PRVO POGLAVLJE - Znanje€¦ · »Frajer misli na seks jednom u osam sekundi. Ne, to je istina....

PRVO POGLAVLJE

Idealnu subotu Brady Miller zamišljao je prilično jed-nostavnom — spavao bi dugo, zbog seksa bi ga probudila atraktivna gola žena, nakon čega bi slijedio doručak koji ne bi morao sam pripremiti.

Te subote početkom lipnja samoga sebe tješio je jednim od ta tri, zaustavivši se u 7-Elevenu kako bi popio kavu i doručkovao tortilje s dva jaja i kobasicom i Snickers.

Bio je to doručak pobjednika.Krenuo je prema šanku kako bi platio i usput je kimnuo

konobarici.Ona je u uhu imala zataknutu slušalicu, po svoj prilici

povezanu s mobitelom koji joj je svijetlio u džepu kad bi zazvonio.

»Kim, on tu ne može ništa učiniti«, govorila je. »On je frajer.« U tom trenutku uputila je Bradyju poluopravdavajući, polusažaljiv osmijeh. Imala je dvadesetikoju, bila je odjevena u uske traperice obojene sprejem, bijeli razbijački top koji je otkrivao crne čipkaste naramenice grudnjaka i toliko maskare da se Brady pitao kako uopće može držati oči otvorenima.

»Znaš što oni kažu«, nastavila je dok je skenirala što je naručio.

»Frajer misli na seks jednom u osam sekundi. Ne, to je istina. Pročitala sam u Cosmu. Uh, ostani na liniji.« Bacila

Ti si za mene_LJ&S.indd 7 04/11/2016 12:35

Jill ShalViS8

je pogled na Bradyja, napućivši usne pune sjajila. »Hej, zgodni, ti si frajer.«

»Čini se da je tako.«Raspuknula je balon od žvakače gume i nacerila mu se.

»Misliš li ti na seks svakih osam sekundi?«»Ne.« Svakih deset, maksimalno. Posegnuo je u džep tražeći

novac. »Moja mušterija kaže da ne«, rekla je na telefon, zvučeći

razočarano. »Ali u Cosmu kažu da muškarac to može nesvje-sno zanijekati zbog potrebe za samoodržanjem. I, uostalom, kako možeš vjerovati frajeru kojemu je seks na pameti 24 sata na dan, 7 dana u tjednu?«

Brady je kimnuo slažući se s tom tvrdnjom i uzeo ostatak. Pokupio je svoj doručak i izašao van gdje ga je zapljusnula jutarnja svježina veličanstvenog krševitog planinskog masiva Idaho Bitterrota. Kakva promjena u odnosu na zagušljivu sparinu Bliskog Istoka ili oporu pustinju i hladnoću Afgani-stana. Ali povratak na poznati teren bio je dovoljno nov da su njegove oči automatski upijale okruženje.

Vojnik ostaje vojnik,gunđala je njegova posljednja djevojka.I to je vjerojatno bilo tako. To je bio on, duboko usađene

discipline i zabrinutosti i nije mislio da će se nešto uskoro promijeniti. Ne spazivši ništa što bi ga trenutno zaokupilo, vratio se svojoj kavi. Uzdahnuvši od čistog zadovoljstva, zagrizao je velik zalogaj prve tortilje i onda naglo izdahnuo opsovavši. Vruće. No to ga nije previše usporilo. Bio je toliko gladan da je jedva stajao na nogama. Unatoč opasnosti da bi mogao spržiti jezik do grla, gotovo je progutao cijelu tortilju prije nego što se počeo opuštati.

Prometa uopće nije bilo, ali Sunshine u Idahu i nije bilo baš neko živahno mjesto. Prošlo je prokleto puno vremena otkako je zadnji put bio ovdje, zapravo su prošle godine. A još je više prošlo otkako je poželio biti ovdje. Još jednom je duboko udahnuo svjež zrak.


Ti Si Za MENE 9

* * *

Bilo je u to teško povjerovati, ali zapravo mu je nedostajala dobra stara Amerika. Nedostajao mu je sport. Nedostajale su mu žene. Nedostajale su mu cijene goriva. Nedostajala mu je mogućnost izbora.

Ali najviše mu je nedostajala hrana. Bacio je u koš za smeće omot prve tortilje i započeo s drugom, osjećajući se gotovo… zadovoljno. Da, bilo je prokleto dobro vratiti se, čak iako je ovdje bio samo privremeno, na dopustu. Dovraga, sve što nije uključivalo gladovanje Trećega svijeta, teroriste, snajpere ili bombe, bilo je odmor s pet zvjezdica.

»Pazi, dolazim!«Na ovo upozorenje Brady se vješto izmaknuo s puta

biciklu koji je jurio ravno na njega.»Oprosti!« dobacio je klinac. Sve do jučer, zbog takvog bi se uzvika bacio na zemlju,

pokrio glavu i nadao se najboljem. No kako ovdje nije bilo neprijateljskih pobunjenika, Brady je samo podigao ruku u kojoj je držao kavu u znak prijateljskog pozdrava. »Nema problema.«

Ali klinac je već odavno odjurio, a Brady je zatresao glavom. Tišina je bila zadivljujuća i on je krenuo pločni-kom kroz hrastov drvored, uz koji su bili čisti i jednostavni dućančići, galerije i kafići — dizajnirani tako da privuku novac turista koji bi pomogao zajednici koja je živjela od rudarstva i stočarstva. Za nekoga tko je toliko vremena proveo na mjestima gdje su prljavština i patnja istisnuli nadu i veselje, bilo je to kao da se našao u Zoni sumraka.

»Sada uspori, Vojvotkinjo.«Brady se okrenuo čuvši nježan ženski glas i pogledao u

oči ženu koja je dolazila s… dovraga, nije imao pojma. Stvar je poskakivala uokolo kao da ima štap zaboden u stražnjicu.

Okej, pas. U to je bio prilično siguran.


Jill ShalViS10

Žena se nasmiješila Bradyju. »Dobar dan, kako ste?«»Dobro, hvala«, automatski je odgovorio, no ona nije

usporila korak.Samo je bila pristojna, pomislio je i pokušao zapamtiti

pravilo. Kulturološki šok, zaključio je. Patio je od užasnog kulturološkog šoka. Vjerojatno si je

trebao dati vremena za prilagodbu, prije nego što je došao sa svih onih mjesta, ali već je za to bilo prekasno.

Osim toga, dovoljno dugo je odgađao. Pozvali su ga da dođe, više puta tijekom godina. Iskoristio je sve taktike koje su mu bile na raspolaganju: izbjegavanje, izmicanje, ignoriranje, ali s dvoje ljudi na planetu koji su bili tvrdoglaviji od njega ništa nije funkcioniralo.

S njegovom braćom. Ne braćom po krvi, ali to nije ništa značilo Dellu ili

Adamu. Prije milijun godina njih trojica su bili dvije godine u istoj udomiteljskoj obitelji. Dvadeset i četiri mjeseca. A zapravo je prošlo u tren oka. No, za Della i Adama to je bilo dovoljno da se sva trojica povežu za čitav život.

Brady se davio u sljedećem zalogaju druge tortilje, čemu je dodao i kavu, škiljeći prema svijetlom lipanjskom suncu. Trznuo je bradom prema dolje, a sunčane naočale su mu s vrha glave skliznule na nos.

Tako je već bolje.Krenuo je prema kamionetu koji je bio parkiran na uglu,

ali se zaustavio nakratko točno na vrijeme da vidi ženu kako se u starom Jeepu zabija u njegov stražnji dio.

»Sranje. Sranje.« Lilah Young buljila je u kamionet u koji se upravo zabila i dala si je točno dvije sekunde samosaža-ljevanja. To je točno ono na što se njezin život sveo. Trebala je poraditi na povećanju tih sekundi.

Vlažan, topao jezik prešao joj je preko ruke i ona je


Ti Si Za MENE 11

pogledala tri tjelešca koja se koprcaju u kutiji na suvozačevu sjedalu njezina Jeepa.

Dva psića i vijetnamski praščić. Kao suvlasnica jedine štenare u gradu, danas je ponovno

bila dadiljom ›beba‹ gospođe Swanson, što je uključivalo usluge skupljanja i dostavljanja. Djelomično je to bilo zato što je gospođa Swanson bila udana za liječnika koji je pomogao nju donijeti na svijet prije dvadeset i osam godina, ali također i zato što je gospođa Swanson majka Lilinog omiljenog bivšeg dečka.

Nije da je Lilah imala puno bivših. Samo dvojicu.Okej, trojicu. Ali jedan od njih se ne računa, onaj koji se,

nakon što se ona četiri godine i dalje nadala, sav usukao. No, bio je još uvijek atraktivan, proklet bio. Pročitala je negdje kako svaka žena, kada su muškarci u pitanju, dobije glupu grešku gratis. Svidjelo joj se to. Jedino je željela da to može primijeniti na sve u životu.

Jer vožnja s ›bebama‹ gospođe Swanson i — »kva, kva!« prozborila je divlja patka na stražnjem sje-

dištu — divljom patkom na stražnjem sjedištu bili su zaista impresivna greška.

Odolijevajući porivu da zabije glavu u volan, Lilah je iskočila iz Jeepa kako bi provjerila štetu koju je napravila na kamionetu, trepćući očima, jer općepoznato je da to pomaže.

Branik kamioneta zaradio je prilično veliku udubinu i razbio se, ali zahvaljujući kuki za vuču, nije bilo vidljive štete na konstrukciji. Kada je to shvatila, tako je odahnula da su joj koljena počela klecati.

To je trajalo sve dok nije vidjela prednju stranu svojega Jeepa. Bio je tako star da je bilo teško reći je li ikada ustvari bio crvene boje ili je riječ samo o jednoj velikoj zahrđaloj kanti, ali više se nije činilo važnim to što joj je prednji dio bio uništen.


Jill ShalViS12

»Kva, kva.« Na stražnjem sjedištu, Abigail je lepetala krilima, uspijevajući se dovoljno uzdignuti kako bi gurnula glavu kroz prozor.

Lilah je stavila ruku na patkinu glavu i nježno je odgurnula unutra. »Ostani tu.«

»Kva—«»Ostani tu.« Željela je biti sigurna da će Jeep upaliti, prije

nego što ona uopće krene u misiju traženja vlasnika kamioneta ili mu ostavi poruku. Lilah je skočila za volan. Motor nije ni ugasila, jer joj se starter kvario već nekoliko tjedana.

Imat će sreće ako ga uspije ponovno upaliti. Pokraj nje psići i praščić koprcali su se kao šašavi, cvileći i dašćući dok su se penjali jedno po drugom, pokušavajući izaći iz kutije. Na tren ih je sve potapšala kako bi ih umirila i tada je, s jedinom mišlju koju je imala, a ta je bila Pokreni se, molim te, pokušala upaliti motor.

I dobila samo zloslutan klik.»Hajde, molim te«, tepala mu je pokušavajući ponovno.

»Nema novog budžeta Ministarstva prometa pa, molim te, kreni.«Ništa.»Rekao bih da si ga uništila.«Uzdahnula je i okrenula glavu. Bio je to muškarac. Visok,

plećat, tamne smeđe kose ošišane pomalo bodljikavo kratko, kao da se nije previše bavio frizurom nakon posljednjeg tuši-ranja osim što je prstima prošao kroz kosu. Bio je jednostavno odjeven: u vojničke hlače i običnu majicu, koji su isticali vitko mišićavo tijelo tako potpuno lišeno masnog tkiva da bi svakoj ženi izmamilo uzdah — osim ako se upravo zabila u kamionet.

Vjerojatno njegov kamionet.Bilo je očito kako je taman izašao iz kafića, držao je veliku

kavu i nešto što je zanosno, slasno mirisalo na doručak s jajetom, kobasicom i sirom.

Miruj, gladno srce…


Ti Si Za MENE 13

»Kva-kva.«»Tiho, Abigail«, promrmljala je Lilah, bacivši u retrovizoru

pogled na patku, prije nego što se okrenula prema muškarcu. Oči su mu bile sakrivene iza reflektirajućih stakala sun-

čanih naočala, ali nije bilo sumnje da je gleda. Osjećala je njegov prodoran, odmjeravajući pogled. Sve u njegovu držanju ukazivalo je na to da je vojnik ili policajac. Nije bila sigurna je li to bilo dobro ili ne. Bio joj je nepoznat, a takvih nije bilo baš mnogo u Sunshinu. Ili zapravo bilo gdje u Idahu. »Tvoj kamionet?« upitala je, držeći fige da će reći ne.

»Da.« Gurnuo je u usta zadnji zalogaj svog doručka i mirno bacio omot u koš za smeće koji je bio udaljen dobra tri metra. Žvačući zamišljeno, progutao je i potom otpio gutljaj kave.

Ljubomorno je uzdahnula već od samog njezina mirisa. Vjerojatno nije trebala preskočiti doručak. I jednako tako bi bila spremna dati dio tijela za tu kavu. Dovraga, dala bi i dva za čokoladicu koja mu je virila iz džepa na majici. Od same pomisli na to tutnjalo joj je u želucu kao grmljavina. Podigla je pogled kako bi vidjela može li okriviti zvuk neke oluje koja se približava, ali po prvi puta u dva tjedna na nebu nije bilo ni oblačka. »Žao mi je«, rekla je. »Zbog ovoga.«

Odgurnuo je sunčane naočale prema vrhu glave, još više razbarušivši kosu — no nije se činilo kao da ga to brine.

»Srećom, čini se da je više štete učinjeno na mojemu Jeepu«, nastavila je.

Jarko plave oči ulovile su joj pogled. »Sudbina?«»Zapravo, ne vjerujem u sudbinu.« Ne, vjerovala je da

svatko sam kroji svoju sudbinu — što joj se i samoj ponovno dogodilo, jer je učila predugo u noć, nije se dovoljno naspa-vala i… zabila se u njegov kamionet.

»Hm.« Otpio je još gutljaj kave, a ona je sama sebe uvje-ravala kako bi bilo loše da sad iskoči iz Jeepa i otme mu je iz ruku.


Jill ShalViS14

»A što misliš o bijegu s mjesta događaja?« upitao je zabavljajući se. »Vjeruješ li u to?«

»Nisam bježala.«»Zato što nisi mogla«, naglasio je prijetvorno. »Jeep je

mrtav.«»Da, ali…« Odustala je, shvativši kako je to njemu moglo

izgledati. Našao ju je za volanom, kako proklinje auto koji ne želi upaliti. Nije mogao znati da ona nikada ne bi samo tako pobjegla s mjesta nesreće. Najvjerojatnije je vidio samo paniku na njezinu licu i pomislio najgore o njoj.

Panika se udvostručila. I još k tome, ponovno se našla u nevolji i u trenu joj se beznađe iz utrobe popelo do grla i zaustavilo joj dah. Duboko je udahnula i spustila glavu na volan.

»Hej. Hej.« Iznenada se našao pokraj nje. »Jesi li ozlijedila glavu?«

»Ne, ja—«Ali prije nego što je uspjela završiti rečenicu, otvorio je

vrata od auta i čučnuo pokraj nje pregledavajući je.»Dobro sam. Stvarno«, rekla je kada joj je obuhvatio i

podignuo lice, gledajući je u oči, od čega se počela meškoljiti baš kao i životinjice u kutiji pokraj nje.

»Koliko podignutih prstiju vidiš?« Tiho je upitao. Ruka mu je bila velika, a dva prsta podignuta. Pogled mu je bio smiren i oštar, a usta stroga. Glupavo je primijetila da se tog jutra nije obrijao, možda čak niti dan prije, ali zbog toga je izgledao još više… muški.

»Dva…« prošaptala je. Kimnuo je, spustio pogled i pogledao je od glave do pete.

Tog se jutra odjenula za posao, što je uključivalo čišćenje štenare, pa je na sebi preko majice kratkih rukava imala traper jaknu, široko radno odijelo, čizme i vunenu kapu koja joj je prekrivala kosu.


Ti Si Za MENE 15

Nedovoljno bi bilo reći da nije izgledala primjereno za pokazivanje. »Možeš li zatvoriti vrata prije —«

Prekasno.S namjerom bijega, Abigail je počela lepetati krilima

pokušavajući izletjeti pokraj Lilinog lica. I gotovo je u tomu uspjela, ali muškarac koji je još uvijek

čučao pokraj Lile, uhvatio je patku. Za vrat.»Gak«, izustila je gotovo ugušena Abigail.»Nemoj je ozlijediti!« zavapila je Lilah.S nečim što bi mogao biti majušan smiješak koji mu

je zaigrao u kutovima usana, on se nagnuo pokraj Lile i smjestio patku na pod kod suvozačkog sjedišta.

»Ostani tu«, rekao je tihim autoritativnim tonom koji nije dopuštao protivljenje.

Lilah je otvorila usta kako bi mu rekla da patka neće poslušati, no Abigail je poslušala. Ne samo da je ostala tamo, nego je i ušutjela. Vjerojatno se prestrašila da će završiti kao pečenka ako ne posluša. Buljeći u šoku u patku smeđe glave i narančastih nogu, rekla je, »Zaista mi je žao zbog tvojega kamioneta, dat ću ti moj broj tako da mogu platiti štetu.«

»Bit će dovoljno da mi daš podatke od svojega osiguranja.«Njezinog osiguranja. Prokletstvo. Brojke su sada sigurno

narasle. Dovraga, narasle su već u prošlom kvartalu kad je imala onaj mali sudar s vlastitim poštanskim sandučićem.

Ali tada nije ona bila kriva. Zmija koju je prevozila oslo-bodila se i preplašila je i ona se slučajno zabila prednjim branikom u poštanski sandučić.

Ali danas je definitivno krivnja bila njezina. »Da pogodim«, rekao je sarkastično kada je počela gristi

usnice. »Nemaš osiguranje.«»Ne, imam.« Kako bi to dokazala, posegnula je za nov-

čanikom koji je držala između prednjih sjedišta. Osim što, naravno, on sada nije bio tamo.


Jill ShalViS16

»Pričekaj, znam gdje je…« Okrenula se i pretraživala pod ispod kutije s psićima i praščićem, stražnje sjedište…

I onda se dosjetila.U žurbi da na vrijeme pokupi životinje gospođe Swanson,

ostavila ga je u uredu u štenari. »Okej, ovo će zvučati loše, ali ostavila sam novčanik kod kuće.«

Njegov izraz lica odavao je rezignaciju.»Kunem se«, rekla je. »Stvarno imam osiguranje. Upravo

sam dobila novu potvrdu i stavila sam je u novčanik kako bih je pričvrstila u pretinac za rukavice, ali to još nisam učinila. Dat ću ti moj broj i možeš me nazvati za podatke.«

Nepomično ju je promatrao. »Imaš li ime?«»Lilah.« Tražila je uokolo komadić papira. Ništa, naravno.Ali je zato pronašla pet dolara, naušnicu za koju je bila

uvjerena da ju je Abigail pojela i olovku.Čučeći još uvijek pokraj nje, muškarac je izvadio mobitel.

Nepodnošljivo svjesna toga koliko je snažan, iznimno zgodan, a da ni ne spominje kako ju je obgrlio čučeći još uvijek pokraj nje i lagano balansirajući na vršcima prstiju, upisala mu je svoj broj u mobitel. Kada je trebala upisati ime gotovo je samu sebe nazvala Glupačom Dana.

»Upisuješ krivi broj, Lilah?« upitao je nježno, još uvijek blizu, tako blizu.

»Ne.« Zazvučalo je kao cičanje, pa se nakašljala. I kada ju je pogledao, dodala je iskreno: »Krive brojeve dajem jedino glupavim turistima u Crystalsu, onima koji ne prihvaćaju ne kao odgovor.«

»Crystalsu?«»Baru dolje u ulici. Slušaj, možda bi me mogao nazvati

malo kasnije. Trebat će mi barem jedan sat da dođem kući.« Noseći životinjice koje cvile i koprcaju se i šećući patku.

Zastao je, potpuno nepomično na način kojem se divila, s obzirom da njoj samoj nikada nije uspjelo sjediti mirno


Ti Si Za MENE 17

dulje od dvije minute. Okej, trideset sekundi, ali to se ne računa. »Što?« upitala je.

»Samo pokušavam shvatiti jesi li iskrena ili si majstorica u muljanju.«

Iznenađeno se nasmijala. »Dobro, mogu biti majstorica u muljanju«, priznala je. »Ali ovoga časa ti ne muljam.«

Još ju je neko vrijeme pažljivo promatrao i potom je kimnuo. »U redu, pričekat ću pa ću te nazvati. Nećeš me pitati za ime?«

Preletjela je pogledom preko njegovih mišićavih obrisa i onda načas izdajnički zadržala pogled na njegovu tijelu. »Zaista sam se nekako ponadala da to neće biti potrebno.«

Nasmijao se, na način od kojega joj je ponovno zadrhtalo u trbuhu.

»Okej, hoću«, rekla je. »Želim znati tvoje ime.«»Brady Miller.«Prošli su je neki trnci, kao da joj je to ime trebalo nešto

značiti, ali smušena kakva je bila, nije se mogla sabrati. »U redu, Brady Miller, hvala što si bio strpljiv sa mnom.« Posegnula je za Abigailinom uzicom, zakačivši je za ogrlicu oko patkina vrata.

»Kva.« »Pst.« Tada je dohvatila kutiju sa životinjicama. Bila je

prokleto teška, ali ona je bila preponosna pa je to izdržala vojnički, okrenula se kako bi izašla iz Jeepa i zabila se ravno u Bradyjeva široka prsa. »Ispričavam se.«

On se potpuno ispravio i zakoračio unazad kako bi je pustio van, pomogavši joj pridržati kutiju s lakoćom koja je u njoj izazvala zavist zbog njegovih mišića umjesto da je slinila nad njima.

Točnije, bila je to laž. I zavidjela mu je i slinila istodobno. Bila je izvrsna u obavljanju više radnji odjednom.

»Ti ćeš stvarno ići pješice?« upitao je, protrljavši bradu dok je promatrao kutiju.


Jill ShalViS18

»Dobro, kada skakućem ili trčim, Abigailina uzica mi se zaplete oko nogu.«

»Pametnjakovićka.« Brady se zagledao u dva psića i pra-ščića. Jedva da je trepnuo. »Jesu li dresirani?«

»Ne.«Nacerio se. »A patka?«»Ona bi rekla da jest, ali bi lagala.«Izdahnuo je. »Toga sam se i bojao.« Uzeo je od nje kutiju,

a donje strane njegovih ruku okrznule su vanjske strane njezinih.

Bio je topao. I ugodno je mirisao. Kao seksi muškarac i nešto još bolje — doručak i kava.

»Što to radiš?«»Vozim te kući.« Namrštio se na patku na uzici. »A ti«,

rekao je, »pristojno se ponašaj.«»Kva.«Bez ijedne riječi, Brady je krenuo prema kamionetu i stavio

kutiju unutra. Lilah je pogledala Abigail. »Čula si ga«, prošaptala je,

nemajući izbora nego krenuti za njim. »Pristojno se ponašaj.«


PRVO POGLAVLJE - Znanje€¦ · »Frajer misli na seks jednom u osam sekundi. Ne, to je istina....

Documents

Transcript of PRVO POGLAVLJE - Znanje€¦ · »Frajer misli na seks jednom u osam sekundi. Ne, to je istina....