PRVA POMOĆ-brošura Za Trgovine

8/17/2019 PRVA POMOĆ-brošura Za Trgovine

1/31

PRVA POMOĆ


2/31

CILJEVI PRUŽANJA PRVE POMOĆI

Ciljevi pružanja prve pomoći su spasiti život, spriječiti pogoršanje stanja i pospješiti oporavak, nedovodeći u opasnost vlastiti život.

Kod postupanja u bilo kojem hitnom slučaju vaš je pristup jedan od najvažnijih čimbenika. Morate ostati mirni isigurni dok procjenjujete situaciju i poduzimate prijeko potrebne mjere. Tako ćete djelovati umirujuće na okolinu i

uvjeriti je da ste dorasli situaciji.

Opasnosti - Vrlo je važno da se pri pokušaju spašavanja ozlijeđenoga i sami ne ozlijedite. Neki su slučajeviosobito opasni, primjerice kada je ozlijeđeni još u dodiru s električnom strujom, ako je blizu vatre ili u prostorijiispunjenoj otrovnim parama. U bilo kojoj od tih situacija morate provesti određene mjere opreza prije negoli ištapoduzmete.

Zlatna pravila - Da bismo lakše predočili nužne postupke za primjer možemo uzeti nezgodu u kući, iako istapravila vrijede i za svaku drugu nezgodu:

Ne približavajte se ozlijeđenome ako time dovodite u opasnost svoj život.

Uvijek najprije pomozite najteže ozlijeđenome.

Nikad ne pomičite ozlijeđenoga ako to nije nužno, tj. ako njegov život nije u neposrednoj opasnosti.

Važno je uvijek imati na umu da treba slušati zdrav razum, biti svjestan svojih mogućnosti i ne pokušavati učinitipreviše kako ne bismo više odmogli nego pomogli.

U slučaju nezgode...

Važno

Nikad ne dodirujte ozlijeđenoga koji je još u dodiru sa strujom.

Uvijek uklonite opasnosti od ozlijeđenoga, a samo ga u iznimnim situacijama odmaknite od izvora opasnosti.

Nikad osobu bez svijesti ne ostavljajte samu.

Postupak

Pogledajte oko sebe i pokušajte utvrditi što se dogodilo. Ako je ozlijeđeni pri svijesti, mogao bi vam to samispričati.

Provjerite je li otklonjena svaka daljnja opasnost. Možda prijeti opasnost da će na njega nešto pasti, bušilica možebiti još uključena ili u blizini može gorjeti vatra.

Ako je ozlijeđeno nekoliko osoba, brzo procijenite koja je najteže ozlijeđena i postupite poštujući prioritete.

Po potrebi pozovite hitnu pomoć ili liječnika te im pružite točne podatke o nezgodi.

Na što treba obratiti pozornost Pažljivo utvr đivanje povijesti bolesti te svi simptomi i pokazatelji ozljede pomoći će vam pri odabiru postupka koji je potreban ozlijeđenome:

Povijest bolesti - Pitajte ozlijeđenoga i/ili druge očevice kako je došlo do nezgode.

Simptomi - Slušajte pozorno sve što vam govori. Ako osjeća bol, pitajte ga gdje. Ako se ne može pomaknuti,zbog čega?

Pokazatelji - Oprezno ga pregledajte od glave do pete. Možete vidjeti i ustanoviti sljedeće: diše li, je li pomodrio,

je li pri svijesti, krvari li, jesu li mu udovi izobličeni (usporedite jednu stranu tijela s drugom), je li mu bilo (puls)slabo, je li izrazito blijed. Uz to, provjerite ima li unesrećeni kod sebe bilo kakav znak bitan za medicinsko osoblje(npr. karticu za osobe koje boluju od šećerne bolesti ili znak SOS kojim se traži da se u slučaju nezgode toj osobidovede svećenika).


3/31

Imajte na umu prioritete

U svim slučajevima u kojima je nekoliko osoba ozlijeđeno najprije se pruža pomoć onoj koja je najteže ozlijeđena.Treba imati na umu da najglasniji bolesnik ne mora biti i najteže ozlijeđen.

Postupak

Ako je ozlijeđeni pri svijesti, trenuta

čno se mora uspostaviti prohodnost dišnih putova, disanje i rad srca kako bise spriječila trajna oštećenja:

• A - DIŠNI ORGANI - uspostavljanje prohodnosti dišnih putova: prolaz između usta, nosa, grla i dušnikamora neprestano biti otvoren i prohodan.

• B - DISANJE - mora se uspostaviti i održavati.

• C - RAD SRCA - morate se uvjeriti u to da srce još kuca i da je krvotok zadovoljavajući. Mora sezaustaviti svako teže krvarenje i liječiti šok.

Ako ozlijeđenoga treba pomicati, prijelome kostiju prethodno treba imobilizirati. Nemojte micati bolesnikaako sumnjate na ozljede leđa ili vrata.

Umirite ozlijeđenoga i postupite prema pravilima sa svim drugim ozljedama.

Pozovite pomoć

Ako niste sigurni u kakvom je stanju ozlijeđeni, uvijek se preporučuje uputiti ga liječniku. Vozilo hitne pomoći moraga prevesti u bolnicu nakon svih težih nezgoda na otvorenome i svih nezgoda koje uključuju teškoće pri disanju,prestanak rada srca, teško krvarenje, gubitak svijesti, teške opekline, vjerojatne promjene kostiju (iako seozlijeđeni sa slomljenom rukom može normalno prevesti i automobilom), šok ili trovanje.

Pozivanje službe hitne pomoći - Nužno je uvijek ostati uz ozlijeđenoga i zamoliti nekoga da pozove vozilo hitnepomoći. No, ako ga možete vidjeti s mjesta odakle telefonirate, poziv možete obaviti i sami slijedeći ove upute. Ako netko drugi obavlja poziv, zamolite ga da se vrati i potvrdi vam je li on obavljen.

Postupak:

Nazovite 94 i zatražite da vam pošalju vozilo hitne pomoći.

Službi hitne pomoći dajte pojedinosti o točnome mjestu nesreće (opišite orijentacijske točke pomoću kojih vozač hitne pomoći može lakše naći kuću ili područ je); recite im što se dogodilo i vjerojatni uzrok; spol i pribiližnu dob tebroj ozlijeđenih; opseg ozljeda.

Pozorno slušajte dežurnog liječnika. On će vam možda reći što da činite dok čekate hitnu pomoć.

Ne spuštajte slušalicu prije nego što to učini dežurni liječnik.


4/31

PRVA POMOĆ KOD OPEKLINA

Opekline su ozljede izazvane visokom temperaturom koja djeluje na kožu i dublje dijelove tkiva. Uzrok im mogubiti vrele tekućine, plamen, užareni kruti predmeti i pregrijani plinovi.

Slične promjene mogu izazvati jako niske temperature (smrzotine), kemikalije, električna energija, razna zračenja,uključujući i sunčane zrake.

O čemu ovisi težina opekline?

Težina opekline ovisi o zahvaćenoj površini tijela i dubini oštećenja tkiva. Najznačajniji pokazatelji za procjenutežine opekline jesu veličina zahvaćene površine tijela, dubina oštećenja tkiva i životna dob unesrećenoga.

Male opekline zahvaćaju do 15% površina tijela odraslih i do 5% u djece.

Srednje opekline zahvaćaju 15% do 25% površine tijela odraslih i 10% do 20% u djece.

Iznad tog postotka su velike opekline.

Prema dubini oštećenja opekline se dijele u nekoliko stupnjeva, ali u okviru prve pomoći, odmah nakon nastanka,

dubina oštećenja se ne može točno odrediti.

Na opekline su naročito osjetljiva djeca. Opeklina koja svojom površinom i dubinom oštećenja u odrasla čovjekapredstavlja samo manju subjektivnu tegobu za malo dijete može predstavljati smrtonosnu opasnost.

Opekline ne smijete promatrati samo kao djelomično oštećenje kože. Svaka teža opeklina izaziva složeneporemećaje koji više ili manje zahvaćaju sve životne sustave i dovode do teškoga stanja šoka.

Kako postupiti pri gašenju vatre na čovjeku

Osobu koju je zahvatio plamen treba od glave prema nogama pokriti dekom, kaputom i sl. Ti se postupci katkadprimjenjuju silom, jer osoba koja gori često tr či pa je morate nasilno zaustaviti. Ako nemate s čime ugasiti požarmožete primijeniti postupak valjanja po tlu. Ako je u blizini voda koristite je za gašenje plamena.Vatru na čovjeku možemo gasiti i protupožarnim aparatima na halone il i prah (NaHCO3), pazeći da ne prskamo uoči. Ne smije se koristiti protupožarni aparat na ugljični dioksid (CO2).Skinite odjeću natopljenu vrućom tekućinom, mašću kemikalijom i sl. Odjeću skidajte paranjem, ali ne onaj dio koji je prilijepljen uz kožu, jer on pruža zaštitu od naknadne infekcije. Taj dio odjeće pažljivo obrežite.

Skinite sve predmete koji kružno obavijaju opečene dijelove tijela, npr. prsten, sat, narukvicu, uske dijeloveodjeće.


5/31

Neposredno hlađenje najjednostavniji je i najdjelotvorniji način pružanja prve pomoći koji moraju poznavati djeca iodrasli.Manje opekline hladite ispiranjem opečena dijela tijela vodom iz slavine ili uronjavanjem u čistu vodovodnu,bunarsku ili izvorsku vodu. Voda ne smije biti ledena. Najpovoljnija je sobna temperatura vode, od 15° C do 16°C, a može biti i malo niža.Veće opekline hladite tuširanjem ili stavljanjem hladnih obloga koje treba često mijenjati.

Opekline treba hladiti sve dok ne prestane bol, odnosno dok ne stigne služba hitne medicinske pomoći ili dokopečena osoba ne stigne u bolnicu. Najkraće vrijeme hlađenja opekline je 10 minuta.

Najkraće vrijeme hlađenja opekline je 10 minuta.

Nakon hlađenja opeklinu treba pokriti s nekoliko slojeva sterilne gaze ili specijalnim zavojem za opekline.Postavljenu gazu valja previti zavojem, vrlo lagano, bez stezanja. Opečenu glavu pokrijte gazom, ali ne previjajtezavojem. Postavljeni zavoj češće provjeravajte i ako se uslijed oticanja zavoj stegne treba ga olabaviti. Ako jeopečena površina ruke ili noge velika, taj dio tijela obavezno morate imobilizirati.

Kod svih opeklina koje zahvaćaju više od 20% površine tijela, a u djece iznad 10%, valja davati dovoljno tekućine,po mogućnosti tople, zaslađene napitke. Ako liječnik ne može stići brzo ili ako prijevoz do bolnice traje duže odsata, pogotovo u ratnim uvjetima, opečenoj osobi dajte za piće vodu ili čaj u koji stavite na litru tekućine 3 gramakuhinjske soli (natrijev klorid) i 1,5 grama sode bikarbone (natrijev bikarbonat).

Ako je opeklina veće površine opečenu osobu valja utopliti, jer se isparavanjem vode s opečene površine gubimnogo topline. Pokrijte je dekama ili dijelovima odjeće, ali ne upotrebljavajte ugrijani crijep ili termofor.

VAŽNO:

Nemojte na opekline stavljati nikakve masti, ulja ili prašak.Ne smijete bušiti mjehure na opeklini.Malo dijete neostavljajte predugo u hladnoj vodi jer može doći do opasna ohlađenja tijela


6/31

PRVA POMOĆ KOD UGANUĆA

Kada primijeniti koji oblik liječenja?

Uganuće (distorsio) - istezanje ligamenata zgloba djelovanjem sile koja prelazi fiziološku granicu pokretljivostizgloba.

Težina kliničke slike ovisi o stupnju ozljede ligamenta.

Terapija: uganuće prvog i drugog stupnja lije

či se konzervativno, oblozima i elasti

čnim zavojima, djelomi

čanrazdor imobilizacijom od nekoliko tjedana, dok se ruptura tretira operativnim zahvatom.

Prva pomoć: hladni oblozi, kompresivni zavoj, imobilizacija zgloba.

Često se događa pri hodanju i tr čanju po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a potom i oteklina zgloba. Tegobese mogu ublažiti hladnim oblogom ili ledom. Noga treba mirovati u povišenom položaju. U težim slučajevimapotreban je liječnički pregled.

Do ozlijede ligamenata najčešće (u preko 85% slučajeva) dolazi kod uvrnuća stopala.

Podjela ligamentarnih ozljeda

Prvi stupanj (gradus I) - Karakterizira ga istegnuće ligamenata bez okom vidljivog puknuća, otok i bol suminimalni ili ih nema, funkcija je obično uredna ili minimalno oštećena.Drugi stupanj (gradus II) - Umjereno teško uganuće koje je karakterizirano izrazitijom boli, a prisutni su oteklina iukočenost zgloba. Prisutno je djelomično prsnuće ligamentarnog sustava. Postoji i umjereni gubitak funkcije snemogućnošću hoda na prstima. Potrebno je 2-3 mjeseca da se povrate potpuna snaga i stabilnost zgloba.Treći stupanj (gradus III) - Najteži oblik uganuća karakteriziran jakom boli, koja nakon početne prisutnosti možepopustiti uslijed pucanja živčanih vlakana. Oteklina je velika i praćena je intenzivnom ukočenošću zgloba. Prisutnisu i znaci labavosti zgloba kao posljedica totalnog prsnuća postraničnog kompleksa ligamenata i zglobne čahure.

Neodgovarajuće liječenje i površan pristup problematici uganuća gležnja može prouzročiti trajnoograničenje funkcije zgloba.

Preporuka - funkcionalni tretman


7/31

Liječenje je uglavnom konzervativno. U posljednje vrijeme preporuča se agresivniji pristup konzervativnomliječenju (funkcionalni tretman), koji karakterizira kraće razdoblje imobilizacije i rani početak rehabilitacije.

U prvih 48-72 sata nakon ozljede cilj liječenja je smanjiti oteklinu, krvarenje i bol te zaštititi ligamente od daljnjihozljeda. Liječenje uključuje sljedeće postupke:

Rest / Odmor - ozlijeđeni zglob poželjno je poštedjeti najmanje 24 sata nakon ozljede. Preporuča se hod saštakama bez opterećenja gležnja.

Ice / Led - Poželjno je lediti gležanj svakih 2 sata po 20 minuta da bi se smanjili bol, edem i ukočenost. Trebalo biizbjegavati leđenje preko 30 minuta. Umjesto leda može se koristiti proizvod Deep Freeze u obliku gela ili spreja.U fazama između nanošenja leda i u krajnjim fazama liječenja korisnom se pokazala lokalna primjena gela sanalgetskim i protuupalnim učinkom (Deep Relief , tri puta dnevno u razmacima od najmanje 4 sata).

Compression / Pritisak - Primjena elastičnog zavoja smanjuje krvarenje i edem.

Elevation / Podizanje noge - Podizanje noge ima zadatak smanjiti edem pojačanjem venskog i limfnog povrata.

Druga faza u terapiji započinje 48-72 sata nakon ozljede. Smanjenje otekline i intenziteta boli naznačujepočetak oporavka ligamentarnog sustava, kada ligamenti uz najmanju moguću aktivnost neće više podlijegatioštećenju.

Najbolji indikator prekomjerne aktivnosti u ovoj rehabilitacijskoj fazi je bol. U ovoj fazi je i dalje potrebnoprimjenjivati krioterapiju (led) i početi s razgibavanjem zgloba. Prioriteti faze rehabilitacije su postizanjenormalnog opsega pokreta i vraćanje snage što je prije moguće.

Rano započeto razgibavanje je u brojnim studijama pokazalo da skraćuje vrijeme do vraćanje potpune funkcijezgloba, a ujedno doprinosi i smanjenju boli.

U kasnoj fazi rehabilitacije korisno je uvesti vježbe propriocepcije. Propriocepcija podrazumijeva osjećaj zapoložaj vlastitog tijela u prostoru. Često se zanemaruje kod ozljeda skočnog zgloba. Ako se ozljeda ponavlja naneodgovarajući način može biti uzrok kasnijih ponovnih ozljeda uslijed poremećaja osjećaja za ravnotežu. Što jeozljeda bila opsežnija to je i gubitak propriocepcije veći.

Zato je potrebno provoditi sljedeće vježbe:

• tr čanje u obliku osmice,• stajanje na jednoj nozi s otvorenim i zatvorenim očima,• balansiranje na dasci.


8/31

Duljina liječenja i povratak ranijim aktivnostima ovisi o opsegu ozljede:

• I stupanj: kompresivni zavoj 5-7 dana i rana mobilizacija; ukupno liječenje 10 dana

• II stupanj: kompresivni zavoj 14 dana; ukupno liječenje oko 20 dana

III stupanj: konzervativno ili kirurško liječenje

Kada koji oblik liječenja?

• Klasično konzervativno liječenje: Potkoljenična imobilizacija 4-6 tjedana.

• Kirurško liječenje: Kirurško liječenje se primjenjuje u slučaju težih ligamentarnih ozljeda, iščašenja,otrgnuća djelića kosti ili kombinacije s prijelomom susjednih kostiju. Nakon rekonstrukcije ligamenata imobilizacijatraje 3-4 tjedna. Kod vrhunskih sportaša se preporuča operativno liječenje s funkcionalnim postoperativnimliječenjem.

• Funkcionalni tretman: Zaštita zgloba kompresivnim zavojem (tape) ili ortoza (slika 6) koja ograničavapokrete; 2-3 tjedna kontrolirana mobilizacija bez inverzije stopala; puno opterećenje 6-8 tjedana. Funkcionalnoliječenje dovodi do bržeg povratka sportskim aktivnostima, ali češće dovodi do kronične nestabilnosti.

• Krioterapija ozlijeđenog gležnja ledom ili nadomjescima leda (Deep Freeze) od ključnog je značenja zainicijalno zbrinjavanje ozljede i kasniju rehabilitaciju. Krioterapija ima analgetski učinak pa uklanjanjem boliomogućuje veći raspon pokreta u početku razgibavanja. Nadalje, smanjuje mišićni zamor, povećava protok krvi tesmanjuje edem i upalu. Učinci leda, odnosno vrijeme potrebno za nanošenje, variraju od osobe do osobe, apotrebno je uzeti u obzir i debljinu potkožnog masnog tkiva na mjestu nanošenja. Npr. ako debljina potkožnogmasnog tkiva na mjestu nanošenja iznosi 1 cm, potrebno je 10 minuta da se podležeći mišić rashladi na 2 cmdubine, dovoljno da poluči terapijski učinak. U osoba koje imaju 2 cm potkožnog tkiva za isti učinak potrebno jevrijeme od 20-30 minuta.

• Kriokinetska terapija je također korisna metoda, koja se sastoji od kombinacije leđenja i vježbanja,doprinoseći bržem uspostavljanju funkcije. Kriokinetika u kombinaciji s ranim razgibavanjem i ranim težinskimopterećivanjem osnova je funkcionalnog liječenja.

U kasnijoj fazi liječenja ozljede gležnja korisna je i naizmjenična primjena leda i toplih kupki.

Nesteroidni protuupalni lijekovi sa svojim blagim protuupalnim i analgetičkim učinkom imaju manju ulogu uliječenju pa nakon 7 dana nisu više korisni u terapiji.


9/31

IMOBILIZACIJA

Imobilizacija je postupak kojim se ozlijeđeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja. U okviru prve pomoći provodi seprivremena (transportna) imobilizacija. Njena svrha je spriječiti pogoršanje ozljede i smanjiti bol tijekom prijevozado bolnice. Indikacije za imobilizaciju su: prijelom kosti ili sumnja na prijelom, iščašenje, opsežna rana ili opeklina,smrzotina, zmijski ugriz i prignječenje uda

Sredstva za imobilizaciju

Medicinske ekipe imaju tvornički proizvedene udlage, okovratnike i zračne jastuke za imobilizaciju udova ikralježnice. U nedostatku tvorničkih sredstava mogu poslužiti daščice, trokutasta marama i drugi predmeti koji semogu naći na licu mjesta (priručna sredstva) ovisno o snalažljivosti osobe koja pruža prvu pomoć.

Principi imobilizacije udova

U stanje mirovanja stavlja se ozlijeđeni dio ruke ili noge i dva susjedna zgloba. Noga se imobilizira u ispruženom

položaju (ozljeđenik mora ležati), a ruka presavijena u laktu i priljubljena uz tijelo. Izuzetak su ozljede zglobova -iščašenja i zglobni prijelomi, kada svaki pokušaj kretnje u zglobu nailazi na otpor i jaku bol. Ud se tada imobilizirau položaju u kojem je i zatečen.

Odmah nakon ozljede, tijelo reagira na sasvim specifičan način. Bez obzira radi li se tu o direktnom udarcu umeka tkiva, ili je riječ o istegnuću kao kod distorzije zgloba, tijelo nastoji što hitnije popraviti štetu.

Tako se u manjih ozljeda uklanjaju ozlijeđene stanice i zamjenjuju sa istim novim, a kod većih, zbog brzine i

jednostavnosti stvara ožiljak, bilo površinski ili dubinski. Uz malo sreće, a nakon nekoliko dana (ili tjedana), dolazido potpunog oporavka. Sve što učinite u tom periodu, uvelike će odrediti hoće li cijeljenje biti kvalitetno i izvestise do kraja.Osim cijeljenja tkiva, javlja se bol koja direktno ili indirektno smanjuje pokretljivost ozlijeđenog dijela tijela.

Dakle, tijelo samo po sebi djelomično imobilizira (smanjuje pokretljivost) ozlijeđenog segmenta, a kako biosiguralo miran oporavak, te spriječilo daljnje ozljeđivanje. Medicina pokušava cijeli taj proces ubrzati iprimjenjujući vanjsku imobilizaciju mnogim tehnikama, od kojih je najpoznatije postavljanje sadrene (gipsane)udlage, odnosno longete. Jasno je da u potpunom mirovanju ozlijeđeno tkivo ima manje mogućnosti da senesmotrenim pokretnom ponovno ozljedi, no pri izostanku bilo kakve kretnje s vremenom se usporavaju i procesioporavka.Lomovi kostiju priča su za sebe. Da bi slomljena kost zarasla, naprosto je nužno osigurati potpuno mirovanje.Zarastanje mekih tkiva, s druge strane i nije baš tako jednostavno i jedno usmjereno. Točno je da u prvih 24-72sata valja smanjiti kretanje što je više moguće, jer je na djelu akutna upala koja je jedno burno i važno razdoblje u

oporavku.


10/31

Nakon rečenog vremena, akutna upala prelazi u subakutnu i kroničnu. Tada je vrijeme za polagani i odmjerenipovratak u fizičku aktivnost karakterističnu za vrijeme prije ozljede. To je i kritično razdoblje, jer kretnjompoboljšavamo opskrbljenost krvlju, a time i oporavak. U isto vrijeme osiguravamo i elastičnost ozlijeđenih mekihstruktura. Tako u novije vrijeme kod distorzija zglobova, radije primjenjujemo ortoze, ili popularne «steznike»kojima samo djelomično ograničimo kretnju i na taj nečim spriječimo novo ozljeđivanje, dok u isto vrijeme nošenjete ortoze dozvoljava kretanje u onom obimu koji će potpomognuti i ubrzati cijeljenje.

Poseban problem pri potpunim imobilizacijama predstavlja hrskavica u samim zglobovima. Njena je specifičnost

da sve hranjive tvari uzima iz zglobne tekućine koja ujedno i podmazuje zglob pri kretanju. Uzimanje hranjivihtvari događa se slično kao u spužve i to tako da se pri kretanju sile pritiska istiskuju tekućinu iz hrskavice,a priodmoru tekućina u nju prirodno ulazi. Kod dužeg mirovanja izostaje cijeli proces, te je rizik za trajno oštećenjehrskavičnog tkiva tim veći.

Danas se sve manje propisuju duge imobilizacije ne toliko stoga što su procesi cijeljenja postali brži, već zato štosmo sve svjesniji očitih loših popratnih pojava imobilizacije.

To će reći da je dužinu imobilizacije potrebno preispitivati uvijek i ponovo, te ju modificirati individualno, od slu čajado slučaja. U isto vrijeme, vođenje procesa oporavka valja prepustiti fizioterapeutu, jer u vremenu posebnepreosjetljivosti ozlijeđenog tkiva, lako je pretjerati u aktivnosti.

Čak i onda kada je imobilizacija neminovna (naročito kod loma kosti), potrebno je mobilizirati sve ono što nije u

mirovanju, a kako bi se ubrzao proces cijeljenja, te smanjili negativni aspekti imobilizacije


11/31

PRVA POMOĆ KOD KRVARENJA

Krvarenjem se naziva svaki izlazak krvi iz krvnih žila. Krvarenje nastaje ozljedom krvne žile.

Vanjsko krvarenje je vidljivo jer krv istječe na površini tijela.

Unutarnje krvarenje se događa u unutrašnjosti tijela, skriveno od pogleda, pa dulje vrijeme može ostati

neprepoznato.

Jačina krvarenja ovisi o veličini ozlijeđene krvne žile. Pri ozljedi veće žile (arterije) krv će istjecati u mlazu, paosoba može vrlo brzo iskrvariti.

Zato je zaustavljanje krvarenja prioritetni postupak prve pomoći kod svake ozljede.

POSTUPCI ZA ZAUSTAVLJANJE VANJSKOG KRVARENJA:

• pritisak na ranu,• kompresivni zavoj,• pritisak na veliku arteriju,•

podvezivanje uda.

Zaustavljanje krvarenja

Jako krvarenje zahtijeva trenutačnu reakciju, primjenu postupka ili postupaka za zaustavljanje krvarenjana samome mjestu događaja

Prema uzroku - razlikujemo slučajna, odnosno traumatska krvarenja izazvana mehaničkom ozljedom krvne žile, ikrvarenja zbog bolesti (primjerice poremećaja zgrušavanja krvi).

S obzirom na mjesto iz kojeg krvari razlikujemo:

• Vanjsko krvarenje - vidljivo krvarenje iz rane.

• Unutarnje krvarenje - posljedica ozljede unutarnjih organa, kada se krv nakuplja u tjelesnoj šupljini(prsni koš, trbušna šupljina, lubanja). Unutarnja krvarenja nisu vidljiva, pa na njih treba posumnjati svaki put kadasu uočljivi opći simptomi iskrvarenja.

S obzirom na vrstu oštećene krvne žile kod vanjskih krvarenja razlikujemo:

• Arterijsko krvarenje - krv iz rane izlazi u mlazu i svijetlocrvene je boje. Često se javlja kao pulsirajućekrvarenje. Najopasnije je zato što odjednom izlazi velika količina krvi.

• Vensko krvarenje - krv je tamnocrvena, nema pulsacija, izli jeva se ravnomjerno preko ruba rane.

• Kapilarno krvarenje · riječ je o sitnom krvarenju koje se zaustavlja spontano tako da nastaje krasta.


12/31

Postupci prve pomoći u zaustavljanju vanjskog krvarenja

Jako krvarenje zahtijeva trenutačnu reakciju, što znači primjenu postupka ili postupaka za zaustavljanje krvarenjana samome mjestu događaja. Prilikom zaustavljanja krvarenja na udovima ozlijeđeni ud treba držati u povišenupoložaju.

1. Pritisak na arteriju

Krvarenje na glavi i udovima može se zaustaviti pritiskom na arteriju koja krv dovodi u ozlijeđeno područ je. Za tajsu postupak potrebni vještina i točno poznavanje mjesta koje treba pritisnuti. Mjesto pritiska uvijek se nalaziizmeđu srca i ozlijeđenog područ ja (rane).UPOZORENJE: U postupku zaustavljanja krvarenja arterija se prstima pritisne na kost u podlozi. Nikad se nesmiju istodobno pritisnuti obje vratne arterije.

2. Kompresivni zavoj

Rana se može pritisnuti i kompresivnim zavojem, i to na sljedeći način:

Na ranu postavite sterilnu gazu.

Na gazu stavite zamotuljak zavoja ili tkanine, točno iznad mjesta krvarenja. Može poslužiti i komadić drveta ilikamen.

Kružni zavoj čvrsto stegnite i čvor postavite iznad rane.

UPOZORENJE: Kompresivni zavoj ne smije biti previše stegnut (ne smije spriječiti protok krvi u područ ju niže od

zavoja). Stoga nakon postavljanja kompresivnog zavoja provjerite puls i boju ruke niže od kompresivnog zavoja.

Kompresivni zavoj ne postavljajte u područ ju vrata. Ozlijeđenu ruku ili nogu treba držati u povišenom položaju.


13/31

3. Pritisak na ranu

Komadom sterilne gaze čvrsto pritisnite mjesto krvarenja. Ako je rana na ruci ili nozi, podignite ozlijeđeni ud izadržite ga u povišenom položaju.

UPOZORENJE: Ako je u ranu zabodeno strano tijelo (nož, drvo, strijela), ne smijete ga vaditi. Krvarenje ćetezaustaviti pritiskom na rubove rane oko stranog tijela.


14/31

PRVA POMOĆ KOD RANJAVANJA METKOM ILI NOŽEM

I u slučaju rana nastalih djelovanjem metka, noža ili kakvog drugog sličnog predmeta potrebno je postupitioprezno da se ne prouzroče nova oštećenja te je potrebno učiniti slijedeće:

1) nemojte odmah izvaditi strano tijelo iz rane - ako je nož, metak, strijela (?!?), šipka ili nešto tako sli čnozabodeno u vitalni dio tijela (u glavnu žilu ili obližnje živce i arterije) njihovo uklanjanje može izazvati još jače

krvarenje koje se više neće mo

ći zaustaviti. Zabijeni predmet može pritiskati mjesto krvarenja i time zapravoproduživati nečiji život.

2) zaustavite krvarenje kombinirajući izravni pritisak - podizanje uda, točke pritiska i zavoje za zaustavljanjekrvarenja (točno tim redom)

IZRAVAN PRITISAK - tako možete zaustaviti većinu krvarenja..na primjer..koža na glavi jako krvari, pa jepritiskanje rubova rane na lubanji uz kost ispod nje djelotvornije od pritiskanja cijelim dlanom na šire područ je.

PODIZANJE UDA - ako je rana na udovima ,podizanje ekstremiteta iznad razine srca, uz izravan pritisak,možesmanjiti krvarenje.

Nikad ne tjerajte osobu koja je u stanju šoka da uspravno sjedne samo kako bi doveli ranu u povišen položaj.

TOČKE PRITISKA - da biste smanjili protok krvi obično morate pritisnuti arterije (tamo gdje osjećate puls) blizurane uz kost ispod nje.

Ako je pritisak samo na mekom tkivu mišića, protok krvi se neće smanjiti.

ZAVOJI - zavoj za zaustavljanje krvarenja je široka traka koja se mota oko ekstremiteta i zateže obično vitlomdok se ne zaustavi protok krvi.

Potrebna jačina pritiska najčešće uzrokuje trajna oštećenja žile i živaca. Zavoj za zaustavljanje krvarenja treba se

koristiti samo kao posljednji izbor, u slučaju spašavanja života po šteti uda.

3) imobilizirajte ozlijeđeno mjesto - korištenje udlaga i zavoja pomaže pri zaštiti od danjih ozljeda i zadržavanjukrvnih ugrušaka koji se počinju stvarati. Čak i ako kosti nisu slomljene, imobilizacija će pospješiti grušanje krvi ipomoći u zacjeljivanju rana.

4) previjte ranu i nastojite izbjeći infekciju - upotrebljavajte sterilne zavoje kod manje ubodne rane važno je da ju potaknete na kratko krvarenje, kako bi se time "isprale" strane čestice. Na ubodnu ranu ne stavljajte nikakvemasti i kreme, to će samo pospješiti infekciju.

U krajnjoj nuždi - ako stvarno nemate nikakvog izbora, prospite po rani čisti šećer u zrncima, to će smanjitikrvarenje, potaknuti zgrušnjavanje i spriječit razvoj bakterija


15/31

OKRETANJE U BOČNI POLOŽAJ

Okretanje na bok pri ozljedi kralježnice

Važnost bočnog položaja

U stanju duboke nesvijesti, za razliku od sna, svi tjelesni mišići omlohave. Ako onesviješteni leži na leđima, dolazi

do spuštanja donje čeljusti i jezika koji može zatvoriti dišni put. Moguće je i gušenje vlastitim povraćenimsadržajem. Stoga onesviješteni mora ležati na boku, poduprt jednom rukom i nogom, s glavom zabačenom premanatrag. Time se osigurava prohodnost dišnog puta jer se jezik odmiče od stražnje stjenke ždrijela i omogućava seistjecanje sline, krvi i povraćenog sadržaja iz usta.

Okretanje na bok pri ozljedi kralježnice

Ako je gubitak svijesti prouzrokovan ozljedom (npr. prometnom nezgodom ili padom s visine), moramo posumnjatii na mogućnost ozljede kralježnice. Za okretanje su tada potrebne dvije osobe. Dok jedna polagano okreće trupbolesnika, druga za to vrijeme pridržava glavu u neutralnom položaju, tj. u istoj osovini s trupom, izbjegavajućisavijanje i rotaciju vrata. Ukoliko ste sami na mjestu nezgode, ozlijeđenog morate okrenuti sami, jer je opasnostod gušenja veća od rizika ozljede kralježnične moždine.

Način postavljanja onesviještenog u bočni položaj

• ruke onesviještenog stavite u položaj kao na slici.

• koljeno na suprotnoj strani podignite tako da stopalo bude ispruženo na podlozi.

• okrenite onesviještenog povlačeći ga za rame i za bok ili natkoljenicu.

• gornju nogu povucite prema naprijed i gornju ruku stavite ispod obraza da podržava glavu u zabačenompoložaju.


16/31

PRVA POMOĆ KOD OŠTEĆENJA KRALJEŽNICE

OZLJEDE KRALJEŽNICE

Kralježnica se sastoji od kralježaka, prstenastih kostiju koje poredane u niz tvore kralježnički kanal.

Unutar kralježničkog kanala nalazi se kralježnična (leđna) moždina - snop živčanih niti i stanica koje provodeživčane impulse iz mozga u razne dijelove tijela i obrnuto.

Od kralježnične moždine odvajaju se pojedinačni živci koji izlaze iz kralježničnog kanala. Kod prijeloma kralježakakoštani ulomci mogu ozlijediti kralježničnu moždinu što dovodi do djelomične ili potpune oduzetosti mišića igubitka osjeta ispod razine ozljede (paraplegia = oduzetost donjih udova, quadriplegia = oduzetost svih četirijuudova).

Kralježnična moždina može biti oštećena u samom trenutku ozljede kralježaka, ali i kasnije prilikom pomicanja inošenja ozlijeđenog.

Najčešći uzroci ozljede kralježnice:

Prometna nezgoda

• U prometnim nezgodama stradavaju svi dijelovi kralježnice, ali su najčešće ozljede vratne kralježnicenastale zbog naglog pregibanja glave prema naprijed pri čelnom sudaru, ili prema natrag pri udarcu u stražnji diovozila.

Skok u vodu

• Ovo je čest uzrok prijeloma vratnih kralježaka i posljedične oduzetosti čitavog tijela.

Pad s visine

Tučnjava

Strijelna ozljeda trupa i ubod nožem u leđa

Kada posumnjati na ozljedu kralježnice

• kad se ozljeđenik žali na bol u leđima ili vratu• kad je ozljeda popraćena gubitkom svijesti• pri svakoj težoj ozljedi glave• kod višestrukih ozljeda


17/31

Znakovi ozljede kralježnične moždine

Slabost ili oduzetost udova (pitajte ozljeđenika može li micati rukama i nogama ili prstima na rukama i nogama).

Slabljenje ili gubitak osjeta (pitajte ozljeđenika osjeti li vaš dodir na svojim nogama, trupu i rukama).

Osjećaj trnaca ili vrućine u udovima. Ponekad ozljeđenik ima osjećaj da je "presječen na pola".

POSTUPAK:

I sama sumnja na ozljedu kralježnice zahtijeva postupak kao da ta ozljeda postoji.

Dok čekate dolazak hitne pomoći ostavite ozljeđenika na mjestu i u položaju u kojem ste ga i zatekli.

Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice pažljivo mu poduprite glavu dlanovima da spriječite njeno pomicanje.

Recite mu da se ne miče i ne ostavljajte ga samog.

Okolnosti u kojima morate pomaknuti ozljeđenika

Ako je bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi poduzmite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji dišeokrenite u bočni položaj.

Ako mu prijeti opasnost na mjestu gdje leži (npr. prometna cesta, požar) premjestite ga na sigurnije mjesto. Zapodizanje i nošenje ozlijeđenog potrebno je više ljudi koji moraju uskladiti svoje pokrete. Ozljeđenik se pomičekao cjelovita jedinica, bez savijanja trupa.

Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice jedna osoba mora pridržavati glavu da spriječi savijanje i rotaciju vrata.To će učiniti tako da dlanove stavi pod ozlijeđenikove lopatice dok glava leži na podlakticama.

Ako je hitna medicinska pomoć nedostupna preostaje vam da sami imobilizirate i prevezete ozlijeđenog.Potrebna vam je jedna široka daska ili ploča (mogu poslužiti i vrata) i odgovarajuće vozilo. Pri sumnji na ozljeduvratne kralježnice glava mora biti poduprta s obje strane da se spriječi njeno pomicanje tijekom vožnje.


18/31


19/31

PRVA POMOĆ ZA OZLIJE ĐENOGA

Poslodavac je dužan organizirati edukaciju iz pružanja prve pomoći

Prema Zakonu o zaštiti na radu objavljenom u Narodnim novinama 59/96 od 17.07.1996. godine u članku 62 ustavcima od 1 - 4, poslodavac je dužan organizirati edukaciju iz pružanja prve pomoći za slučaj ozljede na radu ili

iznenadne poremećaje zdravstvenog stanja, do upu

ćivanja na lije

čenje.

Na radilištu ili na radnom prostoru, gdje boravi istodobno do 20 zaposlenika, najmanje jedan od nih treba bitiosposobljen i u tom slučaju određen kao odgovorna osoba za pružanje prve pomoći.

Kada postoji više radnih prostora s manjim brojem zaposlenika ovo pravilo se prilagođava potrebama.

Poslodavac je nadalje obavezan osigurati propisani sanitetski materijal, pohranjen u kutijama za prvu pomoć idostupan odgovornoj osobi koja je položila takvo medicinsko obrazovanje.

Prva se pomoć pruža «po pravilima medicinske doktrine», iako je u ovom slučaju ne pruža stručno medicinskoosoblje. Usvojeno teoretsko znanje i praktične vještine namijenjene su primarno saniranju povreda na radu, nokoristit će svakome i u raznim životnim situacijama, kada bude ugrožen život ili zdravlje nas samih ili drugih osoba

Ne pružanje prve pomoći unesrećenima, može rezultirati Zakonom propisanim sankcijama, no svatko će to učinitiprije svega zbog čovječnosti. Zato, stjecanje medicinskog znanja na ovakvim seminarima, može u danoj situaciji

biti od životne važnosti.

No, ako se zateknemo, npr, noću sami u automobilu na nepoznatom područ ju (a svjedoci smo neke nesreće) ibojimo se izići van zbog raznih nepredviđenih okolnosti, tada nazovimo s prvog dostupnog telefona Hitnumedicinsku pomoć (u Hrvatskoj je broj Hitne medicinske pomoći 94 ili Policiju, telefonski broj 92) i kratkoobjasnimo:

1. Što smo na mjestu nesreće vidjeli,2. Najbliže lociramo mjesto gdje se nesreća dogodila.

Tako se nismo izložili eventualnoj opasnosti a opet smo iskazali humanost. Ponekad se osobe pitaju što učiniti uraznim situacijama i okolnostima?

Možda ćemo vješto primijeniti stečeno znanje, možda samo pozvati stručnu medicinsku pomoć ili povrijeđenogodvesti do liječnika. To uvijek s posebnom pozornošću prosuđujemo.


20/31

POJAM I ZNAČENJE PRVE POMOĆI OZLIJE ĐENIM OSOBAMA

Prva pomoć je usvajanje osnovnog medicinskog i teoretskog znanja i praktične vještine, radi spašavanja života izdravlja ozlijeđene osobe.

Od najvećeg je značenja, da osoba koja pruža prvu pomoć, sačuva prisebnost i razboritost, kako i samane bi postala bespomoćnom žrtvom ili svojini postupanjem pogoršala zdravstveno stanje ozlijeđenoga iliskrivila njegovu smrt.

Pravilo «Primum nihil noeerc» ili u prijevod s latinskog «prije svega ne štetiti» uvijek treba imati na umu.

Posebice treba svrsishodno postupati ako je više ozlijeđenih, te istodobno usmjeriti pozornost na osobe, kojima je pomoć zaista najpotrebnija, dakle kojima je ugrožen život a tek onda zdravlje.

Nakon pružanja prve pomoći uvijek potražimo liječnika, bez obzira dali je nužno potrebna stručna pomoć ilisamo pregled ozlijeđene osobe i daljnje smjernice. Neke ozlijede čine se u prvim trenucima bezopasne, no uvijekpostoji mogućnost kasnijih komplikacija Zato, neka liječnik bude taj koji odlučuje o daljnjem tretmanu.

Temeljna pravila prve pomoći

• utvrditi stanje svijesti ozlijeđenih;• umiriti i ohrabriti ozlijeđenog ako je pri svijesti;• brzim zapažanjem utvrditi postoji li neposredna životna opasnost na mjestu nesreće

(rušenje zgrade, požar, otrovni plinovi i pare u okolini, prijeteća eksplozija,neprekinuti tijek električne struje, urušavanje tla itd. )

• prvu pomoć pružamo ozlijeđenoj osobi ako je ikako moguće na mjestu nesreće i u položaju u kojem smozatekli;

• okrenuti osobu u stabilni bočni položaj (da se ne uguši) osim ako po prirodi ozlijedepretpostavljamo daje ozlijeđena kralježnica ili su nastali prijelomi drugih kostiju:

tekućinu, to znači vodu ili bezalkoholne napitke dajemo u gutljajima samo kad jeosoba pri svijesti ili samo joj zaustaviti krvarenje.


21/31

OŽIVLJAVANJE

Metode oživljavanja ozlijeđenih osoba

STANJE SVIJESTI I NESVIJESTI OZLIJE ĐENIH OSOBA

Osoba pri svijesti je kontaktibiIna. Može odgovoriti (da ili ne) riječ ju ili gestom na ciljana pitanja.

Osoba u nesvijesti ne reagira na vanjske podražaje (upite, lagano štipanje po obrazu, vučenje za kosu).

Posebna napomena:

osobama u nesvijesti odmah trebamo provjeriti životne funkcije, dakle disanje i kucanje srca.

Disanje utvrdimo:

• gledanjem dizanja i spuštanja grudnog koša,• ako stavimo listić papira na nosnice on će se lagano micati zbog strujanja zraka.• stavljanjem dlana na nosnice osjećamo strujanje zraka i vlažnost vodene pare

Otkucaje srca utvr đujemo:

• pipanjem pulsa na prednjoj bočnoj strani vrata između grkljana i mišića vrata;• prislanjanjem uha na lijevu gornju stranu grudnog koša (regija srca);• pipanjem pulsa na sljepoočnici.

Dovoljno je provjeriti jedu od navedenih funkcija ovisno o prirodi ozljede

Ako svojim osjetom (sluhom, dodirom, gledanjem) ne možemo utvrditi znakove života, pristupamo odmahmetodama oživljavanja

METODE OŽIVLJAVANJA

Metode oživljavanja (kardiopulmonalna reanimacija) su:

• umjetno disanje• vanjska masaža srca


22/31

Centar tih funkcija nalazi se u malom mozgu u supstanci nazvanoj «drvo života» (arbor vitae). Uslijed raznihozljeda, osobito udara potiljkom o tvrdu podlogu, otrovanja plinovima utapljanja, namjernog ili slučajnog uzimanjaveće količine lijekova, kemikalija, vješanja. jakih unutarnjih ili vanjskih krvarenja, mogu se gubiti životne funkcije

Metodama oživljavanja šaljemo signale mozgu sa periferije tijela (srca i pluća) te taka pomažemo normalnouspostavljanje disanja i kucanja srca.

Umjetno disanje je tehnika upuhivanja zraka u dišne putove ozlijeđenog tako da osoba koja pruža pomoć, izdišućizrak iz svojih pluća upuhuje taj isti zrak u dišne putove ozlijeđene osobe, dok uzima novu količinu zraka, zrak izpluća ozlijeđenog refleksno izlazi sam.

METEODE UMJETNOG DISANJA

Metode umjetnog disanja su slijedeće:a) tehnika upuhivanja zraka u dišne puteve ozlijeđenog (usta na nos i usta na usta)b) upuhivanje zraka u pluća ozlijeđenog pomoću respiratorac) davanje kisika iz boced) širenje i potiskivanje grudnog kosa rukama (opisat ćemo metodu po Holjjer-Nielsenu)

a) Tehnika upuhivanja zraka u dišne putove ozlijeđenog metodom « usta na nos i usta na usta «

Ozlijeđeni treba ležati na leđima. Otkopčati odjeću koja steže grudni koš. Ako ga prije toga moramo okrenuti naleđa obavezno primijeniti pravilo postupanja kod povrijeđene kralježnice.

Potom očistimo nosnu ili usnu šupljinu prstima normalnim u tkaninu, papirnatim ručić ili rukavicom, ukoliko imakrvi sluzi ili sadržaja povraćanja.

Glavu zabacimo lagano unatrag, tako da brada bude u uzdignutom položaju, dok jednom rukom pridržavamodonju čeljust tako da su usta zatvorena, s drugom rukom pridržavamo čelo. Snažno udahnemo i upuhnemo zraku nosnice ozlijeđenog Postupak je isti kada upuhujemo 7.rak u usta, samo što tada prstima jedne ruke stisnemonosnice dok drugom rukom otvorimo donju čeljust i upuhnemo zrak.

Posebna napomena:

Opreza radi. sluznicu nosa i usta osoba kojima dajemo umjetno disanje trebalo bi prekriti gazom il i papirnatimrupčićem koji ne sprječavaju protok zraka, ali štite od mogućih kontaktnih zaraza.

b) Upuhivanje zraka pomoću respiratora u pluća ozlijeđenoga

Aparat koji se sastoji os gumene maske sa balonom (ambu-respirator) koristimo tako da masku priljubimo na nosi usta ozlijeđenog, pridržimo mu donju čeljust i ritmički stiskamo balon da bi zrak ulazio u dišne putove.

c) Davanje kisika iz boce

Pnmjenjuie se uslijed poremećaja ili prestanaka disanja kod nekih otrovanja organskim otapalima (benzin,benzen) amino i nitro-derivatima benzena, insekticidima i drugim otrovima.

Kada, ocijenivši okolnosti i podatke na mjestu nesreće znamo, daje Ozlijeđeni otrovan nadražljivcima dubokihdijelova dišnih organa {ozon, fosgen, dušični oksidi...) tada ne dajemo kisik pod pritiskom, zbog opasnosti razvojaplućnog edema (naticanje plućnog tkiva)


23/31

d) Širenje i potiskivanje grudnog koša rukama

Holger-Nielsenovu metodu disanja koristimo kada nismo u mogućnosti primijeniti metodu usta na usta i usta nanos zbog raznih ozljeda prednjeg djela glave, ali pripazimo na moguće rane ili prijeiome ruku ili grudnog koša kodkojih bi ovom metodom pogoršali i onako teško stanje ozlijeđenog, pa čak mogli izazvati krvarenje unutarnjihorgana odnosno mogući smrtni ishod.

Tehnika po IIolger-Neilsenu

Slika. Ozlijeđeni leži potrbuške ruku savinutih u laktu, dlanovi su ispod čela.

Tehnika po Silvestru

Slika. Osoba koja pruža pomoć, klekne iza glave ozlijeđenog, stavi svoje dlanove na njegove lopatice i pritisnegrudni koš (oponašamo izdisaj)


24/31

Slika. Zatim uhvati rukama nadlaktice i/a lakta ozlijeđenog u povuče ih prema sebi i gore (oponašamo udisaj)

Tehnika po Silvestru

• ozlijeđeni leži na leđima• spasilac klekne iznad glave ozlijeđene osobe, uhvati svojim rukama njegove ruke u visini podlaktice i

raširi ih do iznad njegove glave (Širenjem grudnog koša vršimo udaje)• zatim, savine ruke ozlijeđenog i njima pritišće grudni koš (istiskuje zrak iz pluća)

Tehnika po Šeferu

• spasilac opkorači ozlijeđenog, klekne u visini njegovih bedara• svojim dlanovima pritišće grudni koš ispod lopatica ozlijeđenoga (vrši izdisaje)• udisaj se vrsi refleksno

Po prestanku rada srca i disanja za otprilike 5 do 8 minuta može nastupiti smrt, zato oživljavanjezapočinjemo odmah dok osoba sama ne «oživi» ili dolaska stručne medicinske pomoći.

Posebna napomena:

Ako ozlijeđeni diše i srce mu kuca, nije ga potrebno oživljavati.

Potrebo je provjeriti prohodnost dišnih putova nosa i usta.

Ako su putovi prohodni, učvrstimo jezik tkaninom da ne bi zatvarao ulaz zraka u usta.


25/31

Slika. Učvršćivanje jezika.

VANJSKA MASAŽA SRCA

Kod vanjske masaže srca:

ozlijeđeni leži na leđima

osoba koja pruža pomoć, klekne uz njegovu desnu stranu tijela i položi svoje dlanove na donji dio prsne kosti u

predjelu srca te snažno ritmički potiskuje prema kralježnici


26/31

Ritam srca je od 60-80 otkucaja u minuti,

frekvencija disanja je 12- 16 puta u minuti.

Ritam metoda oživljavanja

upuhivanje zraka masaža srca

1 puta 5 puta


27/31

PRAVILA I OBAVEZE KOD PRUŽANJA PRVE POMOĆI OZLIJE ĐENOJ OSOBI

Ozljedama na radu smatraju se u smislu Pravilnika o pružanju prve pomoći radnicima na radu (nn br.56/83):

• rane,• oštećenja kosti (prijelomi, iščašenja i uganuća),• krvarenja iz nosa, uha, zuba i usta,• ozljede oka,• potres mozga,• opekotine,• oštećenja uzrokovana djelovanjem kiselina i lužina,• smrznuća i smrzotine.•

a) Rane

Prva pomoć za rane, ako za pojedine vrste rana nije drugačije propisano, obuhvaća primjenu ovihpostupaka:

• odstranjivanje odjeće i obuće s dijela tijela na kome je rana rezanjem po šavovima;• zaustavljanje krvarenja na odgovarajući način (članak 9 Pravilnika);• pokrivanje rane sterilnom gazom i povijanje zavojem;• stavljanje ozlijeđenog u pravilan položaj s obzirom na vrstu, veličinu i lokalizaciju rane te opće stanje

ozlijeđenog.

Za otvorene (vanjske) rane na vratu, prva pomoć obuhvaća ove postupke:

• odstranjivanje odjeće i obuće s dijela tijela na kome je rana rezanjem po šavovima;• zaustavljanje krvarenja na odgovarajući način (članak 9 Pravilnika);• pokrivanje rane s više slojeva sterilne gaze i povijanje zavojem, a ukoliko se krvarenje ne može

zaustaviti pritiskom prsta na dovodnu arteriju, potrebno je učiniti tamponadu rane ili izvršiti direktni pritisak prstom

na samu ranu.

Za otvorene (vanjske) rane na prsnom košu, prva pomoć obuhvaća ove postupke:

• odstranjivanje odjeće i obuće s dijela tijela na kome je rana rezanjem po šavovima;• zaustavljanje krvarenja na odgovarajući način (članak 9 Pravilnika);• pokrivanje rane s više slojeva sterilne gaze i povijanje zavojem i stavljanje preko toga materijala koji ne

propušta zrak (gumeno platno, plastična folija, široke trake flastera i sl.) koji se učvrsti zavojem.

Za zatvorene (unutarnje) rane na prsnom košu prva pomoć se sastoji u postavljanju ozlijeđenog u polusjedećipoložaj i transport u tom položaju na liječenje u zdravstvenu organizaciju.

Za rane na trbuhu s ispalim organima iz trbušne šupljine prva pomoć obuhvaća ove postupke:

• odstranjivanje odjeće i obuće s dijela tijela na kome je rana rezanjem po šavovima;• zaustavljanje krvarenja na odgovarajući način (članak 9 Pravilnika);• obavijanje sterilnom gazom ispalih organa iz trbušne šupljine i njihovo polaganje na neozlijeđeni dio

trbušne stijenke a ne vraćanje u trbušnu šupljinu.

Prilikom pružanja prve pomoći ne smije se:

• čistiti površina rane niti ugrušana krv s rubova rane;• odstranjivati strana tijela koja se nalaze u rani;• dodirivati ranu prstima ili drugim predmetima;• ispirati ranu tekućinom, posipati praškom ili mazati mašću.


28/31

Prilikom pružanja prve pomoći za rane na grudnom košu ozlijeđenom se ne smije davati prva pomoć propisanana nagli prestanak disanja ručnom (indirektnom) metodom nego samo metodom usta - usta ili usta - nos.

Prilikom pružanja prve pomoći za ozljedu nosa, jezika, vilice i gornjih dišnih puteva, ozlijeđenom se ne smijedavati prva pomoć propisana za nagli prestanak disanja metodom direktnog upuhivanja zraka u pluća.

Postupak prema članku 7. Pravilnika primjenjuje se na mjestu na kome je nastala rana, bez pomicanjaozlijeđenog osim kod rana na vratu i kod rana (otvorenih i zatvorenih) na prsnom košu, kada se ozlijeđeniprethodno postavlja u polusjedeći položaj.

Kod amputacijskih ozljeda krvarenje se zaustavlja podvezivanjem bez obzira na njegovu jačinu.

Za zaustavljanje ostalih krvarenja iz rana primijenit će se ovi postupci:

• pritiskom prstom na krvnu žilu koja u ranu dovodi krv;• postavljanjem kompresivnog zavoja na ozlijeđenu krvnu žilu odnosno ranu;• podizanje uda na kome je rana, osim ako je prelomljen ili ako ozlijeđeni ima unutarnje krvarenje;• - direktni pritisak na ranu kod krvarenja koja se navedenim postupcima ne mogu zaustaviti (npr. rane u

područ ju bedra ili vrata).

Odrezani ili otrgnuti dio tijela ozlijeđenog treba postaviti u čistu nepromočivu vrećicu po mogućnosti s ledom izajedno s ozlijeđenim uputiti u zdravstvenu ustanovu.

b) Oštećenja kosti

Prva pomoć za oštećenje kosti (prijelomi, iščašenja i uganuća), ako za pojedine vrste oštećenja nijedrukčije određeno, obuhvaća primjenu ovih postupaka:

• odstranjivanje odjeće i obuće rezanjem po šavovima s dijela tijela na kome je oštećenje kosti;• ukrućivanje (imobilizacija) dijela tijela na kome je oštećenje kosti na odgovarajući način (članak 13);• osiguranje jezika od upadanja u grlo kod prijeloma vilične kosti.

Prilikom pružanja prve pomoći za oštećenja kosti ne smije se vršiti namještanje kostiju.

Prilikom pružanja prve pomoći za oštećenja kosti grudnog koša i oštećenja kralježnice i kosti ruku, ozlijeđenom sene smiju davati prva pomoć na nagli prestanak disanja ručnom (indirektnom) metodom.

Navedeni postupak primjenjuje se na mjestu na kome je nastalo oštećenje kosti, bez pomicanjaozlijeđenog osim u ovim slučajevima:

• oštećenje zgloba koljena i skočnog zgloba, kada se ozlijeđeni prethodno postavlja u ležeći položaj naravnu tvrdu podlogu;

• prijelom rebara, kada se ozlijeđeni prethodno postavlja u sjedeći položaj;•

prijelom vilične kosti, kada se ozlije

đeni prethodno postavlja u leže

ći položaj s licem prema dolje, ili usjedeći položaj s glavnom nagnutom prema naprijed;

• prijelom zdjelične kosti, kada se ozlijeđeni prethodno polaže na dasku u ležeći položaj na leđima, sasavijenim nogama u kukovima i koljenima i postavljenim jastukom ispod i između koljena;

• ozljeda kosti vrata, kada se ozlijeđeni prethodno postavlja u sjedeći položaj;• ozljeda kosti prsnog koša, kada se ozlijeđeni postavlja u polusjedeći položaj;• ozljeda kralježnice, kada se ozlijeđeni prethodno polaže na dasku u ležeći položaj na leđa, a pod

slabinski i vratni pregib kralježnice se postavlja jastuk.


29/31

Ozlijeđene kosti i zglobovi ukrućuje se (imobiliziraju) u zatečenom položaju.

Za ukrućivanje dijelova tijela primjenjuju se odgovarajući postupci ovisno o vrsti oštećenja kosti ilizgloba, i to:

• za prijelom kosti lubanje, postavljanje prvog zavoja na glavu;•

za prijelom vilice, ukrućenje vilice trokutnom maramom postavljenom pod bradu i vezivanjem krajevamarame na tjemenu glave;

• za prijelom ključne kosti, učvršćivanje ramena pomoću trokutnih marama;• za prijelom lopatice, vezivanje ruke uz prsni koš;• za prijelom nadlaktice, ukrućenje ruke pomoću udlage i polaganje ruke u trokutnu maramu vezanu oko

vrata ili vezivanje ruke uz prsni koš;• za prijelom podlaktice, ukrućenje podlaktice pomoću udlage i polaganje ruke u trokutnu maramu vezanu

oko vrata;• za ozljedu zgloba lakta, ukrućenje u položaju u kojem je zatečen;• za ozljede ručnog zgloba i kosti šake, ukrućenje šake pomoću udlage postavljene od vrha prstiju do lakta

u poluzatvorenom položaju šake i polaganje ruke u trokutnu maramu vezanu oko vrata;• za prijelom natkoljenice, ukrućenje natkoljenice pomoću tri udlage, postavljanjem jedne od vrha prstiju

noge ispod stopala i pete do bedra, druge s unutarnje strane noge od ruba stopala do prepone i treće s vanjskestrane noge od ruba stopala do pazuha;

• za prijelom potkoljenice, ukrućenje potkoljenice pomoću tri udlage, postavljanjem jedne tako da zahvatipetu sve do polovice natkoljenice i druge dvije jednake dužine s unutarnje i vanjske strane noge od ruba stopalado polovice natkoljenice;

• za ozljedu zgloba koljena, ukrućenje koljena pomoću udlage u položaju u kojem je zatečen;• za ozljedu kosti skočnog zgloba, ukrućenje pomoću jedne udlage postavljene oko pete do ispod koljena i

druge od vrha prstiju noge do koljena;• za prijelom rebara, ukrućenje grudnog koša postavljanjem zavoja oko grudnog koša ili omatanjem

grudnog koša ljepivom trakom, pri najdubljem izdisaju ozlijeđenog;• za prijelom zdjelične kosti, ukrućenje donjeg dijela tijela ozlijeđenog omatanjem uz dasku na koju je

ozlijeđeni položen,• za ozljedu kralježnice, ukrućenje čitavog tijela omatanjem uz dasku na koju je ozlijeđeni položen.

c) Krvarenje iz nosa

Prva pomoć za krvarenje iz nosa obuhvaća primjenu ovih postupaka:

• 1. postavljanje ozlijeđenog u sjedeći položaj s nagnutom glavom prema natrag (osim u slučaju kadozlijeđenom krv curi u ždrijelo);

• 2. postavljanje hladnog obloga na potiljak ozlijeđenog;• 3. pritiskanje nosnica ozlijeđenog ispod koštanog dijela nosa kroz 10 - 15 minuta.

Ozlijeđenom se ne smije ispirati krv iz nosnica.

d) Krvarenje iz uha

Prva pomoć za krvarenje iz uha obuhvaća pokrivanje uha sterilnom gazom a preko toga postavljanje zavoja.Ozlijeđenom se ne smije ispirati krv iz uha.

e) Krvarenje iz zuba

Prva pomoć za krvarenje iz zuba obuhvaća primjenu ovih postupaka:

• stavljanje sterilnog tampona u šupljinu zuba;• postavljanje ozlijeđenog u ležeći položaj.

Prilikom pružanja prve pomoći ozlijeđenom se ne smiju ispirati usta.


30/31

f) Krvarenje iz usta

Prva pomoć za krvarenje iz usta obuhvaća ovaj postupak: postavljanje ozlijeđenog u sjedeći položaj, s nagnutomglavom prema naprijed uz disanje kroz nos.

Ozlijeđenom se ne smije ispirati krv iz usta niti davati lijekove koji se uzimaju gutanjem.

g) Ozljede oka

Prva pomoć za ozljede oka obuhvaća primjenu ovih postupaka:

• postavljanje ozlijeđenog u sjedeći položaj s glavom nagnutom prema natrag;• ispiranje oka čistom vodom ako je ozljeda nastala djelovanjem kiseline ili lužine, ili ako se u oku nalazi

strano tijelo koje se ispiranjem može odstraniti;• pokrivanje oka sterilnom gazom i stavljanje zavoja ako se strano tijelo nije moglo odstraniti ispiranjem

oka ili ako je tkivo prednjeg dijela oka oštećeno.

Prilikom pružanja prve pomoći ne smije se:

- za odstranjivanje stranog tijela u oku koristiti nikakvo sredstvo osim vode;

- u oko stavljati lijekove.

h) Potres mozga

Prva pomoć za potres mozga obuhvaća primjenu ovih postupaka:

• postavljanje ozlijeđenog u stabilni položaj;• osiguranje i kontrola prolaza zraka kroz dišne putove ozlijeđenog.

i) Opekotine

Prva pomoć za opekotine, nastale djelovanjem visoke temperature na tijelo, obuhvaća primjenu ovihpostupaka:

• skidanje odjeće s oštećenog dijela tijela, osim ako je prilijepljena za opekotinu;• stavljanje opečenog dijela tijela pod mlaz čiste hladne vode ili uranjanje u hladnu čistu vodu do

prestanka boli a najmanje 10 minuta;• pokrivanje oštećenog dijela tijela sterilnom gazom i povijanje zavojem, osim ako je opekotina na licu;• ako se opekotina nalazi na ruci ili nozi, ukrućenje ruke ili noge na način propisan za ukrućenje u slučaju

oštećenja kosti (članak 13);• zagrijavanje ozlijeđenog toplim pokrivačem;• davanje ozlijeđenom da pije bezalkoholne napitke u dovoljnoj količini.

Ako je zapaljena odjeća prilijepljena na opekotinu, prva pomo

ć obuhva

ća ove postupke:

• omatanje ozlijeđenog vlažnom tkaninom preko odjeće;• postupke iz točke 4. do 6. stavka 1. ovoga članka.

Prilikom pružanja prve pomoći ne smiju se bušiti mjehuri na koži, niti se na opekotinu stavljati lijekovi, masti i ulja.


31/31

j) Oštećenja uzrokovana djelovanjem kiselina ili lužina

Prva pomoć za oštećenja uzrokovana djelovanjem kiselina ili lužina obuhvaća primjenu ovih postupaka:

• odstranjivanje s ozlijeđenog odjeće polivene kiselinom ili lužinom;• čišćenje dijelova tijela:

1. a) ako je kiselinom ili lužinom poliveno oko, ispiranje oka čistom vodom ili fiziološkom otopinom,2. b) ako je kiselina ili lužina unesena u usta ili nos, ispiranje usta i nosa vodom ili otopinom natrijevog

bikarbonata,3. c) ako je poliven drugi dio tijela:

- kiselinom, ispiranje tog dijela tijela vodom i razrijeđenom lužnatom otopinom (natrijev bikarbonat, alkalnamineralna voda, mlijeko),- lužinom, ispiranje tog dijela tijela vodom i razrijeđenom kiselom otopinom (limunov sok, razrijeđena octenakiselina);

• pokrivanje oštećenog dijela tijela sterilnom gazom i povijanje zavojem;• davanje određenog lijeka ako je oštećenje nastalo:

1. gutanjem kiseline - razrijeđena lužnata otopina (alkalna mineralna voda, mlijeko),2. gutanjem lužine - razrijeđena kisela otopina (limunov sok, razrijeđena octena kiselina).

Prilikom pružanja prve pomoći za oštećenja nastala gutanjem kiseline ili lužine ne smije se dati sredstva zaispiranje želuca niti piti otopina natrijevog bikarbonata.

k) Smrznuća i smrzotine

Prva pomoć za smrznuća i smrzotine obuhvaća primjenu ovih postupaka:

• prenošenje ozlijeđenog u prostor s temperaturom zraka od oko 15 °C;• skidanje s ozlijeđenog vlažne ili zamrznute odjeće i obuće;

zagrijavanje oštećenog dijela tijela mlačnom kupkom, osim ako su na koži nastali mjehuri

• ;• pokrivanje oštećenog dijela tijela sterilnom gazom i povijanje zavojem koji ne smije biti stegnut;• ako je oštećena ruka ili noga, ukrućenje ruke ili noge na način propisan za ukrućenje u slučaju oštećenja

kosti;• zagrijavanje ozlijeđenog toplim pokrivačem i laganom masažom neoštećenih dijelova tijela;• davanje ozlijeđenom toplih bezalkoholnih napitaka;• primjena umjetnog disanja ako je ozlijeđeni u nesvijesti i ne diše.

Prilikom pružanja prve pomoći ne smiju se bušiti mjehuri na koži, masirati ni dodirivati oštećeni dijelovi tijela niti

davati ozlijeđenom alkoholna pića.

PRVA POMOĆ-brošura Za Trgovine

Documents

Transcript of PRVA POMOĆ-brošura Za Trgovine