PROLETĆNI SVITAC : GRČKA MITOLOGIJA
-
Upload
ismael-smith -
Category
Documents
-
view
181 -
download
18
description
Transcript of PROLETĆNI SVITAC : GRČKA MITOLOGIJA
2015
Časopis za sociološke I psihološke teme
SVITAC Grčka
mitologija
Maj ; god. III; broj 21
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
1
Urednik: Ţeljko Lj. Krstić
Adresa: KaraĊorĊeva 84,
14.ooo Valjevo, Srbija.
Kontakt : [email protected]
Mob.tel.: 065 300 1996
…..Prije nego što su krenuli Dedal
je upozorio sina da ne leti previše
nisko, da ga ne bi more poprskalo,
niti previše visoko, zbog sunca.
Dedal poleti, Ikar za njim; ali se
uskoro uzvinuo toliko blizu sunca
da se vosak otopio, a krila počela
da se odljepljuju. Ikar je počeo da
propada, pao u more i udavio se.
…
Sadrţaj:
Sociolog dr. Vladimir
Vuletić: Seriza; Ţeljko Lj.Krstić:
Ukrštene reći naših ţivota, Poslušenje,
Đuro s Neimara... O mitologiji (
mit,mitologija..)BOGOVI: Zevs, Atina,
Apolon, Ares, Afrodita, Demetra, Hera,
Posejdon, Artemida, Hermes, Hefest,
Hestija. Podzemni svet : Had,
šema.Dionis Polubogovi: Herakle, Persej,
Tedej, Orfej, Featon, Edip, Sizif, Mida,
Dedal I Ikar, Tantal Mitološka bića:
Kentaur, Satiri, Minotaur, Hidra,
Kerber, Gorgoni, Meduza, Pegaz,
Kaliedopski vepar, Kiklopi.Herpije,
Sirene….
UVODNIK :
Grĉka mitologija je uvek aktuelna, I da se
primeniti u savremenom ţivotu. Za nju
moţemo ĉuti u preko termina koji potiĉu iz
nje: eros, tanatos, higija, edip. TakoĊe teške
ţivotne situacije se opisuju mitološkom
terminima: Tantalove muke, Sizifovski
posao… Za svaku vlast, bilo na makro
planu u jednoj drţavi ili nekoj ustanovi
moţe se primeniti model Bogova sa Olimpa.
Jer uvek se zna ko je Zevs, vrhovni bog koji
odluĉuje o sudbini ljudi, ali ima I ljudske
prohteve I slabosti. Ti je I Had kao bog
podzemlja. Oko njih su ţene koje, takoĊe,
vladaju.
SVITAC - onlajn časopis
maj 2015.
broj 21.
. Diego Rivera: Ĉovek na raskršću
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
2
SOCIOLOG SREDNJE GENERACIJE:
VLADIMIR VULETIĆ
Sociolog, vanredni profesor na
Filozofskom fakultetu u Beogradu
Sluĉaj Siriza – nada, sumnja i
osporavanja ( Pogledi –Politika).
Mada nije potrebna velika pamet da se
pokaţe kako je evrozona jaĉa od jedne male
i prezaduţene zemlje, takva „mudrovanja”
imaju i nešto pozitivno. Predstavljaju
svedoĉanstvo o siledţijskom karakteru
finansijsko-korporativnog establišmenta
Dva dogaĊaja su obeleţila sedmice iza nas.
Pobeda radikalne levice u Grĉkoj i presuda
po tuţbama za genocid izmeĊu Srbije i
Hrvatske.
Mada oĉekivan, izborni rezultat u Grĉkoj
kao da je iznenadio zvaniĉnike EU. Prve
reakcije evropskog establišmenta pokazuju
da vodeći ljudi u Evropi uopšte nisu svesni
dubine ni suštine krize sa kojom se svi
zajedno suoĉavamo. Umesto da izbornu
pobedu Sirize shvate kao crvenu lampicu
koja upozorava da nešto ozbiljno nije u redu
s postojećim evropskim ekonomskim i
politiĉkim poretkom, evropski establišment
je sve snage mobilisao da demonizuje i
porazi dva ĉoveka koji su probudili nadu
obiĉnih ljudi ne samo u Grĉkoj.
Zaista, kada se pogleda predizborni program
Sirize – sastavljen od ĉetrdeset taĉaka, jasno
je da je on, ne samo razumljiv, nego i
prihvatljiv za većinu obiĉnih ljudi u bilo
kojoj zemlji Evrope. Paradoksalno je to što,
mada se taj program napada zbog navodnog
radikalizma, u njemu nema niĉeg
radikalnog, a mnogi nauĉnici koji se bave
ideologijama rekli bi da nije ĉak ni
leviĉarski, jer ni reĉju ne dovodi u pitanje
kapitalizam.
No, ako je relativno lako razumeti reakciju
finansijskog i politiĉkog establišmenta koji
prate svoje kratkoroĉne interese, potpuno je
neshvatljiva pozicija takozvanih
intelektualaca koji se ponašaju kao
kladioniĉari tipujući da li će, odnosno kada
će nova grĉka vlada kapitulirati pod
pritiscima takozvane evrozone. Od
intelektualaca se u principu oĉekuje da
ukaţu na uzroke problema i oĉekivane i
neoĉekivane posledice koje oni mogu
izazvati. U krajnjoj liniji oĉekuje se da
kritiĉki, racionalnim argumentima brane
javni interes. Umesto toga, glavni dosadašnji
doprinos intelektualaca je širenje sumnje u
mogućnost Sirize da bilo šta promeni u
postojećem poretku.
Mada nije potrebna velika pamet da se
pokaţe kako je evrozona jaĉa od jedne male
i prezaduţene zemlje, takva „mudrovanja”
imaju i nešto pozitivno. Predstavljaju
svedoĉanstvo o siledţijskom karakteru
finansijsko-korporativnog establišmenta koji
ĉini sve da uništi nadu grĉkog naroda i
natera Grĉku na pokornost njihovim
pravilima. To je vaţno, jer su upravo glavni
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
3
napadi na vladu u Atini bazirani na
optuţbama za navodnu nemoralnost i
siledţijske manire. Cipras i Varufakis su
medijski prokazani kao nemoralni ljudi.
Politiĉki foliranti koji su na vlast došli
laţnim obećanjima koja pokušavaju da
ostvare nastupajući prema evropskim
kolegama preteći i arogantno. Kao kruna
nemoralnosti i neĉasnosti istiĉe se njihovo
navodno odbijanje da vraćaju dug.
Sve da su takve tvrdnje taĉne, a nisu,
postavlja se pitanje šta je nemoralno u
odbijanju zemlje koja se suoĉava sa
egzistencijalnim kolapsom da nastavi da
poštuje pravila koja su projektovana tako da
onemoguće stvarni ekonomski oporavak i
vraćanje duga. Kada je o dugovima reĉ,
lakše ćemo problem razumeti ako se setimo
sopstvenog primera. Ne tako davno evropski
bankari su visoke kamatne stope na
pozajmice pravdali navodnim politiĉkim
rizikom. To znaĉi da su u kamate već
ukljuĉeni rizik od moratorijuma na otplatu
duga, a verovatno i rizik od njegovog otpisa.
To što poverioci u takvim sluĉajevima neće
ostvariti oĉekivani ekstraprofit treba, dakle,
posmatrati kao rizik zelenaškog posla, a ne
kao moralni deficit duţnika.
No, ono što se u sluĉaju Grĉke krije iza
moralnih pridika jeste ĉinjenica da se EU
nalazi na prekretnici. Ona mora da izabere
da li će prevashodno štititi interes
finansijskog kapitala ili interes svojih
graĊana. Taj problem će vremenom rasti.
Zato bi pobedu Sirize trebalo shvatiti kao
zvono za uzbunu i poziv za hitnu
rekonstrukciju ekonomskog poretka.
Naţalost, briselska birokratija se pravi kao
da nije svesna problema i ponavlja stare
mantre „kao švaba tralala”.
No, nesposobnost suoĉavanja sa stvarnim
problemima nije samo osobina evropskih
politiĉara. Reakcije srpskih i hrvatskih
zvaniĉnika na presude MeĊunarodnog suda
po meĊusobnim tuţbama za genocid,
takoĊe, pokazuju nespremnost suoĉavanja sa
uzrocima problema. U Srbiji je odluka suda
o odbacivanju hrvatske tuţbe predstavljena
kao oslobaĊajuća presuda, a ĉinjenica da je i
tuţba protiv Hrvatske odbaĉena – kao izraz
neke kosmiĉke nepravde s kojom, bez
velikog gunĊanja, valja ţiveti. U Hrvatskoj
je bilo znatno više negodovanja. Kao da se
razvio neki bizarni ţal što nad Hrvatima nije
izvršen genocid koji bi bio nesumnjiv za
sud.
No, osim tih razlika, za obe strane je
zajedniĉko isticanje stradanja samo
sopstvenog naroda i zanemarivanje delova
presude koji govore o zloĉinima nad drugim.
To svedoĉi da nijedna strana ne ţeli da
sagleda problem u celini, niti da se suoĉi sa
sopstvenom krivicom i da se obraĉuna sa
ideologijom koja je nekada motivisala, a
danas pravda zloĉine prema pripadnicima
drugog naroda.
http://www.politika.rs/pogledi/Vladimir-
Vuletic/Slucaj-Siriza--nada-sumnja-i-
osporavanja.lt.html
Ţeljko Lj. Krstić
UKRŠTENE REĈI NAŠIH ŢIVOTA
Listajući stare Politikine NIN-ove
uoĉio sam da su i obiĉne ukrštenice, koje
sluţe za razbijanje dokolice i mentalnu
higijenu, sredinom osamdesetih godina
bile u sluţbi aktuelne politike.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
4
Naime, preko ukrštenica objavljivanih u
tada veoma uticajnom beogradskom
nedeljniku podgrevala se i odrţavala ideja
Jugoslovenstva koja je tada bila neupitna.
Tadašnje ukrštene reĉi, kao da su
sastavljane po uzoru ( kljuĉu) na Prvu
fudbalsku ligu u duhu Jugoslovenstva.
Tadašnje NIN-ove ukrštenice su bile
svojevrsno ogledalo unutrašnih,
jugoslovenskih ali i svetskih ( globalnih)
prilika. I kao što se vodilo raĉuna da
toponimi ( imena gradova, reka , planina)
Srbije i Hrvatske, budu podjednako
zastupljeni tako je postojao reciroprocitet
izmeĊu geografskih pojomova SSSR-a i
onih iz Severne i Juţne Amerike.
Analizom sadţaja rešenih pojmova u NIN-
ovim ukreštnicama iz osamdesetih godina,
najzastupljeniji su bili pojmovi iz oblasti
sporta, knjiţevnosti , umetnosti, vezanih za
velike evropske prestonice. Moţe se
zakljuĉiti da su drţave zapadne Evrope:
Francuska, Engleska, Nemaĉka, Španija,
Italija bile zastupljenije od zemalja bivše
tzv. Istoĉne Evrope: Bugarska, MaĊarska,
Poljska. To je svakako pokazatelj
postojanja kosmopolitskog duha tog
vremena...
Na unutrašnjem planu smo primetili
postojanje zastupljenost pojmova koji su se
odnosili na SPC ( Srpsku pravoslavnu
crkvu) i Katoliĉku crkvu koja je i tada
dominirala u Hrvatskoj. To se postizalo
preko pitanja u ukrštenici vezanih za titule
sveštenika u obe Crkve, kao i njihove
uniforme - odore. Zanimljivo je i da se u
ukršetnici postavljala pitanja vazana za
tada već priznatu Muslimansku naciju.
Pitanja su se odnosila na poznavanje imena
muškaraca i ţena.
Kao što smo već naveli da su republike:
Srbija i Hrvatska bili zastupljeni po istim
brojem toponima, tako se primećuje da su
iza njih bili Slovenija, Makedonija, BIH ,
SAP Kosovo, Crna Gora.( imena naseljenih
mesta, reka, planina...) Manji gradovi iz
Makedonije ( Prilep) , Bosne i Hercegovine
( Modriĉa) , Cne Gore ( Bijelo Polje) ali i
Hrvatske ( Slavonska Poţega) su najviše
sluţili u rešavanju „ teških“ pitanja
vezanih za dva slova sa tablica ( auto –
oznake) Sada su to mesto zauzeli gradovi
iz tzv. unutrašnjosti Srbije.( Valjevo,
Šabac, Uţice…).
Uoĉljivo je da su pitanja vezana za
knjiţevnost, sport, nauku, glumu imala
podjednaku zastupljenost stranih i domaćih
pisaca, sportskih asova, glumaca, pevaĉa. Za
razliku od imena i prezimena stranih
politiĉara, koji su bili zastupljeniji od
domaćih koji se tada nisu spominjali, kao ni
sada. TakoĊe je primećeno da su pojmovi
vezani za NOB i II svetski rat poĉeli da
gube na znaĉaju. ( Navodimo pitanja: „
Glavna liĉnost iz romana „ Daleko je
sunce“ D. Ćosića."; Poema Ivana Gorana –
Kovaĉića, “Pravo prezime makedonskog
revolucionara Koste Racina.”)
Zanimljivo je da se Jugoslovenstvo gajilo i
preko etnoloških pojmova koji su bili
specifiĉni za pojedine republike ili regije.
Tako su postojala etnološka pitanja: “Naziv
za amatersku grupu pavaĉa u Dalmaciji. “ (
klapa) ; “Naziv za udatu ţenu u Crnoj
Gori.”; “NeotuĊivi deo imanja kod
Hercegovaca.” Jedno ideloško pitnaje je
bilo vezano za : “ Ima osnivaĉa
marskizma.”
Pojmovi , odnosno oblasti koje su postale
prisutne i danas su vezani za ţivotinje i
Grĉku mitologiju. ( bogovi : Zevs, Had,
Posejdon, Atina, Demetra, Had, .ali i “
Starogrĉka boginja sudbine) . To znaĉi da je
vreme umišljenih Bogova kao fenomen
ostao prisutan i do dašnjih dana. Na tom
planu se ništa nije menjalo, osim što su se
menjala imena koji su tada i sada za sebe
mislili da su nezamenljivi Bogovi na zemlji.
Zanimljivo je da su kao skraćenice bili
pojmovi: Narodno oslobodilaĉka borba ,
Evropska zajednica i Irska republikanska
armija.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
5
Ţeljko Lj. Krstić, sociolog
POSLUŠANJE
Sve hijerahijski ureĊene ustanove poĉivaju
na poslušnosti onih koji su podreĊeni, bilo
da je reĉ o Crkvi, Vojsci ili pak, politiĉkim
strankama . Poslušnost je ĉini se drugo ime
za poltronstvo, koje onome ko se za to
opredeli donosi odreĊene benefite bez neke
velike muke i zalaganja. Dovoljno je da kaţe
par lepo sroĉenih reĉenica onome na vrhu (
direktoru,
upraniku, vladici,
premijeru) i onda
je miran. Moţe
da radi šta ’oće.
I da glumi Robin
Huda u
manastiru..
Evo kako
poslušnost
objašnjava
monah Mihailo
Biković koji već
par godina ţivi
u manastiru
Jovanja, na
desetom
kilometru od
Valjeva: „ Moja
misija je da budem poslušan svom vladici
ĉak i ako se u meni nešto tada protivi. Jer ,
to je boţija volja koju mi gospod preko
episkopa saopštava. Koliko smo poslušni, u
toj meri smo monasi. Poslušenje je preĉica
do smirenja, a smirenje je majka svih vrlina.
Kroz poslušenje se zadobija blagodet.
Recimo poslušenje je bilo da završimo
konak i uradimo povrćaj imovine za celu
eparhiju..
I hodoĉašće takoĊe su poslušenja
koji mi je na poĉetku prethodne godine
duhovnik Milutin ( vladika) dao. Veoma se
dobro osećam kada izvršim poslušenje, zato
što znam da sam na dobrom putu.“( tekst:
„Deda o Bogu , on o vanzemaljcima“ ;
Politikin magazin; br.915 /12.april 2015.)
Arhimandrit Bigović je roĊen 1972 g. a
već je shvatio laku formulu za uspeh u
crkvenoj ’jerahiji, gde se kao i u svakoj,
vertikalno napreduje. U istom tekstu ovaj
monah priznaje da se nije potrgao kada mu
je vladika valjevski Milutin rekao , još pre
tri godine da uradi ribnjak. On je na njega
zaboravio, jer je po tonu mislio da je je to
preporuka a ne poslušenje. Kada ga je posle
tri godine vladika pitao za ribnjak, onda je
shvatio da je
poslušenje. Na
ovom primeru ,
vidimo da ĉovek
pa i monah pre
radi ono što mu
je lakše i
zanimiljivije.
Dakle,
hodoĉašće u
Grĉku monah
Mihailo je
shvatio kao
poslušenje, što
je lepše i
zaniljivije, a
pravljenje
ribljnaka, kao
preporuku.
Da ne opisujem preterano ĉuveni
eksperiment Stenlija Milgramija koji je u
svojoj knjizi : „ Otpornost autoritetu“
opisao dokle je ĉovek spreman da ide u ’
poslušenju’, odnosno naredbama koje mu
izriĉe predpostavljeni. U simuliranom
eksperimentu u kojem su ţrtve izlagane
’strujnim udarima’, pojedinci su išli sve do
kraja ( fiktivnoj smrti ţrtve) ako onaj ko je
izricao naredbu nije izdao naredbu da se
prekine. Onaj ko je povećavao struju nije
znao da je to igra.U vojsci sam imao
situaciju da je moj ’klasić’, sa sela, gazio
strojev korak udarajući u zid zgrade, jer
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
6
desetar nije izdao naredbu da se stane. On
je to bukvalno shvatio i nastavio je da
udara vojniĉim ĉizmama u zid zgrade, u
isĉekivanju naredbe da prestane da gazi
’strojak.’
U arhimandritovoj priĉi o
poslušenju sa poĉetka teksta, nedostaje
nešto što se zove liĉna inicijativa ili
konstruktivni predlog. Jer onaj ko ţivi u
manastiru trebalo bi da zna šta su prioriteti
i šta treba da se uradi. Zar nije logiĉno da
isti taj monah izaĊe pred vladiku i predloţi
mu desetak stvari u vezi manastira. Šta
znaĉi, ĉekati da vladika kaţe šta treba da se
uradi. Zar jedan ĉovek moţe da sve zna. Za
Boga i vladiku bi bilo verovatno ugodno
videti svaki trud.
Poslušenje se primenjuje i u
drţavnim ustanovama, gde se od
potĉinjenog oĉekuje da bez pogovora izvrši
naredbu svog pretpostavljenog, ne dovodeći
je u pitanje. Šta se dešava ako je izvršilac
svestan da je naredba pretpostavljenog
pogrešna? Da li u tom sluĉaju ima pravo da
je odbije i ne izvrši? Imao sam situaciju
kada mi je pretpostavljeni rekao da samo
mogu koristiti jedan faks za komunikaciju
sa drugom ustanovom. Nisam ga poslušao ,
jer sam znao da ću sa drugog faksa izvršiti
lakše zadatak. Da sam se predao poslušenju
svog šefa, ne bih ostvario komunikaciju sa
drugom ustanovom, ne bih završio
kvalitetno svoj posao i osećao se zadovljno.
Mnogo je primera u kojima je liĉna
inicijativa pokazala da je delotvornija i
naprednija. Poslušenje, podrazumeva
pasivnost i bezgraniĉnu veru u nadreĊeni
autoritet. To sve vodi pasivizaciji, koja je
najlakaša jer oslobaĊa od bilo kakve
odgovornosti ali nema u sebi napretka.
Dakle , u poslušenju bi moglo bi se reći
imamo elemente i poltronstva i
dodvoravanja pretpostavljenom od ĉije
milosti zavisi neĉiji status u hijerhiji.
Mnogi su svatili da je lakše reći ili par
laskavih reĉenica uputiti predpostavljenom
šefu nego, ne daj Boţe kritikovati ili
predalgati neku ideju.. Pa i uraditi.
Poslušenje je postalo modus vivendi u našim
ţivotima.
Oni koji su ga prihvatili ne
razmišljaju ĉemu to vodi, jer nismo svi
roĊeni da budemo poslušni. Neko smisao
upravo nalaze u tome što ne ţele da budu
poslušni, da se utope u ’Mrtvo more’ u
kojem znamo da nema ţivota. Jer,
poslušenje je pasivizacija, isĉekivanje
moţda i pogrešne naredbe koja se mora
sprovesti bez pogovora. Liĉna inicijativa je
mnogo teţa jer podrazumeva da onaj ko je
pokreće prihvata i odgovornost, za koju
mnogi nisu spremni.
Mohah s poĉetak kaţe da je on poslušan i
kada se „ nešto“ u njemu protivi. To nešto
moţe da bude veoma bitno. Arhimandrit to
ne poznaje i ne ţeli da upozna. Da to moţe
da bude zdrav razum i elementarna logoka
koja nalaţe da nešto što je suludo nema
potrebe da se izvrši. Dakle, ako vladici,
recimo, padne na pamet da se u manastirkoj
porti kopa bunar. Monah to mora uraditi pa
makar ga kopao celog ţivota. Da li bi
monah tada razmišljao o poslušeniju?
Ţeljko Lj. Krstić
ĐURO S NEIMARA
„ Otac mu je prodavaĉ. Prije rata je imao
svoju radnju. Uĉestvovao u NOR. Interesuje
ga sport. Radi u mas. Organizacijama ( ?) .
Majka domaćica. Ima dva mlaĊa brata,
roĊena posle NOR –a, jedan 1947 g. A drugi
1950 g. Roditlji mu se doselili iz Krajine.
Odnosi u porodici su pravilni ( ?). Matrijalne
prilike u porodici prosjeĉne, koje su
maljoletniku uglavnom omogućavale
zadovoljavanje svih osnovnih potreba.
Maloletnik se nije nikuda kretao van
Beograda. U osnovnoj školi je bio vrlo
dobar Ċak. Rado se druţio i igrao sa ostalom
djecom. Dok je išao u osnovnu školu majka
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
7
ga je, kako on izjavljuje stalno pratila u
školu i iz škole. Tada je bio i jedino dete u
porodici. U I i II razredu gimnazije je
takoĊe bio dobar Ċak. Bio je roditeljima
poslušan, te nisu imali potrebu da ga
kaţnjavaju , izuzev zbog sitnih nestašluka.
MeĊutim u III razredu gimnazije se poĉeo
druţiti sa lošim djeĉacima ( koji su
kaţnjavani zbog kraĊe). Jedan od njegovih
drugova se bavio kraĊom golubova, koje
je uzimo iz golubarnika tako što je
podesnim kljuĉem otvarao brave ili iz
otkljuĉanih uzimao golubove- obiĉno po
dva komada !Poĉeo je izostajati iz škole, ne
dolaziti redovno kući i na koncu krasti. Prvo
je bio uslovno kaţnjen ali je ponovo
napravio jednu provalnu kraĊu ( u stan
komšije iz preko balokona susedne on se
provukao kroz jednu rupu (Đura je visok
179 cm) ; tako što se najpre popeo na jednu
stolicu sa koje se uvlaĉio u ostavu kroz mali
prozor sa koga je prethodno skinuo
neukovanu ţiĉanu rešetku, te potom prešao
u kuhinju , gde je iz kredenca uzeo novac
17.000 dinara u gotovom i razne vrednosne
stvari : dva srebrna lanĉića i neutvrĊen broj
srebranih novĉanica od 50 dinara i kotur
najlon kanapa za pecanje ) zbog ĉega je
osuĊen na kaznu zatvora od dve godine, po
presudi K.-871/55 kojom je doveden u dom.
Uvidom u sprovodni list navodi se da je
imao 16 godina, da je stepen nuţnosti
ĉuvanja: „ opreznost“ i da je sproveden-
vezan. Od B. Š. do Z.
Roditelji su mu u ranoj mladosti bili
previše strogi, odnosno drţali su previše
Đuru pod svojom kontrolom, dok su mu
kasnije kada je malo odrastao dali previše
slobode. Kada je poĉeo da ne dolazi kući na
vrijeme poĉeli su ga kaţnjavati, ali je bilo
previše kasno jer je maloletnik bio mnog
skrenuo i odao se skitnji i ulicama. Znaĉi da
se roditelji kao vaspitaĉi i nisu dovoljno
snašli u kritiĉnom periodu njegovog razvoja.
Osim toga maloletnik je vrlo labilan te je
društvo loših djeĉaka na njega je više uticalo
nego rotelji.
Gledao je sota pozorišnih komada, filmova i
ĉitao knjige. Intligentan je- Ţelio je studirati
biologiju i fiziku. Izjavljuje da mu je mnogo
ţao što je prekunuo školu i misli da je moţe
još nadoknaditi. Razmaţan je . Nema ljepo
mišljenje o istraţnom zatvoru u kome je
proveo svega ĉetiri dana, tri noći
prespavao u martu 1955. G.
Svoje mišljenje o Đuri na isteku kazne
dao je i struĉni tim zatvorskih vaspitaĉa.
„ Ovo je maloletnik koji se pohaĊajući još
gimnaziju otrgne ispod kontrole roditelja,
poprimio mnoge negativne navike druţeći se
ssa lošim Ċacima, bio sklon skitnji. Kao
takav došao je u dom. Tvrdoglavost je
ispoljavao za gotovo cjelo vrjeme dok se
nalazio u ovom domu. Pomal je neiskren.
Radio je u politirerskoj radionici . Na poslu
nije pokazivao radne navike, niti se redovno
podrţavao radne discipline. Poloţio je
polukvalifikaciju iz farbarskog zanata.
U domu je završio I razred škole uĉenika u
privredi i pošao u II razred, ali zbog kratkog
vremena nije mogao završiti. Bioje jedan od
boljih uĉenika i postizao dobar uspeh.
Prema predpostavljenim je imao pravilan
odnos. Jedan put je disciplinski kaţnjen radi
prekršaja kućnog reda. Ĉesto se solidariso sa
lošim maloletnicima. Bio je aktivan u
kulturno prosvetnom radu, tu je redovno
porovodio slobodno vme i ĉitao knjige.
Nalazio se na duţnosti sobnog starešine ali
na tom zadatku nije u potpunosti zadovoljio,
jer higijenske navike sporo usvaja.
Razmaţen.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
Đurinu sudbinu u zatvoru a i kasnije, oĉito
je odredilo „ mišljenje sa terena“
Sekretarijata za unutrašnje poslove -
ispostave Neimar koje je upućeno
Izvršnom odseku Sekretarijata za
unutrašnje poslove Beograd, koje je
prosleĊeno u KPDom:
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
8
„ Đura je u ulici gde je nastanjen poznat
kao problematiĉan mladić. Obzirom da ga
roditelji nisu mogli pravilno vaspitavati isti
je još u svojoj osmoj godini posrnuo i poĉeo
da vrši kriviĉna dela. Do svoje 14 godine
bio je donekle dobar i uĉio je školu, a posle
14 godina postao je problem u ulici . Druţio
se sa raznim drugovima njegovih godina
koji su poznati kao kriminalci i poĉeo i on
da krade. Prema njenu su preduzmane razne
mere, kako od strane roditelja, tako i od
strane starateljskih organa NOO Neimar, ali
je sve to na njega bezuspešno delovalo. O
nekom radu u organizaciji NO nema ni
govora.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
Đura se u košulji i ištrikanom zelenom
dţemperu sa kapom na glavi i plavim
pantalonama pojavio poĉetkom novembra
1957 g. U Sekretarijatu unutrašnjih
poslova na Neimaru. Sa sobom je poneo i
pismo sa podacima o svom ponašanju u Z.
Kući ga je doĉekala majka sa jednim
bratom koji je tada imao sedam godina.
Onaj malo stariji brat je negde odlutao....
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
Rafaelo Dumbelović
HELANKE I TRENEREKE
Ţene zaposlene u našim muškim zatvorima
nepreduju u karijerama iz hendikepa -
fiziĉke ugroţenosti a ne iz profesionalnog
iskustva, koje se stiĉe dugodišnjim radom sa
osuĊenim licima. Reĉ je pre svega o
vaspitaĉicam koje su angaţovane u
Sluţbama za tretman ( bivša Sluţbe za
prevaspitanje. Prevaspitne sluţba je
promenila svoj naziv posle skoro šezdeset
godina svog postojanja. ) Postojeći koncep
vaspitnog rada je takoĊe doveden u pitanje.
I ma koliko se ţene svojim prisustvom
stvarale privid prirodnog socijanog
okruţenja, postoje radna mesta gde one
nikada ne bi mogle da budu radno
angaţovane.
A to je upravo pozicija matiĉnog
vaspitaĉa, koji vodi osuĊeniĉku grupu
muških osuĊenika. „ Slabiji i lepši pol“ u
opisu radnih zadataka treba da sprovodi i
individualno – korektivni rad sa osuĊenim
licima. To u praksi znaĉi razgovor sa
osuĊenim licima nasamo u kancelariji bez
prisustva trećeg lica. Postavlja se pitanje da
li je moguće da se taj bitni segment
vapitnog rada obavi na profesionalan naĉin,
a da ne doĊe do emotivnog transfera izmeĊu
aktera. Dakle, da li se vaspitaĉica moţe
drţati strogo svoje uloge, a da ona ne izaĊe
iz okvira na koji ne moţe niko uticati, kao
što i duh iz Pandorine kutije , jednom kada
izaĊe ne moţe povratiti. Praksa je pokazala
da su u našim zatvorima iskakalo iz
okvira. Tako je pre par godina štićenik
pokušao da siluje svoju vaspitaĉicu u
Kruševcu zašto mu je izreĉnena kazna
zatvora od dve godine.
Njega su drugari ubedili da se vaspitaĉica
zaljubila u njega, ušta je on poverovao.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
9
Još je zoolog Dezmond
Moris u svojoj knjizi: „ Intimno ponašanje“,
uoĉio dvanaest postepenih faza koje se kod
ljudi odvijaju u seksulanim
komunikacijama, na isti naĉin kao i kod
ţivotinja. On je u „ šablonu udvaranja“
uoĉio da parovi kreću od pogleda : oĉi na
telu u oĉi, potom glasa na glas, pa preko
fiziĉkog kontkata: ruka na ruci, ruka na
ramenu, ruka oko struka, usta na suta , ruka
na glavu , ruka na telu , stiţu do intimnijih
faza kao što su : usta na dojci, ruka na
genitalijama, genitalije sa genitalijama.
..Ako se ovaj Dezmondov šablon
udvaranja, primeni na zatvor moţe se uoĉiti
da se prve tri faze, bez fiziĉkog kontakta,
mogu uoĉiti u svakodnevnim
komunikacijama...Poznato je da su u zatvori
odnosi izoštreni. Tako da jedan pogled
moţe da znaĉi mnogo više nego na slobodi,
pogotovo ako je razmenjen na polnoj osnovi
po intimnim delovima tela. TakoĊe se zna
da u slobodnom vremenu osuĊena lica se na
sportskim teranima i tuševima skidaju do
gola. Jedan straiji i iskusni vaspitaĉ je
svojevremno glasno pitao da li će
vaspitaĉaca, ako zatekne gole osuĊene
kako se tuširaju, biti ravnodušna!??
D. Moris se u svojoj knjizi, u
jednom posebnom poglavlju bavi
pozivima na seksualnu intimnost. Glavne
taĉke koje pobuĊuju seksualnost su prepone,
usne, pupak, straţnjica i noge. Dakle, ako se
na slobodi većina muškaraca okreće za
zgodnim ţenama, moţe se zamisliti kako
neĉija straţnjica uvuĉena u crne helanke, ili
bele pantalone deluje na mladu osuĊeniĉku
populaciju, koja je obuzeta raznim
deprivacijama, pa a i seksualnim. Samo
retki osuĊeni uspevaju da adekvatno
kanališu svoju seksualnost sa korišćem
Kuće ljubavi, u koje im na tri sata dolaze
supruge (braĉne i vanbraĉne) .Ostali imaju
retke prilike da sublimiraju i kompenzuju
svoju seksualnost kada i verbalno
komuniciraju sa svojim vaspitaĉicama.
D. Moris je slikovito opisao
znaĉaj jedne straţnjice u komunikaciji:
„...ako ţena treba da se sagne i svoju
straţnicu izloţi pogledima muškaraca, kao
kada bi prisvojila tipiĉan poloţaj poziova-
na- kopulaciju, koje karakteriše primate,
njene genitalije bi bile viĊene u okviru dve
polulopte glatkog mesa. Ova ih asocijacija
ĉini vrlo vaţnim seksualnim signalom za
ljudsku vrstu“.. Moris istiĉe, da : „Danas,
ako devojka lako pojaĉava njihanje svoje
straţnice dok hoda, ona deluje kao moćni
signal za muškarce.“ S druge strane i
muškarci imaju svoje adute. Tako je zoolog
Moris uoĉio : „ da za razliku od starijhih
muškaraca koji i dalje premošćuju
generacijski jaz meĊu svojim nogama tako
što im penis visi slobodno ispod
nezategnutih pantalona mlaĊi muškarci
današnjice hodaju sa penisom u uspravnom
poloţaju.“
Tako se postavlja ozbiljno pitanje, da li je
bilo šta profesionalno u prevaspitnom radu
u jednom muškom zatvoru, kad je
vaspitaĉica obuĉena u crne helanke a
osuĊenik u trenerke. Sama garderoba
govori da izmeĊu njih nema ozbiljne i
profesionale komunikacije. Na svu sreću
postoje u okviru sistematizacije radnih
mesta , pozicije na koje ţene mogu raditi,
u raĉunovodstvu, sluţbi nabavke, kao
telefoniskinje, daktilografkinje i neizbeţne
– sekretarice. U Sluţbi za tretaman mogu
biti od koristi kao osobe za kontakt sa
centrima za socijalni rad.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
10
O Mitologiji
Stare kulture i njihova vjerovanja bila su
zasnovana na mitovima i legendama
bogovima i junacima sa boţanskim
karakteristikama. Ti mitovi i legende bude
veliko zanimanje jer otkrivaju kulture
ondašnjeg doba i slika istorije biva sve
jasnija.
Mit je tvorevina u priĉi, pjesmi i sl.,
predznanstvenog i fantazijom proţetog
(obiĉno magiĉno-religioznog) mišljenja,
kojom narod na primitivnom stepenu
razvića objašnjava nastanak prirodnih bića i
pojava.
Mitologija je skup mitova neke religije,
naroda ili civilizacije koja prouĉava priĉe
fantastiĉnog sadrţaja u kojima su junaci
bogovi, polubogovi, heroji i sliĉno. Te priĉe
biljeţi mit, legenda, tradicija, usmena
predanja i drugo.
I dan danas se divimo grobovima i palatama
u Pilu, te tvrĊavama Mikene i Korinta,
nakitu, zlatnom posuĊu, ukrasima i oruţju u
nacionalnm muzejima u Ateni i
Herakleionu na Kritu. Sva ta veliĉanstvena
djela postala su baština klasiĉne grĉke
kulture koja se raĊala u vrijeme dok su
Rimljani, budući gospodari Grĉke i svijeta,
još bili barbari. Prouĉavajući grĉku
mitologiju uveliko ulazimo u okvire grĉke
knjiţevnosti i umjetnosti. Homerovi
epovi, "Ilijada" i "Odiseja", (ĉiji je epski
jezik izuzetan, jer nije bio govorno narjeĉje,
niti je odgovarao ijednom od narjeĉja
pronaĊenih u zapisima ili kasnijoj
knjiţevnosti, a namijenjen je recitovanju),
te Hesiodovo djelo "Teogonija" (Porijeklo
Bogova) ĉine najraniju grĉku knjiţevnost i
prikazuju razliĉite kategorije mita,
meĊusobno se strogo razlikujući u namjeri,
duhu i sadrţaju, dok im je zajedniĉka
strukturna sloţenost.
Cjelokupna grĉka knjiţevnost i umjetnost
predstavljaju polje za prouĉavanje grĉkih
mitova. S tako širokim, raznolikim i
razmjerno sloţenim dokaznim materijalom
ne zaĉuĊuje da ni jedna teorija antropologa
koji su prouĉavali plemenske zajednice ne
pruţa zadovoljavajuće objašnjenje grĉke
mitologije. Ti mitovi nemaju samo jedan
oblik, niti tek jednu funkciju, pa iako u
grĉkoj mitologiji ima pojedinaĉnih
elemenata preuzetih od drugih naroda, kao
cjelina ona je izraz nepresušne i ţive
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
11
fantazije te pjesniĉkog oblikovanja grĉkog,
antiĉkog ĉovjeka.
Grĉku je mitologiju stvarao narod u
nastojanjima da objasni zakonitosti
ţivota i prirode pa su zato grĉki mitovi
nadahnuti ljepotom i svjeţinom
pripovijedanja.To su mitovi koji se
odlikuju raznolikošću motiva i velikom
pjesniĉkom ljepotom, zadrţavajući
uglavnom onaj oblik u kojem se javljaju
kod Homera i Hesioda.
Uz olimpske, podzemne i morske bogove te
uz mnoga niţa boţanstva u njima nastupaju i
heroji koji su po ocu ili majci boţanskog
porijekla. Bogovi su antropomorfizirani,
ali ne stare i besmrtni su, te njihov poloţaj
postaje vrijedan strahopoštovanja navodeći
ĉovjeka da osjeti strah, sram ili pak
poštovanje. Ljudi su komunicirali s
Bogovima direktno ili posredno, budući da
su Bogovi imali moć (daimon) da osim
ljudskog poprime i neki drugi oblik ili
obiljeţje, ili je pak komunikacija
uspostavljena putem sna. Ĉesto su se
promatrale ptice u letu, grmljavina, zvijezde
padalice ili druge prirodne pojave kao
znakovi boţijeg obraćanja ljudima.
Bogovima su prinošene ţrtve, pokloni, te
izricane molitve kako bi se stekla njihova
naklonost. Ljudima se ponekad i ugaĊa,
ali im se ne dopušta izbjegavanje smrti,
kao njihove konaĉne sudbine.
Eros sin Aresa i Afrodite.
RaĊanje Sveta
Stari Grci, svojim prosvetljenim i maštovim
duhom, stvorili su jedan celokupan poredak
stvari koji je besprekorno funkcionisao u
ogromnom svetu koji ih je okruţivao. Kao i
sve napredne Ijude svih epoha, zanimao ih je
postanak i stvaranje sveta.
Zbog toga su pruţali objašnjenja prirodnih
sila i neobjašnjivih fenomena, koja su im se
ĉinila logiĉnim, verni obiĉajima i
zakonitostima koje su proizašle iz
poštovanja prema višim silama, koje su
vladaie univerzumom i posedovale ga.
Uticaji iz okoline kao i ogromna
prostranstva koja su gledali oko sebe, uticali
su na prvobitne Ijude sa grĉkog prostora da
oboţavaju apstraktne pojmove, prirodne
pojave i sve ono od ĉega su strahovali da
moţe uticati na njihovu sudbinu i opstanak.
U doba praistorije, boţanstvo koje je najviše
oboţavano, bila je Gea (Zemlja), i to ne
samo u Grĉkoj, već i kod skoro svih starih
naroda. Ona je bila ta za koju se ĉovek
praistorije ĉvrsto vezao, hraneći se njenim
plodovima. Boginja Gea se, kod
mediteranskih naroda, veoma ĉesto
poistovećuje sa boginjom plodnosti, koju
prve figurine iz tog doba nadjene na tlu
Grke, predstavljaju kao ţenu nagih i bujnih
grudi sa disproporcionalno velikom
karlicom, karakteri stiĉnim obeleţjima
plodnosti. Obradjivanje zemIje bilo je u
tesnoj vezi sa religijskim oboţavanjem.
Upoznavši prve bogove, moţe se pratiti
njihov razvoj, uporedo sa razvojem grĉke
misli. Skiptar vrhovnog gospodara
univerzuma, prelazio je iz ruke u ruku sve
dok se nije zaustavio u rukama najmoćnijeg.
Kroz jednu borbu Titana i jednu borbu
Giganata, izrodila se nova generacija
bogova, koji konaĉno postaju gospodari.
Uporedo sa razvojem bogova, Ijudski rod
ĉini prve nesigurne korake, i od samog
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
12
poĉetka piaća danak svojoj stabosti, iako su
mu sudbinu odredili i definisali bogovi.
Poĉevši opis sa prvobitnim bogovima i
boţanstvima, stići ćemo do onih koji su
konaĉno zavladali i koje ćemo bolje
upoznati. Imena boţanstava koja nisu toliko
interesantna i zanimljiva, biće pomenuta
samo usput, jer predstavljaju pretke onih
koji su nosioci sledećih poglavlja: bogova i
heroja Grka.
Prvi Bogovi
Na poĉetku svake bajke i svake istine, u vezi
stvaranja univerzuma, uvek se nalazio Haos,
koji se takodje pojavljuje kod starih Grka,
objašnjavajući stvaranje univerzuma,
odnosno Haos dobija oblik boţanstva.
Iz Haosa, dakle, na poĉetku su rodjeni Ereb
(Pakao) i Noć, ĉija su deca bila Ajter (Etar,
Vazduh) i Hemera (Dan). Pored toga, tamna Noć
izrodila je i Tanata (Smrt), Hipna (San), Onejra
(Snove), Mojre (Sudjaje) i još Hesperide i Eridu
(Borbu). Kasnije Gea, prostrana i ĉvrsta, postaje
temelj i stanište, iz kojeg se napaja sve što ţivi.
U poĉetku univerzuma, najveći bog bio je Uran
(Nebo), koji je Geu okruţivao svojom
beskonaĉnošću.
Titani
Gea je imala veliku ulogu u stvaranju
univerzuma. Sjedinila se sa Uranom, stvorivši
prvi par bogova, od kojih su se rodili Titani.
PrvoroĊeni su bili Okean i Tetida (Tetija), cije je
sjedinjenje dalo Potame (Reke) i Okeanide.
Hiperion i Tea, bili su par koji je dao Helija,
Selenu i Eoju (Zoru). Koej i Fojba, iz svog braka
dobili su Letu i Asteriju.
Krej se oţenio Euribijom (ćerkom Gee i Ponta) i
dobili su Astraja, Palanta i Persa.
Japet se sjedinio sa Okeanidom Klimenom
(cerkom Okeana i Tetije) i rodili su se Atlas,
Menojtije, Prometej i Epimetej.
Na kraju, sjedinili su se Kron i Rea, Titan i
Titanka koji su bili predodredjeni da svojim
sjedinjenjem svetu daruju njegove buduce
gospodare. lz ovog braka rodili su se
Demetra, Hestija, Hera, zatim Had, Posejdon
i Zeus, koji su kasnije podelili vlast i zavladali
svetom: Zeus je zavladao nebom i zemljom,
Posejdon morem, a Had (Pluton) Podzemnim
Svetom.
Na poĉetku su Uran i Gea bili zajedno, no
kasnije su se razišli. Nakon što je Kron, Uranov
opasni sin, kastrirao svog oca, Gea se sjedinila
sa Pontom a njihova Ijubav donela je na svet
Taumanta, Forkija, Ketu, Euribiju i Nereja.
Taumant se sjedinio sa Okeanidom Elektrom i
rodili su Iridu i strašne Harpije (Ajlo, Okipeta i
Kelajna) koje se kasnije pominju.
Forkije i Keto, sjedinivši se, dobili su Graje,
koje su bile starice od samog rodjenja, i opasne
Gorgone, Stejnu, Eurijalu i Medusu. Nerej se
sjedinio sa Okeanidom Doridom i dobio 50
kćeri, Nereida.
Kron i Rea
Kron, koji je priradao prvoj generaciji bogova,
bio je jedini Gein sin koji joj je pomogao da se
osveti njegovom ocu Uranu.
Nakon što ga je dokrajiĉio kastrirajući ga,
zauzeo je njegovo mesto, a svoju braću bacio u
Tartar Kiklopima i Storukima, koje je njegov
otac drţao zatvorenim..
Kasnije se oţenio svojom sestrom Reom, ali nije
ţeleo da preţivi nijedno od njihove dece.
Roditelji su mu prorekli, da će neko od njegove
dece da mu uzme vlast. Samo što su se radjali,
on ih je proţdirao.
Tako su redom bili proţdrani: Hestija,
Demetra, Hera, Pluton (Had) i Posejdon.
Tada ]e Rea, kada je ponovo zatrudnela, sa
Zeusom u stomaku, pobegla na Kretu i tamo
se u tajnosti porodila. Dete je poverila
Okeanidi Metidi, dok je Kronu podmetnula
kamen uvijen u pelene, koji je on odmah
proţdrao, misleći da se radi o
novorodjenĉetu. I tako je Zeus bio spašen.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
13
Titanomahija
Samo što je odrasto, Zeus natera svog oca da
ispljune svu svoju decu, dajući mu neki otrov.
Tada , zajedno sa njima, uz pomoć Storukih i
Kiklopa, koje je već oslobodio, objavio rat
Kronu, koji se opet, udruţio sa Titanima, svojom
braćom. Svi bogovi su, i stari i mladi,
uĉestvovali u ovoj borbi, u strašnoj titanomahiji.
U vreme dok je borba trajala, Titani su se
nastanili na planini Otri, dok se Zeus, sa
svojima popeo na Olimp.
Kiklopi su Zeusa darivali grmljavinom, munjom
i gromom, Posejdona trozubcem, a Hada
nevidljivim šlemom. Trojica Storukih su sa
svojih trista ruku bacali ogromne stene protiv
Titana.
Oni sa Olimpa, nisu morali dugo da ĉekaju na
pobedu. Tako je Zeus, iako mladji, uspeo da
nasledi jednu stariju i prvorodjenu generaciju
bogova. Bio je mudriji, imao je veće vrednosti i
predstavljao je prirodne sile.
Medjutim, ni svi Titani nišu bili na strani Krona.
Na primer, Okean se nije borio uz njega, dok je
Prometej, Japetov sin, kako neki govore, u
mnogome, Zeusu pruţio znaĉajnu pomoć.
Nakon završetka titanomahije, Kron i njegova
braća su bili svezani i baĉeni u Tartar, a Storuki
su ostali da ih ĉuvaju.
Atlant (Atlas)
Posledice ovog novog poretka koji je
uspostavljen, za neke od pobedjenih su bile
veoma bolne. Na primer, Atlant, sin Titana
Japeta, veoma surovo je kaţnjen, jer je
uĉestvovao u Titanomahiji protiv Zeusa.
Atlant Zbog toga je poslat na kraj sveta, na
Zapad, na granicu izmedju Noći i Haosa,
tamo gde Hesperide ĉuvaju zlatne jabuke, što
će kasnije biti opisano. To je bilo mesto, na
kome je veĉno morao da boravi, noseći na
svojim plećima nebeski svod, ili i nebeski svod
i zemlju, ili, po nekima, osu kosmosa.
Jedna druga legenda, navodi da je Atlant mnogo
pre ovog dogadjaja bio kralj legendarnog ostrva,
koje se nalazilo preko okeana, po imenu
Atlantida.
Atlas je od Plejone dobio sedam kćeri, sa
zajedniĉkim imenom Plejade: Tajget,
Elektru, Alkionu, Asteropu, Kelajno, Maju i
Meropu. Plejade su, posle svoje smrti, na
nebu oformile istoimenu skupinu zvezda,
poznatu i pod imenom jato golubica.
Gigantomahija
Kada je Zeus kaznio Titane, Gea se razljutila,
zbog toga što su neka od njene dece tako
surovo kaţnjena, ali i zbog toga što je
smatrala da je bogovi nedovoljno poštuju, pa
je rodila Gigante, da bi se osvetila.
Giganti su bili ogromna bića sa zmijama umesto
kose i telom koje se završavalo repom zmaja (ili
zmije). Njihov izgied bio je zaštrašujući i bili su
nepobedivi. Samo što su se rodili krenuli su u
napad na bogove sa Olimpa, koristeći zapaljene
baklje, i zasuli ih kišom ogromnog kamenja i
gorućih debala. Tresle su se planine, dok su se
zvezde i mora pretvorila u pakao.
Tada su bogovi Olimpa zapoĉeli novu borbu, u
koju ih je poveo Zeus sa svojim oruţjem,
gromovima, i uz pratnju veoma dragocenih
prijatelja, spremnih na svakakva iskušenja.
Pored Posejdona, Apolona i Hefajsta, tu su
još bile i Mojre (Sudjaje), kao i Dionis sa
svojom pratnjom. No, najveću i najznaĉajniju
ulogu u toj borbi odigrala je Atena, koja se,
baš tokom ove borbe, rodila iz Zeusove glave,
potpuno naoruţana i spremna za napad.
Odmah je ubila Palanta, jednog od giganata i
krenula u borbu, rame uz rame sa svojim
ocem.
Gigantomahija je trajala veoma dugo, i
najverovatnije se ne bi ni završila, da se nije
ispunilo ono što je sudbina odredila, a to je, da
će bogovi sa Olimpa pobediti, samo ako se uz
njih bori i jedan obiĉan smrtnik. I tako i bi. Na
stranu Olimpijaca, svrstao se Herakle, dok su
giganti jedan za drugim padali mrtvi
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
14
Prometej
Mada je to video, Prometej, koji je voleo Ijude,
ukrao je mudrost od Atene i ĉoveku podario
pamet, kako bi ispravio zlo, koje je uĉinio
Epimetej. Zatim je, iz Hefajstove radionice
ukrao vatru i takodje je poklonio ĉoveku.
Ljudi su, od tada poĉeli da se greju, da ţive i
rade uz vatru.
Takodje, Prometej je uzeo u svoju zaštitu Ijudski
rod i nauĉio ih svemu što je znao. No, Zeus se na
njega veoma naljutio što je Ijudima toliko
pomogao da su poĉeli da liĉe na bogove.
Naroĉito je bio besan kada je saznao da im je
poklonio vatru, sevao je i grmeo od besa. Zbog
toga je i Prometejeva kazna bila tako surova.
Zavezao ga je na vrh Kavkaza, na kraju
sveta, gde ga je orao svakodnevno obilazio i
izjedao mu jetru. Medjutim, tokom noći,
Prometejeva jetra se ponovo obnavljala, da bi
je sledećeg dana orao ponovo jeo. Trideset
godina kasnije, Herakle je oslobodio
plemenitog Prometeja njegovih strašnih
muka.
U jednoj drugoj verziji mita, drugaĉije se
objašnjava Zeusov bes prema Prometeju.
Jednom je Prometej, za vreme sveĉanog
ţrtvovanja, podelio goveĉe koje je bilo zaklano,
na veoma podao naĉin: sa jedne strane je stavio
ĉisto meso i iznutrice, i to pokrio koţom
ţivotinje, a na drugoj kosti po krivene salom.
Kada je Zeusu ponudio da odabere svoj deo, on
je odabrao deo pokriven salom. Medjutim, kada
je ugledao da se njegov deo sastoji samo od
kostiju, a da je Ijudima pripao deo sa mesom,
razbesneo se, i tada Ijudima oduzeo vatru, koju
je Prometej kasnije ukrao da bi im je vratio.
Pandora
Hefajst, kovaĉ, bog vatre, u svojoj
radionici stvorio je prvu ţenu. U poĉetku ona
je bila samo kip od metala. No, bila je toliko
lepa, da je Zeus odluĉio da joj podari ţivot.
Zatim su je svi bogovi neĉim darivali. Dobila
je lepotu, zavodljivost, pamet, darovitost,
uverljivost. Medjutim, Hermes joj je podario
lukavstvo i laţljivost, dok je od Here dobila
radoznalost, koja joj nikada ne daje mira.
Zeus je Pandoru poslao na poklon Epimeteju,
koji je toliko bio zadivljen njenom lepotom, da
ju je uzeo za ţenu. Kao svadbeni poklon,
darivali su im jednu veoma lepu kutiju, ukrašenu
dragim kamenjem i zlatnim ukrasima, ali je bila
zakljuĉana. Zeus im je dao kljuĉ, medjutim,
opomenuo je Pandoru, da ukoliko ţeli da srećno
ţive, tu kutiju nikada ne otvore.
Neko vreme, Epimetej i Pandora, zaista su ţiveli
srećnim i mirnim ţivotom, sve dok, radoznalost
koju je Hera poklonila ţenskoj prirodi, nije
nadvladala nad razumom: u tom trenutku, kutija
se rmorala otvoriti.
Odjednom, iz nje su poĉele da izlaze sve nevolje
i patnje Ijudskog roda. Bolesti, gorĉine, bol, kao
i mnoga druga zla. Ali ipak, nada koja je
poslednja izašla iz kutije, kao neka mala ptica,
predstavljala je znak utehe ĉoveĉanstvu.
Deukalion i Pira
Potop
Nastupilo je vreme kada su Ijudi zaista
postali veoma zli i kada njihovi postupci nisu
bili ni ispravni, ni lepi. Bilo je to vreme, kada
je Zeus odluĉio da ih udavi velikim potopom.
Medjutim, u ţelji da ipak saĉuva Ijudski rod,
izabrao je Deukaliona i Piru, kao jedine koji su
bili dobri medju Ijudima. Pira je bila ćerka
Epimeteja i Pandore. Potop, sa obilnom kišom
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
15
koja je neprekidno padala devet dana i noći,
uništio je sve gradove. Kada je sve bilo gotovo,
Deukalion i Pira koji su se spasili sagradivši ĉun,
podneli su bogovima mnoge ţrtve u znak
zahvalnosti, moleći se za obnovu ĉoveĉanstva.
Uslišivši njhove molbe, Zeus se odobrovoljio,
ali da bi obnovio ĉoveĉanstvo, morali su da
slede Zeusova uputstva.
Uslov je bio da, koraĉajući prekrivenih lica,
bacaju sa zemlje kamenje preko ramena, ne
okrećući se iza sebe. Kamenje koje je bacao
Deukalion, pretvaralo se u muškarce, a ono
koje je Pira bacala, u ţene. Par je dobio i
svoju decu, koja se smatraju i Zeusovom:
Helena, Amfiktiona, Protogeniju, Melanteju,
Teju i Pandoru. Helen, prvorodjeni sin,
smatra se ocem svih Grka.
Bogovi
Prvobitna boţanstva koja su već pomenuta,
vremenom su poĉela da ne zadovoljavaju maštu
i religijska osećanja. Ljudi su tada poţeleli
aktivnije bogove, koji bi pratili njhov
svakodnevni ţivot i imali uĉešća u rešavanju
njihovih problema.
Zbog toga su pobednici sa Olimpa zaintrigirali
njihovu maštu, pa su ubrzo postali najomiljeniji i
najviše oboţavani. Toliko snaţni, a istovremeno
i toliko podloţni Ijudskim slabostima, upravljaju
sudbinom i ţivotima onih koje vole, ali i onih
koje mrze. Lepi I veliĉanstveni, svaki od njih u
svojoj oblasti, postaju predmet oboţavanja kroz
vekove.
Tl bogovi su podjednako posedovali sve Ijudske
vrline, ali i slabosti. Bili su nemilosrdni i
spremni da kazne svaki greh, dok su
istovremeno štitili i pomagali pravedne i
poboţne.
Šta više, simpatije i naklonosti koje su
medjusobno izraţavali, upravljale su njihovim
ponašanjem prema obiĉnim smrtnicima, u
zavisnosti od boţanstva pod ĉijom su zaštitom
bili.
Ova pojava veoma je oĉigledna za vreme
trojanskog rata, kada su se olimpijski bogovi
umešali, pomaţući Ahajcima ili Trojancima, u
zavisnosti od toga, o ĉijem se miljeniku radilo.
Osvetoljubivi jesu, ali i izuzetno dareţljivi, dok
ih materijalne ţrtve koje im prinose vernici
zadovoljavaju i pridobijaju. Prilikom ţrtvovanja,
Ijudi im prinose zaklane ţivotinje koje gore na
ţrtvenicima, nude im se plodovi zemlje, ĉak i
procesije sa ţrtvovanjem Ijudi, koje se najĉešće
odloţe, ukoliko se potvrdi vernost Ijudi.
Svaku potrebu društva, kao i Ijudski rad prati
oboţavanje nekog boga: od poljoprivrede do
uĉenja, od umetnosti do lova, od ratnih veština
pa do Ijubavi. A pored toga, postoje i neki
bogovi, rasterećeni i zabavni, koji širedobro
raspoloţenje i radost, darujući ţivotu neizbeţnu
dozu zabave i veselja, ali svakako, u vidu
religijskog oboţavanja, ili Dionisa, ili Pana, ili
pak Afrodite.
U nastavku teksta, pokušaćemo da predstavimo
bogove koji saĉinjavaju Panteon sa Olimpa, a
kasnije ćemo se zadrţati i na niţim boţanstvima,
koja nisu ništa manje interesantna. Nastavićemo
sa predstavljanjem i ostalih, još niţih
boţanstava, kada je već grĉka mitologija
personifikovala sve pojmove, kao i Ijudska
osećanja. I tako, upoznajući karakteristike i
osobine svakog boţanstva, lakše ćemo moći da
shvatimo njihovo prisustvo i uĉestvovanje u
avanturama heroja, koje ćemo sresti u daljem
tekstu.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
16
Zevs
-gospodar neba i zemlje,otac bogova
i ljudi:
evs, najveći od svih besmrtnih
bogova sa Olimpa, rodio se u jednoj
pećini na planini Dikta, na Kritu, a
rastao je, u nekoj drugoj špilji na
planini Ida, gde ga je sakrila majka
Rea, hraneći se mlijekom kozije
nimfe Amalteje, dok su ga Nimfe njegovale.
Zagospodarivši i uĉvrstivši vlast nad svojom
braćom i ostalim bogovima, zadobio je, od
svih, zasluţeno poštovanje i divljenje, te je,
nakon Titanmahije i Gigantomahije, sa
pravom, prihvaćen kao gospodar i otac
bogova i ljudi. Njegovo oruţje je bio grom,
dok se njegova vlast prostirala i na nebu i na
zemlji.
Za Zevsa, njegova zakonita i jedina supruga
bila je Hera, koja mu je uvek bila stalna i
verna pratilja, kako u ţivotu,tako i u svim
njegovim djelima. Sa njom je dobio Aresa,
Hebu, Ejletiju i Hefesa. Bezbrojne su,
meĊutim bile, njegove ljubavne avanture sa
boginjama i obiĉnim smrtnicama, koje su
povremeno izazivale Herinu ljubomoru. Iz
ovih avantura, Zevs je dobio mnogo druge
djece, bogove, polubogove i heroje. Da bi
pomenuli neke od mnogobrojnih avantura,
moţe se izdvojiti njegova veza sa Majom iz
koje se rodio Hermes, sa Semelom je
dobio Dionisa, od Lete, Apolona i
Artemidu, iz veze sa Temidom, SuĊaje i
Hore, a od Mnemosine devet Muza. Iz
nebrojenih veza sa smrtnicama koje se
pominju, na svet su došli mnogi bogovi i
heroji. Svu svoju decu, voleo je i štitio, te su
više puta i ona bila povod Herinom besu.
Atina-boginja mudrosti-
Nakon pobede, koju su odneli bogovi sa
Olimpa u Titanomahiji, Zevs je obljubio
Metidu, kćerku Okeana i Tetide.Tada su
mu,Uran i Gea saopštili da će se iz te veze,
prvo roditi Atina,koja će mu biti sliĉna po
hrabrosti i mudrosti, a kasnije, i sin,koji će
ga nadmašiti po sposobnostima, tako da je
postojala opasnost da ga, jednog dana,
svrgne sa prestola. Da bi izbegao takav
dogaĊaj, Zevs je progutao Metidu.
MeĊutim, pribliţavao se ĉas Atininog
roĊenja, pa je Zevs naredio Prometeju, da
mu svojom sekirom otvori lobanju. Tada su,
svi, zaprepašćeni i izneneĊeni, ugledali kako
iz Zevsove glave iskaĉe naoruţana Atina,
mašući svojim kopljem. Nova boginja je,
pridruţivši se ocu tokom Gigamahije, uspela
da pobedi Enhelada, koga je oborila na
zemlju, a zatim bacila na njega celu Siciliju,
koja ga je prekrila. Iako je bila boginja
rata,ona nije bila ratniĉki raspoloţena.
Bila je mudra, pametna, i oduvek je
pomagala heroje, Perseja, Ahila, Odiseja i
mnoge druge,a ljubav koju je prema njima
osećala nije podrazumevala ništa erosko.
Atina ja, isto kao i Artemida, odluĉila da u
brak ne stupi ĉak na sa bogom, već da
zauvek ostane devica. Prema predanju,
Z
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
17
postoji priĉa o svojevremenoj svaĊi izmeĊu
Posejdona i Atine, oko grada Atine.
Apolon-bog svetlosti,muzike i
proricanja-
Apolon pripada drugoj generaciji bogova
sa Olimpa, jer je Zevsov sin od Lete, kao
i njegova sestra Artemida. Apolon je
uĉinio mnoga hrabra dela, kao što je bilo
oslobaĊanje Delfa od strašnog zmaja
Pitona koga je ubio svojim strelama. Bio
je prelepi bog, visok, skladno graĊen i
bujne kose, i zbog toga je imao mnogo
ljubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako
i sa obiĉnim smrtnicama. Jednom je i
zavoleo i kćerku boga Peneja, Dafnu.
MeĊutim ona mu nikako nije ljubav
uzvraćala, već je, pošto je bog stalno
proganjo, zamolila oca da je u nešto
pretvori kako bi se spasila. Nimfa je
pretvorena u biljku lovor koja je onda
posvećena Apolonu. Iz svojih ljubavnih
avantura, bog je dobio mnogo dece,
Orfeja od Kaliope, Asklepija od
Koronide, Lina od Psamate, Aristaja od
Kirene, Trojila od Kasandre i dr. Pored
svojih avantura sa ţenama, bog je voleo i
lepe muškarce, od kojih su najpoznatiji
Hijakint i Kiparis. Nakon njihove smrti,
prvi se pretvorio u cvet a drugi u drvo.
Apolon je bio i bog ratnik, veoma vešt
strelac, koji je mogao svoje strele da dobaci
jako daleko. Ljudi su ga prekomerno
oboţavali, po raznim hramovima i
proroĉištima, takmiĉenjima, ţrtvovanjima.
Postao je religijski simbol, kako u
umetnosti, tako i u radu. Šta više, neki ga
smatraju Pitagorinim ocem.
Ares-bog rata-
Ares bog koji je voleo borbu, uvek se
prikazuje sa šlemom, u ratnoj opremi,
spreman za borbu. Gde god je rat,
krvoproliće, ili neki oruţani sukob, Ares je
prisutan. To je bio razlog što ga ljudi nisu
slavili i oboţavali kao ostale bogove, pa se i
gradovi koji bi ga smatrali svojim
zaštitnikom, nigde ne spominju. Sin Zevsa i
Here, ĉesto bi dolazio u sukob sa ostalim
bogovima pa ĉak i sa sopstvenim ocem. U
Tebi je bio slavljen, kao predak
kraljevske loze jer je njegova kćerka,
koju je imao sa Afroditom, Harmonija,
bila ţena Tebanskog kralja Kadma. I
zaista, ovaj strašni bog imao je vezu sa
neţnom i poţudnom Afroditom, sa kojom,
je pored Harmonije imao i još Erosa, Foba
i Dejma. Osim njih Ares je imao i drugu
decu. Neka od njih su Kiknio, Diomed i
Liakon.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
18
Afrodita-boginja lepote i ljubavi
O Afroditi, boginji ljubavi i ljepote,
postoje dvije razliĉite verzije vezane ze
njeno roĊenje. Prva verzija je da je ona
kćerka Zevsa i Dione, dok je prema drugoj
roĊena iz sperme boga Urana, kada su
njegove genitalije, pošto ga je Hronos
kastrirao, pale u more. Tako je iz morske
pene izronila Afrodita. Ona je štitila ljubav i
sve zaljubljene, dok joj je najdraţa zabava
bila da natera bogove da se zaljube u smrtne
ţene. Volela je da pravi mnoge intrige, da
bogove baca u ljubavne zagrljaje,
naroĉito Zevsa, koji je svaki ĉas bio
umešan u neku ljubavnu peripetiju.
MeĊutim, ni ona sama nije mnogo zaostajala
u svojim avanturama. Iako je bila udata za
hromog boga Hefesa, bila je je i u
ljubavnoj vezi sa Aresom. Iz Afroditine
ljubavi sa Aresom rodili su se Eros,
Dejimo, Fob i Harmonija. Afrodita je
imala ljubavne veze sa Dionisom i sa
Anhisom. Njen omiljeni cvet bila je ruţa,
dok je njene koĉije vukao par golubova,
ptice koje je najviše volela
Demetra-boginja žitnih polja:
Demetra je bila boginja plodnosti, majka
zaštitnica polja, koja je štitila sve
obraĊene površine, a pogotovo ţitnih
polja. Pored toga smatra se i boginjom
koja je uĉestvovala u stvaranju svijeta, pa
sve što na zemlji ţivi, cveta i donosi plod,
svoje postojanje duguje Demetri i njenoj
briţljivosti. Demetra je bila veoma
privrţena svojoj ćerki Persefoni, koju je
dobila sa Zevsom, i za koju je bila toliko
vezana. Persefona je srećno rasla pored
majke i ostalih boginja, sve dok se u nju
nije zaljubio Had, koji ju je oteo. Demetra
je, ĉim je saznala za nestanak voljene kćeri,
krenula u potragu za njom. Kada joj je
Helios otkrio istinu, boginja se toliko
naljutila da je napustila Olimp, zapostavila sve svoje duţnosti, i prerušivši
se u staricu, otišla u sluţbu kod Keleje. Za
to vreme, zemlja je ostala neobraĊena,
poljoprivreda unazaĊena, ništa iz zemlje
nije izniklo, niti donosilo plodove. Videvši
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
19
sve to, Zevs je naredio Hadu da Demetri
vrati Persefonu. Had je pristao da svoju
ţenu dovede u Gornji svet, i vrati je majci,
ali je pre toga lukavstvom naterao da pojede
zrno nara. To jedno zrno, bilo je dovoljno,
da Persefonu veţe za Podzemni svet.
Sklopljen je sporazum sa Hadom:
Persefona je osam mjeseci godišnje
provodila sa majkom, a ostala ĉetiri sa
Hadom.
Hera-zaštitnica porodice i udatih
žena:
Hera, kćerka Hronosa i Ree, Zevsova
supruga i sestra, majka Aresa, Hebe,
Ejlejtije i Hefesta, bila je zaštitnica braka i
udatih ţena. Njena vaza sa Zevsom
zapoĉela je mnogo pre njhovog braka, pa su
se sastajali krijući se od svojih roditelja.
Kasnije, kada su se uskladili odnosi bogova
sa Olimpa i Zevsa, i nakon Zevsovog
ustoliĉenja, sklopljen je brak. Hera se
pojavljuje u brojnim mitovima, a pored
svoje, podiţe i mnogo druge dece, kaţnjava
neverstvo i surovo se sveti ljubavnicama
svoga muţa. Letu,kada je ona nosila
Apolona i Artemidu, jurila je sve do
ostrva Del, koje je do tad bilo pokretno
ostrvo. Iju,koju je Zevs veoma voleo,
pretvorila je u kravu.Heru su posebno
oboţavali u Argu, pa je zbog toga ova
boginja bila zaštitnica tog grada. Za vreme
trojanskog rata štitila je Grke, i uzimala je
uĉešća u mnogim dogaĊajima, koji su
uticali na ishod rata. Hera je oboţavana i
slavljena u celoj Grĉkoj, a najvaţnija
procesija koja je organizovana u njenu ĉast,
predstavljala je sećanje na njeno i Zevsovo
venĉanje.
Posejdon-bog mora:
Posejdon, grĉki bog mora, sin Kronosa i
Ree, brat Zeusa i Hada, s kojima je
podijelio vlast svijeta, smatra se jednim od
najpoštovanijh bogova Olimpa, jer je pored
Zevsa i Here, jedan od najstarijih
bogova. Duboko u valovima stoji njegova
kristalna palata Ega. Zlatnim
koĉijama,krstari po svom kraljevstvu
,odnosno okeanima i morima, izmeĊu talasa
koji ga ni ne pokvase, Svojim trozubom
udara u valove, potresa zemlju i cjepa
stjene; lako je razdrazljiv i veoma ljut bog.
Ţena mu je drazesna Amfitrtita, jedna od
kćeri Nerejevih. Njihov sin je Triton,
moćni morski bog s ljudskim gornjim
tijelom, a ribljim repom. Posejdon je
smatran tvorcem konja, koji mu je
posvećen. Osim toga su mu posvećeni bik i
omorika. Iako se u Ilijadi opisuje kao
zaštitnik Grka, u Odiseji stalno proganja
Odiseja, svim sredstvima, pogotovu od
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
20
trenutka kad mu je on oslepio sina,
Kiklopa Polifema. Pored toga, i ostale
heroje je namuĉio prilikom njihovog
povratka iz Troje, bez obzira što ih je
tokom samog rata podrţavao, jer ga je
veoma pogodilo uništavanje grada, kojeg je
on sam svojim rukama sagradio. Posejdon
je uţivao u ljubavi sa raznim
boginjama,kao i sa poznatim smrtnicama, i
iz tih veza je imao mnogo dece.Neka od
njegove dece su Polifem od Toose, Antej
od Gee, Orion od Euriale, Pelija i Nelej
od Tire, Pegas i Hrisor od Meduse,
Atlent od Klito, i mnogi drugi.
Artemida-boginja meseca i lova:
Artemida, kćerka Zevsa i Lete, roĊena istog
dana kad i nje brat Apolon, bila je boginja
lova i meseca. Od malena, zatraţila je od
svog oca Zevsa da ostane neudata, te je
naoruţana lukom i strelom, obilazila šume
u društvu svojih omiljenih srna i jelena.
Ona je bila osvetoljubiva boginja koja bi
kaţnjavala sve one koji bi pokazali
nepoštovanje. Istovremeno, štitila je lovce i
neiskvarene ljude. Poznata je priĉa o njenoj
osveti Niobi koju je sprovela uz pomoć
svog brata Apolona. Nioba se stalno
hvalisala kako je rodila ĉetrnaestero dece,
za razliku od Lete, koja je rodila samo njih
dvoje. Kada su za to ĉuli Apolon i
Artemida, odluĉili su da se osvete za uvredu
koja je naneta njihovoj majci, te su strelama
poubijali svu njenu decu. Još jedna ţrtva
osvete ove boginje bio je i Akteon. Boginja
je na njega bila besna jer ju je jednom video
kako se na nekom izvoru kupala naga.
Njena osveta je bila surova.Njega je
pretvorila u jelena, a besnilom je zarazila
pedeset njegovih pasa, koji su ga na kraju i
rastrgli.
Hermes:
-bog trgovine i proricanja, pismonoša bogova i pratilac duša-
Hermes je bio sin Zevsa i Maje, jedne od
Plejada, koju je krasila izuzetna lepota. Još
od malih nogu, videlo se da će biti lukav i
dovitljiv bog, jer iako je još bio u pelenama,
uspeo je da svom bratu Apolonu ukrade
stado bikova, koje je uspeo tako vešto da
sakrije da je Apolon morao da iskoristi sve
svoje proroĉanske sposobnosti, i svoja
poznanstva, da bi ih našao. Hermes se
smata bogom trgovine, lopovluka i
glasnikom bogova. Na sandalama i šlemu,
koje je nosio, imao je krila, i uvijek je drţao
skiptar. Pored toga što je prvenstveno bio
Zevsov glasnik, odnoseći i donoseći
poruke po Zevsovom nalogu, bio je i
pratilac duša koje je odvodio u Had. Hermes je imao mnogo dece, a neka od njih
su: Mirtil od Klimene, Polib od Htonofile
i Autolik (Odisejev deda), od Filonide.
Kao njegovi sinovi spominju se i Pan,
Arpalik, Abder i dr.
Hefest -bog vatre i zanatstva:
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
21
Hefest, bog vatre, metalurgije i
umetnosti, bio je sin Zevsa i Here. Njegova radionica nalazila se na Lemnu, ali
i gde god su postojali vulkani i vatra.
Njegova ramena i ruke rile su veoma
snaţne, dok su mu noge bile slabe. Hefest je
bio i hrom i o tome keko se povredio
postoje dve verzije: po prvoj, prilikom
jedne svaĊe izmeĊu Zevsa i Here, pošto je
Hefest, uĉestvujući u raspravi drţao stranu
svoje majke, Zevs se naljutio, zgrabio ga za
nogu i bacio ga sa Olimpa. Hefest je pao na
ostrvo Lemno gde su ga stanovnici
odnegovali, ali je ostao hrom. Po drugoj
verziji, Hefest se rodio hrom, Hera je
odluĉila, stideći ga se, da prikrije njegovo
roĊenje, pa ga bacila sa Olimpa. Hefest je
pao u okean odakle su ga izvadile Tetida i
Eurinoma. Kasnije je poslao majci, da bi joj
se osvetio zlatni presto koji je sam
napravio. MeĊutim, samo što je Hera sela
na presto, našla se vezana i samo ju je
Hefest mogao osloboditi. Hefest je vraćen
na Olimp, a Zevs mu je u ţelji da se iskupi
dao Afroditu za ţenu.
Hestija-boginja porodičnog mira:
Ova boginja je bila oliĉenje porodiĉnog
doma. PrvoroĊena kćerka Krona i Ree,
zatraţila je od svog brata Zevsa da
zauvek ostane devica, iako su je Posejdon
i Apolon traţili za suprugu. Njen smireni
ţivot i stabilan poloţaj u kući na Olimpu,
razlog je, što se ne pominje ni u kakvom
dogaĊaju, za razliku od ostalih bogova, a
njeno prisustvo je mnogo znaĉajnije u svetu
mašte. Mapa podzemlja)
Podzemnom svetu pripadaju još i :
- Thanatos (Smrt) i njegov brat
blizanac Hipno (San);
- Erinije, grozne kćeri Noći
(Alekta,Tizifona i Megera), koje su
kaţnjavale pokojnike;
- Kerber, troglavi pas, sa zmijskom
kosom, ĉuvar podzemnog sveta;
- Pastir Menetij, pase stada Hadova;
- Haron, stari bradati skeledţija koji
prevozi duše pokojnika preko jezera
ili reke Aheront (Reka uzdisaja);
- Minos i Radamant, sudije pokojnika.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
22
Had-bog podzemnog svijeta-
Had ili Pluton, sin Hrona i Reje, gospodar
je mrtvaĉkog carstva, koje se nalazilo
duboko pod zemljom. Bio je strog,
neumoljiv bog, neprijatelj svakoga ţivota i
zato mrzak bogovima i ljudima; iz njegove
jezovite pustoši nema povratka. Posedovao
je šljem nevidljivosti, koji mu je napravio
Kiklop. Uz njega stoji njegova ĉasna
ţena Persefona, kći Zeusa i Demetre,
ozbiljna i stroga kao njezin muţ s kojim
deli vlast nad carstvom mrtvih.
Dionis
-bog vina i dobrog raspoloţenja-
Dionis (Bakho), sin Zeusa i Kadmove
kćeri Selene, koji svojim darom, vinovom
lozom, razveseljuje srca ljudska. Poštovali
su ga u divljim zanosnim svetkovinama i
zamišljali ga okruţenog pijanom druţbom
ţena (Menade, sveštenice boga vina i
ljubavi) i objesnim Satirima sa šiljatim
ušima i kozjim repićem.
Herakle
MeĊu mnogim predanjima starih Grka
izdvajaju se mitovi o polubogovima, koje
su Grci nazivali herojima. Njima je
pripisivana natĉoveĉanska fiziĉka snaga, ili
naroĉiti um i okretnost. Oni su ubijali
ĉudovišta, divlje zveri i razbojnike koji su
ometali normalan i miran ţivot ljudi. Grci
su najviše priĉali o neobiĉnim podvizima
Herakla, sina Zevsa i Alkmene, tebanske
princeze, koji je bio pravi grĉki narodni
heroj. Poznat je po svojim delima, koje je
morao da obavi po nareĊenju Euristeja,
kralja Grĉke, u roku od 99
meseci.Heraklova dela:
1) Ubio je Nemejskog lava;
2) Ubio je monstruoznu Hidru u
moĉvarama Lerne;
3) Uhvatio je Kerinejsku
košutu (Artemidinu omiljenu), a da je nije
ustrelio;
4) Uhvatio je Erimantskog vepra;
5) Oĉistio je prljave štale kralja Augija za
jedan dan;
6) Oslobodio je Stimfalsku moĉvaru od
ptica koje su jele ljude;
7) Uhvatio je sneţno belog bika sa Krita,
koji je sravnjavao polja sa zemljom;
8) Uhvatio je ĉetiri divlje kobile trakijskog
kralja Diomeda;
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
23
9) Uzeo je ĉuveni zlatni pojas od Hipolite,
kraljice Amazonki;
10) Ukrao je krdo crvenih krava od kralja
Heriona.
Kada je Herakle uradio navedena dela,
Euristej mu je zadao dodatna dva:
1) Da donese zlatne jabuke Hesperida,
kćeri Titana Atlanta, sa Dalekog zapada;
2) Da uhvati psa Kerbera i dovuĉe ga iz
Podzemlja.
Herakle je obavio zadana dela i Euristej ga
je oslobodio duţnosti.
U doba svojih lutanja od Kavkaza do
Španije srušio je pregradu koja je odvajala
Sredozemno more od Atlantskog okeana;
jedan deo kamenja bacio je na špansku
stranu, a drugi na afriĉku. Tako je postao
današnji Gibraltarski moreuz, koji su Grci
nazvali "Heraklovi stubovi". Posle mnogih
podviga, Zevs je Herakla odneo na nebo i
uvrstio ga u red bogova. Postavio ga je za
vratara na Olimpu i oţenio svojom kćerkom
Hebom.
Persej
Persej je bio sin Zevsa i Danaje. Odsekao je
glavu Meduzi od ĉije je krvi nastao Pegaz.
U Etiopiji je oslobodio Andromedu koja je
bila privezana za stenu i prepuštena na
milost i ne milost morskom ĉudovištu;
zatim ju je uzeo za ţenu.
Tezej
Glavni junak Atike i Atine bio je Tezej,
sin kralja Egeja. Bio je slavan kao
Herakle, jer je izvršio mnoga junaĉka
dela. Najznaĉajnije Tezejevo delo bilo je
osloboĊenje njegove zemlje od teškog
danka koji se morao slati kritskom vladaru
Minosu. Atina je svake devete godine
morala da šalje Minosu sedam devojaka i
sedam momaka koje je on predavao
Minotauru da ih pojede.To je bilo
ĉudovište s ĉoveĉijim telom i glavom
bika, koje je ţivelo u dvorcu sa mnogo
odaja, tzv.lavirintu, iz koga je bilo veoma
teško izaći.Tezej je ipak uspeo da ubije
Minotaura i da izaĊe iz lavirinta. U
tome mu je pomogla Ariadna, kći kralja
Minosa koja je zavolela Tezeja i dala mu
klube konca. Na ulazu u lavirint, vezao je
jedan kraj konca, ušao u njegove odaje,
pronašao i ubio Minotaura, a zatim
pomoću konca izašao iz lavirinta.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
24
Jason i Argonauti
U davno doba, tesalski heroj Jason, u sluţbi
kralja Pelaja, uputio se laĊom "Argo" sa
svojim drugovima Argonautima u daleku
zemlju Kolhidu na Kavkazu da odande
donese zlatno runo. To je bilo runo ĉarobnog
ovna. Visilo je o jednom drvetu, a ĉuvao ga
je strašan zmaj. Argonauti su morali da
savladaju razne prepreke na putu do Kolhide
i pri povratku u svoju zemlju. U ovom mitu
na legendaran naĉin su prikazane teškoće
prvih grĉkih moreplovaca, koji su išli u
daleke zemlje traţeći zlato i drugu
skupocenu robu.
Orfej
Orfej je bio pesnik i muziĉar u legendama
antiĉke Grĉke. Pesmom je gospodario svim
bićima, pripitomljavao je ţivotinje
zadivljujući ih, oĉaravao biljke i kamenje.
Pošto nije mogao da podnese smrt svoje
ţene Euridike, izmolio ju je od bogova iz
podzemnog sveta Hada. MeĊutim, on se
osvrnuo dok je izlazio iz podzemnog sveta,
ne poštujući tako zabranu koja je bila uslov
boga. Tada mu je Euridika oteta zauvek.
Orfeja je Zevs ubio gromom ili, po nekom
drugom predanju Orfeja su raskomadale
Menade, a njegova glava preko vode
prenesena do ostrva Lezbos, gdje je davala
proroĉanstva i prenosila odgovor bogova.
Faeton
Faeton je bio sin Heliosa, boga Sunca. Vozio je ĉetvoropreg oĉevih vatrenih konja
po nebu toliko nisko, iz neiskustva, da je
spalio sve usjeve na zemlji. To je toliko
razbesnelo Zevsa da ga je ubio gromom.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
25
Edip
U Atici su Grci rado prepriĉavali mit o
Edipu, sinu beotijskog kralja Laja. Edip
je odrastao u tuĊini i nije znao za svoje
roditelje. Jednom na putu za Tebu sretne
nekog starca, koji nije htio da mu se skloni
sa puta. Edip se sa njim posvaĊa i ubije i
njega i njegove sluge. Samo se jedan sluga
spase bjekstvom. Ubijeni starac bio je
Edipov otac, ali Edip to nije znao. Kad je
Edip dospio u Tebu, u gradu je na jednoj
stijeni ţivjelo strašno ĉudovište - Sfinga -
pola lav, pola ţena. Ona je od svakog
prolaznika zahtijevala da riješi zagonetku, i
ko to ne bi uspio, ubila bi ga. Edip je
odluĉio da Tebance oslobodi tog ĉudovišta.
Znalo se da će Sfinga izgubiti ţivot ako
neko odgonetne njenu zagonetku. Kad joj je
Edip prišao, ona ga zapita: "Ko to ujutru
ide na četiri, danju na dvije, a uveče na tri
noge?" Edip riješi zagonetku odgovorom
da je to ĉovjek: u ranom djetinjstvu on puzi,
kad odraste ide na dvije noge, a u starosti se
sluţi štapom. Kad je Sfinga ĉula odgovor,
strmoglavila se sa stijene i crkla. U znak
priznanja i zahvalnosti, Tebanci proglasiše
Edipa za kralja umjesto Laja, koga su, kako
su oni smatrali, ubili razbojnici. Tada su
Edipu dali za ţenu Lajovu udovicu
Jokastu, tj. Edipovu majku. Zatim je u
Tebi pod Edipovom vlašću otpoĉela da se
širi jedna opaka zarazna bolest, od koje je
mnogo ljudi pomrlo. Tad bogovi poruĉiše
Tebancima da će sve njihove nevolje i
nesreće prestati kad otjeraju onoga ĉije su
ruke umrljane Lajovom krvlju. Rob, koji se
spasio prilikom napada na Laja, prepoznao
je u Edipu Lajovog ubicu. Kad je Edip to
saznao, sam je sebe oslijepio i otišao u
dobrovoljno progonstvo, a nesrećna
Jokasta se ubila.
Sizif
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
26
Sizif, kralj korintski, odao je Zevsovu tajnu
rijeĉnom bogu Azopu, da se Azopova
kćerka i Zeus zabavljaju. Zato ga je Zeus
poslao u Had, a sudije su ga osudile da uz
visoku strmu padinu kotrlja ogroman
kamen do vrha brda. Kad god se pribliţi
skoro do vrha, kamen se uvijek skotrlja ,
snaţno odskakujući, i on mora sve
ispoĉetka, iako je iscrpljen od napora.
Kralj Mida
Mida je bio bogati frigijski kralj kome su, za
kaznu što je zamjerao sudiji Tmolosu što je
u muziĉkom takmiĉenju izmeĊu Apolona i
Pana dosudio pobjedu Apolonovoj liri,
izrasle magareće uši, jer mu je više godila
Panova svirka. Mida je uši krio kapom,
mada je na nesreću njegov berberin morao
saznati tajnu. Mida mu je pripretio da će ga
ubiti ako kaţe ikom. Berberin je pucao u
sebi od tajne i nije izdrţao, već je iskopao
rupu i u nju šapnuo: " Kralj Mida ima
magareće uši." Odmah je zatrpao rupu, ali je
na tom mjestu iznikla trska koja je
došapnula to drugoj trsci. Uskoro su i ptice
ĉule novost i prenijele je ĉovjeku po imenu
Melamp, koji je razumio njihov jezik.
Melamp je rekao prijatelju i ubrzo je Mida
ĉuo svoje ljude kako mu viĉu da skine kapu,
da mu vide uši. Mida je odrubio glavu
berberinu, a onda se ubio od sramote.
Dedal i Ikar
Dedal, Atinjanin, nevjerovatno vješt
kovaĉ, nauĉen od Atine i Hefesta, morao
je pobjeći iz Atine jer je ubio svoga
nećaka Tala. Pobjegao je na ostrvo Krit, gde
se zaposlio kod kralja Minosa. Tamo je
oţenio je djevojku i dobio sina Ikara. Pravio
je Minosu sve vrste kipova, namještaja,
mašina, oruţja, oklopa i igraĉaka za djecu iz
dvorca. Poslije nekoliko godina zatraţio je
mjesec dana odmora, i kada mu je Minos to
odbio, odluĉio je da pobjegne. Znao je da bi
bilo beskorisno ukrasti brod i otploviti, jer bi
ga Minosovi brzi brodovi ubrzo sustigli.
Stoga je sebi i Ikaru napravio po jedan par
krila da zaveţu na ruke. Perje je spojio za
okvir pĉelinjim voskom. Prije nego što su
krenuli Dedal je upozorio sina da ne leti
previše nisko, da ga ne bi more poprskalo,
niti previše visoko, zbog sunca. Dedal
poleti, Ikar za njim; ali se uskoro uzvinuo
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
27
toliko blizu sunca da se vosak otopio, a
krila poĉela da se odljepljuju. Ikar je
poĉeo da propada, pao u more i udavio se. Dedal ga je sahranio na malom ostrvu, gdje
ga je more izbacilo, koje je poslije nazvano
Ikarija.
Tantal:
Tantal je zbog mnogih grijehova (meĊu
kojima su kraĊa ambrozije i odavanje tajni
sa savjetovanja bogova) baĉen u podzemni
svijet. Had ga je kaznio da ţedan stoji u
bistrom jezeru, ĉija bi se voda povukla ĉim
bi pokušao da se napije, a voće koje je
visilo iznad glave odmaklo bi se ĉim bi
pokušao da ga ubere. Trpio je beskrajne
muke od gladi i ţeĊi poznate u narodu kao
"Tantalove muke".
Mitološka bića
Kentauri su bili mitski narod polu ljudi polu
konja koji je ţivio u Tesaliji.
Sa malim izuzecima bila su to stvorenja surova,
divlja i neprijateljski raspoloţena prema ljudima.
Većinom se javljaju u grupi, a po imenu ih
znamo jedva dvadeset. Najstariji mitovi ništa ne
govore o njihovom porijeklu. Pjesnik Pindar
pripisao im je za oca ĉovjeka po imenu Kentaur,
koji je navodno bio sin Lapitskog kralja Iksiona
i Nefele, utjelovljenja oblaka. Mlada generacija
kentaura izgubila je svoju surovost i divljinu i
pridruţila se Satirima u pratnji boga Dionisa. Iz
mase divljih kentaura izdvajala su se samo
dvojica: Hiron, sin titana Hronosa i Okeanide
Filire, i Fol navodno sin Silena i ninfe Melie.
Satiri su bili šumski bogovi, pratioci
Bahovi, bića sa kozjim nogama, malim
rogovima, konjskim ili kozjim repom i
ĉupavom kosom.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
28
Minotaur je ĉudovište iz Knososkog
lavirinta s ljudskim tijelom i glavom bika.
Minotaurova majka bila je Pasifaja, ţena
kritskog kralja Minosa. Otac mu je bio sveti
bijeli bik u kojeg se Pasifaja zaljubila.
Svetog bijelog bika stvorio je Posejdon, a
nakon što mu ga Minos nije prinjeo za ţrtvu
pretvorio ga je u zloglasnog Kritskoga bika.
Minotaur je boravio u lavirintu na Kreti koji
je napravio Dedal. Minos je u lavirint bacao
mladiće i djevojke iz Atene, koje je svakih
devet godina na Kritu slao atenski kralj Egej
u ime zadovljštine zato jer je na Atenskim
igrama ubio Minosova sina.
Od toga danka u krvi Atenu je oslobodio
Egejev sin Tezej koji je ubio Minotaura i
vratio se kući.
Hidra je imala ogromno pseće tijelo i osam
zmijskih glava na dugaĉkom vratu. Ţivjela
je u moĉvarama Lerne. Herakle je imao
zadatak da je ubije, ali to je bilo teško
izvesti, jer kako god je on odsijecao glave
Hidri, na njihovim mjestima su nicale nove.
Pozvao je u pomoć Jolaja koji je nakon što
bi Herakle odrubio svaku glavu, spaljivao
bakljom vrat da ne iznikne nova glava. Tako
su uspjeli da je ubiju.
Kerber je bio troglavi pas koji je ĉuvao ulaz
u podzemni svijet. Oko vrata su mu vijugale
zmije, a rep mu je završavao zmajskom
glavom. Njegov zastraujući izgled odliĉno je
pristajao njegovoj duţnosti. Bio je strog
straţar na ulazu u podzemni svijet, a još
stroţi na izlazu. Po sojoj straţarskoj
duţnosti i budnosti postao je posloviĉan.
Braća su mu bili Nemejski lav i dvoglavi pas
Ort, a sestre Lernejska hidra, Tebanska
sfinga i Himera. Kerber se nalazi na svakoj
slici Hadova podzemnog carstva.
Gorgoni, krilata ĉudovišta sa blještavim
oĉima, ogromnim zubima i zmijama umjesto
kose. Nakazne kćeri morskog boga Forkija i
njegove ţene Kete.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
29
Meduza je bila lijepa ţena koju je Atina
pretvorila u gorgona, zato što ju je uhvatila
kako ljubi Posejdona u njenom hramu. Ko
god bi je pogledao pretvorio bi se u kamen.
Meduzu je uspio ubiti Persej koristeći se
uglaĉanim štitom koji mu je dala Atina, kao
ogledalom, dok joj je odsjecao glavu.
Kasnije je Meduzinu glavu Atina prĉvrstila
na svoj oklop. Meduzinu glavu nosio je na
svom neprobojnom štitu i najviši bog Zevs.
Ugledajući se na njega, slikom Meduzine
glave ukrašavali su svoje štitove i oklope
mnogi mitski i istorijski junaci stare Grĉke i
Rima.
Himera je bila kćerka ĉudovišta Tifona i
njegove ţene Ehidne.
Bila je kombinacija divlje koze, lava i zmije
sa zmajskom glavom. Imala je divovsku
snagu i iz sva tri svoja ţdrijela rigala je
vatru. Prema grĉkom mitu ţivjela je u Likiji
(u vulkanskom grotlu Kragu koji se danas
zove Kulehimera) i ĉim bi osjetila ĉovjeka,
izašla bi iz svoje jazbine i sprţila ga vatrom.
Pojedinosti o njezinim ţrtvama ne znamo ali
poznato nam je da je Himeru ubio junak
Belerofont. Prema rimskim pjesnicima,
posebno Vergiliju ţivjela je u podzemnom
svijetu i sa svojim bratom Kerberom ĉuvala
ulaz u Hadovo carstvo.
U grĉke mitove Himera je došla s istoka
gdje su sliĉne fantastiĉne nemani bile vrlo
proširene. Spominje ih već Hesiod.
Pegaz je bio divlji krilati konj koji je prema
mitu iskoĉio iz Meduzinog vrata kada joj je
Persej odsjekao glavu, zajedno sa junakom
Hrisaorom. Ţivio je na brdu Helikon, a
Muze su ga hranile zimi kad bi snijeg
prekrio travu. Belerofont je uspio da ga
ukroti uz pomoć zlatnih uzdi koje mu je dala
Atina, ali pošto ga nije vratio kad je ubio
Himeru, već je ĉak ponosan pokušao da
posjeti Olimpljane u njihovoj palati, Zevs ga
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
30
je prokleo, a Pegaza je uhvatio i koristio kao
teretnog konja da mu nosi munje.
Kalidonski vepar, ogromni vepar koga je
poslala Artemida da kazni kralja Kalidonike
- da mu ubije zemljoradnike i pogazi ţitna
polja. Kralj je pozvao heroje iz cijele Grĉke
da doĊu da ga ulove.
Uĉestvovalo je mnogo heroja, meĊu kojim
su bili većinom Argonauti, te Kastor i
Poluks, Idas i Linkej, Tezej, Pelej, Ankej,
Atalanta i dva Kentaura, a meĊu lovcima je
bio i kraljev sin Maleager.
Na kraju je Atalanta ubila vepra i osvojila
njegovu koţu.
Kiklopi su bili divovi s jednim okom.
O tome kako su kiklopi izgledali svjedoĉe
mnogi mitovi, ali ne i o tome koliko ih je
bilo i kojeg su porijekla. Prema Homeru bili
su narod. Ţivili su u zemlji Hisperiji i na
obliţnjim ostrvima, boravili su u pećinama i
bili su surovi i necivilizovani. Nisu znali ni
za pismo ni za drţavu, nisu obraĊivali
zemlju, nisu poštovali bogove, a nisu bili ni
gostoljubivi. Najpoznatiji je bio Polifem sin
boga Posejdona. Prema Hesiodu, bila su
trojica a zvali su se Sterop, Bront i Arg, otac
im je bio Uran, i majka boţica zemlje Geja.
Pridruţili su se Zeusu kad je podigao
ustanak protiv Hronosa, i iskovali mu
gromove i munje uz pomoć kojih je
pobijedio. Neki su autori Kiklope smatrali
sinovima divova Hekatonhira, a domovina
im je bila Mala Azija. Oni su bili pomoćnici
boga Hefesta i ţivjeli su na Siciliji.
Radionica im je bila ispod Etne vulkana koji
se nalazi na jednom od Liparskih ostrva
sjeverne Sicilije
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
31
Harpije su bile kćeri morskog boga
Taumanta i Okeanide Elektre.
Prema Homeru bilo ih je nekoliko, ali on
poimence spominje samo Podagru
("Brzonogu"). Prema Hesiodu, bile su dvije:
Ela ("Goropadna") i Okipeta ("Brzoleta").
Vergilije spominje i harpiju Kelenu i
napominje da "ĉudovišta većih nigde i nema,
ni kuţnijih rana što gnjev ih bogova rodi
sred Stigijskih voda". Dokaz istine da roĊaci
ĉesto nisu sliĉni jedni drugima njihova je
krasna sestra, boţica duge i glasnica bogova,
Irida. Prvobitno harpije su bile boţice oštrog
vjetra, a posao im je bio odnositi duše
mrtvih u podzemni svijet. Vrlo rijetko
upletale bi se u ţivot bogova i ljudi.
Najistaknutija uloga pripala im je u mitu o
kralju i vraĉu Fineju. Bogovi su im, naime,
povjerili kaţnjavanje Fineja vjeĉnom glaĊu
zbog zloĉina koji je poĉinio nad svojim
sinovima iz prvog braka. Kad god bi Finej
sjeo za stol, odmah bi doletjele harpije,
pojele mu jelo, a ono što ne bi pojele
zagadile bi izmetom. Muĉile su ga dugo, sve
dok tome nisu uĉinili kraj Kalais i Zet, koji
su u Trakiju doplovili s Argonautima na laĊi
Argo. Ta dva junaka, koja su od svog oca
Boreja dobila krila, vrebala su na harpije u
zraku i ĉim su se pojavile, snaţnim su ih
naletom protjerali sve do Strofadskih
ostrva u (Jonskom moru). Bili bi ih i
poubijali, ali ih je u posljednjem trenutku
zaustavila boţica Irida, prenjevši im
obećanje bogova da ubuduće neće dopustiti
muĉenje Fineja.
Sirene - Iako je najrasprostranjenije
shvatanje da su sirene mitska bića,
stanovnice morskih dubina, do struka
vilinski lijepe djevojke koje umjesto nogu
imaju riblji rep, izvorno, prema grĉkoj
mitologiji, one su ĉudovišta sa ţenskom
glavom i ptiĉjim tijelom - to vjerovatno niste
znali. Sirene su bile kćeri rijeĉnog boga
Aheloja, a isticale su se divnim glasovima
po kojima su dobile i imena: Aglajofona -
Jasnoglasna, Telksepeja - Oĉaravajuća,
Pesinoja - Umiljata i Molpa - Raspjevana.
Toliko su se ponosile svojim glasovnim
mogućnostima, da su se usudile da izazovu
na takmiĉenje i same zaštitnice umetnosti -
Muze. Naravno, izgubile su, a njihova sujeta
kaţnjena je tako što su napola pretvorene u
ptice.
Prema drugoj, kasnijoj verziji, ove po
roĊenju lijepe djevojke postale su krilate
nakaze, ali su zadrţale lijepo lice i divne
glasove, jer su uvredile boginju ljubavi i
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
32
ljepote Afroditu. Naime, ona ih je pretvorila
u krilata ĉudovišta pošto se nisu lako
predavale ljubavnom zanosu. Kako god da
su zadobile svoj izgled, one su ga se jako
stidjele, pa su utoĉište potraţile daleko od
svijeta i pronašle ga na stjenovitom ostrvu
nedaleko od Scile i Haribde. Tamo su
svojim zanosnim pjevanjem mamile
mornare na obalu, gde bi ih davile i iz
njihovog tijela isisavale krv.
Narcis:
a. Dvanaestorica sa
Olimpa
Dvanaestorica sa Olimpa, još od vremena kada
su zagospodarili nebom i zemljom, podelili su
medju sobom, po Zeusovoj ţeiji, vlast, ugled i
dostojanstvo. Njihov dom se nalazio na Olimpu,
najvišljoj planini Grĉke, mada su ĉesto silazili
medju Ijude, kako bi im pomogli, ili ih
kaznili, upravljali njihovim sudbinama, i, šta
više, mešajući se sa njima, imali i potomstvo.
Deca, rodjena iz mešovite veze nekog od bogova
i Ijudi, bila su polubogovi i raspolagala su
izuzetnim sposobnostima. Polubogovi su ĉinili
mnoga herojska dela, i time pridobili svaĉije
divljenje.
Olimp Bogovi su se hranili ambrozijom, i pili
nektar, piće koje je iskljuĉivo bilo namenjeno
bogovima. Prihvatali su, medjutim, i sve
ţrtvovane, peĉene ţivotinje koje su Ijudi za njih
spremali, kao i plodove zemlje.
Uvek su se drţali svojih obećanja, a pogotovu
onih, koja su bila data pod zakletvom.
Najsvetija zakletva im je bila nad vodom iz
Stiga (grĉki: sta idata tis Stigas).
Kada bi se neko od bogova zakleo nad vodom iz
Stiga, sa tog svetog izvora, tu zakletvu nizašta
na svetu ne bi pogazio.
Bogovi sa Olimpa su bili skoro svemoćni,
uzimajući u obzir ĉinjenicu da je moć svakoga
od njih bila ograniĉena jedino snagom moći
drugog boga, jer je svaki od njih imao oblast u
kojoj je bio najmoćniji. Samo je Zeus, zaista u
svemu bio svemoćan. U mnogome su liĉili na
Ijude. Imali su njihove slabosti, ţudnje i
jednaka osećanja. Besneli su, bivali
Ijubomorni, mrzeli, zaljubljivali se i voleli,
baš kao i Ijudi. No, ipak, iznad svega, od Ijudi
su zahtevali poštovanje i poĉast.
Dvanaestorici je pripadalo istaknuto mesto u
religijskoj svesti tadašnjeg helenskog sveta, te je
zakletva u ime dvanaestorice sa Olimpa bila
svetinja, kojom se iskazivalo puno poštovanje
prema tim likovima, jer su oni upravljali
sudbinom sveta, a samim tim i sudbinom Ijudi u
tom svetu. Ali, upoznajmo ih malo bolje.
Dvanaest bogova su bili, po redosledu: Dias ili
Zeus, Hera, Atena, Posejdon, Demetra,
Apolon, Artemida, Hermes, Afrodita, Arej,
Hefajst i Hestija.
Zeus (Zevs) -Gospodar neba i
zemlje, otac bogova i Ijudi
Zeus, najveći od svih besmrtnih bogova sa
Olimpa, rodio se u jednoj pećini na planini
Dikta, na Kritu, a rastao je, u nekoj drugoj špilji
na planini Ida, gde ga je sakrila majka Rea,
hraneći se mlekom kozje nimfe Amalteje, dok su
ga Nimfe negovale.
Zagospodarivši i uĉvrstivši vlast nad svojom
braćom i ostalim bogovima, zadobio je, od svih,
zasluţeno poštovanje i divljenje, te je, nakon
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
33
Titanomahije i Gigantomahije, sa pravom,
prihvaćen kao gospodar i otac bogova i Ijudi.
Njegovo oruţje je bio grom, dok se njegova
vlast prostirala i na nebu i na zemlji.
Za Zeusa, njegova zakonita i jedina supruga bila
je Hera, koja mu je uvek bila stalna i verna
pratilja, kako u ţivotu, tako i u svim njegovim
delima. Sa njom je dobio Areja, Hebu, Ejlejtiju i
Hefajsta.
Bezbrojne su, medjutim bile, njegove Ijubavne
avanture, sa boginjama i obiĉnim smrtnicama,
koje su povremeno izazivale Herinu Ijubomoru.
Iz ovih avantura, Zeus je dobio mnogo druge
dece, bogove, polubogove i heroje. Da bi
pomenuli neke od mnogobrojnih avantura, moţe
se izdvojiti njegova veza sa Majom, iz koje se
rodio Hermes, sa Semelom je dobio Dionisa, od
Lete, Apolona i Artemidu, iz veze sa Temidom,
Sudjaje i Hore, a od Mnemosine devet Muza. Iz
nebrojenih veza sa smrtnicama koje se pominju,
na svet su došli mnogi polubogovi i heroji.
Svu svoju decu, voleo je i štitio, te su više puta i
ona bila povod Herinom besu. Pored stotina
ţena, koje se pominju u mitovima o tajnim
vezama sa ocem bogova i ijudi, postoji i priĉa da
je Zeusa jako zaintrigirala upeĉatljiva lepota
mladog Ganimeda, koji je bio kraljevskog
porekla, iz Troje. Bio je toliko lep da je izazvao i
probudio erotska osećanja samog Zeusa, koji ga
je doveo na Olimp, da mu bude vinotoĉa,
odnosno da mu u pehar sipa nektar.
Ali, bez obzira na njegove strasti, po kojima su
bogovi nalikovali Ijudima, kao što je već
pomenuto, ipak je Zeus bio bog koji je odrţavao
ravnoteţu i pravdu. Nije bio samo tuţilac i
sudija, već je saosećao sa svaĉtjim bolom, i uvek
je pokušavao da nesrećnicima olakša patnju, a
iznad svega da pravedno presudi. Grĉke reĉi
diogenitos i diotreftos koje su vezane za
Zeusovo ime, oznaĉavale su vladare te epohe
koji su posedovali harizmu, i koji su se,
vladajući, rukovodili mudrošću i osećajem za
pravdu.
Zeus i Europa
Zeus je, pored mnogih devojaka koje je voleo,
zavoleo i prelepu Europu, ćerku Aginorovu i
Telefasinu. Devojka je sa prijateljicama igrala na
obali Sidone, i svojom draţesnošću probudila
Ijubav kod oca bogova i Ijudi.
Da bi joj se pribliţio, pretvorio se u belog bika,
koji se, stigavši do nje, privio uz nju.
Kada je Europa savladala strah, poĉela je sa
bikom da se poigrava. Odjednom, kada se
devojka već popela na ledja bika, to belo
stvorenje je ustalo i pojurilo prema moru.
Uzalud su bila sva njena zapomaganja i molitve.
Bik je sve brţe plivao, udaljavajući se sve više
od obale.
Zeus Europa se snazno drţala za njegove
rogove, da ne bi pala, i tako je, na njemu, stigla
sve do Krita. Kod Gortininog izvora, u senci
platana, par se napokon sjedinio. Od tada,
platani nikada ne gube svoje lišće, jer je to lišće
nekada bilo Ijubavno sklonište jednom bogu.
Iz ove Zeusove veze sa Europom, rodila su se tri
sina: mitski Minoj, hrabri Sarpedon i pravedni
Radamant. Postoje ĉak i priĉe, da je Tal,
bronzani robot koji je ĉuvao Krit, a na koga
ćemo naići u poglavlju o pohodima Argonauta,
bio ustvari Zeusov poklon Europi.
Europa je ostala na Kritu i udala se za kralja
Asterija, koji je usvojiosvu njenu decu, i koji je
njeno ime dao poznatom kontinentu. Što se tiĉe
bika, ĉije je obliĉje preuzeo Zeus, on se uzdigao
na nebo, i postao poznato sazveţdje Bik u krugu
zodijaka.
Kadmo, osnivaĉ Tebe, bio je Europin brat, koji
je došao u Grĉku, u potrazi za svojom sestrom.
Pored Europe, u koju se zaljubio Zeus, postoji i
Europa Okeanska, ćerka Okeana i Titije.
Hera -Zaštitnica porodice i udatih
ţena
Hera, veoma poštovana Zeusova supruga, bila je
zaštitnica braka i udatih ţena.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
34
Ćerka dva titana Krona i Ree, vaţila je za jednu
od najlepših boginja.
Njena veza sa Zeusom zapoĉela je mnogo pre
njihovog braka, pa su se sastajali krijući se od
svojih roditelja. Kasnije, kada su se uskladili
odnosi bogova sa Olimpa i Zeusa, i nakon
Zeusovog ustoliĉenja, sklopljen je brak.
Hera se pojavljuje u brojnim mitovima, a
pored svoje, podiţe i mnogo druge dece,
kaţnjava neverstvo i surovo se sveti
Ijubavnicama svoga muţa.
Letu, kada je ona nosila Apolona i Artemidu,
jurila je sve do ostrva Del, koje je do tada bilo
pokretno ostrvo.
Iju, koju je Zeus veoma voleo, pretvorila je u
kravu.
Heru su posebno oboţavaii u Argu, pa je zbog
toga ova boginja biia zaštitnica tog grada. Za
vreme trojanskog rata štitila je Grke, i uzimala je
uĉešća u mnogim dogadjajima, koji su uticali na
ishod rata.
Atina -Boginja mudrosti, pravde,
umetnosti, rata i pobede. Zaštitnica
gradova
Nakon pobede, koju su odneli bogovi sa Olimpa
u Titanomahiji, Zeus je obljubio Metidu, ćerku
Okeana i Tetije. Tada su mu, Uran i Gea
saopštili da će se iz te veze, prvo roditi Atena,
koja će mu biti sliĉna po hrabrosti i mudrosti, a
kasnije, i sin, koji će ga nadmašiti po
sposobnostima, tako da je postojala opasnost da
ga, jednog dana, svrgne sa prestola.
Da bi izbegao takav tok dogadjaja, Zeus je
progutao Metidu. Medjutim, pribliţavao se
ĉas Ateninog rodjenja, pa je Zeus naredio
Prometeju (prema drugima, Hefajstu), da mu
svojom sekirom otvori lobanju. Tada su, svi,
zaprepašćeni i iznenadjeni, ugledali kako iz
Zeusove glave iskaĉe naoruţana Atena,
mašući svojim kopljem.
Nova boginja je,pridruţivši se ocu tokom
Gigantomahije, uspela da pobedi Enkelada, koga
je oborila na zemlju, a zatim bacila na njega celu
Siciliju, koja ga je prekrila.
lako je bila boginja rata, ona nije bila ratniĉki
raspoloţena. Bila je mudra, pametna, i oduvek je
pomagala heroje, Perseja, Ahileja, Odiseja i
mnoge druge, a Ijubav koju je prema njima
osećala nije podrazumevala ništa erotsko.
Atena je, isto kao i Artemida, odluĉila da u brak
ne stupi ĉak ni sa bogom, već da zauvek ostane
devica.Prema predanju, postoji priĉa o
svojevremenoj svadji izmedju Posejdona i
Atene, oko samog grada Atine, koji su se sporili
oko toga pod ĉijom će zaštitom biti grad, i ĉije
će ime da nosi. Da bi rešili spor, odluĉili su da
oboje poklone gradu po nešto, a da u sporu,
pobedu odnese onaj, ĉiji je poklon, prema
mišljenju ostalih bogova, potrebniji i
dragoceniji.
Tada je Posejdon udario svojim trozubcem o
stenje Akropolja i odmah je potekla voda.
Zatim je Atena udarila nogom o zemlju, a na
tom mestu izniklo je maslinovo drvo, prvo na
svetu, blagoslovena biljka koja je simbol mira
od davnih vremena. Od tada, kada su bogovi
presudili u njenu korist, grad Atina nosi
njeno ime i pod njenom je zaštitom.
Boginja Atena, pomagala je Ijudima i
podrţavala ostvarenje njihovih dela i u vreme
mira. Poduĉavala je zanatlije, potpomagala je
pesnike, nauĉila je ţene da pletu. Ĉesto se
spominje i kao "Atena Palada". Reĉ Pallas je
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
35
grĉka reĉ koja znaĉi "mlada devojka", a iz
nje je izvedena i reĉ pallikari što bi u prevodu
znaĉilo junaĉina.
Veĉiti suparnik boginje Atene bio je Arej, bog
koji je voleo ratovanje, a njihovo rivalstvo je
opisano i u Ilijadi, gde se navodi da su u ratu
podrţavali suprotne vojske. Arej je bio
zaštitnik Trojanaca, dok je Atena pomagala
Grke. Kada je Zeus dozvolio besmrtnin
bogovima da i oni uĉestvuju u borbama, sa
uspehom se suprostavila Areju, nanevši mu
ozbiljnu ranu.
Pojavu i prisustvo Atene, u celini, uvek su pratili
razumni i razloţni saveti, blago ponašanje i
mudre procene i odluke. Partenon je njoj bio
posvećen, i u Atini su je posebno poštovali,
organizujući velike svetkovine u njenu ĉast, kao
što je bila i Panatineja.
Posejdon - Bog reka i mora
Posejdon, bog reka imora, smatra se jednim
odnajpoštovanijih bogova Olimpa, jer je pored
Zeusa i Here, takodje i jedan od najstarijih
bogova.
Zlatnim koĉijama, krstari po svom kraljevstvu,
odnosno okeanima i morima, izmedju talasa koji
ga ni ne pokvase, uvek okruţen veselim
delfinima.
lako se u llijadi opisuje kao zaštitnik Grka, u
Odiseji stalno proganja Odiseja, svim
sredstvima, pogotovu od trenutka kada mu je on
oslepeo sina, Kiklopa Polifema.
Pored toga, i ostale heroje je namuĉio prilikom
njihovog povratka iz Troje, bez obzira što ih je
tokom samog rata podrţavao, jer ga je veoma
pogodilo uništavanje grada, kojeg je on svojim
rukama sagradio.
Posejdon je uţivao u Ijubavi sa raznim
boginjama, kao i sa poznatim smrtnicama, i
iz tih veza je imao mnogo dece. Neka od
njegove dece su Triton od Amfitrite, Polifem
od Toose, Antej od Cee, Orion od Eurijale,
Pelija i Nelej od Tire, Pegas i Hrisaor od
Meduse, Atlant od Klito i mnogi drugi.
Pošto je okruţivao zemlju, a samim tim i uticao
na nju, poznat je i po imenima Kosmozostis,
Kosmosistis, Mesopontios, Pelagios,
Pontokrator i mnogim drugim
Demetra
Boginja plodnosti ţitnih polja
Demetra je biia boginja plodnosti, majka
zaštitnica polja, koja je štitila sve obradjene
površine, a pogotovo ţitna polja. Pored toga
smatra se i boginjom koja je uĉestvovala u
stvaranju sveta, pa sve što na zemlji ţivi, cveta i
donosi plod, svoje postojanje duguje Demetri i
njenoj briţljivosti.
Demetra je bila veoma privrţena svojoj ćerki
Persefoni, koju je dobila sa Zeusom, i za koju je
bila toliko vezana, da se najĉešće obe
istovremeno pominju.
Otmica Persefone
Persefona, ćerka jedinica boginje Demetre,
srećno je rasla pored majke i ostalih boginja, sve
dok se u nju nije zaljubio Had, koji ju je oteo. U
trenutku dok je mlada devojka na jednoj livadi
brala narcis, otvorila se zemlja i Had je
Persefonu odvukao u Podzemni Svet.
Demetra je, ĉim je saznala za nestanak voljene
kćeri, krenula u potragu za njom. Pretraţila je,
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
36
puna tuge i bola, putujući danju i noću, sve, do
tada, poznate zemlje. Medjutim, niko nije znao
ništa o njenoj ćerki.
Kada joj je, konaĉno, Helije otkrio istinu,
boginja se toliko naljutila da je napustila Olimp,
zapostavila sve svoje duţnosti, i prerušivši se u
staricu, otišla u sluţbu kod Keleja, kralja
Eleusine.
Za to vreme, zemlja je ostala neobradjena,
poljoprivreda unazadjena, ništa iz zemlje nije
izniklo, niti donosilo plodove, a Ijudi su
gladovali zbog neplodnosti zemlje. Videvši sve
to, Zeus je naredio Hadu da Demetri vrati
Persefonu, jer mu je Demetra zapretila da neće
dozvoliti da iznikne iz zemlje ni jedan klas ţita.
Pluton (Had) je pristao da svoju ţenu dovede
u Gornji svet, i vrati je majci, ali je pre toga,
lukavstvom naterao da pojede zrno nara. To
jedno zrno, bilo je dovoljno, da Persefonu
veţe za Podzemni svet.
Zatim je sklopljen sporazum sa Plutonom:
Persefona je osam meseci godišnje provodila
sa majkom na Gornjem svetu, a ostala ĉetiri
sa svojim muţem Hadom. Demetra je takodje
dala svoj pristanak, i ubrzo zatim polja su
prekrili klasovi ţita, drveće je ozelenelo, iz
zemlje je izniklo najraznovrsnije rastinje, i
svuda su bujali plodovi.
Od tada, sve je zeleno i plodnoosam meseci
godišnje. Ĉetiri meseca, za vreme kojih je majka
bila odvojena od svoje ćerke, sve je odumiralo.
Apolon
Bog svetlosti, muzike, proricanja, istine,
leĉenja i streljaštva
Apolon pripada drugoj generaciji bogova sa
Olimpa jer je Zeusov sin od Lete, kao i njegova
sestra Artemida. Leta je, pred porodjaj, stalno
proganjana od Here, traţila mesto gde bi mogla
da rodi svoju decu. Medjutim nigde je nisu
primali, plašeći se besa kraljice bogova.
Napokon, negostoljubivo ostrvo Del, koje se do
tada zvalo Ortigija, pruţilo joj je utoĉište i tamo
su rodjeni Apolon i Artemida. Samo što je došao
na svet bog svetlosti, proricanja i muzike, to
ostrvo je zablistalo, zablistao je i ceo svet.
Kada je porastao, Apolon je uĉinio mnoga
hrabra dela, kao što je bilo oslobadjanje
Delfa od strašnog zmaja Pitona, koga je ubio
svojim strelama. Povodom tog dogadjaja, bog
je dobio ime Apolon Pitijski, po tome su i igre
koje su se odrţavale u Delfima dobile ime
Pitijske igre, kao i sveštenica u proroĉištu -
Pitija.
Pitija je sedela na svetom tronošcu, u hramu
boga Apolona, i sa tog mesta davala
proroĉanstva. Sveĉana pesma, himna u ĉast boga
Apolona, otpevana je tada po prvi put, slaveći
njegovu veliku pobedu i prisvajanje hrama, koji
je do tada pripadao boginji Termidi.
Apolon je bio prelepi bog, visok, skladno
gradjen i bujne kose, i zbog toga je imao mnogo
Ijubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako i sa
obiĉnim smrtnicama. Jednom je zavoleo i
ćerku boga Peneja, Dafnu. Medjutim ona mu
Ijubav nikako nije uzvraćala, već je, pošto je
bog stalno proganjao, zamolila oca da je u
nešto pretvori, kako bi se spasila. Tako i bi.
Nimfa je pretvorena u biljku lovor
(dafni=lovor), biljku koja je od onda
posvećena Apolonu.
Iz svojih Ijubavnih avantura, kako sa Nimfama
tako i sa prelepim ţenama svoga doba, bog je
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
37
dobio mnogo dece, Orfeja od Kaliope, Asklepija
od Koronide, Lina od Psamate, Aristaja od
Kirene, Troila od Kasandre i druge.
Pored svojh avantura sa ţenama, bog je voleo
i lepe muškarce, od kojih su najpoznatiji
Hijakint i Kiparis. Nakon njihove smrti prvi se
pretvorio u cvet, a drugi u drvo, na Apolonovu
veliku ţalost.
Paralelno sa svojirm doprinosima u muzici,
poeziji i proroĉanstvu, Apolon je bio i bog
ratnik, veoma vešt strelac, koji je mogao svoje
strele da dobaci jako daleko. Ljudi su ga
prekomerno oboţavali, po raznim hramovima i
proroĉištima, na takmiĉenjima i ţrtvovanjima.
Postao je religijski simbol kako u umetnosti,
tako i u radu. Šta više, neki ga smatraju
Pitagorinim ocem.
Artemida - Boginja meseca i lova
Artemida, kćerka Zeusa i Lete, rodjena je
istog dana kao i njen brat Apolon. Bila je
boginja lova i meseca. Od malena, zatraţila je
od svoga oca Zeusa da ostane neudata, te je
naoruţana lukom i strelom, obilazila šume u
društvu svojih omiljenih srna i jelena.
Artemida je uĉestvovala u gigantomahiji, i
tada, uz Heraklovu pomoć, ubila giganta
Grationa. Ona je bila osvetoljubiva boginja,
koja je kaţnjavala sve one koji bi pokazivali
nepoštovanje. Istovremeno, štitila je lovce i
neiskvarene Ijude.
Poznata je priĉa o njenoj osveti Niobi,
Tantalovoj kćeri, koju je sprovela uz pomoć
svog brata Apolona. Nioba se stalno hvalisala
kako je rodila ĉetrnaestoro dece, za razliku od
Lete, koja je rodila samo njih dvoje. Kada su za
to ĉuli Apolon i Artemida, odluĉili su da se
osvete za uvredu koja je naneta njihovoj majci,
te su strelama poubijali svu njenu decu, Apolon
mušku, a Artemida ţensku.
Još jedna ţrtva osvete ove boginje, bio je i
Aktajon, sin Aristaja i Nimfe Kirene, koji je
tajne lova nauĉio od Kentaura Hejrona. Boginja
je na njega bila besna, jer ju je jednom video dok
se na nekom izvoru kupala naga. Njena osveta je
bila surova. Njega je pretvorila u jelena, a
besnilom je zarazila pedeset njegovih pasa, koji
su ga na kraju i rastrgli.
Hermes
Bog trgovine, lopovluka i proricanja,
pismonoša bogova i pratilac duša .
Hermes je bio sin Zeusa i Maje, jedne od
Plejada, koju je krasila izuzetna lepota.
Još od malih nogu, videlo se da će biti lukav i
dovitljiv bog, jer iako je bio još uvek u
pelenama, uspeo je da svome bratu Apolonu
ukrade stado bikova, koje je uspeo tako vešto da
sakrije, da je Apolon morao da iskoristi sve
svoje proroĉanske sposobnosti, i svoja
poznanstva, da bi ih našao.
Sta više, moguće je da Apolon, ne bi ni uspeo da
dokaţe kradju stada, da mu u tome nije pomogao
pravedni Zeus. Ubrzo je ovaj nesporazum
okonĉan na obostrano zadovoljstvo, odnosi
medju braćom su se izgladili, a Hermes je bratu
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
38
poklonio liru koju je sam izumeo i napravio od
kornjaĉinog oklopa.
Osim toga što je Hermesu poklonio bikove,
Apolon ga je nauĉio i veštini proricanja.
Hermes se smatra bogom trgovine, lopovluka
i glasnikom bogova.
Na sandalama i šlemu koji je nosio, imao je
krila, i uvek je drţao skiptar. Pokraj toga što je
prvenstveno bio Zeusov glasnik, odnoseći i
donoseći poruke po Zeusovom nalogu, bio je i
pratilac duša koje je odvodio u Had.
Veoma ĉesto se moţe naići na Hermesa, koji
na hiljadu naĉina pomaţe herojima: Heraklu,
Perseju, Odiseju, zatim oslobadja Iju, koju je
boginja Hera pretvorila u kravu, ubijajući
Arga koji ju je ĉuvao, pa od tada nosi i ime
Argofonije što bi znaĉilo Argov ubica (od
grĉkih reĉi Argos + fonias = Argo + ubica).
Hermes je imao mnogo dece. Neka od njih su :
Mirtil od Klimene, Polib od Htonofile i Autolik
(Odisejev deda) od Filonide. Kao njegovi sinovi
spominju se i Pan, Arpalik, Abder i drugi.
Afrodita
Boginja lepote, poţude i ljubavi
O Afroditi, boginji Ijubavi i lepote, postoje dve
razliĉite verzije vezane za njeno rodjenje. Prva
verzija je već spomenuta, da je ona kćerka Zeusa
i Dione, dok je prema drugoj, rodjena iz sperme
boga Urana, kada su njegove genitalije, pošto ga
je Kron kastrirao, pale u more.
Tako je iz morske pene "izronila" Afrodita, a
Zefir je prvo poneo do Kitere, a zatim je ostavio
na obalama Kipra.
Afrodita je štitila Ijubav i sve zaljubljene, dok
joj je najdraţa zabava bila da natera bogove
da se zaljube u smrtne ţene. Volela je da
pravi mnoge intrige, da bogove baca u
Ijubavne zagrljaje, naroĉito Zeusa, koji je
svaki ĉas bio umešan u neku Ijubavnu
peripetiju.
Medjutim, ni ona sama nije mnogo zaostajala
svojim avanturama. lako je bila udata za
hromog boga Hefajsta, bila je u Ijubavnoj
vezi i sa Arejom. Pikantni dogadjaji koji su
pratili tu Ijubav, prema Homerovom opisu iz
llijade, dešavali su se sledećim redosledom:
Hefajst je saznao od boga Helija, koji sve vidi,
da ga ţena vara sa Arejom, i odluĉio je da im
namesti svoju igru. Plete jednu magiĉnu,
veoma zamršenu i nevidljivu mreţu, i
saopštava im da odlazi na ostrvo Limno.
U toku veĉeri, kada je Aris došao u Afroditin
krevet, na zakazani Ijubavni sastanak, pojavio se
Hefajst i zarobio ih svojom mreţom u kritiĉnom
trenutku, da nisu mogli da se izvuku. Odmah je
pozvao sve bogove sa Olimpa, sa Zeusom na
ĉelu, da im se poţali. Boginje su se postidele tog
sramnog dogadjaja i izbegle su odlazak, dok su
bogovi bili oduševljeni. Apolon je, ĉak, smejući
se dobacio Hermesu, kako je Hefajst, iako hrom,
veoma vešto uspeo da ih uhvati na delu, i da
Areja dovede u tako neprijatan poloţaj, u kojem
su ga zatekli i videli svi bogovi.
Apolon je upitao Hermesa da li bi on voleo da
doţivi takvu bruku. Na to, uvek dovitljivi
Hermes, odgovorio mu je, da bi voleo da bude
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
39
na Arejevom mestu i u Afroditinom zagrljaju,
makar ga i triput vezali i makar ga videli ne
samo svi bogovi, nego i boginje zajedno sa
njima. I tako se, ovaj dogadjaj, po opisu
Homera, razrešio uz sveopšti smeh bogova.
Medjutim iz Afroditine Ijubavi sa Arejem
rodili su se Eros, Dejmo, Fob i Harmonija.
Pored Areja, Afrodita je volela i druge muškarce
sa kojima je imala Ijubavne veze, kao što su bili
prelepi Adonis, zatim Anhis, sa kojitn je dobila
Ajneja, koga je boginja, posle pada Troje
spasila, omogućivši mu da pobegne sa
porodicom
Arej -Bog Rata
Arej, bog koji je voleo borbu, uvek se prikazuje
sa šlemom, u ratnoj opremi, i spreman za borbu.
Gde god je rat, krvoproliće ili neki oruţani
sukob, Arej je prisutan.
To je bio razlog što ga Ijudi nisu slavili i
oboţavali kao ostale bogove, pa se i gradovi koji
bi ga smatrali svojim zaštitnikom, nigde ne
pominju. Sin Zeusa i Here ĉesto je dolazio u
sukob sa ostalim bogovima, pa ĉak i sa
sopstvenim roditeljima. Uprkos tome što je bog
rata, Arej predstavlja nekontrolisan bes i svirepa
ubistva.
On je u ratu zbog samog ĉina ratovanja, a ne
zbog nekog višeg cilja.To što je bog rata, ne
znaĉi i da je dobar borac, pošto ĉesto gubi bitke i
lako pada u bitkama. Kada je u trojanskom ratu
bio jedva ranjen, 10 000 ljudi ga je ĉulo kako
vrišti.
Nasuprot njemu je Atena, koja je omiljenija,
zbog svoje discipline i smirenosti tokom bitke.
Heroj Herakle ga je dva puta nadjaĉao na
bojnom polju. U Tebi je bio slavljen, kao predak
kraljevske loze, jer je njegova ćerka koju je imao
sa Afroditom, Harmonija,
bilaţenaTebanskogkralja Kadma. I zaista, ovaj
strašni bog imao je vezu sa neţnom i poţudnom
Afroditom, sa kojom je, pored Harmonije dobio
još i Erosa, Foba i Dejma. Osim njh, Arej je
imao i drugu decu. Neka od njih su Kiknio,
Diomed iz Trakije ( vlasnik kobila - Ijudoţdera),
Likaon, Meleagar, Drijant i Ojnomaj.
Hefajst -Bog vatre i zanatstva
Hefajst, bog vatre, metalurgije i umetnosti
bio je sin Zeusa i Here. Stvarao je, ne samo
nakit i fine ukrase, nego i mnogo drugih
stvari: od skiptra do prestola, od amfora do
zlatnih robota.
On je, na molbu boginje Tetide, Ahileju
napravio pancirnu odeću, i ukrasio njegov štit
umetniĉki izgraviranim predstavama. Njegova
radionica nalazila se na Lemnu, ali i gde god su
postojali vulkan i vatra, bio je njegov dom.
Njegova ramena i ruke su bile veoma snaţne,
kao i kod svakog kovaĉa, dok su mu noge bile
slabe. Hefajst je, medjutim, bio i hrom, i o tome
kako se povredio postoje dve verzije:
Po prvoj, prilikom jedne svadje izmedju Zeusa i
Here, pošto je Hefajst uĉestvujući u raspravi
drţao stranu svoje majke, Zeus se naljutio,
zgrabio ga za nogu i bacio ga sa Olimpa. Hefajst
je pao na ostrvo Lemno, gde su ga stanovnici
ostrva, trakijsko pleme Sinti, odnegovali, ali je
ostao hrom.
Po drugoj verziji, Hefajst se rodio hrom, i Hera
je odluĉila, stideći ga se, da prikrije njegovo
rodjenje, pa ga je bacila sa Olimpa. Hefajst je
pao u okean, odakle su ga izvadile Tetida i
Eurinoma, i ĉuvajući ga u jednoj pećini pod
morem, i odnegovale. Kasnije je poslao majci,
da bi joj se osvetio, zlatni presto koji je sam
napravio. Medjutim, samo što je Hera sela na
presto, našla se vezana nevidljivim lancima i
niko, sem Hefajsta, nije mogao da je oslobodi.
Zatim je molbama i dovitljivošću ostalih bogova
(Dionis ga je napio), Hefajst vraćen na Olimp,
kako bi oslobodio majku.
Priĉa se da je Zeus, u ţelji da se iskupi,
odluĉio da mu, vrativši ga na Olimp, da
Afroditu za ţenu. lako ruţan,
Hefajst je uvek imao lepe ţene,
i pored Afrodite, pominju se
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
40
Hari (oliĉenje lepote) i Aglaja (oliĉenje
pameti), najmladja od tri Harite.
Kao njegovi sinovi pominju se Argonaut
Palajmon, skulptor Ardal, lopov Perifet koga
je ubio Tesej, i Erihtonije.
Hestija
Boginja dobrote i porodiĉnog mira
Ova boginja bila je oliĉenje porodiĉnog
doma. Prvorodjena ćerka Krona i Ree,
zatraţila je od svog brata Zeusa, da joj
dozvoli da zauvek ostane devica, iako su je
Posejdon i Apolon traţili za suprugu.
Ona je najljubaznija i najneţnija od svih bogova.
Stalno je bila sa smrtnicima na zemlji, a ne sa
bogovima na Olimpu.Hestija je simbol
zadovoljsta, radosti i harmonije. Njena snaga je
u njenoj duši. Oko nje nema svaĊa, takmiĉenja,
osvajanja, avantura, ljubavnih romansa...
Ona je takoĊe i zaštitnica siroĉadi i nestale
dece.Njen smireni ţivot i stabilan poloţaj u Kući
na Olimpu, razlog je, što se ne pominje ni u
kakvom dogadjaju, za razliku od ostalih bogova,
a njeno prisustvo je mnogo znaĉajnije u svetu
maste.. narcis:
Pegaz
b. Manja Boţanstva
Pored dvanaestorice sa Olimpa, postojali su i
drugi bogovi koji su podjednako bili oboţavani
kao i oni prvi, s tom razlikom što nisu ţiveli na
Olimpu, ili su ĉak biii deca boga i smrtnika, kao
što je bio sluĉaj sa Asklepijem.
Bogovi kao što su Had (Pluton), Dionis, Pan,
Helije i mnogi drugi nisu ţiveli na Olimpu ali
su svakako ostavili upeĉatljiv trag u grĉkoj
mitologiji.
Slavljenje ovih bogova od velikog je znaĉaja, jer
su se veoma ĉesto, obredi oboţavanja bogova
poistovećivali sa naĉinom ţivota i kulturom toga
doba.
Satiri su bili demoni prirode, a zvali su se još i
Sileni, Imaju Ijudsko telo, noge jarca ili konja, i
rep. Njihove usi su obiĉno ţivotinjske kao što je
sluĉaj sa Marsijom, najpoznatijem od Satira. U
mnogim predstavama, ipak preovladjuju
karakteristike Ijudi, ĉak i u donjem delu tela.
Had -Bog podzemnog sveta
Brat Zeusa, Posejdona i Here, Had je bio
kralj mrtvih, kralj Podzemnog Sveta i treći
vlastodrţac kosmosa, nakon što su izmedju
sebe svet podelili Zeus, on i Posejdon.
Had je doţiveo sudbinu svoje braće, odnosno
otac Kron ga je prvo progutao, da bi ga kasnije
ispljunuo. Uĉestvovao je, u Titanomahiji, na
strani Zeusa.Zbog dragocenih metala koji se
nalaze u zemlji neki Hada smatraju i bogom
bogatstva,kao i bogom pravde jer je on taj
koji odluĉuje sta će biti sa nekim kada doĊe u
podzemni svet. Had je bio kralj mrtvih, ali ne
i bog mrtvih, jer je ta ĉast pripadala Tantosu.
U svom mraĉnom kraljevstvu, Had je bio strog i
nije pristajao na kompromis. Nikome nije bilo
dozvoljeno da se ponovo vrati u svet ţivih.
Opsluţuju ga razni demoni i duhovi, kao što je
Haron, koji ima duţnost prevoţenja i
prevodjenja duša, koje svojom barkom, od
Aherona prevozi na drugu obalu, kako bi stigle
do kraljevstva mrtvih. Njegova usluga plaćala se
jednim obolom (novĉićem koji su umrlim
Ijudima stavljali prilikom sahranjivanja).
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
41
Had je zavoleo prelepu Persefonu ćerku
boginje Demetre, koju je oteo, što je opisano
u prethodnom poglavIju. Od poznatih heroja,
Herakle, Orfej i Odisej su se spustili u
Podzemni Svet, iako su bili ţivi.
Homer opisuje mraĉni ambijent, i tugu, koja
obuzima i savladjuje i najslavnije medju
herojima, kada se nadju na tim prostorima.
Tantal - kralj Frigije, bio je jedan od onih, koji
su bili najsurovije kaţnjeni u Hadu. Kaţnjen je
doţivotnom ţedji i gladovanjem. lako se nalazio
skoro potpuno uronjen u vodu, kad god bi
pokusao da ugasi svoju ţedj, voda se povlaĉila.
Takodje, i kad god bi pokušao da ubere plod sa
grana koje su mu visile iznad glave, one su se
podizale. Prolazio je kroz sve ove muke zbog
svoje arogancije, zbog koje su ga bogovi teško
kaznili, jer je smrtnicima otkrio tajne bogova
a svoje prijatelje, obiĉne smrtnike, sluţio je
nektarom i ambrozijom, koje je ukrao.
Prema drugoj verziji, on je, da bi se udvorio
bogovima, ţrtvovao svoga sina, koga im je,
skuvanog, ponudio za ruĉak.
Dionis -Bog vina i dobrog
raspobţenja
Semela je bila jedna od kćeri Kadma, kralja
Tebe. Zeus je nju zavoleo jer je bila prelepa. Ali,
njihova ljubav nije promakla Ijubomornoj
boginji Heri, koja je Semeli, da bi joj naudila,
rekla da, ukoliko ţeli da se smatra Zeusovom
suprugom, prethodno mora da ga vidi u svoj
njegovoj boţanskoj veliĉini, onako kako se
prikazao Heri na dan njihovog venĉanja.
Semela, prevarena Herinom priĉom, i pored svih
Zeusovih ubedjivanja, insistirala je, da joj kao
dokaz njegove Ijubavi ispuni tu ţelju. Tada je
Zeus popustio pred njenim navaljivanjem, i kada
se pojavio u njenim odajama, na svojim
koĉijama koje su pratile munje i gromovi, palata
se zapalila a Semela je bila smrtno pogodjena
gromom, iii je, pak, umrla od straha.
Ona je, medjutim, već šest meseci pod srcem
nosila Dionisa. Da dete ne bi izgorelo, Gea je
munjevitom brzinom zasadila jedan senoviti
bršljen, koji je dete zaštitio od opekotina.
Zeus je preuzeo dete, koje je još uvek bilo
samo fetus, napravio rez na svojoj butini,
stavio fetus unutra, zatvorio rez i ostavio da
fetus dovrši svoj razvoj, sakriven i siguran,
daleko od Herinih oĉiju i njene Ijubomore.
Kada je došao dan rodjenja deteta, Zeus je
presekao šav koji je napravio, i na svetlo
dana izvadio Dionisa, koji je od tada dobio i
druga imena: Pirigenis, Mirorafis, i
Diplogenimenos.
Ali, Hera nije prestajala da ga progoni. Saznala
je da je Zeus ustupio dete Semelinoj sestri Ino i
njenom muţu Atamantu. Zeus je zatim morao
ponovo da uzme Dionisa, i pretvorivši ga u
jare, dao ga je Hermesu, da ga odvede daleko,
u Aziju, da tamo poraste.
Medjutim, Dionisa je Herin bes stalno
proganjao, sve dok nije poludeo i poĉeo
besciljno da luta. Ipak, Rea ga je izleĉila, ali je
on i dalje nastavio da luta. Gde god bi stigao,
poduĉavao je Ijude gajenju vinograda i upućivao
ih u obrede vezane za svaku od faza uzgajanja.
Neke zemlje su ga primale prijateljski, a neke su
ga izbacivale. U Etoliji, kralj Ojnej ga je veoma
dobro primio, kao i Atika, koja je pretendovala
da bude najbolja u gajenju vinove loze.
Dionis je bio bog rasta i plodnosti vinove loze,
a pre svega, bog vina. Religiju vezanu za
Dionisa, uvek prati vino, igra i sve što ĉoveku
pomaţe da pobegne od svakidašnjice.
Dionisijske orgije, bile su procesije religijskog
karaktera, sveti ĉin, što i sama reĉ govori.
Dok su trajali obredi, na ovim ceremonijama
se pevao ditiramb, pesma u ĉast Dionisa.
Mit o Arijadni, koju je Tesej, prilikom svog
povratka za Atinu, ostavio na Naksu, u tesnoj je
vezi sa Dionisom, jer je, prema ovom mitu,
Dionis nju tamo i zadrţao, i sa njom dobio dvoje
dece, Stafila i Ojnopiona.
Dionisijeva pratnja uvek su bile
Nimfe, Seleni, Satiri i Mejnade.
Seleni su bili muškarci sa nogama i repom
konja, i stalno su opsedali Nimfe, sa kojima su
uţivali u Ijubavi, u svojim tajnim špiljama.
Veoma poznati Selen, odnosno Satir, bio je
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
42
Marsija, koji je bio izvrstan sviraĉ na fruli kao i
uĉitelj muzike.
Satiri su, takodje bili demoni prirode, i ĉesto ih
poistovećuju sa Selenima, jer se njihovi opisi
uglavnom podudaraju, izuzev onih koji su
opisani kao pola muškarci, a pola jarci. Mejnade
ili Bakhe, su bile ţene koje su predstavljale
oliĉenje orgastiĉkih duhova prirode.
Opsednute su bile igrom, pesmom i ludim
provodom. Sva ova pratnja, koja je obiĉno
okruţivala Dionisa, stvarala je talas radosti,
veselja i dobrog raspoloţenja. Kao što je već
pomenuto, sa Dionisom na ĉelu, cela pratnja je
uĉestvovala i u Gigantomahiji, podrţavajući
Zeusa.
Pan -Bog šuma i stoĉarstva
Pan je bio bog stoĉara i stada, i nezaobilazni deo
grĉke prirode. Njegovo demonsko obliĉje, još od
najstarijih vremena, prikazano je izgiedom polu
ĉoveka, polu jarca, ozarenog lica, špicaste brade,
sa rogovima na ĉelu i dlakavog tela.
Vispren i veseo predstavljao je oliĉenje ţivota
stoĉara, uvek je bio u blizini sveţih izvora i
senovith šuma, seksualno veoma aktivan i uvek
spreman da pojuri nimfe ili mlade deĉake, i, da
sa njima, izvede svoje Ijubavne igre. Njegovo
poreklo nije potpuno razjasnjeno. Rodjen je u
Arkadiji i pretpostavlja se da je bio sin Ree i
Krona, ili Hermesa.
Postoji i priĉa da ga je majka, moţda neka od
Nimfi, prestrašena njegovim uţasnim izgledom,
posle poroĊaja napustila. Hermes ga je pronašao,
uvio u zeĉiju koţu, a zatim odveo na Olimp.
Bogovima sa Olimpa je izgledao mio, pa su ga
prihvatili. Od svih bogova najviše ga je zavoleo
Dionis,koji ga je vodio sa sobom.
Pan je voleo mnoge Nimfe, mada najĉešće
njegova Ijubav nije bila uzvraćena, kao što je bio
sluĉaj sa Pefko, koja se, da bi ga izbegla,
pretvorila u drvo. Zavoleo je prelepu Ehu, nimfu
izvora i šuma. Ostavši bez odgovora na svoju
Ijubav, Pan ju je raskomadao.Priĉa se da je Eha,
pak, beznadeţno zavolela Narcisa, pa je od tuge
zauvek nestala, ostavljajući za sobom jedino
svoj glas (Eha = odjek). Panov najveći uspeh na
polju Ijubavi bila je njegova veza sa Selenom,
koju je prevario pretvorivši se u jagnje.
Asklepije -Bog medicine
Asklepije je bio heroj, ali i bog medicine.
Apolonov i Koronidin sin, ili prema nekima
Arsinojin, odrastao je uz Kentaura Hejrona, kao
i svi izuzetni muškarci tog doba.
Mudri Kentaur nauĉio ga je medicini, u kojo] se
Asklepije istakao izuzetnom sposobnošću.
Govori se, da mu je boginja Atena, nakon što je
Persej Gorgoni odrubio glavu, dala Gorgoninu
krv. Šta više, krv koja je potekla sa njene desne
strane bila je toliko lekovita, da je Asklepije
uspevao da oţivi i mrtve.
Baš zbog ove njegove sposobnosti, da oţivljava
Ijude, Zeus se uplašio da ne poremeti poredak u
svetu, pa je na njega poslao grom. Apolon je,
pak, da bi osvetio smrt svoga sina, poubijao
Kiklope. Asklepijeva supruga je bila lpiona
(Hepiona), sa kojom je, kako se priĉa, imao dva
sina: Podalejrija i Mahaona, koji su oboje bili
lekari, i pet kćeri: Akeso, laso, Panakeja, Egli i
Higija (Higieja). Nakon svoje smrti, Askleptje se
pretvorio u sazvedje Ofion (Zmija).
Higija (Higijea), najznaĉajnija Asklepijeva
ćerka, bila je oiiĉenje duševnog i telesnog
zdravlja. O njoj ne postoji nikakav poseban mit.
Ona predstavlja Asklepijevu pratnju, i oboţavaju
je zajedno sa njim. Asklepijevu veštinu i
umetnost leĉenja nastavili su njegovi potomci
Asklepijidi, od kojih je najpoznatiji Hipokrat.
Helije -Bog svetlosti
Bog svetlosti, Helije, jedan je od najstarijih
bogova sa Olimpa. Sin Titana Hiperiona i
Titanke Tee (Teje), vodi poreklo od Urana i
Gee, sestra mu je Eoja (Zora), brat mu je Okean,
dok su njegova deca mnogobrojna i poznata:
ĉarobnica Kirka, Ajet - kralj Kolhide, Pasifaja -
ţena Minoja i Persej.
Helije je predstavljen kao prelepi muškarac,
sa zlatnom kosom okruţenom sjajnim
zracima, kako prelazi nebeski svod, jureći
munjevitom brzinom svojim vatrenim
koĉijama, koju vuku konji.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
43
Ceo dan kruţi iznad zemlje sa svojim vatrenim
koĉijama, ili prelazi iznad Okeana, koristeći pri
tome neku vrstu plovećeg sredstva koje je liĉilo
na pehar. Helije sve vidi, i ĉesto je u raznim
mitovima predstavIjen kao svedok dobrih i loših
vesti.
Ĉuveni kip Kolos sa Rodosa, jedno od sedam
ĉuda starog sveta, predstavljao je boga
Helija. Bio je od bronze visine 32 metra.
Ĉuvenom skulptoru Harisu iz Linda na
Rodosu, bilo je potrebno dvanaest godina da
ga napravi.
Ovo delo je koštalo 300 talenata i bio je
postavljen sa raširenim nogama, pri ĉemu je
svaka noga bila na po jednom doku dve
naspramne luke, dok su ispod njega prolazili i
najveći brodovi. Helije se, prema jednoj legendi
oţenio Rodosom, pa je zbog toga njegov kult
toliko rasprostranjen na tom ostrvu.
Faetont
U vezi Faetonta (Fajtona), Helijevog sina,
postoje mnoge priĉe. Mnogi kaţu da je bio sin
Eoje (Avge) i Kefala, dok je najprihvaćenija bila
verzija koja je tvrdila da je bio sin Helija i
Okeanide Klimene, i da ga je majka odgajila
potpuno sama i bez oĉevog znanja.
Kada je Faetont dostigao odredjenu zrelost,
obelodanjen je njegov identitet. Tada je, već
zreo mladić, zatraţio od oca Helija, da mu, kao
dokaz o priznanju njegovog porekla, dozvoli da
vozi njegove koĉije. Helije je, u poĉetku to
odbio, medjutim, kasnije je pristao, istovremeno
dajući svom sinu mnoge savete i uputstva.
Faetont je sledeo uobiĉajeni put kojim se
svakodnevno vozio njegov otac, no, kada je
dostigao veću visinu od one koja je bila
neophodna, prvo se uplašio same visine, a
naroĉito su ga zastrašili simboli zodijaĉkog
kruga, te je naglo promenio pravac. Dalje je, u
nastavku svog putovanja, nekontrolisanim
pokretima, vozio koĉije ĉas suviše nisko, sa
opasnošću da zapali zemlju, a ĉas suviše visoko
sa opasnošću da to isto uĉini i zvezdama.
Zeus ga je, da bi otklonio opasnost od ove
sulude voţnje, gadjao gromom i bacio u reku
Eridan gde su ga pronašle sestre Helijade, i
sahranile sa svim duţnim poĉastima koje su se
ukazivale mrtvima.
c. Druga manja boţanstva
Eros, Prijar, Temida, Iridija
Eros (Erot) , Afroditin sin
Nagi deĉak sa zlatnim kriiima na ramenima,
kovrdţave kose, i sa lukom koji baca ĉarobne
strele, pre nego što su ga pesnici opevali, i pre
nego što su ga predstavili umetnici, za stare
Grke je bio sin Afrodite i Areja, koji je strelama
ciljao u srca bogova i Ijudi.
Smatrali su ga najlepšim medju bogovima, jer je
u ĉoveka pobudjivao najlepša osećanja i
pomagao pri sjedinjavanju parova. Eros je, od
najstarijeg doba bio taj, koji je omekšavao srca i
najokmtnijih Ijudi, ulepšavao ţivot i davao mu
smisao.
Trojanski rat je poĉeo kada je Erosova strela
pogodila Zeuovu ćerku, Helenu. U slepilu
ljubavi napustila je muţa i otplovila u Troju.
Pošto dejstvo strela nije trajno, nakon pada
Troje, Helena se vratila svom muţu Menelaju
zaljubljena u njega, kriveći bogove za sve što se
dogdilo.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
44
Prijap , Bog plodnosti
Pojava ovog boga veoma je nalikovala Panu.
Prema nekima, bio je sin Dionisa i nimfe Hione,
ili pak Dionisa i Afrodite, ili Hermesov sin, ili,
šta više, Zeusov sin.
Odrastao je u gradu Lamsaku, za koga kaţu da
ga je on osnovao.Boţanstvo je plodnosti, ne
samo u ţivotinjskom, nego i u biljnom svetu,
kao i telesne Ijubavi.
Prijap je bio bog koji je uvek prikazivan sa
izuzetno velikim penisom, uvek spremnim ne
samo za oplodjenje, već i za kaţnjavanje. Pretna
mišljenju jednih, imao je za cilj, da uvek
nametne svoju volju u svemu što je kontrolisao i
štitio, dok je prema mišljenju drugih, on
jednostavno predstavljao oliĉenje muškog
polnog organa, odnosno nosioca ţivota i
stvaranja.
Temida (Temis) , Boginja pravde
Temis, boginja pravde, starala se o moralnom
poretku, kako bogova, tako i Ijudi. Štitila je
nejake I oštećene. Posedovala je dar proricanja i
imala je vlastito proroĉiste u Delfima, pre nego
što ga je ustupila Apolonu, kome je prenela
svoju veštinu.
Urana i Gee, a sestra Kronu, Rei, Mnemosini,
Okeanu i drugim Titanima.
Iz Ijubavne veze sa Zeusom, Temis je rodila
Hore, odnosno Eunomiju, Diku i Irenu koje su
vodile raĉuna o Ijudskim delima i Moire
(Sudjaje). Prva od Sudjaja, Klota, plela je nit
ţivota svakog ĉoveka, druga, Lahesa, delila je
sreću i tugu, dok je treća, Atropa, makazama
sekla nit ţivota, i time okonĉavala Ijudski ţivot.
Irida , Ţenski glasnik bogova
Irida vodi poreklo od Okeana, otac joj je bio
Taumant a majka Elektra. Predstavljala je
oliĉenje duge i duginih boja, simbol jedinstva
Urana i Gee. Ona je krilato boţanstvo, obuĉena
u vazdušasti veo, a nalazi se u Zeusovoj sluţbi,
kao i Hermes, sa zadatkom da prenosi poruke ili
zapovesti bogova.
Erinije
Kada je Kron kastrirao Urana, krv iz njegovih
genitalija kapljala je na Geu (Majku Zemlju) i
ona je rodila tri Erinije: Aliktu, Tisifonu i
Megajru.
Erinije su surova boţanstva koja ne dopuštaju
nikakav kompromis i koja kontrolišu Ijudsku
savest, te progone svakog ko ne drţi do svoje
zakletve.
Nekad kaţnjavaju griţom savesti posle nekog
nepravednog ĉina, a nekada, kao uţasne prilike
mrtvaĉkog izgleda love i posvuda ganjaju, teške
kriminalce i rodoskrvnike.
Dolaze im u snove, poremećuju im san, i nema
mesta na zemlji gde ih ne mogu pronaći.
Nepravedni stalno slušaju njihove glasove, koji
ih kontrolišu i podsećaju na to, koiiko su
nemoralni i bedni, ne dajući im mira, ni danju, ni
noću.Erinije su svakako jedna vrsta boţije
pravde, koje, i pokraj Zeusove kazne, kaţnjavaju
sve one koji ne poštuju moralne zakone.
Hore
Hore su na poĉetku bile boţanstva godišnjih
doba, da bi, kasnije postale oliĉenje ĉasova u
toku dana (na grĉkom ora = ĉas). Kćerke Zevsa i
Temide, i ove tri nose imena odgovarajućih
pojava koje su smatrane boţanskim: Eunomija,
Dika i Ireni.
Demoni mora
More je takodje imalo svoje demone koji su
pripadali Posejdonovom kraljevstvu.
Protej je bio zaštitnik moreplovaca i o njemu
postoje mnogi mitovi. U Odiseji ga nalazimo
kao boga mira koji hrani stvorenja morskih
dubina i kraljevstva voda, dok ga Herodot
spominje kao kralja Egipta.
Triton je bio Posejdonov i Amfitritin sin, koji je
bio polu ĉovek, polu riba, a sestre su mu bile
bile Nereide. U brojnim prizorima, mnogi
morski demoni prikazani su sa likom Tritona.
Tritoni su pratili Posejdonova kola, ili su
okruţivali njegov presto.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
45
Glauk, morski bog, na poĉetku je bio ĉovek, a
kasnije je pretvoren u morskog demona.
Ljudskog je lika, medjutim, njegovo telo
pokrivaju krljušti i alge.
Do sada smo se bavili predstavljanjem onih
bogova koji su najznaĉajniji u grĉkoj
mitologiji. Medjutim, pored ovih, već
pomenutih bogova, postoje i drugi, manji po
znaĉaju, koje ne bi trebalo izostaviti, da bi
prikaz starogrĉke religije bio potpun. Ovi
bogovi, manjeg znaĉaja predstavljali su
oliĉenja misaonih pojmova.
Nike , boginja pobede. Kada je Zeus pozvao
bogove u borbu protiv titana, Nike i njene dve
sestre su prve istupile. Zeus im se zahvalio
pozvavši ih da ţive na Olimpu. Boginja nike je
ĉesto predstavljana sa palminom granĉicom u
ruci, koja je simbol pobede. U nekim mitovima,
Nike je poistovećena sa boginjom Atenom.
Eris ili Erida, boginja svadje. Bila je ćerka
Nihte (Noći), a sestra i pratilja Arejeva. Ova
boginja svadjalica, bila je prtsutna u svim
svadjama ili nesuglasicama. Štaviše, i kada su
svi pokušavali da je izbegnu, nalazilaje naĉin da
stvara nesuglasice, i potpaljuje strasti i mrţnju,
kako medju bogovima, tako i medju Ijudima.
Dogadjaj koji je najbolje predstavlja i opisuje,
svakako je sluĉaj koji je poznat kao Eridina
jabuka razdora, koji je bio i jedan od uzroka
trojanskog rata.
Eridina deca su bila Pono, Leta, Limo, Ork,
Ate (boginja konfuzije), Mahe, Fonos,
Pseudos i sve ono što Ijudima ĉini zlo. Dakle,
sve ono što poĉinje nadmetanjem i ţeljom za
borbu.
Heba. Samo njeno ime znaĉi mladost, i
oznaĉava istovremeno sreću i lepotu, koje prate
ovaj period Ijudskog ţivota. Bila je ćerka Zeusa
i Here, i sluţila je bogove nektarom. Kada je
Herakle primljen na Olimp oţenio se sa njom.
Pito. Kćerka Okeanova, Afroditina prijateljica i
pomoćnica, nagovarala je svojim reĉima mlade
devojke da prebrode deviĉanske dileme, kako bi
se predale ĉarima Ijubavi.
Tiha. Ona je bila boginja bez mitološkog
sadrţaja, oliĉenje apstraktnog pojma sreće.
Hati (Ati), što znaĉi zlo, bila je oliĉenje
konfuzije.
Lite. Zeusove ćerke koje su ispravljale sva zla
koja je Ati nanosila.
Hibra je predstavIjala oliĉenje arogancije.
Nemesa. Boginja koja je donosila odmor
bogovima i Ijudima, darivajući im zaborav i
odmor.
Tanat (Tanatos), Hipnosov brat, predstavljao
je boţanstvo koje je ĉesto poistovećivano sa
Hadom, Harontom i pratiocem duša,
Hermesom. Jedini koji je uspeo da prevari
Tanatosa, bio je Sisif.
Ananga je zapravo bifa oliĉenje sile i moći, koja
je ĉinila obavezujućim odluke Moire. Smatra se
mudrim boţanstvom i prema Orfejevoj teoriji o
radjanju bogova, ona je zajedno sa svojom
sestrom Adrastejom bila odgojiteljica Zeusa.
Kod tragiĉara, ona je predstavljala najmoćniju
silu i snagu, koju su i sami bogovi moraii da
postušaju.
Jakho je bog, koji je bio vodja redu posvećenih
u Eleusijske Misterije. Njegovo ime potiĉe od
uzvika vernika "iakhe" koji su koristili za vreme
procesije. Neki ga dovode u vezu sa Dionisom
(Bakhom), dok ga drugi smatraju sinom
Demetre.
Edip (Ojdip)
Edip, taj tragiĉni heroj, uĉesnik je mnogih
dogadjaja, o kojima je pisani trag saĉuvan do
današnjih danaa, zahvaljujući pre svega, trima
poznatim tragedijama. Poreklo vodi od Kadma,
prvog kralja Tebe. Pradeda mu je bio Polidor,
Kadmov sin, deda mu je bio Labdok, a otac Laj,
i svi su oni bili kraljevi Tebe.Laj se oţenio
Jokastom, koja je bila kći Menokeja, i
Kreontova sestra. No vreme je prolazilo a Laj i
Jokasta nikako da dobiju ţeljeno dete. Kao što je
bio obiĉaj, tada je zatraţio savet proroĉišta.
Odgovor proroĉišta glasio je, da će se roditi
dete, koje će Tebi doneti velike nevolje, koje će
njega ubiti, i oţeniti se rodjenom majkom.
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
46
Od tada je Laj poĉeo da izbegava svoju ţenu, i
nije joj se pribliţavao. Jokasta je medjutim
ţelela svoje dete više od bilo ĉega drugog, pa ga
je opila na nekoj proslavi i oni su zajedno
proveli noć. Od trenutka kada se Laj uverio da je
kraljica zatrudnela, on je razmišljao kako da se
oslobodi deteta, koje bi mu ugrozilo i ţivot i
zemlju. Samo što se dete rodilo, probušio mu je
stopala, koja je svezao alkama, koje je kroz rupe
provukao. Zatim je naredio jednom svom
vernom ĉobaninu da dete ostavi negde u šumi,
na Gori Kitajron, gde bi umrlo od gladi ili
hladnoće, ili bi ga pak, rastrgle divlje zveri.
Medjutim, ĉobanin se toliko saţalio nad
detetom koje je plakalo, da je, kada su tuda
prošli konjušari kralja Korinta, Poliba, njima dao
dete ne rekavši ništa o njegovom poreklu.
Konjušari su odveli dete Polibu i njegovoj ţeni,
koji su ga veoma rado prihvatili, jer oni sami
nisu imali dece. Kraljica Meropa dala mu je ime
Ojdipod (Ojdip), odnosno Edip što bi znaĉilo
onaj sa oteĉenim nogama, zbog toga što su
detetova stopala, na mestima koja je Laj
probušio, bila veoma oteĉena.
Edipova (Ojdipova) sudbina
Ipak, Ojdipu je bilo sudjeno da preţivi, da
poraste i postane snaţan i mudar mladić, koji je
Poliba i Meropu smatrao svojim roditeljima.
Njegovo poreklo je ostalo tajna, sve dok mu u
jednoj svadji, neko ko je hteo da ga uvredi, nije
dobacio da je kopile, i da mu kraljevi Korinta
nisu pravi roditelji.
Ne mogavši od Poliba i Merope da sazna ništa
konkretno, krišom je pošao u Delfe, da bi se u
proroĉištu raspitao o svom poreklu. Proroĉište
nije dalo jasan odgovor, ali mu je reĉeno da mu
se sprema uţasna sudbina jer će jednog dana
ubiti svog oca i oţeniti se svojom majkom, te da
će on i njegovi naslednici, izazvati veliko zlo.
Ne saznavši od proroĉišta ništa odredjeno u vezi
svog porekla, i dalje je verovao da su mu
roditelji Polib i Meropa.Zbog toga je, da bi
spreĉio ostvarenje ovog proroĉanstva, odluĉio da
se ne vrati na Korint, već da luta iz jednog u
drugo mesto, ĉineći u medjuvremenu mnoga
herojska dela vredna divljenja.
Jednom prilikom, dok je prelazio preko Fokide,
u blizini raskrsnice od koje su vodila tri puta, na
uskom putu, naišao je na kola, sa pratnjom. Bio
je to Laj, koji je takodje krenuo ka Delfima, da
se raspita o sudbini svoga deteta, jer ga je muĉila
sumnja, da dete ipak nije mrtvo. Na tom mestu,
usled jednog nesporazuma koji je nastao, kada
su od mladića zatraţili da se skloni i oslobodi
put koĉiji, Edip se potukao sa putnicima,
ubijajući Laja i njegovu pratnju, sem jednog od
putnika, koji je uspeo da pobegne.
Edip na Tebanskom prestolu
U Tebi je Kreont, Jokastin brat, posle
Lajevog gubitka, zajedno sa Jokastom
preuzeo vlast. Medjutim, pre no što su i
saznali za Lajevu smrt, suoĉili su se sa zlom
sudbinom, koju im je namenila Sfinga.
To strašno ĉudovište, sedelo je na izlasku iz
grada, na jednoj steni, i od svih prolaznika
traţilo da odgonetnu njenu zagonetku. Nesretni
prolaznici nisu uspevali da nadju rešenje te
zagonetke, pa ih je Sfinga ubijala. Tada je
Kreont objavio, da će onaj koji uspešno reši
zagonetku i oslobodi Tebu jezivog ĉudovišta,
postati kralj i oţeniti se kraljicom Jokastom.
U medjuvremenu, Edip je, i dalje lutajući od
mesta do mesta, stigao i do Tebe. Saznao je sve
o Sfingi, te je odluĉio da i on pokuša da osvoji
obećanu nagradu. Zagonetka je glasila : Koje
ţivo biće, nekada ima ĉetiri noge, nekada dve,
katkad tri, a najslabije je kad ih ima najviše.
Edip je, suoĉivši se sa Sfingom odgovorio, da je
to biće ĉovek, jer kao dete puzi ĉetvoronoške,
ĉvrsto stoji na dvema nogama kao odrastao
ĉovek, i poštapa se u starosti. Nakon što je
Sfinga dobila taĉan odgovor, sama se ubila
bacivši se sa stene.
Kada se ta vest proĉula, zahvalni i presretni
Tebanci priredili su doĉek svom heroju, i predali
mu presto. Edip je postao kralj i oţenio se
Jokastom. Iz njihovog braka rodjeno je ĉetvoro
dece : Eteokle, Polinejk, Antigona, i Ismina.
Edipova vladavina je mirno tekla, sve dok
Tebom nije zavladala bolest, od koje su Ijudi
umirali, ne mogavši da spreĉe nesreću koja ih je
zadesila. Ne znajući šta drugo da preduzme,
kralj je poslao ţeninog brata Kreonta, da se u
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
47
proroĉištu raspita o uzrocima zla, i šta bi trebalo
da urade, kako bi Tebu spasili od smrti koja je
harala.
Odgovor proroĉišta bio je, da ukoliko ţele da
spasu zemlju, iz nje mora biti proteran Lajev
ubica. Zbog toga je Edip poĉeo da istraţuje, ne
bi li otkrio ubicu, obećavajući mnogo toga,
svakome ko bi mu pomogao da otkrije ubicu.
Najzad, ne mogavši da otkrije bilo šta, obratio se
proroku Tejresiji, koji mu je otkrio da je on sam,
Edip, osoba koju sve vreme traţi.
Odgovor koji je Tejresija dao, smatrao se
verodostojnim, jer je slepi prorok bio poznat i
priznat širom cele Grĉke. U poĉetku, Edip je
sumnjao u prorokovu priĉu, sumnjajući da se
moţda Kreon u to umešao, ţeleći da ga prevari.
Takodje, došao je na misao da ode do Korinta,
ali ga je u tome spreĉio strah od starog
proroĉanstva, da će ubiti oca i oţeniti se svojom
majkom.
Posle nekog vremena, iz Korinta je stigla vest o
Polibovoj smrti, i da narod ţeli da Edipa ustoliĉi
na presto. Ipak, Edip se plašio da se ne ispuni
drugi deo proroĉanstva, odnosno da se ne oţeni
rodjenom majkom. Tada ga je glasnik umirio,
kazavši mu da se nema ĉega bojati, jer mu Polib
nije bio pravi otac, i da ga je on samo uzeo, dok
je bio mali, od nekog Lajevog ĉobanina na Gori
Kitajrion, i doveo ga u svoju palatu, u Korint.
Kada je konaĉno, pronadjen i ĉobanin koji je
ostavio dete, i ispriĉao o oţiljcima na Edipovim
(Ojdipovim) nogama, njegovo poreklo je time
bilo nesumnjivo dokazano.
Tada je Edip konaĉno shvatio, da je zaista, već
ubio rodjenog oca, i da se već oţenio svojom
majkom. Kraljica Jokasta, ispunjena strahom i
bolom zbog sramnog dogadjaja koji su uĉinili,
povukla se u svoje odaje gde se obesila, a njen
sin i muţ, koji ju je ispratio, skinuo je sa njene
haljine zlatne kopĉe i njima iskopao svoje oĉi,
oslepevši zauvek. Zatraţio je od Kreonta da ga
protera iz zemlje, zamolivši ga da samo vodi
raĉuna o njegovim dvema ćerkama Antigoni i
Ismini. Antigona ga je, prilikom njegovog
odlaska, dosta dugo pratila.
Posle dugog i napornog puta, Edip je, kao
prosjak stigao na Atiku, u Kolon. Kada mu se
pribliţio smrtni ĉas, Kreont i Polinejk pokušali
su da ga nateraju da se vrati u Tebu. Ipak, Edip
je to odbio, ţeleći da ostane na Atici, gde ga je
primio gostoljubivi Tesej, i da tamo okonĉa svoj
ţivot, te da se tamo ostvari davno dato
proroĉanstvo, koje je predvidjalo mnogo dobra
onom gradu, u kojem Edip umre.
Edipova (Ojdipova) deca
Edipova deca Eteokle, Polinejk, Antigona i
Ismina, bila su opterećena prokletstvom
rodoskrvne veze svoga oca sa njihovom
majkom Jokastom, pa im je i sudbina bila
loša. Sinove je, šta više, prokleo i otac, jer se
prema njemu nisu dobro ophodili u poslednjim,
nesrećnim danima njegovog ţivota.U poĉetku su
Eteokle i Polinejk, Tebanski presto prepustili
svome ujaku Kreontu, no kasnije su se
predomislili, odluĉivši da oni preuzmu vlast u
svoje ruke i da vladaju naizmeniĉno. Nakon
nekog vremena, Eteokle je pokušao da zadrţi
vlast samo za sebe, pa su se braća posvadjala, i
Polinejk je napustio zemlju. Otišao je u Arg, u
kome je vladao kralj Adrast, oţenio se njegovom
ćerkom, a protiv svoje domovine organizovao je
pohod poznat pod imenom Sedmorica protiv
Tebe. Pohod je dobio naziv po tome što su
sedmorica vojskovodja predvodili vojsku, koja
je nameravala da osvoji Tebu, i vlast ponovo
vrati Polinejku. U borbi koja je nastala, branioci
grada su bili potuĉeni, a dva brata, u
medjusobnoj borbi smrtno raniše jedan
drugog.U ovom sudbinskom trenutku, veoma
vaţnu ulogu odigrala je odluĉna i hrabra
Antigona. Kreont je naredio da se Eteokle
sahrani sa duţnim poštovanjem i svim
poĉastima, dok je za Polinejka, zbog toga što je
vodio rat protiv svoje domovine, naredio da se
ne sahranjuje, već da se izloţi pticama
grabljivicama kao hrana, kako bi svima
predstavljao primer zasluţene kazne. Tada je
Antigona, ne obazirući se na kraljev ukaz, verna
boţijim i moralnim zakonima, koji su, kako je
sama rekla, neprikosnoveni, i niko ih ne moţe
promeniti, sama organizovala sahranu svoga
brata Polinejka. Kada su je ĉuvari uhvatili u
neposlušnosti, koju je ispoljila ne poštujući
kraljev ukaz, iako je bila verenica Hajmona,
Kreontovog sina, Kreont je naredio da je ţivu
sahrane. Antigona se, u ćeliji u kojoj je bila
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
48
zatvorena obesila. Zbog toga je i Hajmon, koji ju
je mnogo voleo, u svom bolu, sam sebi oduzeo
ţivot. Za mladju Isminu, govori se da ju je
zaklao Tidej, jedan od uĉesnika pohoda
Sedmorica protiv Tebe, kada ju je zatekao u
Ateninom hramu, na Ijubavnom sastanku sa
Periklimenom, Posejdonovim sinom koga je
volela. Smatra se da je Tideja tamo odvela sama
Atena, koja se razbesnela, saznavši za sastanak
zaljubljenih u njenom hramu, ali i zbog mrţnje
koju je osećala prema Posejdonovom sinu,
njenom velikom suparniku.
Dragoslav Srejović i Aleksandrina
Cermanović :2004.: „ Reĉnik
grĉke i rimske mitologije“; Srpska
knjiţevna zadruga; Beogad; 573
BELEFONT; ... Belefont je uz pomoć
bogova i svog krilatog konaj Pegaza
uspeo da jednim udarcen ubije Himeru.
..Vremenom je Belefont uvideo da je u
ţivotu zlo jaĉe od dobra i stoga se potpuno
otuĊio od ljudi. U svojoj melanhonliji sam je
lutao likijskim ravnicama, sumnjajući ne
samo u ljude već i u bogove.Zbog toga su ga
bogovi omrzli: oni su ispunili njegovo srce
takvom ohološću da se u njemu javila ţelja
da se sazna i da li bogovi uopšte postoje i
pobudila smelost da s Pegazom dospe do
njegoog prebivališta. Tada je poslednji put
pojahao Pegaza, jer je po Zevsovom nalogu,
boţanski konj zbacio smrtnika na zemlju, a
zatim sam odjezdio ocu bogova. Posle ovog
pada, Belefonte je ostao hrom i završio je
ţivot u dubokoj tuzi.“ ( D. Srejović/A.
Cermanović ; 2004; 78)
BRISEIDA: Ahilova najmiljia naloţnica,
zbog koje je došao u sukob sa
Agamnenomom. Pre nego što je Troja
osvojena, Ahil je poharao grad Lirnes, u
kome su, kao Apolonovi sveštenici, ţiveli
braća Bris i Hris. Brisova kći Briseida kojoj
je Ahil ubio braću i supruga Mineta, i
Hrisova kći Hriseida, pripale su Ahilu i
Agamnenonu kao ratni plen. Potroklo je
obećao Briseidida će Ahil posle osvajanja
Troje odvesti u Fitiju kao svoju suprugu.
Kad je Agamnenon bio prinuĊen da vrati
Hriseidu njenom ocu, on je od Ahila
preuzeo Briseidu, što je izazvalo ĉuveni
Ahilov gnev i uticalo na dalje borbe oko
Troje. Tek posle Patrokolove smrti ,
Agamnenon je Ahilu vratio Briseidu. Ona je
oplakivala Patrokla kao dobrog prijatelja i
ţrtvovala mu svoju kosu. Posle Ahilove
smrti, Neoptolem je našao Briseidu kao
vernu ĉuvaricu u Ahilovom šatoru i
poštovao je kao majku. ( D. Srejović/A.
Cermanović ; 2004; 83)
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
49
GORGONA: biće nakazne glave i
zastrašujućeg izgleda, koje stanuje u
Hadovim dvorima. Kasnije se priĉalo o tri
gorgone- Stena, Euraliji i Meduzi –
Forkovim i Ketinim kćerima, koje su ţivele
na krajnjem zapadu u vrtu bogova. Iako su
dve starije sestre bile besmrtne, a najmlaĊa ,
Meduza, snrtna, ipak se samo ona u
predanju naziva Gorgona. Priĉalo se da je
Gorgonu, kao i gigante, rodila Geja u Flegri
da bi se borila pritiv bogova.
Gleve gorgona bile su okruţene zmijama
upletenim u njihove kose; u ustima su imale
zube, sliĉne veprovim, kroz koje su plazile
svoj dugaĉak jezik, a ruke su im bile od
bronze. Imale su i krila , a pominju se
Gorgonine bronzane kovrdţe, od kojih je
jednu Atena dala Heraklu, a ovaj Steropi, da
pomioću nje otera neprijatelje iz Tegetone.
Gorgone su predstavljale opasnost ne samo
za smrtnike već i za bogove, jer je njegov
pogled sve ţivo pretvorio u kemen. Samo
jedan bog, Posejdon, zavoleo je Meduzu.
Da bi se objasnila ova veza, priĉalo se da je
Meduze nejpre bila ţena izuzetno lepe kose.
Nju je Atene preobrazila u nakazu , a njene
divne kose u zmije, ili zato šoto se hvalila da
je lepša od boginje ili što je zavela
Posejdona u Ateninom svetilištu. Meduzu je
ubio Persej po nalogu Polidekta , tiranina
sa Serifa, i to uz Ateninu i Hermesovu
pomoć. Pošto je Persej odsekao Meduzi
glavu, iz njenog trupa su iskoĉili su krilati
konj Pegaz i ĉovek sa zlatnim maĉem
Hrisaor , plodovi njene ljubavi s
Posejdonom. Samo zahvlajujući kapi
nevidljivki, Persej je uspeo da umakne
Meduzinim sestrama koje su ga progonile.
Dako je s Meduzinom glavom leteo preko
mora i Libijske pustinje, za njim su padale
kapi Meduzine krvi: na talasima mora one
su stvorile korale, a na pustinjskom pesku –
zmije otrovnice. Pošto je pomoću Meduzine
glave okamenio Atlanta, Fineja i Polidekta,
Persej je ovaj ovaj zastrašujući lik predao
Ateni, koja ga je stavila na svoj štitnik na
grudi. Priĉalo se da je Atena dala Erihtoniju
ili Asklepiju dve kapi Meduzine krvi, od
kojih je jedna donosila smrt, a druga ţivot.
Atena je pronašla frulu dok je duvanjem u
jednu cevĉicu podrţavala lelek Stene i
Eurelije za ubijenom sestrom. Kasnije je mit
o gorgonama racionalizovan. Priĉalo se da je
Meduza kraljica oblasti ok oTritzanskog
jezera u Libiji, koja je izgubila svoj ţivot i
svoje bogatstvo u borbi s Persejem. Pošto je
bila izuzetno lepa, Persej je njenu glavu
poneo i sahranio u Agru. Neki kaţu da je
ona bila hetera ĉija je lepota sve
okamenjivala. Drugi pripovedaju da su
gorgone ratoborni narod ţena koji su
Amazonke pokorile; pod voĊstvom Meduze
one su uspele da se oslobode, ali su ih
kasnije uništili Persej i Herakle.
U spekulacijama stiĉara, gorgone
personifikuju tri stupnja straha; onog akoji
parališe misao ( Steno), koĉi celo telo (
Eurijala ) i zaslepljuje oĉo ( Meduza).
Persej, udruţen sa Atenom, oznaĉava
hrabrost povezanu s mudrošću, koja
savlaĊuje svaki strah.“ ( D. Srejović/A.
Cermanović ; 2004; 97,98)
Željko Lj. Krstić SVITAC, maj 2015
1