SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ELEKTROTEHNIKI FAKULTET OSIJEK

Slaven Sakai

PROTOKOLI USMJERAVANJA

SEMINARSKI RAD

Osijek, 2011.

SADRAJ

1. UVOD..1

2. VRSTE PROTOKOLA USMJERAVANJA2

2.1 DISTANCE VECTOR ALGORITAM USMJERAVANJA....2

2.2 LINK STATE ALGORITAM USMJERAVANJA..................2

2.3 JEDNORAZINSKI I HIJEARHIJSKI ALGORITMI..................2

3. PROTOKOLI USMJERAVANJA.....4

3.1 RIP....4

3.2 OSPF PROTOKOL......5

3.3 IGRP PROTOKOL...7

3.4 EIGRP...8

3.5 BGP..9

3.6 EGP.....10

4. PARAMETRI ODABIRA RUTE...12

4.1 DULJINA RUTE....12

4.2 POUZDANOST.12

4.3 KANJENJE..12

4.4 PROPUSNOST..13

4.5 OPTEREENJE.13

4.6 CIJENA..13

5. ZAKLJUAK.......14

LITERATURA.........15

1. UVOD

Protokoli usmjeravanja, tj. usmjerivai zadueni su za to da odrede kojim putem e odreeni paket ii kako bi stigao do odredita. Protokoli usmjeravanja odluuju u kojem e se smjeru poslati neki paket, a tu odluku donose na temelju informacija koje dobiju od drugih

usmjerivaa. Protokoli usmjeravanja meusobno razmjenjuju informacije o dostupnim mreama te se koritenjem usmjerivakih protokola promjene u mrei automatski oslikavaju na cijelu mreu, ime se ostvaruje brzo i skalabilno rjeenje. Protokol za usmjeravanje omoguuje mrei dinamiko prilagoavanje uvjetima tako da odluke o usmjeravanju ne moraju biti unaprijed odreene i nepromjenjive. Pojednostavljeno reeno, usmjerivai meusobno "priaju" (pomou usmjerivakih protokola) o tome kako doi do pojedine mree. Na temelju informacija koje meusobno razmjene, donosi se odluka u kojem smjeru, tj. na koji port e se odreeni paket poslati jer se odredina mrea moe nalaziti ili direktno na nekom od portova usmjerivaa ili na nekom drugom usmjerivau. Ove protokole osim usmjerivaa koriste i druge mree koje imaju hardverski ili softverski ugraenu inteligenciju za odluivanje na mrenom sloju OSI(Open System Interconnection modela).

Protokoli usmjeravanja iz skupa IP protokola su:

RIP (eng. Routing Information Protocol),

OSPF (eng. Open Shortest Path First),

IS-IS (eng. Intermediate System to Intermediate System),

IGRP (eng. Interior Gateway Routing Protocol),

EIGRP (eng. Enhanced IGRP),

BGP (eng. Border Gateway Protocol),

EGP (eng. Exterior Gateway Protocol).

Usmjereni protokoli su oni koje je mogue usmjeravati. Oni se koriste za prijenos razliitih informacija raunalnom mreom, a rute kojima te informacije putuju odreuju odgovarajui protokoli usmjeravanja. Protokoli usmjeravanja usmjeruju usmjerene protokole.

Neki od usmjerenih protokola su:

IP (eng. Internet Protocol)

Telnet RPC (eng. Remote Procedure Call) SNMP (eng. Simple Network Management Protocol) SMTP (eng. Simple Mail Transfer Protocol)

Novell IPX (eng. Internetwork Packet eXchange),

OSI mreni protokol,

2. VRSTE PROTOKOLA USMJERAVANJA

Postoje dvije osnovne vrste protokola za usmjeravanje, a dijele se prema nainu raunanja

optimalnog puta:

distance-vector

link-state.

Protokoli za usmjeravanje se takoer dijele na:

jednorazinski algoritmi usmjeravanja,

hijearhijski algoritmi usmjeravanja.

2.1. DISTANCE VECTOR ALGORITAM USMJERAVANJA

Distance vector algoritmi (poznati i kao Bellman-Ford algoritmi) distribuiraju podatke o

usmjeravanju tako da svaki usmjeriva cijelu svoju tablicu informacija dijeli sa susjednim

usmjerivaima. Distance vector algoritmi alju velike aurirajue poruke samo susjednim

usmjerivaima. Najee usmjeravaju promet meu mreama i preko Interneta.

2.2. LINK STATE ALGORITAM USMJERAVANJA

Link state algoritmi (poznati i kao shortest path first algoritmi) distribuiraju podatke potrebne

za usmjeravanje tako da svaki usmjeriva svim ostalim alje podatke o svojim vezama. Link

state algoritmi alju male aurirajue poruke na mnogo adresa. Link state algoritmi imaju bru

konvergenciju pa su prema tome i otporniji na petlje usmjeravanja. Njihovi nedostaci su vei

zahtjevi za procesorskim i memorijskim resursima, zbog ega je njihovo postavljanje i

odravanje skuplje, te su manje skalabilni. Dodavanjem novih usmjerivaa poveava se

uestalost slanja aurirajuih poruka i produuje vrijeme prorauna ruta. Zbog toga se link

state protokoli uglavnom koriste unutar podmrea.

2.3. JEDNORAZINSKI I HIJERARHIJSKI ALGORITMI

USMJERAVANJA

Neki algoritmi usmjeravanja djeluju na jednoj razini dok drugi provode hijerarhijsko

usmjeravanje. Kod jednorazinskih algoritama svi usmjerivai su ravnopravni, dok kod

hijerarhijskih algoritama pojedini usmjerivai tvore strukturu koja bi se mogla usporediti

kraljenicom. Paketi iz usmjerivaa koji ne pripadaju ovoj glavnoj skupini alju se prema

kraljenici, putuju njome do podruja u kojemu se nalazi odredite i potom, opet preko

vanjskih usmjerivaa, prema samom odreditu.

Sustavi usmjeravanja esto su organizirani u skupine koje se nazivaju domenama, autonomnim

sustavima ili podrujima. U hijerarhijskim sustavima pojedini usmjerivai unutar domene

mogu komunicirati s usmjerivaima izvan nje, dok je komunikacija ostalih usmjerivaa

ograniena unutar domene. Kod veih mrea mogue je definirati vie hijerarhijskih razina.

Usmjerivai najvie razine tvore kraljenicu. Osnovna prednost hijerarhijskog usmjeravanja

je u tome to preslikava organizacijsku strukturu veine tvrtki pa dobro podrava njihove

komunikacijske uzorke.

Veina mrene komunikacije odvija se unutar manjih grupa unutar tvrtke (odnosno unutar

domena usmjeravanja). Usmjerivai koji djeluju samo unutar domene mogu zbog toga izvoditi

jednostavnije algoritme usmjeravanja. Ovisno o koritenom algoritmu, mogue je umanjiti i

opseg aurirajueg prometa.

3. PROTOKOLI USMJERAVANJA

3.1 RIP

RIP (Routing Information Protocol) je najstariji usmjerivaki protokol koji se primjenjuje na internetu. Formalno je definiran RFC-om 1058 i RFC-om 2453 (RIP verzija 2). Razvijen je za

lokalne mree, poeo se isporuivati s BSD inaicom UNIX operacijskog sustava, 80-ih godina i zasniva se na razailjanju (engl. broadcast).

RIP alje nove usmjerivake poruke u pravilnim intervalima ili kada se promjeni topologija mree. Kada usmjernik dobije usmjerivaku poruku koja ukljuuje promjene, nadograuje tablicu usmjeravanja da bi prikazao novi put. Vrijednost metrike za put se uveava za 1 i poiljatelj se smatra sljedeim korakom.

Kod RIP protokola usmjernici uvaju samo najbolji put, tj. put sa najmanjom vrijednou metrike, prema odreditu, tj. ako nova informacija nudi bolji put ona zamjenjuje staru. Nakon nadogradnje tablice usmjeravanja, usmjernik informira susjedne usmjernike o promjeni.

RIP kao metriku koristi broj skokova tj. odabire smjer s najmanjim brojem skokova kao

najbolji. Broj skokova je broj usmjernika koji paket treba proi na putu do odredita. Svaki skok na putu od izvorita do odredita vrijedi 1, ako nije drugaije definirano. Kada usmjernik dobije usmjerivaku poruku koja sadri novo ili promijenjeno odredino mreno suelje dodaje 1 vrijednosti metrike naznaenoj u usmjerivakoj poruci i unosi mreu u tablicu usmjeravanja. Unutar RIP tablice usmjeravanja najdulji put moe biti 15 skokova. Ako je broj skokova vei od 15 smatra se da je odredite nedohvatljivo.

Kada usmjernik detektira prekid jedne od svojih veza korigira svoju tablicu usmjeravanja tako

da postavi broj koraka za taj smjer na 16 i susjednim usmjernicima alje svoju tablicu usmjeravanja. Svaki usmjernik koji primi ovu poruku korigira vlastitu tablicu usmjeravanja i

alje ju dalje. Promjena se tako propagira mreom..

Slika 3.1.1: Format paketa RIPv2

RIPv2 paket se sastoji od sljedeih polja:

Command - Moe biti zahtjev (engl. request) usmjerniku da poalje cijelu ili dio tablice usmjeravanja ili moe biti odgovor (engl. response). Odgovor se alje ili na eksplicitni zahtjev ili kao usmjerivaka poruka nadopune.

Version - Specificira verziju RIP-a koja se koristi.

Unused Neiskoriteno polje, ima vrijednost 0. Address family identifier Specificira koji tip adrese se koristi zbog toga to RIPv2

moe prenositi usmjerivake informacije za nekoliko protokola. Vrijednost za IP protokol je 2.

Route tag - Osigurava metodu za prepoznavanje meu internim putevima (informacija RIP-a) i eksternim putevima (informacija drugih protokola usmjeravanja).

IP address Specificira IP adresu odredita. Subnet mask - Sadri mrenu masku IP adrese. Ako je polje nula, nije odreena

mrena maska. Next hop - Sadri IP adresu sljedeeg skoka (usmjernika). Metric - Pokazuje koliko skokova (usmjernika) je prijeeno na putu prema odreditu.

Vrijednost je izmeu 1 i 15 za valjan put, a vea je od 15 za nedohvatljiv put.

3.2 OSPF PROTOKOL

OSPF (Open Shortest Path First) usmjerivaki protokol je otvoren, to znai da su njegove specifikacije

javne. Definiran je RFC-om 2328 (OSPFv2). Koristi Dijkstra SPF algoritam za pronalaenje najkraeg

puta.

OSPF je protokol stanja veze koji zahtjeva slanje obavijesti o stanju veze (LSA-s) ostalim

usmjernicima unutar istog hijerarhijskog prostora. Metrika OSPF-a rauna se po formuli:

(4.1)

Iz formule je razvidno da je cijena puta obrnuto proporcionalna pojasnoj irini neke veze. Dakle, veza 56 kb/s ima veu cijenu, nego veza 100 Mb/s, a paket e biti usmjeren na put s manjom cijenom.

OSPF radi hijerarhijski. Najvea jedinica hijerarhije je autonomni sustav. Iako je OSPF unutarnji usmjerivaki protokol, sposoban je komunicirati s drugim autonomnim sustavima. Autonomni sustavi su podijeljeni u podruja (engl. area), a usmjernici mogu biti lanovi vie podruja.

Granini usmjernici (engl. Area Border Routers) odravaju topoloku bazu za svako podruje. Topoloka baza sadri skup LSA-ova svih usmjernika u istom podruju. Ako su usmjernici unutar istog podruja onda imaju jednake topoloke baze. Topologija podruja je nevidljiva entitetima izvan tog podruja. Razdvajanje podruja stvara dva razliita tipa OSPF usmjeravanja, ovisno o tome jesu li izvorite i odredite u istim ili razliitim podrujima. Intraprostorno usmjeravanje se javlja kada su izvorite i odredite u istom podruju, a interprostorno usmjeravanje kada su u razliitim podrujima. Podruje okosnice (engl. Backbone Area) OSPF-a je odgovorno za distribuiranje usmjerivakih informacija izmeu podruja tj. sav promet koji povezuje neka druga podruja prolazi preko njega. Sva podruja moraju biti povezana na podruje okosnice i svaki usmjernik unutar podruja okosnice zna topologiju cijele mree.

Ako postoji vei broj usmjernika u nekom podruju mora se pronai nain kako optimalno razmijeniti podatke izmeu njih. Kada bi svaki usmjernik slao podatke svim ostalima to bi stvorilo velik broj meusobnih veza i velik, nepotreban, promet. To se rjeava proglaenjem glavnog usmjernika (engl. Designated Router - DR) i pomonog glavnog usmjernika (engl. Backup Designated Router - BDR) za svako OSPF podruje mree. Svaki usmjernik na tom podruju uspostavlja vezu samo prema DR-u i BDR-u, a oni preplavljuju (engl. flooding) mreu podacima i alju informacije svim ostalim usmjernicima.

DR i BDR se tijekom razmjena "Hello" poruka automatski proglaavaju ovisno o prioritetu svih usmjernika u mrei. Administrator moe mijenjati prioritet, a kao DR i BDR uzimaju se oni usmjernici s boljim sklopovljem.

Slika 3.2.1: Format OSPF paketa

OSPF paket se sastoji od sljedeih polja:

Version number Verzija OSPF protokola koja se koristi.

Packet type Tip OSPF paketa. Valjani paketi su: 1. "Hello" paketi

2. Paketi za opis baze (engl. Database Description)

3. Paketi za zahtjev stanja veze (engl. Link State Request)

4. Paketi za osvjeavanje stanja veze (engl. Link State Update) 5. Paketi za potvrdu stanja veze LSA(engl. Link State Acknowledgment)

Packet length Duljina paketa u oktetima.

Router ID Identifikator usmjernika koji je izvorite paketa.

Area ID Identifikator podruja kojemu paket pripada.

Checksum - Kontrolni zbroj zaglavlja, ne ukljuuje 64-bitno autentikacijsko polje.

AuType Autentikacijska shema koja se koristi.

Authentication - 64-bitno autentikacijsko polje.

OSPF je dobar za srednje i velike mree, minimalno optereuje mreu, omoguava praktiki neogranien rast mree, ali ima i nedostataka, neki od njih su:

OSPF je sloeni protokol koji zahtjeva strukturiranu mrenu topologiju. Neorganiziranost mree, bez dobre IP adresne sheme, agregacije puteva, veliine baze ili performansi usmjernika rezultirat e kaosom u mrei.

Potrebno je struno osoblje koje e brinuti o izgradnji i odravanju mree.

OSPF odrava bazu koja treba dosta prostora u memoriji usmjernika, a ni procesorski zahtjevi nisu zanemarivi. Smanjivanje OSPF podruja kako bi se ti zahtjevi smanjili nije uvijek jednostavno.

Protokol zahtijeva hijerarhijsku organizaciju mree pa e migracija s nekog drugog usmjerivakog protokola na OSPF traiti vrlo kvalitetno planiranje i reorganizaciju.

3.3 IGRP PROTOKOL

IGRP(Interior Gateway Routing Protocol) je razvio CISCO sredinom 1980-ih. Tada je

najpoznatiji unutranji usmjeravaki protokol bio RIP, no iako je RIP bio koristan za

usmjeravanje unutar malih i srednje velikih homogenih meumrea, njegova ogranienja su

poela rastom mree. Ogranienje RIP-a na maksimalni broj skokova(16) je ograniavalo

veliinu meumrea i tako da je sve vea popularnost CISCO rutera i robusnost IGRP-a

potakla mnoge organizacije sa velikim meumreama da RIP zamjene sa IGRP-om.

IGRP jest distance vector Interior Gateway Protocol (IGP). Poznato je da distance vector

protokoli matematiki usporeuju rute mjerei udaljenosti. Routeri koji koriste ovaj proncip

usmjeravanja moraju slati svoje routing tabele u ruting porukama u regularnim intervalima

svakom susjednom ruteru pa tako routeri meusobno doznaju nove rute i greke unutar ruta.

IGRP ima nekoliko prednosti: fleksibilan je i moe raditi solidno na vrlo malom bandwidthu

za razliku od nekih drugih protokola, a isto tako vrlo se dobro snalazi samostalno i kada se

koristi na iznimno topoloki velikim mreama.

IGRP koristi bandwidth i delay kao mjeru za utvrivanje putanje paketima premda se moe

po potrebi konfigurirati da koristi ono sto mi elimo npr bandwidth,delay,load,realibility.

Koristi raznu metriku koja se rauna faktoriziranjem weight matematikih vrijednosti. Mreni

administratori mogu podesiti weight faktore za svaku vrijednost metrike.

IGRP osigurava veliki opseg za ove metrike, npr. realibility i load npr. mogu imati vrijednosti

od 0 do 255, bandwidth moe imati vrijednosti podravajui brzine od 1200 bps do 10 Gbps

dok delay moe imati vrijednost od 1 do 16,777,216. Mreni administrator moe utjecati na

odabir rute dajui manje ili vee vrijednosti weighta odreenoj metriki. Ova fleksibilnost

omoguuje administratorima fine-tune IGRP automatski odabir rute. Da osigura dodatnu

fleksibilnost, IGRP doputa viestazno usmjeravanje.

3.4 EIGRP

EIGRP (eng. Enhanced IGRP) je napredna inaica IGRP protokola usmjeravanja tvrtke

Cisco. To je distance vector protokol graen tako da minimizira nestabilnost usmjeravanja

uslijed promjena topologije te koritenje komunikacijskih i procesorskih resursa. Temelji se

na DUAL (eng. Diffusing Update ALgorithm) algoritmu razvijenom na SRI (eng. Stanford

Research Institute) institutu.

3.5 BGP

BGP(Border Gateway Protocol)je noviji protokol koji je nadogradnja EGP protokola.

Takoer je protokol dostupnosti, ali podrava sloenije topologije mree od zvjezdaste kakvu

odrava EGP.

BGP je interautonomni sistemski routing protokol, standard za razmjenu informacija izmeu

pruatelja internetskih usluga(ISP-Internet service provider) te izmeu ISP-ova i veih

korisnika.

BGP je vrlo kompleksan i moan protokol brojnih mogunosti koji omoguava mrenom

administratoru detaljan utjecaj na tijekove informacija. Korisnike mree kao npr. sveuilita

i razna udruenja za razmjenu informacija unutar svoje mree koriste IGP,RIP ili OSPF.

Korisnike mree se prikljuuju na ISP-ove i koriste BGP za razmjenu ruta izmeu korisnika

i ISP-a. Kada se BGP protokol koristi izmeu dva ili vie autonomnih sistema onda ga jo

nazivamo i EBGP( External BGP) dok su oni unutar jednog AS-a poznati pod nazivom

IBGP(Interior BGP).

IGBP se koriste samo zakoordinaciju i sinkronizaciju BGP informacija kroz autonomni

sustav,ali ne kao klasini unutarnji usmjeravaki protokol(jer je spor). Routeri koji podravaju

BGP obino su najjai i najskuplji ureaji u cijeloj mrei, a mogu sadravati kompletne routing

tablice cijelog Interneta(preko 100 000 ruta). BGP je upravo zbog toga spor i trom protokol,

kako mreni ureaji ne bi trpili velike kalkulacije ruta zbog kratkotrajnih ispada pojedinih

lokalnih mrea.

BGP koristi jako puno routing parametara koji se jo nazivaju i atributi, a njima se definiraju

ruting pravila i odravaju rutana okruenja.

Prilikom odabira rute BGP koristi slijedee atribute:

Weight atributi(atributi vanosti)

To je Cisco definiran atribut koji je lokalan za router. Weight atributi nisu objavljeni susjednim

routerima. Ako router sazna za vie od jedne rute za istu destinaciju, ruta sa najveim weight-

om e biti preferirana.

Local preference atributi(atributi lokalne prednosti)

Koriste se za preferiranje izlazne toke iz lokalnog AS-a. Za razliku od weight atributa, lokal

preference atributi se prenosi kroz lokalni AS. Ako postoji vie izlaznih toaka iz AS-a, lokal

preference atribut se koristi za izabrati izlaznu toku za odreenu rutu.

Multi-exit discriminator atributi(MED)(vieizlazni diskriminirajui atributi)

MED atribut metrike se koristi kao nagovjetaj za eksterni AS s obzirom na preferiranu

rutu. Termin nagovjetaj se koristi jer eksterni AS koji prima MED-ove moe koristiti druge

BGP atribute za odabir puta. Preferira se nia vrijednost metrike. MED-ovi oglaavaju kroz

lokalni AS.

Origin atributi(izvorni atributi)

Origin atribut pokazuje kako BGP saznaje o pojedinoj ruti. Origin atribut moe imati jednu

od tri mogue vrijednosti:

1. IGP-ruta je unutar AS-a od kojeg potie. Vrijednost postavlja konfiguracijska

komanda mrenog rutera

2. EGP-ruta se saznaje putem EBGP-a

3. NEPOTPUN-porijeklo rute je nepoznato ili saznato na neki drugi nain.

AS_path atributi(atributi staze)

Kada oglaavanje rute proe kroz autonomni sustav, broj AS-a se dodaje na rednu listu AS

brojeva kroz koje je prolo oglaavanje.

Next-hop atributi(atribut sljedeeg koraka)

EBGP atribut sljedeeg koraka je IP adresa koja se koristi za doi do routera za oglaavanje.

Za EBGP iste razine, adresa sljedeeg koraka je IP adresa veze izmeu razina dok je za IBGP

adresa sljedeeg koraka sadrana u AS-u.

Community atribut

Community atribut odreuje put grupnih destinacija, na koje se odnose upravljeke odluke.

Predefinirani community atributi su :

no-export-ne izvjetavaj ovu rutu EBGP razinama

no-advertise-ne oglaavaj ovu rutu nijednoj razini

Internet-oglaavaj ovu rutu Internetu, svi ruteri u mrei joj pripadaju

3.6 EGP

EGP(Exterior Gateway Protocol) je prvi inter-AS protokol namjenjen povezivanju AS-ova sa

jednim sredinjim AS-om. On pretpostavlja da sredinji AS zna sam kako upuivati podatke

drugim AS-ovima. EGP uzima u obzir samo dostupnost, a ne i brzinu i optereenje veze.

EGP postoji u svrhu prijenosa mreno dokuivih informacija izmeu susjednih vrata, po

mogunosti u razliitim autonomnim sustavima. Protokol ukljuuje mehanizme da postigne

susjede, nadzorno susjedsku dostupnost i razmjenu mreno dokuivih informacija u formi

Update poruke. Protokol je baziran na periodikom prozivanju koristei Hello/I-heard-you(I-

H-U) razmjene poruka .

Slika 3.6.1: Format EGP paketa

EGP paket se sastoji od sljedeih polja:

EGP verzija-broj verzije

tip-odreuje tip poruke

kod-odreuje kod poruke

status-sadri informaciju o stanju ovisnu o poruci

checksum-16 bitni broj za provjeru

broj autonomnog sustava

redni broj-alje varijablu stanja(naredba) i prima varijablu stanja(odgovori

i znakovi)

4. PARAMETRI ODABIRA RUTE

Algoritmi usmjeravanja koriste razliite metrike za utvrivanje najbolje rute. Napredniji

algoritmi mogu provoditi usmjeravanje kombiniranjem vie metrika u jednu, hibridnu,

metriku.

U upotrebi su sljedee metrike:

duljina rute,

pouzdanost,

kanjenje,

propusnost,

optereenje i

cijena.

4.1 DULJINA RUTE

Duljina rute je najee koritena metrika. Neki protokoli usmjeravanja omoguuju mrenim

administratorima pridjeljivanje proizvoljnog troka pojedinim mrenim vezama. Duljina rute

je tada zbroj trokova svih mrenih veza koje ju ine. Drugi protokoli uvode broj koraka (eng.

hop count) kao broj mrenih ureaja, npr. usmjerivaa, kroz koje paket prolazi na putu od

izvorita do odredita.

4.2 POUZDANOST

Pouzdanost se, u kontekstu mrenog usmjeravanja, odnosi na pouzdanost pojedinih mrenih

veza. Ona se najee opisuje udjelom neispravno prenesenih bitova. Pokazatelj pouzdanosti

moe biti i vrijeme potrebno za osposobljavanje mrene veze nakon njena prekida uslijed kvara

ili napada. Ocjene pouzdanosti pojedinim vezama uglavnom dodjeljuju mreni administratori

u obliku brojanih vrijednosti proizvoljnog iznosa.

4.3 KANJENJE

Kanjenje je vrijeme potrebno za prijenos podatkovnog paketa od izvorita do odredita. Ono

ovisi o mnogim imbenicima, meu kojima su: propusnost pojedinih mrenih veza, redovi

ekanja na usmjerivaima, zaguenost mree i fizika udaljenost koju paket treba prijei.

Ovisnost kanjenja o veem broju znaajki mree ini ovu metriku vrlo praktinom i jednom

od ee koritenih.

4.4 PROPUSNOST

Propusnost se odnosi na komunikacijski kapacitet mrene veze. Iako je propusnost maksimalan

iznos protoka podataka putem komunikacijskog kanala, rute koje vode mrenim vezama vee

propusnosti nisu nuno bolje od ruta koje ukljuuju sporije veze. Na primjer, ako je bra veza

zaguena intenzivnim prometom, paket moe bre stii do odredita rutom koja vodi preko

sporijih, ali nezauzetih veza.

4.5 OPTEREENJE

Optereenje je stupanj zauzetosti mrenog resursa, npr. usmjerivaa. Mogue ga je proraunati

na razne naine kao to su: broj obraenih podatkovnih paketa u sekundi ili iskoritenost CPU

jedinice. Konstantan nadzor ovih parametara moe sam po sebi zauzeti znaajne resurse.

4.6 CIJENA

Cijena prijenosa podataka odreenom rutom jedna je od znaajnijih metrika. Pojedinim

tvrtkama trokovi rada mogu biti znaajniji od performansi. Tako je mogue odabrati slanje

paketa sporijom vezom koja je u vlasnitvu dane tvrtke umjesto bre javne linije ije se

koritenje naplauje.

5. ZAKLJUAK

Upotreba sve veih i sloenijih dinamikih raunalnih mrea, meusobno umreavanje

raznorodnih ureaja, povezivanje razliitih mrea u sloene strukture te rastua ovisnost

suvremene civilizacije o mrenim tehnologijama naglaavaju vanost protokola usmjeravanja.

Tono i pravovremeno dostavljanje poslanih podataka ne predstavlja samo pogodnost ve

nunost te moe sprijeiti znaajne gubitke.

LITERATURA

[1] www.wikipedija.hr

[2] www.virtualsufi.com/index.php/the-news/88-rip-protokol

[3] spvp.zesoi.fer.hr/seminari/2006/SovicMarina_Protokolizausmjeravanje.pdf

[4]security.lss.hr/documents/LinkedDocuments/CCERT-PUBDOC-2007-02-183.pdf

[5] http://sistemac.carnet.hr/node/650

[6] predloci s predavanja