Projekt MAJSTOR
Transcript of Projekt MAJSTOR
Marina Zajčić, odgojitelj savjetnik
Dječji vrtić „Ivanić Grad“, Ivanić-Grad
Skupina „Dabrići“ (djeca u dobi od 2 do 3 godine)
PROJEKTI U JASLICAMA
„MAJSTOR“
Socijalni kontekst dječjeg vrtića uz djecu, odgajatelje i roditelje čine i ostali zaposlenici vrtića
kao što su kuharice, spremačice, osoblje računovodstva, ekonom, domar i drugi. Njihov stav i
pristup djetetu važan je dio općeg ozračja vrtića. Njihovu prisutnost i rad u vrtiću djeca i te
kako zapažaju. Osobito se tu ističe domar koji u svom radu koristi djeci jako zanimljive alate.
Zvuk kosilice – traktora prepoznaju i djeca u najmanjim jaslicama te žure prema prozoru da bi
vidjeli „ stričeka kako kosi“.
Tako se u dječjem vrtiću „Ivanić Grad“ dogodilo da je domar popravljao posudicu za sapun i
pri tom koristio bušilicu. Zvuk i vibracije bušilice čula su i djeca skupine „Dabrići“ (2-3
godine) koja su se za to vrijeme igrala u dvorani. Neobičan zvuk prekinuo je svaku igru.
Djeca su htjela saznati što je to. Ušavši u kupaonu ugledali su „stričeka Žarka“ kako radi
bušilicom. Dvoje djece se uplašilo, ali kod većine se probudila velika znatiželja za to što
domar radi, a posebno za torbu s alatom. Nakon tog prvog susreta s domarom zapazile smo da
se djeca igraju majstora koristeći ona pomagala koja su im tog trena dostupna, a u svojoj igri
im mogu dati ulogu alata. Tako su:
… rukavice iz scenskog kutića postale rukavice za rad …
… kocke su postale bušilice i čekići, kotačići iz kutića kuhinje brusilice za zid.
TIJEK PROJEKTA
Uočivši ovaj interes djece odlučile smo ga podržati kako bi:
Omogućile stjecanje novih znanja o radu ljudi i korištenju alata
Zadovoljile dječji interes za temu rada i majstora te podržale simboličku igru koja se
javlja u ovoj dobi
Smanjile strah od jakih zvukova koji se javio kod neke djece
Projekt smo započele razgovorima s djecom za vrijeme njihove igre kako bi saznale čega se
igraju, što o navedenoj temi znaju te što bi željeli raditi, igrati se, saznati. Na pitanje „Što
radite? Odgovarali su slijedeće:
„ Radimo.“, „Popravljamo. Radimo.“, „ Mi radimo. Ja sam majstor.“ „Popravljamo“.
Čuvši razgovor približila su se i druga djeca. Odgojitelj produbljuje razgovor pitanjem „ Što
radi majstor?“, a djeca odgovaraju: „Popravlja zid.“, „ Lupa s čekićem.“, „Buši s bušilicom.“,
„Gradi.“, „S dizalicom dižu.“, „Rade. S bušilicom.“, „ Popravljaju auto i traktor.“
Razgovor se nastavlja: “ Kako to rade? Čime?“ - „ Uzme pilu i pili.“, „Popravlja s čekićem.“,
„Ovak' lupa čekićem!“… „Gdje rade majstori?“ - „ U radionici (jonici)“, „ U vrtiću.“…. i
naposljetku: „Tko je majstor?“ - „ Ja sam majstor.“, „ Striček Žarko!“.
Odgajatelj: „Hoćemo li pozvati Žarka k nama da vidimo što ima odjeveno i s čime radi?
Uslijedio je odgovor pun oduševljenja: „Daaaaaaaa!“
Uslijedio je posjet domara Žarka skupini.
Djeca su zapazila čime majstor radi. Posebno zanimljivi bili su alati: čekić, bušilica, pila,
čavlići, metar... Djecu je oduševilo što su radili s pravim alatom i zajedno s domarom izradili
kućicu za ptice. Djeca koja su se uplašila domara i bušilice promatrala su iz daljine no tokom
posjeta prišli su bliže i zainteresirano promatrali. Slijedeći korak bilo je formiranje kutića
majstora u sobi. Obavijestile smo roditelje o našem projektu i zamolile ih da se uključe u
izradu i opremanje kutića majstora.
Uz pomoč roditelja formirali smo kutić majstora u kojem smo nudili razne poticaje: plastični i
mali drveni alat koji je djeci bio stalno dostupan, radničke kacige, razne konstrukcije s
vijcima i maticama, daske i kartonske kutije s otvorima i plastičnim čavlićima i plutenim
čepovima za zabijanje, magnetnu ploču s slovima i magnetima u bojama, papirnate daske,
papirnate kutije, stiropor i druge materijale. Svakodnevno se odvijala bogata simbolička igra u
kojoj su naši mali majstori uživali.
Dogodilo se i da su dječaci tjerali djevojčice iz kutića govoreći: „ Cure ti ne mogu biti
majstori. Cure idu u školu i čuvaju bebe. Dečki ne idu u školu. Dečki popravljaju.“, „ Ti nisi
majstor! Ti si curica! Bježi! Iš!„
Kako bismo potaknuli razmišljanje o ovom problemu zamolili smo našu tetu Sanju koja radi
na poslovima ekonoma i domara da pokaže djeci kako i ona vozi traktor kosilicu. Gledajući
ženskog majstora djeca su se sjetila da i njihove mame kod kuće kose travu. Ovu dilemu na
kraju je razriješila djevojčica Petra kada je u vrtić donijela cijeli komplet alata koji je svima
podjelila i vrlo vrijedno radila baš ako prava majstorica. Ponovo smo pitali dječake mogu li
djevojčice biti majstori i sada je odgovor bio : „Mogu.“
Tokom igre bilo je dosta sukoba oko pila i čekića osobito za najveći čekić i najveću pilu. Ovu
situaciju koristili smo za razvijanje socijalnih vještina, a osobito potrebe da pitaju ako nešto
žele, da pričekaju, te smo razvijali spremnost da podijele igračke. Činjenica da je većina djece
nešto donijela olakšala je ovo učenje. Tokom slijedećih dana djeca su dolazeći u vrtić
svakodnevno izvještavala o tome da su vani vidjeli stričeka Žarka. Njegova radionica nalazi
se pored ulaza u dvorište pa su se kontakti između djece, domara i roditelja nastavili. Tako
smo odlučili posjetiti Žarka u njegovoj radionici. Tamo smo vidjeli puno alata, dasaka, cijevi,
a djeci se najviše svidio traktor – kosilica. Djeca su isprobala kako je to voziti veliki traktor.
Želju za radom i pomaganjem poticale smo tokom svih aktivnosti te stalno isticale svijest o
potrebi zajedničkog rada i pospremanja igračaka poslije igre.Pomoć djece pri pospremanju
krevetića dobila je i naša teta Biba !
O tijeku našeg projekta ponovo smo izvjestili roditelje te im rekli što djeca žele.Ubrzo smo
dobili kod kuće izrađene pile i čekiće. Interes za igru majstora bio je još veći baš kao i buka u
našoj sobi. Dolaskom toplijeg vremena kutić majstora preselile smo na terasu.
U projekt se željelo uključiti sve više roditelja pa smo organizirali druženje gdje su roditelji
kod kuće djelomično izradili sprave, igračke, alate te ih zajedno s djecom postavili na naše
igralište. Druženju je prisustvovalo četrdeset troje djece, roditelja i ostalih članova obitelji.
Evaluacija projekta:
Iako su djeca u dobi 2 – 3 godine ograničenih verbalnih sposobnosti trudili smo se saznati
njihove interese promatrajući igru, saznati što žele slušajući njihove odgovore te nudeći
materijale koji omogućuju aktivno sudjelovanje djeteta – učenje čineći. Kako s obzirom na
dob djeca ne mogu dugoročno planirati svoje aktivnosti u smislu traženja odgovora na pitanja
ovaj projekt omogućio je djeci aktivno sudjelovanje na njihovoj razvojnoj razini. Kroz projekt
„Majstor“ djeca su razvijala:
Spoznaju : proširivali su znanja o radu ljudi i korištenju alata
Socijalne vještine: verbaliziranje svojih želja, uočavanje želja i potreba drugih, odgode
zadovoljenja želja – vještinu čekanja, pomaganje i primanje pomoći, ublažavanje
straha od jakih zvukova, suradnja s drugim djetetom i dijeljenje igračaka
Motoriku : razvijali su finu motoriku ruke i šake u baratanju alatima
Kreativnost: razvijali su stvaralačku igru, koristili su neoblikovane materijale
Govor : bogatili su riječnik novim riječima: pilimo, zabijamo, mjerimo, bušimo, alat,
majstor…; razvijali su dijaloški govor u dogovoru o dijeljenju igračaka, alata,
obraćanju odrasloj osobi kada nešto žele
Sliku o sebi: osvijestili su da su njihova mišljenja važna, da su uspješni u aktivnostima
Samostalnost: da je važno pospremati igračke i da pri tome zajedno rade i pomažu
jedni drugima
„Kvalitetno okruženje za odgoj i učenje unutar određene odgojno – obrazovne skupine
ustanove za rani i predškolski odgoj reflektira suvremeno shvaćanje djeteta (djeteta kao
cjelovitog bića, subjekta vlastita odgoja i obrazovanja, aktivnog, znatiželjnoga, inteligentnoga
i kompetentnoga socijalnog bića koje ima svoju kulturu, svoje potrebe i prava). Ono
podrazumjeva kvalitetu uvjeta u kojima dijete ima priliku ostvarivati raznovrsne interakcije sa
svojim materijalnim i društvenim okruženjem te tako stjecati raznolika kvalitetna iskustva i
razvijati različite kompetencije.“ (Priručnik za samovrednovanje ustanova ranog i
predškolskog odgoja i obrazovanja, 2012., 22).
Kad kažemo da kulturu ustanove čine svi zaposlenici jednog vrtića pri tome mislimo i na one
drage ljude poput tete kuharice, tete spremačice, domara i drugih koji svojim svakodnevnim
kontaktima sa djecom doprinose onom pozitivnom ozračju, u kojem se svako dijete, ali i
roditelj osjeća ugodno i dobrodošlo. Podržavši interes djece tokom projekta „Majstor“
ostvarili smo partnerstvo između odgajatelja - domara - roditelja - djece u zajedničkom
nastojanju da vrtić bude mjesto zajedničkog življenja, razvoja i napretka svakog djeteta.
Literatura:
1. Grupa autora (2012): Priručnik za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja. Zagreb, Nacionalni sentar za vanjsko vrednovanje obrazovanja,
2. Slunjski, E. (2006). Stvaranje predškolskog kurikuluma u vrtiću - organizaciji koja
uči. Čakovec: Visoka učiteljska škola, Zagreb: Mali profesor.
3. Slunjski, E. (2001): Integrirani predškolski kurikulum: rad djece na projektima.
Zagreb: Mali profesor.