Psihoterapija Panicni Poremecaj- 'IvanB'_Dr. Sandic

Dr. Sandi, Sarajevo www.drsandic.com.ba

1

Ivan B.

_________________________

U psihoterapijskom kabinetu, preko puta mene, sjedi ovjek tridesetih godina, srednjeg rasta, pristojno obuen. Inenjer elektro-tehnike. Ne bavi se svojom strukom. Radi kao trgovac u vlastitoj radnj. Nije oenjen. ivi s roditeljima u dvosobnom stanu. Ivan B. sjedi skupljen na stolici. Pogrbljen je, ruke mu podrhtavaju. Doima se kao da je zavezan u vor straha, neizvjesnosti. Oslukuje sebe, svoje tijelo i s vremena na vrijeme tek na sekund pogleda prema meni. Pokuava smanjiti strepnju, nemir koji ga obuzima, lomi prste na rukama i prebacuje nogu jednu preko druge. Die duboko nastojei uhvatiti dovoljno vazduha. Istovremeno, to vidim i osjem, on nastoji procijeniti mene, psihoterapeuta, tu enu koja sjedi preko puta njega. Nada se, mada je ve odavno sumnjom nagrien, da e ga ona napokon razumjeti, moda mu i pomoi. Opis njegovih tegoba ula sam gotovo bezbroj puta do sad: "Srce mi snano lupa. Bojim se. Strah me je. Ljulja mi se. ini mi se da mogu pasti u nesvijest svaki as. Bezbroj puta pregledao sam krv, mokrau, EKG. Svaki put doktori mi kau da sam zdrav. Zdrav!?", registruje s rezignacijom i nepovjerenjem. "Kau da su svi nalazi uredni, a ja se iz dana u dan osjeam sve gore. Ve odavno ne znam kako je to kad se osjea dobro. Prije petnaest dana internista me je pregledao veoma detaljno i nakon dueg razgovora sa mnom uvjerio me je da su moje tegobe na nervnoj bazi." Na kratko je zautao, zamislio se, a onda nastavio: "Kako u Vam opisati ta mi se sve deava, a da me shvatite?", pitanje izgovoreno takvim tonom, popraeno mimikom lica u kojoj se ogledala sumnja da e naii na razumijevanje. No, u otvorenom pogledu i sjaju njegovih oiju vidio se traak nade koji ga je vukao u saradnju. "Imamo dovoljno vremena", ohrabrila sam ga i pozvala: "Kaite, slobodno mi recite ta Vas mui." "Bolestan sam, a ne znam od ega", odmah se odazvao na moj poziv. "Evo sad dok razgovaramo zuji mi u uima, tresu mi se ruke, znojim se, posebno dlanovi. Srce mi lupa takvom snagom da mi se ini kao da e iskoiti iz grudi. Prvi put mi je pozlilo iz istog mira. Bilo je to prije etiri mjeseca. Odjedanput mi se sve smrailo pred oima. Osjetio sam nemir i podrhtavanje u stomaku. Uhvatio me strah. Strah i drhtanje su se iz stomaka proirili po cijelom tijelu. Uhvatio sam se za naslon stolice. Pridravao sam se za njega vrsto, svom snagom. Da se nisam uhvatio za naslon stolice siguran sam da bih pao u nesvijest. Od toga

Tekst koji slijedi skraena je verzija prikaza sluaja paninog poremeaja i psihoanalitikog psihoterapijskog postupka koji se sprovodio s analizandom Ivanom B. U izvornoj verziji publiciran je kao segment knjige Kako pomoi sebi i svom djetetu autora M. Sandi i A. Sandi. Iz tog razloga sva autorska prava su pridrana. Ukoliko su Vam iz bilo kojeg razloga potrebni precizni podaci o izvornoj referenci upit moete poslati putem e-mail adrese: [email protected]


2

dana plaim se da na ulici, u kafani, bilo gdje mogu pasti u nesvijest. Nekad me obuzima panika. Tada se tresem i plaim da u poludjeti." Ivan B. je zautao.

"Moete li mi rei u kojoj situaciji Vam se to najee dogaa?", upitala sam ga.

"U kojoj? Kada? Na ulici, u radnji, bilo gdje. Panika me obuzme i kad s poslovnim partnerima ugovaram posao, pa brzo odem kui i prilegnem. Zna mi se zanesvjestiti i u kolima. Tada moram skrenuti s puta, zaustaviti se, popiti apaurin. Najsigurniji sam u kui. Ali, kako da ivim osjeajui se sigurnim jedino izmeu etiri zida? Pa meni je trideset godina! elim da radim. elim da se druim s prijateljima! Moj otac je penzioner, a ivi sadrajnije od mene.. Kad ujutro popije kafu s majkom ode u kafanu. I majka, pored svega to je jadnica preivjela, bogami ode frizeru. Ode i do kominica, do pijace i ne strahuje. Od nas troje jedino ja bolujem. Kao da sam se i privikao da ivim u strahu", alei se, jadikujui nad sobom, Ivan B. istovremeno je iskazivao i zavist i ljubomoru, kao i nagovjetaj osjeanja estoke ljutnje prema roditeljima.

"Kaite mi gdje ste bili kad ste prvi put osjetili da moete izgubiti svijest, ili da moete poludjeti?", upitala sam ga.

"Nita posebno", odgovorio je zajedljivim tonom. "Bio sam u kafani. Tamo svraam tokom dana. Tom prilikom prijatelj i ja otili smo na kafu", govorio je dalje kontroliui zajedljivost. To su me pitali i drugi doktori. Nisam doivo nikakav ok. Obratno, bilo mi je veoma ugodno. Sjedio sam u kafiu s najboljim prijateljem. Druimo se jo od ranog djetinjstva. Ba smo bili dobro raspoloeni. Sjeali smo se naih djeijih nestaluka i smijali se. Meni je odjedanput, iz istog mira, pozlilo. Poeo sam se tresti, guiti. Hvatao me je strah. Plaio sam se da u poludjeti, ili pasti u nesvijest. Zavrio sam u Hitnoj." "Pokuajte se sjetiti o emu ste razgovarali", pozvala sam ga na saradnju. Pitala sam ga bojom glasa u kojoj je mogao prepoznati i prijateljsku dobronamjernost i zainteresovanost za sve ono to mu se dogodilo i dogaa.

"Moj najbolji prijatelj, s kojim sam tog dana bio u kafiu, ivi u vajcarskoj. Tih je dana prvi put, od kada je otiao u inostranstvo, doao u Bosnu da posjeti roditelje i prijatelje. Do njegovog odlaska u vajcarsku bili smo nerazdvojni. Odrasli smo u istoj ulici, kua do kue. Druili smo se jo od malih nogu, igrali se kao sasvim mali klinci u njegovom dvoritu. Ili smo i u istu kolu. ak smo i studirali zajedno. Volim ga kao brata Do njegovog odlaska djelili smo sve: i uspjehe, i radosti, i teke trenutke. Povjeravali smo se jedan drugome. I, ako bi iskrsnuo neki problem, a bilo ih je, savjetovao sam se s njim. Moj otac je od kada ga pamtim nabusit, nepristupaan ovjek. Pije! Voli aicu! Ne izlazi iz kafane! Sjeam se, nekada, dok sam bio dijete, otac je znao uvee mrtav pijan doi kui. U to vrijeme mogao je mnogo popiti. Sada je drugaije. Stigle i njega godine. Nakon to popije dvije - tri aice mrtav je pijan. Doe kui teturajui. Star je te vie nema snage za skandale. Tiho se, onako hinjski, provue pored mene i majke, i ode pravo u krevet. Smui mi se od njega. Dosta je bilo i njegovog gazdovanja. Upropastio mi je djetinjstvo. Upropastio mi je i mladost. Dobro ga se sjeam, jo kad sam bio predkolsko dijete, kako uvee pijan i bijesan ulazi u kuu. Vikao je ve s vrata. Kaio bi se za sitnicu koja mu tog momenta ne odgovara, ili bi izmiljao nepostojee stvari tek da bi pronaao opravdanje za dreku. Majka bi mu pokorno prilazila.


3

Onako pijanom pomagala mu je da skine kaput i cipele. I dok se ona trudila oko njega on ju je rukama i nogama odgurivao od sebe. Tada sam ga mrzio", na as se zamislio, napravio krau stanku, a zatim nastavio s kazivanjem: "Kao dijete alio sam majku. Nagovarao sam je da se rastavi. Govorila je da je to nemogue. Bila je domaica. Nije imala ak niti srednje obrazovanje. Otac je radio. On nas je hranio. Majina porodica ivjela je na selu. Rastavom od oca ne bismo mogli ivjeti u gradu. Majka bi se morala, skupa sa mnom, vratiti na selo. A, gdje bi se tada ja kolovo? I tako se na porodini ivot odvijao po ustaljenom redu do moje esnaeste godine. Tada sam ocu stao na put. I danas se sjeam tog dana. Onako pijanog doekao sam ga na vratima. Zgrabio sam ga za kaput. Pogledajte! Gre mi se ruke!", preplavljen strahom Ivan B. pogledom je pokazivao je na ake.

Nakon kratke utnje intervenisala sam: "Poeli ste od razgovora s prijateljem koji je doao iz vajcarske." "Da", sa zbunjenim izrazom lica Ivan B. se podsjetio teme koju smo zapoeli. "Ideja da odemo i ivimo u inostranstvu rodila se u mojoj glavi. On ju je, mada se u poetku kolebao, prihvatio. Ali, po zavretku gimnazije nije znao da li da studiramo Pravo ili Ekonomiju. 'Kakvo Pravo!? Kakva Ekonomija?!', udio sam se ta mu pada na pamet. S njima moe raditi samo kod nasi, govorio sam mu i nagovarao ga. Upiimo Elektrotehniku. Inenjer e biti svugdje, i u Njemakoj, i u Americi, i ovdje. I tako smo obojica upisali Elektrotehniki fakultet. Iste godine obojica smo i diplomirali. Gdje bi ti najradije ivio?, znao sam ga pitati. Njegova je ideja bila da odemo u Sloveniju. Objanjavao je kako Slovenija nije daleko, a i da se u njoj dobro ivi. Kakva Slovenija?, rugao sam mu se onako bratski. Kad ve odlazimo hajdemo u vajcarsku. Tamo inenjeri dobro zarauju. ivot je jedan! Iskoristimo ga! Kad zaradimo lovu moemo se i vratiti u Bosnu. I tako je moj najbolji drug, na moju inicijativu, za nas obojicu preko svoje tetke naao posao u vajcarskoj. Pribavili smo sva dokumenta. Eh, kako sam tad bio pun elana Al ne odoh ja nigdje! Nakon krae pauze Ivan B. je nastavio sa svojim kazivanjem: "Ponien sam, i istovremeno i srean to imam vlastitu radnju. Obian sam trgovac. Eto, imam diplomu, ali za nju nema posla! A i da ga ima kolika bi mi bila plata?! Od nje ne bih mogao niti sebe izdravati, a kamoli pomoi roditeljima. Ovako trgujui, barem to se tie finansijske strane, nemam problema. Kao nekakav sam inenjer. Pet godina studiranja! Taj moj najbolji drug me je ponovo zvao da doem i da radimo zajedno. Eh, ovaj put se ni za trenutak ne bih kolebao. Otiao bih s njim, ali kako kad sam bolestan?"

"Kao da zavidite prijatelju?", navodila sam ga da se suoi sa sobom. "Zavidim mu. Ali to ne znai da ga ne volim", pognute glave, neto tiim glasom, Ivan B. prihvatao je svoju slabost. "Naravno da ga volite. A, kaite mi, da li nekog drugog istovremeno i volite i mrzite?" "Ima ih vie koje i volim i mrzim. Moja osjeanja prema njima zavise od toga ta se trenutno dogaa meu nama. Mislim da tu nema nieg neobinog. I Vi sigurno gajite slina osjeanja", pogledao me je oekujui da se usaglasim s njim.


4

Nakon kratke stanke nastavio je ljutitim tonom: "Oca! Oca! A kako i ne bih? Kad je trijezan on je sasvim drugi ovjek i to me prevari. Pomislim tada da e ovaj put odrati rije i prestati piti. A on ve sutra po starom!" "A majku, ili moda sebe? Moda emo o tome razgovarati tokom neke od narednih seansi", pripremala sam ga za zajedniki rad koji podrazumijeva tretman psihoanalitikom psihoterapijom. Na kraju seanse, ovom porukom sroenom u obliku pitanja, oprezno sam mu skrenula panju na jezgro njegove psihike patnje. Iz nerijeenih odnosa sa roditeljima i samim sobom proistekle su njegove psihike tegobe. Manifestovale se mnogobrojnim tjelesnim simptomima, kao i strahom da se svakog trenutka moe onesvijestiti ili poludjeti napadima panike. Tokom naredne tri seanse Ivan B. je alei se na uslove u kojima ivi, a ponukan podpitanjima koje sam mu upuivala, ispriao "svoju ivotnu priu"1.

Oduviijek sam se plaio oca i bio posluan. Oduvijek sam vidjevi ga pijanog osjeao strepnju. Mrzio sam ga kad je tukao majku. Pitao sam se i tada, kao to se i danas pitam, zato je sve to podnosila. Zato je uopte ivjela s njim? Majka i danas zbog njega plae. Plakala je i dok ju je tukao kad sam bio mali. alio sam je. Mada sam je i zbog toga uvijek sluao. Pomagao sam joj onoliko koliko sam mogao. Valjda je zasluila da joj neko olaka dio tereta. A, veliki je teret ona nosila na svojim pleima. Oduvijek je sama odravala kuu. Radila je po cijeli dan. I danas to ini. Brinula je o ocu, o meni. Uvijek, i pored toga to je svaki mjesec po par dana patila od migrene, sve je bilo isto. Ruak je uvijek na vrijeme bio na stolu, sve isto i opeglano. Na preutan nain podrazumijevalo se da ona mora da radi. I umjesto da smo joj bili zahvalni, otac ju je tukao, napadao. ", zautao je pokunjen.

Gledala sam ga. Oi, dranje tijela, istovremeno su otkrivali osjeanje bespomonosti, razoarenja, kao i nagovjetaj potisnutog, kontrolisanog osjeanja srdbe.

Nakon duge stanke nastavio je: "Sjeam se. Djeca me zovu da se igramo. Majka sjedi u kuhinji i plae. Kako otii? I ja se elim igrati sa djecom. Ali kako je ostaviti samu i uplakanu? esto sam se kolebao da li izai i igrati se s djecom, ili ostati u kui s majkom. Ipak, ostajao sam s njom. Zabavljao sam je, tjeio. esto sam i izmiljao nepostojee dogaaje. Volio sam je vidjeti nasmijanu."

Ivan B. i sada, u svojoj tridesetoj godini, ivi u tijesnoj relaciji s roditeljima. Odluivi ipak da vie ne prisustvuje njihovim svakodnevnim nesuglasicama, iznajmio je stan. No, kako sam

1 ivotna pria je stavljena pod znake navoda da itaocu skrene panju da svako od nas subjektivno proivljava svoju sadanjost i svoju prolost. Otuda o svemu to nam se deava kao i meuljudskim odnosima imamo svoj subjektivan sud. On ne tako esto evidentno odudara od realnih zbivanja. No, upravo se ova subjektivnost u psihoterapijskom procesu mora respektovati. Ona otkriva pacijentovo doivljavanje realiteta, odnosno uslova u kojima je ivio i ivi. Istovremeno, psihoterapeut jedino tako biva u situaciji da spozna pacijenta kao aktera koji kreira svoj vlastiti ivot, mada lino doivljava da je pasivan, te da je kao takav rtva okolnosti koju mu nameu drugi.


5

kae: "Obzirom da mi je stan u blizini, im se probudim odem kod njih na kafu. Zajedno dorukujemo. Zatim odem na posao i radim do kasno uvee. Nakon posla svratim do majke. Veeram, odmorim se, pa odem svojoj kui. Kad oca zateknem pijanog, a to ba i nije tako rijetko, nasekiram se. Svata mu kaem. Prijetim da mu vie neu davati novac. Od njegove penzije njih dvoje ne mogu da ive, i on to dobro zna. Prijetim mu, mada znam da to ne mogu uiniti. A tako bih ga rado kaznio. Nekad me toliko razbjesni da mu ne bih dao ak niti marku za hljeb, a kamoli za pie. Ali, ta bi se tada desilo sa majkom? Ne treba valjda da ona zbog oevog pijanenja gladuje." "Imate li djevojku?", upitala sam ga pokuavajui odrediti koliki je i kakav stepen njegove zrele odvojenosti od roditelja.

"Nemam. Znate i sami kakve su dananje djevojke?!", odgovorio je traei da se sloim s njegovim stavom. "ele da se vozaju u dobrom autu, provode u kafanama. A za uzvrat ne pruaju niti ljubav, niti razumijevanje! Eh, takva osjeanja izgleda da vie ne postoje, propratio je ovu konstataciju bojom glasa i mimikom lica kojima je izraavao svoju odlunost da sebi ne dozvoli odve intimne kontakte. "Imam dobar auto i novca za kafanu. Neu da plaam ljubav. Lako naem ensku za krevet. Snaem se. S nekom hodam po sedam dana, najvie mjesec, a onda pronaem neki razlog i prekinem vezu. Najbolje se osjeam kada je to sve samo za jednu no. Majka mi kuha, pere, pegla ve i odrava i moj stan. to bih sebi pravio jo i dodatne probleme sa stalnom vezom?"

_________________________

Nakon to sam stekla uvid ne samo u simptome koje je Ivan B. ispoljavao u odreenim okolnostima, nego i u dinamiku njegovih znaajnih odnosa, poela sam razmiljati o sljedeim parametrima: Simptomi su se prvi put javili u susretu sa prijateljem koga je Ivan B. doivljavao kao osobu prosjenih sposobnosti, poput sebe samog. Ovaj put se nakon dugog vremena sreo sa njim i doivio ga kao veoma uspjenog ovjeka. Poredei se s njim aktivirao se i njegov kompleks inferiornosti. On je "drei prijatelja" uz sebe odredio njihov zajedniki studij, Elektrotehniku. Tako je obojici omoguio da se jednog dana "sa sigurnou otisnu u svijet, da kao strunjaci rade posao za koji su kolovani, da ne ive kao gastarbajteri". Ali, kad se pribliilo vrijeme odlaska i zapoinjanja novog ivota, on se povukao. Objasnio je da je to uinio zato to je elio pomoi roditeljima, posebno majci. I mislio je da e nakon to ih materijalno obezbijedi i sam otii i ivjeti u vajcarskoj. Ali, prole su mnoge godine a on od svojih nekadanjih planova nije ostvario nita. Izabrao je da ivi u sredini gdje mu je sve bilo poznato i izvjesno. Ivan B. se plaio susreta s nepoznatim nainom ivota. Istovremeno on jo uvijek nije bio dosegao zrelost odraslog ovjeka sposobnog da ivi samostalno. Nije imao niti dovoljno snage niti hrabrosti da krene "iz poetka". Ovaj sadraj je i sam iznio u toku naih razgovora. On je velikim dijelom pokazivao njegov odnos prema ivotu, nesposobnost da svoja htijenja, unato tome to je posjedovao adekvatne intelektualne kapacitete, realizuje.


6

_________________________

Zato je Ivan B. patio od paninih napada?

Ivan B. nije dosegao nivo emocionalne zrelosti prosjenog ovjeka njegovog ivotnog doba. Otuda je njegov odnos s roditeljima, prijateljima, kao i prema samom sebi nezreo. Stalna unutranja kolebanja u odnosu prema okolini i samome sebi, nastala iz njegovog straha da e, ako se suprostavi nekome i ostvari svoje elje koje nisu u saglasnosti s tom osobom izgubiti njenu ljubav ili naklonost, sprjeavali su ga da uspostavi adekvatne relacije sa svojom okolinom i dosegne duhovnu ravnoteu. I on, poput svih nas, ivi i komunicira sa drugima i sa zdravim i sa bolesnim dijelom linosti. U susretu s prijateljem iz djetinjstva djelimino na svjesnom, a veim dijelom na nesvjesnom planu on se susreo, a da to uopte nije znao, sa samim sobom. U kontaktu s njim, on je u dubokim slojevima vlastite due procjenjivao svoju linost. Unutranja drama (sukob izmeu zdravog i bolesnog dijela linosti) razrijeila se na bolestan nain. Ivan B. bi svaki put kad bi bio nezadovoljan, poput mnogih neurotika, bio pasivan. Verbalno, dakle razgovarajui, ljutei se na druge, oekivao je da e se oni (roditelji, prijatelji) promijeniti u odnosu na njega. Zahtijevao je, bez ikakve korekcije u vlastitom ponaanju, korektnije odnose prema sebi, esto i zatitu. No, njegovo nesvjesno i dio zdravog dijela njegove linosti su se "ljutili" na taj pasivni dio. Oni su zahtjevali da se Ivan B. lino angaira i promijeni. Ovo unutranje nesuglasje, muei ga kroz simptome, tjeralo ga je da u relaciji s drugima trai drugaija rjeenja. Njegova linost nije dosegla zdravu duhovnu ravnoteu. Mogao ju je postii jedino tako da mijenja i na nov, zreliji nain, kreira vlastiti ivot. Ivan B. je poimao svijet poput djeaka predkolske starosne dobi.

ime se ova tvrdnja dokumentuje?

Ivan B. je ak i u svom odraslom dobu ivio "zaglavljen"2 u relaciji s roditeljima. Ovo se jasno uoava u njegovom odnosu s ocem, kao i s majkom. Ne mogavi odrasti, te shvatiti i oca i majku kao linosti koje iz vlastitih potreba egzistiraju za sebe onakve kakve su, on im poput djeteta, u svom odraslom dobu, mnogo toga zamijera. Ivan B. poput gotovo svih neurotika oekuje da se oni "ve jedanput promijene". Mislio je, kako bi, ako se to desi, i sam pronaao bolji modus za vlastiti ivot. Na isti nain na koji je emocionalno komunicirao s roditeljima odnosio se prema prijateljima i samome sebi.

o Prema ocu Ivan B. svjesno osjea netrpeljivost, prezir, bijes. Poistovjeujui ga i sa onim likom kakvog mu majka prezentuje, Ivan B. ga doivljava kao "agresivnu

2 Izraz "zaglavljen" odabrala sam kako bih ukazala na kvalitet Ivanove relacije sa svakim roditeljem ponaosob, odnosa istovremeno ispunjenog osjeanjima i ljubavi i mrnje


7

ivotinju". No, on se sjea i drugog dijela oevog lika koji pamti iz perioda svog ranog djetinjstva. U tom dobu otac ga je vodio u park da se igra s drugom djecom. S ponosom ga je, kao malo dijete, pokazivao prijateljima. Docnije se otac hvalio njegovim uspjesima u koli, kao i na fakultetu. O ovom dijelu oeve linosti Ivan B. je govorio s toplinom u glasu. Taj dio oca je volio. Tim podravajuim dijelom "dobrog" oca Ivan B. je nesvjesno "nauio"3 da podrava samoga sebe.

Dakle, otac se u Ivanovom ranom djetinjstvu, a i kasnije s vremena na vrijeme brinui o sinu, postavljao izmeu njega i majke. Nekada mu je olakavao izlazak iz kue, odvajanje i odrastanje. Drugi put bi Ivan B. upravo zbog oevog ponaanja ostajao u kui i s majkom bio tjenje vezan no to je to trebao biti u odnosu na svoj uzrast. On je tada, kao i sada, bio dopunska figura odsutnog i nemarnog supruga. Iz onog dobrog odnosa s ocem Ivan B. je pronaao snagu da podri i ostvari dio vlastitih ambicija. A iz loeg odnosa s njim bio je sklon da se podvrgne volji drugog, odustajui od zadovoljenja vlastitih potreba.

o Ivan B. je i s majkom imao sloen odnos. Doivljavao ju je kao "rtvu, muenicu". alei je bio optereen njenim nezadovoljstvom ali i monotonim i tekom ivotom. Majka je svakodnevno plaui nad sobom iskazivala bespomonost. U dubokom, nesvjesnom dijelu svoje linosti Ivan B. je prezirao majku. Prezirao ju je zbog njene slabosti i nije je potovao. Zbog njene permanentne zloupotrebe (ona ga jo od ranog djetinjstva do danas optereuje svojim odnosom s ocem) ivio je s potisnutim osjeanjem bijesa prema njoj.

Odnos s majkom ispunjen je i osjeanjima ljubavi. Ona ga doekuje s radou, ispraa iz kue kad odlazi na posao. Majka brine o njemu, njegovom stanu. Ivan B. voli doi kod nje, te se s njom druiti. Majka mu ugaa kuhajui jela koja on osobito voli. Ivan B. sa smijekom govori o toplim utipcima, kajmaku koji je majka posebno za njega nabavljala. On rado govori i o kui koja mirie na jelo i taj miris povezuje sa majkom. Majka "potuje" njegovu narav. On je ujutro utljiv, mrzovoljan i ona mu utei prinosi doruak, a potom kafu. Tek s ovom kafom poeli bi da razgovaraju. Majka je jedina osoba koja brine o njemu. Pita ga ujutro da li je dobro spavao, da li mu je posteljina topla i ista. Ona se interesuje za njegove poslove koje e obavljati tokom dana. Paljivo slua o njegovim poslovnim poduhvatima, prijateljskim susretima, sukobima s kolegama rivalima. Tako je dan zapoinjao svako jutro avrljanjem s majkom. Nakon toga bi odlazio na posao. No, uvee kad bi se vraao kui, ve na vratima najee bi je vidio neraspoloenu. Takvu je pamti jo iz doba svog najranijeg djetinjstva. Vidi je i u kui kako isti, pere, kuha, sprema. Zamorena od oevog maltretiranja ona se nije radovala njegovim odlinim ocjenama, uspjesima na fakultetu. U dubokim slojevima vlastite linosti, na nesvjesnom planu, Ivan B. joj ovo zamjera. Iz ovakvog odnosa s majkom Ivan B. je kao i ona pasivan, inertan, sklon da ivi jednolinim ivotom. Kako bi ouvao nekonfliktan odnos s ljudima oko sebe najee

3 Izraz "nauio" koristim kako bih itaocu skrenula panju da dijete nesvjesno, kroz multislojevitost kontakta s roditeljima, usvaja njihove stavove o dobru i zlu, o vlastitoj vrijednosti ili manjkavosti.


8

se prilagoava drugima. Poznajui njegovu biografiju lako se da uoiti da su se ove odlike njegove linosti formirale poistovjeivanjem s majkom.

o Samog sebe, aktualizaciju vlastitih elja, Ivan B. je uspio podrati onoliko koliko ga je

podravao i otac. Zavrio je fakultet, dosegao solidnu finansijsku samostalost. Poput oca i on korektno i dobro funkcionie na radnom mjestu. No, za razliku od njega osjea odbojnost prema alkoholu.

Ivan B. gaji veoma komplikovane odnose s prijateljima. Ne osjeajui se dovoljno snanim da saopti ono to u datom trenutku misli ili osjea prema nekom od njih esto se osjea ugroenim. Plai se rei vlastiti stav, te se u mnogim situacijama osjea inferiornim. S vremena na vrijeme ljuti se i na prijatelje i na sebe. Nekada im to i glasno saopti, no nije u stanju gotovo nita promijeniti u svom odnosu niti prema sebi, niti prema njima. Poput majke on odmor provodi u kui. U tom intimnom prostoru Ivan B. se oputa od napornog dana. Tu se osjea i zatienim. Kako je on oduvijek titio majku, Ivan u nesvjesnom dijelu vlastite linosti gaji nadu da e i ona jednog dana smoi dovoljno snage te zatititi njega. Ivan B. je zbog svoje "zaglavljenosti" u relaciji s roditeljima nesposoban da se od njih odvoji i ivi samostalno, skladno sa svojom starosnom dobi. Nezadovoljan sobom ivi po inerciji ne registrujui da veinskim dijelom usljed naina svog ivota ispunjava roditeljska htijenja. Jutro i vee provodi s njima, te kao stalno prisutni trei lan popunjava ispraznost njihove komunikacije. On je i posrednik te svojim prisustvom, a nekada i aktivnim uplitanjem u njihove svae, djelimino ublaava konflikte koji permanentno struje meu njegovim roditeljima.

Ivan B. slobodno zadovoljava seksualni nagon. Ovu elju zaista ostvaruje samo nagonski. Ni malo sluajno birao je i bira partnerke koje ne posjeduju one kvalitete koje on cijeni. Upravo zato se emocionalno niti ne vezuje za njih. Do sada ga jo niti jedna djevojka nije toliko privukla da bi je elio i upoznati. Ovaj defektan odnos prema djevojkama prouzrokovan je njegovom pretjeranom vezanou za majku. Na nesvjesnom planu Ivan B. se od ozbiljnije veze brani tako to omalovaava svaku s kojom se zabavlja. On se plai intimnije pribliiti bilo kojoj eni.

Zato?

Ivan B. oekuje da neka ena moe da ga razumije i voli, ali je cijena koja se treba platiti za ovo prevelika. Plai se da bi ga ena sa ovakvim atributima, poput majke, mogla zarobiti. Ivan B. saoptava svoja strahovanja od stupanja u branu zajednicu. Plai se da bi i njegov brak mogao liiti na branu zajednicu njegovih roditelja.

Nemoan da shvati kako motive oevog, tako i majinog ponaanju prema sebi, te da potom zauzme odgovarajui stav, pacijent ima samo jedan izbor: otrgnuti se od porodice ili joj se prilagoditi na utrb gubitka veeg dijela vlastite samostalnosti. Ivan B. se veinskim dijelom podvrgavao zahtjevima roditelja. Nadao se da e pomaui im, iz djetinjstva do danas, otac napokon prestati da pije i da e majka napokon biti zadovoljna. U porodinim relacijama


9

postavio se kao dopunska figura oca. Ivan B. je duboko u nesvjesnom dijelu sebe mrzio majku, njene svakodnevne manipulacije, pipke kojima ga je vrsto drala u mrei, nezdravom tijesnom odnosu sa sobom.

Strah da e pasti u nesvijest, poludjeti, predstavljao je strah od gubitka kontrole nad sobom. Gubei kontrolu Ivan B. se nesvjesno plaio da bi na drutveno neprihvatljiv nain mogao iskaliti godinama nakupljenu agresiju. Ove u njegovom nesvjesnom dijelu due potisnute agresivne porive, prvobitno vezane samo za roditeljske figure, sada je provocirala svaka situacija koja ga je ugroavala. Nekad je bivao istinski ugroen u spoljnjem svijetu, a neki put je ugroenost, kako je to navodio "iz istog mira", na njemu nepoznat nain izbijala iz njegove unutranjosti. Psihoterapijski proces imao je za cilj da Ivana B. postepeno suoi sa njegovom potisnutom odbrambenom agresijom. U toku lijeenja treba mu pomoi da pronae nove puteve kojima e slobodno prazniti svoju tzv. benignu (odbrambenu) agresiju. To znai da e Ivan B. prepoznavi njen sadraj u simptomu osloboditi dio svoje potisnute nagonske snage. Tada e moi adekvatno reagovati u situacijama i odnosima koji ga ugroavaju. Postepeno, iz samog sebe Ivan B. iznai e moduse da mijenjajui svoja ponaanja prema drugima i njih natjera da se istovremeno mijenjaju u odnosu na njega. Kroz porast samopouzdanja i samopotovanja paralelno e rasti i njegov osjeaj samostalnosti. Ivanu B. skrenula sam panju da u procesu ozdravljenja mora i sam aktivno uestvovati. Od terapijskog procesa oekivala sam sljedee:

o da e se Ivan B. osloboditi nezrele ovisnosti o roditeljima o da e ostvariti zdravije relacije s prijateljima, to jest, moi dobro procijeniti kome i

kada ta dati, koga i kada i u emu uskratiti

o da e ostvariti reciprocitet u odnosima s drugima onako kako to zahtjeva njegova zdrava linost

o da e s djevojkama graditi cjelovitije odnose

Tokom psihoanalitikog psihoterapijskog procesa Ivan B. se sve vie pribliavao sebi, Ivanu kakav je elio da bude. I oca i majku, kao i prijatelje, veim dijelom je nagraivao i uskraivao po mjeri vlastite procjene. I primjetio je da su i oni mijenjali svoj odnos prema njemu. Vie su ga potovali, iskrenije su ga voljeli. Simptomi koji su bili razlog njegovog dolaska na psihoterapiju ublaavali su se i lagano su isezavali.

Tokom prve treine naeg zajednikog rada Ivan B. je samoinicijativno kupio malog psa. Igrao se s njim, vodio ga u etnju, pripremao mu obroke. Pri kraju samog psihoterapijskog procesa sanjao je sljedei san:

"U kupatilu sam sa psom. Okupao sam ga i suim ga fenom. Uzimam makaze da mu podreem nokte. Odjednom se budim iz sna sav preznojen.


10

Srce mi je snano lupalo. Plaio sam se da u se uguiti. I cijeli dan sam se ponovo, mada mi je dobro poslednjih petnaest dana, osjeao loe."

"Kakav je Va pas?", pozvala sam ga na saradnju.

"Moj pas?", pitao je iznenaen sa smijekom. "E to je moja maza. Poput make sjedi mi u krilu. Laje kad neko doe. Die buku, ali ne grize. Sasvim je bezazlen." "Moda bi mu bilo bolje da ne laje u prazno?", nehajno sam ga upitala. Ivan B. se nasmijeio: "On laje kao i ja. Lajem, lajem i samo prijetim kako u materijalno uskratiti oca. Znam da ga moram uskratiti. Pa, ovjek pije li pije! Ali, kako da to uinim? Majka nee imati para za najelementarniji ivot", uutao je utonuvi u vlastite misli. "Reui psu nokte u snu osjetili ste tjeskobu?" "ta? Trebao sam da mu vadim zube?!", i sam se zaprepastio nad ovom konstatacijom. "Pa da. Da je to pravi pas bio bi zub. Moja pudlica je umiljata poput make i da sam joj potkresao nokte ne bi se imala ime braniti. Nekad mi se ini da moj pas i ja jako liimo. Htio sam mu potkresati nokte, ali me oblio strah. A nokti su ivotinji i ono ime se brani."

"Brani ili napada?", pitala sam ga testirajui stepen agresije kojom je zahvaen. "Brani", tvrdio je Ivan B. "Neprestano traim kako da se odbranim od oca, da naem svoju mjeru odnosa s njim. Kako se odbraniti kad sam samom sebi, kao mojoj pudlici u snu, vjerovatno ve odavno podrezao nokte?" Nakon due utnje Ivan B. se naglo sjetivi neeg razvedri: "Prosto je to! Rijeiu, rijeiu se i njegovog opijanja! Znam ta u da uradim! Roditeljima vie neu davati novac. Kupiu im hranu, a majci u kupiti i jo neku sitnicu. Tako e mu, kad ja prestanem skoro svakodnevno ostavljati novac, od penzije preostati jo tek poneka markica za po koje pivo. Nema vie opijanja!"

Tokom narednih par seansi obraivali smo njegove strahove pobuene skorim odvajanjem od mene kao psihoterapeuta. Ivan B. je ve uveliko samostalno koraao kroz ivot. Imao je i djevojku. Volio ju je. Zabavljao se s njom ve pet mjeseci. ivjeli su skupa. Roditelje je posjeivao s vremena na vrijeme i brinuo o njima onoliko i onako kako je to zahtjevala njegova zrela linost. Psihoterapijski proces je trajao osam mjeseci.

Psihoterapija Panicni Poremecaj- 'IvanB'_Dr. Sandic

Documents

Transcript of Psihoterapija Panicni Poremecaj- 'IvanB'_Dr. Sandic