Prof. dr. sc. Goran Tomaevi, MEUNARODNO PRAVO I KAZNENI POSTUPAK1Izvorni znanstveni radRad predstavlja dio nedovrenog teksta udbenika koji e pod naslovom Kazneno procesno pravo biti objavljen 2009. godine, dakle nakon oekivanog stupanja na snagu novog hrvatskog Zakona o kaznenom postupku koji je u pripremi.

I. poglavlje: Znaaj meunarodnog prava za kazneni postupak

1.

Openito o meunarodnom pravu

Meunarodna su pravna pravila2 vaan izvor kaznenoga procesnog prava. Stoga emo najkrae navesti kako je meunarodno pravo skup pravnih pravila kojima se pravno reguliraju odnosi meu dravama, te odnosi u meunarodnoj zajednici uope. Za nae je potrebe ovdje vano navesti kako se spomenuta grana prava s obzirom na izvore bitno razlikuje od kaznenog procesnog prava ili kaznenog prava u irem smislu. Dok u kaznenom pravu vrijedi naelo zakonitosti koje ukazuje na zakonski propis kao jedini prihvatljivi formalni izvor prava, u meunarodnom su pravu izvori preteito meunarodni ugovori, zatim propisi prihvaeni od meunarodne zajednice, te, na kraju, openito prihvaeni, ali pravno neregulirani naini ponaanja koji ine obiajno meunarodno pravo. Budui smo naveli kako je i meunarodno pravo izvor kojim se moe pravno regulirati kazneni postupak, to moemo zakljuiti kako izvori kaznenog procesnog prava, posredno zbog primjene meunarodnog prava, ne moraju uvijek biti zakonski propisi. To, primjerice, moe znaiti da e se neka procesnopravna pitanja moda rjeavati primjenom obiajnog prava.3 Iako u prvom trenutku neprihvatljiv, jer moe biti protivan zahtjevima postavljenim unutarnjim pravom, ovaj zakljuak najbolje ukazuje koliki je danas znaaj meunarodnog prava ak i na podruju kaznenog postupanja, koje je, tradicionalno, bilo smatrano posljednjom oazom iskljuivog dravnog suvereniteta.

2.

Meunarodno pravo o ljudskim pravima i kazneni postupak

1

2

3

Rad je objavljen u Zborniku radova PFS (br. 3-4/2004, str. 199 -222) pod naslovom Temeljni instituti medjunarodnoga kaznenog procesnog prava. Koristimo izraz "pravna pravila", a ne "pravni propisi", jer pravila, osim propisa meunarodnih ugovora, obuhvaaju i obiajno pravo. Primjerice pitanje opsega procesnog imuniteta konzularnih dunosnika kojima se danas, temeljem obiajnog meunarodnog prava nastalog dugogodinjom primjenom, priznaje imunitet kao i diplomatskim agentima, iako im pisano meunarodno pravo takav opseg imuniteta ne priznaje.

U ve poznatim raspravama o odnosu drave prema pravima graana u kaznenom postupku, istaknuto je kako "... politika vlast mora biti ograniena individualnim pravima ovjeka da bi se sprijeila samovolja ... i ostvarila ravnotea moi ...".4 Ovaj zakljuak potvruje veliki broj meunarodnih pravnih akata kojima se tite temeljna ljudska prava, posebice tijekom ili u svezi s kaznenim postupkom.5 Skup ovih meunarodnopravnih propisa naziva se meunarodnim pravom o ljudskim pravima. Ovo pravo, dakako, ima odluujui znaaj u odnosu na unutarnje propise o kaznenom postupanju - naime, drave potpisnice donosei svoje propise o kaznenom postupku, moraju pravno zatiti temeljna ljudska prava odreena meunarodnim pravom. To su ona ljudska prava koja domaa drava, dakle, mora "ugraditi" u svoj pravni sustav. To su, navodei najvanija, ova ljudska prava: a) zabrana muenja, te okrutnog i neovjenog postupanja; b) pravo na osobnu slobodu i sigurnost od samovoljnog uhiivanja i pritvaranja; c) pravo na sudsku zatitu to obuhvaa: pravo na javno i pravino suenje pred neovisnim, nepristranim i zakonom odreenim sudom bez odlaganja; pravo na sudski postupak koji e se temeljiti na presumpciji okrivljenikove nedunosti i u kojem e biti priznata tzv. minimalna prava obrane;6 d) pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog ivota. 3. Meunarodno kazneno procesno pravo

Zbog ega se, dakle, meunarodno pravo pojavljuje kao izvor kaznenom procesnom pravu? Mogu li naa tijela kaznenog postupanja zaobii pravne odredbe meunarodnog prava i umjesto njih primjeniti domae zakonske propise kojima se regulira kazneno postupanje? Ova su pitanja danas kod nas, iz praktinih razloga, vrlo znaajna pa emo se na njima kratko zadrati. Najprije, prihvaeni se meunarodni ugovori, temeljem ustavne odredbe, kao to smo to ve naveli, smatraju dijelom naeg unutarnjeg pravnog poretka koji je, po svojoj pravnoj snazi, iznad zakona. Stoga dravna tijela meunarodno pravo primjenjuju kao domae pravo koje je, po svom rangu, iznad zakona. To znai da e se meunarodni ugovor primjenjivati ak i ako je protivan zakonu. Ovaj zakljuak vrijedi i kod primjene neugovornih pravnih pravila meunarodnog prava koja u domaoj zemlji nisu izriito prihvaena.8 Dalje, pravna obveza drave primjeniti meunarodno pravo postojala bi ak i ako ne bi bilo unutarnjih pravnih propisa koji takvu obvezu pravno odreuju.9 Naravno, nas ovdje ne zanimaju sva pravna pravila meunarodnog prava ve7 4 5

6

7 8 9

Tomaevi G., Krapac D. i Glui, S.: Kazneno procesno pravo, Udbenik za visoke kole, Zagreb 2005., str. 266. Primjer su slijedei meunarodni pravni akti: Opa deklaracija o pravima ovjeka OUN (1948.); Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.); Standardna minimalna pravila UN za postupanje sa zatvorenicima (1955.); Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966.); Konvencija protiv torture i drugih naina okrutnog, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (1984.); Europska zatvorska pravila (1987. i 2006.); Europska konvencija o sprjeavanju muenja i neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (1987.) To su pravo na obavijest o sadraju i razlozima optube i na pripremanje obrane, pravo na izbor branitelja, te na ravnopravnost s optubom u pogledu izvoenja dokaza, a posebno prilikom ispitivanja svjedoka. V. ranije, toka ...? Primjerice pravila obiajnog prava ili odluke Vijea sigurnosti OUN donesene bez suglasnosti domae drave. Neka drava, naravno, iz politikih ili drugih razloga, moe odbijati primjenu nekih odredbi meunarodnog prava. Time se, meutim, kre meunarodnopravne obveze to, u suvremenom svijetu sveope povezanosti, uz eventualne kratkotrajne politike probitke, najee dovodi do tekih posljedica. Kako pitanja meunarodnopravne odgovornosti drava spadaju u teoriju meunarodnog javnog, a ne kazneno-procesnog prava, to upuujemo itatelje na odgovarajuu literaturu iz toga podruja.

iskljuivo ona pravna pravila koja su izvor za kazneno postupanje. A time dolazimo do pojma meunarodnog kaznenog procesnog prava. To pravo ine meunarodna pravila o ustroju i postupanju meunarodnih kaznenih sudova, zatim pravila o temeljnim pravima osoba protiv kojih se priprema ili vodi kazneni postupak, te ugovorna ili obiajnopravna pravila kojima se regulira meunarodna pravna pomo, izruenje, imunitet, ustupanje kaznenog progona, transfer osuenika, te izvravanje stranih kaznenih presuda. Uz ovo, meunarodno kazneno procesno pravo utjee i na stvaranje, dopunjavanje ili izmjenu kaznenoprocesnih naela na kojima se temelji sustav kaznenog postupanja u nekoj zemlji. Na taj nain, dodue posredno, meunarodno pravo uvjetuje i neka rjeenja prihvaena unutarnjim, dakle domaim, kazneno-procesnim odredbama.10 Zbog spomenutog znaaja meunarodnih pravnih pravila za kazneni postupak nuno je, dakle, utvrditi postoje li pravila meunarodnog prava koja, u konkretnom kaznenom predmetu, treba primjeniti. Ako je, primjerice, potrebno odluivati o imunitetu, meunarodnoj pravnoj pomoi ili izruenju, tada se meunarodna pravna pravila koja treba primjeniti mogu razvrstati u tri skupine. To su: odredbe obiajnog meunarodnog prava kojima se, kako smo ve istakli, pravno reguliraju neke povlastice lanova diplomatskih misija u stranoj zemlji;11 odredbe multilateralnih (viestranih) meunarodnih ugovora12 kojima se odreuju meusobni odnosi potpisnica povezani uz neke ili sve spomenute kazneno-procesne institute, a pristupilo im je vie drava;13 odredbe bilateralnih (dvostranih) meunarodnih ugovora kojima se pravno reguliraju meusobni odnosi dvije drave potpisnice povezani uz kazneno postupanje. Kako bismo znali koji nas meunarodni ugovori obvezuju bitno je naglasiti kako je Hrvatska prihvatila sukcesiju14 meunarodnih ugovora bive SFRJ pod uvjetom da nisu suprotni hrvatskom Ustavu i pravnom poredku. To znai kako nas npr. obvezuju odredbe dva ugovora ve ranije sklopljena s Turskom: Konvencija o sudskoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima, te Konvencija o izruivanju, obje iz 1973. godine. Prihvaanjem sukcesije prihvaeni su i meunarodni ugovori koje je, takoer sukcesijom, prihvatila i biva SFRJ, pa tako Hrvatsku danas obvezuju brojni meunarodni ugovori.15 Sud, u dvojbi oko postojanja meunarodnog ugovora kao izvora za kazneno postupanje, moe zatraiti pojanjenje Ministarstva vanjskih poslova.1610 11

12 13 14

15

16

Primjer je naelo pravinog postupanja, koje je, pod utjecajem meunarodnog prava, prihvaeno i kod nas. Obiajno se pravo primjenjuje u odnosu na imunitete i danas, jer meunarodna konvencija koja regulira diplomatski imunitet nije obuhvatila sve diplomatske povlastice odreene obiajima, a uz to, ova konvencija ne mora ni biti potpisana od svih zemalja, pa se tada primjenjuje obiajno pravo. Ovo je ujedno jedini sluaj da obiajno, a ne zakonsko pravo predstavlja izvor za kazneno postupanje. Meunarodni se ugovori, neovisno o tome jesu li viestrani ili dvostrani, nazivaju i konvencijama. Npr. Konvencija o privilegijama i imunitetima OUN-a iz 1946. godine. Od lat. successio: zamjena, uzastopnost; radi se, dakle, o ugovorima koje je prihvatila biva drava, a danas obvezuju i Republiku Hrvatsku. Osim sukcesije, u meunarodnom je pravu mogua i akcesija (lat. accessio, pristup), dakle naknadno pristupanje meunarodnom ugovoru koji je ve ranije prihvaen od drugih drava. O sukcesiji v. odredbe Beke konvencije o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora, NN-MU br. 16/93. Ove ugovore, ovisno o vremenu nastanka, moemo podijeliti u etiri skupine. To su ugovori koje je: a) do 1918. g. prihvatila biva Srbija; b) od 1918. do 1941. g. sklopila prva Jugoslavija; c) od 1946. g. sklopila druga Jugoslavija; d) od 1991. g. prihvatila Republika Hrvatska. Informacije radi navodimo kako se meunarodni ugovori kod nas objavljuju u posebnom izdanju Narodne novine Meunarodni ugovori (NN-MU). Vei broj ugovora koji obvezuju Hrvatsku zainteresirani itatelj moe pronai u ovim odlukama: a) Odluka o objavljivanju mnogostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, NN-MU br. 1/92, 12/93, 4/94, 3/95, 4/98, 8/98, 14/88, 3/99 i 8/02. b) Odluka o objavljivanju mnogostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju pristupa (akcesije), NN-MU br. 3/95 i 8/02. c) Odluka o objavljivanju dvostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju

4.

Implementacijsko pravo

Drave, u pravilu, izvravaju svoje meunarodnopravne obveze i primjenjuju pravna pravila meunarodnog prava. Kako bi se primjena ovih pravila olakala donose se posebni unutarnji pravni propisi kojima se, sukladno zahtjevima meunarodnog prava, odreuju obveze i nain postupanja domaih tijela. Takvi unutarnji pravni propisi pojedine drave doneseni radi lake primjene meunarodnog prava ine tzv. implementacijsko pravo. U implementacijske propise kojima se olakava primjena meunarodnoga procesnog prava17 mogli bismo kod nas svrstati Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s Meunarodnim kaznenim sudom18, te Zakon o primjeni Statuta Meunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv meunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Ovi zakoni, zajedno s jo nekim drugim propisima unutarnjeg prava donesenim radi lake primjene meunarodnog kaznenog procesnog prava, ine nae implementacijsko kazneno procesno pravo.19 Meunarodno kazneno procesno pravo, naveli smo, regulira meunarodno kazneno sudovanje, te vane kaznenoprocesne institute - meunarodnu pravnu pomo, izruenje, imunitet, ustupanje i preuzimanje kaznenog progona, izvrenje stranih kaznenih presuda, te prijenos izvrenja kazne zatvora (transfer). Na svakom emo se od ovih instituta kratko zadrati napominjui kako oni mogu ali i ne moraju biti regulirani meunarodnim pravom. Ako o njima postoje meunarodnopravne odredbe one se primjenjuju unato postojanju odredbi unutarnjeg prava koje (moda i razliito) reguliraju ista pitanja. No, ukoliko za konkretan kazneni predmet ne postoje meunarodne odredbe koje reguliraju neko sporno pitanje, tada e se supsidijarno (dopunski) primjenjivati odredbe unutarnjeg prava.20 Stoga emo u daljim izlaganjima, iako raspravljamo o meunarodnom kaznenom procesnom pravu, pojanjavati i odredbe unutarnjeg prava ako se odnose na spomenute institute jer je uvijek mogua i njihova (supsidijarna) primjena. 5. Kazneno pravo Europske unije

U okvirima Europske unije takoer se postavilo pitanje donoenja zajednikih kaznenopravnih odredbi. Ovo je pitanje posebice povezano uz potrebu zatite financijskih interesa EU.21 Upravo iz tog razloga je ve 1995/96. g. bio izraen nacrt kaznenopravnih i procesnopravnih propisa kojima je cilj zatiti upravo spomenute financijske interese. Ovaj je nacrt nazvan Corpus juris, a izazvao je javnu raspravu koja i danas traje.22 Iako se ne radi o pozitivnopravnom tekstu Corpus juris predstavlja model koji bi u budunosti trebao posluiti kao poetna toka za stvaranje europskog kazenog prava. Nacrtom se predvia osam inkriminacija ponaanja posebno opasnih za

17 18 19

20

21

22

sukcesije, NN-MU br. 4/96 i 1/97. Primjerice primjena odredbi o izruenju okrivljenika Hakom sudu. NN br. 32/96. Tako bi uz spomenuti Ustavni zakon ... nae implementacijsko kazneno procesno pravo primjerice inile jo Uredba o uredu za suradnju s meunarodnim sudom pravde i Meunarodnim kaznenim sudom, te Odluka o osnivanju komisije za ratne zloine. Ako je primjerice potrebno u Hrvatskoj odluiti o izruenju ileanca koji se nalazi u Splitu, a izruenje trai njegova zemlja, primjeniti e se meunarodno pravo, dakle eventualni meunarodni ugovor o izruenju sklopljen izmeu ilea i Hrvatske. No, ako takvog ugovora nema, supsidijarno e se primjeniti odredbe ZKP-a koje reguliraju izruenje. Prema nekim podacima 10% prorauna EU za 2001. g., dakle oko 100 milijuna eura izgubilo se zbog razliitih kriminalnih aktivnosti. Nacrt prihvaen na sjednici redovite radne skupine eksperata i predstavnika udruga europskih pravnika za zatitu financijskih interesa EU odranoj 1999.g. u Europskom sveuilinom institutu (Firenza-Fiesole) objavljen je i na naem jeziku u izdanju Hrvatske udruge za europsko kazneno pravo pod naslovom Corpus juris 2000.

financijske interese EU,23 te se regulira kazneni postupak. Zamiljeno je da predloene odredbe u budunosti budu prihvaene kao nacionalno pravo, a kako bi ih prihvatile sve lanice EU to bi one imale stvarno znaenje nadnacionalnih odredbi jer bi se primjenjivale na podruju svih drava lanica EU. Time bi se zaobiao problem ograniavanja dravnog suvereniteta, jer bi drave primjenjivale svoje, a ne europsko (dakle naddravno) pravo. Ovaj dobro smiljeni prijedlog, meutim, morao je predvidjeti i stvaranje nekih zajednikih tijela kaznenog postupka koja bi imala nadlenost na itavom podruju EU. To su Europski sud pravde i Europsko javno tuiteljstvo (EJT). Dok je spomenutom sudu nadlenost vrlo ograniena s obzirom da se kazneni postupci vode pred nacionalnim sudovima,24 dotle je nadlenost javnog tuiteljstva morala biti ira kako bi se osigurao sustavni kazneni progon na itavom podruju EU.25 Europsko je javno tuiteljstvo, sukladno prijedlozima Corpus juris-a, tijelo neovisno o nacionalnim vlastima i institucijama EU. Na elu mu je europski ravnatelj kaznenih progona sa sjeditem u Bruxellesu, koji u svakoj zemlji lanici ima po jednog zamjenika sa sjeditem u glavnom gradu te drave. Znaaj EJT-a naglaava prijedlog odredbe po kojoj su mu "nacionalni javni tuitelji obvezni pruati pomo", a dodaje se i kako su nacionalne vlasti (policija, javni tuitelji, istrani suci, upravna tijela) kao i tijela EU26 duna izvjeivati EJT o djelima iz njegove nadlenosti. Europsko javno tuiteljstvo, sukladno prijedlogu teksta Corpus-a, ima ovlast provoditi istrage te zahtijevati od suda odreivanje pritvora ili sudskog nadzora. Sudske odluke donesene od nacionalnog suda (npr. uhidbeni nalog,27 presuda) imaju pravnu valjanost na cjelokupnom podruju EU.28 Unato nastojanju da se nadnacionalnim kaznenopravnim rjeenjima to manje ogranii suverenost pojedinih drava, prijedlozi Corpus juris-a nisu naili na iroko odobravanje drava lanica.29 Zato moemo zakljuiti da je, makar za sada, predloeni tekst Corpus iuris-a samo prvi korak u pravcu stvaranja jedinstvenog europskog kaznenog prava.

II. poglavlje: Meunarodno kazneno sudovanje 6. Opa napomena

Svjesni kako meunarodno sudovanje, pa ak i kazneno, tek djelomino spada u okvire ovoga rada, navesti emo samo temeljni pregled pojmova i nekih pitanja koja povezuju meunarodno sudovanje s kaznenim postupkom. Pri tome emo se kratko zadrati na razvitku i primjeni ideje o meunarodnom kaznenom sudovanju, na tzv. ad hoc sudovima, na stalnom23

24

25

26

27

28

29

Prijevara na tetu financijskih interesa Europskih zajednica, prijevara u natjeaju, pranje novca i prikrivanje, zloinaka organizacija, primanje i davanje mita, zlouporaba slubenih ovlasti, zlouporaba povjerenja i odavanje slubene tajne. Opet iz razloga to ueg ograniavanja suvereniteta drava lanica. Tako se predvia da Europski sud odluuje samo o opim pitanjima tumaenja, primjene ili nadlenosti Corpus juris-a. Tako l. 18. st. 1. navodi kako se "podruje drava lanica EU za svrhe istrage, kaznenog progona, suenja i izvrenja kaznenih sankcija za prije propisana kaznena djela smatra jedinstvenim pravnim podrujem". Posebice Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF prema engl. nazivu The European Office for the Fight against Fraud). Uhidbeni nalog izdaje tzv."sudac sloboda" koji je jedini ovlaten odluivati o ograniavanju ili oduzimanju osobnih prava. Ovo izlaganje o istrazi prema Corpus juris-u koju vodi EJT, a "sudac sloboda" jami temeljna prava okrivljeniku zanimljivo je i stoga to postoje miljenja kako bi ovakav tip istrage trebalo primijeniti i kod nas. To znai da bi istraga, u najveem dijelu, iz nadlenosti istranog suca prela u nadlenost dravnog odvjetnika. Prema podacima kojima raspolaemo od 15 drava lanica EU iz vremena nastanka nacrta samo je 5 podralo projekt Corpus juris, 5 se nije izjasnilo, dok je 5 izriito odbilo ideju o osnivanju EJT-a.

meunarodnom kaznenom sudovanju, na mjeovitim meunarodnim kaznenim sudovima, te na esto neuoenim, ali bitnim razlikama izmeu meunarodnog i meunarodnog kaznenog sudovanja.

7.

Ideje o meunarodnom kaznenom sudovanju

Meunarodno je kazneno sudovanje rezultat spoznaje da se poiniteljima nekih najteih kaznenih djela, ija su djelovanja najee motivirana pretpostavljenim "dravnim interesom", nee suditi u zemlji u ijem su "interesu" poinili kazneno djelo. Ovo sudovanje, dakle, ve po svojoj prirodi, znai zaobilaenje dravnog suvereniteta takve zemlje budui omoguava meunarodnom kaznenom sudu sudovanje unato nezainteresiranosti ili ak protivljenju drave u kojoj bi se kazneni postupak trebao provesti.30 Upravo zbog "naddravnog karaktera" ovog sudovanja kojim se ograniava suverenitet drava, ono se unato deklarativnom prihvaanju opravdanosti njegova postojanja, u stvarnosti teko uspostavlja. Potvruju to i brojna neuspjela nastojanja usmjerena na uspostavljanje meunarodnih kaznenih sudova.31 Tek nakon II. svjetskog rata formira se prvi meunarodni (vojni) kazneni sud radi kanjavanja poinitelja tono odreenih kaznenih djela. Takav sud, privremene nadlenosti, ustanovljen je do danas u jo nekoliko navrata povezano uz teka krenja meunarodnog prava, da bi tek nedavno bio formiran i prvi stalni meunarodni kazneni sud. Razvitak meunarodnog kaznenog sudovanja kretao se, dakle, od ideje o potrebi ovakvog sudovanja, preko privremenih meunarodnih sudova ustanovljenih povodom odreenih dogaaja u kojima su dravne strukture sudjelovale u poinjenju tekih kaznenih djela kojima se krilo meunarodno pravo,32 pa do ustanovljenja stalnog meunarodnog kaznenog suda. Stoga emo, kako bismo ukratko pojasnili ostvarenje ideje o meunarodnom kaznenom sudovanju, ovdje izloiti pojam privremenih i stalnog meunarodnog kaznenog suda. 8. Meunarodno "ad hoc" kazneno sudovanje

Privremeni meunarodni kazneni sudovi bili su, kako smo naveli, ustanovljavani povodom konkretnih dogaaja u okviru kojih su poinjeni brojni i teki zloini. Takve sudove povezane uz konkretne dogaaje nazivamo ad hoc sudovima.33 Osnovani su u Nirnbergu, Tokiju, Hagu i u Arui (Ruanda). Meunarodni vojni sud (Nirnberki sud, MVS) osnovan je Londonskim sporazumom i

30

31

32

33

O tome Krapac kae: Sudska je funkcija, poglavito u kaznenom pravu koje je najizrazitiji oblik dravnog monopola prisile, jedan od temeljnih elemenata dravnog suvereniteta. Stoga njezino preuzimanje od strane meunarodne zajednice znai u stanovitom smislu ogranienje suvereniteta drave i, u krajnjoj liniji, podvrgavanje dravne vlasti stranoj politikoj volji". Tako je Versajskim ugovorom iz 1919.g. predvieno izruenje ratnih zloinaca, no unato tome njemaki car Wilhelm II., koji se sklonio u Nizozemskoj, nikad nije bio izruen. Kasnije ubojstvo jugoslavenskog kralja Aleksandra u Marseju je 1937. g. dovelo do formuliranja antiteroristike konvencije koja je predviala djelovanje meunarodnog kaznenog suda, no ova konvencija nikad nije bila ratificirana. Propalo je i nastojanje da se kazne poinitelji turskog genocida nad Armenima tijekom I. svjetskog rata kada je ubijeno preko 300.000 ljudi, a jo je toliko stradalo tijekom deportacija. Teke povrede meunarodnog prava koje ine meunarodna kaznena djela povodom kojih sudi meunarodni kazneni sud pojanjenje su u okviru materije predmeta Kazneno pravo, pa se na pojmu i kategorizaciji ovih kaznenih djela ovdje ne zadravamo. Koristei terminologiju meunarodnog prava takva emo kaznena djela nazivati zloinima. Lat. ad hoc za to, s posebnom svrhom.

Statutom iz 1945. godine radi suenja tzv. velikim njemakim ratnim zloincima.34 Pri tome su kao meunarodni zloini odreeni zloini protiv mira, ratni zloini i zloini protiv ovjenosti. Opa skuptina UN naknadno je prihvatila naela izraena u Londonskom sporazumu i sudskoj presudi MVS-a kao opa naela meunarodnog kaznenog prava, to je posluilo kao meunarodno-pravni temelj za osnivanje suvremenih meunarodnih kaznenih sudova.35 Meunarodni vojni sud za Daleki istok (Tokijski sud) na isti nain i za iste zloine sudi glavnim japanskim ratnim zloincima. Osnovan je Deklaracijom zapovjednika udruenih sila iz 1946. godine. Meunarodni kazneni sud za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive Jugoslavije od godine 1991. (Haki sud, MKSJ, ICTY)36 osnovan je rezolucijom Vijea sigurnosti UN iz 1993. g.,37 a nadlenost mu je tono odreena kako mjesno (podruje bive Jugoslavije), tako i vremenski (zloini poinjeni nakon 1.1.1991.). Nadlenost MKSJ-a je odreena kao usporedna,38 a obuhvaa teke povrede "enevskog prava",39 povrede "hakog prava",40 genocid,41 te zloine protiv ovjenosti poinjene protiv civila.42 Ustroj suda, pravni poloaj stranaka, tijek postupka i druga postupovna pitanja regulirana su Statutom MKSJ-a.43 Zanimljivo je navesti kako, sukladno anglo-amerikoj pravnoj tradiciji, pravila o postupku i dokazima nisu regulirana pravnim propisima statutarne prirode, ve ih samostalno, na opoj sjednici, donose suci MKSJ-a.44 Meunarodni kazneni sud za Ruandu (MKSR, ICTR),45 kao i MKSJ, osnovan je rezolucijom Vijea sigurnosti iz 1994. godine. Vremenska mu je nadlenost ua (sudi za meunarodne zloine poinjene od 1.1. do 31.12.1994.g.), a mjesna neto ira jer se odnosi na Ruandu i susjedne zemlje. Nain postupanja i dokazivanja, te ustroj suda odgovaraju ve navedenimPojam veliki ratni zloinac odreen je Moskovskom deklaracijom iz 1943. godine. Tako je ovim pravnim aktom bilo predvieno kako e poinitelji ratnih zloina odgovarati u zemljama u kojima su poinili zloine (uz obveznu ekstradiciju), dok e poinitelji zemljopisno neodreenih zloina (veliki ratni zloinci) biti sueni pred posebnim meunarodnim kaznenim sudom. Krapac, sasvim opravdano, osnivanje MVS-a smatra epohalnim dogaajem u meunarodnom kaznenom pravu. Naziv ovoga suda na engleskom jeziku je The International Tribunal for the Prosecution of Persons Responsible for Serious Violations of International Humanitarian Law Committed in the Territory of Former Yugoslavia since 1991. Stoga i kratica ICTY. Radi se o prvom meunarodnom kaznenom sudu koji je ustanovila meunarodna zajednica. Stoga se ovaj Sud po nainu osnivanja razlikuje od Nirnberkog suda kojeg su ustanovile sile pobjednice. Usporedna (paralelna) nadlenost znai kako MKSJ moe suditi ak i ako je za isto djelo i istom okrivljeniku ve sudio domai sud. No, ta je mogunost ograniena, pa moemo govoriti i o supsidijarnoj paralelnoj nadlenosti MKSJ-a. Ovaj sud, naime, moe suditi ve ranije od domaeg suda osuenoj osobi za isti zloin "... samo ako je djelo za koje je suena bilo okvalificirano kao obino kanjivo djelo ili je postupak pred nacionalnim sudom voen pristrano, neobjektivno ili nemarno". Radi se o povredama enevskih konvencija o humanizaciji rata iz 1949. godine koje se povrede smatraju ratnim zloinima. Ove se povrede, dakle ratni zloini mogu poiniti za trajanja rata, oruanog sukoba ili okupacije i to protiv civilnog stanovnitva, ranjenika i bolesnika ili protiv ratnih zarobljenika. Mogu se sastojati u ubijanju, muenju ili neovjenom postupanju, nanoenju velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja, u primjeni mjera zastraivanja i terora, uzimanju talaca, kolektivnom kanjavanju, pljaki stanovnitva i sl. Radi se o povredama zakona (Hake konvencije iz 1899. i 1907.g.) i obiaja rata. O pojmu genocida v. odgovarajue dijelove materije predmeta Kazneno pravo, te Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine. Zloini protiv ovjenosti pojmovno su odreeni presudom MVS-a, ija naela su, kako smo ranije naveli, odlukom UN-a postala dio meunarodnog obiajnog prava. Tekst Statuta prihvaen 1993. g. ve spomenutom Rezolucijom Vijea sigurnosti. Izmijenjen je i dopunjen 1998., 2000. i 2002. godine. Tekst Pravila o postupku i dokazima prihvaenih 1994. g. izmijenjen je i dopunjen do 2002. godine ak 27 puta. Svi temeljni pravni dokumenti MKSJ-a u vaeem tekstu mogu se pronai putem interneta na adresi: http://www.un.org/icty/index-b.html Engl. The International Criminal Tribunal for Rwanda (ICTR).

34

35 36

37

38

39

40 41

42

43

44

45

podacima o MKSJ-u. Sjedite MKSR-a je u Arushi (Tanzanija). Na kraju ovog kratkog izlaganja o meunarodnim kaznenim ad hoc sudovima moemo zakljuivati i o razlikama meu njima - dok su sudovi nastali neposredno nakon II. svjetskog rata (sudovi u Nirnbergu i Tokiju) osnovani od pobjednikih drava, suvremeni su sudovi (u Hagu i Arushi) utemeljeni od meunarodne zajednice sukladno Povelji UN.46 Uz ovo, pred sudove u Nirnbergu i Tokiju postavilo se pitanje potivanja naela legaliteta s obzirom da neka od kaznenih djela povodom kojih se vodio kazneni postupak nisu kao takva bila poznata u vrijeme poinjenja, kao npr. zloini protiv ovjenosti. MKSJ i MKSR, suprotno ovome, odluke donose oslanjajui se na vrste materijalnopravne temelje - meunarodno i unutarnje kazneno pravo poznavalo je ve prije poinjenja sva kazna djela za koja su ovi sudovi nadleni. 9. Stalno meunarodno kazneno sudovanje

Razvitak meunarodnog kaznenog sudovanja uope mogli bismo prikazati kretanjem od Nirnberga do Haga. Posljednju toku u tom kretanju predstavlja osnivanje Meunarodnog kaznenog suda (MKS, ICC).47 Sud je osnovan 1998. g. na diplomatskoj konferenciji u Rimu,48 a za sjedite suda odreen je Hag.49 Stvarna nadlenost suda ograniena je na najtee meunarodne zloine (genocid, zloini protiv ovjenosti, ratni zloini i zloini agresije),50 dok je mjesna nadlenost odreena teritorijem drava lanica konvencije kao mjestom poinjenja zloina. Iznimku predstavlja suenje po zahtjevu Vijea sigurnosti UN ak i u predmetu u kojem je djelo poinjeno na podruju drave koja nije lanica konvencije.51 Sud postupa temeljem Pravilnika o postupku i dokazima kojega, za razliku od MKSJ i MKSR, ne donose suci, ve Skuptina drava lanica i to dvotreinskom veinom. Iako se predvia supsidijarna nadlenost MKS-a u odnosu na sudove drava lanica, ovaj sud uvijek moe preuzeti postupak ako drava ne moe ili nee to uiniti, ako je postupak provela radi zatite poinitelja ili provedeni postupak nije bio pravedan, neovisan ili nepristran, te ako se vodio neopravdano dugo. 10. Mjeovito meunarodno kazneno sudovanje Nakon vojnih kaznenih sudova ustanovljenih nakon II. svjetskog rata (Nirnberki i Tokijski sud), te suvremenih ad hoc i stalnih kaznenih sudova (MKSJ, MKSR i MKS) meunarodnim se pravom, od nedavno, ustanovljava i tzv. trea generacija kaznenih sudova. To su tzv. mjeoviti kazneni sudovi.52 Radi se o sudovima koje bi prema njihovim obiljejima mogli postaviti izmeu nacionalnih i meunarodnih sudova. Naime, ustanovljavaju se odlukama meunarodne zajednice kojima najee prethodi suglasnost drave na ijem se podruju sudovi formiraju. Suci su kako46 47 48

49

50

51

52

Postoje miljenja kako tekst Povelje ne daje meunarodnoj zajednici ovlast formirati kazneni sud. Engl. The International Criminal Court (ICC). Na konferenciji je prihvaen Zavrni dokument kojim je uspostavljen MKS, te je prihvaena konvencija koja sadri Statut MKS-a. Osnivanju Suda prethodilo je mukotrpno nastojanje tzv. Ad hoc odbora za uspostavu MKS-a UN-a koji je morao uskladiti vrlo razliita stajalita drava. Prijedlog Statuta sadravao je 116 lanaka uz koje je istaknuto ak oko 1300 varijanti, amandmana ili alternativnih prijedloga. Radi izbjegavanja nesporazuma bolje je meunarodne sudove oznaavati tonim nazivom ili kraticom nego ih odreivati prema njihovu sjeditu. Ukoliko bi ih oznaavali prema sjeditu, to je u medijima uobiajeno, tada ne bismo znali koji je sud Haki sud. To, naime, moe biti MKSJ ali i MKS, a kako emo kasnije navesti, i neki drugi meunarodni sudovi (npr. Meunarodni sud pravde u Hagu). Prijedlozi o proirenju nadlenosti MKS-a i na druge meunarodne zloine (npr. na terorizam i trgovinu drogom) nisu bili prihvaeni. Ovakvo postupanje mogue je i bez zahtjeva Vijea sigurnosti ukoliko je okrivljenik dravljanin neke od drava lanica. Ovi se sudovi u literaturi nazivaju jo i internacionaliziranim domaim sudovima ili sudovima hibridima (internationalized domestic tribunals, hybrid courts).

stranci tako i domai dravljani, a nadleni su za suenja zbog tekih krenja meunarodnog (posebice humanitarnog), te prava o ljudskim pravima. Prilikom suenja ovi sudovi primjenjuju kako meunarodno tako i domae pravo.Navodimo kratke podatke o mjeovitim kaznenim sudovima.

a)

U Istonom Timoru, zbog vala nasilja nastalog 1999. g. nakon povlaenja indonezijskih snaga, prijelazna je uprava (UNTAET)53 ustanovila Posebna vijea za ozbiljne zloine sastavljena od jednog domaeg i dva meunarodna suca. Ova su sudska vijea nadlena za suenja zbog genocida, ratnih zloina, zloina protiv ovjenosti, ubojstava, te seksualnih delikata i muenja. Zanimljivo je navesti da tijekom suenja primjenjuju domae pravo osim ako je ono suprotno meunarodno priznatim standardima o ljudskim pravima. Na Kosovu se takoer, po povlaenju jugoslavenskih snaga 1999. g., uspostavlja meunarodna uprava (UNMIK),54 koja najprije meu domae suce i tuitelje, zbog sluajeva neobjektivnosti prilikom odluivanja, imenuje dva meunarodna suca i tuitelja (veljaa 2000. g.), da bi u prosincu 2000. g. ustanovila posebna sudska vijea u kojoj su veina meunarodni suci. Izaslanik glavnog tajnika UN na elu UNMIK-a ovlaten je donositi uredbe o ustroju sudova i nainu kaznenog postupanja. Nadlenost sudskih vijea ovim je uredbama vrlo iroko odreena - mogu, naime, preuzeti i rjeavati bilo koji kazneni predmet iz nadlenosti domaih sudova.55 Specijalni je sud temeljem sporazuma vlade i UN-a (dakle mjeoviti sud) ustanovljen i u dravi Sijera Leone 2002. g. Sudi za zloine poinjene tijekom graanskog rata pri emu se predvia usporedna nadlenost nacionalnih i Specijalnog suda uz primat potonjeg. Zanimljivo je navesti kako je sud nadlean za sve osobe starije od 15 godina.56 Mjeoviti sudovi postoje i u Bosni i Hercegovini. Naime tamo od 2004. g., domai sud nadlean i za ratne zloine, kod ovakvih postupaka57 sudi u vijeima u kojima veinu ine meunarodni suci. Osim meunarodnih sudaca u Tuiteljstvu BiH djeluju i meunarodni tuitelji, a sve ih imenuje Visoki predstavnik za BiH.58 U Kambodi, gdje je od 1975. do 1979. ubijeno ak 1.700.000 ljudi (21% stanovnika), UN od 1999. g. zahtijeva suenje voama Crvenih Kmera. Vlada ove zemlje, meutim, odbija stvaranje posebnog suda, ali je suglasna s ustanovljavanjem posebnog sudskog vijea unutar nacionalnih sudova u kojem bi sudili meunarodni suci, a isto rjeenje prihvaa i za tuiteljstvo. Ono se, temeljem sporazuma izmeu UN-a i Kambode, dakle prema odredbama meunarodnog prava, primjenjuje od 2005. godine. Istovremeno Kamboda donosi Zakon o ustanovljavanju izvanrednog sudskog vijea, pa tako implementacijskim pravom pospjeuje primjenu sporazuma.

b)

c)

d)

e)

53

Ova je uprava formirana rezolucijom (1272) Vijea sigurnosti UN. Vie o ovim mjeovitim sudovima v. na www.jsmp.minihub.org 54 Rezolucijom 1244 Vijea sigurnosti UN. 55 Na Kosovu je krajem 2003. g. djelovalo 13 meunarodnih sudaca i 14 tuitelja. 56 Najvei broj tekih kaznenih djela u toj su zemlji poinili upravo maloljetnici unovaeni u velikom broju. Vie o ovome v. na http://www.sc-sl.org/documents.html 57 Za ova je kaznena djela predviena primarna nadlenost MKSJ-a. 58 Svi bi meunarodni suci i tuitelji trebali u ovoj zemlji biti zamijenjeni domaim i to do 2009. godine. Vie o ovome v. na http://www.ohr.int/ohr-dept/rule-of-law-pillar/pdf/wcc-project-plan-201004-eng.pdf

11. Meunarodno i meunarodno kazneno sudovanje Meunarodno sudovanje iri je pojam od meunarodnog kaznenog sudovanja. Naime, uz kazneno sudovanje koje obuhvaa kaznene postupke koji se vode pred meunarodnim kaznenim sudovima (ad hoc ili stalnim) protiv osoba okrivljenih kako su poinili zloine iz nadlenosti ovih sudova, meunarodno sudovanje moe obuhvatiti i rjeavanje sporova meu dravama ili utvrivanje povreda temeljnih prava ovjeka u nekoj dravi. U ovim sluajevima ne provodi se kazneni, ali se ipak provodi sudski postupak. Mogli bismo, govorei o razvitku meunarodnog sudovanja, navesti kako je ono nastalo mnogo ranije nego meunarodno kazneno sudovanje, 59 koje je, dakle, samo podvrsta meunarodnog sudovanja uope. S namjerom pojanjenja odnosa meunarodnog i meunarodnog kaznenog sudovanja ukratko emo spomenuti dva meunarodna suda koja ne provode kazneni postupak ali ipak, nakon provedenog sudskog postupka (radi se dakle o meunarodnom sudovanju), donose odluke koje mogu biti povezane s kaznenim sudovanjem. a) Meunarodni sud pravde (MSP, ICJ)60 osnovan je Poveljom UN i glavno je sudbeno tijelo ove meunarodne organizacije (23:249). Sjedite mu je u Hagu a rjeava sporove meu dravama, te, na zahtjev meunarodnih tijela, daje savjetodavna miljenja o odreenim pravnim pitanjima. Sastavljen je od 15 sudaca koje bira Opa skuptina i Vijee sigurnosti UN. Postupak je pravno reguliran Statutom i Pravilima suda, a protiv odluke MSP nema pravnog lijeka. Ako drava odbije izvriti sudsku odluku druga drava u sporu moe o tome izvjestiti Vijee sigurnosti UN. Iako, kako smo naveli, MSP ne vodi kaznene postupke njegove odluke ipak mogu imati i kaznenopravni znaaj.61 Prilikom rjeavanja sporova MSP moe odluivati i o primjeni kaznenoprocesnih instituta.62 Time, iako MSP ne vodi kazneni postupak, odluka ovoga suda postaje vanim pravnim izvorom za nacionalno kazneno postupanje. b) Europski sud za ljudska prava (ESLJP)63 je meunarodni sud koji rjeava sporove povezane uz tumaenje i primjenu Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.64 Osnovan je 1959. g., a obveznu nadlenost ovog suda prihvatile su drave lanice spomenute konvencije. Iako ne vodi kaznene postupke ovaj sud odluuje povodom zahtjeva graana (fizikih osoba, nevladinih organizacija ili skupina pojedinaca), protiv drave u kojoj su im

59

60

61

62

63 64

Meunarodne arbitrae takoer su podvrsta meunarodnog sudovanja a spominju se jo 1899.g. u Konvenciji o mirnim nainima rjeavanja meunarodnih sporova. Konvencijom iz 1907. g. bio je predvien i Meunarodni sud za ratni plijen na moru. Engl. The International Court of Justice (ICJ). Ovaj je Sud zamijenio ranije postojei Stalni sud meunarodne pravde koji je 1922. g. osnovala Liga naroda. Tako su npr. sukladno Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. g. pred MSP-om pokrenuti postupci po tubi Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije (1993.g.), Hrvatske protiv SR Jugoslavije (1999.g.), te SR Jugoslavije protiv zemalja lanica NATO-a (1999.g.). Svi su ovi postupci, s iznimkom prvog, jo u tijeku. Primjer je spor izmeu SAD-a i Irana nastao zbog nepotivanja nepovredivosti prostora koje koristi diplomatska misija. Zanimljivo je ovdje navesti i postupak koji je pred MSP-om pokrenula Njemaka protiv SAD-a tvrdei kako su SAD povrijedile Beku konvenciju o konzularnim odnosima jer je nisu primjenile u kaznenom postupku voenom protiv brae Karla i Waltera LaGranda, to je smanjilo mogunosti obrane, pa su okrivljenici osueni na smrt i pogubljeni. Presudom u korist tuiteljice MSP je rjeio i vano procesnopravno pitanje o pravu okrivljenika da u postupku pred stranim sudom koristi pomo konzularnih dunosnika vlastite drave. Engl. The European Court of Human Rights. Konvencija je prihvaena od Vijea Europe 1950.g., a stupila je na snagu 1953. Hrvatska je konvenciju ratificirala 1997.g. (NN - MU 18/97), pa je kod nas stupila na snagu 1. studenoga 1998. Poslovnik Europskog suda za ljudska prava iz 1998.g. objavljen je u NN-MU 7/00 i 7/02.

povrijeena ljudska prava i temeljne slobode.65 Kako se ova prava i slobode pravnim propisima najvie ograniavaju upravo u kaznenom postupku, to su zahtjevi ESLJP-u esto usmjereni na povrede poinjene u ovom postupku.66 Zahtjev e Sud razmatrati samo ako su prethodno iscrpljena sva rasploiva pravna sredstva u dravi protiv koje je zahtjev podnesen, te ako je podnesen u roku od est mjeseci od dana donoenja konane odluke, to se, naravno, odnosi i na presudu iz kaznenog postupka.67 Na taj nain djelovanje ESLJP-a, osim to usmjerava zakonodavca prilikom pravnog reguliranja kaznenog postupka (u kojem propisima mora osigurati zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), moe znaiti i nastavak postupanja u kaznenom predmetu u kojem su tijela drave lanice povrijedila ljudska prava i temeljne slobode.68

III. poglavlje: Vaniji instituti meunarodnoga kaznenog procesnog prava 12. Meunarodna kaznenopravna pomo - pojam i vrste Meunarodnu kaznenopravnu pomo (ili meunarodnu pravnu pomo u kaznenim stvarima) ine sve radnje i mjere koje poduzimaju tijela kaznenog postupka jedne drave na zahtjev druge drave radi omoguavanja kaznenog progona, suenja ili izvrenja kazne u nekom kaznenom predmetu. U teoriji se ovakva meunarodna pravna pomo koja se, dakle, moe sastojati od bilo koje radnje i mjere kojoj je cilj meunarodna suradnja u kaznenim stvarima naziva meunarodnom pravnom pomoi u irem smislu rijei. Ova vrsta pravne pomoi moe se vriti ne samo tijekom kaznenog postupka (npr. ispitivanje svjedoka, prikupljanje dokaza za strana tijela kaznenog postupka, dostava izvjea o ranijem kanjavanju) nego i prije (npr. ustupanje kaznenog progona) ili poslije kaznenog postupka (npr. izvravanje strane kaznene presude). Meunarodna pravna pomo u uem smislu rijei, naravno, ui je pojam i obuhvaa samo dio pravne pomoi u irem smislu sastoji se u pruanju pomoi stranim tijelima kaznenog postupka iskljuivo tijekom trajanja kaznenog postupka (17:4). Ova se meunarodnopravna pomo u uem smislu naziva jo i "malom kaznenopravnom pomoi". Mi emo, elei o ovoj problematici govoriti to krae, daljim izlaganjima obuhvatiti samo najvanije pojmove. 13. Realizacija "male"meunarodne kaznenopravne pomoi65

66

67

68

I svaka drava lanica moe se obratiti Sudu povodom svake navodne povrede Konvencije od druge drave lanice. Npr. u predmetu Lamy protiv Belgije ESLJP je utvrdio kako okrivljenik mora imati pravo uvida u spis predmeta kako bi se mogao uspjeno braniti. Prema navodima iz tiska ESLJP je primio ukupno 340.000 tubi od kojih je najvei broj odbaen jer su podnesene unato nepostojanju predvienih uvjeta. Stoga je do danas doneseno svega 5000 presuda. Protiv RH tijekom 2004. g. su voena 33 postupka. Pri tome je 21 postupak okonan prijateljskom nagodbom (to znai kako su postojale povrede prava), u 11 predmeta su utvrene povrede ljudskih prava, a samo u jednom takva povreda nije postojala. V. Slobodna Dalmacija od 04.12.2005., lanak "U Strasbourg po poteno suenje". Prava i slobode, sukladno Konvenciji, su npr. pravo na ivot, zabrana ropstva i prisilnog rada, pravo na sigurnost i td. Sa stajalita kaznenog postupka, meu ostalim, znaajno je pravo na slobodu, pravo na poteno suenje, te pravo na djelotvoran pravni lijek koje je, Protokolom br. 7 Konvencije, posebno precizirano kao pravo na albu u kaznenim predmetima. Uz ova prava, navodi se i pravo na naknadu tete zbog pogrene presude, kao i pravo da se ne bude dva puta suen ili kanjen u istoj stvari.

Meu meunarodnopravnim propisima o pravnoj pomoi svakako najprije treba spomenuti Europsku konvenciju o uzajamnoj sudskoj pomoi u kaznenim stvarima iz 1959. g. koja od 1999. vrijedi i u naoj zemlji.69 Konvencija se odnosi na tzv. malu meunarodnu kaznenopravnu pomo (ili kaznenopravnu pomo u uem smislu), jer osigurava pomo tijekom kaznenog postupanja koja se sastoji u pribavljanju dokaza, dostavi predmeta, spisa, isprava ili informacija o kanjavanju dravi koja postupak vodi. Posebno istie naelo uzajamnosti (ili naelo reciprociteta) po kojem obveze jedne drave vrijede prema drugoj dravi samo ako se i ta druga drava pridrava istih obveza. Zamolbe kojima se trai pravna pomo dostavljaju se preko ministarstava pravosua, ali u urnim sluajevima mogu biti dostavljane i neposredno nadlenim tijelima kaznenog postupka.70 Sukladno pravilima o prostornom vaenju tijela zamoljene drave procesnu radnju poduzimaju prema vlastitim propisima, a prilikom vrenja radnje mogu dozvoliti i nazonost tijela drave koja je zamolbu poslala. Zamoljena drava, u tono odreenim sluajevima, moe odbiti pruanje pravne pomoi uz obvezu da odbijanje obrazloi.71 Pruanje "male" meunarodne kaznenopravne pomoi ee se predvia dvostranim meunarodnim ugovorima. Tako je primjerice Hrvatska ve 1994. g. sklopila takav ugovor s Republikom Slovenijom,72 a poslije toga i s nekim drugim dravama s podruja bive Jugoslavije.73 Naravno, meunarodna kaznenopravna pomo, o emu smo ve govorili, nije uvijek pravno regulirana meunarodnim pravom.74 U tom sluaju supsidijarno se primjenjuju odredbe domaeg prava.75 Kod nas je ovo pitanje regulirano odredbama Zakona o meunarodnoj pravnoj pomoi u kaznenim stvarima (ZOMPPO).76 Stoga emo se u daljim izlaganjima, govorei o pojedinim institutima meunarodnog kaznenog procesnog prava, neto due zadrati na ovim odredbama. 14. Ekstradicija Ekstradicija77 (izruenje) je predaja stranca ili osobe bez dravljanstva (apatrid) stranoj dravi radi suenja ili izdravanja kazne na koju je ve osuena. Ovakvo pojanjenje pojma upuuje na zakljuak kako se stranoj dravi ne mogu izruiti vlastiti dravljani. To potvruje i odredba l. 9. st. 2. URH-a koja zabranjuje izruenje hrvatskog dravljanina drugoj dravi. Pri tome se postavlja pitanje je li u skladu s Ustavom izruenje hrvatskih dravljana Meunarodnom

69

70 71

72

73

74

75

76

77

Konvencija je prihvaena u okviru Vijea Europe, a Hrvatska je, kao lanica Vijea, konvenciji pristupila (akcesija). Konvenciji je pridruen Dodatni protokol iz 1978. (NN-MU br. 4/99). U urnim se sluajevima zamolba moe dostaviti i putem Interpola. Odbijanje je dozvoljeno ako je zamolba upuena povodom poinjenja politikog ili fiskalnog kaznenog djela, te ako zamoljena drava ima razloga zakljuiti da bi udovoljavanje zamolbi naruilo njen suverenitet, sigurnost, pravni poredak ili bitne interese. Ugovor izmeu Republike Hrvatske i Republike Slovenije o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima, NN-MU br. 3/94. Ugovor izmeu Republike Hrvatske i Republike Makedonije o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima, NN-MU br. 1/97. Ugovor istog naziva sklopljen je i sa Saveznom Republikom Jugoslavijom (NN-MU br. 6/98 i 8/98). Radi se o situaciji kad zamolbu dostavlja drava s kojom domaa drava nije sklopila ugovor (mnogostrani ili dvostrani) o pruanju meunarodne pravne pomoi. Nepostojanje meunarodnih odredbi ne iskljuuje, dakle, pruanje meunarodne kaznenopravne pomoi. Odredbe domaeg prava stoga ukazuju na tenju prema meunarodnoj suradnji u kaznenim stvarima. Zakon je objavljen u NN br. 178/04, a stupio je na snagu 1.7.2005. Ovim su Zakonom ukinute odredbe l. 504. ZKP-a o primjeni gl. XXX. i XXXI. starog Zakona o krivinom postupku koje su se odnosile upravo na ovu materiju. Lat. extraditio od ex tradere, predati, uruiti.

kaznenom sudu za bivu Jugoslaviju (MKSJ)?78 Pozivanje na Ustavni zakon79 koji predvia predaju okrivljenika Meunarodnom sudu neovisno o dravljanstvu ne rjeava problem, jer se moe postaviti pitanje ustavnosti ustavnog zakona, naime pitanje moe li se ovim zakonom odreivati izruenje protivno Ustavu. Ne ulazei ovdje u sporno pitanje o rangu ovoga ustavnog zakona, ustavna formulacija o zabrani izruenja drugoj dravi odgovara na postavljeno pitanje o mogunosti izruenja hrvatskih dravljana Meunarodnom sudu. Ovaj sud, naime, nije dravni, pa izruenje Meunarodnom sudu nije izruenje drugoj dravi, dakle nije protuustavno.80 Ekstradicija je, kao oblik meunarodnopravne pomoi u irem smislu, takoer regulirana meunarodnim ugovorima. Tako se npr. regulira mnogostranom Europskom konvencijom o izruenju iz 1957. g. s Dopunskim protokolima iz 1975. i 1978. g.81 Konvencija odreuje sluajeve kod kojih se moe odbiti izruenje (ako je poinjeno politiko, vojno ili financijsko kazneno djelo),82 priznaje primjenu naela uzajamnosti (reciprociteta) u sluaju odbijanja ekstradicije83 i prava na odbijanje ekstradicije vlastitih dravljana. Predvia i zabranu ekstradicije treoj dravi to znai kako drava kojoj je ekstradicija izvrena ne moe izruenu osobu predati treoj dravi bez suglasnosti drave koja joj je ekstradiciju izvrila.84 Konvencija izriito predvia naelo specijaliteta po kojemu drava kojoj je izvrena ekstradicija moe suditi izruenoj osobi samo za ona kaznena djela zbog kojih je ekstradicija izvrena.85 Zanimljivo je navesti kako se postupak povezan uz odluivanje o ekstradiciji provodi sukladno zakonu zemlje od koje se ona trai. Ovdje se, suprotno uobiajenom, meunarodnim pravom predvia primjena unutarnjeg prava. U Konvenciji se izriito naglaava kako je ona, po svojoj pravnoj snazi, iznad dvostranih meunarodnih ugovora. Na ovaj se nain, dodue sporo, stvara supranacionalno partikularno meunarodno pravo.86 Kao i meunarodna kaznenopravna pomo u uem smislu, tako se i ekstradicija, osim mnogostranim, moe regulirati i dvostranim meunarodnim ugovorima. Primjer je Ugovor izmeu Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izruenju.87 Ne ulazei ovdje u sadraj pojedinih ugovora,88 zadrati emo se na odredbama naeg unutarnjeg prava o ekstradiciji. Ove odredbe, kako78

79

80

81 82

83

84 85

86

87 88

Toan naziv ovoga suda je Meunarodni kazneni sud za progon osoba odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive Jugoslavije od 1991. U daljem tekstu oznaavati emo ovaj sud kao MKSJ. Usputno, proirujui izlaganje, u nazivu bi umjesto izraza "za progon osoba", po naem miljenju, bolje odgovarao izraz "za suenje osoba". Radi se, naime, o sudu, a ne o tuiteljstvu. Radi se o Ustavnom zakonu o suradnji RH s meunarodnim kaznenim sudom (NN 32/96) kojega smo spomenuli pojanjavajui pojam implementacijskog prava. Rjeenje, oito povezano uz tumaenje, ne bi bilo ovako jednostavno kada bi Ustav openito zabranjivao izruenje hrvatskih dravljana, pri emu ne bi posebno navodio kome se izruuju. NN-MU br. 14/94. Hrvatska je pristupila ovoj Konvenciji (akcesija). Konvencija tono pojanjava znaenje ovih pojmova. Tako npr. navodi da se politikim kaznenim djelom ne smatra ubojstvo dravnog poglavara ili lana njegove obitelji. To znai da se povodom poinjenja ovakvog djela izruenje ne moe odbiti. Ovlauje zamoljenu dravu odbiti zahtjev unato postojanju pravne obveze da zahtjev prihvati, ako je drava koja ekstradiciju trai u slinom sluaju ranije odbila zahtjev zamoljene drave. Ako npr. Hrvatska izrui Francuza Njemakoj, Njemaka ga ne moe, bez hrvatske suglasnosti, izruiti Norvekoj. Npr. ako bi Hrvatska izruila ileanca Njemakoj zbog toga to se tamo protiv njega vodi kazneni postupak zbog poinjenog ubojstva, njemaki mu sud ne bi mogao suditi i zbog nekih drugih kaznenih djela koja je moda poinio (recimo zbog politikog djela), ali za koja ekstradicija nije bila traena. Supranacionalno je stoga to iskljuuje mogua razliita rjeenja predviena dvostranim ugovorima za podruja samo dvije drave, kao i primjenu nacionalnog prava (koje je, kao to znamo, na ovom podruju supsidijarno), a partikularno (lat. particula, komadi, dio) je zato to vrijedi samo na jednom, dodue irem podruju (Europa), a ne univerzalno. U tom smislu moemo npr. govoriti o partikularnom meunarodnom (europskom) pravu o izruenju. NN-MU br. 5/95 i 6/98. Nuno je posebno naglasiti da sam naziv ugovora esto ne odgovara njegovu sadraju. Tako ponekad ugovori o izruenju sadre i odredbe o "maloj" meunarodnoj pravnoj pomoi i obratno. Bitno je u svakom konkretnom sluaju kod kojega je potrebno primjeniti neki institut meunarodnog prava (ekstradicija, pravna pomo i sl.) prethodno utvrditi postoje li meunarodnopravne odredbe koje taj sluaj reguliraju (npr. prilikom odluivanja o ekstradiciji koju zahtijeva Slovenija najprije treba utvrditi postoji li meunarodni ugovor koji nam stvara obvezu na izruenje), pa tek tada, pod uvjetom da ne postoje meunarodnopravne odredbe, moemo (supsidijarno!) primjeniti

smo naveli, nalaze su u posebnom zakonu, a prihvaaju tzv. mjeoviti postupak izruenja kojega, radi jasnoe, moemo nazvati i sudsko-upravnim. Naime, u tom postupku najprije sud89 utvruje postoje li zakonski uvjeti za ekstradiciju, a nakon toga, iskljuivo ako utvrdi postojanje ovih uvjeta, upravno tijelo (ministrica ili ministar pravosua) donosi odluku o ekstradiciji postupajui prema naelu svrhovitosti.90 Zakonski uvjeti koje sud mora utvrditi kako bi ministar mogao odluivati o (politikoj) svrhovitosti izruenja su:91 a) da osoba ije se izruenje trai nije hrvatski dravljanin; b) da kazneno djelo nije poinjeno na podruju Hrvatske, protiv nje ili njezina dravljanina; c) da postoji tzv. identitet norme ili dvostruka inkriminacija, dakle istodobna kanjivost kako po zakonu zemlje u kojoj je djelo poinjeno, tako i po domaem zakonu;92 d) da po domaem, dakle hrvatskom, zakonu nije nastupila zastara kaznenog progona ili zastara izvrenja kazne prije ispitivanja ili pritvaranja osobe ije se izruenje trai; e) da se ekstradicijom ne povrijedi pravilo ne bis in idem;93 f) da je utvrena istovjetnost osobe ije se izruenje trai; g) da postoji osnovana sumnja kako je osoba ije se izruenje trai poinila odreeno kazneno djela ili da postoji pravomona presuda kojom je ta osoba ve osuena.94 U obrnutoj situaciji, dakle kada Hrvatska trai izruenje, zamolbu diplomatskim putem drugoj dravi alje ministar pravosua. U toj se situaciji, naravno ako postoje, primjenjuju pravila meunarodnog prava koja mogu nametnuti pravnu obvezu zamoljenoj dravi da izruenje izvri. Ako takvih pravila nema, zamoljena e drava o zamolbi odluivati temeljem svojega unutarnjeg prava i u skladu s naelom reciprociteta. 15. Ustupanje i preuzimanje kaznenog progona Ustupanje kaznenog progona jeste prenoenje kaznenog progona s nadlenih tijela drave u kojoj je kazneno djelo poinjeno na nadlena tijela drave u kojoj mogui poinitelj ima prebivalite.95 U teoriji se istie kako je ustupanje progona " ... utemeljeno na ideji zastupnike (delegirane) jurisdikcije,96 tj. prenosu kaznene sudbenosti s drave u ijem je podruju kaznene vlasti djelo poinjeno na drugu dravu". Slino ekstradiciji, i ustupanje kaznenog progona je regulirano meunarodnim (viestranim i dvostranim) ugovorima. Tako je ovaj pravni institut reguliran ve spomenutom viestranom Europskom konvencijom o izruenju iz 1957. g. koja ustupanje smatra supsidijarnim u odnosu na ekstradiciju. Naime, ako zamoljena drava ne izrui89 90

91

92

93

94

95 96

unutarnje pravo o ekstradiciji. Za odluivanje o ekstradiciji u prvom su stupnju stvarno nadleni upanijski sudovi. Postupanje po naelu svrhovitosti znai kako dravno tijelo odluku donosi procjenjujui dravni probitak - ako je ekstradicija s aspekta dravnih interesa opravdana, biti e dozvoljena, a u protivnom sluaju nee. Oito je kako se ovdje radi o politikom, a ne o pravnom odluivanju. Bitno je ponoviti da je ekstradicija predviena meunarodnim pravom pravna obveza drave, dok u sluaju odluivanja prema unutarnjem pravu nema pravne obveze izruenja. Spomenuti mjeoviti sustav ipak jami temeljna prava graana (dakle i okrivljenikova) s obzirom da ministar ne moe odobriti ekstradiciju (iako je ona politiki oportuna, svrhovita), ako prethodno sud ne utvrdi postojanje zakonskih uvjeta za izruenje. Ovi su uvjeti odreeni kumulativno to znai da iskljuivo postojanje svih omoguava ekstradiciju. Jednostavnije reeno nepostojanje bilo kojeg od spomenutih uvjeta onemoguiti e ekstradiciju. Mislimo kako bi ovdje mogla doi u obzir i viestruka inkriminacija npr. u sluaju kad Francuska zatrai od Hrvatske izruenje vlastitog dravljanina koji je, otetivii Francuza, kazneno djelo poinio u Finskoj. Pravilo po kojemu nije mogue ponovno, dakle dva puta, suditi u istoj stvari. Ako se npr. zahtjeva izruenje stranca koji je u Hrvatskoj ve osuen ili pravomono osloboen povodom kaznenog djela koje je razlog podnoenju zahtjeva, izruenje nee biti mogue. Osnovana je sumnja ona sumnja koja se temelji na dokazima. Dakle, bez postojanja dokaza o krivnji ekstradicija nije mogua. Prebivalite je mjesto u kojemu se netko naselio. Detaljnije o ovome v. Zakon o boravitu i prebivalitu graana. Jurisdikcija (lat. jurisdictio, sudbenost) je ovlast drave suditi poiniteljima odreenih kaznenih djela.

vlastitog dravljanina, tada e preuzeti kazneni progon od drave moliteljice i pod zakonskim uvjetima sama protiv njega pokrenuti kazneni postupak.97 Ustupanje je regulirano i mnogim bilateralnim ugovorima koji obvezuju Hrvatsku. Tako primjerice bilateralni Ugovor o pravnoj pomoi u graanskim i kaznenim stvarima sa SR Jugoslavijom iz 1997. g. predvia ustupanje kaznenog progona zemlji u kojoj poinitelj ima dravljanstvo ili prebivalite (zamoljena drava) unato injenici to je kazneno djelo poinio u drugoj dravi (drava moliteljica). Pri tome se zahtijeva postojanje identiteta norme, te suglasnost oteenika o ustupanju. Zamoljena drava obvezna je izvjestiti dravu moliteljicu o nainu okonanja provedenog kaznenog postupka. Naravno, nepostojanje odredbi meunarodnog prava ne sprijeava ustupanje kaznenog progona. U tom se sluaju, supsidijarno, primjenjuju odredbe unutarnjeg prava. Tako se predvia kako je ustupanje kaznenog progona mogue u odnosu na stranca s prebivalitem u stranoj dravi koji je kod nas poinio kazneno djelo za koja je predviena kazna do deset godina zatvora ili djelo ugroavanja javnog prometa neovisno o visini zaprijeene kazne. U takvoj e se situaciji, umjesto vrenja kaznenog progona kod nas, stranoj dravi ustupiti svi kazneni spisi kako bi se tamo vodio kazneni postupak protiv poinitelja i to pod uvjetom da se strana drava tome ne protivi. Ustupanje je ipak ogranieno - nije, naime, mogue ako je oteenik na dravljanin koji se ustupanju protivi, a nije mu osiguran imovinskopravni zahtjev. Ovo ogranienje sprijeava da nai dravljani oteeni poinjenjem djela budu, zbog ustupanja, onemogueni u ostvarivanju imovinskopravnog zahtjeva. 98 Odluku o ustupanju progona moe prije poetka kaznenog postupka donijeti dravni odvjetnik, dok e tijekom istrage, po prijedlogu dravnog odvjetnika, o ustupanju odluivati istrani sudac. Naravno, mogua je i obrnuta situacija u kojoj e nam se ustupiti kazneni progon naeg dravljanina koji je u stranoj dravi poinio kazneno djelo. U tom e sluaju dravni odvjetnik nadleen prema mjestu prebivalita poinitelja odluiti o kaznenom progonu, a o tome e se obavijestiti strana drava koja ustupanje predlae.

16. Izvrenje strane kaznene presude Izvrenje strane kaznene presude pravni je institut koji omoguava osobi osuenoj u inozemstvu da izreenu zatvorsku kaznu ili drugu odreenu kaznenopravnu sankciju izdrava u zemlji iji je dravljanin ili u kojoj ima prebivalite. Za razliku od ustupanja kaznenog progona ovdje drava dravljanstva ili prebivalita ne vodi kazneni postupak ve izvrava presudu strane drave. No, umjesto kaznenog postupka koji je ve okonan u zemlji poinjenja djela, zemlja dravljanstva ili prebivalita poinitelja provodi poseban postupak u kojemu utvruje postoje li uvjeti za priznanje i izvrenje strane kaznene presude. Ovaj se postupak naziva egzekvatura. Prijenos izvrenja iz jedne u drugu dravu ima za cilj olakati rehabilitaciju osuenika koja e, ako se kazna izvrava u njegovoj sredini (dakle u blizini obitelji, prijatelja i sl.), u pravilu biti lake ostvarena.

97

98

Ustupanje je najpotrebnije upravo u situaciji u kojoj je stranac poinio kazneno djelo u inozemstvu, a onda pobjegao u svoju zemlju. Tada ekstradicija na zamolbu drave u kojoj je poinjeno kazneno djelo nije mogua jer se vlastiti dravljani ne izruuju stranoj zemlji. Istovremeno suenje u zemlji dravljanstva esto bi bilo, zbog nedostatka dokaza i podataka, znatno oteano. U takvoj situaciji ustupanje kaznenog progona, a time i dokumentacije predmeta iz zemlje poinjenja, moe omoguiti kanjavanje poinitelja. Ako bi talijanski dravljanin poinio u Makarskoj prometno kazneno djelo na tetu Talijana kazneni bi se progon, ukoliko bi ona to prihvatila, ustupio Italiji. No, ako je oteenik na dravljanin ustupanje bi bilo mogue samo ako bi se prethodno dalo osiguranje za ostvarenje mogue naknade tete.

Govorei o odredbama meunarodnog prava kojima se regulira ovo pitanje moemo primjerice spomenuti viestranu Europsku konvenciju o meunarodnoj valjanosti kaznenih presuda iz 1974. g. koja, meu ostalim, odreuje kako se strana presuda moe izvriti samo ako drava izvrenja (dakle drava dravljanstva ili prebivalita osuenika) u postupku egzekvature utvrdi izvrnost strane kaznene presude. Konvencija pritom ne zahtijeva postojanje suglasnosti osuenika za prenos izvrenja, ali zato navodi ak 13 alternativno odreenih smetnji zbog kojih nema obveze drave izvravati stranu presudu (nepostojanje identiteta norme, vrsta kaznenog djela, protivnost javnom poretku i td.). Odnosi meu dravama povezani uz priznavanje strane kaznene presude mogu meunarodnim pravom, naravno, biti i drugaije regulirani. Tako primjerice dvostrani Ugovor o meusobnom izvravanju sudskih odluka u kaznenim stvarima koji je Hrvatska sklopila sa Slovenijom 1994. g., meu uvjetima za izvrenje strane presude, zahtijeva i suglasnost osuenika za prijenos izvrenja. Uz ovo, posebice se naglaava da se preuzimanjem izvrenja ne smije pogorati njegov poloaj. Zamolbu za izvrenje strane kaznene presude uvijek upuuje jedna drava drugoj, no zamolba moe biti predloena i od strane osuenika, njegova branitelja ili osueniku bliskih osoba. Ako odnosi meu dravama povezani uz izvrenje strane presude nisu regulirani meunarodnim pravom, primjenjivati e se, kao i kod ostalih oblika meunarodne pravne pomoi, unutarnje pravo. 17. Kazneno-procesni imunitet po meunarodnom pravu U ranijim izlaganjima pojasnili smo pojam i vrste kaznenoprocesnog imuniteta. Naveli smo i koje osobe, sukladno naem unutarnjem pravu, takav imunitet uivaju.99 Meunarodno pravo takoer priznaje kaznenoprocesni imunitet odreenim kategorijama osoba, no za razliku od imuniteta po unutarnjem pravu koji se odnosi samo na osobe, meunarodnim se pravom imunitet predvia i za odreene prostore, arhiv i prtljagu u odnosu na koje domaa tijela ne mogu poduzimati bilo kakve procesne radnje. Uz ovo, u novije se vrijeme meunarodnim pravom, s obzirom na njegovu primarnu primjenu, ak ukida procesni imunitet nekih osoba kojima je taj imunitet priznat unutarnjim, pa i meunarodnim pravom. Navesti emo najvanije sluajeve povezane uz meunarodnim pravom regulirani procesni imunitet. a) Glavar (ef) strane drave uiva potpuni procesni imunitet, pa se protiv njega, neovisno o vrsti poinjenog kaznenog djela, postupak uope ne moe pokrenuti.100 Takav imunitet imaju i brani drug, te maloljetna djeca glavara strane drave. Ako se radi o slubenom posjetu, tada se imunitet proiruje i na sve lanove glavareve slubene pratnje.101 b) Diplomatski zastupnici (agenti) stranih drava takoer uivaju potpuni kaznenoprocesni imunitet.102 Imunitet diplomatskog agenta vrijedi ak i u sluaju izbijanja oruanog sukoba99 100 101

102

V. to. 24. Glavar "... ne smije biti sasluavan, uhien, pozvan pred sud da svjedoi, niti suen." Meunarodno pravo govori o glavaru (efu) strane drave. To otvara pitanje imuniteta glavara domae. Kod nas je to, konkretno, pitanje postojanja kaznenoprocesnog imuniteta hrvatskog predsjednika. Sukladno propisima meunarodnog prava on uiva procesni imunitet svugdje u svijetu (jer je glavar strane drave), ali ne i u Hrvatskoj gdje je predsjednik domae, a ne strane drave. Stoga se imunitet predsjednika RH rjeava unutarnjim pravom. Ovaj je imunitet reguliran kako obiajnim pravom, tako i meunarodnim ugovorima. Najznaajnija za ovu materiju je Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. g. (stupila na snagu 1964. g.), te Konvencija o specijalnim misijama usvojena rezolucijom Ope skuptine UN 2530 (XXIV) iz 1969. g. (stupila na snagu 1985.g.). Imunitet diplomatskog osoblja (koje je spomenutom Konvencijom iz 1961.g. tono odreeno) prestaje u sluaju u kojem je netko iz ove kategorije osoba sam podignuo privatnu tubu i tako zapoeo s kaznenim postupanjem protiv neke osobe. U takvom sluaju okrivljenik protiv kojega je podnesena privatna tuba moe odgovoriti protutubom koja e

izmeu dviju drava.103 Ovakav "diplomatski imunitet" ne vrijedi u dravi iz koje je diplomatski agent upuen u diplomatsku misiju. Ta ga drava uvijek moe suditi za kazneno djelo koje je poinio u inozemstvu.104 c) Osobe u svezi s diplomatskim agentima uivaju potpuni kaznenoprocesni imunitet. To su lanovi obitelji diplomatskog agenta, ali isto tako i administrativno i tehniko osoblje misije,105 te lanovi njihovih obitelji.106 Posluno osoblje uiva samo funkcionalni imunitet. d) Prostori diplomatske misije, dakle zgrade i zemljita kojima se koristi misija (neovisno o vlasnitvu nad nekretninama) ukljuujui tu i stan efa misije,107 nepovredivi su. Tijela domae drave u ove prostore smiju ui samo uz prethodnu suglasnost efa misije. Suglasnost je potrebna ak i ako je ulazak povezan uz spaavanje osoba ili otklon opasnosti.108 U svezi s nepovredivou prostora postavlja se i pitanje prava diplomatskog azila ili utoita.109 To je pravo regulirano partikularnim meunarodnim pravom to znaidiplomatu, unato imunitetu, dovesti u poloaj okrivljenika. Treba naglasiti kako je Beka konvencija iz 1961.g. kodificirala postojee obiajno pravo koje se kao takvo primjenjuje i na drave koje spomenutu Konvenciju nisu izriito prihvatile. Diplomatskom se agentu u takvom sluaju daje razuman rok za naputanje domae drave. To je npr. uinila Njemaka u odnosu na veleposlanika Poljske koji je 1939. g. prebaen do poljske granice unato injenici to su u to vrijeme njemake vojne postrojbe ve ulazile u Poljsku. Tako je austrijski veleposlanik, koji je tijekom lova u bivoj Jugoslaviji, nehajno postupajui, ubio svojega francuskog kolegu, bio od Austrije opozvan i osuen. U svibnju 2003. g. policajac je u Zagrebu priveo vozaa turskog veleposlanstva (dakle osobu koja spada u kategoriju tehnikog osoblja misije) nakon to ga je on, prema izjavama nekih svjedoka, pokuao fiziki sprijeiti u odnoenju slubenog vozila misije koje je bilo nepropisno parkirano, to je izazvalo diplomatski incident. Osoblje domaeg dravljanstva (npr. hrvatski dravljanin zaposlen na tehnikim poslovima u veleposlanstvu SADa u Zagrebu) ne uiva imunitet. Domai dravljani koji su lanovi diplomatske misije (spadaju dakle u diplomatsko, a ne u tehniko ili administrativno osoblje) uivaju samo funkcionalni, dakle ogranieni procesni imunitet koji ih zatiuje samo u odnosu na kaznena djela poinjena u vrenju slube (funkcije), a ne i u odnosu na ostala kaznena djela. Beka konvencija iz 1961.g. odreuje rang diplomatskog agenta koji moe biti ef misije. Tako efom misije, poevi s najviim rangom, moe biti odreen veleposlanik (ambasador, poklisar, nuncij), poslanik (ministar, internuncij), te otpravnik poslova. Danas se drave ne razlikuju u pravu da odrede efa misije u bilo kojem od spomenuta tri ranga, no ranije su samo velesile mogle odreivati veleposlanike (otuda im i naziv), dok su ostale drave odreivale efove misija u niem rangu. Sveta je stolica, ime je iskljuila mogunost rangiranja, uvijek je kao efove misija odreivala nuncije ili internuncije. Poar u amerikome veleposlanstvu u Moskvi 1974. g. nije gaen, jer veleposlanik nije dao suglasnost vatrogascima za ulazak u zgradu veleposlanstva. Zgrada je do temelja izgorjela. Unato velikoj teti, poar je, uvjetno reeno, ipak bio koristan. Na zgaritu su, naime, prema nekim medijskim izvjeima, bili otkriveni prisluni ureaji. Slian obzir i "poznavanje" meunarodnoga prava nisu, meutim, pokazali Iranci. Jedna je od revolucionarnih grupa (muslimanski studenti pristae imama), nakon svrgavanja aha 1979.g., zauzela veleposlanstvo SAD-a u Teheranu, te amerike konzulate u Tabrizu i irazu. Pri tome su, kao taoce, zarobili sve zateeno osoblje, s ime se suglasila i nova iranska vlast. SAD su pokrenule postupak pred Meunarodnim sudom u Hagu (a kasnije i neuspjelu vojnu akciju) pozivajui se na Beku konvenciju iz 1961. godine. Iran se ogluio na sudsku presudu kojom su 1980.g. bili prihvaeni svi ameriki zahtjevi (oslobaanje talaca, vraanje zgrada i arhiva, isplata naknade za nanesenu tetu) i u kojoj je navedeno kako " ... nema temeljnijeg uvjeta za odranje odnosa izmeu drava od nepovredivosti diplomata i veleposlanstava ... pa su narodi svih vjera i kultura reciprono potivali obveze u tu svrhu." Spor je rijeen tek Alirskim sporazumom iz 1981.g. kojim su taoci bili osloboeni i vraeni u SAD, a Irancima je bila odmrznuta imovina koju su tamo imali. Pravo diplomatskog azila (utoita) znai da osumnjienik ili okrivljenik, u bijegu pred tijelima domae drave, moe zatraiti, te eventualno i dobiti zatitu u prostorijama strane diplomatske misije. Ovo pravo poznato je jo u antikoj Grkoj (atenski su robovi u Tezejevu hramu imali pravo na zatitu, pa ih gospodar tamo nije smio tjelesno kanjavati niti ih iz hrama silom odvesti), a iz tog vremena poznata je i drama o spartanskom vojskovoi Pauzaniji, koji je, nakon to je otkrivena njegova izdaja, zatraio azil u Ateninu hramu. Kako tamo nije mogao biti uhien, po prijedlogu je vlastite majke u hramu bio zazidan. O azilu openito (dakle ne o diplomatskom) govorimo i u sluaju kad utoite u Hrvatskoj temeljem akta nadlenog tijela dobiva izbjeglica. Ovaj je azil pravno reguliran u Zakonu o azilu (NN 103/03) koji medju ostalim, u l. 4., navodi: "Republika Hrvatska priznat e pravo na azil strancu koji se ne nalazi u zemlji svog podrijetla te je zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti odreenoj drutvenoj skupini ili politikog miljenja ne moe, ili se zbog straha ne eli staviti pod

103

104

105

106

107

108

109

kako se ono na nekim podrujima priznaje, a na drugim ne priznaje.110 No, ak i ako se ne priznaje tijela kaznenog postupka domae drave ne mogu bez privole ui u prostorije diplomatske misije. Razlika, meutim, ipak postoji. Naime, tamo gdje se ovo pravo priznaje, osoba koja ga je stekla (sklonivi se u prostore misije gdje joj je pruena zatita) moe sigurno napustiti zemlju u kojoj se misija nalazi.111 e) Arhiv i dokumenti diplomatske misije takoer su nepovredivi i to bez obzira gdje se nalaze. Ovim pojmom su, osim slubene dokumentacije misije, obuhvaeni i privatni dokumenti diplomatskog agenta. f) Diplomatska putna prtljaga (tzv. diplomatska valiza) ne smije se zadravati, a ni otvarati. Mora biti vidljivo oznaena, a smije sadravati iskljuivo slubene dokumente.112 Radi zatite valize nepovrediv je i diplomatski kurir. g) Konzularni dunosnici113 prema odredbama meunarodnog prava114 uivaju samo funkcionalni imunitet. No, sve ee im se u praksi priznaje imunitet kao i diplomatskim agentima.115 h) Slubenici OUN116

zatieni su sadrajno uim,117 ali prostorno irim imunitetom.118 Taj

110 111

112

113

114

115

116

117

118

zatitu dotine zemlje, ili osobi bez dravljanstva koja se nalazi izvan zemlje prethodnog boravita, a koja se ne moe, ili se zbog straha ne eli vratiti u tu zemlju". Priznaje se npr. u Latinskoj Americi, a ne priznaje u Europi. Tako su npr. sve osobe koje su se u vrijeme dravnog udara u ileu i ubojstva predsjednika Allende-a 1973.g. sklonile u meksiko veleposlanstvo poslije bile prebaene u Meksiko, a azil su tijekom istih dogaaja pruala i veleposlanstva tadanje SFRJ, vedske i nekih drugih zemalja. Nasuprot tome, maarski je kardinal, nakon to se 1956.g. poslije propasti revolucije bjeei pred sovjetskom vojskom sklonio u ameriko veleposlanstvo u Budimpeti, ostao u veleposlanstvu sve do 1976.g., kad je napokon sklopljen sporazum kojim je dozvoljen njegov odlazak u Vatikan. Slinu sudbinu, naalost, nije doivio predsjednik maarske vlade Imre Nagy koji je zatraio azil u veleposlanstvu bive Jugoslavije. Po jednoj je verziji, dogovorivi se sa Sovjetima, sam dragovoljno napustio veleposlanstvo vjerujui obeanju kako e mu se dozvoliti da napusti Maarsku, dok mu po drugoj u veleposlanstvu nije pruena zatita, pa je morao napustiti prostorije diplomatske misije. No, neovisno o verziji, pao je u sovjetske ruke, pa je 1958.g. osuen na smrt i pogubljen. Stoga, vjerojatno, Sjeverna Koreja nije slubeno prosvjedovala kad su nizozemski carinici 1976. g. u zranoj luci otvorili korejsku diplomatsku valizu i u njoj pronali drogu. Meunarodno pravo razlikuje 4 vrste konzularnih dunosnika: generalni konzuli, konzuli, vicekonzuli, te konzularni agenti. Ovu materiju najire regulira Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963.g. (stupila na snagu 1969.g.). Temeljna razlika izmeu diplomatskog agenta i konzularnog dunosnika sastoji se u tome to diplomatski agent predstavlja svoju zemlju u domaoj dravi, dok konzularni dunosnik u toj istoj dravi skrbi o probitcima dravljana vlastite zemlje koji se u domaoj dravi nalaze. Zbog toga su veleposlanstva (diplomatske misije) najee smjetena u glavnom gradu domae drave, dok konzulati imaju sjedita u gradovima domae drave u kojima najvei broj njihovih graana boravi (tako se npr. Konzulat Republike Italije nalazi, osim u Zagrebu, i u Splitu, a moe postojati i u drugim gradovima). Talijanski je konzul u Splitu 2003.g., prema navodima lokalnih medija, zateen u prekraju (navodno je vozio moped splitskom rivom, gdje je promet motornim vozilima zabranjen), bio od policije silom zaustavljen, no, nakon utvrenja funkcije, odmah i puten. Istovjetan tretman diplomatskih agenata i konzularnih dunosnika, iako nije predvien spomenutom konvencijom, dugotrajnom primjenom sve vie postaje meunarodnim obiajnim pravom koje obvezuje. To su predstavnici drava u OUN-u, dunosnici koje odredi glavni tajnik OUN-a, te strunjaci OUN-a ili specijaliziranih ustanova OUN-a. Imunitet im osigurava samo osobnu sigurnost i neovisnost u djelovanju, pa je dakle ui od imuniteta diplomatskih agenata. Tako se u Povelji UN navodi kako OUN "... uiva na podruju svakog svoga lana privilegije i imunitete potrebne za postizanje svojih ciljeva", dok joj slubenici uivaju privilegije i imunitete " ... potrebne za neovisno obavljanje svojih funkcija u svezi s Organizacijom". Detaljnije o ovom imunitetu v. konvencije usvojene od Ope skuptina OUN: 1. Konvencija o privilegijama i imunitetima UN (1946. g.); 2. Konvencija o privilegijama i imunitetima specijaliziranih ustanova UN (1947. g.). Obje je konvencije sukcesijom prihvatila i Hrvatska. V. NNMU br. 12/93. Prostorno iri stoga to vrijedi na podruju svih drava lanica OUN.

imunitet uivaju i vojne osobe u slubi OUN-a.119 Potpuni, a prostorno proireni, kaznenoprocesni imunitet uiva iskljuivo glavni tajnik OUN-a, njegovi pomonici, ravnatelji specijaliziranih ustanova OUN-a,120 i osobe koje ih zamjenjuju kao i lanovi njihovih obitelji. Nepovredive su i prostorije, arhiva, valiza i pota OUN-a. i) Pripadnici stranih vojnih postrojbi koji se po pozivu ili temeljem meunarodnog ugovora nalaze u nekoj zemlji uivaju potpuni kaznenoprocesni imunitet.121 j) Svjedoci i vjetaci koji se, temeljem meunarodnog ugovora, nalaze u stranoj dravi kako bi tamo sudjelovali u kaznenom postupku, ako im je odobren tzv. salvus conductus (slobodan prolaz),122 takoer uivaju procesni imunitet. k) Predstavnici lanica u Vijeu Europe i lanovi Tajnitva Vijea uivaju imunitet kao i meunarodni slubenici. Dakle imaju imunitete i privilegije koliko je to "... potrebno za obavljanje dunosti" i to na teritoriju svih drava lanica Vijea Europe, dakle i u Hrvatskoj.123 l) Osobe koje sudjeluju u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava124 ne mogu biti okrivljene (dakle protiv njih se ne moe pokrenuti kazneni postupak125) zbog izjava (usmenih ili pismenih), dokumenata ili drugih dokaza koje su podnijeli Sudu.126 m) Predstavnici lanica i tajnik Meunarodne vlasti za morsko dno127 uivaju imunitet kao i diplomatski agenti, dok ostali slubenici Vlasti i strunjaci angairani od Vlasti uivaju ogranieni imunitet kao i slubenici OUN.128 n) Suci meunarodnih sudova129 uivaju imunitet kao i diplomatski agenti. Tako se npr. u l.119

120 121

122

123

124

125

126

127

128

129

To je razlog zbog kojega 1992.g. u Sarajevu nije pokrenut kazneni postupak protiv jednog generala UNPROFOR-a koji je, navodno, poinio ratni zloin. General je neposredno nakon toga smijenjen. Primjerice UNESCO-a. Tako e npr. imunitet uivati mornari s amerikog ratnog broda koji se, tijekom posjeta Hrvatskoj, usidrio pred splitskom lukom. Salvus conductus je jamstvo koje se daje vjetaku ili svjedoku kako bi sudjelovao u kaznenom postupku koji se vodi u stranoj zemlji. Takvoj se osobi, u interesu zemlje koja vodi postupak, jami kako e joj se osigurati slobodan povratak u dravu iz koje je dola. Ovaj pravni institut poznat je kako u rimskom, tako i u srednjevjekovnom pravu, a predvien je i odredbama nekih dalmatinskih statuta. Hrvatska je lanica Vijea Europe od 6. studenog 1996. godine. Statut Vijea Europe objavljen je odlukom Vlade RH u NN-MU br. 8/98. Zakon o potvrivanju Opeg sporazuma o povlasticama i imunitetima Vijea Europe (i odgovarajuih protokola) objavljen je u NN-MU br. 14/97. Ove su osobe tono navedene u l. 1. Sporazuma o osobama koje sudjeluju u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava iz 1996. g., koji je u Hrvatskoj prihvaen Zakonom o potvrivanju Europskog sporazuma o osobama koje sudjeluju u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava (NN-MU br. 7/99). To su: stranke, zastupnici, savjetnici, svjedoci, vjetaci, te druge osobe koje je pred Sud pozvao predsjednik Suda. A ni graanski, to znai da ne mogu biti dovedene u situaciju da im se umjesto kaznenopravnih sankcija izreknu graanskopravne (npr. obveza naknade tete). Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava pokree se protiv drave zbog povrede osobnih prava, pa je cilj ovog imuniteta omoguiti tuiteljima, dakle dravljanima tuene drave, slobodno iznositi dokaze protiv vlastite drave. Meunarodna vlast za morsko dno ustanovljena je Konvencijom UN o pravu mora iz 1982. godine. Imuniteti su joj kod nas prihvaeni donoenjem Zakona o potvrivanju Protokola o povlasticama i imunitetima Meunarodne vlasti za morsko dno (NN-MU br. 10/00). Ovaj ogranieni imunitet osigurava neovisno obavljanje funkcija, a sadrajno znai nemogunost uhienja, zatoenja i zapljene. Ovdje moemo, kao najvanije s obzirom na predmet ovoga rada, spomenuti Meunarodni sud za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive Jugoslavije (skraeno MKSJ) koji je osnovan Rezolucijom Vijea sigurnosti iz 1993.g., Meunarodni kazneni sud za Ruandu osnovan Rezolucijom Vijea sigurnosti iz 1994.g., te stalni Meunarodni kazneni sud (skraeno MKS) ustanovljen Rimskim statutom iz 1998. godine. S obzirom da se MKSJ esto naziva i Hakim sudom, to treba naglasiti da postoji i Meunarodni sud u Haagu osnovan Poveljom

13. c. Statuta MKSJ-a navodi da suci ovoga Suda imaju imunitet kao i suci Meunarodnog suda (UN), dok se u l. 48. Rimskog Statuta Meunarodnog kaznenog suda istie kako suci imaju potpuni procesnopravni imunitet (kao efovi diplomatskih misija), te ogranieni materijalni imunitet nakon isteka mandata budui se tada protiv njih ne moe voditi nikakav pravni postupak za radnje ili izjave poduzete u slubenom svojstvu.

IV. poglavlje: Meunarodna policijska suradnja 18. Pojam i naini ostvarivanja meunarodne policijske suradnje U okviru izlaganja o znaaju meunarodnog prava za kazneni postupak moramo, makar najkrae, spomenuti i meunarodnu policijsku suradnju. Naime, i ova je suradnja, dakle pruanje pomoi policijskih tijela jedne drave istovrsnim tijelima druge drave, veim dijelom pravno regulirana meunarodnim pravom. Pravno reguliranje stoga je prva faza suradnje. Ova faza, u kojoj se prihvaaju viestrani ili dvostrani meunarodni ugovori, odreuje pravne temelje suradnji. U drugoj se fazi, temeljem spomenutih ugovora, ustrojavaju posebna policijska tijela i/ili slube kojima je cilj osiguravati stalnu vezu i razmjenu informacija meu policijama zemalja potpisnica, te, po potrebi, omoguiti neposredne kontakte policijskih slubenika. Trea je faza suradnje usmjerena na prevenciju ili otkrivanje poinitelja konkretnih kaznenih djela, a ostvaruje se poduzimanjem pojedinih radnji nunih za pribavljanje dokaza, te za otkrivanje ili hvatanje poinitelja prvenstveno tekih kaznenih djela najee povezanih uz organizirani kriminalitet i/ili terorizam. 19. Meunarodna policijska suradnja danas Meunarodni kriminalitet, naveli smo, uvjetuje i meunarodnu suradnju na njegovu suzbijanju. Pri tome poseban znaaj ima meunarodna policijska suradnja koja se, kako smo istakli, ostvaruje u tri faze. Pri tome se, radi to vee uinkovitosti, ova suradnja institucionalizira pojedinim se zajednikim tijelima pravnim propisima odreuje slubeni oblik, nain djelovanja, te ovlasti. Broj ovakvih meunarodnih policijskih institucija stalno se poveava, a mi emo ovdje spomenuti samo one koje se najee spominju ili su za nas posebno zanimljive. Meunarodna organizacija kriminalistike policije (Interpol)130 osnovana je 1923. godine, a 1946. g. sjedite joj je iz Bea prebaeno u Pariz. Danas okuplja oko 180 drava lanica, a Hrvatska je lanica ove organizacije od 1992. godine. Zadaa Interpola jeste unaprijediti suradnju policijskih slubi drava lanica. Svaka lanica ustanovljuje svoj Sredinji nacionalni ured koji klasificira i dostavlja podatke znaajne za suzbijanje meunarodnog kriminaliteta, te usklauje rad domaih i stranih policijskih tijela. Ima ovlast pokrenuti policijske akcije, te u ovu svrhu angairati domae policijske slube. Interpol inae sastavlja i razmjenjuje baze podataka o meunarodnim poiniteljima kaznenih djela, izdaje meunarodne tjeralice, usklauje djelovanje policijskih snaga drava lanica i sl. Nadlenost Interpola ograniena je na tono odreena opa kaznena djela (npr. na kaznena djela pranja novca, krivotvorenja dokumenata, prijevare u financijskom poslovanju, na kaznena djela povezana uz zlouporabu droga i krijumarenje, te na kaznena djela organiziranogUN iz 1945. godine. Ovaj posljedni rjeava sporove meu dravama, a ne sudi osobama optuenim za meunarodne zloine. Naravno, iako ne vode kaznene postupke, kaznenoprocesni imunitet uivaju i suci ostalih meunarodnih sudova - npr. Europskog suda za ljudska prava, Meuamerikog suda za ljudska prava, Meunarodnog suda za pravo mora itd. Oznaava se jo i kao ICPO (International Criminal Police Organization) ili kao OIPC (Organisation internationale de police criminelle).

130

kriminaliteta), a ostvaruje se uz potovanje nacionalnog suvereniteta drava lanica. Sluajevi s politikom, vjerskom, rasnom ili vojnom pozadinom izriito su izdvojeni iz nadlenosti ove organizacije. Jedinstveni prostor bez unutarnjih granica pogoduje kriminalnom djelovanju, pa se stoga i u EU, s ciljem suzbijanja kriminaliteta, nastoji osigurati multilateralna europska policijska suradnja. Tako je, temeljem posebne deklaracije (prihvaene 1995., a ratificirane 1996. g.) ustanovljen Europol koji za sada nema operativnih ovlasti, ali na podruju EU prikuplja i dostavlja podatke vane za suzbijanje kriminaliteta. Predvia se kako e ova institucija u budunosti postati "... nadnacionalna kriminalistika policija nadlena za suzbijanje meunarodnog terorizma i drugih naroito tekih kaznenih djela" . Ovakvo budue rjeenje ve danas izaziva rasprave o nainu nadzora nad radom Europola. Meu prijedlozima je i onaj po kojemu bi nadzor nad radom Europola trebao vriti Europski javni tuitelj (EJT). Suprotno Europolu koji, kako smo naveli, nema operativnih ovlasti, ove ovlasti ve danas ima UCLAF131 - posebna jedinica za suzbijanje prevara, kojoj je cilj zatita financijskih interesa EU.132 Istrana tijela ove jedinice ovlatena su vriti provjere zakonitosti financijskog poslovanja, te imaju pravo pristupa gospodarskim i policijskim dokumentima. Prilikom operativnog djelovanja, a ovisno o mjestu gdje se ono vri, uz UCLAF-ove slubenike, u sastav istranih tijela moraju biti ukljueni i slubenici nacionalnih policija.133 Schengenski sporazumi,134 meu ostalim, odreuju i neke nove okvire za policijsku djelatnost u EU. Tako se ve prvim sporazumom (1985. g.) ujednaavaju ugovori o policijskoj suradnji meu lanicama EU-a, te se ustanovljuje jedinstveni kompjutorski informacijski sustav radi traganja za osobama i stvarima (tzv. SIS). Uz ovo, pojednostavljuje se pruanje kaznenopravne pomoi u kaznenim stvarima, a policijska se suradnja ubrzava odreivanjem tzv. asnika za vezu. Znajui kako je ujednaena pravna regulativa preduvjet uspjene policijske suradnje, ovim su sporazumom usklaeni zakoni povezani uz droge, oruje, eksplozive i registraciju putnika u hotelima (4:284). Drugi Schengenski sporazum (1990. g.) ukida nadzor nad unutranjim granicama zemalja lanica EU uz pojaanje nadzora nad vanjskim granicama. To je uvjetovalo potrebu proirenja policijskih ovlasti i suradnje, pa se, u tono odreenim sluajevima, dozvoljava policijska opservacija ak i na podruju druge drave lanice, te potjera i preko unutarnjih granica.135 Radna tijela kojima je zadaa poboljati i/ili ubrzati meunarodnu, pa tako i policijsku suradnju u borbi protiv kriminaliteta predviena su i od UN-a. Tako npr. Ekonomsko-socijalno vijee UN, uz ostalo, utvruje smjernice za borbu protiv organiziranog kriminaliteta, a nadlenost na ovom podruju imaju i druga tijela UN (npr. Komisija za opojne droge, Odjel za prevenciju i kaznenopravna pitanja meunarodnog kriminaliteta i sl.).

SUMMARYPaper presents the part of unfinished book which will be presented to the audiotorium after the new penalty laws take their place in legal procedures in the year 2009. The author gives an overwiev of actualities in international law and penalty law procedures.

131 132 133

134 135

Franc. "Unite de coordination de la lutte anti-fraude". O zatiti financijskih interesa EU-a ve smo govorili. Ovlastima UCLAF-a ovi se interesi zatiuju ve danas. Znaaj koji EU pridaje zatiti vlastitih financijskih interesa vidljiv je i iz Rezolucije Europskog parlamenta od 22.10.1997.g. koja istie potrebu proirenja ovlasti UCLAF-a. Nazvani su po mjestu potpisivanja - Schengen, Luksemburg. U literaturi se naglaava kako ove mjere, ako se njima na formalan nain utvrde pravno relevantne injenice, predstavljaju oblike meunarodne kaznenopravne pomoi.