PSIHOLOŠKI USLOVI USPEŠNOG UČENJA
description
Transcript of PSIHOLOŠKI USLOVI USPEŠNOG UČENJA
PSIHOLOŠKI USLOVI USPEŠNOG UČENJA
Sposobnost za učenje
Učenje predstavlja: pretežno memorisanje (učenje stranih
reči, anatomije, istorijskih datuma...) pretežno razmišljanje, zaključivanje,
shvatanje odnosa (učenje matematike, fizike, logike...)
Odnos između inteligencije i sposobnosti učenja zavisi od toga o kakvom je vidu učenja reč!
Motivacija za učenje
Jerks-Dodsonov zakon (odnos jačine motiva i uspeha u učenju): rezultati učenja su slabi ako je motivacija za učenje mala; kako raste motivacija, raste i uspeh u učenju, ali samo do jedne optimalne tačke posle koje povećanje motivacije može da dovede do slabijeg uspeha u učenju.
Kako motivacija utiče na učenje?
1. povećava opštu aktivaciju nervnog sistema, dovodi do povećane budnosti i pažnje (bolje se zapaža i pamti)
2. motivisan čovek drugačije postupa sa gradivom, vrši dublju obradu informacija
Namera
Namera da se nešto nauči pokreće, aktivira određene intelektualne radnje koje omogućuju uspešno učenje i pamćenje.
Namera posredno deluje na učenje aktiviranjem određenih intelektualnih operacija.
Namera može da izazove povećanu mentalnu budnost i pažnju.
Namerno, nenamerno i slučajno učenje
Namerno zapamćivanje – učenje kod kojeg postoji namera memorisanja.
Nenamerno zapamćivanje – ne postoji namera da se gradivo zapamti, ali je intelektualna aktivnost usmerena na gradivo
Slučajno učenje i zapamćivanje – kada nikakva posebna mentalna aktivnost nije usmerena na neki sadržaj
Učenje za određeni rok
Učenje – specifična namera da se gradivo nauči za određeni rok
Gradivo koje se uči za kraći rok pre se zaboravlja nego gradivo koje se uči za neki udaljeniji vremenski rok
Namera da se uči za duži rok pokreće drugačije intelektualne radnje nego namera da se uči za kraći rok
Spoljašnja i unutrašnja motivacija za učenje
Psiholozi razlikuju spoljašnju i unutrašnju motivaciju za učenje
Unutrašnja motivacija – ona koja izvire iz zainteresovanosti za sam sadržaj koji treba da se nauči (najbolji motiv za učenje)
Radoznalost i kvazipotrebe
Radoznalost – najznačajniji motiv koji pokreće intelektualnu aktivnost
Podstiče i misaonu obradu gradiva.
Kvazipotreba – interesantan problem koji kod čoveka stvara izvesnu intelektualnu napetost koja ga goni na rešavanje problema
Kognitivni nesklad
Kognitivni nesklad nastaje u susretu sa novim podacima koji protivreče ranijim shvatanjima, uverenjima, stavovima i može da bude podstrekač intelektualne aktivnosti
Spoljašnji motivi učenja
Spoljašnji motivi – oni koji ne proističu iz sadržaja gradiva koje treba da se uči
Neki od spoljašnjih motiva:motivi ekonomske prirode, obzir prema roditeljima,ugled u očima drugih, sujeta, potvrđivanje lične sposobnosti...
Fizički i fiziološki uslovi učenja
Izvesni spoljašnji i fiziološki uslovi mogu nepovoljno delovati na učenje
Negativni fizički uslovi: suviše visoka ili suviše niska temperatura, povećana vlažnost vazduha, nagle vremenske promene, oblačni dani, snažna buka i galama...
Negativni fiziološki uslovi: fizička bolest, telesna iscrpljenost, preterana sitost ili glad...
Radne navike
Pravilo za sticanje radnih navika: nikada ne treba propustiti priliku da se odgovarajuća radnja izvrši kada dođe momenat za njeno izvršenje.
Učenik sa radnim navikama obično ima neki lični raspored časova, obično pravi plan rada
Stvaranje radne navike olakšava se ako se uvek uči u istoj radnoj prostoriji ili radnom kutku i ako se u njemu nista drugo ne radi
Metode ili tehnike uspešnog učenja
Metode koje doprinose uspešnijem učenju i trajnijem pamćenju naučenog:
osmišljavanje učenje po delovima i učenje celine vremenski raspoređeno i koncentrisano učenje aktivno učenje i preslišavanje pregled pročitanog gradiva ponavljanje podvlačenje pravljenje zabeleški
Osmišljavanje
Najvažniji uslovi uspešnog učenja - shvatanje bitnih ideja, osmišljavanje detalja i isticanje organizacije gradiva
Opšte ideje i principi najbrže se uče i najduže pamte
Opšte ideje i principi organizuju pamćenje detalja
Prvo pravilo uspešnog učenja – da se u materiji uoče i istaknu osnovne, bitne ideje, da se prouči organizacija činjenica i ideja u sistem znanja, da se činjenice sagledaju u svetlu opštih ideja
Treba razmišljati o onom što se uči, povezivati pojmove, činjenice i ideje, upoređivati ih, izdvajati bitne ideje i krajnje zaključke
Treba imati opsti pregled sadržaja koji se uči jer učeći jedan deo gradiva treba imati u vidu celinu pošto ona daje smisao delovima
Učenik treba sam sebi postaviti izvesna pitanja ili zadatke kojih će se držati pri učenju teksta
Učenje po delovima i učenje celine
Metoda celine – čitavo poglavlje čitati više puta
Metoda učenja po delovima – poglavlje podeliti na delove pa svaki deo učiti posebno
Najbolja je kombinovana metoda – prethodni uvid u celinu pa onda učenje manjih smisaonih delova
Vremenski raspoređeno i koncentrisano učenje
Vremenski raspoređeno učenje daje bolje rezultate, naročito u pogledu trajnosti naučenog
Ova metoda naročito je pogodna pri usvajanju gradiva koje nije naročito osmišljeno i koje se mora doslovno učiti i pamtiti, ali kada se pristupa učenju nekog težeg smisaonog gradiva učenje uzima oblik rešavanja problema u kome se zahteva misaona aktivnost
Aktivno učenje i preslišavanje
Najbolje se pamte ideje i misli do kojih se dolazi sopstvenom aktivnošću
Preslišavanje je aktivan napor da se setimo onoga što smo učili i naročito je korisno kada izvesne podatke treba doslovno zapamtiti
Treba se preslišavati što ranije, ali ne suviše rano – posle svake celine, ali i na kraju, posle pređenog celokupnog gradiva
Vrste preslišavanja: glasno i doslovno svojim rečima i sa sopstvenom
organizacijom materije preslišavanje “u sebi “ pismeno preslišavanje
Treba prvo ponoviti ono što je bitno, pa strukturu gradiva i na kraju detalje
Pregled pročitanog gradiva
Pregled gradiva se od preslišavanja razlikuje po tome što se postiže čitanjem
Preslišavanje predstavlja usmeni oblik pregleda
Ponavljanje
Ponavljanje treba otpočeti pre nego što se gradivo u velikoj meri zaboravi
Podvlačenje je bitno jer se tako gradivo mnogo brže ponovo čita ili ponavlja
Treba podvlačiti samo glavne ideje, stručne termine i važnije detalje
Podvlačenje
Pravljenje zabeleški
Vrste učeničkih zabeleški: izvod u obliku skice rezime
Radile: Viktorija Mitrov Branislava Taševski Tijana Crepajski