Quedam Helena regina...Ibi namque magnificus uir Cresimirus rex, in atrio uidelicet basilice sancti...

$: Quedam Helena regina...Ibi namque magnificus uir Cresimirus rex, in atrio uidelicet basilice sancti Step-hani, tumulatus est cum pluribus aliis regibus et reginis. TOMAARHI\AKON: 80.$
MIRJANA MATIJEVI] SOKOL

Odsjek za povijest Filozofskog fakultetaSveu~ili{ta u ZagrebuHR-10 000 ZAGREBIvana Lu~i}a [email protected]

VLADIMIR SOKOL

Muzej Prigorja SesveteHR-10 360 Sesvete-ZagrebTrg Dragutina Domjani}a [email protected]

Quedam Helena regina.....

UDK 940.1 (497.5 Salona:Solin)Izvorni znanstveni rad

U djelu poznatom pod nazivom Salonitanska povijest (Historia Salonitana) pisca TomeArhi|akona Spli}anina iz XIII. st. jedan ulomak iz XVI. poglavlja De promotione Laurentiiarchiepiscopi odnosi se na hrvatsku kraljicu Jelenu koja je u Solinu sagradila crkve sv.Stjepana i sv. Marije i poklonila ih crkvi sv. Dujma, odnosno splitskoj nadbiskupiji. U istom seulomku kaè da su u atriju crkve sv. Stjepana pokopani mnogi kraljevi i kraljice, a izri~ito sespominje »velmo`ni mu` Kre{imir« (magnificus uir Cresimirus). Do otkri}a epitafa kraljiceJelene 1898. godine na Otoku u Solinu nije se znalo o kojoj je kraljici rije~. Na temeljukronolo{kih i drugih egzaktnih podataka iz natpisa, kraljica Jelena iz Salonitanske povijestiidentificirana je kao èna kralja Mihaela Kre{imira i majka kralja Stjepana Drìslava. U raduse autori osvr}u na podatke iz Salonitanske povijesti, razmatraju neke paleografsko-epigraf-ske zna~ajke epitafa te predlaù restituciju jednog od ulomaka kojemu ranije nije bio prepo-znat izvorni poloàj. Tako|er se na temelju arheolo{kih nalaza materijalne kulture, poglavitonakita iz grobi{ta osvr}u na prostorno-demografsku sliku Solina u vrijeme kraljice Jelene.

Klju~ne rije~i: Historia Salonitana, Toma Arhi|akon, kraljica Jelena, epitaf, Solin, Otok,nau{nice, groblja

Keywords:

Pisana povijesna vrela, bilo narativna, diplomati~ka ili epigrafska, koja se ti~u hrvatskogranog srednjeg vijeka spominju dvije hrvatske kraljice, supruge kraljeva Kre{imira i Zvonimirakoje su nosile isto ime – Jelena (Helena). êsto je u historiografiji zbog ove homonimije dolazilo do

M. MATIJEVI] SOKOL – V. SOKOL: Quedam Helena regina, VAMZ, 3.s., XLIII 415–431 (2010) 415

U:\Arh-vjesnik2010\Sokol.vp7. travanj 2011 15:52:35

Color profile: DisabledComposite 150 lpi at 45 degrees

pripisivanja osobina jedne kraljice drugoj, osobito zato {to Salonitanska povijest (Historia Salo-nitana),1 glavno vrelo o jednoj od njih (Jeleni, èni Mihaela Kre{imira) spominje je u kontekstuzbivanja za vrijeme kralja Zvonimira kao »neku kraljicu Jelenu«.

Toma Arhi|akon, ~elna li~nost splitskog kaptola u XIII. st., kroni~ar salonitansko-splitskecrkvene organizacije, odnosno autor Salonitanske povijesti, u XVI. poglavlju o nadbiskupu Lovri(De promotione Laurentii archiepiscopi) (TOMA ARHI\AKON: 68–83) zabiljeìo je epizodu oodràvanju provincijalnog sabora u Ninu pod predsjedanjem papina legata Ivana,2 kojom prigodomje splitski nadbiskup Lovro napravio pritu`bu (proclamationem) hrvatskom kralju Zvonimiru tra-è}i da se crkvi sv. Dujma, odnosno splitskoj nadbiskupiji vrate crkve sv. Stjepana i sv. Marije uSolinu sa svim njihovim dobrima. Dalje pi{e da je ove crkve izgradila i obdarila hrvatska kraljicaJelena i predala ih zauvijek splitskoj stolici. Toma dodaje da su te crkve bile zatim prepu{tene nekimredovnicima da ih ~uvaju i u njima vr{e slu`bu Bo`ju, a da su u atriju crkve sv. Stjepana pokopanimnogi hrvatski kraljevi i kraljice od kojih poimence navodi »velmo`nog muà Kre{imira« (magni-ficus uir Cresimirus) (TOMA ARHI\AKON: 80–81).

Mo`da bi Tomina vijest o »nekoj kraljici Jeleni« ostala i dalje misterij da nije arheologijapotvrdila i konkretizirala njegove navode, kako o samoj kraljici Jeleni tako i o mauzoleju hrvatskihkraljeva. Naime, don Frane Buli} je izme|u ostalog potaknut i Tominom vije{}u, ispod slojevazemlje na Otoku u Solinu iskopao nadgrobnu plo~u s epitafom kraljice Jelene – to, jedno od neko-liko najvrijednijih otkri}a s podru~ja nacionalne arheologije i hrvatske povijesti! Sl. 1.

Jelenin natpis predstavlja otkri}e kakvo moè poèljeti svaki arheolog, ali i svaka historio-grafija.3 To je zasada jedini pouzdano identificirani vladarski epitaf4 iz hrvatskog ranog srednjegvijeka koji je promijenio i upotpunio genealo{ku sliku Trpimirovi}a, a ujedno je i najbolja potvrdaTomine vjerodostojnosti.

Nadgrobna je plo~a s natpisom, naàlost, otkrivena u gotovo stotinjak fragmenata i nije bilolako rekonstruirati smisleni tekst, {to je cilj svakog epigrafi~ara.5 Svi istraìva~i6 koji su se baviliovim natpisom najbliè analogije nalaze na ranokr{}anskim epitafima salonitanskih cemeterija,7 alii na drugim nadgrobnim natpisima iz istoga, kasnoanti~kog vremena, kao i na onima koji su suvre-meni Jeleninu epitafu. Sli~nost s natpisma iz razdoblja kasne antike nedvojbeno ukazuje da suranokr{}anska tradicija i kr{}ansko srednjovjekovlje proizi{li iz zajedni~koga dominantnog duhov-nog obzorja. No posebno je znakovita i po vremenu i po mjestu najblià analogija ona s epitafomsplitskog nadbiskupa Martina (RAPANI] 1987: 144–145).

416 M. MATIJEVI] SOKOL – V. SOKOL: Quedam Helena regina, VAMZ, 3.s., XLIII 415–431 (2010)

1 TOMA ARHI\AKON, Historia Salonitana (prire-dila O. Peri}, komentar M. Matijevi} Sokol, studija R.Kati~i}), Knjièvni krug, Split, 2003.

2 His temporibus celebrata fuit synodus in ciuitateNonensi sub Iohanne cardinali apostolice sedis legato. Vbiproclamationem faciente Laurentio archiepiscopo illustrisuir Demetrius, cognomento Suinimir, rex Chroatorum, re-stituit ecclesie sancti Domnii ecclesias sancti Stephani etsancte Marie in Salona cum omnibus earum bonis. Has si-quidem ecclesias edificauit et dotauit quedam Helena regi-na, donans eas Spalatine sedi iure perpetuo possidendas.Que ob reuerentiam regalium sepulchrorum concesse fue-rant quibusdam regularibus ad tempus, qui assidue in eisofficiorum ministeria exercebant. Ibi namque magnificusuir Cresimirus rex, in atrio uidelicet basilice sancti Step-hani, tumulatus est cum pluribus aliis regibus et reginis.TOMA ARHI\AKON: 80.

3 O {irem zna~enju ovog natpisa vidi i: CURTA 2006:199–200.

4 Vidi: DELONGA 1996: 131–134; MATIJEVI] SO-KOL 1997b: 240–246; MIHALJÎ] – STEINDORFF 1982:53–54; SOKOL 1980: 264; MIHALJÎ] – STEINDORFF1982: 53–54.

5 F. Buli} je prvi rekonstruirao tekst koji je kasnije uvi{e navrata revidiran, ali je ipak Buli}evo ~itanje okosnicasvih kasnijih. Vidi: BULI] 1901: 201–227.

6 Sva dosada{nja ~itanja vidi u: DELONGA 1996:131–134.

7 O natpisima s cemeterija Salone vidi: KATIÎ] 1998:116–122.



Tekst Jelenina epitafa sloèn je od vi{e manjih cjelina koje nije mogu}e integralno restitu-irati, pa se zbog toga lutalo u tuma~enju nekih njegovih dijelova, a istraìva~ima je ~esto preostalosamo domi{ljanje. Sva je sre}a da je ipak od fragmenata bilo mogu}e rekonstruirati tekstualnecjeline koje jasno i bez sumnje odgovaraju na pitanje: tko je i kada u grobu pokopan.8

Naime, ime hrvatske kraljice potpuno je i nedvosmisleno ~itko, a sukladnost s ulomkomteksta iz Salonitanske povijesti samo jo{ potvr|uje da je prona|eno mjesto gdje je bila pokopanahrvatska kraljica koju je Toma Arhi|akon neodre|eno naveo kao »quedam Helena regina« (TOMAARHI\AKON: 80–81). Fragmenti nadgrobne plo~e omogu}uju pak, da se ova hrvatska kraljicapobliè odredi kao èna kralja Mihaela, a majka kralja Stjepana. Ove sintagme koje nazna~ujurodbinske odnose kraljevske obitelji kao »klju~ne rije~i« ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti sosloncem tako|er na egzaktnim kronolo{kim elementima razjasnili su neke nepoznanice i lakune urodoslovlju Trpimirovi}a. [i{i} je pak, iznio svoje mi{ljenje, do danas jo{ uvijek nepobijeno ja~omargumentacijom, da je Jelena èna kralja Kre{imira II., iz diplomati~ke gra|e poznatog kao Cresi-


8 Vrlo detaljno o natpisu pisali su i: RAPANI] 1978:83–90; 1987: 141–144; RENDI] MIOÊVI] 1982: 219–23; SUI] 1985: 15–39.

Slika 1

Figure 1



mir maior (CD I: 105; [i[i] 1914: 1–93;), koji je 976. godine kada je ona umrla bio pokojan. Kakoista takva povijesna vrela ve} od 970. godine na hrvatskome prijestolju biljeè kralja Drìslava (CDI: 47, 51, 106), slijedi da je Jelena majka toga ìvog kralja koji se po obi~aju u hrvatskoj vladarskojobitelji tako|er sluì dvostrukom onomasti~kom formulom, odnosno narodnim i kr{}anskim ime-nom. Prema tome kralj Mihael s natpisa jest Kre{imir II, a Stjepan jest kralj Drìslav iz na{ihsrednjovjekovnih isprava.

D. Rendi}-Mio~evi}, bave}i se posebno onomasti~kim pitanjima i formulom intitulacijekoju su upotrebljavali hrvatski vladari, zaklju~io je da ona nije bila kori{tena kao dvostruko ime,npr. Stjepan Drìslav, nego je na temelju razli~itih primjera mogu}e razaznati da su hrvatski kraljevisvoje narodno i kr{}ansko ime upotrebljavali alternativno, a ponekad u specifi~noj formuli qui et...nuncupor, koja je povezivala ta dva imena (RENDI]-MIOÊVI] 1949: 9–21). Prema tome, Jele-nin epitaf nije iznimka u tom smislu, a vjerodostojnost toj tezi daje i ~injenica {to su imena kraljevana natpisu navedena po istome kriteriju, odnosno imena obaju kraljeva su iz kr{}anske nomen-klature.

Nakon spoznaje ovih dragocjenih podataka, koji su za hrvatsku povijest bili epohalno otkri-}e, slijedi sredi{nji dio teksta epitafa koji je jo{ uvijek u pojedinim dijelovima nejasan i koji zbogve}ih lakuna, pa i nemogu}nosti potpune primjene analogije u metodologiji, predmet najve}ih, vi{eili manje uspje{nih domi{ljanja. To je dio natpisa od kojeg su ostala dva fragmenta: ENUIT iREGNI. Stoga dok se neki od preostalih fragmenata ne uklopi u ovaj dio epitafa ili se slu~ajno neprona|e koji novi dragocjeni komadi}, ostaje otvoreno pitanje je li se Jelena odrekla kraljevstva,kako misli Buli}, ili je tu samo pisalo da je bila kraljica, vladarica, po [i{i}u i Baradi. Kati} jesmatrao da je Jelena uvela mir u kraljevstvu, Jadrijevi} da je ostavila kraljev dvor, M. Sui} da jesmr}u prezrela kraljevski grimiz, a Rapani} da je vladala kraljevstvom (DELONGA 1996: 131–134).

Sljede}a tekstualna cjelina na epitafu su kronolo{ka odre|enja. No i ona su izazivala nedo-umice u smislu svojega zna~enja jer su neki istraìva~i u navedenu datumu prepoznali dan kralji~inesmrti, neki dan pokopa, a bilo je i onih koji su u tome – osloniv{i se na neke poznate slu~ajeve izpovijesti – vidjeli prijenos zemnih ostataka u doti~nu crkvu (DELONGA 1996: 131–134). Tuma-~enje ovisi opet o rekonstrukciji dostupnih fragmenata plo~e. îni nam se najlogi~nijom Kati}evarekonstrukcija koja glasi IN PACE HIC ORDINATA FUIT (KATI] 1955: 187–219). Naime, naepitafu ima dovoljno elemenata za rekonstrukciju uobi~ajene srednjovjekovne glagolske konstruk-cije ORDINATA FUIT (PERI] 1980: 113–118), a Kati} je dodatni argument za svoj prijedlogprona{ao na jednom ranokr{}anskom salonitanskom natpisu s Manastirina gdje gl. ordinare zna~ipokopati. Iz toga bi se opravdano dalo zaklju~iti da uklesani nadnevak odgovara danu pokopakraljice Jelene na Otoku u Solinu. Upravo mogu}nost sigurne datacije i genealo{ki podaci dajuJeleninu epitafu najve}u va`nost me|u povijesnim vrelima prvoga reda. Zna~enje datiranja 976.godinom – tj. po kr{}anskoj eri – ve} smo razmotrili u {irem kontekstu ove pojave na hrvatskimprostorima (MATIJEVI] SOKOL 2004: 98–99). No uz taj glavni kronolo{ki element navedeni su ineki drugi. Nadnevak je odre|en »rimskim na~inom« (more Romano) – VIII Idus mensis Octobris ito u srednjovjekovnoj ina~ici.9 Ovakav je rimski na~in odre|ivanja nadnevka kao konzervativnutradiciju zadràla rimska kurija u svojim dokumentima,10 ali i vladarske kancelarije srednje i za-padne Europe tijekom srednjega vijeka. S druge strane zanimljivo je i simptomati~no da se susljed-


9 Srednjovjekovna ina~ica datiranja more Romanorazlikuje se od klasi~ne u tome {to su Rimljani imena mje-seci dràli pridjevom, a u srednjem vijeku se smatraju ime-nicama. Vidi: STIPI[I] 1991: 187.

10 Ve} i povr{an uvid u dokumente nastale u papinskojkancelariji potvr|uju ovu ~injenicu. CD I: 13, 15, 17, 134.



no odre|ivanje nadnevka tijekom mjeseca pojavljuje na natpisu Jelenina suvremenika, splitskoganadbiskupa Martina, gdje se njegova smrt odre|uje: Mense februario vigesimo quarto obitus eiusfuit (RAPANI] 1987: 145). Unato~ sli~nostima koje je srednjovjekovni sastavlja~ epitafa mogaouo~iti izme|u jedne kraljice i jednoga nadbiskupa i to ista}i u sadràju, na~inom datiranja pokazaoje da su mu poznate i razlike izme|u istaknutih dostojanstvenika pa je to naglasio upotrebom dvajuna~ina odre|ivanja nadnevka. Uz ove elemente formule datiranja, tj. navo|enje dana, mjeseca igodine koje su i danas uz varijacije uobi~ajene, nepoznati sastavlja~ kralji~ina epitafa pokazao se ivrlo dobrim poznavateljem drugih pomo}nih elemenata datiranja. Navedena je indikcija, zatimepakta (XVII), konkurente (VI) te stupanj mjese~eva i sun~eva kruga. Zanimljivo je spomenuti da jeJ. Stipi{i}, koji je odli~an poznavalac srednjovjekovne diplomati~ke gra|e, utvrdio kako su jedinona Jeleninu epitafu to~no navedene epakte i konkurente (STIPI[I] 1991: 196–197). Svi su drugislu~ajevi koje nalazimo u hrvatskoj srednjovjekovnoj diplomati~koj gra|i gdje se u formuli datacijespominju epakte i konkurente pogre{ni, odnosno ne slaù se s drugim navedenim elementima.11

Povezanost se Jelenina epitafa i natpisa na sarkofagu nadbiskupa Martina o~ituje u sli~nostisintagma od kojih ona na Jeleninu epitafu doti~nu hrvatsku kraljicu naziva majkom siro~adi iza{titnicom udovica (mater pupillorum tutorque viduarum), a nadbiskup Martin tako|er »{tite}iudovice bio je otac siro~adi« (viduasque tuens fuit pater pupillis) (RAPANI] 1987: 144–145). Upo~etku je starija historiografija na temelju ovih rije~i doìvljavala Jelenu kao dobru kraljicu koja seu karitativnoj ulozi majke kraljevstva brine za ugroène (miserabiles) dru{tvene grupe. No u novijesu se doba pojavile preciznije interpretacije. Tako je najdalje u promi{ljanju oti{ao @. Rapani}12

prepoznavaju}i u navedenim izri~ajima elemente bizantskoga, a kasnije, dopunjuju}i i mijenjaju}isvoje mi{ljenje, rimskog zakonodavstva, dok je M. Sui}, pak, s osloncem na drugim primjerimaprocijenio da ti i tako ili sli~no formulirani izrazi spadaju u loci communes u pohvalama dobrimkr{}anskim vladarima (SUI] 1985: 24). No op}e je poznato da je po kr{}anskome svjetonazoruGospodin »pater orphanorum et iudex viduarum«, kako izme|u ostaloga svjedo~i Knjiga psalama(67: 6). Stoga nije nimalo slu~ajno da se takve atribucije nalaze na epitafima jedne kraljice ilijednoga nadbiskupa. Naime, po op}em su kr{}anskom u~enju kralj/kraljica Bo`ji namjesnici nazemlji u svjetovnim stvarima (in temporalibus), a nadbiskupi dijele duhovno namjesni{tvo (inspiritualibus) s papom, pa jedni i drugi u skladu s tim imaju pravo i obvezu kao i sam Gospodinprema neja~i: siro~adi i udovicama. Napominjemo da se ista obveza nalazi i u zavjernici kraljaZvonimira (CD I: 139–141). Ali i obveze srednjovjekovnih potestata popisane u gradskim statutimauklju~uju brigu (pravnu) za siro~ad, udovice, crkve i sve bijedne osobe (MATIJEVI] SOKOL2002: 307–327; 2005a). Uz to, osim ve} navedenih stilsko-jezi~nih sli~nosti nadgrobnoga natpisakraljice Jelene i nadbiskupa Martina zajedni~ki im je i zavr{etak koji glasi:... anime dic: miserereDeus, pa se, s obzirom na suvremenost osoba kojima su namijenjeni posmrtni natpisi, pomi{lja da jenjihov autor bio vrlo vjerojatno ista osoba te gotovo sigurno sve}enik, prvi poznati, ali anonimnipjesnik, dobar poznavatelj Biblije i astronomije {to je – kako smo vidjeli – primijenio u sastavljanjuformule datacije (MATIJEVI] SOKOL 2005b: 158–160).

Vidjeli smo, dakle, da je Jelenin natpis sastavljen od brojnih (90) ulomaka Sl.2. No deset frag-menata ostalo je neuklopljeno u cjelinu. Me|u njima osobito se isti~e ne{to ve}i ulomak s cijelomokomitom i polovicom vodoravne haste nekog slova,13 a iz crteà nije jasno je li i s po~etkom samogplitkog pregiba natpisne povr{ine. Po na{em mi{ljenju, ~ini se da se u ovom nerazvrstanom ulomkunatpisa moè prepoznati po~etak slova H. Kako se ve} prije dvojilo o to~nosti rekonstrukcije po~et-


11 Vidi CD I: 190, 205.

12 Vidi: RAPANI] 1978; 1987: 143–144; 1996: 27–28; 2000: 309–315.

13 Crte` plo~e i ulomaka.



ka epitafa, a na koncu je usvojena formula In hoc tumulo..., to zna~i da navedeni ulomak nije bioprepoznat po svojoj funkciji koju mu mi pridodajemo. Slovo H na po~etku natpisa pruà nam vi{emogu}nosti za njegovu uvodnu restituciju. Prva mogu}nost jest da se formula restituiranog natpisaIn hoc tumulo zamijeni s novim poretkom rije~i Hoc in tumulo. Ovakav formalizirani red rije~inalazi se na mnogim ranokr{}anskim i srednjovjekovnim epitafima, a dopu{ten je i ispravan, jer seradi o prijedlo`noj perifrazi s jednoslo`nim prijedlogom IN koji se moè staviti u poziciji izme|uatributa koji treba naglasiti – a to je HOC (ovom) – i imenice (TUMULO). Poradi navedenog,izrazom HOC IN TUMULO po~injao bi Jelenin epitaf u {to se uklapa fragment br. 1 s Buli}evacrteà. Druga mogu}nost bi bila da natpis po~inje izri~ajem HOC TUMULO {to je u latinskojsintaksi ablativus loci i prevodi se isto kao i prethodna perifraza: U ovom grobu... Tre}a ina~ica sistim smislom glasila bi HIC IN TUMULO (Ovdje u grobu...). Time sam natpis postaje ispravan i~itkiji, a jedan je nerazvrstani ulomak manje. Osim toga, svojim smislom, fragment za koji mislimoda je sa~uvao dobar dio velikog slova H, te{ko moè biti restituiran na neko drugo mjesto, jer zanjega fizi~ki naprosto niti nema drugog mjesta. Ostali komadi}i za sada ostaju i dalje nepoznatepozicije, dok ih slu~aj, sre}a, ili nova istraìvanja ne smjeste na mjesto gdje su nekad izvorno bili.

Vratit }emo se jo{ jednom na imena hrvatskih vladara koja se javljaju na Jeleninu epitafu, abila su klju~na [i{i}u za nadopunu genealogije Trpimirovi}a, ali su i izazivala kronolo{ke zabune uinterpretaciji. Naime, natpis izri~ito navodi uz kraljicu Jelenu, koja je umrla 976. godine, kraljaMihaela, kojemu je bila èna i tako|er kralja Stjepana kojemu je bila majka. Nije bilo jednostavnoidentificirati navedene kraljeve s onima koji se javljaju u isto vrijeme u diplomati~koj i drugoj gra|iupravo zbog alternativnog kori{tenja bilo narodnog bilo kr{}anskog imena (RENDI]-MIOÊVI]


Slika 2

Figure 2



1949). I sam je Toma uz kraljicu Jelenu kao osobu koja je izgradila crkve na Otoku, poimence jedinospomenuo kralja Kre{imira pokopanog u atriju crkve sv. Stjepana i pridaje mu atribut magnificus.[i{i} je zbog toga zaklju~io da je »u atriju crkve Sv. Stjepana pod Klisom pokopan u sarkofagu PetarKre{imir IV. i da je njegov sarkofag postojao jo{ u XIII. st.« [i{i} tako|er nagla{ava da ostaci ovecrkve sv. Stjepana nisu jo{ prona|eni i da je to najva`niji zadatak hrvatske arheologije ([I[I] 1925:536). Revizija arheolo{kog lokaliteta na Otoku u Solinu koju su obavili Rapani} i Jelovina pokazalaje – u njihovoj interpretaciji – da se na tom mjestu nalazi samo jedna crkva koja je izgra|ena u X. st.Autori su tako|er iznijeli svoje mi{ljenje da joj je titular sv. Stjepan, {to odre|uje u atriju na|ensarkofag kraljice Jelene i podatak iz teksta Salonitanske povijesti (RAPANI] – JELOVINA 1977:128), te su postavili pitanje gdje je crkva sv. Marije za koju Toma pi{e da je izgradila i obdarilakraljica Jelena i kada je crkva na Otoku promijenila titulara, odnosno od crkve sv. Stjepana postalacrkva sv. Marije. Predloìli su novu interpretaciju lokaliteta na Otoku i Tomine vijesti, s tim da sudali prijedlog da bi crkvu sv. Marije trebalo potraìti na lokalitetu Gradina u Solinu.

Tim rje{enjem te{ko je protuma~iti Tominu vijest, jer ju je potrebno ra{~laniti tako da seglagol »izgradila je« (edificavit) odnosi na crkvu sv. Stjepana, a »obdarila« (dotavit) i na nju i nacrkvu u Gradini koja bi bila posve}ena Bogorodici. Naime, prema najnovijim sustavno provedenimistraìvanjima smatra se da je crkva u Gradini ranobizantska gra|evina Justinijanova doba (MARA-SOVI] 1992), pa je kraljica Jelena nije mogla sagraditi – kako kaè Toma (RAPANI] – JELO-VINA 1977: 130–134). Me|utim, moramo napomenuti da Toma Arhi|akon ne navodi Jeleninugrobnicu, koja bi tako crkvu na Otoku nu`no odre|ivala cemeterijalnom gra|evinom nego grobkralja Kre{imira (i drugih kraljeva i kraljica), koji se nalazio u atriju crkve sv. Stjepana i koji nijeprona|en, a kraljici pripisuje izgradnju i donaciju spomenutih crkava. Kako smo vidjeli, [i{i} jesmatrao da crkvu sv. Stjepana treba tek traìti, pa tako i sarkofag kralja Petra Kre{imira IV. Mislimoda postoji mogu}nost da Toma, kada spominje kralja Kre{imira atribuiraju}i ga epitetom »vel-mo`ni« (magnificus), ne pomi{lja na Petra Kre{imira IV nego na kralja Mihaela Kre{imira II, muàkraljice Jelene, kojega zadarski dokument naziva Cresimir maior (CD I: 105), jer je opravdanozaklju~iti da je njegov grob tamo gdje je i grob njegove supruge. Pridjev maior iz zadarske ispraveobi~no se prevodi i tuma~i kao »stariji«, jer se u istoj ispravi javlja jo{ jedan Kre{imir (III). Me|u-tim, taj pridjev maior, nije jedina atribucija koja kralja Kre{imira II nu`no razlikuje od Kre{imiraIII, jer se navodi da je on »pradjed« (proavus) Petra Kre{imira IV autora isprave, pa smatramo da seupravo atributom maior htjelo Kre{imiru II. pridati i jedno drugo, ja~e zna~enje koje ima taj pridjevu srednjovjekovnom smislu, tj. »Veliki« ili »Slavni« i s tim se pribliàva zna~enju epiteta magni-ficus koji Toma pridaje kralju Kre{imiru pokopanom u atriju crkve sv. Stjepana u Solinu. Neku vrstuzabune u historiografiju unio je Ra~ki koji je u »Kazalu osoba, mjesta i stvari« (Index personarum,locorum et rerum) svoga izdanja Salonitanske povijesti identificirao Tomina kralja Kre{imira sPetrom Kre{imirom IV (THOMAS: 217). Ra~ki je svoje izdanje Salonitanske povijesti priredio iizdao prije epohalnog otkri}a Jelenina epitafa, te nije mogao znati za podatke koje je ponudiospomenuti natpis, a svojim je autoritetom ostao neupitan, pa je njegov navod iz »Kazala« postao usvijesti povjesni~ara Tominim podatkom. Kako je Ra~ki umro 1894. godine, tj. prije pronalaskaJelenine plo~e to nije mogao niti revidirati mi{ljenje, a ostala mu je neidentificirana i kraljica Jelenasamo kao quedam Helena regina (THOMAS: 219). Autori revizije iskopavanja s pravom su napo-menuli da je neophodno istraìti arhivski materijal i u skladu s njim rije{iti problem ubikacije crkveili crkava. Me|utim, diplomati~ka gra|a splitske nadbiskupije velikim dijelom je nastala kasnijimprera|ivanjem nekih, bez sumnje, vjerodostojnih isprava. No isprave poznate u dana{njem oblikunastale su me|usobnim kompiliranjem i tobo`njim potvr|ivanjem tako da se u svaku novu potvrd-nicu »uvukao« neki drugi crkveni lokalitet, pa najve}i problem predstavlja me|usobni odnos tihprivilegija upravo glede crkvenih posjeda te je zbog toga njihova upotrebljivost relativna. Uo~ljivo




je da su nedosljedne u navo|enju crkva sv. Stjepana i sv. Marije i sve su mogu}nosti njihovaubiciranja po tim ispravama otvorene.14 Mi{ljenja smo da je crkva na Otoku izgra|ena u X. st. imaladvostrukog titulara, odnosno sv. Mariju i sv. Stjepana te da je mjesto – Otok sa~uvalo kontinuitetMarijina kulta, a {tovanje sv. Stjepana je pomalo bilo istiskivano i sasvim se ugasilo ru{enjem crkve.Ovakva interpretacija podrazumijeva najmanju intervenciju u Tomin tekst. U ovom slu~aju mijenjase jedan akuzativ plurala: ecclesias sancti Stephani et sancte Marie in Salona u akuzativ singularaecclesiam, a {to je mogla biti Tomina intervencija u tekst – kako }emo vidjeti – mogu}e isprave kojuje koristio, pa je dva titulara mogao lako shvatiti kao dvije crkve. Zanimljivo je da zapis goticomXIV./XV. st. na margini splitskog kodeksa Salonitanske povijesti uz po~etak ulomka o crkvama/crkvi sv. Stjepana i sv. Marije spominje imenicu ecclesia u singularu i glasi: Nota de ecclesia sancteMarie et sancti Stephani in Salona (THOMAS: 55, bilj. 2), a {to upu}uje na tradiciju vrlo bliskuTominu vremenu. Ona kaè da je rije~ o jednoj crkvi s dva titulara, koji su npr. i titulari dana{njezagreba~ke prvostolnice kao i mnogih drugih u Hrvatskoj.

Po{av{i od saznanja da, Toma drè}i se ànra za koji se opredijelio pri sastavljanju svogadjela, res gestae splitskog nadbiskupa Lovre pi{e na temelju splitske diplomati~ke gra|e (MATIJE-VI] SOKOL 2002: passim; 2003: 18), primijetili smo da prethodna vijest podsje}a na ve}i saètakjedne isprave. O ovoj Tominoj vijesti pisano je detaljnije na drugom mjestu (MATIJEVI] SOKOL1993), a ovdje }emo sumirati najva`nije zaklju~ke. Naime, istraìvanjima diplomati~kih zapisa,odnosno povlastica koje je kralj Zvonimir izdao splitskoj nadbiskupiji utvrdili smo da nam je Tomaupravo u svom tekstu sa~uvao jezgru jedne isprave kralja Zvonimira izdane 1079./80. godine kojomse splitskoj crkvi vra}a zadu`bina kraljice Jelene, koju su ~uvali neki redovnici. Iako je na prvipogled bilo te{ko utvrditi koja od – u dana{njem obliku – poznatih Zvonimirovih darovnica (MATI-JEVI] SOKOL 1997a: 46–48) krije u sebi jezgru isprave koja je temelj Tomina teksta, upravo naosnovi Tomine rije~i proclamatio, a sinonim je rije~i querela iuridica koju nalazimo u ispravi zaBosiljinu datiranu 1078. godinom, »razgrtanjem« kasnije dodanih slojeva prona{li smo vijest, od-nosno pravni ~in vra}anja solinskih crkava splitskoj nadbiskupiji. Ta isprava koja je po jasnimpokazateljima bila izdana u Ninu posluìla je kasnije splitskoj crkvi za preradu – ~ini se ~ak u dvanavrata (CD I: 160–162). Dublja analiza Tomina teksta upu}uje na pretpostavku da je i samakraljica Jelena mo`da kao auktor i koncesor izdala povlasticu koja sadrì pravni ~in darivanja svojezadu`bine splitskoj nadbiskupiji.

Iako Toma ne navodi povijesni kontekst i ne obja{njava razloge odràvanja sabora u Ninu,ipak je bilo uobi~ajeno da provincijalni sabori slijede nakon op}ih koncila Zapadne crkve s ciljemprovo|enja njihovih odredbi in membris. U ovom slu~aju povod za ninski sabor bio je Lateranskikoncil odràn krajem 1078. godine koji je, me|u ostalim, donio kanon da bilo tko, tko je primio odsvjetovne ili crkvene vlasti neko crkveno dobro, mora ga vratiti prvotnom vlasniku. Upravo Tominavijest o provincijalnom saboru u Ninu gdje se nalazio kralj Zvonimir i gdje je vratio crkve sv. Marijei sv. Stjepana splitskoj nadbiskupiji potpuno odgovara duhu postkoncilskih lateranskih aktivnosti1078. godine ([I[I] 1925: 577–578). Toma nije datirao taj doga|aj, ali upravo tzv. Zvonimirovadarovnica za Bosiljinu, koja se jo{ od I. Lu~i}a Luciusa smatra krivotvorinom, izdana je 1078.godine (iako je vjerojatnije da se – kako smo ve} naveli – radi o 1079. ili 1080. godini) i taj datum jejo{ jedna jaka indicija – uz neke druge – da upravo ova isprava sadrì kao jezgru pravni ~in vra}anjaspomenutih crkava od redovnika splitskoj nadbiskupiji, pa je zbog svoje vjerodostojnosti i bilakasnije u vi{e navrata nadopunjavana, odnosno prera|ivana. Tomin zapis potvr|uje da je njemu bilapoznata u izvornom obliku, izdana od kralja Zvonimira i da je po njoj sastavio vijest o jo{ jednojzasluzi splitskog prelata Lovre kao i o dobrostivosti kralja Zvonimira prema splitskoj crkvi (MATI-JEVI] SOKOL 1993). Ovim smo utvrdili povezanost i nadopunjavanje diplomati~ke gra|e i nara-tivnih izvora.




Ranosrednjovjekovna arheologija solinskog prostora tako|er je veoma zanimljiva. U {iro-kom luku oko stare Salone – Solina kraljice Jelene, smje{ten je niz starohrvatskih nekropola inaselja15 od doba Dolaska i mjesta prvih naseljavanja, poganske duhovnosti, sve do prihva}anjakr{}anstva, zasnivanja kneèvine pa potom kraljevine Sl. 3. Za razmatrani prostor od Ka{tela doSolina i @rnovnice, uvuklo se me|utim mi{ljenje da u njemu nema tragova prvobitne, nekr{}anskeduhovnosti Hrvata u nekropolama toga tipa kao na drugim mjestima, ve} da su prisutna samo onagroblja koja su kr{}anskog karaktera i koje treba datirati oko 800. godine. Iz ovakvog bi se zaklju-~ka mogle izvu}i razne neznanstvene konotacije, no tome nije tako. Iako nemamo na solinskompodru~ju cjelovitih otkrivenih poganskih nekropola kao autenti~nog svjedo~anstva pretkr{}anskeduhovnosti, ipak imamo vi{e jasnih nalaza da su one postojale – i da jo{ negdje neotkrivene ~ekajuda ih se istraì. Tako u Riìnicama nalazimo unutar (II.) horizonta ukopa s jagodi~astim nakitom(SOKOL 2006: 112) kerami~ku posudu u grobu kao preìtak iz poganskog razdoblja kada se pokoj-nicima u grob stavljala hrana za »put na drugi svijet«, kao i na brojnim drugim grobi{tima uPrimorskoj Hrvatskoj, {to smo objasnili na drugom mjestu (SOKOL 2006: 112–113, 126). Takvuposudu kao stvarni ostatak poganstva nalazimo i u sloju najstarijih ukopa sredine IX. stolje}a naPutalju iznad Su}urca (BURI] 2001: 156–157), koji se spominje u doba kneza Mislava (oko 835.do 841. godine). Iz samog Solina potje~e posuda s »jamicom« na dnu ([ARI] 1992: 167), pripa-daju}i tzv. jami~astom tipu keramike (TABLA I), uè nepoznate lokacije, koju moèmo datirati odkonca VIII. do najkasnije kraja prve polovine IX. stolje}a (SOKOL 2006: 122–123). Tako|er pre-ìci iz kerami~kog (I.) poganskog horizonta su prilozi cijelog jajeta u funkciji posuda (SOKOL2006: 112) u pojedinom grobu u Mravincima (TABLA I; KARAMAN 1940: 16), Su}urcu i Bija-}ima – Lepinu, kojih ima i na drugim mjestima u Hrvatskoj, ali i ~esto sjeverno od Dunava (SOKOL2006: 108). Ove su uobi~ajene tradicije i duhovnosti donesene sa sjevera, poput ranog pravokutnogoblika grobne komore iz prvobitnih drvenih oblo`nica – sanduka te mnoge druge (SOKOL 2006:146, 154–162), odràne sve do kona~nog op}eg prevladavanja kr{}anstva. Od sredine IX. stolje}anekropole poganske duhovnosti se napu{taju16 i zasnivaju nove, samo u kr{}anskoj duhovnosti. Po-veznica izme|u ova dva (I. i II.) horizonta je Grupa grobova bez nalaza u pravokutnim grobnimkomorama, kristijanizirana grupa kojom neke poganske nekropole zavr{avaju (Nin – @drijac iLu~ane kod Sinja), a neke rane kr{}anske zapo~inju (Biljane Donje – Begova~a i Ka{i} – Grede)(SOKOL 2006: 119–120). Ovoj grupi istog vremena po svemu sude}i pripada zapadna salonitanskanekropola, dok za druge nemamo dovoljno objavljenih podataka. Grobovi su prakti~ki bez nalaza(ne{to »atipi~nih priloga /[ARI] 1992: 113/) te antropolo{ki (VELJANOVSKA 1990) pripadajumravina~kim antropotipovima (MIKI] 1990), tj. (ninsko)poljskoj populaciji ([LAUS 2000: 273–284; SOKOL 2006: 106, 161), a per analogiam molekularno-biolo{ki ljudima sa sjevera, po starojnomenklaturi EU 7 i EU 19 s glavnim podru~jima rasprostiranja na balti~ko-poljskoj plo~i.17 PoslijeGrupe grobova bez nalaza slijedit }e Grupa ~etverojagodne i druge nau{nice, zastupljena u Crk-vini, Riìnicama, Mravincima, Majdanu, Su}urcu i @estinju (SOKOL 2006: 127–129; 236–239) tena nekim drugim lokalitetima, no s jo{ nedovoljno poznatim ili neobjavljenim podacima. Ovu }egrupu nakita kronolo{ki naslijediti ~etvrta relativna op}a skupina: Jednojagodne nau{nice – sljepo-o~ni~arke ili Tre}a grupa II. faze u II. horizontu ukapanja (SOKOL 2006: 119–120). Ona }e bitiskupina Jelenina doba. Njoj pripadaju dijelovi navedenih nekropola te neki pojedina~ni nalazi snepoznatih nalazi{ta u Solinu i okolici (SOKOL 2006: 129–132, 143). Uz druge jednojagodne


14 Vidi: PITE[A 1992: 129–130.

15 MARIN 1992: 96–97. (Karta starohrvatskih lokali-teta)

16 Belo{evi} se vratio »natrag« na godine pokr{tavanjaoko 800. godine (BELO[EVI] 1980; 2002. 84), s »inerci-

jom trajanja starih obi~aja« do sredine IX. stolje}a. Vidi:SOKOL 2006: 105–111.

17 SEMINO – MARCIKI] – PRIMORAC 2000; I1b*i RbI* po novoj; UNDERHILL ET AL. 2010; SOKOL2006, 161.



glatkih i filigranskih jagoda, osobito je tu zanimljiva skupina od dvije sljepoo~ni~arke s obru~em tedvije jagode s jednom kru`nom petljom bez obru~a X. stolje}a (SOKOL 2006: 114, 129–131,246–250). Sva ~etiri artefakta su s istim filigranskim uzorkom na oplo{ju jagoda ([ARI] 1993:145). Kako su dvije jagode s petljicom zapravo puceta (sli~no na Kosi kod [ibenika; GUNJAÂ1980: 127–129), istovjetnost ukrasa na sve ~etiri navodi nas na pomisao da se zapravo radi oansamblu iste grobne cjeline, kakve se povremeno pojavljuju u nakitnom repertoaru X. stolje}a,npr. u Vinodolu – ~ak i sa sli~nim motivom (CETINI] 1998, grob 73, 77). Prema {irini prostorarasprostiranja tih i drugih ranosrednjovjekovnih grobalja koja sadràvaju dominantni artefakt X.stolje}a – jednojagodne filigranske sljepoo~ni~arke bogato ukra{enog oplo{ja jagode u plemenitimmetalima, pritom mislimo i na ve}inu Hrvatske do Vinodola i preko sredi{njih dinarskih prostora doju`ne Posavine, sad bismo mogli postaviti hipoteti~no pitanje, ali i odgovor: kako je mogao izgle-dati par nau{nica-sljepoo~ni~arki X. stolje}a koji je mogla nositi hrvatska kraljica Jelena? Da jekraljica mogla nositi takve luksuzne sljepoo~ni~arke sugeriraju nam nalazi pozla}enih srebrnihparova otkrivenih u narteksu te atriju-mauzoleju kraljevske bazilike u Biskupiji-Crkvini (TABLA I;PETRINEC 2009: 208–209, 387), gdje su istraèni grobovi, sarkofazi i zidane grobnice kraljevskogranga odakle, po na{em mi{ljenju (SOKOL 2009: 161–162), potje~u i Drìslavove plo~e. U west-werku crkve, u neprirodno zadebljanim unutra{njim zidovima s »prolazima od vrata« (GUNJAÂ1953: tlocrt), koje tuma~imo po {irini zida i veli~ini otvora kao grobove-edikule kojima trapeznimoblikom s trokutastim utorima odgovaraju spomenute plo~e uklju~ivo i onu koja nedostaje, otkri-vena je prigodom za{titnih radova (BUDIMIR 1992: 23) u zidu grobnica »princa« s bogato izra-|enim parom ostruga i priborom za pri~vr{}ivanje te ~etiri praporca oznake ranga koji dokazujena{u tezu (SOKOL 1997: 117, 123). Upravo u tom kompleksu prona|en je u predvorju u ju`nojprostoriji sarkofag s parom jednojagodnih sljepoo~ni~arki vrsnog zlatarskog rada, pa nema razloga injih promatrati izvan kraljevskog konteksta. Prijenosom mauzoleja, a time i kraljevskog sjedi{ta izKnina u Solin u baziliku na Otoku sredinom X. stolje}a (SOKOL 2009: 165–166), u doba vremen-skog vrhunca modnog no{enja tog izvanrednog nakita, zami{ljamo i kraljicu Jelenu kao nositeljicutoga ukrasa. Mo`da poput prekrasnog te{kog zlatnog para iz Solina-Majdana (PETRINEC 2009: Sl.96), ba{ kao {to je bila i njezina prethodnica pokopana u narteksu/atriju bazilike u Kninu-Biskupiji –kraljevskom dvoru (villa regalis) s dvorskom crkvom i westwerkom iz frana~kih vremena; dobukad je »stvarana« Europa.

Jo{ nam preostaje pretpostaviti kako je izgledalo posljednje kralji~ino po~ivali{te: sarkofagkako se obi~no misli, ili, per analogiam nalazima u westwerku u Biskupiji, grobnica-edikula, {to jena{e mi{ljenje kako }emo dalje obrazloìti, s obzirom na to da je ve} prije konstatirano da jepretpostavljeni sarkofag bio premalen za odraslu osobu (PITE[A 1992: 125). Tako u Biskupijiimamo dogra|en, ili je odmah sagra|en, westwerk sa spomenutim »prolazima« u zadebljanom zidui otkrivenim ukopom »princa« – drugi su sru{eni u vremenu – pa se o~ito i na Otoku radi o sli~nomslu~aju ukopa u grob-edikulu, jer ostaci »drugih dijelova sarkofaga« nisu na|eni. Takva je, naime iVekenegina grobnica ugra|ena u zid kapitula samostana sv. Marije u Zadru, pa sve to skupa pred-stavlja jedinstven arhitektonski sklop grobnica hrvatske elite rasprostranjen na isto~nojadranskojobali.





Slik

a3

Figu

re3



KRATICA

CD I – Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae

LITERATURA

BELO[EVI], J. 1980 – Materijalna kultura Hrvata od VII. do IX. stolje}a. Zusammenfassung: Diematerielle Kultur der Kroaten vom 7. bis zum 9. Jh. Zagreb, 1980.

BELO[EVI], J. 2002 – Razvoj i osnovne zna~ajke starohrvatskih grobalja 7. – 9. stolje}a na povijesnimprostorima Hrvata. Summary: Development and basic characteristics of the Early Croatiancemeteries of the 7th-9th centuries horizon on the historical Croatian grounds. RadFilZad, 39(26)/2000 (2002): 71–97.

BUDIMIR, M. 1992. – Arheolo{ka topografija kninske op}ine. Summary: The archeological topographyof the Knin district. IzdHAD, 15/1992: 23–32.

BULI], F. 1901 – Izvje{taj o crkvi sv. Marije od Otoka i o nadgrobnom natpisu kraljice Jelene. VHAD, n.s., 5/1901: 201–227.

BURI], T. 2001 – Putalj u srednjem vijeku. Summary: Putalj in the Middle Ages. U BURI], T. – S.ÂÊ – I. FADI]. Sv. Juraj od Putalja. Split, 2001: 151–322.

CETINI], @. 1998 – Stran~e – Gorica starohrvatsko groblje (Katalog izlo`be). Stran~e – Gorica. AnEarly Croatian Cemetery. Rijeka, 1998.

Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Diplomati~ki zbornik kraljevine Hrvatske,Dalmacije i Slavonije. vol. I. ed.: KOSTRENÎ], M., priredili: STIPI[I] J.- M. [AM[ALO-VI]; vol. II–XII. ed. SMIÎKLAS, T.; vol. XIV–XVI. ed. KOSTRENÎ], M.; vol. XVII. ed.GUNJAÂ, S.; vol. XVIII. ed. RENDI]-MIOÊVI], Zagreb, 1904–1990.

CURTA, F. 2006 – Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250. Cambridge-New York, 2006.

DELONGA, V. 1996 – Latinski epigrafi~ki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. (The Latinepigraphic monuments of Medieval Croatia). Split, 1996.

GUNJAÂ, S. 1953 – Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina godine 1950. Ljetopis JAZU, 57 /1953:9–50.

GUNJAÂ, Z. 1980 – Grob jedne hrvatske plemenske odli~nice iz IX stolje}a. Summary: The Grave ofa Croatian Tribal Noblewomwn from 9th Century. U: ERCEG, I. – A. HORVAT – I. MA@URAN– M. SUI] (ur.). Gunja~in zbornik, Zagreb, 1998: 121–132.

KATIÎ], R. 1998 – Litterarum studia. Zagreb, 1998.

KATI], L. 1955 – Zadu`bina hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu. Rad JAZU, 306/1955:187–219.

KARAMAN, LJ. 1936 – Starohrvatsko groblje ns »Majdanu« kod Solina, Vjesnik za arheologiju ihistoriju dalmatinsku, Sv. LI,G. 1930–34; pretisak »Biha}« 1936, 3–36.

KARAMAN, LJ. 1940 – Iskopine dru{tva »Biha}a« u Mravincima i starohrvatska groblja, Rad JAZU,268/1940: 7–44.

MARASOVI], J. 1992 – Rekonstrukcija crkve u Gradini. U: MARIN, E. (ur.) Starohrvatski Solin. Split,1992: 135–143.

MARIN, E. (ur.) 1992 – Starohrvatski Solin. Split, 1992.




MATIJEVI] Sokol, M.– 1993. Starohrvatski Solin u Kronici Tome Arhi|akona. Zusammenfassung: Das altkroatische

Solin in der Chronik Thomas Archidiaconus. VAHD, 85/1992 (1993): 83–90.– 1997a. Kralj Zvonimir u diplomati~kim izvorima. Summary: King Zvonimir in diplomatic sour-

ces. U GOLDSTEIN, I. (ur.). Zvonimir, kralj hrvatski. Zbornik radova Zagreb, 1997:45–55.

– 1997b. Latinski natpisi. U SUPIÎ], I. (ur.) Hrvatska i Europa – kultura, znanost i umjetnost.Svezak I. Srednji vijek (VII – XII. stolje}e) – rano doba hrvatske kulture. Zagreb, 1997:239–256.

– 2002. Toma Arhi|akon i njegovo djelo. Rano doba hrvatske povijesti. Jastrebarsko, 2002.– 2003. Neki aspekti diplomati~ke tradicije u zapisima splitske crkvene provenijencije. Summary:

Some aspects concerning diplomatic traditions in the records of the provenance of theSplit Church. U: BUCZYNSKI, A. – M. KRUHEK – S. MATKOVI] (ur.). Hereditasrervm Croaticarvm ad honorem Mirko Valenti}, Zagreb, 2003: 14–21.

– 2004. Neki aspekti hrvatske ranosrednjovjekovne latinske pismenosti. Summary: Some aspectsof the Croatian literacy in the Early Middle Ages. U: MATIJEVI] SOKOL, M. (ur.).Spomenica Filipa Potrebice, Zagreb, 2004: 97–107.

– 2005a. Item iurabunt ipse potestas et sui officiales … facere et obseruare equaliter iusticiam etspecialiter ecclesiis, pauperibus, orphanis, uiduis et miserabilibus personis… (Spl. st. II,16). Summary. U: MATIJA[I], R. (ur.)1. Istarski povijesni biennale. Statuimus etordinamus, quod… – Sustavi mo}i i mali ljudi na jadranskom prostoru. Zbornik radova sme|unarodnog znanstvenog skupa/Conference Papers from the International ScientificConference, sv. 1, Pore~, 2005: 268–278.

– 2005b. Splitski srednjovjekovni knjièvni krug. Abstract: Split – a medieval literary circle U:BUDAK, N. (ur.). Raukarov zbornik. Zbornik u ~ast Tomislava Raukara, Zagreb, 2005:157–173.

MIHALJÎ] R. – L. STEINDORFF, 1982 – Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Endedes 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts. Glossar zur frühmittelalterlichen Geschichte imöstlichen Europa, 2. Wiesbaden, 1982.

MIKI], @. 1990 – Antropol{ki profil srednjovekovne nekropole u mravincima kod Splita. Zusammen-fassung: Mravince – Ergebnisse der anthropologischen Bearbeitung. VAHD, 83/1990: 225–232.

PERI], O. 1980 – Sloèni pasivni oblici u djelu »Historia salonitana«. @A, 30/1980: 113–118.

PETRINEC, M. 2009 – Groblja od 8. do 11. stolje}a na podru~ju ranosrednjovjekovne hrvatske dràve.(Gräberfelder aus dem 8. bis 11. Jahrundert im Gebiet des frühmittelalterlichen kroatischenStaates). Split, 2009.

PITE[A, A. 1992 – Gospin Otok u Solinu. U: MARIN, E. (ur.) Starohrvatski Solin. Split, 1992:121–130.

RAPANI], @.– 1978. Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. Résumé. IzdHAD, 3, 1978: 83–90.– 1987. Predromani~ko doba u Dalmaciji. Split, 1987.– 1996. Solin u starohrvatsko doba. Split, 1996.– 2000. Ponovno o epitafu kraljice Jelene. Summary: More about the epitaph of Queen Helena.

OpA, 23–24/1999–2000 (2000): 309–315.

RAPANI], @. – D. JELOVINA, 1977 – Revizija istraìvanja i nova interpretacija arhitektonskogkompleksa na Otoku u Solinu. VAHD, 70–71/1968–1969 (1977): 107–135.




RENDI]-MIOÊVI], D. 1949 – Prilog prou~avanju na{e ranosredovje~ne onomastike. Résumé:Contribution a l’etude de notre onomastique du haut Moyen-Âge. SP, ser. III, 1/1949: 9–21.

RENDI]-MIOÊVI], D. 1982 – Neke epigrafsko-onomasti~ke zna~ajke epitafa kraljice Jelene. Résumé:Quelques caracteristiques épigraphiques et onomastiques de l’epitaphe de la reine Helena.ARadRaspr, 8–9/1982: 219–231.

SEMINO, O. – M. MARCIKI] – D. PRIMORAC et al. 2000 – The Genetic Legacy of Paleolithic Homosapiens sapiens in Extant Europeans: A Y Chromosome Perspective, Science, 290/2000: 1155–1159.

SOKOL, V.– 1980. Kameni natpisi ranoga srednjega vijeka. U: KARAMAN, I. (ur.) Encikopedija hrvatske

povijesti i kulture. Zagreb, 1980: 263–265.– 1997. Arheolo{ka ba{tina i zlatarstvo. U: SUPIÎ], I. (ur.). Hrvatska i Europa – kultura,

znanost i umjetnost. Svezak I. Srednji vijek (VII – XII. stolje}e) – rano doba hrvatskekulture. Zagreb, 1997: 117–145.

– 2006. Hrvatska srednjovjekovna arheolo{ka ba{tina od Jadrana do Save. Summary: TheMedieval archaeological heritage of Croatia. Zagreb, 2006.

– 2009. Zapadno zdanje i njegova pogrebna funkcija u crkvi Sv. Marije u Biskupiji. Summary:The western structure and its burial function in the church of saint Mary in Biskupija. U:TOMIÎ], @. – A. UGLE[I] (ur.). Zbornik o Luji Marunu. [ibenik – Zadar – Zagreb,2009: 159–168.

STIPI[I], J. 1991 – Pomo}ne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb, 1991.3

SUI], M. 1985 – Prilog tuma~enju natpisa kraljice Jelene. Résumé: Contribution à l’interprétation del’inscription de la reine Hélène. SP, ser. III, 14/1984 (1985): 15–39.

[ARI], A. 1992 – Zapadna salonitanska nekropola – ranosrednjovjekovni grobovi. U: MARIN, E. (ur.)Starohrvatski Solin. Split, 1992: 113–114.

[ARI], A. 1993 – Ranosrednjovjekovni i srednjovjekovni nalazi s podru~ja Solina u Arheolo{kommuzeju u Splitu. Zusammenfassung: Frühmittelalterliche und mittelalterliche Funde aus dersoliner Gegend im Archäologischen Museum in Split. VAHD, 85/1992 (1993): 139–166.

[I[I], F. 1914 – Genealo{ki prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. VHAD, N. S., 13/1912–1914 (1914):1–93;

[I[I], F. 1925 – Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925.

[LAUS, M. 2000 – Kraniometrijska analiza srednjovjekovnih nalazi{ta sredi{nje Europe: novi dokazi oekspanziji hrvatskih populacija tijekom 10. do 13. stolje}a. Summary: Craniometric analysis ofmedieval crania from Central Europe; new evidence to Croat expansion from 10th to 13thcentury. OpA, 23–24/1999–2000: 273–284.

THOMAS ARCHIDIACONUS. Historia Salonitana (digessit Fr. RA^KI). Monumenta spectantiahistoriam Slavorum meridionalium, XXVI, Scriptores, III. Zagreb, 1894.

TOMA ARHI\AKON. Historia Salonitana (priredila PERI], O.; komentar MATIJEVI] SOKOL, M.;studija KATIÎ], R.). Split, 2003.

UNDERHILL, P. A. et al. 2010 – Separating the post-Glacial coancestry of European and Asian Ychromosomes with haplogroup R1a. European Journal of Human Genetics, 18 (2010): 479–484.

URODA, N. 2008 – Prilog upoznavanju lokaliteta Crkvine u Rupotin Tusculum 1, Solin, 2008, 69–79.




VELJANOVSKA, F. 1990 – Srednjovekovni skeleti sa zapadne nekropole Salone. Zusammenfassung:Mittelalterliche Skelette von der westlichen Nekropole Salonas. VAHD, 83/1990: 233–255.

SUMMARY

Quedam Helena Regina.....

A section of the 16th chapter (De promotione Laurentii archiepiscopi) of the ArchdeaconThomas’ Historia Salonitana (13th c.) refers to the Croatian Queen Helen, who built the churches ofSt Stephen and St Mary in Solin and then donated them to the church of St Domnio, that is, to theSplit archdioceses. The same fragment mentions that many kings and queens were buried in theatrium of St Stephen’s church, specifically mentioning the »magnificent gentleman Kre{imir«(magnificus uir Cresimirus).

Before the discovery of Queen Helen’s epitaph in 1898 on the island (Otok) in Solin it wasnot known to which queen Toma Archdeacon was referring to, especially as the Historia Salonitanamentions Queen Helen in the context of events taking place during the reign of King Zvonimir as a»certain Queen Helen« (quedam Helena regina). Since it is known from other sources that KingZvonimir’s wife was also called Helen, only the discovery of the epitaph on Otok in Solin solved alluncertainties. Based on chronological and other exact information in the inscription – restored withgreat effort and knowledge by don Frane Buli} – the Queen Helen from the Historia Salonitana wasidentified with the wife of King Michael Kre{imir and the mother of King Stephen Dr`islav, buriedin 976. Queen Helen’s inscription shows multiple similarities with the epitaph of Split’s archbishopMartin from the same period and it can be assumed that they both had the same author, the first stillanonymous poet, a priest with a good knowledge of the Bible.

Based on recognized palaeographic and epigraphic characteristics fragment 1 from Buli}’sdrawing with a supposed grapheme H can be incorporated into the restored text of the inscription.Until now there was supposed to be no space for it, but now it is suggested that the beginning of theinscription reads thus: HOC IN TUMULO; HOC TUMULO (less possible due to the larger spaceavailable) or HIC IN TUMULO. This makes the inscription more correct and legible, and there isnow one unplaced fragment less.

Thomas the Archdeacon composed his text based on several sources. Through an analysis ofdiplomatic texts, which was a privileges conferred by King Zvonimir on the Split archdiocese, it isconcluded that Thomas preserved the core of one of King Zvonimir’s charters from 1079/1080, inwhich the bequest of Queen Helen is returned to the Split church. A deeper analysis of Thoma’s textsuggests that perhaps Queen Helen herself issued as an author and investor the privilege containingthe legal act of conferring her bequest on the Split archdiocese.

Early mediaeval archaeological records of the Solin area are also very interesting. A numberof early Croatian necropolises and settlements are located in a wide arch encompassing ancientSalona – Queen Helen’s Solin. Based on archaeological finds of material remains, especially jewel-lery from graves, a spatial and demographical picture of Solin from the period of Queen Helen canbe reconstructed. A dominant artefact of the 10th c., single-bead filigree hair loops, with a richlydecorated bead surface made of precious metals, is found in most of the cemeteries in Croatia, fromVinodol through central Dinaric areas to the southern Sava region, this could have been worn by theCroatian Queen Helen. This kind of jewellery was found in Solin necropolises, but also in themausoleum in Biskupija-Crkvina in graves of the members of the – most probably – ruling family.




Anthropological analysis of the deceased buried in the western necropolis of Solin, as well asthe cemetery in Mravince, suggests that the population inhabiting the Solin area in the early med-iaeval period belonged to the (Nin) Polish population, and, by analogy, molecular-biologically tonorthern peoples, according to the older nomenclature EU 7 and EU 19, with a main area of dis-tribution on the Baltic-Polish platform.

The construction of the queen’s final resting-place is also a subject of discussion, was it asarcophagus, which is the common opinion, or, analogous to the occurrence of Westwork in Bis-kupija, a tomb-aedicule, since it had all ready been stated that the supposed sarcophagus was toosmall for an adult. Thus in Biskupija there is an added – or constructed contemporaneously with themain edifice – Westwork with »passages« in the thickened wall and the burial of a »prince« – otherones collapsed with time. It is obvious that on the island of Otok we are dealing with a similar burialin a grave-aedicule, because the remains of »other parts of the sarcophagus« were not found. Thegrave of Vekenega, is a similar case built into a wall of the chapter house of St Mary’s monastery inZadar. All these facts represent a unique architectural complex of the tombs of Croatian elites on theeastern shore of the Adriatic.

Rukopis primljen: 25. XI. 2010.Rukopis prihva}en: 25. XI. 2010.





Tabla 2

Plate 2



Quedam Helena regina...Ibi namque magnificus uir Cresimirus rex, in atrio uidelicet basilice sancti...

Documents

Transcript of Quedam Helena regina...Ibi namque magnificus uir Cresimirus rex, in atrio uidelicet basilice sancti...