrdio glaovom: I ja tako mislim.Rekavi to, ispruili smo paleve i predali se sudbini.


46/367

27

3

Katedrala Santa Maria del Fiore jo je od 1367. dragulj u srcuFirence. Gomile posjetitelja gurkale su se i fotograiralevelebnu kupolu i povijesno znaajne reljefe, a ja sam sjediosm u klupi du glavnoga prolaza. Posjetio sam dotad mnoge crkveu Europi i u njima se osjeao kod kue. Priao sam oltaru i pomolio

se za duhovno vodstvo rame uz rame s mnogim drugim vjernicima ovdje su se molili kako seljaci, tako i plemenitai. Svi su klealipred Svevinjim, a ja sam se pitao to iskaju. Jesu li molili za uspjeh uposlu ili olakanje bremena koje ih titi? Jesu li traili novac, slavu iliosvetu? A moda su ipak htjeli samo ljubav kojoj nema povoda. to semene tie, ja sam promiljao o motivaciji za svoje putovanje. Jesam lizanemario dunosti prema drutvu zato to se nisam zaposlio? Je lime u bijeg tjerala neka unutarnja slabost?

Preispitao sam svoje srce. Kad sam krenuo na put, nadao sam seprobiti ljusku koja me je sputavala, ostaviti po strani sve i iskusiti onoto mi svijet nudi. Mislio sam da e me to dovesti blie Bogu. Ali sadsam osjeao da me priroda ovoga putovanja odvlaila od eljenogacilja. Srce mi je vapilo za duhovnim iskustvom. Pogledao sam k vrhukupole, sklopio ruke i ovako se pomolio: Ne znam tono tko si, alivjerujem da me uje. udim biti uza te.

Osjeao sam se maleno pred silnim kamenim lukovima i visokimzidovima. Sunce je sjalo kroz vitrae na prozorima te osvjetljavaloprotenu osmerokutnu kupolu i omatalo svece od mramora ukoprenu mekoga svjetla. Posveeni je oltar blistao u zrakama sunca isvjetlu svijea koje su ga okruivale. Na njemu je s drvenoga raspelavisio lik Isusa Krista, izliven u bronci gotovo u prirodnoj veliini. Bioje to istinski simbol prave ljubavi i samilosti koje u nama pobuujuspremnost da patimo za one koje volimo. Ponad raspela, u kupoli,

velika je freska prikazivala jad pakla i slavu raja ponad kojih se izdizaouskrsli Gospodin okruen anelima. Gledajui raspelo, u srcu su miodjeknule Isusove rijei koje sam bio upamtio: Zato najprije traite


47/367

28

kraljevstvo Boje i njegovu pravednost, a to e vam se nadodatiGdje je vae blago, tu e biti i vae srce.

Proli su me srsi, udovi su mi se stresli, obrazi zgrili, a glava mi seinila praznom i laganom. Obuzee me tuga i sram. Osjeao sam seizgubljen i sm poput siroeta. ivi su mi se ljudi uinili skamenjenipoput kipova to su im stajali za leima, dok su sami kipovi sjali iinili se ivim, kao da diu.

Jo mi je jedan biblijski ulomak preletio sjeanjem: Blagosiromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blagokrotkima, jer e batiniti zemlju! U tim sam rijeima osjetio oprostkoji mi je udahnuo nov ivot. Najednom se kroz tiinu svetita zauo

zvuk orgulja, a skladba koja je na njima bila izvedena uzdignula mije duh ponad samoga vrha kupole. Sm i obnaen pred Gospodinom,zaplakao sam, osjeajui se slobodan kao ptica. Borba koju sam u sebivodio u Londonu zavrila je. Na slivu rijeka ivotnih izbora, jednomsam zauvijek odabrao onu koja je tekla prema mojim duhovnimenjama. Znao sam da se nikad neu vratiti.

Te sam noi odlutao u oblinju umu i sjeo na prastari zid mea.

Tamo sam, pod mjeseinom, zasvirao usnu harmoniku i s njomepodijelio sve to sam osjeao. Poput bliskog prijatelja, pomno me jesluala i odvraala skladbom koja mi je um odvela u dubine u kojimasam naao utjehu i mudrost. Svirajui sam blues, slobodno samizrazio svoje radosti, jad i udnju. Plakao sam za svojom izgubljenomljubavi za Bogom.

Satima sam tako svirao, kad me prenula neka nepoznata djevojkakoja je u blizini stajala pod srebrom mjeseine. Srameljivo mi jeprila. Ja sam Irene, rekla je i objasnila da me slua satima. Tvojame glazba ganula. Smijem li sjesti blie dok svira?

Ako eli, odgovorio sam. Plaho sam zasvirao na neko vrijeme,ali vie nije bilo isto. I sam srameljiv, uspio sam na brzinu pogledatiprema njoj. Irene se mogla mjeriti s najljepim djevojkama, a svaki jojje pokret bio draestan i edan.

Pomalo je smeteno odmaknula svoju dugu svijetlo smeu kosu s

proinjena lica i njeno rekla: Dolazim iz jednog sela u vicarskoj.Na ljetovanju sam i traim duhovne prijatelje. Oi boje ljesnjaka bilesu joj vlane od suza. Govorila je o tome koliko se razoarala u ljude


48/367

29

koje je srela, a koji su samo htjeli zadovoljiti sebe. Ispriala mi je daudi biti blie Bogu. Iz tvoje sam pjesme shvatila da si i ti u duhovnojpotrazi. Molim te, reci mi neto o sebi.

Sljedeih smo nekoliko sati proveli priajui o svojim ivotimai nadama. Bilo je gotovo uznemirujue koliko smo toga imalizajednikog. Meki su joj se obrazi ljeskali od suza. Dubok je udahotkrio koliko joj je tijelo bilo draesno. Rekla mi je: Molila sam seza suputnika. Molim te, povedi me sa sobom kamo god ide. Sav uprepasti, posluao sam njezin iskren prijedlog da ljubujemo dokzajedno traimo prosvjetljenje. Na kraju me blago pogledala i rekla:Molim te, razmisli o tome. Obeao sam joj da hou.

Sljedei smo dan proveli zajedno posjeujui muzeje, etajuiparkovima i razmjenjujui misli. Nikad nisam sreo takvu enu. Biosam oaran. Kad sam te veeri na travnatoj uzvisini dijelio kruh sGaryjem, prila mi je neka nepoznata djevojka, pogledala mi u oi, ipredala mi pismo. Ponio sam ga sa sobom u umu i vidio da je od Irene.Napisala je da bi joj bilo odve bolno opet me sresti ako ne prihvatimnjen prijedlog. Ako mi se vie ne javi, pisalo je, shvatit u. Tesam noi dugo etao umom. Je li ovo bila kunja da me odvrati od

duhovnosti ili prilika, kakva se prua jednom u ivotu, da podijelimivot s njenim, prelijepim anelom? Razmatrao sam koliko je sve toneobino. Samo nekoliko sati prije no to sam je sreo, u katedrali samdoivio najdublje duhovno iskustvo svoga ivota i posvetio se predGospodinovim oltarom. Da je Irene dola samo dan ranije, ne bih jojmogao odoliti. Ona je bila sve to sam mogao poeljeti u djevojci iosjeao sam duboku naklonost i privlanost prema njoj. Mogao samje zamisliti kao idealnu partnericu za sebe. Nisam je dobro poznavao,ali sam znao da u slomiti oba naa srca ako je odbijem.

Ponovno sam se naao na slivu rijeka, a ovoga puta obje su tekleprema prosvjetljenju. Jedna mi je nudila drutvo krasne suputnice natom putu, a druga me zvala da svu svoju mo ponudim boanskom. Tesam noi dugo etao, promiljao i molio se. Mogu li doista okrenuti leatakvoj prilici da iskusim zemaljsku ljubav? Gledao sam prema nebupunom zvijezda i mislio na katolike svece, lame iz Tibeta i indijske

jogije koji su ivjeli ivote odricanja radi strasti za prosvjetljenjem.Napustili su ugode kako bi odgovorili na poziv potpune posveenosti,a ja sam udio da im se pridruim. Znao sam da e mi biti teko, no


49/367

30

odluio sam pokuati, barem na neko vrijeme. Mjesec je obasjaosuzu koja je pala na moj adresar dok sam kriao Irenino ime. Nikadnisam Garyju rekao za nju. Mogao je za nju uti samo u pjesmi mojeharmonike, ako ju je znao protumaiti.

Skrajem ljeta, dolo je vrijeme da se vratimo kui i nastavimokolovanje. Znali smo da nas prijatelji i rodbina nestrpljivoekaju, no Gary i ja smo shvatili da nam nema povratka. Potraga zaprosvjetljenjem tek je bila poela.

Nekoliko dana kasnije, nali smo se u Rimu. Smjestili smo se izanekog hostela na umovitom brdacu i spavali pod zvijezdama.

Ja bih veinu vremena provodio daleko od svoga prijatelja, traeisamou. Jednoga sam dana nabasao na drevni samostan te sam uao ukapelicu. Dok sam kleao i molio se, s lea me je potapao jedan stariredovnik. Treba li pomo? upitao je. Kosa mu je bila sijeda, a vrhglave obrijan. Bio je visok, a duga smea halja, iz koje su virila stopalau starim konatim sandalama, bila mu je ista, ali iznoena. Oko pojasaje nosio vezano ue.

Njegov me lik ispunio strahopotovanjem. Polako sam mu rekao:

Sveti oe, molim vas, ukoliko me smatrate vrijednim, recite mi togodo svojemu duhovnom putu.

On se na to spokojno nasmijao, sjeo na klupu pored mene i poeogovoriti. Glas mu je bio njean i dubok: Odrastao sam u velikakojobitelji. U mladosti sam previe imao i silno se brinuo o tome to mislemoji prijatelji. Da bi me prihvatili, mnogo sam grijeio te uivao uvinu, enama i lijepoj odjei. Rekavi to, zastade na tren, a glas muispuni tuga: Dok sam bio na fakultetu, cijela mi je obitelj stradala ubrodolomu. U dubokoj sam alosti promiljao sam o tome koliko jeuzaludan bio moj ivot ispunjen pohlepom. Onda sam poeo tragati zasmislom ivota, to me je dovelo do poznanstva s jednim franjevakimsveenikom s kojim sam poeo prouavati svete knjige. Na to suznihoiju podigne ruke prema oltaru i ree: U ivotu i uenjima IsusaKrista pronaao sam odrijeenje od grijeha i izvor vjenoga ivota.Posveenost svetog Franje nadahnula me je da se posvetim ivotu

redovnika i prihvatim zavjete. Bilo je to prije gotovo pedeset godina.Pognuo sam glavu. Puno vam hvala. Smijem li vas upitati neto tome silno mui? U kapelici se spremao neki obred, pa su ljudi koji su


50/367

31

se skupljali razbili mir. Redovnik me pogledao svojim blagim plavimoima. Duboke bore na njegovu licu govorile su o ivotu punomodricanja. Osmijeh od nekoliko zuba odisao je nekom nenametljivomradou koju sam smatrao tajnom njegova ivota. Uskoro e misa.Molim te, poi sa mnom.

Poveo me kroz neki uzani hodnik niz stepenice ravno u mrkli mrak.Upalio je fenjer, pa smo krenuli niz podzemni hodnik, neto iri odmetra. Zidovi tunela su bili nainjeni od kamena, strop je bio nizak,a miris u njemu vlaan i pljesniv. imi mi je okrznuo lice. Moj vodipromrmlja onako iz mraka: Vodim te gdje se najvie volim moliti.Rijei su odjekivale od kamenja kao i zvuk naih koraka. Onda smo uli

u jedan izdvojen sobiak. Treperavo se svjetlo odbijalo o zidove elijekoja nije imala vie od est kvadrata. Jedini namjetaj bila je drvenaklupa a na zidu je visilo drveno raspelo. Sa smjekom me upita: Je li tiovdje dovoljno tiho?

Rekao sam mu da sam blagoslovljen to sam to vidio. Tako sam sedoista i osjeao. Sjeli smo na klupu, a on je izmeu nas na tlo postavioonaj fenjer. Onda sam poeo priati o neemu to me titilo odtkadsam doao u Europu: Porijeklom sam iz idovske obitelji te potujem

nau vjeru. Djedova predanost judaizmu uvijek me nadahnjivala kaodijete. Za svojih putovanja, izuavao sam Svetu Toru i Kabalu te u njimapronaao nadahnue i mudrost. Pa ipak, Isusov ivot i uenja ganuli sume do suza. Njegova mudrost, samilost i ljubav prema Bogu duboko sumi u srcu. Rekavi to, osjetio sam nelagodu, jer ni s kim do tad nisampodijelio ove misli. Na to me redovnik ohrabrio svojim dobrostivimoima, pa sam nastavio: U prolosti, krani su u vie navrataprogonili idove. Neki suvremeni krani mrze idove jer misle da suubili Isusa. Osjetio sam to i na svojoj koi. A opet, postoje idovi kojipreziru krane te ne shvaaju ozbiljno Isusa Krista. U sjeanje su minavrle slike iz prolosti. Gledao sam plamiak u fenjeru i upitao ga:emu toliki nesklad izmeu ljudi koji tee voljeti istoga Boga? Izdajemli svoje idovske pretke time to osjeam duboko potovanje premaIsusu?

Stari je redovnik svoju ruku poloio na moju. Pogledao je k nebu

traei prave rijei te na tren sklopio oi u tiini. Zatim ih je otvorioi rekao: Dijete moje, Bog je jedan. Sve nas religije ue da ga volimo isluamo. Radi slabe vjere, ega ili politike, ljudi se bore oko povrnih


51/367

32

razlika. Tijekom pedeset godina meditacije, molitve i davanja milodara,otkrio sam da se Boja ljubav ljudima ukazuje na razne naine. Mnogeduhovne tradicije imaju svece koji rtvuju vlastite ivote zbog ljubaviprema bogu i dobre volje prema ljudima. Gladei bradu dok je dubokorazmiljao, glas mu je zadrhtao: Ja vjerujem da je Isus Krist Bojisin i moj Spasitelja. Moe biti da Bog po svojoj volji posveene idovenadahnjuje vjerom drugaije nego mene. Nastavio je o tome kako sunas Mojsije i proroci pouili da volimo Boga svim svojim umom, srcemi duom te da je Isus pouavao istom i nije doao promijeniti zapovijed,ve je ostvariti. Zato da se mrzimo i svaamo? nastavio je. Isti seput moe pojaviti u raznim oblicima, no kraljevstvo Boje zajedniki

je cilj. Oni koji unose pomutnju, ljudi su ograniena uma. Onda mi jeostavio ruku i s ljubavlju me pogladio po glavi: Ne mui se odve, sinemoj, ti si iskren. Bog e te voditi.

To to mi je rekao dirnulo me duboko u srce.

Jedan drugi dan, Gary i ja smo naili na samostan u kojemu suredovnici meditirali u katakombama punim kostiju njihovihprethodnika. U nekim odajama nalazila su se uredno sloene hrpe

nainjene od stotina ljudskih lubanji i nebrojenih ljudskih kostiju. Udrugim pak sobama vidjeli smo umjetniki posloene kosti od kojihsu bili nainjeni cvjetni uzorci, namjetaj pa ak i lusteri. Jedan nam jestariji redovnik, koji je sjedo pored nas, ovako objasnio odgovarajuina na upi: Na ovome mjestu razmiljamo o nestalnosti tijela injegovih vezanosti. To nam pomae nadii njegove kunje i potraitiokrilje u kraljevstvu Bojem. Pomno smo ga sluali. Kad smo zalidublje u katakombe, vidjeli smo kosture ouvane u cijelosti, odjeveneu odore redovnika, koji su pokazivali prema znaku na kome je pisalo:Vi ste sad, kako smo neko bili mi. Mi smo sad, kako ete vi tek biti.

Usprkos duhovnim susretima, materijalni me svijet nastaviomamiti. Jednoga smo popodneva Gary i ja zalutali u neku rimskuknjiaru. esto bi svraali u knjiare i pregledavali knjige traeinadahnjujue retke. Toga me dana posebno privukla knjiga: Kako

svirati blues na usnoj harmonici Listajui je, naao sam poglavljao stilovima velikih majstora te meu njima skladbe svih mojihomiljenih izvoaa: Sonny Boy Williamson, Little Walter, Howling


52/367

33

Wolf, Jimmy Reed, Slim Harpo, Sonny Terry, Junior Wells, John Mayall,Paul Butterield i drugi. inilo mi se to savrenim prirunikom zaovo putovanje, no nisam si ga mogao priutiti. Hou li ikad opet naitakvu knjigu? Mislio sam da neu.

U tom me trenu svladala moja nia priroda. Paljivo sam se osvrnuolijevo i desno, strpao knjigu ispod majice te ietao. Kad smo se vratilina brdace gdje smo obino spavali, pokazao sam blago Garyju. On senasmijao i odobrio.

Nekoliko dana kasnije, posjetili smo Baziliku svetog Petra na dankad je Papa drao propovijed. Onda smo satima lutali Rimom doknismo stigli do neke krasne crkvice. Sjeli smo na stare, teke, pomno

izrezbarene drvene klupe i proveli sat vremena zahvalno meditirajuii molei u svetitu nalik spilji uz meko svjetlo svijea.Potom smo krenuli dalje ne bi li zaustavili koji automobil. Zastali

smo na jednom od zakrenih rimskih krianja. Tad mi je Gary pokazaovrlo detaljno izrezbareno drveno raspelo s Isusom. Ja sam ga primio,zadivljen njegovom ljepotom. Odakle ti to? upitao sam.

Iz one crkvice. Bilo je u ispovjedaonici, veselo je odgovorio Gary.to?! Brzo sam mu ga bacio natrag. Ukrao si iz Boje kue? Kako

si mogao? Sramim te se.Garyjeve su se oi zaarile. A tko si ti da mi propovijeda? Zar nisi

ukrao onu knjigu o harmonici? Ne budi licemjeran.Imao je pravo. Osjeao sam se posramljen i poraen. Nisam ga imao

pravo suditi, ali morao sam neto rei: Da, ukrao sam je, ali sam jeuzeo s mjesta koje zarauje novac, ne iz svetita.

Gary se zajapurio. Povikao je i nadglasao buku rimskoga prometa:Crkva je jedno od najveih poslovnih lica na planetu. Zaraujemilijarde dolara, a onu je knjiaricu vjerojatno otvorio neki religiozanovjek koji jedva spaja kraj s krajem. Dok smo se svaali, oko nas seskupila gomila pjeaka i poneki automobil koje je zanimao na sukob.

Ja sam pokuao nadglasati motor autobusa: Moda je tako, ali mismo u toj crkvi oboavali Boga. Jednostavno ne mogu podnijeti da siod svih mjesta na kojima smo bili ba to odabrao za krau. Molim te,brate, vrati raspelo. Uini to za mene.

Na to se Garyjev bijes istopio u miran osmijeh. Zagrlio me, ispriaose i pristao ga vratiti.I meni je ao. Znam da nisam u pravu, ali hvala ti.


53/367

34

Onda smo oboje stopirali natrag do one crkvice i vratili ukradenikri. U nau umu vratili smo se tek nou. Smijali smo se naoj svaii sloili se da je produbila nau vezu i dokazala obostranu odanost.Leao sam u vrei za spavanje licem okrenut prema zvjezdanom nebui sam se na sebe ljutio. Kakav li sam samo licemjer. Zar nisu upravolicemjeri pribili Isusa na taj kri? Nepoteno je propovijedati drugimaono to ega se sm ne dri. Kao da mi je itao misli, Gary prekinetiinu: Monk, molim te nemoj vratiti knjigu o harmonici. Svima sesviaju nove pjesme koje svira. Posluao sam ga i zadrao knjigusve dok iz nje nisam nauio sve to sam mogao. Neposredno prijenaeg odlaska iz Rima, vratio sam se u onu knjiaru i stavio je na

policu s koje sam je neko uzeo.Ba kao i drugdje, i u Rimu sam naao utoite na obali rijeke.Gledao sam s jedne na drugu obalu Tibera i mislio na rijeku koja jetekla kroz uspon i pad Rimskoga Carstva te se nastavila i nakon njega.Narataji i civilizacije su nestali na njenim obalama, a velebne rimskegraevine su se uruile. A Tiber je sve to vrijeme tekao i nosio mudrostkoju sam elio imati. Dok sam promatrao njegov rijek, razmiljaosam o radostima, tugama i kunjama boravka u Italiji. Sjetio sam se

sirotog opljakanog Jima, naeg dobrotvora vojnika. Pomislio samna neprocjenjiv blagoslov koji sam dobio u katedrali Santa Mariadel Fiore. Potom su me misli ponijele k Irene, njenom anelu kojegasam smatrao preprekom na svom putu. U umoru rijeke, oglasila se imudrost onoga franjevca koju sam uo u podzemnoj odaji. Posramiosam se vlastitog licemjerja kad sam osudio najboljega prijatelja koji jeukrao ist

Radhanath Swami - U Potrazi Za Domom

Documents

Transcript of Radhanath Swami - U Potrazi Za Domom