PROJEKAT: FINALIZAIJA STUDIJE ZAŠTITE PODRUČJA … · JPNPCG JP Nacionalni Parkovi PZP Privatno...

1

EUROPEAID/132633/C/SER/MULTI FRAMEWORK CONTRACT BENEFICIARIES – LOT N°6 – ENVIRONMENT - REQUEST 2016/379589– VERZIJA 1

PROJEKAT: FINALIZACIJA STUDIJE ZAŠTITE PODRUČJA ULCINJSKE

SOLANE

STUDIJA ZAŠTITE ZA PODRUČJE ULCINJSKE SOLANE - NACRT

Studiju pripremili: Andrej Sovinc, Davorin Tome, Michael Hosek

13. septembar 2017. godine

A Project implemented by This Project is funded by The

European Union

2

Sadržaj ovoj izvještaja je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove

Evropske unije.

3

Ulcinjska solana, Jezero 1 fotografija: D. Tome

4

Spisak skraćenica

CZIP Centar za zastitu i proucavanje ptica Crne Gore

DEG Njemačko društvo za investicije i razvoj

DEU Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori

EK Evropska komisija

EN Ugrožena (Crvena lista IUCN )

AZZŽS Agencija za zaštitu životne sredine

EU Evropska unija

GIS Geografski informacioni sistem

IBA Područja od međunarodnog značaja za boravak ptica

ICCA Područja očuvana zalaganjem autohtonih naroda i zajednica

IPA Instrument za pretpristupnu pomoć

IUCN Međunarodna unija za zaštitu prirode

IWC Međunarodni popis vodenih ptica

ME Ministarstvo ekonomije

MF Ministarstvo finansija

NVO nevladine organizacije

NT Skoro ugrožena ( Crvena lista IUCN)

MORT Ministarstvo održivog razvoja i turizma

ZP Zaštićeno područje

JPNPCG JP Nacionalni Parkovi

PZP Privatno zaštićeno područje

PUP Prostorni plan Opštine Ulcinj

RAPPA< Brza procjena i prioriteti upravljanja zaštićenim područjem

SPEC Vrste od evropskog značaja za zaštitu

TBA U najavi

PZ Projektni zadatak

SCI Područja od posebnog značaja za Zajednicu

SDF Standardni formular za podatke

SPA Područja posebne zaštite

SWOT Analiza snaga, slabosti, prilika, prijetnji

OU Opština Ulcinj

PDV Porez na dodatu vrijednost

VU Ranjive (Crvena lista IUCN)

YTD Do današnjeg datuma

5

Sadržaj

Rezime ......................................................................................................................................... 9

1. Uvod ............................................................................................................................... 17

2. Zakonodavne i sektorske osnove za proglašavanje zaštićenog područja ............................ 19

2.1. Zaštita prirode ....................................................................................................................... 19

2.2. Prostorno planiranje .............................................................................................................. 20

2.3. Turizam .................................................................................................................................. 23

3.1.1. Strateški dokumenti razvoja turizma Crne Gore i Ulcinja ..................................................... 23

2.4. Ključni koraci u procesu pripreme Studije zaštite područja Ulcinjske solane ......................... 25

3. Opis prirodnih, vještačkih i predionih odlika Ulcinjske solane ........................................... 28

3.1. Istorija područja..................................................................................................................... 29

3.2. Klimatske i meteorološke karakteristike ............................................................................... 31

3.2.1. Padavine ................................................................................................................................ 32

3.2.2. Temperatura vazduha ........................................................................................................... 32

3.2.3. Vjetrovi .................................................................................................................................. 33

3.2.4. Vlažnost vazduha ................................................................................................................... 34

3.2.5. Oblačnost ............................................................................................................................... 34

3.2.6. Meteorološki uslovi u 2016. i 2017. godini ........................................................................... 35

4. Karakteristike i vrijednosti biodiverziteta ......................................................................... 36

4.1. Flora i vegetacija .................................................................................................................... 36

4.1.1. Sastav biljaka iz bazena za kristalizaciju ................................................................................ 36

4.1.2. So u zemljištu - uticaj na vegetaciju ...................................................................................... 38

4.1.3. Raznovrsnost biljnih vrsta ..................................................................................................... 39

4.2. Ptice ....................................................................................................................................... 48

4.2.1. Karakteristike ......................................................................................................................... 48

4.2.2. Česte / brojne ptice (60 vrsta) ............................................................................................... 50

4.2.3. Rijetke ptice (69 vrsta) ........................................................................................................... 52

4.2.4. Ptice koje povremeno posjećuju ovu oblast (46 vrsta) ......................................................... 54

4.2.5. Vrijednosti ............................................................................................................................. 55

4.3. Ostali kičmenjaci .................................................................................................................... 83

4.3.1. Sisari ...................................................................................................................................... 83

4.3.2. Gmizavci i vodozemci ............................................................................................................ 83

4.3.3. Ribe ........................................................................................................................................ 84

4.4. Vodeni beskičmenjaci ............................................................................................................ 85

4.5. Kopneni beskičmenjaci .......................................................................................................... 88

6

4.6. Vrijednosti predjela ............................................................................................................... 89

5. Stanje prirode ................................................................................................................. 90

5.1. Promjene u biodiverzitetu ..................................................................................................... 90

5.1.1. Vegetacija .............................................................................................................................. 90

5.1.2. Ptice gnjezdarice .................................................................................................................... 91

5.1.3. Ptice zimovalice ..................................................................................................................... 97

5.1.4. Vodeni beskičmenjaci .......................................................................................................... 100

5.2. Trenutni status Ulcinjske solane na međunarodnom nivou ............................................... 101

5.2.1. Emerald područje “Velika Plaža i Ulcinjska solana” Emerald Site ‘Velka Plaza and Ulcinjska

solana’ 101

5.2.2. Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica i biodiverzitet “Ulcinjska solana” .. 102

5.3. Određenje Ramsarskog područja u Ulcinjskoj solani .......................................................... 102

5.4. Standardni obrazac (SDF) za buduća područja Nature 2000 ............................................... 105

6. Stanje resursa i procjena njihove valorizacije .................................................................. 110

6.1. So ......................................................................................................................................... 110

6.2. Peloid ................................................................................................................................... 111

6.3. Voda ..................................................................................................................................... 111

6.4. Ekosistemske usluge ............................................................................................................ 117

6.4.1. Procijenjeno područje ......................................................................................................... 117

6.4.2. Ekosistemska vrijednost prenosa koristi ............................................................................. 118

6.4.3. Scenariji za procjenu ekosistemskih koristi ......................................................................... 120

6.4.4. Socijalno rangiranje ekosistemskih koristi .......................................................................... 122

6.4.5. Promjena ekosistemskih koristi po scenarijima .................................................................. 124

6.4.6. Rezultati i preporuke ........................................................................................................... 125

7. Kartografska prikaz raspodjela najznačajnijih staništa i rasprostranjenosti najznačajnijih

vrsta .........................................................................................................................................127

7.1. Vegetacija ............................................................................................................................ 127

7.2. Ptice ..................................................................................................................................... 129

8. Mišljenja u pogledu stavljanja Ulcinjske solane pod zaštitu ............................................. 132

9. Prijedlog kategorije, vid i zona zaštite ................................................................................ 134

9.1. Kategorija budućeg zaštićenog područja ............................................................................ 134

9.1.1. Opcija 0: Zaštićeno područje kategorije III (IUCN) .............................................................. 135

9.1.2. Opcija 1: Zaštićeno područje kategorije IV (IUCN) .............................................................. 136

9.1.3. Opcija 2: Zaštićeno područje kategorije V (IUCN) ............................................................... 137

9.2. Zoniranje .............................................................................................................................. 138

10. Granice zaštićenog područja ........................................................................................... 141

7

11. Koncept zaštite............................................................................................................... 143

11.1. Prijetnje ............................................................................................................................... 143

11.2. Opcija A: Obnavljanje proizvodnje soli i upravljanje parkom ............................................... 146

11.2.1. Proizvodnja soli u svijetu ..................................................................................................... 146

11.2.2. Opis procesa proizvodnje soli u Ulcinjskoj solani ................................................................ 147

11.2.3. Proizvodnja „sirove“ soli – sezonska proizvodnja ............................................................... 147

11.2.4. Prerada “sirove soli” u pogonu rafinerije ............................................................................ 148

11.2.5. „Berba“ soli .......................................................................................................................... 148

11.2.6. Finalni proizvod ................................................................................................................... 150

11.2.7. Investicije u proces proizvodnje i prerade – opis osnovnih komponenti ............................ 152

11.2.8. Pod-scenariji za Opciju A (investicije i toškovi) ................................................................... 155

11.3. Opcija B: uspostavljanje zaštićenog područja kojim se aktivno upravlja u svrhu očuvanja

biodiverziteta uz proizvodnju soli samo u demonstrativne svrhe ...................................................... 157

11.4. Operativni troškovi za Opciju A ............................................................................................ 158

11.4.1. Operativni troškovi obnove proizvodnje soli za polugotovi proizvod (so za održavanje

puteva) i osnovnog upravljanja zaštićenim područjem (podscenario 1a) ...................................... 158

11.4.2. Operativni troškovi obnove proizvodnje soli i izrada finalnog proizvoda (so namijenjena

ishrani ljudi) i osnovnog upravljanja zaštićenim područjem (pod-scenario 1b) ............................. 159

11.4.3. Operativni troškovi samo za ograničenju proizvodnju soli za polu-gotovi proizvod na

ograničenom području i troškovi osnovnog upravljanja zaštićenim područjem (pod-scenario 1c) 160

11.5. Operativni troškovi za Opciju B ........................................................................................... 160

11.6. Godišnji operativni troškovi za Opciju A .............................................................................. 162

11.7. Analiza tržišta soli sa procjenom godišnjih troškova proizvodnje soli ................................ 163

11.7.1. Analiza tržišta soli ................................................................................................................ 163

11.7.2. Opcija A, pod-scenario 1a: Poluproizvod – so za puteve .................................................... 165

11.7.3. Opcija A, pod-scenario 1b: so kao finalni proizvod (za ishranu) ......................................... 168

11.7.4. Opcija A, pod-scenario 1c: djelimična proizvodnja soli – solni cvijet .................................. 169

11.8. Vizija za posjete i povećanje vrijednosti prirode područja Ulcinjske solane ....................... 171

12. Upravljanje područjem ................................................................................................... 178

12.1. Definicija optimalnog modela upravljanja i rukovođenja ................................................... 178

12.2. Model optimalnog upravljanje zaštićenim područjem Ulcinjske solane ............................. 179

12.3. Predloženi optimalni model upravljanja i kategorija zaštićenog područja ......................... 181

12.4. Ključni programi u upravljanju Ulcinjskom solanom kao zaštićenim područjem ................ 184

12.4.1. Upravljanje vodnim režimom .............................................................................................. 184

12.4.2. Održavanje nasipa i druge infrastrukture ............................................................................ 185

12.4.3. Vještačka ostrva za ptice ..................................................................................................... 186

12.4.4. Ograničen pristup ................................................................................................................ 188

8

12.4.5. Doprinos održivom korišćenju prirodnih resursa i koristi za lokalne zajednice .................. 188

12.4.6. Proizvodnja soli.................................................................................................................... 189

12.4.7. Ispaša ................................................................................................................................... 190

12.4.8. Turizam i posjete ................................................................................................................. 190

12.4.9. Lov ....................................................................................................................................... 192

13. Posljedice usvajanja akta o proglašenju zaštićenog područja ........................................... 196

13.1. Prava vlasništva nad zemljištem .......................................................................................... 197

13.2. Spor oko prava vlasništva nad zemljištem u Ulcinskoj solani.............................................. 199

13.3. Finansiranje zaštićenog područja ........................................................................................ 200

14. Literatura ....................................................................................................................... 203

15. Prilog 1 ................................................................................................................................ 206

9

Rezime

Ulcinjska solana se nalazi na krajnjem jugu Crne Gore i zauzima oko 14.5 km2 slanih bazena

(ukupna površina područja je 1,477 hektara). Solana je 1 km vazdušne linije udaljena od grada

Ulcinja i isto toliko od granice sa Albanijom.

Ulcinjska solana je smještena na mjestu nekadašnje lagune i močvare smještene u delti

Bojane. Radovi na melioraciji su započeti 1913. godine. Tada se močvara povezala sa morem

kanalom Port Milena i ogradila od Bojane nasipom. U 1920. godini donešena je odluka se

počne sa osnivanjem solane u Ulcinju. Solana je izgrađena 1934. godine a prva berba soli je

realizovana 1935. godine. Ulcinjska solana je uzeta od mora i predstavlja "kulturnu lagunu" i

vještački predio. Ona je okružena kanalom koji drenira okolne močvare i “knete”, ne

dozvoljavajući da se njihova voda miješa sa solanskom. Kanali odvode vodu u kanal Port

Milena, a zatim u more.

Tehnološki proces proizvodnje je unapređen 1970. godine sa izgradnjom rafinerije uz pokušaj

da se proširi proizvodnja, kako širenjem teritorije solane tako i uvođenjem industrijske

proizvodnje na osnovu mehaničkih principa termo-kompresije koji su primjenjivani između

1984. i 1994. godine. Godišnja proizvodnja soli prije navedenih pokušaja širenja proizvodnje (u

periodu 1935 do 1983.) zavisila je u velikoj mjeri od vremenskih uslova i organizacije rada;

1952. godine proizvedeno je maksimalno 41.240 tona soli. Kombinacija ručnog branja soli i

industrijske proizvodnje soli u novoizgrađenom postojenju u periodu od 1984. do 1994.

godine rezultirala je maksimalnom godišnjom proizvodnjom od 59.353 tona soli. Za razliku od

toga, proizvodnja u posljednjih nekoliko godina proizvodnje (2003. do 2013.) bila je drastično

niža i dostizala je prosjeku samo oko 17.000 tona godišnje.

Područje Ulcinjske solane je područje sa veoma toplim ljetnjim periodima, umjerenim

jesenjim i proljećnim periodima i blagim zimama sa temperaturama koje se rijetko spuštaju

ispod nule. U prosjeku najviše padavina zabilježeno je u jesenjem i zimskom periodu dok su

ljeta pretežno suva. Količina padavina može značajno da varira iz godine u godinu pa i tokom

jedne godine. Snažne pumpe su od suštinskog značaja za osiguravanje stalnog nivoa vode u

bazenima što pomaže da se održi ekološki karakter područja. Obustavljena proizvodnja soli i

posljedične promjene u upravljanju vodama izazvalo je promjene u salinitetu vode, vodnom

režimu kao i promjenama u biodiverzitetu.

Projekat je sakupio podatke o 201 taksonomskoj kategoriji biljaka prisutnih na području

solane, ali ova lista je daleko od toga da bude sveobuhvatna. Na području Ulcinjske solane

registrovane su tri vrste staništa na osnovu sastava različitih halofitnih vrsta iz Aneksa I

Direktive o staništima EU, što ukazuje na njihov značaj na nivou Evropske unije. Tip staništa

obalne lagune koje karakteriše prisustvo vrste Ruppietea maritimae klasifikovano je kao

prioritetno stanište u Aneksu I Direktive o staništima EU. Ova vrsta je široko rasprostranjena u

mnogim bazenima, pretežno u bazenu Jezero 1 i Jezero 2, u kojima ima vode tokom cijele

godine. U vrijeme proizvodnje soli u bazenima za kristalizaciju nije bilo vegetacije. Danas,

odnosno pet godina kasnije, otprilike jedna trećina bazena prekrivena je vegetacijom. Bez

10

upravljanja (ili proizvodnje soli), ova sukcesija će nastaviti sve dok svi bazeni potpuno ne

zarastu, čime se gubi jedna od ključnih vrijednosti biodiverziteta ovog područja.

Na području Ulcinjske solane registrovano je oko 250 vrsta ptica, što je više od polovine vrsta

koje se redovno pojavljuju u EU. Među njima, 60 su brojne i/ili česte vrste ptica, 69 su rijetke

i/ili neredovne ali ipak važne vrste za ovo područje, dok su ostale povremeni i manje važni

posjetioci/gnjezdarice. Flamingo je tipična vodeća vrsta kojoj treba da se posveti najviše

pažnje u smislu očuvanja. Redovne i brojne gnjezdarice su vlastelice, noćni potrk, crvenogrli

zijavac, morski žalar, mala čigra i obična čigra. Za neke od njih solana predstavlja najvažnije

gnjezdilište u regionu. Mala bijela čaplja, čaplja kašikara, patuljasti kormoran, crvenonogi

sprudnik i crni sprudnik su važne vrste za ovo područje budući da su brojne i da su prisutne

tokom cijele godine, iako se ne gnijezde ili se gnjezde u malom broju i ne toliko redovno.

Ulcinjska solana je važno područje za ptice koje migriraju, posebno vodarice i patke.

Procjenjuje se da preko 100. 000 vodarica posjeti ovo područje u proljeće i jesen bar na jedan

dan zbog hrane i odmora. Tokom zime svakodnevno na ovom području prisutno je preko

15.000 ptica. Sve navedeno čini Ulcinjsku solanu područjem od međunarodnog značaja; štaviše,

imajući u vidu ove parametre, solana lako ispunjava kriterijume za uvrštavanje na Ramsarsku

listu.

Tokom posljednjih 15 godina došlo je do dramatične promjene u zajednici ptica izazvane

uglavnom obustavljanjem proizvodnje soli u 2013. godini i posljedničnim nedostatkom

upravljanja ovim područjem. Ptice gnjezdarice izložene su nepredvidljivim promjenama nivoa

vode tokom sezone parenja. U određenim godinama usljed povećanja padavina dolazi do

plavljenja gnjezda i uništavanja kolonija mladih ptica, dok u sušnim godinama kada sva voda iz

bazena ispari gnjezdilišta bivaju izložena predatorima. Postoji opasnost da flamingosi, mala

čigra i obična čigra prestanu da se gnjezde na ovom području. Tokom zime, broj ptica je u

većoj ili manjoj mjeri konstantan, ali uočene su značajne promjene kada je riječ o brojnosti

nekih vrsta ptica. U posljednjih nekoliko zima, broj pataka premašio je broj vodarica, što je

upravo suprotno od onoga što je nekad bilo. Tokom posljednjih pet zima broj patki baljoški

povećao se 30 puta, što je pokazatelj da se dijelovi koji su nekada bili plitki morski ili slani

vodni ekosistemi pretvaraju u duboka slatkovodna jezera. Ovo je najvjerovatnije posljedica

nedostatka upravljanja vodama i obustavljanjem proizvodnje soli, što je prouzrokovalo da nivo

vode tokom zime da bude veći a salinitet manji nego što je nekada bio.

Osim ptica, značaj ostalih kičmenjaka u ovom području je umjeren. Ograničavajući faktor za

sisare je vjerovatno nedostatak mjesta za skrivanje i razmnožavanje, za gmizavce to je

relativno mala površina koja je uvijek suva dok za vodozemce ograničavajući faktor predstavlja

nedostatak vode. Ribe mogu biti brojne. Njihov taksonomski sastav vjerovatno u velikoj mjeri

zavisi od ulivanja morske vode i susjednih rijeka.

Vode u Ulcinjskoj solani ispunjene su dvema vrstama malih račića iz grupe Amfipoda i

Izopoda. Njih nalazimo u velikom broju i mogu se smatrati ključnim vrstama za ovaj ekosistem -

oni su izvor hrane koji direktno ili indirektno utiče na sve druge životinje. S druge strane,

populacija salamurskih račića je nestala ili je njihov broj opao u tolikoj mjeri da se ne mogu

detektovati, moguće zbog nedostatka upravljanja vodnim režimom. Amfipodni i izopodni

11

račići mogu da prežive i da se reprodukuju u vodama različitog saliniteta, ali presušivanje

bazena utiče na njihov broj što negativno utiče na prisustvo svih drugih životinja.

Prema nalazima ovog izvještaja, Ulcinjska solana predstavlja područje biodiverziteta od

međunarodnog značaja. Ovo područje ispunjava 6 od 9 Ramsarskih kriterijuma i ima najmanje

11 vrsta ptica i tri vrste staništa što može da se navede kao kvalifikacija za uvrštavanje u

mrežu Natura 2000.

Međutim, mora se napomenuti da, obezbjeđivanje povoljnog statusa očuvanja vrsta i staništa

i ekološkog karaktera ove močvare od međunarodnog značaja, presudno zavisi od upravljanja

ovim područjem i održavanja odgovarajućih vodnih režima, koje mora brzo da se obnovi ili će

ovo područje izgubiti svoju vrijednost biodiverziteta.

Na osnovu transfera koristi, procjena ukupne ekonomske vrijednost na godišnjem nivou iznosi

5.842.016 eura. To znači da svake godine šire područje Ulcinjske solane od 9.969 hektara

ostvaruje redovan priliv sredstava od ekosistemskih usluga od skoro 6 miliona eura prema

ovoj prilično konzervativnoj procjeni. To je prosječna vrijednost benefita od ekosistema i

iznosi 586 EUR/ha. Procijenjena vrijednost zasniva se na različitim procjenama koristi od

ekosistemskih usluga za sve kategorije ekosistemskih usluga, uključujući i raspoloživost,

regulaciju i kulturne benefite. Procjena ukupne vrijednosti je minimalna i konzervativna

procjena, budući da primjenjena metoda za procjenu ekosistemskih usluga ne obuhvata

posebne lokalne pogodnosti.

Za potrebe odgovarajućeg zoniranja predlažemo da buduće zaštićeno područje solane bude

podijeljeno na četiri oblasti gdje svaka oblast ima drugačiju svrhu (vidi mapu ispod):

U prioritetnoj oblasti zaštite prirode (crvena linija) sve bi bilo podređeno zaštiti prirode.

Posebno u toku sezone gniježđenja a to znači zabranu ljudskih aktivnosti. Bazeni, nasipi i nivo

12

vode bi bili regulisani u skladu sa potrebama prirode. Ali i dalje se ovo područje može uveliko

koristiti za proizvodnju soli, t.j. bazeni mogu biti korišćeni za skupljanje vode i sl.

U prioritetnoj oblasti proizvodnje soli (žuta linija) sve bi bilo podređeno proizvodnji soli, ali

obzirom da bi to i dalje bilo zaštićeno područje, uvijek bi se razmatrao način proizvodnje soli u

skladu sa prirodom, posebno ako to ne bi iziskivalo dodatni trošak u proizvodnji i ako ne bi

značajno smanjilo količinu sakupljene soli. Bazeni, nasipi i nivo vode bi bili regulisani u skladu

sa potrebama proizvodnje soli.

U kombinovanoj oblasti zaštite prirode i proizvodnje soli (zelena linija) neće se primjenjivati

intezivni procesi proizvodnje soli (uglavnom proces evaporacije). Održavanje bazena, nasipa i

nivoa vode će uglavnom pratiti potrebe proizvodnje soli. U periodima kada se ne proizvodi so,

upravljaće se vodnim režimom i nivoima vode u skladu sa potrebama prirode. Tu će biti

određenih ograničenja u proizvodnji soli tokom sezone parenja od aprila do juna, ali u drugim

okolnostima biće vrlo malo ograničenja. Aktivnosti proizvodnje soli vidimo kao slične

aktivnosti u godinama kada se so proizvodila na ovom području. Vidimo veliki potencijal za

očuvanja prirode ove oblasti, posebno tokom migracije ptica i u zimskom periodu kada je

proizvodnja soli prirodno ograničena ili čak ne postoji.

U administrativnoj oblasti (plava linija) vjerovatno će biti (kao što je to bio slučaj ranije) mjesto

za upravne zgrade, skladišta, obrazovni prostor za posjetioce i sl. Ovdje bi bilo moguće

izgraditi i neke turističke objekte koji su prilagođeni prirodnom okruženju.

Za detaljno razgraničenje spoljnih granica područja, razmatrane su dvije opcije i u oba slučaja

granice grubo prate kanale koje okružuju područje solane. U obje opcije Izlazni dio kanala Port

Milena nije uvršten u buduće zaštićeno područje zbog svoje male vrednosti za biodiverzitet i

činjenice da ovo područje nije bilo predviđeno prostorno-planskom dokumentacijom kao dio

budućeg zaštićenog područja. Razlika između dvije opcije ogleda se u tome da prva opcija

prati katastarske podatke (granice parcela), dok druga opcija prati prirodne granice. Sa

aspekta očuvanja ne postoji značajna razlika između ove dvije opcije.

U cilju ocjene i utvrđivanja mogućih opcija kako bi se obezbijedili uslovi za biodiverzitet, i

istovremeno razmotrile eventualne socijalne i ekonomske koristi od opcija upravljanja za

održavanje ekološkog karaktera solane, sa regulacijom vodnog režima u ovom vještačkom

ekosistemu, razmatrane su dvije opcije (jedna sa tri pod-scenarija) u kontekstu ekoloških,

socijalnih i finansijskih aspekata.

Opcija a podrazumijeva potpuno ili djelomično obnavljanje procesa proizvodnje soli u kojem

dominiraju tri različita proizvoda: u pod-scenariju 1a osnovni proizvod je so za puteve (prema

principima proizvodnje u solani iz 2013. godine), u pod-scenariju 1b razmatrano je poboljšanje

procesa proizvodnje sa rafinerijom za proizvodnju jestive soli; oba navedena pod-scenarija se

baziraju na pretpostavci da so treba da se proizvodi u velikim količinama kako bi se izborilo sa

niskim cijenama finalnog proizvoda (so) i visoki troškovi proizvodnje što bi značilo obnavljanje

gotovo cijele teritorije solane. U pod-scenariju 1c potrebno je obnoviti samo jedan dio solane

za dobijanje novog proizvoda od soli (ali preostali dio će morati da se obnovi kako bi se ispunili

zahtjevi u pogledu biodiverziteta kroz regulaciju vodnog režima). Novi proizvod, odnosno solni

13

cvijet će biti ključni prodajni artikl. Sva tri pod-scenarija podržavaju zahtjeve koji se odnose na

očuvanje biodiverziteta i upravljanje zaštićenim područjem koje treba da se uspostavi.

14

Opcija b zasniva se na pretpostavci da će se ovim područjem upravljati kao zaštićenim

područjem gdje će se so proizvoditi u strogo ograničenoj oblasti i isključivo u promotivne i

edukativne svrhe.

U tabeli u nastavku prikazano je sljedeće: procjena investicija, godišnji operativni troškovi,

profit (samo od proizvodnje soli) i troškovi proizvodnje artikala za opcije/pod-scenarija.

Opcija a Opcija b

Pod-scenario 1a (so za puteve)

Pod-scenario 1b (jestiva so)

Pod-scenario 1c (solni cvijet)

Upravljanje parkom sa regulacijom vodnog režima

Početni troškovi ulaganja

7.000.000 10.500.000 4.000.000 3.000.000

Operativni troškovi (uklj. osnovno upravljanje za očuvanje biodiverziteta)

1.150.000 1.350.000 500.000 600.000

Procijenjena godišnja dobit (samo od proizvoda)

0 Do 150.000* Do 70.000* n.a.*

Troškovi proizvodnje po jedinici / očekivana tržišne cijena

40,23 €/t / 40 €/t 58,54 €/t / 100 €/t 0,1 €/kg / 30 €/kg * U dogledno vrijeme, projektovana dobit od posjeta mogla bi da dostigne između 175.000 i 350.000

eura godišnje.

Evidentno je da Opcija a/pod-scenario 1a nije profitabilna budući da je cijena ove vrste soli

izuzetno niska na tržištu, potražnja za ovim proizvodom je promjenjiva (blaže zime usljed

klimatskih promjena) a i potrebno je proizvesti i prodati velike količine ove soli. Troškovi

početnih ulaganja su takođe veoma visoki.

Opcija a/pod-scenarija 1b podrazumijeva potencijalno (malu) profitabilnu proizvodnju, ali ovaj

pod-model mora da se posmatra u kontekstu činjenice da su prethodno navedene cifre

predviđene za godišnju proizvodnju od 25.000 tona jestive soli. Ova količina prevazilazi

kapacitet solane u posljednjih 10 godina rada i iznad svega nije realistično očekivati da je

moguće prodati veliku količinu jestivog soli na zasićenom evropskom tržištu. U Crnoj Gori,

ukupna potrošnja svih vrsta soli, ne samo jestive soli, predstavlja samo 1/5 obračunate

godišnje proizvodnje). Ovo je u većoj mjeri razlog zbog kojeg oklijevamo da promovišemo ovaj

pod-scenario kao optimalno rješenje.

Čini se da bi dugoročno posmatrano najprikladnija opcija bila kombinacija modela a/pod-

scenario 1c i Opcije b. Razmatrajući ovaj koncept, sredstva potrebna za početna ulaganja u

infrastrukturu iznosila bi oko 4.000.000 eura. Operativni troškovi za proizvodnju novih, visoko

kvalitetnih proizvoda od soli na ograničenoj površini solane i troškovi upravljanja cijelim

područjem solane bi dostigli 1.100.000 eura/god, a očekuje se da bi u dogledno vrijeme ovaj

model mogao ostvariti prihod između 245.000 i 420.000 eura od prodaje proizvoda od soli i

posjeta parku i pratećim programima. Samo bi se veoma ograničene količine novog proizvoda

(solni cvijet) mogle potencijalno prodati na evropskom tržištu dok bi se broj posjetilaca na

području postepeno povećavao.

15

Što se tiče predložene kategorije zaštićenog područja u skladu sa međunarodnim

standardima, ukoliko se ekološki karakter područja održava kroz tradicionalnu proizvodnju soli

(opcija a), područje bi moglo da se uvrsti u IUCN zaštićeno područje kategorije V (zaštićeni

predio). Ukoliko bi se područjem upravljalo isključivo u svrhe očuvanja biodiverziteta kao

rezervat prirode (Opcija b), tada bi područje moglo da se uvrsti u IUCN zaštićeno područje

kategorije IV (upravljanje staništima/vrstama). U slučaju sprovođenja kombinacije Opcije

a/pod-scenario 1c i Opcije b, tada bi područje moglo da se uvrsti u IUCN zaštićeno područje

kategorije V (zaštićeni predio).

Što se tiče modela optimalnog upravljanja, ukoliko se primjeni Opcija a/pod-scenariji 1a i 1b

onda treba da se primjeni model koncesija prema kojem kompanija treba da ima pravo da

koristi prirodne resurse, proizvodi so i istovremeno upravlja zaštićenim područjem. Isto treba

sa se primjeni ukoliko se uspostavi kombinacija modela a/pod-scenaro 1c i Opcije b, ali u formi

zajedničkog upravljanja gdje kompanija koja je odgovorna za proizvodnju soli i javno preduzeće

za upravljanje zaštićenim područjem treba da zajedno snose odgovornost u procesima

donošenja odluka. Ukoliko se primjenjuje Opcija b, onda treba da se promoviše svaki oblik

javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem.

Kada je riječ o posljedicama usvajanja akta o proglašenju zaštićenog područja, Privredni sud

Crne Gore donio je zaključak da se sve radnje koje se odnose na uspostavljanje zaštićenog

područja ne mogu preduzimati bez saglasnosti suda i stečajnog upravnika. Ne smije se

zanemariti činjenica da se nad Solanom Bajo Sekulić AD u stečaju Ulcinj vodi stečajni postupak

i da su sve odluke u vezi sa pravima i imovinom dužnika sada u nadležnosti suda.

Očigledno je da pitanja prava vlasništva nad zemljištem i sporova oko ovih prava imaju daleko

najveći uticaj i posljedice za usvajanje akta o statusu zaštite područja Ulcinjske solane.

Razmatrane su i druge posljedice, a posebno finansijske koje su i prikazane su u smislu

početnih ulaganja i tekućih troškova.

Ključni nalazi

Ulcinjska solana je vještački i prirodni ekosistem, uspostavljen 1934. godine, i za

stvaranje i održavanje karaktera ovog područja potrebno je djelovanje kako prirode

tako i čovjeka

Biodiverzitet na području Ulcinjske solane ima nekoliko bioloških elemenata koji ga

čine jedinstvenim na nacionalnom i međunarodnom nivou.

Nedostatak odgovarajućeg upravljanja ovim područjem u posljednjih nekoliko godina

rezultiralo je zarastanjem područja, nestankom tipičnih slanih staništa, zimskim

poplavama koje pretvaraju ovo područje u duboka slatkovodna jezera, letnjim sušama

koje prouzrokuju isušivanje bazena i, kao konačan rezultat, dovelo je do ozbiljnog

pogoršanja biodiverziteta i predione vrijednosti područja.

Sve navedene promjene izazivaju dramatične promjene u sastavu i broju ptica

gnjezdarica, ptica koje migriraju i zimovalica, koje čine da ovo područje bude

područje od međunarodnog značaja.

Da bi se očuvala visoka vrijednost Ulcinjske solane neophodno je preduzeti hitne

mjere- označavanje područja kao zaštićeno područje (na nacionalnom nivou, i

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Highlight

16

međunarodnom kroz uvrštavanje na Ramsarsku listu) kojim treba da se adekvatno

upravlja, i gdje održivo korišćenje prirodnih resursa, a posebno tradicionalna

proizvodnja soli, nije u suprotnosti sa ciljevima očuvanja biodiverziteta.

Kako bi se osigurali uslovi za biodiverzitet i istovremeno razmotrila socijalna i

ekonomska pitanja, najprikladniji model za dugoročno upravljanje bi obuhvatio

proizvodnju novog proizvoda od soli, odnosno solnog cvijeta, na ograničenoj površini

uz sprovođenje mjera za očuvanje cjelokupnog područja.

Zaštićeno područje se najbolje definiše kao IUCN zaštićeno područje kategorije V

(zaštićeni predio) sa različitim zonama; jedan dio treba da bude koncipiran kao strogi

rezervat prirode u kojem su sve aktivnosti podređene ciljevima očuvanja, drugi dio u

kojem je primarna djelatnost proizvodnja soli, zatim dio gdje proizvodnja soli i

očuvanje prirode idu ruku pod ruku i na kraju mali dio u funkciji upravnih djelatnosti

Sve buduće radnje koje se odnose na uspostavljanje zaštićenog područja ne mogu se

preduzimati bez saglasnosti suda i stečajnog upravnika budući da su sve odluke u vezi

sa pravima i imovinom dužnika sada u nadležnosti suda. Rješenje spora oko vlasništva

zemljišta je suštinski korak ka očuvanju područja, njegovog biodiverziteta, kulturnih i

društvenih vrijednosti.

17

1. Uvod Zaštita prirode predstavlja izazov za zemlje koje žele da postanu članice Evropske unije. Osnivanje zaštićenog područja na nacionalnom nivou i potencijalne zaštite na međunarodnom nivou, u skladu sa relevantnim nacionalnim zakonodavstvom i relevantnim međunarodnim obavezama, predstavlja pravi izazov za sve zemlje, uključujući i Crnu Goru. Značaj Ulcinjske solane prevazilazi nacionalne granice u smislu biodiverziteta i takođe pejzažnih vrijednosti. Tradicionalna proizvodnja soli u ovoj oblasti koju je čovjek napravio doprinjelo je tome da ovo područje bude prepoznato kao nacionalni interes. Tokom proteklih nekoliko godina, zaštita Ulcinjske solane je u bila centru pažnje Vlade Crne Gore, Evropske komisije, Evropskog parlamenta, članica Evropske unije, i Sekretarijata za multilateralne sporazume u oblasti životne sredine. Agencija za zaštitu životne sredine pripremila je prvu Studiju zaštite na zahtjev opštine Ulcinj. Prema zakonskim odredbama navedenim u Zakonu o zaštiti prirode Crne Gore, odluka o stavljanju određenog područja pod zaštitom treba da se zasniva na studiji o zaštiti prirode određene oblasti koja se razmatra. Ova studija bi trebalo da pruži odgovore na većinu relevantnih aspekata utvrđivanja zaštite, uključujući opis i karakteristike prirodnih, predionih odlika i drugih vrijednosti, postojeće stanje resursa sa procjenom stanja lokacije, opis važnosti lokacije i predlog kategorije i zone zaštite, predlog koncepta upravljanja i održivog razvoja lokacije, posljedice koje će donošenjem akta o proglašenju zaštićenog područja proisteći, kao i orijentaciona finansijska sredstava za sprovođenje akta o proglašavanju zaštićenog prirodnog područja kao i druge elemente od značaja za stavljanje pod zaštitu prirodnog dobra. Međutim, Prva studija zaštite (2015) je pripremljena je u roku od samo nekoliko mjeseci na osnovu podataka istraživanja koja su već u određenoj mjeri zastarjela (podaci do 2003. godine), posebno kada je riječ o uslovima koja se brzo mijenjaju u solani kao posljedica napuštanja procesa proizvodnje soli. Razumljivo je da prva studija zaštite - s obzirom na kratko vrijeme na raspolaganju za pripremu iste, ograničenim resursima i podacima - ne može da na adekvatan način odgovori na određene ključne faktore koji određuju budućnost ovog područja. Ministarstvo održivog razvoja i turizma smatralo je da treba da zatraži pomoć od Evropske komisije da obezbijedi stručnu pomoć za finalizaciju studije i njeno usklađivanje sa pravnim tekovinama EU. Glavni problemi koji nisu mogli na adekvatan način da se riješe u prvoj studiji zaštite odnose se na: pravni spor oko vlasništva nad zemljištem (na kraju ovo pitanje može da se riješi samo putem sudova); pokazatelj finansijskih sredstava koja će biti potrebna za upravljanje ovim područjem; i, definicija najboljeg modela upravljanja koji može da se primjeni, imajući u vidu da je solana vještački ekosistem koji u potpunosti zavisi od ljudske aktivnosti. Opšti cilj projekta je uspostavljanje statusa zaštite Ulcinjske solane, na nacionalnom i međunarodnom nivou. Specifični cilj projekta je završetak Studije zaštite kako bi se osigurala pouzdana i stručna procjena vrijednosti biodiverziteta na području Ulcinjske solane, i identifikovale ekonomske aktivnosti, u skladu sa ekološkim karakterom područja, koje bi mogle da podrže proizvodnju soli i valorizaciju ekosistemskih usluga kroz turističke

18

djelatnosti zasnovane na prirodi, i da se ponudi odgovarajući model upravljanja kako bi Vlada mogla da obezbijedi ekološku i ekonomsku održivost ovog područja. Prva studija zaštite pružila je odličnu osnovu za neke segmente ove studije i veliki dio informacija iz navedene studije poslužilo je za izradu ovog dokumenta. Ovom prilikom autori predmetne studije zaštite žele da izraze zahvalnost autorima prethodne studije za njihov naporan rad. Željeli bismo da se zahvalimo predstavnicima Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) i Delegaciji EU u Crnoj Gori (Ugovorno tijelo) na njihovoj podršci. Ministarstvo održivog razvoja i turizma je odgovorno za pravilno tehničko sprovođenje projekta. Zahvaljujemo se takođe i Opštini Ulcinj na podršci i pružanju vrijednih informacija, kao i za obezbijeđivanje prostorija za održavanje radionice na kojoj su učestvovali zainteresovane strane na projektu. Pored toga, autori ove studije bi htjeli da izraze svoju zahvalnost nadzornim i stručnim tijelima, odnosno: Upravnom odboru projekta – kojim predsjedava MORT i koje nadgleda implementaciju projekta, pruža strateške pravce, obezbijeđuje transparentnost i saradnju između svih institucija uključenih u projekat, osigurava da rezultati i ciljevi projekta budu realizovani u skladu sa dinamičkim planom i vodi računa o tome da su postignuti rezultati u skladu sa očekivanim rezultatima; zatim Projektnom radnom timu koji se sastoji od stručnjaka iz MORT-a, AZZŽS-e, Nacionalnih parkova i drugih institucija koji podržava stručni tim u svim tehničkim pitanjima neophodnim za sprovođenje ugovora. Izvor podataka i informacija je omogućeno kroz efikasnu saradnju sljedećih institucija: Agencija za zaštitu životne sredine, JP Nacionalni parkovi, Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo finansija, JP Morsko dobro, CZIP - Centar za zaštitu i proučavanje ptica, EUROFOND , BirdLife International / Critical Ecosystem Partnership Fund, Martin Schneider-Jacoby AssociationEurofond, Lovačka društva (Lovačko Udruženje Ulcinj, NVO Šljuka), predstavnici lokalnih turističkih organizacija, Prirodnjački muzej Crne Gore i drugi. Ovaj projekat nije mogao biti realizovan bez ljubazne i stručne podrške navedenih institucija i njihovih predstavnika posvećenih projektnim aktivnostima. Autori su zahvalni Privrednom sudu Crne Gore za izjavu o stanju svojinsko-pravnih odnosa u Ulcinjskoj solani i Centru za zaštitu i proučavanje ptica za pružanje posebne pravne analize o stanju Ulcinjske solane koju je pripremio advokat Srđan Žarić (u Podgorici). Nekoliko stručnjaka je angažovano za elaboraciju određenih tema. Petar Glasnović je sproveo istraživanje flore i tipova vegetacije kao i mapiranje staništa u dijelovima predmetnog područja. Vasko Radović pripremio je ekonomsku analizu proizvodnje soli. David Vačkar sproveo je ocjenu ekosistemskih usluga na širem području solane.

19

2. Zakonodavne i sektorske osnove za proglašavanje zaštićenog područja

2.1. Zaštita prirode

U skladu sa članom 55 Zakona o zaštiti prirode (Službeni list Crna Gore 51 / 08, 21/09, 40/11

i 62/13), odluka da se područje proglasi zaštićenim prirodnim resursom usvaja jedinica

lokalne samouprave nakon pribavljenog mišljenja ministarstva nadležnog za poslove

poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i prethodne saglasnosti ministarstva nadležnog za

poslove prostornog planiranja i turizma.

Zakon o zaštiti prirode sadrži vrste zaštićenih prirodnih dobara (član 20) i kategorizaciju

zaštićenih područja (član 30). Zaštićenim prirodnim dobrima mogu se proglasiti djelovi

prirode izuzetnih vrijednosti, koji se odlikuju biološkom, geološkom, ekosistemskom i

predionom raznovrsnošću. Zaštićena prirodna dobra prema članu 20 su: 1) zaštićena

područja: strogi rezervat prirode, nacionalni park, posebni rezervat prirode, park prirode,

spomenik prirode i predio izuzetnih odlika; 2) područja ekološke mreže.

Prema članu 30 zaštićena područja i/ili njihovi djelovi razvrstavaju se u sljedeće kategorije:

zaštićeno područje kategorije Ia u koju spadaju strogo zaštićena područja izdvojena zbog

zaštite biodiverziteta i mogućih geoloških i geomorfoloških karakteristika; - zaštićeno

područje kategorije Ib u koju spadaju velika neizmijenjena ili vrlo malo izmijenjena zaštićena

područja; zaštićeno područje kategorije II u koju spadaju velika prirodna područja izdvojena

u svrhu zaštite velikih ekoloških procesa, zajedno sa svim divljim vrstama biljaka, životinja i

gljiva i ekosistemima karakterističnim za to područje, a koja pružaju osnovu za ekološke i

kulturno prihvatljive duhovne, naučne, edukativne, rekreativne aktivnosti i aktivnosti

posjetilaca; zaštićeno područje kategorije III u koju spadaju spomenici prirode ili djelovi

prirode, koji mogu biti reljefnog oblika, morska hrid ili pećina, plaža, geološko obilježje poput

speleološkog objekta i grupa stabala velike starosti; zaštićeno područje kategorije IV u koju

spadaju područja u kojima su zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva i njihova staništa i

kojima se upravlja radi njihove zaštite; zaštićeno područje kategorije V u koju spadaju

područja gdje je dugotrajno međusobno djelovanje čovjeka i prirode proizvelo prepoznatljive

i značajne ekološke, biološke, kulturne i estetske vrijednosti i gdje je očuvanje integriteta tog

odnosa neophodno da bi se zaštitilo i održalo to područje, očuvala priroda i druge

vrijednosti; zaštićeno područje kategorije VI u koju spadaju područja namijenjena očuvanju

ekosistema i staništa, kao i pratećih kulturnih vrijednosti i tradicionalnih načina upravljanja

prirodnim resursima u kojima se održivo upravlja i koriste prirodni resursi.

20

Postupak za proglašenje zaštićenih područja iz člana 34 Zakona o zaštiti prirode, navodi,

između ostalog sljedeće:

“Park prirode, spomenik prirode i predio izuzetnih odlika koji se nalaze na području jedne

jedinice lokalne samouprave proglašava skupština jedinice lokalne samouprave, po

prethodno pribavljenoj saglasnosti Ministarstva i mišljenja organa državne uprave nadležnih

za poslove poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i poslove kulture. Park prirode, spomenik

prirode i predio izuzetnih odlika koji se nalaze na području više jedinica lokalne samouprave

proglašava Vlada na predlog jedinica lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalazi, uz

prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva i organa državne uprave nadležnih za poslove

poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i za poslove kulture.”

Prema članu 28 Zakona o zaštiti prirode postupak proglašavanja zaštićenih područja pokreće

se zahtjevom za izradu stručne studije (Studija zaštite). Zahtjev podnosi nadležni organ

jedinice lokalne samouprave. Studija zaštite izrađuje organ uprave.

Procjena zaštićenog prirodnog dobra (kao što je opisano u članu 29 zakona) vrši se na osnovu

studije zaštite ili studije revizije zaštićenog područja ili na osnovu druge stručne

dokumentacije.

Akt o proglašenju zaštićenog područja usvoja se nakon usvajanja obavezne studije zaštite

koju sprovodi Agencija za zaštitu životne sredine (član 56).

2.2. Prostorno planiranje

Prostorni plan Crne Gore do 2020. godine ( "Službeni list CG", broj 24/08.) (u daljem tekstu:

"Plan") je, u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata ( "Službeni list Crne

Gore", br. 51/08, 34/11, 35/13, 33/14), strateški dokument i opšta osnova organizacije i

uređenja prostora Crne Gore, koji određuje državne ciljevi i mjere prostornog razvoja, u

skladu sa ukupnim ekonomskim, socijalnim, ekološkim i kulturno-istorijskim razvojem Crne

Gore. Odlukom Skupštine Crne Gore o izmjenama i dopunama Plana pominju se prirodni

spomenici i pejzaži jedinstvenih prirodnih oblika. Odluka Skupštine o izmjenama i dopunama

Prostornog plana je proglašena neustavnom od strane Ustavnog suda, te je stoga originalni

tekst Prostornog plana i dalje važeći.

Plan je suviše uopšten da bi mogao da omogući ostvarivanje bilo kojeg prava ili da uspostavi

bilo kakve pravne ili legitimne pretenzije. Čak je i u samom Planu navedeno da se neće

mijenjati sektorske politike i da je upitno u kojoj mjeri prostorno planiranje može da

promijeni ili čak zamijeniti sektorsku politiku ako ona ne postoji ili se smatra da je

neadekvatna u pogledu principa i ciljeva Plana. Plan eksplicitno navodi da se njime ne mogu i

neće mijenjati sektorske strategije, budući da ovaj dokument može samo da pruži strateški

okvir i osigura da prostorno planiranje prati ustavna određenja i održivi razvoj (Prostorni

plan, str.2 .; Žarić, 2016).

21

Nacrt Prostornog plana posebne namjene za obalno područje Crne Gore (Prostorni plan

posebne namjene za obalno područje) predviđa zaštitu područja Ulcinjske solane i izgradnju

komplementarnih turističkih objekata (za posmatranje ptica, centri tumačenja, eko

odmarališta –Ulcinjska solana, i sl) na manjem dijelu područja Ulcinjske solane površine 6

hektara, na kojem se već nalazi izgrađeno okruženje neophodno za proizvodnju i skladištenje

soli. Turistička zona koja će obuhvatiti područje izvan Ulcinjske solane planirana je na

površini od 70 hektara (Slika 2.1). Detaljan elaborat površine i granica turističke zone nisu

predmet Prostornog plana posebne namjene za obalno područje.

Slika 2.1: Oblast označena sivom bojom na karti koja je preuzeta iz nacrta Prostornog plana posebne namjene za obalno područje, predstavlja oblast na kojoj će biti dozvoljena izgradnja. Navodi se da izgradnja na području Ulcinjske solane nije dozvoljena osim na ograničenom prostoru gdje su postojeće zgrade blizu ulaza (6 ha).

Prostorni plan Crne Gore do 2020. godine korišćen je kao ključni dokument za pripremu

detaljnije prostorno planske dokumentacije koja sadrži specifičnosti predmetnog područja. )

U februaru 2017. godine Vlada Crne Gore usvojila je Prostorno-urbanistički plan opštine

Ulcinj (PUP) kojim je predviđeno uspostavljanje zaštićenog područja nad čitavim područjem

Ulcinjske solane (Slika 2.2).

22

Slika 2.2: Prostorni plan za opštinu Ulcinj predviđa uspostavljanje zaštićenog područja nad čitavim

područjem Ulcinjske solane. Predlog zaštićenog područja označen je svijetlo plavom bojom.

Prostorno – urbanističkim planom opštine Ulcinj, područje solane, uz donji tok rijeke Bojane, je dio Planske zone 3, čija je ukupna površina 3743 ha, i obuhvata naselja Gornji Štoj, Reč, Sutjel, Ćurke, Sveti Đorđe i kompleks Solane.

Najveći dio područja planske zone čini Solana, fabrika za preradu soli, polja soli i okolni ambijent sa staništem ptica, koji ispunjava kriterijume Ramsarske liste močvara od međunarodnog značaja.

Prema Prostornom planu, prioritet razvoja područja Solane je sanacija i modernizacija fabrike za proizvodnju soli, razvoj sadržaja zdravstva vezanih za korišćenje ljekovitog blata, naučnog i edukativnog turizma iz oblasti orintologije, organizovanje aktivnosti šetnje, sporta i rekreacije.

Razvoj naselja u okviru planske zone će se ostvariti kroz sanaciju i dogradnju postojećih struktura, saobraćajne i tehničke infrastrukture, kao i kroz razvoj poljoprivrede koji će se ostvariti nakon realizacije projekta regulacije toka rijeke Bojane.

Prema tom dokumentu, preduslov zaštite ovog jedinstvenog prirodnog okruženja je proglašenje zaštite Solane, kojom će se definisati zabrana radnji i aktivnosti kojima se ugrožavaju obilježja i vrijednosti prostora.

Ukoliko ne dođe do regulisanja toka rijeke Bojane, javiće se opasnost od daljih poplava i uništavanja potencijala za poljoprivrednu proizvodnju.

Smjernice iz PUP-a Ulcinj, kada je u pitanju Ulcinjska solana, predviđaju:

a. očuvanje ekoloških karakteristika (EMERALD područje) i karaktera područja u cjelosti;

b. uspostavljanje Parka prirode „Ulcinjska solana”; c. upravljanje prostorom u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prirode;

23

d. namjensko korišćenje prostora uz uravnoteženo i koordinisano utvrđivanje odnosa između funkcija proizvodnje soli i zaštite prirode;

e. zabrana korišćenja alohtonih i invazivnih biljnih vrsta.

Takođe, taj plan je definisao i osnovne mjere zaštite Ulcinjske solane i to:

a. dovođenje radne i tehnološke discipline u svim proizvodnim pogonima na nivo predviđen u projektima od strane projektanta tehnologije i isporučioca opreme, protiv emitovanja sole prašine;

b. obezbjeđenje stalne kontrole kvaliteta vode na izlazu iz svakog pogona, pojedinačno, kao i voda iz glavnog sabirnog kanala koji vodi otpadne industrijske vode u kanal Milena;

c. stroga zabrana lovnog turizma;

Proglašenje parka prirode i kao takvog stavljanje pod zaštitu prema Zakonu o zaštiti prirode, gdje se ne smiju preduzimati radnje koje bi na bilo koji način mogle da ugroze ovo područje.

Kratak rezime PUP Ulcinj (do 2020. godine) u odnosu na područje Ulcinjske solane

Nije dozvodljena izgradnja novih objekata na teritoriji zaštićenih područja. Posebno nije dozvoljena izgradnja smještajnih kapaciteta na području Ulcinjske solane

Područje Ulcinjske solane je predviđeno da postane zaštićeno područje (klasifikovano kao zaštićeni predio) i Ramsarsko područje

Prioriteti za koristi/aktivnosti u oblasti solane su: proizvodnja soli, zdravstveni turizam, obrazovni turizam (u smislu posmatranja ptica) i naučni rad, uvažavanje prirode, sport i rekreativne aktivnosti.

Na lokaciji "Ulcinjsko polje" predviđena je instalacija postrojenja za preradu otpadnih voda za zagađene vode Port Milene

2.3. Turizam

Crna Gora se promoviše kao zemlja divlje ljepote, ili zemlja nacionalnih parkova. Drugim

riječima, stub razvoja turizma zasniva se na prirodnim resursima zamlje (prirodne ljepote

zamlje) u kombinaciji sa kulturnim nasleđem. Ulcinjska solana sa svojim širim područjem,

postaće jedna od turističkih atrakcija za turiste koji cijene prirodu i tradiciju.

3.1.1. Strateški dokumenti razvoja turizma Crne Gore i Ulcinja

Za potrebe izrade ove studije amalizairana su dva ključna strateška dokumenta razvoja

turizma Crne Gore i jedan dokument koji ima regionalni značaj.

24

1. Master plan razvoja turizma Crne Gore - Integrisani cjelokupan regionalni pristup

reorganizacije i razvoja turističkih djelatnosti u Hrvatskoj i Crnoj Gori (DEG-Njemačko

društvo za investicije i razvoj, 2001. godina)

Ovaj dokument, iako je zastarjeo, prepoznaje Ulcinj kao jedno od tri najvažnija

ljetovališta na crnogorskom primorju i opisuje ovo područje kao "ljetovalište sa

visokokvalitetnim plažama/kupalištima". Ulcinjska solana takođe se pominje kao

potencijalna turistička atrakcija, uglavnom kao mjesto za posjetioce koji uživaju u prirodi

i mjesto koje je blisko povezano sa proizvodnjom soli.

2. Strategija razvoja turizma Crne Gore do 2020. godine (odobrena i objavljena u 2008.

godini). U svojoj viziji, strategija naglašava značaj "živopisnih pejzaža i zaštićenog

biodiverziteta", kao jedne od glavnih vrijednosti destinacije. Strategija takođe uvodi

brend za zemlju: Crna Gora – Wild Beauty.

Prednosti, kao što je utvrđeno u dokumentu, su prirodne vrijednosti, upotpunjene

klimatskim i geografskim položajem kao i raznolikosti uopšte na malom prostoru. To

predstavlja još jedan dokaz da su prirodne vrijednosti od izuzetne važnosti kada je u

pitanju dalji razvoj turizma u Crnoj Gori.

Nedostaci obuhvataju neadekvatnu infrastrukturu, nedostatak iskustva lokalnog

stanovništva, a time i nedostatak inicijative u oblasti turizma (bilo privatne ili državne).

Strateški cilj Strategije je da se poboljšaju usluge u pogledu prirodnih vrijednosti i

istovremeno poboljša životni standard stanovnika Crne Gore kroz primjenu standarda

održivog razvoja u turizmu. Ciljevi Strategije su navedeni u pet grupa.

U Strategiji takođe utvrđeno je 6 geografskih turističkih klastera, koji se međusobno

razlikuju po karakteristikama predjela. Jedan od njih je klaster “Ulcinj” koji je opisan kao:

“Ulcinj, grad sa primjesama orijentalizma i najdužom pješčanom plažom južnog Jadrana,

Adom Bojanom i Valdanosom. Velika plaža predstavlja veliki razvojni potencijal

crnogorske turističke privrede.” U opisu klastera, solana kao i određeni prirodni predjeli

pominju se kao mjesta potencijalnog turističkog interesa. Osnovne slabosti koje su

identifovane u strategiji odnose se na nekontrolisani razvoj tog područja. Nisu navedene

nikakve aktivne mjere očuvanja i održivog razvoja područja Ulcinja.

Ovaj dokument je prvi sektorski strateški dokument u oblasti turizma na nivou države

zvanično odobren od strane državnih organa. Iako su prirodne vrijednosti istaknute kao

jedan od najvažnijih stubova Crne Gore, očigledno je da se Strategija uglavnom fokusira

na razvoj infrastrukture dok očuvanje prirode nije usklađeno sa razvojem poslovnih

aktivnosti. Mišljenje autora strategije je da se priroda koristi kao resurs za ekonomske

ciljeve i da priroda ne zahtjeva nikakvo održavanje ili očuvanje koje se zasniva na

prinipima održivosti.

25

3. Na regionalnom nivou, 2003. godine DEG (Njemačko društvo za investicije i razvoj)

pripremilo je "Regionalni master plan razvoja turizma za Ulcinj". Master planom se

fokusira na šire područje, uključujući Veliku plažu i Solanu. Solana je prepoznata po

vrijednostima biodiverziteta, posebno kada je riječ o aktivnostima posmatranju ptica. U

konačnoj analizi i sugestijama koje pruža ovaj dokument solana nije uzeta u obzir.

2.4. Ključni koraci u procesu pripreme Studije zaštite područja Ulcinjske solane

Bilo je nekoliko pokušaja u prošlosti da se postigne djelimična ili cjelokupna zaštita područja

Ulcinjske solane, uglavnom na inicijativu nevladinih organizacija i jedinica lokalne

samouprave i uz podršku civilnog društva koje su započele u posljednjim decenijama prošlog

vijeka. Ove inicijative su uglavnom bile fokusirane na ograničenja pojedinih korišćenja

područja (zabrana lova, ograničenja u pogledu kretanju posjetilaca, i sl). Napori državnih

organa u pogledu zaštite područja ogledaju se u prijedlozima uvrštavanja ovog područja u

EMERALD mrežu. Zvanična procedura određivanje područja kao zaštićenog prirodno dobro

započeta je u 2011. godini od strane CZIP-a, a kasnije i uz podršku Opštine Ulcinj. Podaci za

uvrštavanje ovog područja u mrežu Međunarodno značajnih područja za boravak ptica (IBA)

prikupljeni su već 1989. godine.

Prema Nacionalnoj Strategiji biodiverziteta sa Akcionim planom za period 2010 – 2015.

(Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine, Podgorica, jul 2010. godine),

predviđeno je stavljanje Ulcinjske solane sa knetama pod zaštitu.

Nakon nekoliko godina konsultacija krajem 2015. godine, Sekretarijat za komunalne

djelatnosti i zaštitu životne sredine opštine Ulcinj dostavilo je Ministarstvu za prostorno

uređenje i turizam nacrt Odluke o proglašenju Ulcinjske solane spomenikom prirode.

Predloženo je da se cjelokupna oblast na teritoriji opštine Ulcinj, odnosno K.O. Ulcinjsko

Polje i K.O. Zoganje proglasi zaštićenim područjem.

Prije podnošenja nacrta Odluke Ministarstvu uređenja prostora i turizma za dobijanje

saglasnosti, Agencija za zaštitu životne sredine je sprovela Studiju zaštite Ulcinjske solane (u

avgustu 2015. godine; u daljem tekstu: Prva studija zaštite), na osnovu prethodnog izvještaja

CZIP-a i dostavila istu opštini Ulcinj.

Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja je dalo pozitivno mišljenje o Prvoj studiji zaštite.

Krajem februara 2016. godine, Ministarstvo održivog razvoja i turizma dostavilo je

Sekretarijatu za komunalne djelatnosti i zaštitu životne sredine opštine Ulcinj zahtjev za

reviziju nacrta Odluke i Studije zaštite. Ova odluka je opravdana činjenicom da ocjena

vrijednosti biodiverziteta treba da se zasniva na okolnostima koje su nastale nakon prestanka

proizvodnje soli i u odnosu na kriterijume međunarodnih sporazuma očuvanja i direktive za

očuvanje EU, uzimajući u obzir razvoj optimalnog modela upravljanja za područje, potrebe

da se sprovede osnovna pravna i ekonomska analiza, kao i druga pitanja.

26

U martu 2016. godine osigurana je podrška Evropske komisije za finalizaciju postojeće Studije zaštite u skladu sa utvrđenim nedostacima originalne Studije zaštite. Finalizacija Studije ne znači početak novog procesa određivanja zaštićenog područja što zauzvrat podrazumijeva da zakon na snazi na početku procesa treba da se primjeni za ažuririranje prve Studije. U saradnji sa Privrednim sudom Crne Gore i u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom u

slučaju stečaja privrednih društava, samo državno tijelo ili privredni subjekti čiji je većinski

vlasnik država može da postane organ upravljanja solane. Na osnovu toga, Ministarstvo

održivog razvoja i turizma je odlučio da kao organ upravljanja ovim područjema postavi

Javno preduzeće Nacionalni parkovi. Nakon spovedenog postupka javnih nabavki u avgustu

2015, Javno preduzeće Nacionalni parkovi (u daljem tekstu "Upravno tijelo") izabrano je da

upravlja ovim područjem. Potpisan je ugovor u trajanju od jedne godine koji je potom

produžen za naredne dvije godine; posljednji ugovor je potpisan u vidu aneksa prvobitnog

ugovora u avgustu 2017. godine.

Upravno tijelo je dužno da upravlja ovim područjem i održava i poboljšava ekološke uslove

na cijelom području solane. Mjere zaštite treba da se primjenjuju na dvije trećine teritorije

solane, uz promovisanje i razvoj turističkih djelatnosti koje se zasnivaju na prirodnim

dobrima ove oblasti (zdravstveni turizam, wellness centar, rekreativne aktivnosti,

posmatranje ptica, planinarenje, i sl.) koje treba da doprinesu generisanju prihoda. Ugovor

takođe navodi da Upravno tijelo ima pravo da traži potencijalne partnere za revitalizaciju

procesa proizvodnje soli ili druge komplementarne djelatnosti u skladu sa relevantnom

prostornom dokumentacijom; ukoliko dođe do takve realizacije, Upravno tijelo ima pravo da

ustupi na korišćenje dio infrastrukture na teritoriji solane potencijalnoj zainteresovanoj

strani u svrhu proizvodnje soli.

Ovaj koncept i model privremenog upravljanja ovim područjem je podržan od strane

Delegacije Evropske komisije u Crnoj Gori, kao i od strane ambasade Njemačke, Francuske i

Poljske.

Postoji nekoliko pravnih i političkih problema kao i problema u vezi sa vlasništvom zemljišta

koji se odnose na proces uspostavljanja Ulcinjske solane kao zaštićeno područje. Ali, kao što

je zaključeno u analizi koju je sproveo Zarić (2016), ova pitanja ne utiču na proces

uspostavljanja zaštićenog područja Ulcinjske solane, budući da:

1. postoji mogućnost za uspostavljanje zaštićenog područja na teritoriji Ulcinjske solane

na osnovu Zakona o zaštiti prirode;

2. vlasnik ili korisnik, postojeći ili budući, zemljišta i infrastrukture u solani - kada se

područje proglasi zaštićenim područjem – dužan je da koordinira i sprovodi sve

aktivnosti i korišćenje zemljišta u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode i da se uzdrži od

bilo kakvih djelatnosti koje mogu nanijeti štetu ili ugroziti zaštićeno prirodno dobro;

3. u slučaju kada bi vlasnik mogao da prikaže konkretna ograničenja u pogledu

korišćenja i raspolaganja nepokretnostima i samim tim i smanjenje prihoda, tada

vlasnik ima pravo na nadoknadu za postojeća i konkretna oštećenja koja direktno

27

proističu iz takve odluke. Vlasnik nepokretnosti nema pravo na pozivanje na

apstraktna oštećenja (na primjer, smanjena mogućnost za kupovinu, umanjena

vrijednost nepokretnosti). Nadoknada za eventualnu štetu zbog gubitka prihoda nije

preduslov za ostvarivanje Zakona o zaštiti prirode, uključujući proglašenje zaštićenog

područja;

4. Na zaštitu solane ne utiču neriješena pitanja u vezi sa nepokretnostima koja su

obuhvaćena zaštitom niti sadržaj Prostornog plana Crne Gore;

5. Stečaj privrednog društva kojem je dodijeljena koncesija za proizvodnju soli koja se

sakuplja u predmetnoj oblasti ne povlači sa sobom bilo kakve pravne posljedice kada

je riječ o proglašenju solane spomenikom prirode. Status zaštićenog prirodnog dobra

u pravnom smislu ne utiče na bilo kakve aktivnosti koje se sprovode u stečajnom

postupku, niti remeti kupovinu imovine osiguranih i drugih povjerilaca.

28

U periodu od 2015 do 2017. godine organizovane su tri međunarodne konferencije na temu

Ulcinjske solane (8./9.4.2015, 7./8.4.2016, 11.3.2017) od strane nevladinih organizacija

(CZIP, EuroNatur) i lokalne samouprave Ulcinj u saradnji sa drugim organizacijama. Učesnici

su bili predstavnici centralnih i lokalnih uprava, stručnjaci, ambasadori pojedinih zemalja EU i

EK, nevladine organizacije, razne interesne grupe i druge ugledne zvanice. Zahtjevi za

neposrednom zaštitom ovog područja na nacionalnom, evropskom (EMERALD) i

međunarodnom (Ramsarska područja) nivou, zajedno sa posebnim zahtjevima u pogledu

upravljanja područjem (upravljanje vodama, zabrana lova, monitoring, hitne mjere za

očuvanje ...) istaknuti su kao zaključci ovih skupova.

3. Opis prirodnih, vještačkih i predionih odlika Ulcinjske solane

Ulcinjska solana se nalazi na krajnjem jugu Crne Gore i zauzima oko 14.5 km2 slanih bazena

(ukupna površina područja je 1,477 hektara). Izgrađena je u regionu sa najvećim brojem

vedrih dana, najvećom insolacijom na Jadranu - 2571 sunčanih sati i najvećim brojem

tropskih dana u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, idealno mjesto za solanu koja je proizvodnju soli

zasnovala isključivo na evaporaciji. Solana je 1 km vazdušne linije udaljena od grada Ulcinja i

isto toliko od granice sa Albanijom.

Solana je od Jadrana odvojena Brijegom od mora i Velikom plažom a od Bojane kanalom i

nasipima protiv poplava. Ona je važan dio sistema sliva Skadarskog jezera i rijeke Bojane,

slivnog područja koje zahvata 1,000 km2.

Ulcinjska solana je smještena na mjestu nekadašnje lagune i močvare smještene u delti

BojaneCijelo područje je zasuto finim riječnim nanosom organskog porijekla i pijeskom kao

neorganskom komponentom. Uticaj mora i postojeća proizvodnja utiču da tlo ima baznu

reakciju. Ista je poluprirodna močvara koja je zadržala mnoge osobine (muljevite obale,

trska, šaš, halofitna vegetacija, otvorena vodena površina) ranije prirodne lagune Zoganjsko

jezero na čijem mjestu se nalazi.

Područje se sastoji od nekoliko bazena, nasipa i kanala. Bazeni obrazuju veće površine koje

imaju specifične nazive (Slika 3.1, Tabela 3.1).

29

Slika 3.1: Ulcinjska solana sastoji se od bazena, nasipa i kanala. U ovom izvještaju korišćena su

tradicionalni nazivi za bazene i grupe bazena (Štumberger et al. 2007)

Tabela3.1: Grupe bazena

Područje Ha

Kneta 417

I. evaporacija 239

II evaporacija 89

III evaporacija 55

IV evaporacija 21

Jezero 1&2 200

Zoganjski 1&2 41

Stojski 1&2 94

Kristalizacija 76

3.1. Istorija područja

Prirodni razvoj kompleksa Delte Bojane može se opisati kao skup dinamičnih, kratkoročnih i

dugoročnih procesa, koji se bazira na sljedećim faktorima:

1. Visoke sedimentne naslage, koje stižu sa planinskih terena slivnog područja

Drima;

2. Hidrografska promjenljivost Skadarskog jezera i Drima;

30

3. Morska varijabilnost i litoralna zona stvorena kratkoročnim dešavanjima

(olujni talasi i plime) i dugoročnim procesima (morske transgresije);

4. Tektonske promjene, kao što su podizanje i spuštanje (nekoliko zemljotresa je

zabilježeno u ovom području).

Formiranje je bilo izazvano visokim sedimentnim naslagama koje je donio Drim u kombinaciji

sa niskim plimnim strujama u Jadranskom moru (oko 20 cm). U poređenju sa ostalim

mediteranskim ušćima, poput Rone i Po (oko 4 km u toku 100 godina), stvaranje delte

Bojane je trajalo relativno dugo, 1-1.5 km u zadnjih 100 godina. Tipično za mediteranske

uslove, nivo rijeke se sezonski mijenja. Tokom zime (od novembra do aprila) dolazi do

plavljenja, dok nivo rijeke znatno opada u periodu od juna do avgusta. Visoki vodostaj Drima

blokira oticanje vode iz Skadarskog jezera i vodostaj jezera raste. U slučaju kada opadne

priliv vode iz Drima, Skadarsko jezero otiče Bojanom, i vodostaj jezera opet opada. Usled

ovakvih hidroloških uslova, procesi plavljenja i akumulacije su veoma dinamični u delti

Bojane.

Prije intenzivne drenaže i melioracije područja, gotovo 50% cijelog nizijskog kompleksa je

bilo redovno plavljeno (preko 28,000 ha). Istraživanja pokazuju da skoro 9,000 ha još uvijek

redovno plavi. Poplave u priobalnom i zalivskom dijelu zavise i od regionalnih padavina.

Kako Bojana protiče kroz nizijsko područje, velike količine sedimenata se talože na putu do

mora, a samo pijesak i fine čestice stižu do mora. Ovi sedimenti, koji se sastoje od finih

čestica, prenošeni su strujama iz rječnog ušća na zapad, gdje se granično ostrvo (Velika

plaža) formiralo ispred zaliva. More i vjetar su ostale sedimente prenosili i taložili, tako

zatvarali granično ostrvo i formirali plitki zaliv (Zoganjsko blato), odnosno današnju solanu.

Ovo je stvorilo jedinstvenu sredinu blatnjavih močvara u bivšem zalivu. U 19. vijeku,

Zoganjsko blato je bila neprohodna močvara (oko 25 km²) sa slankastom vodom i tu su živjeli

malarični komarci. Radovi na melioraciji su započeti 1913. godine. Tada se močvara povezala

sa morem kanalom Port Milena i ogradila od Bojane nasipom, sa prvobitnom namjerom da

se isuši područje u cilju suzbijanja malarije. U 1920. godini donešena je odluka se počne sa

osnivanjem solane u Ulcinju. U 1926. godini započeo je proces kupovine zemljišta od

privatnih vlasnika zemljišta a građevinski radovi su počeli sljedeće godine. Solana je

izgrađena 1934. godine a prva berba soli je realizovana 1935. godine (Radović, 2008).

Tehnološki proces proizvodnje je unapređen 1970. godine sa izgradnjom rafinerije uz

pokušaj da se proširi proizvodnja, kako širenjem teritorije solane tako i uvođenjem

industrijske proizvodnje na osnovu mehaničkih principa termo-kompresije koji su

primjenjivani između 1984. i 1994. godine. Godišnja proizvodnja soli prije navedenih

pokušaja širenja proizvodnje (u periodu 1935 do 1983.) uveliko je zavisila od vremenskih

uslova i organizacije rada; 1952. godine proizvedeno je maksimalno 41.240 tona soli.

Kombinacija ručnog branja soli i industrijske proizvodnje soli u novoizgrađenom postojenju u

periodu od 1984. do 1994. Rezultirala je maksimalnom godišnjom proizvodnjom od 59.353

tona soli. Za razliku od toga, proizvodnja u posljednjih nekoliko godina proizvodnje (2003. do

2013.) bio je drastično niža, dostizala je prosjeku samo oko 17.000 tona godišnje (Radović,

2008).

31

Danas solana pokriva površinu od oko 1,477 hektara. Solana je, dakle, uzeta od mora i

predstavlja "kulturnu lagunu". Ona je okružena kanalom koji drenira okolne močvare/knete,

ne dozvoljavajući da se njihova voda miješa sa solanskom. Kanali odvode vodu u kanal Port

Milena, a zatim u more.

Istorija transformacije bivšeg Zoganjskog jezera i susjednih močvara u solanu je sažeto

prikazana na sljedeći način (podaci od Radović 2008. godine, Štumberger et al. 2007.):

Period Opis

1920–1926 Godine 1920. Monopolska uprava bivše Jugoslavije pozvala je Antuna Koludrovića i Guido GRISOGONA da izvrše selekciju pogodnog zemljišta za izgradnju solane na obali Jadrana od slovenačkog Ankarana do Ulcinja. Izabrano je Ulcinjsko polje, blizu Ulcinja – Zogajsko jezero (“Ptičje jezero” na albanskom) u delti Bojane.

1926–1934 Izgradnja prve faze solane sa potrebnom infrastrukturom: zgradama, opremom, bazenima za isparavanje (8.6 km2).

1935 Prva berba soli, ca. 6,000 tona.

1952 Rekordna berba soli , 41,882 tona. (slika. 3).

1959 Rekonstrukcija i proširenje solane (9.3 km2).

1979 Zemljotres 15. aprila 1979. Jako oštećena infrastruktura.

1980 Izgradnja novih bazena za evaporaciju koji su oštećeni u zemljotresu i proširenje solane na susjedne močvare knete (14.5 km2)

2003 Solana počinje saradnju sa Euronaturom na zaštiti i turističkoj valorizaciji ovog ekosistema

2005 Privatizacija Ulcinjske solane, većinski vlasnik posjeduje dvije trećine solane. Proizvodnja soli potepeno prestaje. Preduzeće "Bajo Sekulić" kasnije proglašava stečaj.

2013 Proizvodnja soli na solani je zaustavljena, jedinstven prirodni/vještački ekosistem započine proces ekološke sukcesije i fizičke degradacije.

3.2. Klimatske i meteorološke karakteristike

Meteorološka stanica Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore je dio međunarodne mreže

meteoroloških stanica. Podaci sa stanice koja je smještena na području Ulcinjske solane

između fabričkih zgrada i Porta Milene ažuriraju se u intervalima od jednog sata (Štumberger

et al., 2007).

Klimatske prilike u području Ulcinja su specifične što je posljedica geografskog položaja,

nadmorske visine, reljefa i uticaja Jadranskog mora. Na ovom prostoru se prepliću uticaji

tople mediteranske i hladnije, kontinentalne klime, pa se može zaključiti da na ovom podruju

vlada mediteranska klima, sa veoma toplim i suvim ljetnjim periodima, umjerenim jesenjim i

proljećnim periodima sa relativno malim količinama padavina, uglavnom u vidu kiše i blagim

zimama. Ulcinj ima najveću prosječnu godišnju insolaciju u Crnoj Gori koja iznosi 2571 čas.

32

Prosječna insolacija u julu je naviša i iznosi 332 časa i namanja u decembru i iznosi 115

časova (Studija zaštite, 2015)

3.2.1. Padavine

Sa većinom padavina tokom zime i rano u proljeće (Slika 3.2), dugoročni godišnji prosjek

padavina u Ulcinju iznosi 1.231 mm. Najviše padavina izmjereno je u novembru (preko 150

mm) a najmanje padavina je u avgustu (manje od 50 mm) (Štumberger et al., 2007).

Slika 3.2: Dugoročni godišnji prosjek padavina u Ulcinju po mjesecima (mm) (Štumberger et al. 2007)

3.2.2. Temperatura vazduha

Srednja godišnja temperatura vazduha iznosi 19,9°C. U julu i avgustu, prosječna mjesečna

maksimalna temperatura je oko 30°C. U januaru i februaru, prosječna mjesečna maksimalna

temperatura je oko 10°C (Slika 3.3). Najveća temperatura tokom zimskog perioda su oko

17°C, a najniža oko 0°C, a najviše temperature tokom ljeta su oko 34°C, a najniža oko 16°C. U

Ulcinju je u prosjeku 108 dana sa dnevnim maksimalnim temperaturama vazduha preko

25°C, a oko 28 dana sa dnevnim maksimalnim temperaturama preko 30°C i 9 dana sa

dnevnim minimalnim temperaturama ispod 0 ° C (Studija zaštite, 2015).

33

Slika 3.3: Prosječna mjesečna temperatura od 1961. do 1990. godine za Ulcinj

(https://www.yr.no/place/Montenegro/Ulcinj/Ulcinj/statistics.html)

3.2.3. Vjetrovi

Dominantni su vjetrovi iz pravca sjeveroistoka. Prema tome, sljedeće vrijednosti su

zabilježene za stanicu Ulcinj: sjeveroistok (16,8%), istok (16,3%), istok-sjeveroistok (11,6%),

zapad (8%), zapad-jugozapad (7,7%) i sjever-sjeveroistok (7,4%), a tišine svega 3,9% (Sliak

3.4). Najjači su južni vjetrovi (jugo), i unutrašnji vjetrovi (bura) koji se javljaju uglavnom

tokom zime.

0

10

20

30

40

Jan

Feb

Mar

Ap

r

May Jun

Jul

Au

g

Sep

Oct

No

v

Dec

tem

per

atu

re (

C)

avg max min

https://www.yr.no/place/Montenegro/Ulcinj/Ulcinj/statistics.html

JPNPCG2

Highlight

34

Slika 3.4: Mesečna brzina vjetra i naleti vjetra od 2009. do 2016. godine u Ulcinju

(https://www.worldweatheronline.com/ulcinj-weather-averages/me.aspx)

3.2.4. Vlažnost vazduha

Relativna vlažnost vazduha pokazuje veoma stabilan hod tokom godine. Maksimum srednjih

mjesečnih vrijednosti javlja se tokom prelaznih mjeseci (april-maj-juni i septembar-oktobar),

a minimum uglavnom tokom ljetnjeg perioda, u nekim slučajevima i tokom januara--

februara. Vrijednosti srednje godišnje relativne vlažnosti vazduha iznose za Ulcinj 65,9 %

(min 61,5 % u julu, max 69,3 % u maju) (Studija zaštite, 2015).

3.2.5. Oblačnost

Povećane vrijednosti oblačnosti su karakteristika zimskog dijela godine, nasuprot ljetnjem

periodu kada su ove vrijednosti male. Na primorju je tokom godine u prosjeku 40% neba

pokriveno oblacima. Prosječna oblačnost na godišnjem nivou u Ulcinju je 41% (minimalnih

18 % tokom jula/avgusta, i maksimalnih 55% tokom decembra). (Studija zaštite, 2015).

https://www.worldweatheronline.com/ulcinj-weather-averages/me.aspx

35

3.2.6. Meteorološki uslovi u 2016. i 2017. godini

Prva polovina 2017. godine bila je suva. Dugoročne prosječne padavine u ovom periodu

iznose oko 590 mm, u 2017. godini palo je samo 401 mm kiše. Tokom glavne sezone parenja

(1. aprila do 29. juna) palo je samo 75 mm kiše. Nasuprot tome, 2016. godina bila je kišna

godina: palo je 1116 mm kiše u periodu od januara do jula i 503 mm kiše tokom glavne

sezone parenja. To ukazuje da u cilju održavanja u većoj ili manjoj mjeri konstantnog nivoa

vode tokom parenja i gnježđenja ptica, potrebna je mehanizacija za upumpavanje vode iz

mora u bazene (u slučaju suše) ili iz bazena (u slučaju obilnih padavina).

U 2016. i 2017. godini temperatura vazduha bila je slična u prvoj polovini godine, sa

izuzetkom veoma hladnog fronta u januaru 2017. godine. Između 7. i 12. januara,

maksimalna dnevna temperatura vazduha nije prelazila 0°C a najniže temperature bile su do

-10°C, što je rezultiralo zamrzavanjem vode na solani (Slika 3.5).

Slika 3.5: Dnevna maksimalna temperatura u prvoj polovini 2016. i 2017. godine na području

Ulcinjske solane (Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Podgorica).

36

4. Karakteristike i vrijednosti biodiverziteta

Ulcinjska solana pripada biomu mediteranske šume i žbunja (makija), gdje dominira crni

hrast (Quercus ilex Stevanović, Vasić, 1995). Biom se proteže većim dijelom istočne obale

Jadranskog mora i prostire se do obala Egejskog mora (Matvejev 1995). Predio solane i

okolne ravnice je potpuno drugačiji. Usljed geomorfologije, pedoloških i hidroloških uslova,

kao i velikog uticaja ljudi, dominiraju aluvijalne šume, močvare, livade i pašnjaci. Flora i fauna

je tipično mediteranska uz prisustvo i kosmopolitskih vrsta (Caković, Milošević 2013). Sa

svojom tradicijom močvara, solana i oblast koja je okružuje pruža stanište za mnoge vrste

koje se ne mogu naći na drugim mjestima u Crnoj Gori. Od svih organizama koja žive na

ovom području ptice su najpoznatije, zatim sisari, gmizavaci i vodozemaci. Nema mnogo

raspoloživih informacija o ribama i biljkama, dok za beskičmenjake gotovo da i nema

informacija.

4.1. Flora i vegetacija

Od oko 3600 poznatih vrsta biljaka u Crnoj Gori, preko 1500 raste na obalnom području od

Kotorskog zaliva do rijeke Bojane (Caković, Milošević, 2013). Postojeću listu od 114 vrsta

biljaka (Vuksanović & Petrović 2007.) za Ulcinjsku solanu dopunjujemo sa 87 novih taksona;

međutim, moramo naglasiti da je zbog vremenskih ograničenja za rad na terenu, čak i naš

spisak ne može da se smatra kao sveobuhvatan popis flore za ovo područje. Naročito je malo

bilo pomena o biljkama koje se pojavljuju krajem ljeta i u jesen.

Izvršeno je detaljno kartiranje vegetacije bazena za kristalizaciju; evidentirane su prisutne

biljke i vegetacije koja pokriva sve bazene. Potrebno je napomenuti da prilikom proizvodnje

soli u ovoj oblasti, bazeni za kristalizaciju su bez vegetacije, tako da je uz pomoć uočenih

rezultata moguće procijeniti brzinu sukcesije u posljednjih pet godina. Podaci su takođe od

ključnog značaja za budući monitoring – i ukoliko se ovim područjem ne bude upravljalo,

možemo očekivati da će sukcesija da se nastavi.

4.1.1. Sastav biljaka iz bazena za kristalizaciju

U cilju dobijanja informacija o stepenu pokrivenosti bazena za kristalizaciju vegetacijom pet

godina nakon prestanka proizvodnje soli, izvršeno je kartiranje svakog bazena integrišući

standardni protokol za istraživanje vegetacije centralne Evrope. Svi bazeni za kristalizaciju su

temeljno istraženi i kartirani. U vrijeme istraživanja (kraj maja 2017) većina biljnih vrsta bila

je u punoj fazi razvoja, što je obezbijedilo precizno određivanje.

Pregledano je ukupno 100 bazena za kristalizaciju. Vrijednosti vegetacionog pokrivača

varirale su između 0 i 100%. Ukupno uočeno je 20 biljnih vrsta. Salicornia europaea agg. i

Salsola soda L. su najzastupljenije vrsta u vegetacionom pokrivaču bazena. Većina ispitanih

vrsta su halofiti, biljne vrste koje rastu i zaokružuju svoje životne cikluse u staništima sa

visokim sadržajem soli, obično u priobalnim močvarama (Slika 4.1, Slika 4.2). Neke od vrsta

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

neophodno je objasniti zasto agg.

37

poput, Dittrichia viscosa i Tamarix sp. nalaze svoj put u preko nasipa koji ograničavaju

bazene. Kompletan opis vegetacije i pokrivenost u bezenima prikazana je u Prilogu 1.

Takvo istraživanje predstavlja veoma koristan prikaz trenutne situacije i može se koristiti kao

uporedna vrijednost za dugoročno praćenje, naročito kada je riječ o budućim pristupima

upravljanja ovim područjem. Međutim, svi budući pristupi upravljanja treba da imaju u vidu

da sadašnja situacija u bazenima za kristalizaciju predstavlja gotovo isključivo tip staništa

1310 Salicornia i druge jednogodišnje biljke koje rastu na mulju i pijesku. Ovaj tip staništa

predstavlja formacije sastavljene uglavnom ili pretežno od jednogodišnjih biljaka iz porodice

Chenopodiace, zatim Salicornia ili trave, koje periodično rastu u mulju i pijesku priobalnih

slanih močvara (kao i u unutrašnjosti). Zbog geološkog sastava istočne obale Jadranskog

mora ovaj tip staništa nalazimo u fragmentima, uglavnom na manjim površinama u pod

povoljnim uslovima. Budući da u Crnoj Gori (i uopšte na istočnoj obali Jadranskog mora)

postoji samo nekoliko pogodnih lokacija (Tivatska solila je jedino veće područje koje

pogoduje razvoju ovih staništa) za postojanost vrsta staništa koja se razvijaju u slanim-

muljevitim primorskim podlogama, uočljiva je velika bojazan u pogledu očuvanja staništa na

tako velikim površinama.

Slika 4.1: Elementi Salicornia i drugih jednogodišnjih biljaka koje rastu na mulju i pijesku na

nekadašnjem bazenu za kristalizaciju sa nekim primjercima Salicornia europea agg.

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Chenopodiaceae

JPNPCG2

Sticky Note

S. herbacea? Nigdje nije naglašeno zašto je primijenjen princip "agg", a važno je istaći

38

Slika 4.2:. Salicornia i druge jednogodišnje biljke koje rastu na mulju i pijesku potpuno pokrivaju

nekadašnji bazen za kristalizaciju sa halofitnim vrstama gdje preovlađuju vrste Salicornia europea

agg., Suaeda maritima i Polypogon monspeliensis.

4.1.2. So u zemljištu - uticaj na vegetaciju

Izvršeno je mjerenje saliniteta zemljišta u bezenima kako bi se prikazale razlike oblasti koje

su obrasle vegetacijom i goleti. Realizovano je uzorkovanje zemljišta na nekoliko mjesta (sloj

zemljišta na dubinama 0-10cm) a potom su uzorci dva sata bili potopljeni u vodu (odnos

zemljišta i vode su 1:2) da bi se izmjerio salinitet u filtriranom rastvoru.

U principu, oblasti sa vegetacijom su sadržala manji procenat soli od oblasi na kojima nije

bilo vegetacije (Slika 4.3). Međutim, količina soli u zemljištu je vjerovatno samo jedan od

faktora koji diktira proces zarastanja. Na primjer, uočno je da trska takođe raste u zemljištu

sa visokim procentom soli. Pored toga, vlažnost zemljišta i režim poplava su podjednako

važni faktori ako ne i važniji.

JPNPCG2

Sticky Note

Da li to znači da se trska širi bez obzira na brojna mišljenja do sada koja tvrde da je proces zarastanja solane posledica neadekvatnog upravljanja solanom zadnjih godina? Zbog značaja ove teme, potrebno je obrazložiti. Ovako objašnjeno prilično je uopšteno i neargumentovano

39

Slika 4.3: Salinitet (izražen u g po litru) zemljišta u bazenima bez ikakve vegetacije (A - 12

uzoraka) i u bazenima sa vegetacijom (B - 14 uzoraka). Grafikon je koncipiran po kvadrantima

sa maksimalnim i minimalnim vrijednostima. Uzorci su uzeti iz oblasti gdje je vršena

kristalizacija i evaporacija.

4.1.3. Raznovrsnost biljnih vrsta

Završena je lista vaskularnih biljnih vrsta sa područja Ulcinjske solane sa podacima koji su

navedeni u dokumentu o flori i vegetaciji područja Ulcinjske solane (Vuksanović & Petrović,

2007). Sveukupno u ovoj oblasti zabilježena je 201 biljna vrsta (tabela 4.1). Vrste koje su od

posebnog značaja za očuvanje su sve halofitne vrste koje su ograničene samo na područja sa

velikim koncentracijama soli u supstratima. Obala Crne Gore pretežno se sastoji od

krečnjaka. Takvi uslovi nisu povoljni za formacije halofitne vegetacije na većim površinama.

Neke vrste mogu se javiti posebno na ruderalnim staništima duž obale, ali rijetko ih nalazimo

u većim formacijama. Slaništa karakteriše muljevito-glinovito zemljište, uglavnom u

ravničarsko priobalnim oblastima (periodično poplavljene) poput obala primorskih laguna ili

ušća rijeka ili vještačkih staništia. U Crnoj Gori postoji samo nekoliko lokaliteta sa tim

karakteristikama, od kojih je Ulcinjska solana jedno od najvećih i najvažnijih. Većina

halofita za koje se smatra da su od posebnog značaja za zaštitu nalaze se na regionalnim

crvenim listama ugroženih biljnih vrsta, i istu vrstu značaja za zaštitu treba uzeti u obzir kada

je riječ o ovim predstavnicima u flori u Crnoj Gori.

Različite vrste halofita su zastupljene u tri različita tipa staništa: (1310) Jednogodišnja

vegetacija caklenjača (salicornia) na mulju i pesku (po redu učestalosti: Salicornia europaea

A B0

3

6

9

12

15

18

21

24

27g

/ l

JPNPCG2

Sticky Note

dodati u tekstu KADA je rađena analiza. veoma je važno. Ovaj podatak je jedino tada značajan

JPNPCG2

Sticky Note

Da li se može reći najvažnija?

40

agg., Salsola soda, Suaeda maritima, Spergularia salina, Atriplex prostrata, jednogodišnji

halofiti: Polypogon monspeliensis, Parapholis incurva, Hordeum marinum), 1420

Mediteranske i termo-atlanske halofitne zajednice žbunaste caklenjače (Sarcocornetea

fruticosi) (po redu učestalosti: Limonium narbonense, Inula crithmoides, Halimione

portulacoides, Sarcocornia fruticose – evidentirano je nekoliko biljaka) i u fragmentima

(1410) Mediteranske slane močvarne livade (Juncetalia maritime) (po redu učestalosti:

Juncus acutus i Juncus maritimus). Svi navedeni tipovi staništa su u Aneksu I Direktive o

staništima, kao klasifikacije staništa za Naturu 2000. Neke vrste (e.g. Aster tripolium) su

prisutne unutar formacija Phragmites australis koje se u velikoj mjeri šire na nekadašnjim

bazenima gdje se proizvodila so. Uobičajeni predstavnik mediteranskih slanih livada,

odnosno Carex extensa, uočena je samo na jednom nasipu van zone kristalizacije. Nasipi

izgrađeni između bazena predstavljaju važno stanište za mnoge biljne vrste - većina

nehalofitnih biljnih vrsta mogu se naći na nasipima solane. Niži nasipi su uglavnom pokriveni

višegodišnjim travama poput Elymus pycnanthus i Lolium perenne, zajedno sa tipičnim

jednogodišnjim halofitnim travama poput Parapholis incurcus i Hordeum marinum i drugim

vrstama koje su česte u slanim supstratima poput Plantago coronopus (Slika 4.4). Jedina

poznata lokacija halofitne vrsta Beta vulgaris L. ssp. maritima je na području Ulcinjske solane

u Crnoj Gori (Vuksanović & Petrović, 2007) gdje je nalazimo u malom broju na nekim

nasipima. Na nasipima često se uočavaju elementi mediteranskih slanih livada poput Juncus

acutus. Skorije povlačenje se vidi iz prisustva (i mogućeg proširenja) određenih pionirskih

vrsta kao što su Dittrichia viscosa i Tamarix sp. Najviši nasipi sa manjom koncetracijom soli u

tlu prekriveni su tipičnim vrstama, koje rastu na mediteranskim travama od kojih su

najupečatljivije lukovice geofita proljetnog cvjetanja poput Anemone hortensis, Asphodelus

aestivus, Hyacinthus orientalis, Narcissus tazetta, Romulea bulbocodium i različite vrste

orhideja (Ophrys bertolonii, Orchis laxiflora, Serapias lingua i Serapias vomeracea). Ova

staništa takođe karakteriše velika raznovrsnost mediteranskih godišnjih vrsta - terofita.

Posebno je visoka raznolikost terofita iz porodica Fabaceae i Poaceae.

JPNPCG2

Sticky Note

Poželjno je navesti autora, bar u prvom navođenju svake vrste u naučnim i stručnim radovima. Imajući u vidu znaćajne promjene koje su se desile po pitanju zvaničnih nnaziva vrsta, takođe je korisno i poželjno dati njihove sinonime koji su do skora bili korišćeni

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

fruticosa

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

ne može se reći nekoliko. prema nalazima naših botaničarima svakako nije NEKOLIKO, ali svakako ova vrsta nije brojna na Solani

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Ne može se reći da je E. pycnanthus nehalofita

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Nejasno čije skorije povlačenje

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

nejasno

JPNPCG2

Sticky Note

treba da stoji jednogodišnjih

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Međunarodni i naciolalni značaj halofita. Pored direktive o staništima možda je uputno osvrnuti se la Crvene liste i status halofita u nacionalnom zakonodavstvu

41

Slika 4.4: Šematski prikaz tipičnog obrasca vegetacije u bazenima, oblikovan gradijentom

koncentraciji soli u tlu i prisustvu vode.

Plitke obalne slane vode koje mogu biti različitog saliniteta i količine, koje su potpuno ili

djelimično odvojene od mora karakteristične po prisustvu vegetacije iz Ruppietea maritimae

klasifikuju se kao tip staništa 1150* obalne lagune, prioritetni tip staništa za zaštitu prema

Aneksu 1 Direktive o staništima .

Prema podacima iz literature i podacima dobijenih tokom našeg istraživanja nema većieg

uticaja invazivnih biljnih vrsta na životnu sredinu u solani. Podaci iz literature odnose se na

izvještaj o prisustvu Erigeron annuus i Conyza canadensis. Tokom našeg terenskog rada bili

smo u mogućnosti da uočimo određene vegetativne dijelove koji pripadaju vrstama iz roda

Conyza. Namjensko istraživanje bi trebalo da se ponovi u kasno ljeto i jesen kada je većina

invazivnih vrsta potpuno razvijena i vidljiva za identifikaciju. Potrebno je posebno razmotriti

problematičnu invazivnu vrsta Amorpha fruticosa koji je već uveliko prisutna u susjednim

oblastima, odnosno na priobalnom pojasu između Ulcinja i Ade Bojane i u priobalnim

staništima Skadarskog jezera (Hadžiablahović & Al. 2011; Šilc & Al. 2016).

Tabela 4.1: Spisak registrovanih vrsta. Tipovi staništa su označeni odgovarajućim kodovima: 1310 -

Jednogodišnja vegetacija caklenjača (salicornia) na mulju i pijesku; 1420 - mediteranske i termo-

atlanske halofitne zajednice žbunaste caklenjače (salicornetea fruticosi); 1410-mediteranske slane

močvarne livade (juncetalia maritimi) 1420 mediteranske i termo-atlanske halofitne zajednice

žbunaste. Halofiti i invazivne vrste su navedene u dvije dodatna kolone.

Taxa Izvor podataka Stanište

Halo

fiti

Invazivn

e vrste

Aegilops neglecta Req. ex Bertol. Terensko istraživanje Nasipi

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Netačno. U prostoru predloženog za III režim zaštite nalazi se veći broj izuzetno agresivnih invazivnih vrsta, prvenstveno na zapuštenim travnjacima. Ove vrste se vjerovatno neće širiti dalje na bazene solane zbog njihove ekologije.

42

Ajuga chamaepitys (L.) Schreb. Vuksanović & Petrović 2007

Alkanna tinctoria Tausch Vuksanović & Petrović 2007

Allium rotundum L. Terensko istraživanje Nasipi Alopecurus pratensis L. Terensko istraživanje Nasipi Anagallis arvensis L. Vuksanović & Petrović 2007

Anchusa officinalis L. Vuksanović & Petrović 2007

Anemone hortensis L. Vuksanović & Petrović 2007

Anthemis arvensis L. Terensko istraživanje Nasipi

Arenaria serpyllifolia L. Terensko istraživanje Nasipi

Aristolochia rotunda L. Vuksanović & Petrović 2007

Arum italicum Mill. Vuksanović & Petrović 2007

Asparagus acutifolius L. Terensko istraživanje Nasipi Asphodelus aestivus Brot. Terensko istraživanje Nasipi

Aster tripolium L. Terensko istraživanje Formacije trske u

bazenima za kistalizaciju x

Atriplex prostrata Boucher ex DC.

in Lam. et DC.

Terensko istraživanje 1310, Nasipi x

Avena barbata Pott ex Link Terensko istraživanje Nasipi

Bellis perennis L. Vuksanović & Petrović 2007

Beta vulgaris L. ssp. maritima (L.)

Arcang.

Terensko istraživanje Nasipi x

Bidens tripartitus L. Vuksanović & Petrović 2007

Bituminaria bituminosa (L.)

Stirton

Vuksanović & Petrović 2007

Blackstonia perfoliata (L.) Huds. Terensko istraživanje Nasipi Briza maxima L. Terensko istraživanje Nasipi Bromus hordeaceus L. Terensko istraživanje Nasipi Calepina irregularis (Asso) Thell. Vuksanović & Petrović 2007

Capsella bursa-pastoris (L.)

Medik.


Cardamine hirsuta L. Vuksanović & Petrović 2007

Carduus micropterus (Borbás)

Teyber

Terensko istraživanje Nasipi Carduus pycnocephalus L. Terensko istraživanje Nasipi Carex divulsa Stokes Terensko istraživanje Nasipi Carex extensa Gooden. Terensko istraživanje Nasipi x

Carthamus lanatus L. Terensko istraživanje Nasipi Centaurea alba L. Vuksanović & Petrović 2039

Centaurea calcitrapa L. Terensko istraživanje Nasipi

Centaurea solstitialis L. Vuksanović & Petrović 2007

Centaurium erythraea Rafn Vuksanović & Petrović 2007

Cerastium brachypetalum Pers. Terensko istraživanje Nasipi Cichorium intybus L. Terensko istraživanje Nasipi Cirsium vulgare (Savi) Ten. Terensko istraživanje Nasipi Clematis viticella L. Terensko istraživanje Nasipi Clinopodium vulgare L. Vuksanović & Petrović 2007

Convolvulus arvensis L. Terensko istraživanje Nasipi

Conyza canadensis (L.) Cronquist Vuksanović & Petrović 2007

x

Coronopus squamatus (Forssk.)

Asch.


Crepis foetida L. Terensko istraživanje Nasipi Cynanchum acutum L. Terensko istraživanje Nasipi Cynodon dactylon (L.) Pers. Terensko istraživanje Nasipi Cynoglossum creticum Mill. Terensko istraživanje Nasipi Daucus carota L. Terensko istraživanje Nasipi

43

Delphinium peregrinum L. Terensko istraživanje Nasipi Desmazeria rigida (L.) Tutin Terensko istraživanje Nasipi Diplotaxis tenuifolia (L.) DC. Terensko istraživanje Nasipi Dittrichia viscosa (L.) Greuter Terensko istraživanje Nasipi Dorycnium hirsutum (L.) Ser. Vuksanović & Petrović 2007

Echium vulgare L. Terensko istraživanje Nasipi Elymus pycnanthus (Godr.)

Melderis

Terensko istraživanje Nasipi Epilobium hirsutum L. Vuksanović & Petrović 2007

Erigeron annuus (L.) Pers. Vuksanović & Petrović 2007

x

Erodium cicutarium (L.) Ľ Hér. Vuksanović & Petrović 2007

Erodium malacoides (L.) Ľ Hér. Vuksanović & Petrović 2007

Eryngium amethystinum L. Vuksanović & Petrović 2007

Eupatorium cannabinum L. Vuksanović & Petrović 2007

Euphorbia helioscopia L. Terensko istraživanje Nasipi

Euphorbia peplis L. Vuksanović & Petrović 2007 x

Euphorbia peplus L. Vuksanović & Petrović 2007

Euphorbia platyphyllos L. Terensko istraživanje Nasipi

Euphorbia seguieriana Neck. Vuksanović & Petrović 2007

Euphorbia terracina L. Vuksanović & Petrović 2007

Festuca pratensis Huds. Terensko istraživanje Nasipi Ficus carica L. Terensko istraživanje Nasipi Filago vulgaris Lam. Terensko istraživanje Nasipi Foeniculum vulgare Mill. Terensko istraživanje Nasipi Galium aparine L. Terensko istraživanje Nasipi Gastridium ventricosum (Gouan)

Schinz et Thell.

Terensko istraživanje Nasipi Geranium columbinum L. Vuksanović & Petrović 2007

Geranium dissectum L. Vuksanović & Petrović 2007

Geranium molle L. ssp. brutium

(Gasparr.) Graebn.


Geranium purpureum Vill. Vuksanović & Petrović 2007

Geranium rotundifolium L. Terensko istraživanje Nasipi

Halimione portulacoides (L.)

Aellen


Hedera helix L. Terensko istraživanje Nasipi Hedypnois cretica (L.)

Dum.Cours.

Terensko istraživanje Nasipi Helichrysum italicum (Roth)

G.Don


Heliotropium europaeum L. Vuksanović & Petrović 2007

Holcus lanatus L. Terensko istraživanje Nasipi

Hordeum marinum Huds. Terensko istraživanje 1310, Nasipi x

Hordeum murinum L. ssp.

leporinum (Link) Arcang.

Terensko istraživanje Nasipi

Hyacinthus orientalis L. Vuksanović & Petrović 2007

Hypericum perforatum L. Terensko istraživanje Nasipi

Inula britannica L. Vuksanović & Petrović 2007

Inula crithmoides L. Terensko istraživanje 1420, Nasipi x

Juncus acutus L. Terensko istraživanje 1410, Nasipi x

Juncus maritimus Lam. Terensko istraživanje 1410 x

Kickxia commutata (Bernh. ex

Rchb.) Fritsch

Terensko istraživanje Nasipi Lactuca viminea (L.) J. et C.Presl Terensko istraživanje Nasipi Lagurus ovatus L. Terensko istraživanje Nasipi Lamium purpureum L. Vuksanović & Petrović 2007

Lathyrus cicera L. Vuksanović & Petrović 2007

44

Lathyrus hirsutus L. Terensko istraživanje Nasipi

Limonium narbonense Mill. Terensko istraživanje 1420, Nasipi x

Linaria vulgaris Mill. Vuksanović & Petrović 2007

Linum nodiflorum L. Vuksanović & Petrović 2007

Linum usitatissimum L. Vuksanović & Petrović 2007

Lolium perenne L. Terensko istraživanje Nasipi

Lotus corniculatus L. Vuksanović & Petrović 2007

Medicago minima (L.) Bartal. Terensko istraživanje Nasipi Medicago orbicularis (L.) Bartal. Terensko istraživanje Nasipi Melilotus italica (L.) Lam. Terensko istraživanje Nasipi Melilotus officinalis (L.) Lam. Vuksanović & Petrović 2007

Moenchia mantica (L.) Bartl. Vuksanović & Petrović 2007

Muscari comosum (L.) Mill. Vuksanović & Petrović 2007

Narcissus tazetta L. Vuksanović & Petrović 2007

Nigella damascena L. Vuksanović & Petrović 2007

Ophrys bertolonii Moretti Vuksanović & Petrović 2007

Orchis laxiflora Lam. Vuksanović & Petrović 2007

Oxalis corniculata L. Terensko istraživanje Nasipi Paliurus spina-christi Mill. Terensko istraživanje Nasipi Pallenis spinosa (L.) Cass. Terensko istraživanje Nasipi Parapholis incurva (L.)

C.E.Hubb.


Parentucellia latifolia (L.) Caruel Vuksanović & Petrović 2007

Petrorhagia prolifera (L.) P. W. Ball

et Heywood

Terensko istraživanje Nasipi Petrorhagia saxifraga (L.) Link Terensko istraživanje Nasipi Phragmites australis (Cav.) Trin. ex

Steud.

Terensko istraživanje Nasipi Picnomon acarna (L.) Cass. Terensko istraživanje Nasipi Picris echioides L. Terensko istraživanje Nasipi Plantago coronopus L. Terensko istraživanje Nasipi Plantago lanceolata L. Terensko istraživanje Nasipi Plantago major L. Vuksanović & Petrović 2008

Polygonum aviculare L. Terensko istraživanje Nasipi

Polypogon monspeliensis (L.)

Desf.


Portulaca oleracea L. Vuksanović & Petrović 2009

Potentilla reptans L. Terensko istraživanje Nasipi

Prunella laciniata (L.) L. Vuksanović & Petrović 2010

Prunella vulgaris L. Vuksanović & Petrović 2011

Psilurus incurvus (Gouan) Schinz et

Thell.

Terensko istraživanje Nasipi

Pulicaria dysenterica (L.) Bernh. Vuksanović & Petrović 2012

Pyrus amygdaliformis Vill. Terensko istraživanje Nasipi Reichardia picroides (L.) Roth Terensko istraživanje Nasipi Reseda phyteuma L. Vuksanović & Petrović 2013

Romulea bulbocodium (L.) Sebast.

et Mauri


Rosa canina L. Vuksanović & Petrović 2015

Rosa sempervirens L. Terensko istraživanje Nasipi Rostraria cristata (L.) Tzvelev Terensko istraživanje Nasipi Rubus idaeus L. Vuksanović & Petrović 2016

Rubus ulmifolius Schott Terensko istraživanje Nasipi Rumex pulcher L. Terensko istraživanje Nasipi Ruppia maritima L. Terensko istraživanje Veći bazeni i

kanaliannels with

constant water

45

Salicornia europea agg. Terensko istraživanje 1310 x

Salsola soda L. Terensko istraživanje 1310 x

Salvia verbenaca L. Terensko istraživanje Nasipi

Salvia verticillata L. Vuksanović & Petrović 2017

Sanguisorba minor Scop. Terensko istraživanje Nasipi

Sarcocornia fruticosa (L.) A.J.Scott Terensko istraživanje 1420 x

Scandix pecten-veneris L. Vuksanović & Petrović 2018

Scirpus maritimus L. Terensko istraživanje

Scolymus hispanicus L. Terensko istraživanje Nasipi Scorzonera laciniata L. Terensko istraživanje Nasipi Securigera securidaca (L.) Degen

et Dörfl.

Terensko istraživanje Nasipi Senecio rupestris Waldst. & Kit. Vuksanović & Petrović 2019

Serapias lingua L. Vuksanović & Petrović 2020

Serapias vomeracea (Burm.)

Briq.


Sherardia arvensis L. Terensko istraživanje Nasipi Sideritis romana L. ssp. purpurea

(Fox Talbot ex Benth.) Heywood

Terensko istraživanje Nasipi Silene conica L. Vuksanović & Petrović 2022

Silene gallica L. Vuksanović & Petrović 2023

Silene latifolia Poir. Terensko istraživanje Nasipi

Silene nocturna L. Vuksanović & Petrović 2024

Sisymbrium officinale (L.) Scop. Terensko istraživanje Nasipi

Solanum nigrum L. Vuksanović & Petrović 2025

Sonchus arvensis L. Vuksanović & Petrović 2026

Sonchus asper (L.) Hill Terensko istraživanje Nasipi Sonchus oleraceus L. Terensko istraživanje Nasipi Spergularia salina J. Presl et C.

Presl


Stellaria media (L.) Vill. Vuksanović & Petrović 2027

Suaeda maritima (L.) Dumort. Terensko istraživanje 1310 x

Tamarix sp. Terensko istraživanje Nasipi

Taraxacum officinale Weber Vuksanović & Petrović 2028

Teucrium chamaedrys L. Vuksanović & Petrović 2029

Teucrium polium L. Terensko istraživanje Nasipi Torilis nodosa (L.) Gaertn. Terensko istraživanje Nasipi Trifolium angustifolium L. Terensko istraživanje Nasipi Trifolium campestre Schreber Terensko istraživanje Nasipi Trifolium fragiferum L. Terensko istraživanje Nasipi Trifolium incarnatum L. Vuksanović & Petrović 2030

Trifolium lappaceum L. Terensko istraživanje Nasipi Trifolium nigrescens Viv. Terensko istraživanje Nasipi Trifolium repens L. Terensko istraživanje Nasipi Trifolium resupinatum L. Vuksanović & Petrović 2031

Trifolium subterraneum L. Vuksanović & Petrović 2032

Trigonella esculenta Willd. Vuksanović & Petrović 2033

Urospermum picroides (L.) Scop.

ex F.W.Schmidt

Terensko istraživanje Nasipi Valantia muralis L. Terensko istraživanje Nasipi Verbascum sinuatum L. Terensko istraživanje Nasipi Verbena officinalis L. Terensko istraživanje Nasipi Veronica arvensis L. Vuksanović & Petrović 2035

Veronica chamaedrys L. Vuksanović & Petrović 2034

46

Vicia dasycarpa Ten. Terensko istraživanje Nasipi

Vicia grandiflora Scop. Vuksanović & Petrović 2036

Vicia hybrida L. Terensko istraživanje Nasipi

Vicia sativa L. Vuksanović & Petrović 2037

Vincetoxicum hirundinaria

Medik.


Slika 4.5: Tip staništa jednogodišnja vegetacija caklenjača (salicornia) na mulju i pijesku na ivicama

bazena gdje dominiraju jednogodišnji halofiti poput Salicornia europea agg i jednogodišnje halofitne

trave Polypogon monspeliensis.


bazena gdje dominiraju jednogodišnji halofiti poput Salicornia europea agg i Suaeda maritima

47


bazena gdje dominiraju jednogodišnji halofiti poput Salicornia europea agg i Suaeda maritima, uz uski

pojas Mediteranske i termo-atlanske halofitne zajednice žbunaste Caklenjače sa dominanatnom

vrstom Limonium narbonense i elementima mediteranske slanih livada na vrhu nasipa sa Juncus

acutus.


bazena gdje dominiraju jednogodišnji halofiti poput Salicornia europea agg i Suaeda maritima, uz uski

pojas Mediteranske i termo-atlanske halofitne zajednice žbunaste Caklenjače sa dominanatnom

vrstom Limonium narbonense

48

4.2. Ptice

U Crnoj Gori je registrovano oko 350 vrsta ptica (Saveljić, Jovićević 2015), od kojih je 250

registrovano na području Ulcinjske solane. U ovom izvještaju korišćeni su svi raspoloživi

podaci korišćeni su za prezentaciju ptica na području Ulcinjske solane. Podaci dobijeni od

CZIP-a (originalni data fajlovi), iz Studije zaštite (2015), iz publikacija EuroNatur (Štumberger

et al. 2007, Schwarz & Sackl 2017), zatim podaci prikupljeni tokom Međunarodnog popisa

vodenih ptica (pripremio nacionalni koordinator IWC, A. Vizi ) kao i podaci istraživanja

sprovedenog 2017. godine u okviru ovog projekta. Uzeta su obzir samo samo istraživanja

koja su pokrila najmanje 90% cjelokupnog područja. Određen broj istraživanjasprovodilo je

više posmatrača u jednom danu, dok su neka sprovedena od strane jednog posmatrača u

nekoliko uzastopnih dana. Za neke ptice koje nisu vodene nema kvantitativnih podataka; u

ovim slučajevima, date su grube procjene populacije tih ptica.

Tokom migracije, ptice nisu stacionarne kao što je to slučaj zimi. One ostaju u ovoj oblasti

nekoliko dana, a potom nastavljaju dalje svoj put u oblasti gdje se gnijezde (u proljeće) ili

zimuju (u jesen). Ali odlazeće ptice konstantno zamijenjuju pridošlice. Tako da je ukupan broj

ptica koje borave na ovom močvarnom području tokom migracije mnogo veći nego procjena

koja je data na osnovu dnevnog brojanja ptica. U ekologiji ovu pojavu zovemo stopa ili efekat

"obrta". Nažalost, bez obilježenih ptica veoma je teško procijeniti stopu obrta čime se

brojnost ptica silica neminovno potcjenjuje. Ipak, treba imati u vidu da se populacija ptica

koje migriraju može povećati nekoliko puta tokom jednog dana. Trenutno na području

solane ne postoje podaci koji bi mogli sistematski da uzmu u obzir stopu obrta (vidjeti neke

procjene Sackl et al iz 2017. godine). Određene veoma grupe procjene izvedene su samo za

određene situacije u ovom izvještaju kada je ovaj efekat bio od ključnog značaja za

razumijevanje dinamike zajednica ptica.

Istraživanje nije obuhvatalo prstenovanje ptica. Prema tome nije uzeta u obzir potencijalna

vrijednost područja za pjevačice tokom proljećnjih i jesenjih migracija.

4.2.1. Karakteristike

Na teritoriji EU, postoji preko 470 domicilnih ptica koje se redovno pojavljuju i preko 300

ptica selica (ne pojavljuj se redovno ili predvidljivo):

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/eu_species/index_en.htm.

Prema Studiji zaštite (2015), do sada na ovom području registrovano je oko 250 vrsta

ptica.To je više od polovine vrsta koje se redovno pojavljuju i oko 1/3 ptica koje prirodno

obitavaju u EU i oko 60% svih ptica koje su registrovane u Crnoj Gori. U našem izvještaju,

bavimo sa podacima o 173 vrste ptica, od kojih se 57 vrsta gnijezdi na predmetnom

području. Od svih ovih vrsta, 63 vrste su navedene u Aneksu 1 Direktive o pticama i 10 vrsta

su prioritetne vrste. Šezdeset osam vrsta su od posebnog značaja za zaštitu u Evropi. Među

njima, 17 vrsta pripadaju kategoriji SPEC 1, 12 vrsta pripadaju kategoriji SPEC 2 i 39 vrsta

pripadaju kategoriji SPEC 3 (za objašnjenje, videti kraj poglavlja). Treba istaći da je broj vrsta

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/eu_species/index_en.htm

49

samo jedan od mnogih pokazatelja značaja ove oblasti koji, prema našem mišljenju, nije

jedan od najvažnijih pokazatelja.

Analizirano je preko 50 istraživanja koja su sprovedena na području Ulcinjske solane u

periodu od 25.4.2003 do 2.6.2017. Tokom navedenih istraživanja izbrojano je skoro pola

miliona ptica (433.589). U prosjeku, tokom zime i proljeća ili jesenje migracije, na području

solane u periodu parenja prisutno je između 5.000 i 30.000 ptica na dnevnoj osnovi, a ljeti do

5,000 (Slika 49).

Slika 4.9: Prosječni, minimalni i maksimalni broj ptica evidentiranih dnevno prema mjesecu

posmatranja (N istraživanja = 50).

Ptice prikazujemo u tri grupe. Prva grupa su ptice koje su uobičajene ili koje nalazimo u

velikom broju tokom neke sezone na području Ulcinjske solane. Ovo su najznačajnije vrste

ptica za oblast, odnosno za ovo područje one predstavljaju najveću ekološku vrijednost.

Drugu grupu čine ptice prisutne koje povremeno uočavamo na području solane, obično u

malom broju ili tokom kraćeg perioda. Neki od njih se gnjezde u ovoj oblasti ali ne redovno.

Iako je ova grupa ptica manje važna za solanu kao ekosistem, ipak ovo područje može biti

veoma važno za dobrobit ove grupe ptica i njihov status zaštite - za neke od njih, Ulcinjska

solana je jedino stanište u širem području. Treću grupu čine ptice iz okruženja koje se s

vremena na vrijeme pojavljuju na području solane. U principu, njihovo prisustvo nije od

velike vrijednosti za ovo područje.

Svakoj vrsti je dodijeljen status Natura 2000 i Vrste od evropskog značaja za zaštitu (SPEC;

BirdLife International 2017). Natura 2000 su sve vrste prica koje su navedene u Aneksu I

Direktive o pticama. Ako njihova populacija u određenom području unutar EU ispuni

određene definisane kriterijuma, tada to područje mora da se uvrsti u Natura 2000

područje. Iako Direktiva o pticama ne navodi koje su vrste ptica prioritetne, informacije o

prioritetima dodajemo u skladu sa odlukom koju je objavio odbor Ornis.

(http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/action_plans/docs/list_an

nex1.pdf)

05000

100001500020000250003000035000

Jan

Feb

Mar

Ap

r

May Jun

Jul

Au

g

Sep

Oct

No

v

Dec

N in

div

idu

als

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/action_plans/docs/list_annex1.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/action_plans/docs/list_annex1.pdf

50

Prioritetne vrsta označene su zvjezdicom - "*" - pored indeksa ANEKS I.

SPEC (Vrste od evropskog značaja za zaštitu) klasifikacije vrsta u skladu sa njihovim statusom

zaštite u Evropi. U ovom izvještaju, uzeli smo u razmatranje prva tri nivoa, SPEC 1 - 3.

SPEC 1 – Evropske vrste od globalnog značaja za zaštitu; Klasifikovane kao kritično ugrožene,

ugrožene, ranjive ili skoro ugrožene vrste na globalnom nivou.

SPEC 2 – vrste koncentrisane u Evropi i klasifikovane kao regionalno izumrle, kritično

ugrožene, ugrožene, ranjive, skoro ugrožene, broj u opadanju, osiromašene ili

rijetke na evropskom nivou.

SPEC 3 – vrste koje nisu koncentrisane u Evropi ali jesu klasifikovane kao regionalno izumrle,

kritično ugrožene, ugrožene, ranjive, skoro ugrožene, broj u opadanju, osiromašene

ili rijetke na evropskom nivou.

4.2.2. Česte / brojne ptice (60 vrsta)

Za svaku vrstu pokazane su tri promjenljive: prisustvo, parova i dnevni maksimum (Tabela

4.2).

Prisustvo je mjera učestalosti pojave određene vrste ptica na predmetnom području.

Istraživanjima evidentira se pojava određenih vrsta ptica a prisustvo se izračunava kao

zaokruženi procenat tih istraživanja. Ako vrsta ima prisustvo 100, to znači da je ista

evidentirana u svim istraživanjima. Kao alat za tumačenje, smatramo da su vrste ptica sa

prisustvom više od 90 redovno prisutne na predmetnom području (uz malo truda ptice mogu

da se uoče svakog dana u ovoj oblasti), zatim za vrste ptica sa prisustvom više od 50%

smatramo da su neredovno prisutne (tokom određene sezone ptice je lako uočiti dok tokom

drugih sezona to nije slučaj), ptice sa prisustvom manje od 50% smatramo da su sporadično

prisutne i ptice sa prisustvom manje od 10% smatraju se kao slučajno prisutne.

Promjenljiva parova označava broj parova koji se gnijezde. Ovaj broj je kompilacija rezultata

istraživanja sprovedenih prethodnih godina. Raspon između minimalnog i maksimalnog broja

je zbog različitih procjena u različitim godinama uočavamo

Promjenljiva koja se odnosi na dnevni maksimum predstavlja maksimalan broj jedinki

određenih vrsta koje su evidentirane tokom jednog dana na području solane. Najviši broj je

apsolutni maksimum prebrojanih ptica. U nekim slučajevima, te informacije prevazilaze

moguća očekivanja, budući da predstavljaju veličinu populacije koja je utvrđena samo

jednom u 15 godina. Drugi broj je peti najveći broj jedinki koje su evidentirane po danu

(statistički to se izračunava kao devedeseti percentil). Ovo je konzervativnija procjena

maksimalnog broja ptica prisutnih u oblasti na bilo koji dan. Treba imati na umu da se oba

broja odnose na samo jednu sezonu, kada su određene vrste najbrojnije u toj oblasti.

Tabela 4.2: Česte/brojne ptice na području Ulcinjske solane (u jednom dijelu sezone). Prisustvo =

procenat istraživanja u kojima je vrsta evidentirana; parova = procjenjeni broja parova; dnevni

maksimum = prvi i peti najveći broj evidentiranih jedinki.

51

Crn

ogo

rski

naz

iv

Stru

čni n

aziv

pri

sust

vo

par

ova

Dn

evn

i m

aksi

mu

m

An

eks

I

SPEC

šarena utva Tadorna tadorna 88 0-7 620/70

patka gluvara Anas platyrhinchos 56 0-3 870/374

patka čegrtuša Anas strepera 40 0 433/200

patka lastarka, šiljkan

Anas acuta 82 0 136/563 3

patka kašikara Anas clypeata 72 0-3 1158/238

patka zviždarka Anas penelope 68 0 2549/1180

mala patka, krža Anas crecca 50 0-3 3460/945

patka martovka Anas querquedula 38 0-3 8279/151 3

glavoč Aythya ferina 16 0 508/383 1

mali gnjurac Tachybaptus ruficollis 52 0-18 108/48

crnovrati gnjurac Podiceps nigricollis 46 0 68/41

pelikan Pelecanus crispus 56 0 108/94 x* 1

vranac Phalacrocorax carbo 72 0 342/160

mali vranac Phalacrocorax pygmaeus 88 0 598/336 X

mala bijela čaplja Egretta garzetta 96 0 680/237 X

velika bijela čaplja Casmerodius albus 80 0 501/136 x

siva čaplja Ardea cinerea 92 0 269/145

čaplja kašikara Platalea leucorodia 80 0 147/89 x

plamenac, flamingos

Phoenicopterus roseus 28 0-350 1164/998 x

eja močvarica Circus aeruginosus 78 0-1 10/7 x

baljoška Fulica atra 32 0-25 7640/5414 3

ždral Grus grus 4 0 299/280 x

sabljarka Recurvirostra avosetta 28 0-2 101/7 x

vlastelica Himantopus himantopus 58 45-130 304/264 x

noćni potrk Burhinus oedicnemus 48 6-18 90/48 x 3

zijavac Glareola pratincola 38 28-100 225/206 x 3

žalar sljepić Charadrius dubius 58 3-11 201/56

žalar blatarić Charadrius hiaticula 44 0 143/57

morski žalar Charadrius alexandrinus 90 30-78 472/285 x 3

srebrni vivak Pluvialis squatarola 92 0 481/379

zlatni vivak Pluvialis apricaria 40 0 630/595 x

vivak, macudan Vanellus vanellus 72 0-2 4143/2042 1

bijela sprutka Calidris alba 26 0 140/93

crnotrba sprtuka Calidris alpina 84 0 10.503/7535 3

krivokljuna sprutka Calidris ferruginea 22 0 2328/363 1

mala sprutka Calidris minuta 72 0 1868/471

polojka Actitis hypoleucos 50 0-7 65/18 3

crvenonogi sprudnik

Tringa totanus 100 4-60 1993/1614 2

crni sprudnik Tringa erythropus 94 0 2249/849 3

52

krivokljuni sprudnik Tringa nebularia 96 0 620/94

ankokljuni sprudnik Tringa stagnatilis 66 0 500/57

sprudnik migavac Tringa glareola 32 0 486/179 x 3

sprudnik pijukavac Tringa ochrops 72 0 750/21

muljača Limosa limosa 50 0 3423/628 1

velika carska šljuka Numenius arquata 84 0 75/34 1

bekasina Gallinago gallinago 66 0 2445/900 3

prudnik ubojica Philomachus pugnax 54 0 2618/1985 x 2

riječni galeb Chroicophalus ridibundus 88 0 3023/1440

sinji galeb Larus michahellis 100 2-50 753/352

mala čigra Sternula albifrons 34 65-150 391/282 x 3

crvenokljuna čigra Sterna hirundo 36 5-80 144/80 x

vodomar Alcedo athis 60 0-5 71/34 x 3

ćubasta ševa Galerida cristata - 30-50 - 3

seoska lasta Hirundo rustica - ? - 3

žuta pastirica Motacila flava - 30-50 - 3

planinska bjelka Oenanthe oenanthe - 0 - 3

travarka Saxicola rubetra - 0 - 2

veliki trstenjak Acrocephalus arundinaceus

- 30-70 -

vrabac Passer domesticus - <50 - 3

španski vrabac Passer hispaniolensis - >50 -

4.2.3. Rijetke ptice (69 vrsta)

U ovoj grupi navedene su vrste prica za koje se procjenjuje da imaju veoma malo stanište i iz

tog razloga na području Ulcinjske solane ove vrste ptica ne mogu da ostvare svoj pun

populacioni potencijal (Tabela 4.3). Shvatamo da su neke vrste ptica svrstane u ovu grupu jer

je njihov broj potcijenjen budući da tokom istraživanja nisu korišćene odgovarajuće metode,

naročito kada je riječ o vrstama ptica koje su aktivne noću. U ovoj grupi su i ptice koje se

gnjezde uglavnom u kanalima na obodima solane, a ne na "samoj" solani. Neke vrste iz ove

grupe su prirodno rijetke vrste ptica koje nalazimo u ovoj vrsti ekosistema, neke se gnjezde u

ovoj oblasti samo u gnjezdilištima. Iako su na listi rijetkih ptica, to ne znači da područje

Ulcinjske solane nije važno za njih. To je samo pokazatelj da je ekološki uticaj tih ptica na

ekosistem manje intenzivan u odnosu na uticaj ptica iz prve grupe.

Tabela 4.3: Rijetke ptice na području Ulcinjske solane. Jedinke = Broj evidentiranih jedinki za pojedine

vrste (ako postoje podaci). + - nema skorijih pojava u Evropi, vrsta je kalsifikovana kao kritično

ugrožena (moguće izumrla) prema IUCN klasifikaciji

Crnogorski naziv Naučni naziv jedinke

e

Aneks I SPEC

crvenokljuni labud Cygnus olor 28

bjeločela guska Anser albifrons 21

mala bjeločela guska Anser erythropus 3 x* 1

divlja guska Anser anser 5

53

crvenokljuna patka Neta rufina 6

patka Aythya nyroca 47 x* 1

ćubasta patka Aythya fuligula 22 3

ušati gnjurac Podiceps auritus 1 X 1

ćubasti gnjurac Podiceps cristatus 32

ružičasti pelikan Pelecanus onocrotalus 5 X 3

bukavac Botaurus stellaris 11 x* 3

mala čaplja Ixobrychus minutus 2 X 3

gak Nycticorax nycticorax 111 X 3

čaplja govedarka Bubulcus ibis

žuta čaplja Ardeola ralloides 22 X 3

crvena čaplja Ardea purpurea 8 X 3

bijela roda Ciconia ciconia 1 X

crna roda Ciconia nigra 4 X

ibis Plegadis falcinellus 84 X

orao ribar Pandion haliaetus X

poljska eja Circus cyaneus 44 X 3

eja livadarka Circus pygargus 10 X

stepska eja Circus macrouros 2 X 1

siva vjetruška Falco vespertinus 11 x* 1

barski pjeltlovan Rallus aquaticus 188

barski pjetlić Porzana porzana 1 X

barska kokica Gallinula chloropus 110

ostrigar Haematopus ostralegus 24 1

Planinski zujavac Charadrius morinellus 1 X

riđa sprutka Calidris canutus 149 1

siva sprutka Calidris temminckii 73

šljuka kamenjarka Arenaria interpres 7

laponska muljača Limosa lapponica 7 X 1

srednja carska šljuka Numenius phaeopus 213

kratkokljuna c. šljuka Numenius tenuirostris 1 X 1

šumska šljuka Scolopax rusticola

mala bekasina Lymnocryptes minimus

crvenovrata liskonoga Phalaropus lobatus 1 X

Tankokljuni galeb Chroicocephalus genei 10 X

sinji galeb Larus canus 140

crnoglavi galeb Larus melanocephalus 13 X

mrki galeb Larus fuscus 8

mali galeb Hydrocoloeus minutus 84 X 3

dugokljuna čigra Sterna sandvicensis 2 X

debelokljuna čigra Gelochelidon nilotica 18 X 3

velika čigra Hydroprogne caspia 66 X

crna čigra Chlidonias niger 35 X 3

bjelokrila čigra Chlidonias leucopterus 72

bjelobrada čigra Chlidonias hybrid 11 X

afrička kukavica Clamator glandarius

kukumavka Anthene noctua 3

leganj Caprimulgus europaeus X 3

pčelarica Merops apiaster

54

modrovrana Coracias garrulous x* 2

kratkoprsta ševa Calandrella brachydactyla X 3

daurska lasta Cecropis daurica

gradska lasta Delichon urbicum 2

riđogrla trepteljka Anthus cervinus

mediteranska bjelka Oenanthe hispanica

obična grmuša Sylvia communis

bjelobrka grmuša Sylvia cantillans

trstenjak rogožar Acr. Schoenobaenus

trstenjak cvrkutić Acrocephalus scirpaceus

veliki cvrčić Locustela luscinoides

bijela sjenica Remiz pendulinus

svraka Pica pica

kreštalica, sojka Garrulus glandarius

močvarna strnadica Emberiza schoeniclus

velika strnadica Milaria calandra 2

4.2.4. Ptice koje povremeno posjećuju ovu oblast (46 vrsta)

Uvrštavanje ptica u ovu grupu ne znači da se neke od njih ne gnjezde povremeno na

području solane (Tabela 4.4). Ali, po pravilu to je u vrlo malom broju, bar u poređenju sa

okolnim područjima. Obično ptice sa ove liste žive i razmnožavaju se izvan područja solane, a

samu solanu posjećuju s vremena na vrijeme. To znači da solana nije veoma važna za njih,

kao i to da one nemaju veliki uticaj na ovaj ekosistem. Tokom našeg rada na terenu, nismo

išli u tu krajnost da potvrdimo prisustvo ptica iz ove grupe, tako da je ova lista u poređenju

sa drugim listama iz izvještaja najmanje sveobuhvatna.

Tabela 4.4: Ptice koje povremeno posjećuju područje Ulcinjske solane.

Crnogorski naziv Naučni naziv Aneks I SPEC

Fazan Phasianus colchicus

orao klokotaš Aquila clanga x* 1

orao zmijar Circaetus gallicus X

riđi mišar Buteo rufinus X

mišar Buteo buteo

osičar Pernis apivorus X

kobac Accipiter nisus

jastreb Accipiter gentilis

kratkoprsti kobac Accipiter brevipes X 2

vjetruška Falco tinnunculus 3

soko lastavičar Falco subbuteo

mrki soko Falco eleonore x*

sivi soko Falco peregrinus X

mali soko Falco columbarius X

krški soko Falco biarmicus x* 3

grlica Streptopelia turtur 1

gugutka Streptopelia decaocto

kukavica Cucculus canorus

55

pištarka, srpić, čiopa Apus apus 3

velika čiopa Apus melba

pupavac Upupa epops

veliki djetlić Dendrocopos major

poljska ševa Alauda arvensis 3

lasta brjegunica Riparia riparia 3

bijela pastirica Motacilla alba

mali slavuj Luscinia megarhynchos

planinska crvenrepka Phoenicurus ochruros

kos Turdus merula

crnoglava grmuša Sylvia atricapilla

mediteranska grmuša Sylvia melanocephala

širokorepi cvrčić Cisticola juncidis

sivi voljić Hippolais pallida

siva muharica Muscicapa striata 2

velika sjenica Parus major

sivi svračak Lanius minor x 2

rusi svračak Lanius collurio x 2

riđoglavi svračak Lanius senator 2

siva vrana Corvus corone cornix

čavka Corvus monedula

čvorak Sturnus vulgaris 3

vuga Oriolus oriolus

poljski vrabac Passer montanus 3

konopljarka Carduelis canabina 2

štiglić, frkadel Carduelis carduelis

zelentarka Caruelis chloris

crnoglava strnadica Emberiza melanocephala

4.2.5. Vrijednosti

Flamingos Phoenicopterus roseus – vodeća vrsta Populacija se povećava, vrsta prisutna tokom cijele godine.

Prema konceptu vodeće vrste

(flagship species) podizanje profila

određene vrste može

neproporcijalno povećati značaj

određenog područja, što zauzvrat

može dovesti do više uspješnog

procesa očuvanja i kozervacije.

Koncept vodeće vrste na neki

način povezuje ekološki,

konzervacijski i sociološki značaj

vrste.

Flamingo je odabran kao vodeća

56

vrsta na mnogo drugih lokacija širom svijeta (Johnson &Cezilly, 2007). Kada je u velikom

broju, ova vrsta ima veliki ekološki uticaj na to područje, ljudi vole da ih posmatraju i lako ih

je uočiti. Flamingo je najunikatnija i najprepoznatljivija ptica u ovom dijelu Mediterana.

Vjerujemo da će flamingo biti odgovarajući izbor za vodeću vrstu područja Ulcinjske

solane.

Dalmatinski pelikan je još jedna jedinstvena i prepoznatljiva vrsta ptica koja redovno

posjećuje područje solane. U jesen moguće je uočiti ovu vrstu u u jatima do 100 jedinki. To je

velika ptica, vrlo upadljiva i ljudi ih prepoznaju bez mnogo prethodnog znanja. Dakle

Dalmatinski pelikan može takođe, na neki način, biti vodeća vrsta. Ipak, odlučili smo da to ne

bude slučaj. Ne vidimo ekosistem solane kao ekosistem koji je tipičan za pelikana. S druge

strane, udaljena samo desetak kilometara postoji još jedna važna oblast za ptice u Crnoj

Gori, odnosno Skadarsko jezero koje je idealno stanište za ptice poput pelikana. Prema

našem mišljenju, pelikani bi trebalo da budu vodeće vrste na tom lokalitetu.

U Evropskoj uniji flamingosi se gnjezde samo u desetak lokaliteta, od kojih su svi u regionu

Mediterana. Najbliže Ulcinju je gnjezdilište u blizini grada Bari (Italija). Tokom godina dok se

odvijao proces proizvodnje soli u Ulcinju, flamingos je samo u izuzetnim okolnostima

posjećivao ovo područje. U 2010. godini jato od preko 100 jedinki prezimilo je na području

solane, po prvi put u tako velikom broju (Studija zaštite 2015). U jesen 2011. godine, bilo je

450 ptica; u 2012. godini, već 735 ptica; i u 2014. čak 2500 jedinki. Prvo gnježđenje

zabilježeno je 2013. godine (oko 350 parova koji se gnjezde, studija zaštite, 2015), a zatim u

narednim godinama, takođe, ali prema našim saznanjima to nije bilo uspješno zbog

promjene nivoa vode i/ili uznemiravanja ptica. Godine 2016. zabilježeno je preko 1000

jedinki ptica ali su njihova gnijezda poplavljena i kolonija uništena (Schwarz & Sackl, 2017). U

aprilu 2017. godine uočeno je udvaranje ptica (Johnson & Cezilly, 2007) međutim ptice nisu

započele sa gnježđenjem. Takođe bila je izražena određena dinamika u pogledu broja ptica u

2017. godini. Početkom marta uočeno je manje od 100 ptica. Prema objašnjenjima lokalnog

stanovništva veći dio populacije napustio je ovo stanište nakon izuzetno hladne zime od koje

su neke ptice stradale. Od sredine do kraja aprila, odnosno u periodu kada počinje parenje

taj broj se povećao sa 400 na 750. Do kraja mjeseca maja broj je smanjen na 81 da bi na

kraju juna ponovo porastao na 750. Tokom sprovođenja našeg terenskog istraživanja nije

uočeno kretanje flamingosa na području solane. Migracije su se vjerovatno odvijale noću što

nije neobično za ovu vrstu ptica (Johnson & Cezilly, 2007). Čini se da je od 2012. godine

prisustvo flamingosa redovno sa 700 ili više jedinki. Sa ovim brojem populacija flamingosa

na solani prelazi prag od 1% za određivanje međunarodno važnog područja. Povezanost

populacije ptica sa drugim zajednicama širom mediteranskog regiona potvrđeno je

prisustvom 78 prstenovanih ptica iz Alžira, Francuske, Italije, Španije i Turske (Saveljić,

Zeković 2017).

VAŽNE PTICE GNJEZDARICE

Među svim vrstama ptica gnjezdarica na području Ulcinjske solane odabrano je 6 najvažnijih

vrsta u smislu njihove tradicionalnosti i brojnosti. Neki od njih privlači solana zbog svojih

plitkih voda i muljevitih obala koje koriste kao hranilište i kao zaštitu od predatora. S druge

strane, široka i suva prostranstva sa slabom vegetacijom odgovaraju pticama noćni potrk i

57

zijavac koja još uvijek na neki način zavise od vode. U suprotnom obje vrste vjerovatno ne bi

bile uvrštene na listu Wetland International.

Kao potencijal za dalji razvoj zaštićenog područja prikazujemo takođe brojnu populaciju ptica

gnjezdilica koja bi mogla da se postigne na sadašnjem području Ulcinjske solane uz pravilno

upravljanje. Ovaj potencijalan broj dobijamo poređenjem populacije ptica gnjezdilica sa

populacijom koja je registovana na području Sečoveljske solane (Slovenija), koja je oko 2

puta manja i gdje je upravljanje određenim dijelom područja pažljivo koncipirano u korist

ptica. Iako su obje solane jedinstvene na svoj način, one su i dalje dovoljno slične kako bi se

moglo izvršiti poređenje.

Vlastelica Himantopus himantopus

Stabilna populacija za gnježđenje, oko 45-130 parova, prisutni samo tokom sezone parenja.

Vlastelica je široko prisutna

kako na obalama tako i u

kontinentalnom dijelu na jugu

Evrope. U 2017. godini krajem

aprila na području Ulcinjske

solane preko 100 parova počelo

je da se gnjezdi. Do kraja maja,

mladunci su se već izlegli i

napustili svoja gnjezda u potrazi

za hranom. Gnježđenje uveliko

zavisi od uslova. U 2016. godini,

usljed obilnih padavina i

plavljenja bazena mnoge mlade

ptice su se udavila (Schwarz & Sackl, 2017). U 2017. godini, zbog suvih bazena predatorima je

bio olakšan pristup gnjezdima što je rezultiralo gubitkom mladih ptica. Uprkos

promjenamam u broju gnjezda i broju mladih iz godine u godinu, dugoročno posmatrano čini

se da je brojnost populacije ove vrste ptica stabilna. Moguće je da je Ulcinjska solana jedina

oblast za gnježđenje u Crnoj Gori kada je riječ o ovoj vrsti ptica (Studija zaštite, 2015).

Uz odgovarajuće upravljanje, procjenjujemo da je moguće postići broj od 200 parova što je

oko dva puta više nego danas.

Noćni potrk Burhinus oedicnemus

Povećana populacija za gnježđenje, oko 6 do 18 parova, prisutni samo tokom sezone

parenja.

58

Noćni potrk nije baš tipičan

predstavnik ptica koje

naseljavaju područje solane.

Treba takođe istaći da se mnogi

parovi gnjezde na drugim

mjestima u Crnoj Gori. Ipak, ova

ptica sa velikim žutim očima je

prilično upečatljiva na solani i

privlačna za posmatrače ptica.

Na području solane posljednjih

godina pretpostavlja se da je

populacija ove vrste ptica

povećana sa manje od 10 do

više od 10 parova. Takođe je moguće da su istraživanja sprovedena u proteklim godinama

dala bolje rezulte, tako da bi u ovom slučaju bilo bolje pretpostaviti da je populacija ove vrste

ptica stabilna. Jedno od mogućih objašnjenja je i da noćni potrk ima koristi od postojeće

situacije, odnosno od prestanka proizvodnje soli. Sada su bazeni za kristalizaciju gdje smo i

uočili parove koji se gnjezde uglavnom suvi tokom sezone gnježđenja.

Crvenogrli zijavac Glareola pratincola

Stabilna populacija za gnježđenje, oko 28 do 100 parova, prisutni samo tokom sezone

parenja.

Crvenogrli zijavac je jedinstvena

ptica na području Ulcinjske

solane. Koliko je nama poznato

ova oblast je jedino mjesto u

Crnoj Gori gdje se ove ptice

gnjezde (Studija zaštite 2015).

Osim u Albaniji, populacija

crvenogrlog zijavca nije

primjećena duž istočne obale

Jadranskog mora. Ova vrsta je

izuzetno rijetka u cijeloj EU.

U Ulcinju, crvenogrlog zijavca

nalazimo u velikom broju sa populacijom od oko 100 parova. Iz godine u godinu broj jedinki

varira, vjerovatno zbog vremenskih uslova. U sušnim godinama, primjećen je veliki broj

mladih; u kišnim godinama na proljeće gnjezda unište poplave i plavljenje bazena te samim

tim broj mladih je manji. U 2017. godini, sve ptice se gnjezde u suvim bazenima posebno u

bazenima za evaporaciju I, II i III. Uočena je i kolonija ove vrste ptica i Štoju. Ptice su gnjezde

u nekoliko kolonija. Gnjezda su pronađene i u pukotinama ispucale blatne podloge u sredini

bazena gdje nema vegetacije. Mladi se izležu krajem juna. Mladi su sposobni da se kreću već

narednog dana. Moguće je da su neki od njih u stanju da izbjegnu visok nivo vode nakon

obilnih kiša u to vrijeme.

59

Morski žalar Charadrius alexandrinus

Stabilna populacija za gnježđenje, oko 30 do 78 parova, prisutni samo tokom cijele godine.

Na sjeveru EU gnjezda morskih

žalara nalazimo i u Danskoj ali

na veoma uskom obalnom

pojasu. Takođe nalazimo ih u

malom broju i duž jadranske

obale. Morski žalar je veoma

tajanstvena ptica iako živi na

otvorenom prostoru bez

vegetacije. Njegove šare i boje

omogućavaju da se lako uklopi

u okolinu što otežava njegovo

posmatranje i uočavanje. Pod

pretpostavkom da su svi podaci

o ovoj vrsti ptica dostavljeni od strane posmatrača ptica koji su imali sličnu, čini se da je

njegova populacija na području Ulcinjske solane stabilna sa oko 70 parova na godišnjem

nivou.

Područje Ulcinjske solane je vjerovatno jedino mjesto u Crnoj Gori gdje se ova vrsta ptica

gnjezdi (Studija zaštite 2015).

U 2017. godini morski žalar se gnjezdio uglavnom na podlogama suvih bazena koja su

podložna plavljenju. Srećom, u aprilu i maju ove godine nije bilo obilnih padavina tako da se

pretpostavlja da je broj mladih ptica u porastu. Među svim značajnim pticama gnjezdilicama

morski žalar je najravnomjernije raspoređena. Ne nalazimo ga u bazenima Jezera 1 i 2 koji su

su sve vrijeme bili pod vodom.


oko dva puta više nego danas.

Mala čigra Sternula albifrons

Opadajuća populacija za gnježđenje, oko 65 do 150 parova, prisutni samo tokom sezone

parenja.

U EU malu čigru nalazimo u

malom broju kako na obalama

tako i na kopnu. Takođe duž

jadranske obale poznato je

samo par kolonija male čigre.

Na području Ulcinjske solane

mala čigra je je jedina značajna

vrsta čiji broj opada.

60

U 2017. godini uočeno je 5 raštrkanih kolonija u Knetama, bazenu za evaporaciju I i III, Štoj 2

i oblast kristalizacije od kojih su 3 kolonije napustile ovo područje početkom juna prije

izleganja mladih. Samo nekoliko parova se vratilo na zamjenska gnjezda. Sasvim slučajno

sredinom juna došlo je do kvara na pumpi koja upumpava morsku vodu u solanu što je

rezultiralo smanjenim nivoom vode u bazenu Jezera 1. Pojava novih nasipa u sredini bazena

usljed smanjenog nivoa vode rezultirala je uspostavljanjem nove kolonije ptica koja broji

najmanje 20 parova. Ovo predstavlja prirodno stanište za male čigre. Međutim jato

flamingosa zauzelo je nove nasipe i nekoliko dana kasnije sva gnjezda male čigre su

napuštena. Pretpostavljamo da je broj mladih ptica bio bio u opadanju ove godine,

vjerovatno sa manje od 50 gnjezda koja su se održala. Većina parova gnjezdila se na sredini

suvih bazena.

Uz odgovarajuće upravljanje, procjenjujemo da je moguće postići broj od 170 parova što

zapravo i nije mnogo više u poređenju sa najvišim brojem koji je zabilježen na području

Ulcinja.

Obična čigra Sterna hirundo

Stabilna populacija za gnježđenje, oko 5 do 80 parova, prisutni samo tokom sezone parenja.

U EU običnu čigru nalazimo

sporadično od Mediterana do

Skandinavije. Neke populacije

gnjezde se na obalama i

ostrvima na moru a neke

nalazimo na obalam rijeka.

Populaciju ove vrste ptica na

području Ulcinjske solane

nalazimo u neposrednoj blizini

mora, ali one se gnjezde na

kopnu. Za razliku od male čigre,

obična čigra se ne gnjezdi na

suvim podlogama bazena već

gotovo uvijek gnjezde se na nasipima ili ostrvima okruženih vodom. U 2017. Godini uočena

su gnjezda obične čigre na nasipima bazena 31 (nešto kasnije gnjezda su napuštena jer su

bazeni preušili) i na nasipima bazena Jezero 1 (koja su kasnije takođe napuštena). Moguće je

da se 2017. godini nije izlegao ni jedan mladunac ove vrste. Osim noćnog potrka, obične

čigre imaju najmanju populaciju kada je riječ o pticam aod znalaja za ovo područje, sa

prisutnih 20 parova. Međutim čini se da je njihova populacija stabilna.


oko osam puta više nego danas.

PTICE OD ZNAČAJA KOJE SU PRISUTNE TOKOM CIJELE GODINE

61

Među pticama koje su prisutne u solani tokom svih godišnjih doba značajno je pet vrsta koje

su prisutne većinu vremena i koje su brojne. Ove vrste su mala bijela čaplja, čaplja kašikara,

patuljasti kormoran, cvenonogi sprudnik i crni sprudnik. Posmatrač ptica će imati dobru

priliku da u svakom trenutku uoči neku od navedenih vrsta ptica bez obzira koji je dan u

pitanju.

Za svih pet vrsta predstavljamo fenogram na kojima stupci predstavljaju prosječan broj ptica

registrovanih tokom svih istraživanja u određenom mjesecu. Smatramo da je ovaj broj

predstavlja dobru približnu vrijednost za broj btica koje se redovno pojavljuju u toj oblasti.

Mala bijela čaplja Egreta garzetta

Mala bijela čaplja je najbrojnija tokom jeseni, ali i u ostalim mjesecima uglavnom je prisutno i

najmanje 100 ptica (Slika 4.10).

Zbog svojog sjajnog bijelog

perja, držanja i boravka na

otvorenom ovu vrstu prilično je

lako uočiti. Čaplje se ne gnjezde

na ovom području, one

uglavnom koriste solanu kao

hranilište. Grupe od desetak

ptica često se skupljaju na

bazenima sa plitkim vodama

gdje uglavnom lovi

beskičmenjake.

U određenim godinama mala bijela čaplja dostiže prag od 1% za određivanje solane kao

međunarodno važnog područja. Imajući u vidu stopu i uticaj obrta možemo zaključiti da je

ova vrsta vjerovatno redovno prisutna u broju koji bi bio od međunarodnog značaja.

62

Slika 4.10: Broj jedinki male bijele čaplje Egreta garzetta na području Ulcinjske solane (prosjek iz svih

istraživanja u određenom mjesecu)

Čaplja kašikara Platalea leucorodia

Iako ova vrsta nije najbrojnija, čaplja kašikara je registrovana u gotovo svim sprovedenim

istraživanjima. Najveći broj ptica zabilježenih u jednom danu je 147 ptica, najbrojnije su u

februaru, martu i u avgustu i septembru (Slika 4.11). Čaplje kašikare se ne gnjezde na ovom

području, one uglavnom koriste solanu kao hranilište.

U određenim godinama čaplja kašikara dostiže prag od 1% za određivanje solane kao

međunarodno važnog područja. Imajući u vidu stopu i uticaj obrta možemo zaključiti da je

ova vrsta vjerovatno redovno prisutna u broju koji bi bio od međunarodnog značaja.

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

40

80

120

160

200

240

280

320

360

N in

div

idu

als

63

Slika 4.11: Broj jedinki čaplje kašikare Platalea leucorodia na području Ulcinjske solane (prosjek iz

svih istraživanja u određenom mjesecu)

Patuljasti kormoran Phalacrocorax pygmeus

Na području Ulcinjske solane

patuljasti kormoran je najbrojniji u

jesen (Slika 4.12). U proljeće

prisutno je samo nekoliko

desetina ptica, ali zbog svojih

navika, posjetilac će uvijek moći

da ih uoči. Nakon dužeg perioda

lova u dubokoj vodi kormorani

možemo naći na izloženim

mjestima (starim granama, velikim

kamenjem, i sl.) kako šire krila da

ih osuše, što se lako može uočiti iz

daljine. Patuljasti kormoran se ne gnjezdi na ovom području, ova vrsta uglavnom koristi

solanu kao hranilište. U prosjeku 290 jedinki ove vrste redovno je prisutno na solani tokom

avgusta te ova vrsta tada dostiže prag od 1% za određivanje solane kao međunarodno

važnog područja.

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

N in

div

idu

als

64

Slika 4.12: Broj jedinki patuljastog kormorana Phalacrocorax pygmeus na području Ulcinjske solane

(prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu)

Crvenonogi sprudnik Tringa totanus

Crvenonogog sprudnika nalazimo u

velikom broju na području Ulcinjske

solane u svim mjesecima, osim u

sezoni parenja, odnosno u aprilu i

maju (Slika 4.13). Vrlo često pored

bazena sa niskim vodostajem ili

svježim blatom gdje love

beskičmenjake nalazimo preko 1000

ptica ove vrste.

Do 20 parova gnjezdi se na solani.

Crvenonogi sprudnik se inače

gnjezdi u sjevernim dijelovima Evrope gdje su prisutni u velikom broju. Sporadično

gnježđenje u južnim dijelovima nije neobično, ali najveći značaj solane za ovu vrstu ptica

dolazi do izražaja tokom migracije i zimi.

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

30

60

90

120

150

180

210

240

270

N in

div

idu

als

65

Slika 4.13: Broj jedinki crvenonogog sprudnika Tringa totanus na području Ulcinjske solane (prosjek

iz svih istraživanja u određenom mjesecu)

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

N in

div

idu

als

66

Crni sprudnik Tringa erythropus

Crnog sprudnika nalazimo u manjem

broju u odnosu na Crnonogog

sprudnika ali je ova vrsta i dalje

redovno prisutna tokom cijele godine

(Slika 4.14). Najveći broj dostiže u

septembru i oktobru, kada može biti

preko 1000 jedinki. Tokom jeseni,

migracija crnog sprudnika redovno

prelazi prag od 1% za određivanje

solane kao međunarodno važnog

područja. Tokom proljećnje migracije

u martu i aprilu, kada ptice su već u fazi mijenjanja perja i gnježđenja prisutno je nekoliko

stotina jedinki, u izuzetnim slučajevima preko 1000. Manje su prisutni tokom sezone

gnježđenja u maju i junu.

Slika 4.14: Broj jedinki crnog sprudnika Tringa erythropus na području Ulcinjske solane (prosjek iz


Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Av

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

N in

div

idu

als

67

PTICE SA DOBRIM POTENCIJALOM ZA ZNAČAJNO POVEĆANJE BROJA PAROVA ZA

GNJEŽĐENJE

Trenutno su dvije vrste ptica nevedene kao neredovne, rijetke i vrste koje se rijetko gnjezde

na ovom području, odnosno sabljarka Recurvirostra avosetta i šarena utva Tadorna tadorna.

Sabljarka je zapravo prilično rijetka ptica na solani sa zabilježenih tek 10 jedinki. U

prethodnim godinama zabilježeno je ponašanj ekoje prethodi parenju kod ovih ptica.

Uglavnom oko 50 do 100 ptica iz ove vrste prezimi na ovom području dok se taj broj poveća

preko 100 tokom proljećne migracije. Tokom godine 10 ili 20 ptica ostaje na solani. U

određenim godinama ostaje do 5 parova koji se gnjezde, dok u određenim godinama ne

bude zabilježen ni jedan par.

Prema iskustvu iz sličnih oblasti na Mediteranu i uz određene napore u pogledu konzervacije

i očuvanja, obje vrste mogu da postanu redovne i brojne vrste koje se gnjezde i kao takve

one mogu da povećaju konzervacijski značaj ove oblasti. Na području solane u oblasti

Kamargu u Francuskoj populacija šarene utve porasla je sa 50 jedinki u 1956. godini na 500 u

1986. godini (Isenmann 1993). U Sečoveljskoj solani (Slovenija) sabljarka se prvi put gnjezdila

u 2009. godini. Nakon što je dio prostora pretvoren u oblast pogodan za gnježđenje sabljarke

u 2016. godini, pronađeno je 40 gnjezda sa jajima (Škornik, 2017). Uz odgovarajuće

upravljanje broj sabljarki bi mogao da se poveća i tokom zime. U nekim obližnjim močvarama

na albanskoj obali Jadranskog mora (Patok, Karavasta laguna; Birdlife International 2017)

redovno prezimi i do 1000 ptica. Šarenu utvu bi moglo da privuče postavljanje kutija za

gnježđenje; ovu aktivnost na području Ulcinjske solane tokom posljednjih decenija sprovodi

EuroNatur i CZIP i uspjeh ove aktivnosti je dokazan.

ZNAČAJNE VRSTE TOKOM MIGRACIJE I ZIMI

Zbog broja jedinki koje su povremeno i redovno prisutne predlažemo dvije grupe ptica koje

su okarakterisane kao značajne vrste na ovom području tokom zime i perioda migracije. Te

vrste su patke i vodarice.

Patke

Vrste ptica zviždara Anas penelope, čegrtuša A. Strepera, divlja patka krljuža A. Crecca, patka

gluvara A. Platyrhynchos i šiljkan A. Acuta nalazimo u velikom broju tokom zime. Njihova

populacija se poveća u oktobru i one ostaju na ovom području do februara (slika 4.15).

Posebno su brojne vrste pataka zviždare, divlja patka krljuža i šiljkan. Ove vrste mogu da

broje preko 2000 jedinki na dnevnoj osnovi što je uporedivo sa nekim zaštićenim

močvarama u albanskom dijelu Jadranskog mora (laguna Karavasta; BirdLife International,

2017). Čegrtuša i patka gluvara počele su u posljednjih nekoliko godina da provode zimu na

području solane iako broj jedinki ovih vrsta rijetko prelazi 100.

Divlja patka pupčanica A. querquedula ima drugačiju fenologijui; to je jedina patka koja zimu

provodi u Africi. Ona je prisutna u velikom broju na području solane samo tokom proljećne

migracije, naročito u februaru i martu (slika 4.16) kada njihov broj redovno prelazi 2000

68

jedinki. U 2006. godini, preko 8000 divljih patki pupčanica zabilježeno je u jednom danu.

Tokom jesenje migracije čini se da ova vrsta u potpunosti zaobilazi područje solane.

Fenologija patke kašikare A. clypeata je kombinovana. Patke su prisutne tokom zime, ali

najveći broj ovih jedinki uočen je tokom proljećne migracije u martu (Slika 4.17) kada je

prisutno do 1000 ptica. Neki patke kašikare ostati i tokom ljeta, nekoliko parova ostaje

vjerovatno radi parenja (Studija zaštite 2015). Njihov broj počinje ponovo da se povećava u

avgustu.

Slika 4.15: Fenologija zviždara Anas penelope, čegrtuša A. Strepera, divlje patke krljuža A. Crecca,

patke gluvare A. Platyrhynchos i šiljkana A. Acuta na području Ulcinjske solane (prosjek iz svih


Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

300

600

900

1200

1500

1800

2100

2400

2700

N in

div

idu

als

69

Slika 4.16: Fenologija divlje patke pupčanice Anas querquedula na području Ulcinjske solane (prosjek

iz svih istraživanja u određenom mjesecu)

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

300

600

900

1200

1500

1800

2100

2400

2700

N in

div

idu

als

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

N in

div

idu

als

70

Slika 4.17: Fenologija patke kašikare A. clypeata na području Ulcinjske solane (prosjek iz svih


Vodarice

Među vodaricama mogu se uočiti tri karakteristične fenologije. Vivak Vanellus vanellus, zlatni

vivak Pluvialis apricaria i barska šljuka/bekasina Gallinago gallinago su tipični predstavnici

zimovalica (Slika 4.18). Najveći broj ovih jedinki primjetan je u decembru i januaru. U

proteklim godinama preko 2000 šljuka prezimljavalo je na ovom području; u posljednjih

nekoliko godina ova broj jedva premašuje 100 zimovalica. U određenim godinama vivak

prevazilazibroj od 2000 jedinki kao što je to bio slučaj u 2011. godini kada je zabilježeno čak

4000 jedinki. Tokom proteklih nekoliko godina, broj zimovalica iz roda vivak pao je ispod

1000 jedinki.

Vrste ptica krivokljuna sprutka Calidris ferruginea, muljača Limosa limosa, sprudnik ubica

Philomachus pugnax i krivokljuni sprudnik Tringa nebularia nalazimo u velikom broju tokom

proljećne migracije koja počinje krajem februara, doživljava svoj vrhunac u martu i završava

u maju (slika 4.19). Broj svake vrste, sa izuzetkom krivokljunog sprudnika, lako može biti veći

od 2000 jedinki po danu kada je migracija u punom zamahu.

Vrste ptica srebrni vivak Pluvialis squatarola i crnotrba sprutka Calidris alpina provode zimu

na solani ali tokom proljećnje i jesenje migracije (Slika 4.20) nalazimo ih u većem broju.

Populacija crnotrbe sprutke može dostići zapanjujućih 10000 jedinki u jednom danu (npr

26.1.2006). U 20 puta većoj oblasti delte rijeke Ebro (Španija) procijenjuje se da je broj

crnotrbe sprutke zimi samo tri puta veći, dok je u oblasti lagune Venecije (Italija) koja je 50

puta veća broj crnotrbe sprutke zimi je samo dva puta veći (BirdLife International, 2017).

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

300

600

900

1200

1500

1800

2100

2400

2700

N in

div

idu

als

71

Slika 4.18: Fenologija vivaka, zlatnih vivaka i barske šljuke na području Ulcinjske solane (prosjek iz


Slika 4.19: Fenologija riđe sprutke, muljače, sprudnika ubice i krivokljunog sprudnika na području

Ulcinjske solane (prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu)

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

400

800

1200

1600

2000

2400

2800

3200

3600

N in

div

idu

als

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

800

1600

2400

3200

4000

4800

5600

6400

N in

div

idu

als

72

Slika 4.20: Fenologija srebrnog vivka i crnotrbe sprutke na području Ulcinjske solane (prosjek iz svih


BROJ ZIMOVALICA I SELICA

Postoji razlika u shvatanju broja zimovalica i broja ptica selica koju treba imati u vidu. Većina

zimovalica su prisutne na području tokom cijele zime. Broj varira kada pojedine jedinke

odlete prema ili iz okolnih močvara, ali većina populacije je stalno prisutna. Radikalne

promjene u veličini populacije se javljaju samo u slučaju nepredviđeno ozbiljnih okolnosti

poput hladnoće i leda na vodi, ili lova u močvarnom području i slično.

Tokom migracija, ptice nisu stacionarne kao što je to slučaj zimi. Oni ostaju u istoj oblasti

nekoliko dana, a zatim odlete prateći svoje migracione puteve za parenje parenja (u proljeće)

ili prezimljavanja (u jesen). Populaciju ptica koje migriraju konstantno zamjenjuju druge

pridošlice. Tako da je ukupan broj ptica koje borave na močvarnom tlu tokom migracije

mnogo veći u odnosu na procjenu koja se zasniva na podacima dnevnog brojanja ptica. U

oblasti ekologije ovu pojavu nazivamo stopa “obrta". Nažalost, stopu obrta je nemoguće

procijeniti bez obilježenih ptica, ali moguće je da se populacija migranata poveća nekoliko

puta u odnosu na broj ptica izbrojanih u jednom danu.

U ovoj analizi razmotrene su tri najzastupljeniji grupe: vodarice, patke i čaplje sa

kormoranima. Vodarice ovoj analizi su ptice iz rodova Calidris, Tringa, Pluvialis, Vanellus,

Limosa, Actitis, Numenius, Gallinago and Phylomachus. Kada je riječ o patkama razmotrene

su sve ptice iz rodova Anas, Netta i Aytia . Među čapljama, bijelim čapljama i kormoranima

obuhvaćeni su rodovi Casmerodius, Egreta, Ardea, Platalea i Phalacrocorax, Microcarbo.

Dugoročni prosjek pokazuje da godišnje oko 8000 do 9000 vodarica zimuju na području

Ulcinjske solane (Slika 4.21). U određenim godinama, broj može biti mnogo veći, odnosno u

zimu 2006. i 2007. godine registrovano je preko 13000 vodarica. U nekim godinama

zabilježeno je manje od 1000 jedinki, kao što je to bi slučaj u 2015. godini prema podacima

Međunarodnog cenzusa vodenih ptica. U jeku migracija u martu i novembru svakodnevno

može da se uoči preko 10000 ptica a u određenim godinama i znatno više. Apsolutni

maksimum tokom proljećnih migracija zabilježen je u martu 2006. godine kada je zabilježeno

prisustvo preko 18000 vodarica u jednom danu, i tokom jesenjih migracije u novembru 2003.

godine, kada je zabilježeno gotovo 12000 vodarica.

Dugoročni prosjek pokazuje da oko 1000 do 2000 pataka zimuje na području Ulcinjske

solane. U određenim godinama, broj može biti mnogo već. Godine 2006. zabilježeno je više

od 2000 jedinki a 2011. godine registrovano je preko 3000 pataka. U nekim godinama

zabilježeno je manje od 1000 jedinki tokom zime. Tokom proljećnih migracija zabilježeno je

preko 3000 pataka u jednom danu, i tokom jesenjih migracije do 1500 jedinki. Godine 2006.

u jednom danu tokom proljećnjih migracija izbrojano je preko 11000 pataka.

73

Slika 4.21: Fenologija vodarica na području Ulcinjske solane (prosjek iz svih istraživanja u određenom

mjesecu)

Slika 4.22: Fenologija pataka na području Ulcinjske solane (prosjek iz svih istraživanja u određenom

mjesecu)

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

N in

div

idu

als

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Avg

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

400

800

1200

1600

2000

2400

2800

3200

3600

N in

div

idu

als

74

Između 400 i 600 čaplji i kormorana redovno prezimi na solani. Najbrojniji su u jesen, kada je

redovno prisutni oko 800 jedinki a u nekim godinama čak i više od 1000 jedinki (slika 4.23).

Broj velikih bijelih i malih čaplji u određenim godinama prelazi prag od 1% za određivanje

solane kao međunarodno važnog područja. Imajući u vidu stopu i uticaj obrta možemo

zaključiti da su obje vrste vjerovatno redovno prisutne u broju koji bi bio od

međunarodnog značaja.

Slika 4.23: Fenologija čaplji i kormorana na području Ulcinjske solane (prosjek iz svih istraživanja u

određenom mjesecu)

Prema našoj procjeni oko 11000 vodarica redovno prezimi na području solane a u određenim

godinama zabilježeno je i do 15000 jedinki. Tokom migracija redovno je prisutno oko 15000

dnevno, a tokom nekoliko godina registrovano je i do 20000 ptica. Nema sumnje da usljed

efekta obrta više od 20000 ptica posjeti solanu svakog proljeća i jeseni. U martu 2010.

godine istražena je vidljiva migracija na jadranskoj obali u blizini Ulcinjske solane. Sa jedne

osmatračnice izbrojano je skoro 40000 ptica (Sackl et al. 2014). Prema Sackl et al. (2017)

pojedine ptice tokom migracije mogu se zadržavati se u ovoj oblasti tek 3 dana. Prema tome

naše je mišljenje da od Ulcinjske solane kao područje za odmor i hranjenje zavisi preko

100000 ptica vodarica koje redovno migriraju što predstavlja međunarodno značajan broj

ptica.

Kada se uporede podaci sa dvije najbliže močvarne oblasti od važnosti za ptice (IBA) na

albanskoj obali napominjemo da je u nešto većoj delti rijeke Drim u januaru 1995. i 1996.

godine zabilježeno je između 9000 i 17000 ptica. U približno četiri puta većoj laguni

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

N in

div

idu

als

75

Karavasta, u januaru 1995. i 1996. godine zabilježeno je između između 45000 i 68171 ptica.

Iako su obje oblasti prirodni ekosistemi, broj zimovalica je uporediv sa brojem zimovalica na

području Ulcinjske solane kada se uzmu u obzir razlike u veličini područja.

POLJA OD TRSKOM

Trska Phragmites commuinis nije tipična biljka za solanu. Ipak, u posljednjih nekoliko godina,

trska je prekrila značajan dio ove oblasti; posebno kod bazena Jezera 2 i Zoganjskog bazena.

Neke ptice kojima odgovara ova vrstau staništa već su naselile tu oblast. One se ne javljaju u

velikom broju ali doprinose povećanju raznovrsnost ptica na solani. Moramo takođe naglasiti

da su podaci o pticama koje naseljavaju polja trske u ovom izvještaju potcjenjeni budući da

nisu korišćene nikakve posebne tehnike istraživanja koje se obično primjenjuju kada je ova

vrsta ptica u pitanju (hvatanje mrežom, reprodukcija zvukova za privlačenje ptica).

Sa 30 do 70 parova ptica gnjezdilica, veliki trstenjak Acrocephalus arundinaceus je najčešći

predstavnik ptica koje se gnjezde u tršćacima. Prepoznatljiv je po izuzetno glasnoj pjesmi

tokom sezone parenja. Takođe prisutne su i dvije veoma važne vrste ptica, odnosno vodeni

bik Botaurus stellaris i barski petlovan Rallus aquaticus. Ove vrste provode cijeli dan dobro

skrivene u tršćacima i aktivne su noću kada ih je moguće lakše detektovati koristeći

reprodukovani zvuk njihove pjesme.

GLOBALNO UGROŽENE VRSTE

Globalno ugrožene vrste su navedene u jednoj od kategorija Međunarodne unije za zaštitu

prirode-IUCN kao kritično ugrožene, ugrožene, ranjive ili gotovo ugrožene. To znači da su

ugrožene na globalnom nivou. Na području Ulcinjske solane registrovano je 17 globalno

ugroženih vrsta (Tabela 4.5). Većina ovih vrsta su bile prisutne u malom broju, beznačajnom

u smislu da budu smatrane važnim za predmetnu oblast. Šest vrsta je registrovano u

određenom broju koji ukazuje na to da je ovo područje s vremena na vrijeme od vitalnog

značaja za njih.

Predstavljamo šest vrsta sa fenograma gdje stupci predtavljaju prosječan broj ptica

registrovanih tokom svih istraživanja u određenom mjesecu. Smatramo da je ovaj broj

predstavlja dobru približnu vrijednost za broj btica koje se redovno pojavljuju u toj oblasti.

Tabela 4.5: Globalno ugrožene vrste (N-broj registrovanih jedinki; prisustvo =% istraživanja u kojima

su registrovane jedinke određene vrste; N broj istraživanja = 50). Sa "*" označene su globalno

ugrožene vrste važne za Ulcinjsku solanu prema ocjeni ovog izvještaja. Sa "+" označene su vrste koje

se pare u okruženju i posjećuju solanu samo povremeno radi hranjenja tako da ne postoje relevantni

kvantitativni podaci.

N Prisutnost N Prisutnost

Anser erythropus 3 2 Vanellus vanellus* 19.387 72

Aythya ferina* 981 16 Calidris canutus 149 34

76

Aythya nyroca 47 6 Calidris ferruginea* 3367 22

Podiceps auritus 1 2 Limosa limosa* 6157 50

Pelecanus crispus* 918 56 Limosa lapponica 7 10

Aquila clanga 2 4 Numenius arquata* 595 84

Circus macrouros 2 4 Numenius

tenuirostris

1 2

Falco vespertinus 11 8 Streptopelia turtur+

Haematopus ostralegus 24 18

Riđoglava patka Aythya ferina

Prema podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode-IUCN, riđoglava patka spada u

ranjive vrste na globalnom nivou. Ova vrsta naseljava mnoge teritorije ali njena populacija se

ubrzano smanjuje, u Evropi za skoro 50% u posljednjih 20 godina (IUCN baza podataka). Na

području Ulcinjske solane, riđoglava patka je prisutna samo sporadično tokom zime i ljetnje

migracije (Slika 4.24). Zapravo samo dva puta je zabilježen veliki broj jedinki ove vrste. Prvi

put na dan 22.3.2006 (330 jedinki) i drugi put na dan 16.1.2016 (508 jedinki). Dostupne

informacije ukazuju na to da na solani ova vrsta trenutno nije veoma bitna za mjere zaštite

budući da je njeno prisustvo isuviše nepredvidljivo. S druge strane zabilježeno je od 3000 do

20000 jedinki u Crnoj Gori tokom zime (BirdLife International 2017) tako da je moguće da u

budućnosti solana postane važnija oblast za ovu vrstu.

Slika 4.24: Broj jedinki (prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu) riđoglave patke Aythya

ferina na području Ulcinjske solane

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

8

16

24

32

40

48

56

64

N in

div

idu

als

78

Dalmatinski pelikan Pelecanus crispus

Prema podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode-IUCN, Dalmatinski pelikan spada u

ranjive vrste. U posljednjih nekoliko godina na nekim ključnim mjestima primjetna je

povećana populacija ove vrste, poput Skadarskog jezera (Vizi, lična komunikacija), ali broj

ove vrste i dalje opada na drugim mjestima (IUCN baza podataka). Na području Ulcinjske

solane ova vrsta nije redovna i nalazimo je u malom broju na godišnjem nivou, ali redovan je

posjetilac sa jatima koja broje i do 100 jedinki u periodu poslije gniježđenja (Slika 4.25).

Ulcinjska solana nije važna lokacija za parenje ove vrste ptica i vjerovatno nikada neće ni biti,

ali ova oblast je međunarodno značajno područje koje ptice posjećuju poslije parenja.

Tokom jeseni, Ulcinjska solana redovno održava > 1% regionalne populacije pelikana što

ovo područje čini područje od međunarodnog značaja.

Slika 4.25: Broj jedinki (prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu) Dalmatinskog pelikana

Pelecanus crispus na području Ulcinjske solane

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

N in

div

idu

als

79

Vivak Vanellus vanellus

Prema podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode-IUCN, vivak spada u gotovo

ugrožene vrste. Sumnja se da se populacija ove vrste ptica u Evropi smanjuje umjerenim

tempom. Na području Ulcinjske solane ova vrsta ptica je redovno prisutna cijele godine, u

nešto manjem broju tokom sezone parenja, ali zato u velikim brojnim jatima tokom zime. U

ovoj oblasti redovno prezimi oko 2000 jedinki (Slika 4.26) a u ekstremnim godinama i do

5000 jedinki. Moguće je da je Ulcinjska solana najvažnije stanište za prezimljavanje u Crnoj

Gori i jedno od najvažnijih oblasti u regionu kada je riječ o vivku (BirdLife International

2017).

Slika 4.26: Broj jedinki (prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu) vivka Vanellus vanellus na


Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

300

600

900

1200

1500

1800

2100

2400

2700

N in

div

idu

als

80

Riđa sprutka Calidris ferruginea

Prema podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode-IUCN, riđa sprutka spada u gotovo

ugrožene vrste. Sumnja se da se populacija ove vrste ptica u Evropi smanjuje po stopi koja je

blizu praga da ova vrsta postane ranjiva vrsta (IUCN baza podataka). Na području Ulcinjske

solane ova vrsta je prisutna sporadično naročito u maju (Slika 4.27) tokom prolećnih

migracija. Na nekim izvorima zabilježena su jata od nekoliko stotina jedinki. U Evropi

zabilježeno je 2000 jedinki riđe sprutke (BirdLife International 2017); nema podataka o broju

ptica selica.

Slika 4.27: Broj jedinki (prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu) muljače Limosa limosa na


Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

80

160

240

320

400

480

560

640

720

N in

div

idu

als

81

Muljača Limosa limosa

Prema podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode-IUCN, muljača spada u gotovo

ugrožene vrste. Iako je široko rasprostranjena i ima veliku globalnu populaciju, broj ove vrste

je u opadanju (IUCN-baza podataka). Kada je riječ o Ulcinjskoj solani ova vrsta spada u vrste

koje migriraju u proljeće. Najbrojnija je u martu (Slika 4.28) kada jata broje 1000 redovno

prisutnih jedinki. U 2006. godini, broj jediniki prelazi prag od 1% za određivanje

međunarodno važnog područja.

Slika 4.28: Broj jedinki (prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu) muljače Limosa limosa na


Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

N in

div

idu

als

82

Velika carska šljuka Numenius arquata

Prema podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode-IUCN velika carska šljuka spada u

gotovo ugrožene vrste. Ova vrsta je široko rasprostranjena i uobičajena ali nedavno je

zabilježen pad populacije ove vrste na nekoliko ključnih kolonija (IUCN baza podataka). Na

Ulcinjskoj solani ova vrsta je redovno prisutna tokom cijele godine. Broj ptica je mali naročito

u periodu od aprila do septembra dok se tokom zime broj jedinki poveća do 50 ptica (Slika

4.29). Moguće je da je Ulcinjska solana najvažnije stanište za prezimljavanje u Crnoj Gori

kada je riječ o velikoj carskoj šljuki (BirdLife International 2017).

Slika 4.29: Broj jedinki (prosjek iz svih istraživanja u određenom mjesecu) velike carske šljuke

Numenius arquata na području Ulcinjske solane

Ja

n

Fe

b

Ma

r

Ap

r

Ma

y

Ju

n

Ju

l

Au

g

Se

p

Oc

t

No

v

De

c0

4

8

12

16

20

24

28

32

36

N in

div

idu

als

83

4.3. Ostali kičmenjaci

4.3.1. Sisari

Na primorju Crne Gore registrovano je oko 70 vrsta sisara (Caković, Milošević 2013) od kojih

su četiri vrste potvrđene na području Ulcinjske solane pored nepoznatog broja malih sisara i

slijepih miševa (Tabela 4.6). Prema Stevanoviću i Vasiću (1995), postoji najmanje 15 vrsta

slijepih miševa u Crnoj Gori. Na bazi dostupne literature na ovom području vrlo je vjerovatno

prisustvo evroazijske vidre Lutra lutra, ali ne u velikom broju. Potvrđeno je prisustvo crvene

lisice Vulpes vulpes i šakala Canis aureus (Studija zaštite 2015). Najčešći veliki sisar i

vjerovatno jedina vrsta koja je prisutna u ovoj oblasti tokom cijele godine je evropski zec

Lepus europaeus. Numerički i taksonomski sastav malih sisara (miševi, voluharice, rovčice i

sl) i slijepih miševa u ovoj oblasti nije istražen. Naša zapažanja su potvrdila prisustvo obe

taksonomije.

Iako nije u taksonomskom interesu, uočili smo mnoge tragove domaćih pasa i mačaka. Oni

mogu biti smetnja za životinjski svijet na ovom području budući da vrebaju gnjezda i

uopšteno uzmeniruju životinje.

Tabela 4.6: Sisari registrovani na području solane sa naznakom da li je vrsta navedena u

Aneksu Direktive o staništima.

Species ANNEX

Lutra lutra II, IV

Vulpes vulpes

Canis aureus

Lepus europaeus

small mammals – undefined species

bats – undefined species some species

4.3.2. Gmizavci i vodozemci

Od 11 vrsta vodozemaca i 30 vrsta gmizavaca koja su registrovana na primorju Crne Gore

relativno mali broj njih naseljava područje Ulcinjske solane (Caković, Milošević 2013). Zbog

relativno malo kopna i vode koja je više ili manje slana, solana ne predstavlja idealan

ekosistem za herpetofaunu. Ipak registrovali smo neke vrste koje su vjerovatno trajno

naseljene u ovoj oblasti iako nisu brojne (Tabela 4.7).

Među gmizavacima nalazimo dvoje vrste kornjača, šumsku kornjaču Testudo hermanni i

evropsku barsku kornjaču Emys orbicularis. Vjerujemo da je spoljni kanal najpogodnije

stanište za barsku kornjaču budući da u njima uvijek ima vode i obale su blage i pristupačne.

Međutim uočili smo i neke ostatke uginulih životinja u suvim bazenima u centralnom dijelu

solane što ukazuje da povremeno ove životinje povećavaju svoj radijus kretanja.

Registrovane su i dvije vrste zmija, odnosno riječna zmija Natrix tesselata i bjelouška Natrix

natrix koje su se prilagodile životu pored vode gdje love većinu svog plijena. Pretpostavlja

se da su brojnije riječne zmije koje se hrane ribom, dok u manjem broju možemo naći

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Da li ih nacionalno zakonodavstvo prepoznaje kao zaštićeće?

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Da li ih nacionalno zakonodavstvo prepoznaje kao zaštićene?

84

bjelouška koja pretežno lovi vodozemce. Što se tiče guštera u ovom području uočili smo

blavore Pseudopus apodus- prema našim zapažanjima ova najbrojnija vrsta reptila na ovom

području su balkanski zeleni gušter Lacerta trilineata i kraški gušter Podarcis melisellensis.

Prisustvo drugih vrsta guštera je ali da bi se potvrdila naša zapažanja potreban je stručni rad.

Moguće je da su druge vrsta guštera primorski gušter Podarcus Sicula koji je uobičajen na

obalama Jadranskog mora sjeverno od Crne Gore ili stepski gušter Podarcis taurica, kojeg

možemo naći na jugu Crne Gore.

U prethodnim studijama navedeno je prisustvo globalno ugroženih vrsta zelene žabe –

skadarska zelena žaba Rana ili Pelophylax shqiperica. Uočili smo jedinke koje liče ovoj vrsti ali

samo sprovođenjem genetskih studija možemo da potvrdimo ili odbacimo taksonomski

status. Ipak naše je mišljenje da je ova vrsta veoma rijetka na ovom području. Vodozemaci,

sa rijetkim izuzecima, ne mogu da prežive u vodama sa povećanom koncentracijom soli.

Praktično sve vode u Ulcinjskoj solani su u manjoj ili većoj mjeri slane. Uočili smo zelenu žabu

(moguće da je vrsta albanski vodene žabe) na tri lokacije – u manjoj bari pored napuštenih

zgrada i hale na ulazu u solanu, u betonskom bezenu u kojem se skuplja kišnica pored kućišta

pumpe za vodu i u povezanom koritu za vodu. Površina sva tri vodna tijela je tek nekoliko

kvadratnih metara i ono što je karakteristično za tri staništa je to da salinitet ne prelazi 4g po

litru, što je praktično slatka voda. To su ujedno i jedini lokaliteti u solani na kojima je

potvrđeno prisustvo slatke vode. Prema tome, naše je mišljenje da vodozemce ne treba

smatrati kao važan faktor u procesu određivanja područja kao zaštićenog područja. Ostale

oblasti koje više pogoduju razvoju žaba treba da budu uvrštene u mjere zaštite za ugrožene

vrste žaba, odnosno skadarsku zelenu žabu.

Tabela 4.7: Gmizavci i vodozemci na području solane sa naznakom da li je vrsta navedena u Aneksu

Direktive o staništima.

Vrsta Aneks

Testudo hermanni II, IV

Emys orbicularis II, IV

Natrix tesselata IV

Natrix natrix

Lacerta trilineata IV

Pseudopus apodus IV

Podarscis melisellensis IV

Pelophylax shqiperica

4.3.3. Ribe

U vodama solanskih bazena registrovano je 18 vrsta riba iz 4 viša taksona (Studija zaštite

2015; Table 4.8). Sigurno je da ova lista nije konačna. Tokom periodičnog upumpavanja vode

mnoge vrste iz mora mogu da se prenesu u bezene solane. Takođe preko drenažnog kanala

koji je povezan sa rijekom Bojanom i okolnim močvarama može se očekivati i prisustvo

slatkovodnih organizama otpornih na so.

U zavisnosti od uslova vode u bazenima koji se neprestano i brzo mijenjaju (temperatura,

salinitet, dubina, i sl) različite vrste u različito vrijeme smjenjuju se u smislu konkurentnosti i

85

dominacije u vodama. Tokom našeg istraživanja uočena je prilično uobičajena vrsta riba iz

podgrupe Syngnathinae. Iz tog razloga, smatramo da je populacija riba u vodama solane

izuzetna dinamična. Pitanje se postavlja koje to vrste mogu, pod takvim dinamičnim

uslovima, da narastu do svoje pune veličine, i da budu interesantan izvor hrane za neke ptice

se hrane većim ribama.

Tabela 4.8: Vrste riba registrovanih na Ulcinjskoj solani (Studija zaštite 2015) sa naznakom da li je

vrsta navedena u Aneksu Direktive o staništima.

Vrste Aneks

Anguilla anguilla

Aphanius fasciatus II

Atherina boyeri

Chelon labrosus

Dicentrachus labrax

Deltentosteus sp.

Diplodus annularus

Diplodus vulgaris

Diplodus sargus sargus

Gobius sp.

Lithognathus mormyrus

Liza ramada

Liza saliens

Liza aurata

Liporhrus sp.

Mugil cephalus

Mullus surmeletus

Platichthys flessus luscus

Pomatosch ulgaris istus sp.

Sarpa salpa

Solea lascaris

Solea vulgaris

4.4. Vodeni beskičmenjaci

Prema prethodnoj studiji (Studija zaštite 2015), salamurski račić (Artemia sp.) predstavlja

važnu vrstu za Ulcinjsku solanu jer privlači veliki broj ptica budući da je veoma važan izvor

hrane za njih. U oktobru 1999. godine mjerena je produktivnost ove vrste (Hegediš et al. In

litt.) u tri bazena rezervoara 2 koja su korišćena za akumulaciju vrlo slane vode. U vrijeme

uzimanja uzoraka količina soli je iznosila oko 200 g soli po litru. Biomasa za salamurske

račiće u rezervoaru je procijenjena na 24 tone. Međutim, pticama ovaj rezervoar nije mnogo

privlačan. Dubina vode u ovom rezervoaru je obično preko 1m dubine, i pored povremenih

galebova ili patuljastih kormorana koji plivaju i/ili rone u vodi, primjećeno je vrlo malo ptica.

Tokom našeg terenskog rada u 2017. godini uzeti su uzorci vode za vodene beskičmenjaka iz

Jezera 1 i 2, bazena 7, 24, 25, 29, 32, Stojski 1, Rezervoar 2. Za uzorkovanje korišćena je

trouglasta mrežu koja u jednom zamahu može da filtrira oko 39 litara vode za uzorkovanje

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Da li ih naionalno zakonodavstvo prepoznaje kao zaštićene?

86

vode u blizini obale. U našim uzorcima nisu nađeni salamurski račići. Sličan rezultat je uočen

i u uzrocima vode iz jednog bazena akumulacije 2 -nisu nađeni salamurski račići. Uočen je

veliki broj druge dvije vrste malih kraba (Slika 4.30). Jedna vrsta mokrica iz porodice

Sphaeromatidae (Sphaeroma sp. or Lekanesphaera sp.) i jedna amfipoda iz porodice

Gammaridae (Gammarus sp.). Povremeno, u manjem broju, javljaju se još dvije vrste sa

većim tijelom, mokrica iz porodice Idoteidea (Idotea sp.) i račić vjerovatno iz podvrste

Caridae. Taksonomija nižih rakova je komplikovana i detaljnije utvrđivanje treba da sprovedu

stručnjaci za ovu oblast.

Slika 4.30: Dvije nazastupljenije vrste nižih rakova u vodama solane: vmokrica iz porodice

Sphaeromatidae (gore) i amfipoda iz porodice Gammaridae (dole). Crvena linija je 1 cm

Od uzorka do uzorka broj rakova se mijenjao ali u principu više ih je uočeno u vodama

obraslim rupijom Ruppia sp i morskom salatom Ulva sp. nego u vodama bez vegetacije.

Njihova brojnost se nije značajno mijenjala u periodu od aprila do juna (Slika 4.31; Kruskal

Wallis H=1,4 , p=ns). U bazenima Jezera 1 i Jezera 2 obično postoji jedan organizam na 1 do 5

litara vode. Najveća gustina je zabilježena u bazenu 32 sa 12 do 16 organizama po 1 litru

Uzorkovanje sedimenta u bazenima Jezera 1 i Jezera 2 (10x10x10cm sedimenta je

propuštena kroz mrežu otvora veličine 1 mm) otkrila je 0 do 3 mnogočekinjastih crva

Polychaeta ne dužih od 2 cm. Iz tog razloga, smatramo da niži rakovi iz grupe Amfipoda i

Mokrica najznačajnije životinjske vrste u bazenima. Oni su glavni izvor hrane za vodene

ptice; dakle, smatramo da su oni ključna vrsta ovog ekosistema. Ovi organizmi mogu da

prežive u vodama različitog saliniteta, ali sušenje smanjuje njihov broj i na taj način utiče i na

druge životinje.

87

Slika 4.31: Broj nižih rakova po litru vode u bazenima Jezera 1 i Jezera 2 u aprilu, maju i junu.

Vrijednosti su prikazane za dijelove jezera sa vegetacijom i dijelove jezera bez vegetacije. Sveukupno

sakupljeno je 42 uzorka sa 6 različitih lokacija.

U kanalima koji su stalno pod vodom, i povremeno i u bazenima, uočena je populacija

invazivne vrste plavog raka Callinectes sapidus (Slika 4.32). Ova vrsta potiče iz zapadnog

dijela Atlantika i ljudi su je uveli u Evropu. Ova vrsta je već postala uobičajena u južnom

dijelu Jadranskog mora. Može da opstane u vodama sa visokom stopom saliniteta i otporna

je na visoke temperature vode. Uglavnom je nalazimo u esutarijima. Vrlo je vjerovatno da je

dospjela u ekosistem solane kroz sistem pumpi. Vrsta je jestiva, ukusan, vrlo plodna i brzo

raste.

Slika 4.32: Plava kraba Callinectes sapidus u jednom od kanala u solani.

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

estuarije

88

4.5. Kopneni beskičmenjaci

Beskičmenjaci su nezamislivo raznolika grupa životinja. Dok u Evropi postoji skoro 500 vrsta

ptica gnjezdilica i oko 270 vrsta sisara, stručnjaci vjeruju da postoji više od 100.000 vrsta

beskičmenjaka. Zajedničko za sve beskičmenjake je to da su njihove zajednice raznovrsnije

na Mediteranu u odnosu na bilo koji drugi biogeografski region, prema tome zajednica

beskičmenjaka na podučju solane mora da se vrlo vjerovatno sastoji od mnogih vrsta. U

ovom izvještaju, mi smo se ograničili na nekoliko kopnenih beskičmenjaka koje smo

zabilježili na tom području (Slika 4.33), budući da niko u timu nije stručnjak za beskičmenjaka

te stoga naši rezultati mogu biti u velikoj mjeri diskutabilni i mogu eventualno dovesti u

zabludu. Možemo samo da podstaknemo stručnjake iz ovih različitih oblasti da posjete ovo

područje i popune nedostatke u znanju.

Slika 4.33: Na solani ima mnogo beskičmenjaka koji su u Evropi poznati samo iz mediteranskog

regiona, poput Empusa fasciata sa lijeve strane i Danaus chrysippus na desnojstrani

89

4.6. Vrijednosti predjela

Eksploatacija soli putem solarne evaporacije u priobalnim područjima je praksa koja je

prisutna u širem Mediteranu već hiljadama godina. Proizvodnja i trgovina solju bila je jedna

od najvažnijih proizvodnih industrija čiji značaj može da se poredi sa trgovinom zlatom ili

svilom.

Većina tradicionalnih solana na Mediteranu su u posljednjim decenijama ili napuštene ili

pretvorene u solane većeg proizvodnog kapaciteta ili industrijske solane. Mali broj

tradicionalnih solana danas može da se poredi sa industrijskim solanama; međutim oba

proizvodna procesa na Mediteranu imaju slične principe rada gdje morska voda cirkuliše kroz

niz uzastopnih bazena, konačno dostižući visoku koncentraciju natrijuma hlorida. Razlika

između tradicionalnog i industrijskog područja za proizvodnju soli je u njihovoj strukturi,

dimenzijama i režimu eksploatacije. Ova razlika je važna i objašnjava vrijednosti

tradicionalnih solana u pogledu očuvanja kulturnog nasleđa, tradicije i posebno

ambijentalnih vrijednosti. Budući da ne postoji komercijalna razlika između soli koja je

proizvedena na tradicionalan način i industrijske soli, tradicionalne solane koje proizvode so

uz veće operativne troškove u odnosu na industrijsku proizvodnju, postepeno su napustile

ovaj način proizvodnje soli tokom prošlog veka. To je razlog zbog kojeg se smatra da su

tradicionalne solane ugroženi predjeli na Mediteranu i u Evropi. Tradicionalna proizvodnja

soli na Mediteranu je jedna od rijetkih privrednih djelatnosti za koju se može reći da istinski

održiva, bez gotovo ikakvog uticaja na prirodu i sa čak povoljnim uticajem na biodiverzitet.

Tradicionalne solane, sa svojom geometrijskom mrežom bazena i kanala, doprinose

formulisanju izuzetnog, ali i znatno ugroženog predjela na Mediteranu.

Ulcinjske solana, u odnosu na većinu tradicionalnih solana na Mediteranu, ima istoriju od

manje od stotinu godina. U vreme izgradnje solana je projektovana po uzoru na druge solane

na Mediteranu. Međutim, kasnije se razvila u polu-industrijsko postrojenje. Uprkos tome,

solana i dalje zadržava posebne predione odlike, prirodne i kulturne vrijednosti jedne

tradicionalne solane i može se smatrati jednom od najvažnijih vrijednosti Crne Gore.

90

5. Stanje prirode

5.1. Promjene u biodiverzitetu

5.1.1. Vegetacija

U petogodišnjem periodu od prekida proizvodnje soli, otprilike jedna trećina područja na

kojem se vrši kristalizacija postala je pokrivena pretežno halofitnom vegetacijom, što ukazuje

na prilično brz proces sukcesije. Vrlo je vjerovatno da će, u narednih pet godine, bez

pravilnog upravljanja, doći do zarastanja čitavog područja na kojem se vrši kristalizacija. Nije

moguće predvidjeti sa sigurnošću, ali kada se, usljed desalinizacije, promijene ključni

abiotički uslovi u procesu kristalizacije, vrste biljaka koje nisu tolerantne na so počeće da se

usađuju u područje, a ovo bi, na kraju, dovelo do promjene stanišnih tipova. Trenutni

stanišni tip ove solane sa kodom 1310 po Naturi 2000 biće zamijenjen nekim običnim

staniđnim tipom koji vjerovatno nije uvršten na spisak područja Nature 2000.

Slični osnovni zaključci mogu se, takođe, izvesti za područje III isparenje i IV isparenje, dok je

u području IV isparenje, sukcesija već u poodmakloj fazi. Sukcesija u bezenima u Kneti i

području I isparenje još uvijek je u relativno ranoj fazi, što je posljedica činjenice da je voda

ovdje prisutna mnogo duže nego u ostalim područjima. Sukcesija je napredovala samo u

nekim uskim, marginalnim djelovima ovih bazena.

Postoji jasan dokaz da je nastupila brza sukcesija kada uporedimo nasade trske i nasade

halofita u prošlosti i danas. Kako se navodi u izvještajima CZIP-a iz 2017. godine, područje

pokriveno halofitima nekada je imalo površinu od 60 ha, u 2017. godini ono je imalo

najmanje 112 ha (Slika 7.1, 7.2, 7.4). Površina nasada trske promijenjena je sa 8 ha na 62 ha

u 2017. godini (Slika 7.3).

Takođe, postoje istaknute međugodišnje promjene biodiverziteta, uglavnom usljed

promjena u vodnim uslovima. Sa nefunkcionalnim pupmpama, prilikom zimskih padavina,

bazeni se pune vodom, ali tokom ljetnjih suša, voda potpuno ispari (Slika 5.1). Promjene iz

kopnene životne sredine u vodenu i opet u kopnenu, imaju valiki uticaj na biodiverzitet ovog

područja. Ključne vrste iz grupe amfipoda i izopoda mogu da prežive samo u vodi. Nakon

suše, potrebno im je prilično dosta vremena da opet kolonizuju područje. Slična je situacija

sa vodenim biljkama kao što su morska salata (vrsta Ulva) i morska trava (vrsta Ruppia)

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

Nije jasno. Zaštoće na bazenima za kristalizaciju doći do desalinizacije?

JPNPCG2

Sticky Note

Komentar. Jednogodišnje halofite dominiraju na prostoru bazena solane. Ekologija ovih vrsta (r-strategisti) je da kao biljke ekstremnih staništa imaju visok nivo adaptacije koji je posledica ekološke tolerancije na stanišne uslove, u velikoj produkciji sjemena i da često imaju dva perioda klijanja - proljeće i jesen. Plastični odgovor ovakvih vrsta je osnova njihove egzistencije na slanim staništima, a njihova distribucija i brojnost može da fluktuira iz sezone u sezonu, u zavisnosti od ekoloških uslova

91

Slika 5.1: Tokom proljeća 2017. godine, višak vode u bazenu 26 olakšao je bujni rast morske

salate i morske trave, stvarajući stanište za razmnožavanje najmanje 25 gnijezdećih parova

vlastelica (lijevo). Tokom ljeta, sva voda je isparila (desno). Velike zelene brazde morske

salate pretvorile su se u velike bijele brazde uvele morske salate. Nijedna jedina ptica nije

primijećena u bezenu u ovom periodu.

5.1.2. Ptice gnjezdarice

Podaci o gniježđenju nekih ptica dostupni su i odnose se na vremenski raspon veći od 10

godina, što je dovoljno da se analiziraju promjene u njihovim populacijama. Predstavljamo

vam promjene u brojnosti populacije ptica gnjezdarica koje su izračunate poređenjem

podataka iz perioda od 2003. do 2007. godine sa podacima o gniježđenju iz perioda od 2015.

do 2017. godine. U praksi, ovo predstavlja promjenu u populaciji u proteklih 10 do 15

godina, koju mi nazivamo “dugoročna promjena”. U tekstu, takođe predstavljamo neke

starije podatke.

92

Vlastelica

Prije trideset godina, smatralo se da je vlastelica proljećni migrant, a ne gnjezdarica.

Proteklih 20 godina, postala je potvrđena gnjezdarica. Od početka redovnog monitoringa (od

2003. godine), njene gnijezdeće populacije nisu pokazivale značajnije promjene (Slika 5.2).

Oko 100 gnijezdećih parova procijenili su Puzović i drugi za 1988. godinu (Studija zaštite

2015). Za period od 1976. do 1980. godine, Šmuc uvrštuje vlastelicu samo kao proljećnog

migranta. Početkom maja 1978. godine, izbrojao je 20, odnosno 24 ptice početkom maja

1980. godine. Nije vršio nikakva ispitivanja za drugu polovinu maja ili u junu kada se gnijezda

najlakše potvrđuju, tako da je moguće da je jednostavno propustio sezonu gniježđenja ovih

vrsta, što bi dalo objašnjenje za njegove nalaze. Ipak, 2017. godine izbrojali smo preko 150

vlastelica već krajem aprila, što je oko 6 puta više, tako da, iako su se vlastelice gnijezdile u

solani 1980. godine, to je bilo u mnogo manjem broju nego danas.

Slika 5.2: Brojnost gnijezdećih parova vlastelice, A – period od 2003. do 2007. godine, B – period od

2015. do 2017. godine. Prikaz srednjih,najmanjih i najvećih vrijednosti (Mann-Whitney U=6, z=0,177,

ns)

A B

42

48

54

60

66

72

78

84

90

96

bre

ed

ing

pa

irs

93

Noćni potrk

Za 1988. godinu, Puzović i drugi (1992) procijenili su 30 gnijezdećih parova, dok je Šmuc

(1980) u 1978. i 1980. godini našao samo 2 do 3 gnijezdeća para.

Od početka redovnog praćenja, odnosno od 2003. godine, broj ptica gnjezdarica znatno je

povećan (slika 5.3). Moguće je da je povećan broj istraživanja sprovedenih posljednjih

godina uticalo na bolje rezultate, ili noćnom potrku odgovaraju uslovi koji su nastali nakon

obustavljanja proizvodnje soli. Oblast sa bazenima za kristalizaciju, gdje smo i uočili većinu

gnjezdarica, uglavnom je sada suva tokom sezone parenja.

Slika 5.3: Brojnost gnijezdećih parova noćnog potrka, A – period od 2003. do 2007. godine, B – period

od 2015. do 2017. godine. Prikaz srednjih,najmanjih i najvećih vrijednosti (Mann-Whitney U=0, z=-

1,96, p=0,05)

A B0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

bre

ed

ing

pa

irs

94

Crvenogrli zijavac

Puzović i drugi (1992) procijenili su da je 1988. godine bilo da 90 gnijezdećih parova, dok je

Šmuc (1980) zaključio da je 1978. i 1980. godine bilo oko 50 jedinki koje su se gnijezdile izvan

solane. Njegova zapažanja odnosila su se samo na period do prije početka maja; po našem

mišljenju, to je bilo prerano za procjenu zastupljenosti gniježđenja ove vrste.

Od početka redovnog monitoringa (od 2003. godine), gnijezdeća populacija nije pokazala

značajne promjene (Slika 5.4).

Slika 5.4: Brojnost gnijezdećih parova crvenogrlog zijavca, A – period od 2003. do 2007. godine, B –

period od 2015. do 2017. godine. Prikaz srednjih,najmanjih i najvećih vrijednosti (Mann-Whitney

U=6, z=1,77, ns)

A B

24

36

48

60

72

84

96

108

120

bre

ed

ing

pa

irs

95

Morski žalar

Puzović i drugi (1992) procijenili su 50 gnijezdećih parova u 1988. godini, dok je Šmuc (1980),

deceniju ranije, procijenio da je bilo 15 do 20 gnijezdećih parova.

Od početka redovnog praćenja, odnosno od 2003. godine, nisu primjećene značajne

promjene u broju ptica gnjezdarica (slika 5.5), međutim uzimajući u obzir i stare podatke

moguće je da je u prošlosti broj gnjezdarica bio manji.

Slika 5.5: Brojnost gnijezdećih parova morskog žala, A – period od 2003. do 2007. godine, B – period

od 2015. do 2017. godine. Prikaz srednjih, najmanjih i najvećih vrijednosti (Mann-Whitney U=3, z=-

0,92, ns)

A B30

36

42

48

54

60

66

72

78

84

bre

ed

ing

pa

irs

96

Mala čigra

Od oko 100 gnijezdećih parova (sličnu brojnost takođe su procijenili Puzović i drugi za 1998.

godinu), brojnost je značano opala na oko 70 parova (Slika 5.6). Naša pretpostavka je da bi

to moglo biti zbog promjena u upravljanju ovim područjem, što je rezultiralo manjom

površinom pogodnom za gniježđenje ove vrste. Dakle, čigre počinju da se gnijezde na manje

pogodnim oblastima i to dovodi do mnogih neuspjelih pokušaja gniježđenja. Zapažanja

Šmuca (1980) s početka maja 1978. godine i 1980. godine bila su previše rana za davanje

tačne procjene gniježđenja.

Slika 5.6: Brojnost gnijezdećih parova male čigre, A – period od 2003. do 2007. godine, B – period od

2015. do 2017. godine. Prikaz srednjih, najmanjih i najvećih vrijednosti (Mann-Whitney U=0, z=-1,95,

p=0,05)

A B

60

70

80

90

100

110

120

130

140

bre

ed

ing

pa

irs

97

Obična čigra

Za 1988. godinu, Puzović i drugi (1992) nisu našli običnu čigru kao gnijezdeću pticu, niti je to

uradio Šmuc (1980) za 1978. i 1980. godinu.

Od početka redovnog monitoringa (od 2003. godine), gnijezdeća populacija nije pokazala

značajne promjene (Slika 5.7).

Slika 5.7: Brojnost gnijezdećih parova obične čigre, A – period od 2003. do 2007. godine, B – period

od 2015. do 2017. godine. Prikaz srednjih, najmanjih i najvećih vrijednosti (Mann-Whitney U=3, z=-

0,92, ns)

5.1.3. Ptice zimovalice

Kada po Međunarodnom cenzusu ptica vodenih staništa (u daljem tekstu: IWC) uporedimo

brojnost barskih ptica, patki i liski iz perioda od 2004. do 2011. godine sa periodom od 2013.

do 2017. godine, neke razlike postaju primjetne. Prosječna brojnost patki povećala se oko 3

puta, brojnost liski nevjerovatnih 30 puta, a brojnost barskih ptica, istovremeno, smanjila

se za oko 5 puta. Sve promjene bile su značajne (Slika 5.8, 5.9, 5.10). Brojnost tri najčešće

čaplje smanjila se značajno u istom periodu (Slika 5.11), dok se brojnost fendaka povećala, ali

ne značajno. Takođe smo uporedili brojnost svih ptica pobrojanih u solani u oba perioda i

nije bilo značajnih razlika (Slika 5.12). Očigledno, zastupljenost ptica u periodu od 2004. do

2017. godine nije se promijenila, ali sastav ptica jeste. Posljednjih godina, ima više ptica koje

nastanjuju relativno duboke, otvorene vodene površine (tj. patki, liski) a manje ptica

nastanjuje izuzetno plitke vodene površine i/ili močvarna blatna korita (tj. vodarice). Posle

2013. godine, solana je prestala da proizvodi so. Upravljanje bazenima i vodnim režimom

značajno je promijenjeno. Zbog toga što je mahanička oprema uništena, mnogo je manje

A B0

6

12

18

24

30

36

42

48

54

bre

ed

ing

pa

irs

98

mogla da se vrši kontrola nivoa vode, a uslovi su postali manje predvidljivi. Takođe, nije bilo

održavanja nasipa. Ovo bi mogli biti razlozi za promjenu u zajednici ptica, ali ne nužno jedini

razlozi.

Slika 5.8: Brojnost pataka po IWC u Ulcinjskoj solani, A = od 2004. do 2011. godine, B = od 2013. do

2017. godine (Mann Whitney U=0; z=-2,28; p = 0,02).

Slika 5.9: Brojnost barskih ptica po IWC u Ulcinjskoj solani, A = od 2004. do 2011. godine, B = od

2013. do 2017. godine (Mann Whitney U=0; z=-2,55; p = 0,01).

A B0

800

1600

2400

3200

4000

4800

5600

6400N

of

ind

ivid

ua

ls

A B0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

N in

div

idu

als

99

Slika 5.10: Brojnost liski po IWC u Ulcinjskoj solani, A = od 2004. do 2011. godine, B = od 2013. do

2017. godine (Mann Whitney U=0; z=-2,56; p = 0,01).

Slika 5.11: Brojnost tri najčešće čaplje po IWC u Ulcinjskoj solani, A = od 2004. do 2011. godine, B =

od 2013. do 2017. godine (Mann Whitney za sve tri vrste U=2; z=-2,17; p = 0,03.

A B0

800

1600

2400

3200

4000

4800

5600

6400

7200

N in

div

idu

als

0

20

40

60

80

100

120

140

160

E. garzetta C. albus A. cinerea

N ind

ivid

ua

ls

2004-2011

2013-2017

100

Slika 5.12: Brojnost svih pobrojanih vrsta po IWC u Ulcinjskoj solani. A = od 2004. do 2011. godine, B

= od 2013. do 2017. godine. (Mann Whitney U=8; z=-1,04; ns).

5.1.4. Vodeni beskičmenjaci

Salamurski račići obično živi samo u hiperslanoj životnoj sredini, iako mogu da prežive i u

bočatim vodama. Opšteprihvatljivo objašnjenje je da su oni dovoljno borbeni da brojčano

nadmaše druge beskičmenjake samo u vodama u kojima ima preko 100 g soli/litru, a samo je

u hiperslanim vodama oskudno prisustvo mogućih predatora koji bi imali uticaj na

populaciju salamurskog račića. Proljeća 2017. godine (vjerovatno nije bilo mnogo razlike u

godinama nakon prestanka proizvodnje soli), maksimalni salinitet voda u bezenima bio je 40

g/litru, što vjerovatno nije dovoljno da se održi populacija salamurskih račića. Takođe, u

jednom od bazena u rezervoaru 2, gdje smo izmjerili salinitet od 70g/litru, nije bilo prisustva

salamurskih račića. Uzorak je uzet u junu mjesecu. Vršimo uzorkovanje samo u vodenom

stubu a ne u sedimentu, tako da prisustvo eventualnih cisti salamurskog račića nije uzeto u

obzir.

Uzimajući u obzir da je i u periodu proizvodnje soli u bazenima, osim u rezervoaru 2,

područjima kristalizacije i isparenja, salinitet vode bio manji od 100 g/litru, sumnjamo da

salamurski račići nikad nisu bili rasprostranjeni u dijelu ekosistema koji je pticama

najzanimljiviji. Dakle, moguće je da salamurski račići nikada nisu bili ključna vrsta u ovom

ekosistemu.

Nasuprot tome, naišli smo na naprednu populaciju amfipoda i izopoda, i možda su upravo

ovo ključne vrste u ovom području. Nažalost, nema podataka na osnovu kojih bi se zaključilo

A B

8400

9600

10800

12000

13200

14400

15600

16800

18000

N in

div

idu

als

101

kakav je položaj ovih vrsta bio tokom perioda praoizvodnje soli. Da li su uopšte bile prisutne?

Da li su bile rasprostranjene? Međutim, budući da ove vrste mogu opstati samo u vodi,

uvjereni smo da postojeći vodni režim ne radi u njihovu korist. Tokom suše dolazi do pada

populacije a nakon kiša, kada se bazeni napune vodom, potrebno je dosta vremena da se

pojave kolonije ove vrste.

5.2. Trenutni status Ulcinjske solane na međunarodnom nivou

Ulcinjska solana već je bila priznata na međunarodnom nivou za svoju vrijednost

biodiverziteta. Poznata je kao žarište biodiverziteta u širem regionu. Stoga, privlačila je

pažnju međunarodnih ugovora i organizacija.

5.2.1. Emerald područje “Velika Plaža i Ulcinjska solana” Emerald Site ‘Velka Plaza and Ulcinjska solana’

Emerald područja određuju se u skladu sa Bernskom konvencijom, čija je strana potpisnica

Crna Gora. Emerald područja obično se biraju kao žarišta biodiverziteta ili najznačajnija

područja prirode od nacionalonog značaja, kao što je to slučaj sa područjem Velika plaža i

Ulcinjska solana (Slika 5.13). Ovo područje odobreno je od strane Bernske konvencije 2007.

godine pod kodnim imenom “ME0000004”. Pokriva 2839,49 ha i obuhvata čitavu Solanu,

Veliku Plažu i okolno priobalno područje.

Emerald područja nemaju stvarnu pravnu zaštitu, pa zato ovo više predstavlja proces

priznavanja kvaliteta nego određenje.

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

da li je ovo adekvatan termin?

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

bolje je reći prepoznata

102

Slika 5.13: Emerald područja Velika Plaža i Solana (označena svijetlo crvenom granicom), i Padine

Rumije (istočno i sjeverno od Solane uz državne granice, pokrivajući i Saško jezero).

5.2.2. Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica i biodiverzitet “Ulcinjska solana”

Izbor područja od međunarodnog značaja za boravak ptica i biodiverzitet (IBA-ovi) postiže se kroz primjenu kvantitativnih ornitološkoih kriterijuma koji su utemeljeni u ažuriranom znanju o veličinama i trendovima kod populacija ptica. Čitav koncept razvijen je od strane Birdlife International, krovne organizacije za oblast ornitologije na globalnom nivou. U Crnoj Gori, povezani partner Birdlife International-a je Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Kriterijumi za izbor razvijeni su za globalni nivo, a posebno i za evropski region zahvaljujući posebnim lokalnim uslovima. Ulcinjska solana izabrana je kao IBA područje, „Ulcinj saltpans“, kod YU040. Ocrtavanje

područja je isto kao za granice Ulcinjske solane. Ovo područje određeno je zbog svog značaja

za gniježđenje i ishranu barskih ptica, od kojih nekolicina predstavlja vrste od značaja za

očuvanje na evropskom nivou. Ovo područje trenutno se smatra „IBA područjem u

opasnosti“. Više informacija o IBA područjima nalazi se u potpoglavlju „Standardni obrazac

(SDF) za posebno zaštićeno područje (SPA)“.

5.3. Određenje Ramsarskog područja u Ulcinjskoj solani

Konvencija o močvarama ili Ramsarska konvencija je međuvladin ugovor kojim se pruža okvir

za djelovanje na nacionalnom nivou i međunarodna saradnja u cilju očuvanja i pametne

upotrebe močvarnih područja i njihovih resursa. Svaka zemlja se može pridružiti ovoj

Konvenciji. Kada područje postane zaštitćeno kao Ramsarsko područje, ono postaje

močvarno područje od međunarodnog značaja. Argumenti za uključivanje Ulcinjske solane u

Ramsarska područja su:

Kriterijum 1

Ulcinjska solana predstavlja kompleks veličine 1400 ha koji čini sistem laguna za proizvodnju

soli, u kojem je proizvodnja soli zaustavljena prije 5 godina. Zbog kombinacije hiperslane i

bočatne životne sredine, lagune su nastanjene jedinstvenim vrstama koje formiraju posebnu

vrstu ekosistema. To je rijedak primjer močvarnog područja koje su stvorili i koji održavaju

ljudi i priroda. Postoji svega oko 170 solana u Mediteranskom regionu, od kojih otprilike

polovina i dalje radi. Oko tri četvrtine smještene su u Španiji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj i

Portugaliji (Walmsley 1999). Kao nedavno napuštena industrijska solana, Ulcinjska solana

103

ima veoma veliku ekološku vrijednost, a značajna je van nacionalnog nivoa naročito za

ptice i biljke.

Kriterijum 2

U Ulcinjskoj solani, zabilježili smo 19 globalno ugroženih ptica i jednu ugroženu vrstu

vodozemaca (Table 5.1). Najmanje njih 6 je redovno zastupljeno, čime se dostiže

kvantitativni kriterijum.

Tabela 5.1: Globalno ugrožene vrste prema IUCN-ovoj crvenoj listi (* na evropskom nivou, ove vrste

smatraju se “vjerovatno izumrle”; značaj – Ulcinjska solana značajna je za vrste zbog redovne

zastupljenosti i/ili veličine populacije)

Vrste grupa IUCN

status

značaj

Lutra lutra Sisari NT

Anser erythropus Ptice VU

Aythya ferina Ptice VU +

Aythya nyroca Ptice NT

Podiceps auritus Ptice VU

Pelecanus crispus Ptice VU +

Aquila clanga Ptice VU

Circus macrouros Ptice NT

Falco vespertinus Ptice NT

Haematopus ostralegus Ptice NT

Vanellus vanellus Ptice NT +

Calidris canutus Ptice NT

Calidris ferruginea Ptice NT +

Limosa limosa Ptice NT +

Limosa lapponica Ptice NT

Numenius arquata Ptice NT +

Numenius tenuirostris* Ptice CE

Streptopelia turtur+ Ptice VU

Pelophylax shqiperica Vodozemci EN

Kriterijum 3

Nekoliko vrsta ptica u Crnoj Gori gnijezdi se samo u Ulcinjskoj solani, a to su flamingos,

vlastelica, crvenoglavi zijavac i morski žalar. Stanišni tip “jednogodišnja vegetacija caklenjača

(Salicornia) na mulju i pijesku” vrlo je rijetka i fragmentirana na istočnoj obali Jadrana, ali je

rasprostranjena u Ulcinjskoj solani. Mnoge ptice (čaplje, kormorani,itd.) koje se gnijezde u

blizini zavise od Ulcinjske solane kao izvora hrane, naročito od rasprostranjene zajednice

nižih rakova u vodi. Ovaj lokalitet značajno doprinosi biološkoj raznovrsnosti regiona.

Kriterijum 4

104

Vode u Solani zalede se samo u rijetkim slučajevima tokom zime. Kada su vodene površine

na kontinentu prekrivene ledom, Ulcinjska Solana pruža značajno utočište za mnoge ptice

vodarice.

Kriterijum 5

Tokom jesenjih i proljećnjih seoba, do 20.000 ptica može se naći u Solani samo u jednom

danu. Ovo ukazuje na to da, zbog efekta smjene (kruženja) vrsta, Ulcinjska Solana redovno

ugosti mnogo više od 20.000 ptica, a tokom obije seobe, moguće čak i preko 100.000.

Kriterijum 6

Prema podacima WPE5 (Procjene populacije ptica vodarica, peto izdanje; 2012), ovo

područje redovno ugosti više od 1% populacije 4 vrste ptica vodarica (Tabela 5.2). Još četiri

vrste dostižu graničnu vrijednost od 1%, ali ne redovno (Tabela 5.3). Kada se uzme u obzir

efekat i stopa obrta, vjerujemo da ova vrsta ptica redovno prelazi prag od 1%. Prema tome,

najmanje osam vrsta zadovoljava kriterijum 6 Ramsarske konvencije.

Tabela 5.2: Ptica vodarice koje redovno dostižu graničnu vrijednost od 1% u veličini populacije.

Vrste Period veličina populacije

granična vrijednost (WPE5)

Pelikan, panac Period nakon odlijetanja iz gnijezda

>80 60

Fendak

Period nakon odlijetanja iz gnijezda

>290 290

Flamingos Tokom čitave godine > 700 600

Crni sprudnik Jesenja seoba > 1000 850

Tabela 5.3: Ptice vodarice koje neredovno dostižu graničnu vrijednost od 1 % u veličini populacije.

Vrste Veličina populacije tokom nekih godina

Granična vrijednost (WPE5)

Velika čaplja >500 460

Mala čaplja >600 560

Čaplja kašikara >140 120

Tankokljuni sprudnik >400 240

Prijedlog za uvrštenje u Ramsarka područja podnešen je sekreterijatu Konvencije u obrascu

koji se naziva “Informator ramsarskih područja” (RIS). Kako je pojašnjeno u stidiji, “…CZIP

preuzima odgovornost da Ministarstvu održivog razvoja i turizma zvanično dostavlja

Ramsarski obrazac za pisanje nacionalnih izvještaja, a ovo ministarstvo treba da odluči na

105

osnovu obrasca…”. Ministarstvo nadležno za pitanja zaštite životne sredine informisalo je u

julu 2015. godine ured Ramsarske konvencije o namjeri Crne Gore da predloži uvrštavanje

područja Ulcinjske solane na listu Ramsarskih područja od međunarodnog značaja, nakon

završetka već započetih procedura dodjele statusa zaštićenog područja za ovu oblast na

nacionalnom nivou. Prema tome, predlažemo da se uzimu u obzir gore navedeni kriterijumi

prilikom pripreme obrasca za uvrštavanje na listu Ramsarskih područja, uključujući i spisak

ptica u tabelama 5.2 i 5.3, kao predloženi ciljevi (Kriterijum 6). Ispunjavanje Kriterijuma 6 za

određivanje Ramsarskog područja i jasan pokazatelj međunarodnog značaja područja za

ptice i biodiverzitet ukazuje na hitnu potrebu za podnošenje zahtjeva za uvrštavanje ove

oblasti na listu Ramsarskih područja od značaja.

5.4. Standardni obrazac (SDF) za buduća područja Nature 2000

Kako se navodi u projektnom zadatku ove studije, postojeće podatke o biodiverzitetu trebalo

bi prikupljati u “SDF i RIS formularu, propisno kodiranom u postojećoj GIS bazi podataka u

okviru Agencije za zaštitu prirode i životne sredine (EPA)”. Takav zahtjev nije bilo moguće

ostvariti iz sljedećih razloga:

Standardni obrazac (u daljem tekstu: SDF) je formular koji zemlja (kandidat) EU koristi za

izvještavanje prema Evropskoj komisiji, kako bi dostavila posebne informacije o kandidatima

za područja Nature 2000. SDF obrazac definisan je Implementacionom odlukom Evropske

komisije (L198/39) od 30.07.2011. godine. SDF se elektronski otprema kao jedna datoteka za

čitavu zemlju u xml formatu koji sadrži informacije o svakom području Nature 2000 (i

područja značajna za Zajednicu (SCI-jevi) i posebno zaštićena područja (SPA-ovi)) koje su

razvrstane za svaku zemlju pojedinačno. Datoteka se otprema na Referentni portal za Natura

2000 (Reference Portal for Natura 2000) koji održava Evropska Agencija za životnu sredinu u

saradnji sa Evropskim tematskim centrom za biodiverzitet (European Topic Centre on

Biodiversity). Sama datoteka ne sadrži GIS sloj, koji se dostavlja zasebno kao granice

područja.

SDF se popunjava zasebno za svako područje, uključujući posebno zaštićeno područje (SPA) i

predloženo područje od značaja za Zajednicu (pSCI). Ako se ona preklapaju (kao što je to

slučaj sa Ulcinjskom solanom), dva SDF-a se dostavljaju u jednoj xml datoteci.

Informacije koje se dostavljaju u SDF-u Evropskoj komisiji treba da budu ažurirane. U slučaju

Crne Gore, Natura 2000 neće biti predložena u naredne 4 godine. Zbog toga, nema smisla

pokušavati da se sada u potpunosti popuni SDF za Ulcinjsku solanu, jer će zasigurno biti

zastareo na dan zvaničnog podnošenja.

Dakle, jasno je da SDF ne može poslužiti za evidentiranje nalaza sa terena, tj. kao tehnička

“baza podataka o pojavi vrsta”. Baza se mora analizirati prije popunjavanja SDF-a. Obično,

informacije iz SDF-a zasnivaju se na kombinovanju terenskog inventara i ekspertskog

mišljenja takođe zbog toga što SDF za svako područje obuhvata karakteristike koje se mogu

106

analizirati samo poređenjem svih klasifikovanih područja (npr. globalna procjena i relativna

površina u dijelu 3 za stanišne tipove – ekološke informacije).

Na osnovu ovih činjenica, u daljem tekstu nalazi se spisak svih vrsta koje se trenutno mogu

unijeti u SDF kao stanišni tipovi, vrste ili ptice od značaja za Zajednicu sa informacijama koje

se odnose na to u kojem konkretno dijelu SDF-a treba da budu uključene. Neophodno je:

1) Provjeriti spiskove prije konačne pripreme SDF-a za Evropsku komisiju, te unijeti u

SDF samo one koji ispunjavaju kvalitativne kriterijume;

2) prije zvaničnog dostavljanja odrediti kvalitativne informacije o svakoj vrsti i

stanišnom tipu nakon posljednje vegetacijske sezone. Zato, odgovorno lice takođe

treba da zna informacije o datim vrstama i stanišnim tipovima u zemlji usljed potrebe

da se uporedi kvalitet svih predloženih područja. Prirodne promjene veoma su brze, to

se odnosi i na Ulcinjsku solanu, naročito zahvaljujući napuštanju njene tradicionalne

upotrebe (proizvodnje soli).

Struktura SDF-a i dijelovi koji su od značaja za ovu studiju

SDF se sastoji od sljedećih poglavlja:

1. Identifikacija (administrativni podaci, uključujući nadliježno tijelo)

2. Lokacija područja (opšte informacije o lokaciji, području, biogeografskom regionu,

itd.)

3. Ekološke informacije (najznačajniji dio u kojem se navode ciljni stanišni tipovi i vrste i

njihov kvalitet na samom području kao i na nivou zemlje)

4. Opis područja (opšti karakter područja, prijetnje, vlasništvo, itd.)

5. Status zaštićenosti područja (na nacionalnom i regionalnom nivou)

6. Upravljanje područjem (osnovne informacije koje ne zamjenjuju set mjera upravljanja

koje se obično izrađuju nakon što Evropska komisija potvrdi područje)

7. Mapa područja (koja se dostavlja zasebno kao shapefile format)

SDF za predloženo područje od značaja za Zajednicu (pSCI)

pSCI je područje klasifikovano u skladu sa Direktivom o staništima za stanišne tipove (Tabela

5.4), biljne i životinjske vrste (Tabela 5.5).

Granice se predlažu kao za zaštićena područja.

Tabela 5.4: Spisak stanišnih tipova od značaja za Zajednicu (Aneks I Direktive o staništima)

kod Naziv ANEKS I Prioritet

1150 Obalne lagune X X

1310 Jednogodišnja vegetacija caklenjača (Salicornia) na mulju i pijesku

X

1410 Mediteranske slane livade X

1420 Mediteranske i termo-atlantske halofitne zajednice X

107

žbunaste caklenjače

Tabela 5.5: Spisak životinjskih vrsta uvrštenih u Aneks II i Aneks IV Direktive o staništima

Vrste ANEKS II ANEKS IV

Lutra lutra x x

Testudo hermanni x x

Emys orbicularis x x

Aphanius fasciatus x

Lacerta viridis x

Podarcis melisellensis x

Ophisaurus apodus x

Natrix tesselata x

U svrhu određivanja područja Nature 2000, značajne su samo vrste iz Aneksa II. Vrste iz

Aneksa IV obično se zaštićuju drugim alatima umjesto određivanja zaštićenog područja. One

su dio grafikona kako bi se ukazalo na značaj ovog područja iz ugla zaštite vrsta.

Spisak biljnih vrsta:

Biljne vrste od značaja za Zajednicu nisu nađene na ovom području.

SDF za posebno zaštićena područja (SPA)

SPA je područje klasifikovano za vrste ptica u skladu sa Direktivom o pticama. Usko se vezuje

za postojeća područja od međunarodnog značaja za boravak ptica koja se preklapaju sa

solanom. Zbog ranije odluke Evropskog suda pravde, postoji potreba da se odredi svako IBA

područje koje ispunjava kriterijume za izbor SPA (Predmet C-235/04). Kriterijumi za izbor SPA

u Crnoj Gori još uvijek nisu izrađeni i odobreni od strane Ministarstva održivog razvoja i

turizma. Stoga, spisak koji se navodi u tekstu ispod treba revidirati kasnije kada budu poznati

kriterijumi za izbor SPA. Za sada, predlažemo da se razmotri prijedlog da SPA bude u istim

granicama koje su već priznate IBA-om “Ulcinjska solana” (“Ulcinj Saltpans”), kod YU040

(Slika 5.14). Pored toga, predlažemo usklađivanje razgraničenja za oba područja Nature 2000

kako bi postojala jedna granica.

108

Slika 5.14: Razgraničenje IBA područja Ulcinj Saltpans (Ulcinjska Solana), Izvor:

www.datazone.birdlife.org (avgust 2017)

Do sada, u Ulcinjskoj solani evidentirano je 63 vrste ptica iz Aneksa I Direktive o pticama. Ne

mogu se sve kvalifikovati za SPA. U praksi EU, kriterijumi organizacije BirdLife-a za izbor IBA

područja koriste se za izbor kvalifikovanih vrsta, ali mnogi od ovih kriterijuma

podrazumijevaju da postoji dobar pregled populacije ptica u zemlji. Budući da ovo nije slučaj

u Crnoj Gori, predlažemo da se za ovu priliku izaberu kvalifikovane vrste u skladu sa tri

pojednostavljena kriterijuma:

1) Ulcinjska Solana poznata je kao jedino mjesto u Crnoj Gori za gniježđenje određenih

vrsta;

2) Sumnja se da je Ulcinjska Solana jedino mjesto u Crnoj Gori za gniježđenje pojedinih

vrsta;

3) Ugrožene vrste koje su rasprostranjene i/ili redovno zastupljene tokom zime ili

prilikom seobe; sumnja se da je ovo područje jedno od najznačajnijih područja za ptice

zimovalice i ptice migrante u ovoj zemlji.

Prema ovim kriterijumima, predlažemo spisak vrsta ptica kao ciljeve koje treba očuvati u

budućem SPA (Tabela 5.6).

Tabela 5.6: Predlaženi spisak vrsta ptica navedenih u Aneksu I Direktive o pticama koje se kvalifikuju

kao vrste za područja posebne zaštite, uz status, brojnost populacije i procijenjeni trend populacije

na području Ulcinjske solane.

Vrsta Status Populacija* Trend

Pelicanus crispus selica/zimovalica <100 U porastu

http://www.datazone.birdlife.org/

109

Phoenicopterus roseus stanarica >700 U porastu

Himantopus himantopus gnjezdarica 45-130 Stabilan

Glareola pratincola gnjezdarica 28-100 Stabilan

Charadrius alexandrinus stanarica 30-78 Stabilan

Vanellus vanellus zimovalica >2000 Stable

Tringa totanus selica >1000 Stabilan

Philomachus pugnax selica >1000 Stabilan

Sternula albifrons gnjezdarica 65-150 U opadanju

Sterna hirundo gnjezdarica 5-80 Stabilan

Coracias garulus gnjezdarica 5-10 Stabilan

* Efekat obrta nije razmatran za populaciju ptica koje migriraju

110

6. Stanje resursa i procjena njihove valorizacije

6.1. So

Ljudi na Mediteranu su vijekovima, manje više na isti prirodni način, proizvodili so iz morske

vode, koristeći samo sunce i vjetar. Iako su morske solane zadržale svoj status, ovaj način

proizvodnje soli izgubio je svoj značaj. So se nekad smatrala “bijelim zlatom” i imala je

potencijal da se zbog nje otpočinju ratovi, te davala razloge za uspostavljanje trgovačkih

puteva. Čak su i gradovi dobijali naziv po soli. U današnje vrijeme, so jedva da je začin, a čak

se i smatra neprijateljem ako se prekomjerno koristi.

Ulcinjska Solana ubraja se u 10 najvećih solana na Mediteranu, iako je jedna od najmanjih

kada je u pitanju godišnja proizvodnja. Proizvodnja u solani počela je 1935. godine i od tada

berba soli organizuje se na godišnjem nivou, osim u četiri slučaja. Dobijanje morske soli je

jednostavno: voda prirodno isparava iz sistema sukcesivno ugrađenih plitkih bazena, te

isparava postepeno pod uticajem sunca i vjetra do zasićenosti, tj. do trenutka kada se so –

NaCl – više ne može održati u tečnom stanju i kada počinje da se kristalizuje u posebnim

bazenima projektovanim za krizstalizaciju, iz kojih se so zatim sakuplja.

So je polimineralna i sadrži: K, Li, Sr, Rb, Ca, M, Al, Fe, Si, P, djeliće mikroorganizama iz

morske vode, algi i planktona čijim raspadanjem nastaju aminokiseline (prolin, triptofan,

lisin, histidin). Ona se zbog toga mnogo upotrebljava u medicinske i balneološke svrhe, za

liječenje raznih oboljenja reumatske prirode, neuroloških bolesti i komplikacija, povreda

mišića, tetiva, perifernih nerava, stanja poslije fraktura, kao i post-traumatizma.

Morska so ima karakteristike antiseptika i antihistaminika, što je čini blagotvornom kod

liječenja kožnih alergijskih reakcija.

Poslije “branja soli” zaostaje solna otopina i tzv. fini peloid, kao talog sa dosta visokim

sadržajem joda, magnezijuma i broma, koji su veoma korisni u svrhu liječenja.

111

6.2. Peloid

Peloid je vrlo masno blato, tamno sive, do skoro crne boje. Fine je kaloidne strukture (Ph 8,4

– 8,5), slanog ukusa i mirisa sličnog sumporvodoniku. Glavna nalazišta su u blizini solane, na

2-3 km od mora na površini od 9 km2. Peloid je pokriven zemljom i pijeskom. njegove rezerve

su ogromne i procjenjuju se na više od 350.000 m3. Ulcinjski peloid je ispitivan u više navrata,

posljednji put 1985. godine. Uslovi za formiranje peloida su izvanredni: blizina mora, bujna

vegetacija, prisustvo planktona, školjki i puževa koji ginu i raspadaju se. Peloid predstavlja

heterogeni sistem koji sadrži: Na, K, Si02, Al03, Fe03, CaO, MgO, CO2, zatim bitumen,

minerale iz pijeska, huminske kiseline 3,30 %, organske materije i radioaktivne elemente

urana i radijuma. Komponente kao što su S, Ca, P, H2S, CO2 prodirući kroz kožu djeluju kao

biološki aktivne supstance.

Nesumnjivo da je nalazište peloida u Ulcinju od velikog značaja i predstavlja važan faktor ne

samo medicinskog programa već on može biti i jedan od važnih faktora medicinskog turizma.

Primjena peloida u medicinske svrhe naziva se peloidoterapija i predstavlja veoma važnu

metodu fizikalne medicine. Ispoljava toplotno i mehaničko dejstvo, te povoljno djeluje na

lokalne zapaljenjske procese, regenerativne procese, trofične promjene na koži, a tagođe

djeluje i na simptom bola (analgetički i spazmolitički). Zbog toga ima široku primjenu kod

artritisa, artroza, periartritisa, tendinitisa, burzitisa, mialgije, fibrozitisa, spondiloze i

diskopatije, kod post-traumatskih kontraktura, usporenog stvaranja kalusa, neuralgija i

neuritisa, lezija perifernih nerava, hrničnih ginekoloških oboljenja, steriliteta,

postooperativnih infiltrata, kod nekomplikovanog varikoznog sindroma (bez ulceracija).

Upotrebljava se i u kozmetičke svrhe.

Peloid nadražajno djeluje i na ekstero i interoreceptore, izazivajući niz neurohumoralnih i

neuroenfokrinih reakcija, jer preko kore nadbubrežnih žlijezdi izaziva proizvodnju

glikokortikoida što povoljno utiče na inflatorne procese.

Prema istraživanju, najkvalitetniji mulj može se naći u Jezeru 1.

6.3. Voda

Prije 2013. godine, kada je proizvodnja soli bila u punom jeku, solana je imala dva različita i

predvidljiva stanja u odnosu na nivo vode (sažeto iz Studije zaštite, iz 2015. godine): faza

“vode” i faza “suše”. Posle branja krajem ljeta, bazeni u solani bili su bez vode. Obilne i jake

kiše od jeseni do proljeće pretvaraju je u povremeno ili potpuno močvarno i muljevito

stanište. Karakteristično je bilo da je 1/3 površine solane pod vodom, približno 1/3 je bila

muljevita, a preostala površina zavisila je od kiše: bila je suva, u plitkoj vodi ili muljevita.

Krajem svakog aprila, radnici su počinjali sa upumpavanjem morske vode u bazene solane,

koristeći dvije pumpe velikog kapaciteta (3000 l/sek). Unos vode bio je (i dalje je) na Rtu

Đerani, blizu ulivanja kanala Port Milena u more. Pumpama se voda odvodila preko 3 km

dugačkog kanala do prvog bazena solane, odakle je voda oticala u ostale bazene. Obično,

112

dubina vode u ovim bazenima iznosila je 20-30 cm. Morska voda raspoređivala se po

bazenima uglavnom zahvaljujući gravitaciji.

Voda se prvo ispuštala u bezene Kneta čija je površina 4.2 km2 i kojima treba oko 15 dana da

bi se ispunili vodom. Dubina bazena je 20 do 60 cm (najviše 1 m). Ovi su bazeni napravljeni

1980. godine i čine “Novu solanu”. Stari dio bazena I isparenje čine Štojski 1 i 2 na istočnoj

strani, gdje je dubina vode oko 30 cm. Na ispustu iz I isparenja koncentracija soli u vodi je

udvostručena i iznosi do 55 g /l NaCl. Ovom vodom puni se Jezero 2 i bazeni II isparenja.

Voda u ovim bazenima ostaje 12 do 15 dana, a koncentracija soli narasta do 115 g/l NaCl. U

bazenima III isparenja , koji pokrivaju ukupnu površinu od 0,55 km2, koncentracija soli

narasta do 172 g NaCl/litru. Salinitet dostiže 218 grama NaCl/litru kada se voda konačno

razlije po bazenima IV isparenja (površine 0,2 km2). U obije vrste bazena u kojima se odvija

isparenje, dubina vode varira od 10 do 20 cm. Iz bazena IV isparenja voda se pumpama

prevodi do kristalizacionih bazena koji pokrivaju 0,76 km2. Koncentracija soli u njima je iznad

235 g/l NaCl. Voda je u bazenima kristalizacije plitka, svega nekoliko cm i pod uticajem jakog

sunca i vjetra brzo se taloži. So se bere u prvoj polovini septembra. U ekstremnim

slučajevima, kakav je bio 2004. godine, branje je trajalo do polovine novembra. Tokom

procesa proizvodnje, upumpavanje vode iz mora u solanu traje neprekidno i prekida se samo

tokom kiša. Na sjevernom obodu solane postoje dva akumulaciona kompleksa bazena

(Rezervoar 1 i 2) u kojima koncentracija soli dostiže 174 g/l NaCl. U njima se čuva voda koja

nije iskorišćena tokom posljednje berbe soli i koristi se za brzi početak kristalizacije. Dakle,

od početnih 3,8 g/l soli, na kraju proizvodnje tj. kristalizacionim bazenima, voda dostigne

koncentraciju iznad 235 g/l soli. Praktično je sva voda u solani hiper-slana (Slika: šematski

prikaz saliniteta iz prethodnog izvještaja). Višak vode iz solane odvodio se u kanal Port

Milena i nazad u more.

Posle 2013. godine, kada je prekinuta proizvodnja soli, hidrološki režim se promijenio. Većina

pumpi prestala je sa radom i voda se upumpavala i ispumpavala iz područja samo

povremeno. Nivo vode postao je manje predvidljiv i više zavisi od vremenskih uslova. Postalo

je teže razlikovati ove dvije faze, iz godine u godinu, a sezonske promjene postale su

izraženije, što se može ilustrovati uslovima iz 2016. i 2017. godine (Tabela 6.1, SlIka 6.2).

Kišovite 2016. godine, (Slika 6.1), više od 90% ovog područja potpuno je poplavljeno tokom

sezone gniježđenja (Schwarz & Sackl, 2017), dok je 2017. godine, skoro dvije trećine

područja potpuno presušilo, a površina procijepljena, dok su samo 3 bazena bila 100%

pokrivena vodom (Tabela 6.1). Ovo je imalo izuzetan uticaj na uspješnost gniježđenja ptica.

Godine 2016., mnoga gnijezda uništile su poplave, a 2017. godine mnoga gnijezda na sušnoj

zemlji postala su plijen.

Tabela 6.1: Učestalost zastupljenosti bazena sa različitim procentima pokrivenosti vodom za jun

2016. (kako su preračunali Schwarz & Sackl 2017) i jun 2017. godine. Na terenu je procijenjeno da

procenti pokrivenosti vodom u bazenima iznosi najviše 10%.

Raspon pokrivenosti

Br (%) bazena u

Br (%) bazena za jun 2017.

113

vodom (%) 2016. godini godine

0 0 (0) 26 (62)

1-25 0 (0) 3 (7)

26-50 0 (0) 3 (7)

51-75 4 (9) 1 (3)

>75 38 (91) 6 (14)

nema podataka 0 (0) 3 (7)

Slika 6.1: Mjesečne padavine (u mm). Bilo je znatno manje kiše tokom najznačajnijeg perioda

gniježđenja. (od aprila do juna) 2017. godine, kao i 2016. godine, što je uticalo na uspješnost

gniježđenja ptica. Dugoročni prosjek padavina prikazan crvenom.

114

Slika 6.2: Posle 2013. godine, kada je prekinuta proizvodnja soli, nivo vode mijenjao se prilično brzo,

što donosi loše vijesti za ptice gnjezdarice u ovom području. Bazeni 25 (u gro planu) i 24 (u pozadini)

maja i juna 2017. godine.

Sve je počelo 2017. godine, kako su posvjedočili mještani, jako hladnom zimom. Otprilike, u

toku jedne sedmice, jako niske temperature (Slika xx) pokrile su bazene ledom. Krajem

februara, svi bazeni u Kneti i u području II, II i IV isparenje i u području u kojem se odvija

kristalizacija bili su ispunjeni ravnim slojem vode. Do aprila, bazeni u Kneti u I isparenju bili su

i dalje poplavljeni, ali se nivo vode smanjio. Isparila je voda iz bazena u II, III i IV isparenju.

Budući da je osnovni izvor snabdijevanja vodom 2017. godine bila kiša, čitavo područje imalo

je bočatne uslove, sa salinitetom vode koji nije prelazio 40g/litru. Jedini izuzetak bio je jedan

od rezervoara, gdje je salinitet dostizao 70 g/litru. Za vrijeme proizvodnje soli uslovi su bili

drugačiji (slika 6.4). U maju i junu, pumpa kojom se upumpavala morska voda nije radila

većinu vremena, tako da je nivo vode još više opao. Do kraja juna, svi bazeni osim Jezera 1, 2,

bazena 3, 12 i 13 bili su suvi ili samo djelimično pokriveni tankim slojem vode i/ili mulja.

Salinitet u Jezeru 1 i 2 udvostručio se u ovom periodu, uglavnom usljed isparenja (Tabela

6.2). Sva voda u solani tokom perioda gniježđenja u 2017. godini bila je manje više bočatna.

Slika 6.3: Najviše dnevne temperature u januaru 2017. godine (poređenja radi, predstavljene su

temperature iz manje ekstremnog januara 2016. godine)

Tebela 6.2: sezonske promjene saliniteta vode u Jezeru 1 i 2 za 2017. godinu

Mjesec februar April maj jun avgust

salinitet (g/l) 14 19 23 30 63

115

Slika 6.4: Salinitet (g/litru) vode u bazenima. gornja slika tokom godina proizvodnje soli (Studija

zaštite iz 2015. godine), donja slika u aprilu 2017. godine. Neki bazeni nisu bili dostupni u 2017.

godini ili su bili sušni tokom perioda uzorkovanja.

Takođe, bilo je značajnih sezonskih promjena u temperaturi vode u 2017. godini. Od oko 0oC

u januaru temperatura je rasla do 35 oC u Jezeru 1 na kraju juna.

Radikalne promjene u nivou vode, salinitetu i temperaturi solane u 2017. godini (Slika 6.5)

rezultirale su prilično teškim uslovima za mnoge organizme, što je značajno smanjilo njihove

šanse za opstanak. Takođe, nizak salinitet, povećana temperatura vode, nizak nivo vode i

116

anaerobni uslovi olakšali su razvoj bakterije Clostridium botulinum (Espelund & Klaveness,

2014), što je povećalo rizik od izbijanja botulizma.

Slika 6.5: U špicu sezone gniježđenja 2017. godine, većina bazena je presušila i imala procijepljenu

površinu.

117

6.4. Ekosistemske usluge

Ovo poglavlje ima za cilj da procijeni vrijednost ekosistemskih usluga u području Ulcinjske

solane na osnovu: (1) tehničko-ekonomskog prenosa koristii (2) promišljene procjene

vrijednosti zainteresovanih strana. Ovi nalazi zasnivaju se na rezultatima scenarija i buduće

upotrebe sa radionice (konsultacije zainteresovanih strana, u daljem tekstu “konsultacije”)

koja je održana u Ulcinju, 7. juna 2017. godine. Ekonomska vrijednost prirode može da

doprinese u procesu odlučivanja kao analiza troškova i koristi različitih političkih opcija ili u

vidu informisanja o društvenoj vrijednosti ne-tržišnih koristi koje pruža ovo prirodno

okruženje.

6.4.1. Procijenjeno područje

Ulcinjska Solana ograničena je samo na parcele koje su korištene za proizvodnju soli (i još na

tzv. “Novu solanu” koja se nalazi na jugu i koja se nikada nije u potpunosti upotrebljavala za

proizvodnju soli). Ovo područje stvoreno je vještački, a prvobitno je izgrađeno samo zbog

proizvodnje soli. Druge koristi, uključujući vrijednost biodiverziteta, javile su se kasnije kao

nuspojave.

Koristi Ulcinjske solane stvorene su ne samo ovim područjem, već i interakcijom sa njegovim

okruženjem. I obrnuto, šire područje, uključujući solanu, dobilo je veći potencijal za svoju

koordiniranu upotrebu. Dakle, pri procjeni vrijednosti ekosistemskih usluga, uzeli smo u obzir

šire područje koje pokriva 9,969 ha. Ono obuhvata solanu, Veliku plažu i rijeku Bojanu. Da bi

se predstavilo njegovo razgraničenje korištena je analiza Corine Land Cover (Tabela 6.3, Slika

6.6)

118

Slika 6.6. Mapa zastupljenosti zemljišta u području Ulcinjske solane, na osnovu analize Corine Land

Cover.

Tabela 6.3: Zemljišni pokrivač/kategorije ekosistema zastupljene na širem području Ulcinjske solane

prema CLC kategorijama.

CLC kod Klasa 1 Klasa 2 Klasa 3 Površina (ha)

112 Vještačke površine Urbane površine Diskontinuirano urbane površine

635,42

142 Vještačke površine Vještački , nepoljoprivredni, biljni pokrov

Sportsko-rekreacioni objekti

85,71

223 Poljoprivredne površine Višegodišnji nasadi Maslinjaci 290,44

231 Poljoprivredne površine Pašnjaci Pašnjaci 497,81

242 Poljoprivredne površine Heterogena poljoprivredna područja

Grupe obradivih parcela 2142,21

243 Poljoprivredne površine Heterogena poljoprivredna područja

Poljoprivredne površine sa značajnim učešćem prirodne vegetacije

1093,86

311 Šume i polu-prirodna područja

Šume Listopadna šumska vegetacija

1203,52


Šume Četinarska šumska vegetacija

44,91


Grmolike i travne, Prirodne biljne zajednice

Prirodni travnjaci 190,69



Kserotermna vegetacija 798,54



Sukcesija šumske vegetacije

887,66


Otvorene površine sa malo ili bez vegetacije

Plaže, dine i pijesci 173,89

411 Vlažna područja Kopnena vlažna područja

Kopnene močvare 443,70

422 Vlažna područja Priobalna vlažna područja

Solane 1463,16

511 Vodna tijela Kopnene vode Vodotoci 17,46

6.4.2. Ekosistemska vrijednost prenosa koristi

Procjena ekonomske vrijednosti ekosistemskih usluga zasniva se na metodi transfera koristi (EEA 2010). Pristup transfera vrijednosti oslanja se na raspoloživim ekonomskim podacima o ekosistemskim uslugama područja. Može se koristiti u slučaju kada je cijena sprovođenja istraživanja visoka ili kada nam je potrebna procjena ukupne aktuelne ekonomske vrijednosti. Prema smjernicama za analizu troškova i koristi, kao što je Vodič za analizu troškova i koristi za investicione projekte (Evropska komisija 2015) preporučuje se korišćenje metoda transfera koristi kao alternativa za ocjenu politika. Ovaj pristup omogućava transfer podataka iz studije za svrhe razvijanja politika. Opseg ekonomskih vrijednosti ekosistemskih usluga je obično visok. Perma raspoloživim procjenama vrijednosti se kreću od 50 eura po hektaru godišnje do skoro 20.000 eura po hektaru godišnje. To zavisi od usluga koje se

119

pružaju, lokacije i uslova područja. Iz tih razloga, vrijednosti treba da se prilagode tako da odražavaju specifičnost konteksta koji se analizira.

U našoj studiji ekonomske vrijednosti su ekstrahovane iz ažurirane baze podataka o

ekosistemskim uslugama razvijene u okviru projekta EKOSERV (Integrisano vrednovanje

ekosistemskih usluga u Češkoj Republici, Agencija za tehnologiju Češke Republike, Vačkář i dr

2014.). Baza podataka u kombinaciji sa bazom podataka TEEB (Baza podataka o vrednovanju

ekosistemskih usluga, Ekonomija ekosistema i biodiverziteta, De Groot i dr. 2012).

Monetarne vrijednosti su konvertovane u eure i prikazuju cijene iz 2016. godine, na osnovu

kursa i indeksa potrošačkih cijena (OECD baza podataka).

Slika 6.71 Ekonomska vrijednost ekosistemskih usluga za vrste ekosistema koje su prisutne u širem

području Ulcinjske solane, sa ukazivanjem na prosječne, najmanje i najveće vrijednosti

snabdijevanja, regulisanja i kulturnog značaja ekosistemskih usluga po vrsti ekosistema.

U širem području Ulcinjske solane dominantni tipovi zemljišnog pokrivača su poljoprivredne

površine, odnosno heterogena poljoprivredna područja i mozaici poljoprivrednih površina sa

kompleksnim kultivacionim obrascima (22%) i prirodnim područjima (11%). Učešće šuma je

12% i to je uglavnom četinarska šumska vegetacija. U kontekstu šireg regiona, solana je

veoma važan tip zemljišta koji pokriva 15% površine. Druge oblasti uključuju kserotermna

vegetaciju i grmolike biljne zajednice, vlažna područja, pašnjaci, maslinjaci i urbane

površine.

Najveću vrijednost po jedinici površine imaju kopnene močvare a potom i slane močvare

(slika 6.7). Vještački tipovi zemljišta nisu uvršteni u analizu, budući da ne pružaju značajne

prirodne benefite. Poljoprivrednom zemljištu dodijeljena je vrijednost usluga poljoprivrednih

ekosistema, šumama vrijednost za mediteranske šume i plažama vrijednost za obalske

ekosisteme.

0.1

1

10

100

1000

10000

100000

Salt waterwetlands

Inland wetlands Mediterraneanwoodland

Agriculture Coast

Eco

no

mic

val

ue

(lo

g EU

R 2

01

6 /

ha)

120

Na osnovu prenosa koristi, ukupna ekonomska vrijednost može se procijeniti na 5 842 016

EUR na godišnjem nivou. To znači da svake godine područje Ulcinjske solane od 9,969

hektara pruža redovni protok ekosistemskih usluga od približno 6 miliona prema ovoj

prilično konzervativnoj procjeni. Ovo je prosječna vrijednost ekosistemskih usluga u iznosu

od 586 EUR/ha. Procjena vrijednosti zasniva se na raznim procjenama koristi ekosistemskih

usluga za sve kategorije ekosistemskih usluga, uključujući snabdijevanje, regulisanje i kulturni

značaj. Procjena ukupne vrijednosti mora se uzeti u obzir kao najmanja konzervativna

procjena, zato što u metode prenosa koristi nisu unešene posebne lokalne koristi. Međutim,

na ove koristi osvrnuli smo se u metodi socijalnog vrednovanja u tekstu ispod, na osnovu

promišljenog rangiranja ekosistemskih usluga koje su obavile zainteresovane strane koje su

učestvovale na ovoj radionici. Dakle, ova procjena ekonomske vrijednosti dopunjena je

pristupom socijalnog razmatranja kako bi se otkrila ukupna vrijednost područja Ulcinjske

solane.

6.4.3. Scenariji za procjenu ekosistemskih koristi

Konsultacije koje su 7. juna 2017. godine organizovane u Opštini Ulcinj, osmišljene su kao

radionica “scenarija i koristi”. Osnova ovih konsultacija bila je rasprava o mogućoj viziji

zajedničkog scenarija za ovo područje i razmatranje pogodne upotrebe i koristi u budućnosti

ovog područja. Kao osnova za konsultacije, urađene su priče za 3 scenarija, u kojima se daju

predviđanja za budući razvoj ovog područja (Tabela 6.4):

Scenario I. Očuvanje prirode i ekološki turizam

Budući da je Ulcinjska Solana vrijedna iz ugla biodiverziteta, ali joj do sad nedostaje formalna

zaštita, prvi scenario predstavlja posebnu zaštitu u obliku parka prirode. Ovaj scenario zaštite

prirode prepoznat je u zemlji/EU/područje ima značaj na globalnom nivou, a njegove vrste su

od posebnog značaja, npr. za Direktive EU koje se odnose na zaštitu prirode. Zaštitom

prirode uvode se neke zakonodavne i druge mjere kako bi se zaštitilo ovo područje. Plitka

jezera slane vode su obnovljena kako bi se odgovarajućim vodnim režimom održala staništa,

a proizvodnja soli se obavlja zbog ekološkog turizma (i tumačenja tradicionalnog načina

proizvodnje), te kao mjera očuvanja. Ekološki turizam se promoviše na osnovu značaja ovog

područja za biodiverzitet.

Scenario II. Simbioza poslovanja (proizvodnja soli, ekološki turizam) i očuvanja prirode

U ovom scenariju, lokalni partneri koordinišu svoje aktivnosti. Proizvodnja soli usklađena je

sa posebnom zaštitom ovog područja. Ovaj scenario predstavlja nove lokalne poslovne

mogućnosti u ovom području. Postoje mogućnosti za promovisanje lokalno održive i

cirkularne ekonomije. Ekološki turizam promoviše se na osnovu značaja područja za

biodiverzitet, što takođe donosi nove poslovne mogućnosti. Novi ekološko projektovani

objekti su izgrađeni u blizini.

Scenario III. Solana kao turistički rezort

Ovaj scenario zasniva se na odgovoru globalnim izazovima kao što je razvoj turizma. Brza

izgradnja infrastrukture u ovom području karakteristika je ovog scenarija, uz pritisak na

121

staništa. Grade se novi hoteli i putevi. Priliv ljudi i poslovanja podrazumijeva relativan

prosperitet na lokalnom nivou, uz mogućnosti novih radnih mjesta za lokalno stanovništvo.

Lokalna staništa su degradirana.

U tabeli ispod sažeti su parametri 3 osnovna scenarija o kojima se raspravljalo na

konsultacijama. Rezultati razmatranja ovih scenarija su više kvalitativni, pri čemu se pokušalo

doći do zajedničkih mišljenja i tački zajedničkih interesa ili konflikata.

Tabela 6.4: Parametri raznih scenarija o kojima se raspravljalo na radionici.

Scenario Scenario I. Scenario II. Scenario III.

Proizvodnja soli + ++ -

Trgovina soli - + -

Očuvanje prirode + +/- --

Masovni turizam -- - +

Ekološki turizam + +/- -

Lokalna privreda +/- + ++

Cirkularna ekonomija - ++ -

Nova radna mjesta +/- + ++

Radna mjesta u službi životne sredine

+/- ++ -

Promjene koje se odnose na životnu sredinu

+ +/- --

Ekosistemske usluge * *Ekosistemske usluge/koristi procijenjene su tokom grupne rasprave o koristima

Skala koja se koristi: ++ značajna pozitivna promjena (značajan porast), -- značajna negativna promjena

(značajan pad), + manja pozitivna promjena, - manja negativna promjena, +/- skoro da nema promjene

Učesnici radionice scenarija procijenili su početne scenarije i kako bi se situacija mogla

promijeniti po različitim prethodno utvrđenim parametrima (Slika 6.8). Najistaknutija

proizvodnja soli našla se u Scenariju II, u drugim slučajevima kod nje je bio ili mali porast ili

mali pad. Uočeno je da je očuvanje prirode u konfliktu sa masovnim turizmom. Kada bi

prevagnulo očuvanje prirode, po mišljenjima iz grupne rasprave – turizam bi opao. Međutim,

izuzetak je bio ekološki turizam, koji je predstavljao sinergiju sa očuvanjem prirode. Lokalna

privreda mogla bi da bude na dobitku po svim scenarijima, ali održiva cirkularna ekonomija

najviše bi napredovala po drugom scenariju. Sličan obrazac mogao se naći za radna mjesta;

međutim, broj radnih mjesta u službi životne sredine opao bi po Scenariju III. Ukupno

gledano, najpovoljniji je bio Scenario III koji je dobio 11 bodova, a slijedi Scenario I sa 7,5

bodova. Scenario III je posmatran kao najnepovoljniji sa negativnim posljedicama po društvo,

sa brojem bodova -3,5. Mišljenje o obimu promjene razlikovalo se među grupama, pri čemu

su najveće razlike bile u ocjenjivanju ekonomskih parametara (uticaja na lokalnu privredu i

radna mjesta). Ovo odražava nesigurnost u konačnim ishodima scenarija.

122

Slika 6.8: Rezultati procjene različitih parametara u početnim scenarijima od strane fokusnih grupa.

Grafikon predstavlja procenat promjene u različitim parametrima na osnovu bodovanja fokusne

grupe.

6.4.4. Socijalno rangiranje ekosistemskih koristi

Slika 6.9: Prosječne ocjene ekosistemskih usluga i koristi na osnovu rasprava i bodovanja od strane

dvije fokusne grupe. Osnova pokazuje prosječnu ocjenu a linijom je pokazan raspon ocjena. (niži i viši

kraj bodovanja).

-250%

-200%

-150%

-100%

-50%

0%

50%

100%

150%

200%

250%

Salt

pro

du

ctio

n

Salt

tra

de

Nat

ure

co

nse

rvat

ion

Mas

s to

uri

sm

Eco

-bas

ed t

ou

rism

Loca

l eco

no

my

Cir

cula

r ec

on

om

y

New

job

s

Gre

en

job

s

Envi

ron

men

tal c

han

ge

Ave

rage

pe

rce

nt

chan

ge

Scenario I

Scenario II

Scenario III

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

Agr

icu

ltu

re a

nd

live

sto

ck

Fish

ing,

hu

nti

ng

and

aq

uac

ult

ure

Wo

od

fu

el o

r p

lan

ts/a

lgae

fo

r e

ne

rgy

use

The

rap

euti

c ag

en

ts a

nd

mat

eri

als

Fre

shw

ater

fo

r d

om

esti

c, a

gric

ult

ura

l or

ind

ust

rial

…

Seaw

ate

r fo

r in

du

stri

al u

se

Nu

trit

ion

al a

bio

tic

sub

stan

ces

(sal

t)

Ab

ioti

c m

ater

ials

(m

ine

rals

, bu

ildin

g m

ate

rial

s)

Ener

gy (

win

d, w

ave

s, h

ydro

po

we

r)

Ass

imila

tio

n a

nd

deg

rad

atio

n o

f w

aste

an

d t

oxi

cs

Ero

sio

n p

reve

nti

on

an

d c

oas

tal s

tab

iliza

tio

n

Wat

er s

up

ply

an

d f

low

re

gula

tio

n

Wat

er q

ual

ity

regu

lati

on

Flo

od

pro

tect

ion

an

d w

ave

att

enu

atio

n

Pro

visi

on

of

hab

itat

s

Po

llin

atio

n, s

eed

dis

per

sal

Glo

bal

clim

ate

reg

ula

tio

n

Mic

ro a

nd

reg

ion

al c

limat

e r

egu

lati

on

Re

crea

tio

n a

nd

to

uri

sm

Ae

sth

etic

Exis

ten

ce a

nd

be

qu

est

Cu

ltu

ral h

erit

age

an

d t

rad

itio

ns

Scie

nti

fic

and

en

viro

nm

en

tal e

du

cati

on

Sen

se o

f p

lace

/ c

om

mu

nit

y

Ave

rage

sco

re

123

Rezultati rangiranja ekosistemskih usluga područja Ulcinjske Solane od strane fokusnih grupa

prikazani su na Slici 6.9. Na grafikonu je predstavljena prosječna ocjena i raspon ocjena koje

su dvije fokusne grupe dodjeljivale na radionici koja se bavila koristima i scenarijima. Usluge

snabdijevanja vrlo često su dobijale nula bodova. Učesnici su uočili da su ekosistemske

usluge snabdijevanja iz ovog područja na veoma niskom nivou. To je slučaj sa slatkom

vodom, abiotičkim materijalima ili energetikom. Poseban slučaj predstavlja abiotički proces

proizvodnje soli (isparavanjem u plitkim jezerima slane vode). Ovdje su učesnici dodjeljivali

nula bodova, jer trenutno nema proizvodnje soli. Međutim, potencijal za proizvodnju soli kao

i za ostale usluge snabdijevanja mogao bi biti visok, što se može vidjeti iz promjenljivih

vrijednosti u različitim scenarijima (Slika 6.11).

Najveća prosječna ocjena data je osjećaju pripadnosti mjestu/zajednici (najveći mogući broj

bodova 4 dodijelile su obije grupe: Slika 6.10). Područje Ulcinjske solane zato se apsolutno

smatra od suštinskog značaja za osjećaj pripadnosti mjestu i zajednici. Nakon osjećaja

kulture pripadanja mjestu i zajednici, slijedi kulturno nasljeđe i tradicija i estetske koristi, uz

male varijacije među grupama. Obije grupe saglasne su bile oko značaja oprašivanja i

raznošenja sjemena (obije grupe dale su ovoj koristi 3 poena, smatrajući je veoma važnom).

Usluge oprašivanja i raznošenja sjemena predstavljale su značaj kako za biodiverzitet tako i

za stanište u smislu ključnih ekoloških esnafa koji su povezani sa stanišnim tipom solane i

pojavom rijetkih vrsta insekata i biljaka. Ostale ekosistemske usluge regulisanja dobile su

između 1 i 2,5 bodova, što znači da su učesnici smatrali da su ove usluge od malog ili samo

prosječnog značaja za ovo područje.

Slika 6.19: Ukupna ocjena na osnovu zbira ocjena koje su dale obije grupe. Ova ukupna ocjena otkriva

ukupno kolektivno zapažanje ekosistemskih koristi.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

Sen

se o

f p

lace

/ c

om

mu

nit

y

Exis

ten

ce a

nd

beq

ues

t

Po

llin

atio

n, s

eed

dis

per

sal

Ae

sth

etic

Cu

ltu

ral h

erit

age

and

tra

dit

ion

s

Mic

ro a

nd

reg

ion

al c

limat

e…

Pro

visi

on

of

hab

itat

s fo

r n

urs

ery…

Scie

nti

fic

and

en

viro

nm

enta

l…

Fish

ing,

hu

nti

ng

and

aq

uac

ult

ure

Wat

er q

ual

ity

regu

lati

on

Flo

od

pro

tect

ion

an

d w

ave…

Glo

bal

clim

ate

regu

lati

on

Rec

reat

ion

an

d t

ou

rism

Seaw

ate

r fo

r in

du

stri

al u

se

Ass

imila

tio

n a

nd

deg

rad

atio

n o

f…

Ero

sio

n p

reve

nti

on

an

d c

oas

tal…

Wat

er s

up

ply

an

d f

low

reg

ula

tio

n

Agr

icu

ltu

re a

nd

live

sto

ck

Ther

apeu

tic

agen

ts a

nd

mat

eria

ls

Agg

rega

te s

core

124

Ukupna ocjena za obije grupe daje utisak da su ekosistemske koristi dobile najveći značaj u

raspravama koje su se vodile u fokusnim grupama. Kako je to sažeto u Slici 6.10, najznačajniji

je bio osjećaj pripadnosti mjestu/zajednici, što podrazumijeva kulturni značaj ekosistemskih

usluga. Postojanje i zaostavština vrijednost dobila je 7 bodova, a slijede ekološke usluge

oprašivanja i raznošenja sjemena, predstavnik važnih ekoloških funkcija podrške i

regulisanja. Kulturni značaj ekosistemskih usluga, estesko povećanje vrijednosti životne

sredine, te kulturno nasljeđe i tradicija, takođe su visoko ocijenjeni u vježbi rangiranja.

Grafikon pokazuje važne aspekte područja Ulcinjske solane, koji su zaista bili dio kulturnog

identiteta ovog regiona, a ljudi i dalje cijene svoj kulturni značaj kao socio-ekološki sistem, uz

kulturni značaj ekosistemskih usluga koji je ocijenjen kao značajniji od njegovih ekoloških

funkcija.

6.4.5. Promjena ekosistemskih koristi po scenarijima

Učesnici radionice koja se bavila scenarijima i koristima upitani su da procijene promjenu

ekosistemskih koristi po različitim scenarijima (Slika 6.11). Većina negativnih promjena u

ekosistemskim koristima vezuje se za Scenario III. Ovim scenariom predstavljen je najmanje

prijemljiv i ekološki najneodrživiji razvoj ovog područja. Po ovom scenariju, ne samo da se

smanjuju usluge snabdijevanja već naročito brzo opada kulturni značaj ekosistemskih usluga.

Najpovoljnije promjene dešavaju se opet u Scenariju II, kojeg pomno prati Scenario I.

Scenario III opet predstavlja značajne negativne promjene kod ekosistemskih koristi, te

predstavlja zapravo troškove za cijelo društvo. Da zaključimo, zajednički scenario koji je

utvrđen Scenarijom II predstavlja pozitivnu socijalnu vrijednost na osnovu procjene

ekosistemskih koristi, pri čemu se, takođe, uključuju dugoročne i netržišne koristi koje pruža

jedinstveni socio-ekološki sistem Ulcinjske solane.

125

Slika 6.11: Relativne promjene kod ekosistemskih koristi po scenarijima. Nulta linija predstavlja da

nema promjene u odnosu na trenutno stanje..

6.4.6. Rezultati i preporuke

Područje Ulcinjske solane pruža mjerljive koristi društvu. U monetarnom smislu, šire

područje pruža socijalnu vrijednost od 5,8 miliona EUR godišnje, što se prevodi u prosječnu

vrijednost od 586 EUR/ha. Međutim, ovo područje pruža šire socijalne vrijednosti koje su

procijenjene tokom radionice koja se fokusirala na scenarije i koristi buduće upotrebe

područja. Ova vrijednost predstavlja više kozervativnu ocjenu koja se zasniva na prenosu

koristi.

Učesnici konsultacija bili su u mogućnosti da nađu zajedničku viziju scenarija za ovo

područje, na osnovu uravnoteženog očuvanja prirode i socioekonomskog razvoja (poslovanje

zajedno za rekreacijom). Javili su se neki konflikti među zainteresovanim stranama, ali,

uprkos tome, učesnici su bili u mogućnosti da razmatraju ključne aspekte željenog budućeg

razvoja i upotrebe ovog područja.

U dijelu radionice koji se bavio scenarijima, učesnici su raspravljali o zajedničkoj viziji za

region. Bili su saglasni da je Scenario II – simbioza poslovanja (proizvodnja soli, ekološki

turizam) i očuvanja prirode bio najpoželjniji i najpogodniji za održivi razvoj i maksimizaciju

koristi ovog regiona. Prema ovom scenariju, proizvodnja soli potpuno je obnovljena, zajedno

sa trgovnim i pospješenjem lokalne privrede. Jedna fokusna grupa predložila je da se dozvoli

-2.5

-2

-1.5

-1

-0.5

0

0.5

1

1.5

2

2.5

Sen

se o

f p

lace

/ c

om

mu

nit

y

Exis

ten

ce a

nd

be

qu

est

Po

llin

atio

n, s

eed

dis

per

sal

Ae

sth

etic

Cu

ltu

ral h

erit

age

an

d t

rad

itio

ns

Mic

ro a

nd

reg

ion

al c

limat

e r

egu

lati

on

Pro

visi

on

of

hab

itat

s

Scie

nti

fic

and

en

viro

nm

en

tal…

Fish

ing,

hu

nti

ng

and

aq

uac

ult

ure

Wat

er q

ual

ity

regu

lati

on

Flo

od

pro

tect

ion

an

d w

ave

…

Glo

bal

clim

ate

reg

ula

tio

n

Re

crea

tio

n a

nd

to

uri

sm

Seaw

ate

r fo

r in

du

stri

al u

se

Ass

imila

tio

n a

nd

deg

rad

atio

n o

f w

aste

Ero

sio

n p

reve

nti

on

an

d c

oas

tal…

Wat

er s

up

ply

an

d f

low

re

gula

tio

n

Agr

icu

ltu

re a

nd

live

sto

ck

The

rap

euti

c ag

en

ts a

nd

mat

eri

als

Wo

od

fu

el o

r p

lan

ts/a

lgae

fo

r e

ne

rgy…

Fre

shw

ater

fo

r d

om

esti

c, a

gric

ult

ura

l…

Nu

trit

ion

al a

bio

tic

sub

stan

ces

(sal

t)

Ab

ioti

c m

ater

ials

(m

ine

rals

, bu

ildin

g…

Ener

gy (

win

d, w

ave

s, h

ydro

po

we

r)

Re

lati

ve c

han

ge s

core

Scenario I

Scenario II

Scenario III

126

izgradnja najviše 10% područja Ulcinjske solane, ograničavajući to na područje postojećih

objekata solane ili da se potpuno isključi takva izgradnja.

Scenario II bio je najprihvatljiviji za sve učesnike radionice (“zajednička vizija”). Pored toga,

po Scenariju II dobija se najviše koristi po društvo od područja Ulcinjske solane (Slika 6.12).

Kulturne ekosistemske koristi područja Ulcinjske solane smatrane su značajnijim (dobile su

veće ocjene za značaj) od usluga regulisanja i ekoloških funkcija. Usluge snabdijevanja

najniže su ocijenjene prilikom rangiranja socijalne vrijednosti. Međutim, učesnici su ocijenili

trenutno stanje ekosistemskih koristi, a ima potencijala za dobijanje koristi koje trenutno

nisu prepoznate kao ostvarene.

Najznačajnije koristi za trenutno stanje bili su osjećaj pripadnosti mjestu/zajednici, estetika,

kulturno nasljeđe i tradicija, postojanje i zaostavština vrijednosti, te oprašivanje i raznošenje

sjemena. Ako bi se sproveo Scenario II, koristi područja znatno bi se uvećale, uključujući

takođe unaprjeđenje regulisanja i neke ekosistemske usluge snabdijevanja kao što su

abiotičke soli i proizvodnja energije, mikro i regionalna regulacija klime, obezbjeđivanje

staništa za biodiverzitet, i zaštita od poplava i slabljenje talasa.

Slika 6.12: Procijenjeni rezultat za koristi koje su dobijene u različitim scenarijima.

Budući razvoj područja Ulcinjske solane zahtijeva zajedničko djelovanje. Viziju scenarija

kojom se kombinuje održiva upotreba, zaštita prirode, i ekonomske mogućnosti korišćenjem

ekoloških posebnosti ovog područja (Scenario II) dijelili su svi učesnici radionice. Ovo može

maksimizirati koristi ovog područja za sve zainteresovane strane i društvo kao cjelinu.

-3

-2

-1

0

1

2

3

4

5

6

7

Sen

se o

f p

lace

/ c

om

mu

nit

y

Exis

ten

ce a

nd

be

qu

est

Po

llin

atio

n, s

eed

dis

per

sal

Ae

sth

etic

Cu

ltu

ral h

erit

age

an

d t

rad

itio

ns

Mic

ro a

nd

reg

ion

al c

limat

e…

Pro

visi

on

of

hab

itat

s

Scie

nti

fic

and

en

viro

nm

en

tal…

Fish

ing,

hu

nti

ng

and

aq

uac

ult

ure

Wat

er q

ual

ity

regu

lati

on

Flo

od

pro

tect

ion

an

d w

ave

…

Glo

bal

clim

ate

reg

ula

tio

n

Re

crea

tio

n a

nd

to

uri

sm

Seaw

ate

r fo

r in

du

stri

al u

se

Ass

imila

tio

n a

nd

deg

rad

atio

n o

f…

Ero

sio

n p

reve

nti

on

an

d c

oas

tal…

Wat

er s

up

ply

an

d f

low

re

gula

tio

n

Agr

icu

ltu

re a

nd

live

sto

ck

The

rap

euti

c ag

en

ts a

nd

mat

eri

als

Wo

od

fu

el o

r p

lan

ts/a

lgae

fo

r…

Fre

shw

ater

fo

r d

om

esti

c,…

Nu

trit

ion

al a

bio

tic

sub

stan

ces

(sal

t)

Ab

ioti

c m

ater

ials

(m

ine

rals

,…

Ener

gy (

win

d, w

ave

s, h

ydro

po

we

r)

We

igh

ted

sco

re

Scenario I

Scenario II

Scenario III

127

7. Kartografska prikaz raspodjela najznačajnijih staništa i rasprostranjenosti najznačajnijih vrsta

7.1. Vegetacija

Na četiri karte (Slika 7.1 do 7.4) prikazana je rasprostranjenost uobičajenih vrsta i raspodjela

staništa na solani.

Slika 7.1: Kartografski prikaz mediteranskih slanih livada (3.15 ha). Kartiran je samo sjeverni dio

oblasti i pojas oko centralnog nasipa od 200 m.

128

Slika 7.2: Kartografski prikaz Mediteranske i termo-atlanske halofitne zajednice žbunaste caklenjače

(28.3 ha). Kartiran je samo sjeverni dio oblasti (bez bazena za kristalizaciju) i pojas oko centralnog

nasipa od 200 m.

Slika 7.3: Kartografski prikaz polja trske Phragmites australis (62 ha).

129

Slika 7.4: Kartografski prikaz caklenjače Salicornia (81.4 ha). Kartiran je samo sjeverni dio oblasti (bez

bazena za kristalizaciju) i pojas oko centralnog nasipa od 200 m.

7.2. Ptice

U 2017. godini flamingosi bili najbrojniji u bazenima Jezera 2 i bezena 19 i Zoganjsko 2 (Slika

7.5), ali takođe su primjećeni na Jezeru 1, Stojski 1. U aprilu svi su se na neko vrijeme

preselili na bazen 6. U drugim bazenima flamingosi su bili prisutni sporadično i / ili u malom

broju. U ljeto nakon značajnog pada nivoa vode u istočnom dijelu Jezera 2 flamingosi su se

preselili na Jezero 1.

Na slikama 7.6 i 7.7 prikazana su mjesta velikih kolonija ptica gnjezdarica odnosno

crvenogrlog zijavca i male čigre u 2017. godini.

130

Slika 7.5: Područje koje su flamingosi najčešće posjećivali u proljeće i rano ljeto 2017. godine.

Slika 7.6: Položaj kolonija crvenogrlog zijavca sa 10 ili više parova u 2017.godini

131

Slika 7.7: Položaj kolonija male čigre sa 10 ili više parova u 2017.godini

132

8. Mišljenja u pogledu stavljanja Ulcinjske solane pod zaštitu

Član 29 Zakona o zaštiti prirode definiše kriterijume za procjenu značaja područja za zaštitu i

potencijalno proglašenje zaštićenog područja. Kriterijumi su predstavljeni u tabeli 8.1

zajedno sa kratkim opisom kako ti kriterijumi mogu biti primjenjeni na Ulcinjsku solanu.

Tabela 8.1: Kriterijumi za procjenu značaja područja za zaštitu i potencijalno proglašenje zaštićenog

područja.

Kriterijum Značaj Ulcinjske solane

Autentičnost i autohtonost, t.j. stepen originalnosti

Ulcinjska solana predstavlja jednu od posljednjih solana Istočne obale Jadranskog mora; iako je vještački napravljena, pruža uslove za boravak velikog broja vrsta i staništa, i smatra se autentičnim mediteranskim predjelom.

Reprezentativnost, t.j. stepen relikta, endemičnosti, jedinstvenosti svoje vrste, rijetkosti

Područje je naseljeno sa nekoliko rijetkih i ugroženih vrsta, od kojih su neke postale zavisne o ovakvoj vrsti staništa

Diverzitet, t.j. bogatstvo prirodnih pojava i procesa

Ulcinjska solana je jedan od najbitnijih područja biodiverziteta u regionu; njen značaj se ogleda u bogatoj fauni (posebno ptica i halofilnih organizama) i vrlo karakterističnim staništima koja su u rapidnom nestajanju. Solana je na listi ili ispunjava nekoliko međunarodnih kriterijuma za identifikaciju staništa sa rijetkim ili ugroženim vrstama i staništima (prisustvo vrsta iz Crvene knjige IUCN), zatim sporazuma (Ramsarska konvencija, Područja od značaja za ptice IBA) i Evropskih direktiva o zaštiti (SPA, pSCI) kao i mreža (EMERALD).

Integritet, t.j. funkcionalno jedinstvo

Područje solane je dobro uklopljeno u širi predio i formira poseban ekosistem sa jasnim obrisima i granicama.

Atraktivnost pejzaža, starost, očuvanost područja

Mreža geometrijskih bazena, zajedno sa kanalima solane predstavlja vrlo atraktivan predio.

Fukcija i značaj zaštićenih prirodnih dobara: ekoloških, istorijskih, kulturnih, obrazovnih, naučnih i razvojnih.

Ekološke vrijednosti se dopunjuju sa kulturnim vrijednostima područja, predstavljene nematerijalnim i materijalnim vrijednostima (tradicijonalnim procesom proizvodnje soli) i pružaju mogućnosti za podizanje svijesti javnosti, edukaciju i istraživačke radove.

Ugroženost zaštićenih prirodnih dobara

Područje je visoko ugroženo, jer napuštanje tradicionalne upotrebe zemljišta (proizvodnja soli) bi mogla drastično promijeniti ekološki karakter i predione vrijednosti

JPNPCG2

Highlight

JPNPCG2

Sticky Note

da li nekoliko znači malo?

133

područja.

Vrijednost Ulcinjske solane u pogledu njenog prirodnog pejzaža i kulturnih vriednosti

prostire se van nacionalnih granica i smatra se područjem od međunarodnog značaja

zaštite. Ovakva vrsta vještačkog ekosistema postaje vrlo rijetka na Mediteranu. Jedinstvena

je po svojoj prirodi i izgledu i tipični je predstavnik ove vrste pejzaža, obzirom da se slična

područja tradicionalnih solana mogu naći u svega nekoliko mjesta u regionu. Solana je

zadržala tragove autentične forme, ili se oni mogu rekonstruisati u originalni oblik.

134

9. Prijedlog kategorije, vid i zona zaštite

Klasifikacija područja u jednu od kategorija zaštićenih područja se zasniva na definiciji

primarnog cilja upravljanja; što je zahtjev međunarodnih (IUCN) standarda, definisanih u

članu 30 Zakona o zaštiti prirode Crne Gore.

Ekološki karakter Ulcinjske solane je definisan održavanjem kontrole vodnog režima. U ovoj

oblasti, hidrološki uslovi nisu u potpunosti određeni prirodnim hidrološkim ciklusom, već

njima upravlja čovjek, slijedeći tradicionalne procedure koje se odnose na održivu

proizvodnju soli i berbu soli. Kako bi sačuvali ova obilježja, održavanje vodnog režima je

takođe bitno u budućnosti. U vrijeme pripreme ove Studije o zaštiti, nije bilo jasno da li: a) bi

stabilni vodni režimi bili obezbjeđeni ubuduće putem ponovnog pokretanja proizvodnje soli;

ili (b) upravljanje vodama i pratećom infrastrukturom bi postalo redovna aktivnost

upravljanja zaštićenim područjem.

Za određivanje kategorije upravljanja budućim zaštićenim područjem ključna je odluka o

prethodnim opcijama (a) ili (b). Ako uzmemo opciju (a), onda bi bilo nastavljeno

tradicionalno korišćenje zemljišta i korišćenje prirodnih resursa koje je stvorilo ekološki i

pejzažni okvir područja, što znači da bi biodiverzitet bio potpomognut nastavkom prakse

korišćenja zemljišta koje su svojstvene primarnom ciju upravljanja zaštićenim područjima

IUCN kategorije V (Zaštićeni pejzaž). Ako bismo primijenii opciju (b), onda bi menadžeri

zaštićenog područja održavali rasporede upumpavanja i ispumpavanja vode isključivo za

potrebe biodiverziteta (i u demonstrativne svrhe), i to bi onda značilo ispunjenje uslova za

upravljački cilj IUCN zaštićenog područja kategorije VI (područje upravljanja

staništima/vrstama), gdje čovjek kontroliše uslove i prirodne procese u korist specifičnih

vrsta i staništa.

Iz navedenog je jasno da nije moguće, u ovoj fazi, definitivno odlučiti o predloženoj kategoriji

zaštićenog područja Ulcinjske solane. Prema tome, u poglavlju Kategorija budućeg

zaštićenog područja dali smo tri opcije, a u poglavlju Koncept zašite dali smo dva scenarija

(jedan sadrži tri pod-scenarija).

9.1. Kategorija budućeg zaštićenog područja

Zakonska osnova za vidove zaštićenih prirodnih dobara (član 20) i kategorizacija zaštićenih

područja (član 30) je definisana Zakonom o zaštiti prirode. Kategorije zaštićenih područja,

kako je opisano u članu 30, su usko povezane sa kategorijama zaštićenih područja IUCN-a.

U cilju očuvanja ekološkog karaktera Ulcinjske solane i sadašnjih vrijednosti biodiverziteta,

ključno je održavati vještački napravljen sistem kontrole i održavanja hidrološkog režima,

gdje su gubici vode usljed isparavanja i uticaja sunca vještački nadoknađeni upumpavanjem

morske vode u područje. Zatim, kada imamo višak vode, uključujući i vrijeme poplava

uzrokovanih obilnim kišama (ili nakon berbe soli), vodu je potrebno ispumpavati u more.

135

9.1.1. Opcija 0: Zaštićeno područje kategorije III (IUCN)

U nekim dokumentima, npr. Prostorni plan Crne Gore do 2020. godine, sadržan je predlog da

se Ulcinjskoj solani dodijeli status spomenika prirode, što je u skladu sa III kategorijom

zaštićenog područja prema IUCN. Studija o proglašenju delte rijeka Bojane i Bune

regionalnim parkom prirode nalaže uspostavljanje prekograničnog rezervata biosfere

(Skadarsko jezero i delta Bune i Bojane) gdje bi Ulcinjska solana takođe bila dio rezervata

biosfere a statusom „Spomenika prirode“.

Prema definiciji IUCN-a III kategorija zaštićenog područja je: “Zaštićena područja kategorije

III su definisana kako bi se zaštitio specifični prirodni spomenik, geološka osobina ili čak i živi

organizmi, kao što su prašume. To su uglavnom vrlo mala zaštićena područja, koja su vrlo

posjećena ”.

Naglasak definicije IUCN zaštićenog područja III kategorije je na (prirodno ili kulturno

izazvanim) “osobinama” i “lokacijama”, a ne na “ekosistemima”. Ulcinjska solana nije

“osobina”, niti je “lokacija” niti “oblik” ; već je vještački stvoren ekosistem i specifični predio,

koji se jasno razlikuje od prirodnog ekosistema, koji je bio obalna močvara i plavnica. Obično

predio može da sadrži nekoliko (prirodnih/kulturnih) osobina i lokacija, ali se ne može

smatrati karakteristikom sam po sebi. Mediteranske solane su jedne od najistaknutijih i

najbitnijih tipova pejzaža u pogledu zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti.

Značaj uloge prirodnih karakteristika koje formiraju srž definicije III kategorije zaštićenih

područja IUCNa je nadalje pojašnjena (Dudley et al., 2008). Zaštićena područja III kategorije

prema IUCN-u su:

Prirodni geološki i geomorfološki oblici: kao što su vodopadi, grebeni, krateri, pećine, fosilni

ostaci, pješčane dine, sjenovite forme, doline i morski oblici, kao što su fjordovi i koralni

grebeni;

Prirodni oblici uzrokovani kulturom: kao što su naseobine i antički putevi;

Prirodno-kulturni lokaliteti: kao što su mnoge forme svetih prirodnih lokacija (svete šume,

izvori, vodopadi, planine, morski zalivi, itd. ) koji su od značaja jednoj ili više vjerskih grupa;

Kulturni lokaliteti povezani sa ekologijom: gdje je zaštita kulturnog lokaliteta takođe u

funkciji zaštite značajnog biodiverziteta, kao što su arheološki/istorijski lokaliteti koji su

sastavni dio prirodnog područja.

U nacionalnom zakonodavstvu o zaštiti prirode u Crnoj Gori, naglasak u definiciji “Spomenik

prirode” je na (prirodnim ili kulturnim) “oblicima”, a ne na “karakteristikama” ili “lokacijama”

; međutim kada pažljivo posmatramo definiciju zaključujemo da izraz “oblici” ima isto

začenje kao termin “osobina” ili “lokacija” u IUCN definicijama: Zakon o zaštiti prirode

(Službeni list br.: 01-790/2, 3.avgust 2016), definiše spomenike prirode na sljedeći način:

“Spomenik prirode je lokalitet kopna ili mora, odnosno kopna i mora u kojem se nalazi jedan

ili više prirodnih ili prirodno-kulturnih oblika, koji imaju ekološku, naučnu, estetsku, kulturnu

ili obrazovnu vrijednost..“

136

Spomenik prirode može biti uspostavljen na prirodnom, polu-prirodnom ili antopogenom

području. U spomeniku prorode ili u njegovoj neposrednoj blizini koja je integralni dio

zaštićenog dobra, zabranjeno je sprovoditi aktivnosti ili akcije koje mogu da ugroze

karakteristike, vrijednosti ili ulogu samog spomenika prirode.”

IUCN (Dudley et al., 2008) nadalje opisuje koje su to jedinstvene karakteristike zaštićenog

područja III kategorije: “obično relativno male lokacije koje se odlikuju jednom ili više

prirodnih osobina i odnosnom ekologijom, a ne veći ekosistemi”. Opet ovo jasno pokazuje da

Ulcinjska solana ne može biti proglašena za spomenik prirode, jer nije „mala lokacija“ i ne

ističe se prirodnim karakteristikama, već na vrlo specifičan ekosistem. Cilj upravljanja

zaštićenim područjem III kategorije nije zaštita ključnih vrsta ili staništa, i posebno ne

ekosistema, već zaštita posebnih prirodnih karakteristika. Tipični primjeri zaštićenog

područja III kategorije prema IUCN u evropskom kontekstu su vodopadi, iznimno velika ili

visoka stable, grebeni, itd.

Navedeni opis jasno ukazuje da zaštićeno područje III kategorije prema IUCN nije

adekvatna kategorijaza buduće zaštićeno područje Ulcinjske solane.

9.1.2. Opcija 1: Zaštićeno područje kategorije IV (IUCN)

U slučaju da se ne uspostavi ponovna proizvodnja soli (u kojoj je osnovna komponenta

održavanje vodnog režima u odnosu na proizvodnju soli i očuvanje biodiverziteta),

menadžment zaštićenog područja će morati da kontroliše vodotok i održava vodenu

infrastrukturu kao dio svojih svakodnevnih aktivnosti, u cilju održavanja povoljnih uslova za

očuvanje staništa i vrsta.

U ovom slučaju, potrebno je uspostaviti zaštićeno područje IV kategorije prema IUCN,

(upravljanje prirodnim rezervatom); definicija je data u Dudley et al. (2008) za oblasti:

“Takva područja imaju za cilj očuvanje specifičnih vrsta ili staništa, što se ogleda u

upravljanju tim područjem. Mnoga zaštićena područja VI kategorije trebaju redovne i

proaktivne intervencije kako bi odgovorili na potrebe posebnih vrsta ili održavaju staništa”.

Primarni cilj zaštićenih područja IV kategorije IUCNa- je održavanje, konzervacija i

restauracija vrsta i staništa, i – ako nije u suprotnosti sa primarnim ciljem – razvoj objekata

za edukaciju javnosti i vrednovanje vrsta i/ili staništa n lokalitetu.

Karakteristika koja je tipična za zaštićeno područje IV kategorije prema IUCNu je ta da su

obično formirani radi zaštite ili obnove flore i faune i/ili staništa (koji ne moraju biti

samoodrživi i potrebno je redovno vršiti intervencije kako bi se osigurao opstanak specifičnih

staništa i/ili vrsta).

Treba napomenuti da veličina zaštićenog područja IV kategorije je obično relativno mala,

uglavnom zbog činjenice da održavanje putem intervencija aktivnog upravljanja velikim

područjima često bude skupo.

Park prirode je definisan prema Zakonu kako slijedi: “Park prirode je prostrani prirodni ili

dijelom kultivisani lokalitet kopna ili mora, odnosno kopna i mora sa ekološkim obilježjima

međunarodne i nacionalne važnosti .

137

Zabranjeno je vršiti radnje i aktivnosti i obavljati djelatnosti kojima se ugrožavaju obilježja,

vrijednosti i uloga parka.“

Ako se područjem upravlja samo u svrhe očuvanja I konzervacije, uglavnom radi osiguravanja

uslova za vrlo specifične vrste (kao što su flamingosi, zijavci, mala čigra, halofitni organizmi i

specifične vrste staništa (rastinje caklenjače), potrebne su određene upravljačke aktivnosti

kako bi se sačuvao pogodan status zaštite tih vrsta i staništa. Ovo je tipični primjer

zaštićenog područja kategorije IV, prema IUCNu.

9.1.3. Opcija 2: Zaštićeno područje kategorije V (IUCN)

Ako se ponovno uspostavi proizvodnjna soli, područje će biti tipičan primjer zaštićenog

područja kategorije V prema IUCN – zaštićeni predio.

Za ponovno uspostavljanje i održavanje tradicionalne proizvodnje soli u cilju osiguravanja

uslova za specifični vještački uspostavljen ekosistem sa posebnim vrijednostima

biodiverziteta i predjela, IUCN definicija zaštićenog predjela V kategorije se odnosi na

predložene uslove i ciljeve upravljanja: “Zaštićeno područje gdje je interakcija ljudi i prirode

vremenom rezultirala područjem jedinstvenog karaktera sa značajnim ekološkim, biološkim,

kulturnim i predionim vrijednostima, i gdje je zaštita integriteta ovog međudjelovanja vitalna

za zaštitu i održanje lokaliteta i očuvanja prirodnih i drugih vrijednosti ”.

Primarni upravljački cilj zaštićenog područja V kategorije – zaštićeni predio, prema IUCN-u,

je: “zaštita i održavanje značajnih predjela i očuvanje prirodnih i drugih vrijednosti koje su

nastale međudjelovanjem sa ljudima putem uobičajenih upravljačkih praksi”.

Ulcinjsku solanu su stvorili i održavali ljudi i priroda, i jedino pažljivo balansirana interakcija

omogućava specifične uslove koji su povoljni za vrste i staništa na solani. Ako bi sadašnje

prakse upravljanja u solani prestale ili ako bi se intenzivirale (npr.industrijska proizvodnja

soli umjesto sadašnje tradicionalne) vrijednosti biodiveziteta predjela bi bile izgubljene.

Ulcinjska solana je prema tome tipičan ili jedan od najboljih primjera za jasno razumijevanje

u kojoj mjeri ljudi mogu održivo koristiti prirodne resurse, istovremeno čuvajući

biodiverzitet.

Drugi ciljevi koji ispunjavaju kriterijume zaštićenog područja V kategorije prema IUCNu

obuhvataju: 1. doprinse područja većim očuvanjima održavanjem vrsta koje su povezane sa

kulturnim predjelima; 2. Vrijednosti i nasljeđe koje se obezbjeđuju putem programa zaštite

(subvencijama, kompenzacijama, naknadama, razvojem i podrškom u promociji prirodnih

proizvoda, itd) u staništima koja se intenzivno koriste; 3. Obezbjeđenje mogućnosti za

uživanje, wellness i društveno-ekonomske vrijednosti putem rekreacije i turizma (ako nisu u

suprotnosti sa primarnim ciljem upravljanja i definicijom zaštićenog područja). Takva

područja služe kao modeli održivosti (ako je održivost takva da se mogu izvući lekcije iz šire

primjene). Zaštićena područja V kategorije prema IUCNu takođe nude mogućnosti rekreacije

i turizma u saglasnosti sa tradicionalnim načinom života i ekonomskim aktivnostima.

138

Prema tome, proglašenje Ulcinjske solane parkom prirode, što je ekvivalent zaštićenog

područja kategorije V prema IUCN-u, bio bi najatraktivniji pristup, u pogledu ispunjenja

ciljeva zaštite predjela i socio-ekonomskih ciljeva, pod uslovom da je ravnoteža

uspostavljena između ponovnog uspostavljanja tradicionalne proizvodnje soli, drugim

korišćenjem prirodnih resursa (kao što su posebni vidovi održivog turizma i posjećenosti) i

upravljanja očuvanjem. Čak i unutar zaštićenog područja V kategorije, mogu biti formirane

zone zaštićenog predjela sa strožijim režimom zaštite. U slučaju Ulcinjske solane, takva

područja bi uključivala zone zabranjenog ulaza, kao I zone sa strogo kontrolisanim vodnim

režimom.

Na osnovu sadašnjeg stanja i nakon razmatraja prednosti i mana svih prethodno

navedenih opcija, naša sugestija je da se proizvodnja soli nastavi, i Ulcinjska solana

postane zaštićeno područje V kategorije prema IUCN-u – zaštićeni predio.

9.2. Zoniranje

Zone i režimi zaštite su definisani članom 31 sljedećih zakona:

- I zona zaštite – strogi režim zaštite;

- II protection zone II – aktivni režim zaštite;

- III protection zone III – režim održivog korištenja.

I zona zaštite – striktan režim zaštite će biti uspostavljen u zaštićenom području ili u

njegovom dijelu sa manje izmijenjenim karakteristikama staništa izuzetnog ekološkog

značaja. Ovakva zaštita omogućava prirodne biološke procese, čuvajući integritet staništa i

zajednica koje ga naseljavaju, uključujući izuzetno vrijedna kulturna dobra.

Unutar I zone zaštite sa strogim režimom zaštite:

- Zabranjeno je korišćenje prirodnih resursa i izgradnja objekata;

- Ograničena su naučna istraživanja, kao i monitoring prirodnih procesa;

- U ograničenoj mjeri dozvoljene su posjete u edukativne svrhe;

- U slučaju požara, prirodnih katastrofa i nesreća, oboljenja biljnog i životinjskog svijeta i

prekomjerne populacije gamadi, sprovodiće se mjere zaštite i rehabilitacije, kao i druge

neophodne mjere.

II zona zaštite – aktivni režim zaštite se primjenjuje na zaštićenom području u kojem su

karakteristike prirodnog habitata neznatno izmijenjene, do nivoa koji ne ugrožava

funkcionalni i ekološki značaj staništa. Ova zaštita se odnosi na vrijedne pejzaže i objekte geo

naslijeđa.

U II zoni zaštite sa aktivnim režimom zaštite, sljedeće aktivnosti se mogu sprovoditi:

- Intervencije u svrhu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog

područja;

- Kontrolisano korišćenje prirodnih resursa u zaštićenim zonama, bez posljedica na

primarne vrijednosti njihovih prirodnih staništa, populacije, ekosistema, karakteristika

predjela i objekata geonaslijeđa.

139

U III zoni zaštite sa režimom održivog korišćenja resursa, sprovode se sljedeće aktovnosti:

- Intervencije u svrhu restauracije, revitalizacije i unapređenja zaštićenog područja;

- Razvoj naselja i prateće infrastrukture u mjeri koja ne utiče negatvno na osnovne

vrijednost područja;

- Restauracija objekata kulturnog i istorijskog nasljeđa i tradicionalne gradnje;

- Održavanje tradicionalnih aktivnosti lokalne populacije;

- Selektivna i ograničena upotreba prirodnih resursa.

Bez obzira na pravne zone, mi prepoznajemo četiri oblasti sa različitim namjenama u solani

(vidjeti sliku 9.1):

1.) Prioritetna oblast zaštite prirode, gdje će se glavni cilj odnositi na zaštitu prirode;

2.) Prioritetna oblast proizvodnje soli, gdje će se glavni cilj odnositi na proizvodnu soli;

3.) Kombinovana oblast zaštite prirode i proizvodnje soli, gdje će se odvijati obje

aktivnosti uporedo ;

4.) Administrativna oblast.

Slika 9.1: Predložene oblasti u solani: Crvena linija = prioritena oblast zaštite prirode ; žuta linija =

prioritetna oblast proizvodnje soli; zelena linija = kombinovana oblast zaštite prirode i proizvodnje

soli; plava linija = administrativna oblast.

U prioritetnoj oblasti zaštite prirode sve bi bilo podređeno zaštiti prirode. Posebno u toku

sezone gnježđenja a to znači zabranu aktivnosti čovjeka. Bazeni, kanali i nivo vode bi bili

140

regulisani u skladu sa prirodom. Ali i dalje se područje može koristiti uveliko za proizvodnju

soli, t.j. bazeni mogu biti korišćeni za skupljanje vode i sl.

U prioritetnoj oblasti proizvodnje soli sve bi bilo podređeno proizvodnji soli. Ali obzirom da

bi to i dalje bilo zaštićeno područje, uvijek bi se razmatrao način proizvodnje u skladu sa

prirodom, posebno ako ne bi iziskivao dodatni trošak u proizvodnji i ako ne bi značajno

smanjilo količinu berbe soli. Bazeni, kanali i nivoi vode bi bili regulisani u skladu sa

potrebama proizvodnje soli.

U kombinovanoj oblasti zaštite prirode i proizvodnje soli neće se primjenjivati intezivni

procesi proizvodnje soli (uglavnom oblasti evaporacije). Održavanje bazena, nasipa i nivoa

vode će uglavnom pratiti potrebe proizvodnje soli. U periodima kada se ne proizvodi so,

upravljaće se vodnim režimom i nivoima vode u skladu sa potrebama prirode. Tu će biti

određenih ograničenja u proizvodnji soli tokom sezone parenja od aprila do juna, ali u

drugim okolnostima biće vrlo malo ograničenja. Aktivnosti proizvodnje soli vidimo kao slične

aktivnosti u godinama kada se so proizvodila na ovom području. Vidimo veliki potencijal za

očuvanja prirode ove oblasti, posebno tokom migracije ptica i zime kada je proizvodnja soli

prirodno ograničena ili čak ne postoji.

U administrativnoj oblasti vjerovatno će biti (kao što je to bio slučaj ranije) mjesto za

upravne zgrade, skladišta, obrazovnog prostora za posjetioce I sl. Ovdje bi bilo moguće

izgraditi i neke turističke objekte koji su prilagođeni prirodnom okruženju.

Naš predlog je da se oblasti dodijele kao pravna zone kao što je prikazano u tabeli 9.1:

Tabela 9.1: Predlog za utvrđivanje pravnih zona.

Područje Zona zaštite

Prioritetno područje za zaštitu prirode

Slično režimu zaštite I zone, s tim što će se hidrološkim režimom upravljati na teritoriji čitave solane

Prioritetno područje za proizvodnju soli

II

Prioritetna zone zaštite prirode I proizvodnje soli

II

Administrativno područje III

Detaljniji režimi za sva područja se moraju elaborirati u planovima upravljanja solanom.

U slučaju da se ne upostavni ponovna proizvodnja soli na području, podjela područja može

ostati ista. Jedina razlika bi bila da će se svim područjima upravljati u skladu sa potrebama

prirode.

141

10. Granice zaštićenog područja Područje Ulcinjske solane okruženo je vještačkim kanalima koji predstavljaju granicu između

različitih ekosistema (poljoprivrednih i gradskih na spoljašnjem dijelu i staništa solane u

unutrašnjem dijelu). Stoga je očigledno da bi linija kanala trebalo da predstavlja graničnu

liniju zaštićenog područja. Pored toga, rijeke i kanali su najbolje moguće prirodne barijere za

spriječavanje neovlašćenog pristupa i uznemiravanje životinjskog svijeta. Za detaljnije

razgraničenje budućih granica utvrđenog područja mogu se razmotriti dvije moguće opcije

(Figure 10.1)

1) Granica na osnovu katastarskih podataka (žuta linija)

Prednost ove opcije je jasno uvrštavanje svih parcela koje su u potpunosti ili djelimično na

području solane. Izazov je taj da parcele u nekim djelovima prelazi područje solane što

rezultira uključivanjem oblasti koje nisu relevantne za zaštitu (na istoku). Veoma degradiran

izlazni dio Port Milene isključen je iz predložene teritorije zaštićenog područja.

2) Granica na osnovu prirodnih granica u oblasti (crvena linija)

Ova opcija predlaže postavljanje granica uz kanale koji okružuju solanu zajedno sa izlaznim

dijelom Port Milene. Takođe ova opcija pruža lako prepoznavanje utvrđenog područja od

strane svih zainteresovanih strana. Granica bi se izvela sredinom kanala. Mogućnost da se

izlazni dio Port Milene isključi treba dalje razmotriti. Dio Port Milene nije od velikog značaja

kako za biodiverzitet područja tako i za proizvodnju soli, ali se može smatrati važnim

prostorom za razvoj strategije turizma.

Osnovna zajednička karakteristika obje opcije je njihova vidljivost na karti. Predlažemo opciju

2) uz jednu modifikaciju - da se Port Milena ne uvrsti u buduće zaštićeno područje.

Ukupna dužina granice je 18.68 km. Od toga, 16.55km pratiti liniju drenažnog kanala –kanal

je uključen u granicu - i 2,13 km prati sjevernu obalu kanala Port Milena u blizini industrijskih

i administrativnih objekata solane. U ovom dijelu, granica prati vještački konstruisane

struktura i obuhvata cjelo područje solane i okolnih kanala. Razlika između ove dvije

predložene opcije ogleda se u isključivanju kanala Port Milena i ostataka nekadašnje lagune

u Opciji 1 iz područja zaštite (žuta linija).

142

Slika 10.1: Dvije opcije za postavljanje granica budućeg područja zaštite. Žuta linija prati parcele dok crvena linija prati kanale oko solane.

Drugi relevantni podaci prikazani su u nastavku: Površina predložene zone zaštite: 1.477 ha Koordinate: 19°18’5,71’’E / 41°55’25,14’’N Katastarske parcele: Prema katastarskoj evidenciji Uprave za nekretnine Ulcinjska solana obuhvata sljedeće katastarske parcele KP 30/2, 30/3, 376, 377, 358, 359, 360, 362, 363/1, 363/2, 364, 395, 396, 397, 398, 399, 400, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 407 I 410, sve u K.O. Ulcinjsko polje kao i KP 1242/2, 1258/5, 1258/6, 1258/7 i 1270, sve u K.O. Zoganje.

143

11. Koncept zaštite

Ulcinjska Solana je vještački pejzaž i veoma poseban ekosistem koji je stvoren saradnjom

čovjeka i prirode. Iako se transformacija bivšeg priobalnog močvarnog i jezerskog ekosistema

u solanu dogodila za veoma kratko vrijeme (manje od 100 godina), osnovni obrasci ljudske

intervencije u prirodne procese nikada nisu bili toliko dramatični da se čovjek i priroda ne

mogu uskladiti u zajedničkom životu. Naprotiv, postoji nekoliko staništa i vrsta koje ne samo

da su nastanile ovo područje, već su vremenom postale zavisne od tradicionalnog postupka

proizvodnje soli koji se zasniva na isparenju morske vode pod suncem i vjetrom, ali u kojem

prirodni hidrološki ciklus strogo kontroliše čovjek.

Ovaj uvod bio je neophodan kako bi se objasnilo da se vrijednosti Ulcinjske solane mogu

očuvati samo ako se hidrološki režim uz povezanu infrastrukturu nasipa, bazena i kanala

bude održavao na isti način kao što je to rađeno prije napuštanja proizvodnje soli 2013.

godine.

Ovo se može postići na dva načina; ili obnovom tradicionalnog postupka proizvodnje soli i

pažljivim razmatranjem potreba staništa i divlje flore i faune prilikom upravljanja prirodnim

resursima u ovom području (opcija A) ili uspostavljanjem zaštićenog područja u kojem će

čovjek održavati i kontrolisati vodne režime i staništa u skladu sa obrascima tradicionalne

proizvodnje soli (opcija B); ovo se može postići uspostavljanjem zaštićenog područja koje će

imati zaposlene koji su sposobni i kvalifikovani da održe infrastrukturu i zemljište za

kontrolisani protok i ispust vode.

11.1. Prijetnje

Postoji nekoliko klasifikacija neposrednih i posrednih prijetnji zaštićenim područjima (tj.

Lockwood i drugi (2006), Ervin (2003) itd). Kako bi se identifikovale prijetnje području

Ulcinjske solane, iskorišćeni su opis prijetnji (neposrednih i posrednih) i osnovni uzroci koje

su prepoznali Lockwood i drugi (2015) kako bi se omogućila izrada dodatnih analiza i

poređenja sa sličnim zaštićenim područjima prirode (Tabela 11.1); podaci koji su korišćeni u

Studiji zaštite iz 2013. godine korišćeni su za početno razmatranje.

Tabela 11.1: Opis prijetnji i glavnih uzroka prema Feary et al. (2015).

NEPOSREDNA PRIJETNJA

Značaj za područje Ulcinjske solane Opis i ozbiljnost prijetnji za očuvanje (nema prijetnje, manja, srednja, velika i razarajuća); ako je prijetnja navedena u zagradi, to znači da ne postoje mjerodavni podaci

144

kojim bi se potvrdilo da je uticaj poznat

Zagađenje na terenu, uticaj hemikalija

Čvrst otpad predstavlja veći problem pretežno duž područja koje se koristilo za skladištenje soli i kao rafinerija, te može imati negativan uticaj na ekosistem i vrste, a takođe, i na posjećenost, turizam/rekreaciju i zdravlje ljudi. Tragovi eventualnog prisustva hemikalija nisu poznati.

Srednja

Akumulacija vode na terenu/ skretanje tokova i rijeka, povlačenje podzemnih voda

Kompletno područje je vještački stvoreno i hidrološki režim održava čovjek; pumpe su disfunkcionalne, a vodovodna infrastuktura je toliko oštećena da nije moguće na bilo koji način kontrolisati gornje površine podzemnih voda i ispusta, što urokuje negativne uticaje na ekosistem i vrste..

Razarajuća

Prekomjerna ispaša stoke

Nekontrolisana i u nekim dijelovima prevelika ispaša ima negativan uticaj na biodiverzitet, ekosistme i vrste, uzrokuje eroziju staništa, a može i negativno uticati na proizvodnju soli i posjećenost.

Velika

Rudarstvo Nije od značaja za ovo područje. Nije primjenljivo

Infrastruktura i industrijski razvoj unutar zaštićenog područja

Dio područja u kojem se skladišti i refinira so već je urbanizovan. U vrijeme izgradnje postojao je negativan uticaj na ekosistem i vrste. Infrastruktura u ostatku područja uglavnom je ograničena u dimenziji i uticaju na prirodu.

Manja

Neodrživi turizam Trenutno ne postoji turizam u solani, samo posjete području koje se mogu smatrati jednom od mogućnosti za upravljanje zaštićenim područjem. Time što skreću sa uobičajenih staza, a tokođe i posredno – uznemiravanjem. Pojetioci neposredno prouzrokuju štetu staništima i vrstama

Potencijalno velika

Prekomjerna ekstrakcija resursa: prelov, uključujući krivolov, lov, ribarenje, ekstrakcija stočne hrane i ogrevnog drveta (zakonito i nezakonito)

Lov, krivolov i u manjem obimu ribarenje predstavljaju najznačajnije prijetnje iz ove kategorije. Imaju negativan uticaj na ekosistem i vrste, ali takođe mogu uticati na posjećenost.

Velika

Rat i građanski sukobi Nije od značaja za ovo područje. Nema prijetnje

Neodgovarajuće ili nestručne radnje, procesi i resursi za tehničko upravljanje i upravljanje zaštićenim područjem

Područje nema adekvatan upravljački kadar i ne sprovodi se dovoljno aktivnosti upravljanja.

Velika

Invazivne vrste biljaka i životinja

Područje i dalje samo djelimično pogađaju invazivne strane vrste, možda više u slučaju vrsta faune. Trenutno, nema izgleda da će biti bilo kakve

Umjerena

145

značajnije štete od stranih vrsta.

Kataklizmični prirodni događaji na terenu (kao što su požari, poplave, zemljotresi, …)

Prirodni događaji koji mogu ili koji bi mogli negativno uticati na ekosisteme, infrastrukturu i imovinu obuhvataju: jake zime, moguće poplave, suše, požare i zemljotresi.

Potencijalno razarajuća

POSREDNE PRIJETNJE

Vanterensko zagađenje

Zagađene kopnene i morske vode mogu prodirati u ovo područje, a isto se može desiti sa zagađenim vazduhom. Kanal Port Milena, koji se nalazi izvan ovog zaštićenog područja, predstavlja potencijalnu prijetnju (nezakoniti ispust kanalizacionih voda iz objekata, itd.) Podaci o pesticidima, herbicidima i hemikalijama nisu poznati.

(Velika?)

Izgradnja brana na potocima i rijekama van terena. Preusmjeravanje vode, povlačenje podzemnih voda

Iako je ovo područje nekada bilo povezano sa Zoganjskim jezerom, izgradnjom solane, ova veza je prekinuta vještačkim kanalom koji opkružuje čitavo ovo područje.

(Manja?)

Neodgovarajuće korištenje zemljišta i mora

Napuštanje tradionalnog postupka proizvodnje soli glavni je uzrok gubitka biodiverziteta, kulturnih i pejzažnih vrijednosti, te ima negativan uticaj i na društveni život i ravoj turizma.

Razarajuća

Klimatske promjene Nije procijenjen uticaj klimatskih promjena u ovom području na ekosistem i vrste, ali sumnja se da postoji velik uticaj.

(Velika?)

OSNOVNI UZORCI

Rast broja stanovnika, veća potrošnja, materijalna stremljenja

Uticaji ovih prijetnji ogledaju se u nekontrolisnom razvoju masovnog turizma u područjima sa plažama, u blizini solane, te u napuštanju nekih tradicionalnih praksi korišćenja zemljišta koje su, takođe, bile od pomoći za biodiverzitet (obimna poljoprivreda). Posljedice se, takođe, ogledaju u povećanom stvaranju otpada.

Potencijalno veliki

Neadekvatni ekonomski, pravni i politički sistemi, neodgovarajući socioekonomski, politički i mehanizmi upravljanja

Nedostatak političke volje da se prevaziđu problemi koji se odnose na vlasništvo nad zemljištem i drugom imovinom, te na probleme izazvane upravljanjem, predstavlja prepreku za proglašenje ovog područja zaštićenim čime bi se osiguralo dugoročno očuvanje ekosistema i vrsta.

Velika

Prekid, odnosno disfunkcija socijalnih, kulturnih i političkih odnosa

Područje Ulcinja predstavlja multi-nacionalnu regiju u kojoj je tradicionalno dobra saradnja.

Nema prijetnje

Vrijednosti i stavovi koji su nekompatibilni sa ciljevima očuvanja

U prošlosti je iskazano interesovanje za druge upotrebe resursa ovog područja, ali trenutno ne postoji zakonska ili prostorna dokumentacija koja bi omogućila razvoj čitavog područja

Nema prijetnje

Neodgovarajuće Trenutno ne postoji upravljanje ovim područjem Nije primjenljivo

146

rukovođenje i upravljanje, nedostatak tehničkih i ljudskih kapaciteta, niski nivoi ljudskih resursa za upravljanje zaštićenim područjem

Nedostatak informacija, znanja i obrazovanja, neadekvatno priznavanje relevantnih sistema znanja

Nizak nivo svijesti lokalnog stanovništva i zainteresovanih strana o vrijednostima i, takođe, prijetnjama, može predstavljati potencijalnu prijetnju zbog nedostatka interesovanja i, samim tim, odsustva političkog pritiska za zaštitu ovog područja.

Umjerena

11.2. Opcija A: Obnavljanje proizvodnje soli i upravljanje parkom

11.2.1. Proizvodnja soli u svijetu

So je izgubila svoj istorijski značaj zbog neiscrpnih zaliha; razvoja saobraćaja; mašinskog

sakupljanja soli i mašinske kontrole kretanja voda u proizvodnji. Pad visokih prihoda po

osnovu poreza na so, tehničke inovacije, drugačiji administrativni način upravljanja, uslovili

su da trgovina solju gubi monopolski položaj i ona više nema ulogu političke snage koju je

imala vijekovima.

Dobijanje morske soli je jednostavno: prirodnim isparavanjem vode na sistemu sukcesivno

postavljenih plitkih bazena, voda postepeno pod uticajem sunca i vjetra isparava do

zasićenosti tj. do onog momenta kada se rastopljena kuhinjska so - NaCl ne može više održati

u rastopljenom stanju, te kristalizira u posebno predviđenim kristalizacionim bazenima iz

kojih se onda sakuplja. Osim iz morske vode, so se dobija i iz slanih kopnenih voda, kamena

(rudnička so) i na vještački način (vakuum uparavanjem).

Izgubivši nekadašnji značaj mnoge solane se nalaze u tranziciji. Veće solane lakše opstaju i

modernizuju se, dok se manje transformišu ili zatvaraju. Trend zatvaranja malih solana

započet je 1930. g. Najveći broj ih je zatvoren u periodu 1950-1990. posebno u industrijski

razvijenim zemljama, dok u istočnim i južnim zemljama Mediterana, tradicionalna

proizvodnja soli nije prekidana. Male solane Zapadnog Mediterana transformišu se u riblja

uzgajališta, urbanizuju se, njihava namjena se mijenja ili se pretvore u zaštićena područja.

So se dobija na tri načina:

- Isparavanjem pod uticajem sunca iz morske vode

- Termo-upravanjem, vještačkim ukuvavanjem slanih voda

- U rudnicima od kamene soli

147

11.2.2. Opis procesa proizvodnje soli u Ulcinjskoj solani

Proizvodni proces u Ulcinjskoj solani sastoji se iz dva dijela.

U prvom dijelu radi se o sezonskoj proizvodnji sirove soli iz morske vode na solarni način, uz

pomoć sunca. Sakupljanje ove soli i njeno skladištenje u specijalno izgrađenom skladištu.

Ovako proizvedena so – „sirova so“ pogodna je je za zimsko održavanje puteva, odnosno

posipanje puteva radi spriječavanja zaleđivanja kolovoza. Ova so takođe služi i kao input za

finalni-gotov proizvod u solani ili kao input za druge proizvođače.

U drugom dijelu ova so, kao poluproizvod, prerađuje se u pogonu rafinerije. Prilikom prerade

ona se pere, suši, melje i pakuje u adekvatna pakovanja u zavisnosti od zahtjeva potrošača.

Ovaj dio proizvodnog procesa odvija se tokom cijele godine. Nije sezonskog karaktera i zavisi

od količine sakupljenje sezonske soli. Nedostatak domaće proizvedene soli moguće je

nadomjestiti uvozom soli iz inostranih morskih solana. Ovo je neophodno radi kontinuiranog

snabdijevanja tržišta i izvršavanja ugovorenih obaveza prema kupcima. Mada ovako uvezena

so nema karakter ulcinjske soli i ovo se dešava samo u slučajevima značajno smanjene

proizvodnje domaće soli.

11.2.3. Proizvodnja „sirove“ soli – sezonska proizvodnja

Proces proizvodnje soli se odvija na način što se posebno izgrađenim kanalom dužine 3km sa

dvije snažne pumpe kapaciteta svaka po 1500 litara/s upumpava morska voda kod rta

Đerane, i tim kanalom dovodi u bazene za isparavanje. Voda se upumpava sa dubine od 6

metara i izuzetno je čista, jer u blizini nema nikakve industrije niti urbanog naselja.

Slobodnim padom, kroz sistem kanala i šlajzi (drvene brane između bazena i kanala) morska

voda se preliva iz jednog u drugi bazen i tako na tom svom kretanju postaje sve više zasićena

sa solju. Morska voda koja se upumpava sadrži 3,5°Be. Da bi na kraju perioda i kretanja kroz

sukcesivno povezane kanale, prije nego će biti ispuštena u kristalizacione bazene dostigla

gustoću veću od 21°Be. Ovom vodom se nalivaju kristalizacioni bazeni gdje se odvija daljni

proces ugušćivanja soli. Nakon što, zbog specifične težine, slani kristali postanu teži od vode,

padaju na tlo gdje se formira slana ploča. Voda iz koje se taloži so se poslije procesa

izdvajanja soli, ispušta iz bazena kao otpadna voda, a na već formiranu slanu ploču naliva se

nova zasićena voda i nastavlja se proces rasta slane ploče. Ovaj postupak traje sve dok

dozvoljavaju povoljni klimatski uslovi, sa dovoljno vjetra i sunca.

Nalivanje počinje početkom aprila i nastavlja se sve do pokrivanja cijele površine solane

morskom vodom. Intenzivnije isparavanje morske vode počinje polovinom maja kada i

počinje uspostavljanje proizvodnog ciklusa. Cirkulacija voda unutar solane obavlja se

sistemom pumpnih stanica i slobodnim kretanjem voda. Isparavanje se obavlja isključivo uz

pomoć vjetra i Sunca kroz neprekidno kretanje voda. Prilikom kretanja voda i proces

isparavanja stvaraju se zalihe visokokoncentrovano zasićenih slanih voda u sedam

akumulacija, kapaciteta cca 750.000m³, koje se koriste naredne proizvodne godine kao

interventna sirovina u slučaju kišne sezone, za brže uspostavljanje proizvodnog ciklusa. Prvi

148

kristali soli na bazenima za kristalizaciju dobijaju se početkom juna i taj proces traje sve do

polovine avgusta, kada sona ploča dostiže debljinu 5-10cm. To je vrijeme kada se počinje sa

sakupljanjem soli.

Sakupljanje soli se obavlja ručno, što predstavlja poseban problem sa aspekta trajanja berbe

i kvaliteta sakupljene soli. Proces sakupljanja traje 30 do 35 dana. Sakupljena so se sa bazena

transportuje vagonetima do sistema za pranje i nakon toga smješta u skladište kapaciteta

45.000 tona

11.2.4. Prerada “sirove soli” u pogonu rafinerije

Iz skladišta so se transportuje ponovo u sistem za pranje odakle se u vidu suspenzije šalje na

centrifugiranje. Nakon centrifugiranja čiji je kapacitet 10 t/h, so se suši u sušnici kapaciteta

10 t/h do vlažnosti 0,8-1%. Poslije sušenja so se jodira i upućuje na prihvatne koševe odakle

se raspoređuje za pakovanje po potrebi. Upakovana so se paletira i lageruje u magacin

gotovog proizvoda gdje je spremna za isporuku, odnosno prodaju.

Ukupni proizvodni kapaciteti:

Proizvodna površina Solane je 12.840.000m² neto. Proizvodna površina bruto 13.555.422m² Površina u krugu postrojenja za preradu, skladište soli i administraciju 33.281m² Površina kristalizacionih bazena iznosi 765.067m² Površina akumulacija koncentrovanih voda IV, V, VI i VII iznosi 173.915m² Proizvodni kapacitet sirove soli 30.000 tona soli. Kapacitet akumulacije visokokoncentrovanih slanih voda iznosi cca 750.000m³. Kapacitet skladišta neprerađene soli je 45.000 tona. Kapacitet skladišta gotovog proizvoda je cca 1.000 tona. Kapacitet finalizacije-prerade je 10 t/h.

11.2.5. „Berba“ soli

Za proizvodnju soli koristi se termin „berba“ – „berba soli“. Termin karakterističan za berbu

poljoprivrednih proizvoda koristi se i za sakupljanje soli. Naime, kritalizacija soli, odnosno

pretvaranje zaslanjene morske vode u natrijum-hlorid odvija na nacin sto se maleni kristali

spajaju, postaju sve veci, i tako narasli kada postanu teži od same vode padaju na dno

bazena nastavljajući spajanje i tako se formira-raste slana ploča. Zbog toga se za sakupljanje

soli na Solani koristi termin „berba soli“.

Od kada je izgrađena Solana, na njoj je svake godine sakupljanja so, osim u tri slučaja: ratne

1943., i 1968. i 2002. zbog velikih kiša koje su istopile so u bazenima. Posljednja berba soli

organizovana je 2013.

Berba soli se odvija iz kristalizacionih bazena na kojima je nataložena morska so, odnosno

gdje je formirana dovoljno debela slana ploča koja omogućava kvalitetno i isplativo

149

sakupljanje. Bazena ima 101. Prosječna dimenzija pojedinog bazen iznosi 96,0x70,4m

(sveukupnih približnih dimenzija 7.575m²) ukupne površine 765.067m². Strane bazena su

obložene daskama učvršćenim drveni kolcima. Visina nasipa, obloge iznosi 35-40cm a širina

60cm. Bazeni su formirani na vodonepropustnom terenu od ilovače. Između bazena se

nalaze kanali za dovod vode koji su obloženi kamenom. Širina kanala je 1,0m.

Berba soli u Solani je jednokratna i do 1969. odvijala se primitivno. Sakupljanje soli se

obavljalo ručno. Površine bazena su se dijelile se na kvadrate 10x10 m usred kojih se sva so

sakupi u obliku kupe. Između redova gomila soli postavlja se dekoviljski kolosjek. Radnici su

ručno dovozili vagonete sa izvrtnom korpom sadržine 0,75 m³, tovarili so u vagonete te ih

ručno gurali iz bazena. Između redova bazena kolosjek se produžava do dvostrukog kolosjeka

uzdužnog nasipa (jedan za pune, drugi za prazne vagonete). Prijelaz iz bazena na kolosjek

vršio se pomoću okretnice. So se iz vagoneta na kraju solnog nasipa istresala u betonski žlijeb

u kojem se nalazio koš dizalice. Elevator dizalice zahvata istresenu so u košu, diže je na

određenu visinu i izbacuje na transportnu traku koja pravi gomile soli. Solana je imala četiri

dizalice za gomilanje soli svaka kapaciteta 50 tona na sat tj. ukupno 200 tona na sat. Dizalice

su se kretale po prenosnom kolosjeku, unutrašnjeg razmaka šina 2,80 m. So se nakon

gomilanja pokrivala marseljskim crijepom koji se stavljao direktno na so.

Od 1969. u proces proizvodnje je uveden „samohodni transporter“. To je postojenje koje se

na dvije ogromne cijevi kreće preko slane ploče i na njemu se nalazi beskrajna traka koja nosi

so u lijevak na kraju transportera kroz koji se pune dresine – male električne industrijske

lokomotive, koje vuku niz od 6 vagona sa kapacitetom jednog vagona od 1,2m³.

Sakupljanje se odvija na način što se radnici kreću neposredno uz samohodni transporter i

ručno - lopatama sakupljaju so sa podloge koju bacaju na beskonačnu traku u pokretu, koja

se nalazi na transporteru. Dužina transportera je kao dužina dva bazena. Kreće se na

električni pogon.

Dresinama, sistemom kolosjeka, so se transportuje u „kipu“ gdje se prosipala, a odatle se

beskrajnom trakom transportovala u veliko pokriveno skladiše.

Ovakav način sakupljanja soli je prevaziđen i predstavlja limitirajući faktor u kvalitetu i

količini sakupljenje soli. So sakupljena na ovaj način se prlja i mora se prati, zbog čega dolazi

do tehnološkog gubitka i do 20% . Osim toga, sakupljanje je sporo i ograničenog kapaciteta

tako da je prisutan rizik da zbog dugog trajanja berbe, kiše koje počinju padati krajem ljeta,

istope so u bazenima.

Godine 2003. nabavljena je mašina za sakupljanje soli koja je trebala zamijeniti radnike sa

lopatama, ali se pokazalo da bazeni na solani nisu bili prilagođni za rad ove mašine i da je

trebala njihova rekonstrukcija, na način spajanja od 2 ili 4 u jedan bazen, što je tada bila

skupa invensticija. Osim toga slana ploča od 5 do 10cm nije mogla izdržati teret mašine, iako

je proizvođač kompanija „Serra“iz Španije garantovao da će moći sakupljati so i sa slane

ploče debljine od 3 cm. Poslije neuspjelog pokušaja u berbi 2004. ova se mašina nije više

koristila, i vraćena je proizvodnja na „klasičan način“ sakupljanje lopatama i transportovanje

samohodnim transporterom.

150

* U Solani je 1984 izgrađena fabrika za industrijsku proizvodnju soli. Ukuvavanjem

visokokoncentrovane slane vode (18°-23°Be) principom termokompresije izdvajala se so iz

morske vode. Ovo postrojenje vrijedno tadašnjih 7.505.000 njemačkih maraka izgradila je

njemačka firma „Lurgi“ z Frankfurta. Predviđeni kapacitet je bio 67.000 tona. Međutim

postojenje je radilo sa velikim problemima uz visoke materijalne troškove. U radu postrojenja

nije bio riješen niz fundamentalnih pitanja, bez uputstva za rad, bez objašnjenja za mnoge

pojave u procesu, to je postrojenje faktički bilo nedovršeno. Rad sa takvim postrojenjem je

bio rizičan, ali se ipak pokušala uspostaviti redovna proizvodnja. Postrojenje je najveću

proizvodnju imalo 1988. ukupno 34.763 tone (te godine je zabilježena i proizvodnja na

klasični način u količini od 24.590 tona – ukupno je proizvedeno na oba načina 59.353 tona,

dok je zabilježena rekordna prodaja soli od 47.281 tone). Zbog čestih zastoja i remonta,

nemogućnosti nabavke rezervnih djelova zbog ekonomskih sankcija, postrojenje je prestalo

sa radom 1994. godine. Tada je konzervirano da bi deset godina kasnije bilo rashodovano i

prodato kao staro željezo.

11.2.6. Finalni proizvod

Finalizacija proizvodnje obavlja se pogonu – rafineriji soli. Nakon što je okončana proizvodnja

soli – sakupljanje soli, so je uskladistena u pokrivenom skladištu. Skladište štiti so od kiše i

evntualnog rastapanje. Sa gomile soli, so se zahvaća velikim bagerom koji puni prihvatni

„koš“ iz kojeg se so prenosu pužnim transporetom uz pranje do centrifuge koja obavlja

funkciju odvajanja soli i vode. Iz centrifuge so se prenosi u sušnicu gdje se obavlja sušenje, a

odatle pužnim transporterom u mlinove za mljevenje i u koševe iz kojih se pakuje u različite

asortimane.

So koja se koristi kao input za druge proizvodne procese So ima značajnu ulogu kao input u proizvodnji drugih proizvoda. Najviše se koristi u

hemijskoj industriji, prehrambenoj industriji, industriji tekstila, odnosno prerade koža. U

hemijskoj industriji se uglavnom koristi za omekšavanje voda, dok u prehrambenoj industriji

ima široku primjenu. Za solanu je najznačajnija industrija prerade mesa. Od zavisnosti njene

namjene, so se mora preraditi i upakovati u odgovarajuću ambalažu.

So koja se koristi u finalnoj potrošnji Ova so je namijenjena ishrani potrošača. U ovu grupu potrošača ne spadaju samo

domaćinstva, nego i veliki korisnici - restorani, hoteli. Uz doradu ona može imati i druge

namjene kao na primjer: so za mašine za suđe; kozmetička so. U zavisnosti od vrste

potrošača postoje zahtjevi za različiti pakovanjima.

Međutim u ovom dijelu procesa finalizacije proizvoda ima dosta manjkavosti i finalni

proizvod koji dolazi iz Solane ne može zadovoljiti tržišne zahtjeve. Niti po kvalitetu, niti po

dizajnu, ali ni po količini dnevne proizvodnje. Postoji velik broj limitirajućih faktora od kojih

151

su najvažniji amortizovani, zastareli pogon finalizacije koji je neophodno zamijeniti, kao i

tehnološka nedisciplina, odnosno nizak nivo znanja zaposlenih.

Preovladava proizvod – pakovanje soli od 25kg, a pored ovog prisutni su i neki manji

proizvodi kao na primjer od 5kg i 10kg. Međutim najveći dio uskladištene soli, zadnjih godina

prodaje se neprerađeno – u sirovom stanju kao so za puteve. Odnosno za zimsko održavanje

puteva. Ova so se prodaje u rasutom stanju utovarom direktno u kamione prevoznika. Nema

nikakvih dodatnih troškova, osim rada bagera-utovarivača, kojim se vrši utovar. Ali so za

puteve je najjeftinija i ne može zadovoljiti osigurati poslovanja kompanije.

Ovakav način prerade-finalizacije proizvoda, vrste proizvoda, načina prodaje, količine

proizvodnje i prodaje, ne zadovoljavaju potrebe savremenog tržišta i ulcinjska so u tom

pogledu nije konkurentna. Da bi povratila pozicije na tržištu neophodne je investirati u

finalni proizvod. Osmisliti i dizajnirati nove proizvode i napraviti kvalitetan proizvod koji će

zadovoljite stroge zahtjeve tržišta.

Vrste finalnog proizvoda- Solana je proizvodila i nudila na tržištu sljedeće poizvode:

- So za ljudsku ishranu,

- So za industriju,

- So iz međufazne produkcije, so za posipanje puteva

Ovi proizvodi se osim po namjeni razlikuju i po načinu prerade i stepena finalizacije. U

poslovanju solane preovlađuje asortiman od 25kg za ljudsku ishranu, dok se ostali asortimani

prerađuju i pakuju u skladu sa zahtjevima tržišta, odnosno kupaca.

Postojeći asortimani ne zadovoljavaju zahtjeve tržišta, niti po količini proizvedene soli, niti po

kvalitetu proizvoda. Da bi Solana mogla ravnopravno konkurisati na tržištu mora proizvesti i

finalizirati proizvod sljedećih karakteristika1:

Da je sadržaj NaCl najmanje 97% računato na suvu materiju,

Da je sadržaj vode najviše 3%, osim kod fine soli gdje sadržaj vode ne može biti veći od 0,5%,

Da je bijele boje, s tim da može imati neznatnu primjetnu nijansu druge boj,

Da ne sadrži strane primjese i da je bez mirisa,

Da ne sadrži više od 0,05% mineralnih primjesa nerastvorljivih u hlorovodočnoj kisjelini,

Da 20%-ni rastvor mora biti neutralan na lakmus,

Da je granulacija fine soli takva da 90% soli može proći kroz sito koje ima kvadratne otvore veličine 0,5mm,

Da je granulacija sitne soli takva da 90% može proći kroz sito koje ima kvadratne otvore veličine od 1,25mm,

Da je granulacije krupne takva da 90% može proći kroz sito koje ime kvadratne otvore veličine 3mm,

1Pravilnik o kvalitetu i drugim zahtjevima za so za ljudsku ishranu i proizvodnju namirnica, („Sl. List SCG“ br. 31/2005.)

152

Da sadržaj joda u soli mora biti od 12 do 18 mg/kg soli; kalijum-jodida od 16 do 24 mg/kg ili kalijum-jodata 20 do 30 mg/kg.

Zbog visokog prisustva magnezijuma, morska so je veoma higroskopna i praktikuje se

upotreba aditiva protiv zgrudnjavanja. Kod kuhinjske soli proizvođači koriste aditiv E536 –

Kalijev ferocijanid. Upotrebljava se kao stabilizator i sredstvo protiv zgrudnjavanja u količini

najviše do 10mg/kg. Može se koristiti i aditiv E535 – Natrijev ferocijanid, koji se isključivo

koristi kao dodatka kuhinjskoj soli. Smije se upotrebljvati u malim dozama. Nepoznate su

propratne pojave i za E536 i za E535. Postoje i drugi aditivi protiv zgrudnjavanja. 2

Novi asortimani - Osnovni preduslov za uvođenje novih proizvoda – pakovanja soli, jeste temeljna sanacija ili nabavka nove opreme za pakovanje soli. Ova oprema treba da osigura da proizvedana so zadovolji standarde koji su već navedeni (osušena, bijela, odgovarajuće granulacije i dr.). Ovo se posebno odnosi na so za ljudsku ishranu koja se mora proizvoditi u različitim granulacijama: fina, sitna i krupna. Ukoliko se osposobi solana za proizvodnju soli takvog kvaliteta moglo bi se pristupiti uvođenju novih proizvoda.

11.2.7. Investicije u proces proizvodnje i prerade – opis osnovnih komponenti

Kod izračuna troškova obnove i održavanja sistema na solani, na raspolaganju su bili samo podaci iz početka ovog vijeka (2003.g.). Znači, cijene, koje su se odnosile na vrijeme ispred cca 15.godina. Uz to, to su cijene bez PDV. A što je najvažnije; o mnoštvu dijelova infastrukture ili opreme nismo dobili adekvatne podatke. U izračun so uzeti samo najophodniji radovi i infrastruktura; tako npr. nije uključena procjena obnova zgrade administracije Solana i pripadajučih objekata (npr. asfaltiranje na području zgrada, kompletna obnova električnih i vodovodnih instalacija itd.). Velika je postavka amortizacija, koju je nemoguće samo procjeniti bez posebnog elaborate. Podatke smo dobili iz različitih izvora, najviše uz saradnju i analize g.Vaska Radovića. Dovodni kanal - Dovodni kanal kojim se voda dovodi iz mora u bazene za isparavanje je

neophodno rekonstruisati. Radi normalnog rada pumpi, sprječavanja gubitka upumpane

vode, očuvanja čistoće vode i same fizičke zaštite kanala, neophodno je ugraditi cijevi i

zatrpati kanal. Dobra je okolnost što bi se zatrpavanjem kanala proširila uska saobraćajnica

koja ide naporedo uz kanal i time bi se stvorili dobri uslovi za kvalitetniju komunikaciju

naselja koje se razvilo na ovom prostoru. Ovom investicijom vrijednosti 600.000,00 bi se

eliminisao gubitak morske slane vode koji sada iznosi i do 50% i eliminiše negativan uticaj

naselja koje je nastalo uz kanal.

Evaporacioni bazeni „Kneta“- Kod ovih bazena postoji odstupanja u nivelaciji njihovog dna.

Potrebno je eliminisati neravnomjerne dubine vode koje se kreću od 10 do 70 cm.

2Pravilnik o kvalitetu i uslovima upotrebe aditiva u namirnicama i o drugim zahtjevima za aditive i nihove mješavine, („Sl. List SCG“ br. 56/2003, 4/2004, 5/2004)

153

Investicijom u ove bazne skraćuje se vrijeme nalivanja vodom ove površine sa 14 dana na 7

dana, čime se skraćuje i ukupno nalivanje terena Solane. Izlazna koncentracija zasićene slane

vode sa ove površine bi se povećala sa sadašnjih 5,5°Be na 8°Be čime se praktično dobija

dodatna korisna površina u odnosu na postojeću.Pored nivelacije neophodno je izraditi

betonske mostove na prelazima iz bazena u bazen, za prelaz građevinskih mašina za

održavanje zemljanih nasipa. Ukupna investicija na ovim bazenima iznosi 500.000,00€.

Brane -Brane/šlajze su drvene i otvaraju se i zatvaraju ručno – ljudskom snagom. Sa njima je

teško manipulisati i radi efikasnosti i smanjenja troskova potrebno je ove brane

automatizovati tako što će se podizati na električni pogon. Vrijednost ove investicije iznosi

500.000,00€.

Nasipi -Nasipi koji odvajaju kanale i bazene su prilično erodirani. Potrebno je bagerima

izvršiti popravku-sanaciju nasipa i nakon toga redovno sezonski održavati nasipe. Sredstva

potrebna za ovu invensticiju iznose 1,500.000,00€.

Pumpe-Voda se u solanskim bazenim kreće slobodnim padom. Međutim i pored toga na

prelazu iz bazena za isparavanje u akumulacione bazene i kristalizacione bazene, kao i za

izbacivanje otpadnih voda i kišnice iz bazena koriste se električne pumpe koje treba obnoviti.

To su pumpe 31, 9 i 16 od 36-75kwh, odnosno 250 l/s i 600 l/s i one obavljaju kompletnu

cirkulaciju voda unutar važnijih površina solane. Potrebno je zamijeniti postojeće pumpe sa

jačom pumpom kapaciteta 900 l/s i izvršiti zamjenu cjevovoda od pumpe prema bazenima.

Ovom investicijom bi se dobila brža i količinska neophodna cirkulacija voda unutar isparenja -

bazena. Njihova vrijednost iznosi 300.000,00€.

Kristalizacioni bazeni- U kristalizacione bazene neophodno je izvršiti ulaganja. Kod površine

koja je u funkciji od 31,4ha izvršiti spajanje po dva bazena u jedan skidanjem nasipa koji ih

razdvajaju, promjena kompletne oplate uz korekciju visine oplate i nivelaciju bazena. Kod

druge površine od 14ha koja trenutno nije u funkciji izvršiti poboljšanje nasipa, kanala,

podloge, spajanje bazena i čišćenje gipsa, taloga koji nastaje u procesu proizvodnje soli.

Ovom investicijom bi se dobila veća površina kristalizacije što znači i veću proizvodnju.

Vrijednost ove investicije je 600.000,00€

Mašina za sakupljanje soli- Solana je 2003. godine nabavila mašinu za sakupljanje koja je bila

u funkciji samo eksperimentalno. Ova mašina ili nabavka nove koja će biti prilagođena

bazenim solane vrijedi do 350.000€. Nabavkom ove mašine smanjila bi se potreba za

sezonskom fizičkom radnom snagom sa 150 na 5-10 obučenih radnika, vrijeme sakupljanja

soli sa 35 dana na 15-20 dana i smanjilo bi se prljanje soli. Ovom invensticijom osim što se

smanjuju troškovi, bitno se smanjuje i rizik od eventualnih kiša koje bi mogle nanijeti štetu

formiranoj slanoj ploči.

Za ovakav način sakupljanja soli neophodno bi bilo, predhodno riješiti problem mekanog tla

bazena, povećati visinu bazena i spojiti nekoliko bazena u jedan.

Akumulacija visoko koncentrovanih voda -Površina ovih akumulacija/bazena iznosi 17ha.

Ima ih 4 i kapaciteta su 460.000m³. Kod ovih akumulacija je neophodno zamijeniti cjevovode,

154

ventile i zamjeniti obloge sa unutrašnje strane akumulacija radi smanjenja gubitka vode.

Ovom invensticijom vrijednom 300.000,00€ bi se eliminisali gubici pri punjenu i nakon

punjena akumulacija.

Kolosjek- Kolosjek kojim se transportuje sakupljena so neophodno je u potpunosti

rekonstuisati: nasipanjem, ugradnjom novih tračnica i pragova, te obnavljnjem dresina i

vagona. Vrijednost ove investicije iznosi 400.000,00€.

Optimalno rješenje jeste uvođenje kamiona/dampera koji bi prevozili so, ali ovdje je

preduslov uklanjanje tračnica i asfaltiranje nasipa. Međutim predhodno treba ispitati

nosivost ovih nasipa gdje se nalaze tračnice jer su one predviđene za male industrijske

kompozicije a ne za teške kamione.

Skladište-Optimalno rješenje za skladište vidi se u cjelokupnoj obnovi postojećeg skladišta.

Vrijednost ove investicije procjenjuje se na 300.000,00€.

Nužna oprema- Za radove u proizvodnji soli I održavanju infrastructure potrebna je nabavka

bagera rovokopača I manjeg bagera u ukupnom iznosu od 120.000,00€.

Rafinerija soli- Cijene rafinerija soli su različite. Njihova vrijednost je u zavisnosti od

proizvodjača. U zavisnosti iz kojih djelova će se sastojati. Rafinerija potrebna solani treba da

sadrži: centrifugu, sušnicu, separator, mlinove, automatizovano postrojenje za pakiranje,

paletiziranje. Rafinerija treba da se sastoji iz tri linije:

1.) Linija A – sušnica, ventilatori; vibrirajući separator, mlin, centrifuge kapaciteta 12t/h.

2.) Linija B – sastoji se mašine za pakovanje soli od 1kg u kartonskoj ambalaži sa

transporterima i paletizatorima

3.) Linija C - mašina za pakovanje soli od 5 i 10 kgh u polietilenskim vrećama

Sa novom rafinerijom bi se riješili problemi u preradi poluproizvoda i dobijeni finalni

proizvod bi bio konkurentan na tržištu soli i izvan regije. Ova rafinerija bi omogućila

redizajniranje gotovog proizvoda i uvođenje novih prizvoda u skladu sa zahtjevim tržišta.

Osim navedenog nova automatizovana rafinerija bi značajno smanjila broj izvršioca, koji bi se

sveo samo na nadzor. Pro procjeni/ponudi trošak rafinerije iznosio bi 3.150.000,00€.

Mehanizacija- Pod mehanizacijom se podrazumijeva kupovina dva do tri bagera. Jedan za

održavanje nasipa tipa poclain, jedan manji za manje intervencije po obodima nasipa i

kanala, kao i jedna utovarna kašika koja bi iz skladišta – hangara utovarivala so u koševa iz

kojih se distribuira u pogon finalizcije. Vrijednost bagera iznosi 200.000,00€. Pored bagera

potrebno je nabaviti i dva viljuškara dovoljne snage čija vrijednost iznosi do 50.000,00€.

Ostalo:

155

IT oprema - Za automatsku manipulaciju branama između jezera i kanala, te kontrolu

rada u rafineriji soli, ko i za ostale potrebe potrbno je uložiti u IT sistem, koji će

omogućiti efiksno upravljanje. Manipulaciju, kretanje voda, i finalizacijom proizvoda.

Vrijednost IT opreme i softvera je 275.000,00€.

Marketing - Nakon izvršenih radova neophodno je uključiti i savremeni marketing

kako bi novi, kvalitetni proizvod našao svoje mjesto u jakoj konkurenciji na tržištu soli.

Vrijednost marketinga zavisi od izbora modela marketinškog djelovanja i potecijalnog

tržišta. Za marketing bi trebalo izdvojiti 200.000,00€, u narednim fazama još i puno

više.

Konsalting, projekti -Izrada projektne dokumentacije, nadzor i konsalting su

neophodni od strane stručnih lica za ovu oblast. Vrijednost do 200.000€.

11.2.8. Pod-scenariji za Opciju a (investicije i toškovi)

Pod-scenariji za osnovne investicije koje su razmatrane u okviru pod-scenarija 1a - osnovni

proces obnove proizvodnje soli radi ponovnog pokretanje procesa proizvodnje i prerade

osnovnog proizvoda – so za puteve; pod-scenario 1b predviđa poboljšani proces, koji

obuhvata cjelokupnu investiciju iz scenarija 1a i dodaje rafineriju. Investicije i troškovi za

pod-scenario 1c (ograničena proizvodnju soli samo na području solane) ne mogu da se

procijene precizno dok će se ne utvrditi stepen obnove procesa proizvodnje soli. Za sada za

ovaj scenario uzeta je u obzir godišnja proizvodnja od nekih 4000 tona.

Investicije za pod-scenario 1a (so za puteve)

U tabeli 11.2 u nastavku teksta prikazana je procjena troškova za osnovnu proizvodnju soli u

Ulcinjskoj solani. Troškovi se izračunavaju prema pretpostavci da će se cjelokupna solana postepeno

obnoviti kako bi se obezbijedila godišnja proizvodnju soli od najmanje 25.000 tona.

Tabela 11.2: Procjena troškova za osiguravanje osnovne proizvodnje soli u Ulcinjskoj solani

Red. Br.

Opis invensticije Vrijednost u €

1. Sanacija dovodnog kanala/ ugradnja cijevi i zatrpavanje kanala 600.000,00

2. Nivelacija evaporacionih bazena 500.000,00

3. Nabavka novih pumpi sa opremom 300.000,00

4. Automatizacija brana/šlajzi 500.000,00

5. Sanacija nasipa 1.500.000,00

6. Sanacija akumulacionih bazena 300.000,00

7. Kristalizacioni bazeni 600.000,00

8. Mašina za sakupljanje soli 350.000,00

9. Zamjena pumpi 300.000,00

10. Kolosjek/tračnice 400.000,00

11. Bager – rovokopač i manji bager 120.000,00

12. Skladište sirove soli 300.000,00

13. Mehanizacija 300.000,00*

156

14. Ostalo 700.000,00**

13. Nepredvidjeni troškovi 300.000,00

Ukupno: 7.000.000,00

Investicije za pod-scenario 1b (so za ljudsku ishranu)

Data je procjena investicija prema pretpostavci da će se sav prostor rekonstruisati za

proizvodnju soli i dodati su troškovi za osnovnu obnovu procesa proizvodnje soli iz pod-

scenarija 1a budući da su navedeni radovi neophodni za početak proizvodnje soli. Ključne

investicije u ovom pod-scenariju se odnose na rafineriju.

U tabeli 11.3 u nastavku teksta prikazana su ulaganje u infrastrukturu, opremu i osnovne

aktivnosti podrške koje su potrebne da bi se unaprijedio proces proizvodnje soli sa opcijama

za proizvodnju soli za ljudsku ishranu.

Tabela 11.3: Ulaganja u infrastrukturu, opremu i osnovne aktivnosti podrške

Prerada- finalizacija

Rafinerija soli : Ukupno A+B+C 3.150.000,00

1. Linija A:

1.1. Sušnica, ventilator

1.2. Separator

1.3. Mlin

1.4. Centrifuga

2. Linija B:

2.1. Mašina za kartonsko pakovanje od 1kg sa paletizatorom

3. Linija C:

3.1. Mašina za pakovanje soli od 5 i 10 kg polietilenska

4. Nova hala za rafineriju 150.000,00

5. Nepredviđeni troškovi 200.000,00

Ukupno 3.500.000,00

6. Troškovi osnovne proizvodnje soli 7.000.000,00

Ukupno: 10.500.000,00

● Specifikacija investicija za mehanizaciju (dodati za bilo koji pod-scenario)

1. Prevozna sredstva za unutrašnje radove prevoz radnika 50.000,00

2. Bager-utovarivač za finalizaciju 200.000,00

3. Viljuškari (dva) 50.000,00

Ukupno: 300.000,00*

●Specifikacija ostalih troškova (dodati za bilo koji pod-scenario)

1. ET informacioni system 100.000,00

2. Konsalting, projekti 300.000,00

3. Marketing 300.000,00

157

Ukupno: **700.000,00

Završne napomene za oba pod-scenarija 1a i 1b

U tabeli 11.4 prikazani su troškovi za investicije za oba predložena pod-scenarija.

Ukupna investicija:

Pod-scenario 1a Proizvodnja (sa mehanizacijom i drugim troškovima) 7.000.000,00

Pod-scenario 1b Finalizacija-prerada 10.500.000,00

Ukupna investicija za bilo koji od navedena pod-scenarija (1a ili 1b) će postići sljedeće efekte:

- smanjili bi se gubici slane vode u dovodnom kanalu i razblaživanje slane vode u

bazenima, što bi rezultiralo povećanom proizvodjnom.

- proširenjem kristalizacionih bazena dobile bi se veće površina sa koje bi se sakupljala so.

Sadašnji kapacitet proizvodnje povećao bi se na najmanje 40.000 tona (kada je u pitanju

proizvodnja soli za puteve ili čak industriju, samo velike količine mogle bi voditi ka

rentabilnosti).

- nabavkom mašine za sakupljaje soli smanjio bi se broj angažovanih radnika, ali i broj

dana potrebnih za sakupljanje soli, što bi značajno umanjilo rizik od kiša koje bi mogle

rastopiti so u bazenima.

- s obzirom da postupak dobijanja soli solarnim isparavanjem (koji je nužno za održavanje

biodiverziteta) ne daje so visokog nivoa čistoće, potrebno je invenstirati u opremu -

rafineriju koja je namijenjena poboljšanju kvaliteta čistoće soli. Ovom invensticijom bi se

i smanjio broj radnika angažovanih na pakiranju, smanjio tehnološki gubitak soli prilikom

pranja i dobio proizvod koji bi svojim kvalitetom zadovoljio međunarodne standarde i bio

konkurentniji na tržištu soli. Ali uz to napomena, da uvodjenje kupovine soli I pakiranja

pod brendom “Ulcinjska so” bitno smanjuje kredibilnost svakog brenda!

Investicije za pod-scenario 1c (ograničena proizvodnja soli samo na solani)

Investicioni troškovi za ovaj pod-scenario su samo procijenjeni budući da nije jasno u ovom

trenutku koliko je široka oblast koja bi bila obnovljena za proces proizvodnje soli. Uzeta je u

obzir početna procjena investicije od 4.000.000,00 €. Ideja je da se omogući osnovna

proizvodnju u godišnjem iznosu do 4.000 tona, uglavnom za demonstraciju i ograničenu

prodaju (kao suvenir, možda i za posipanje puteva).

11.3. Opcija B: uspostavljanje zaštićenog područja kojim se aktivno upravlja u svrhu očuvanja biodiverziteta uz proizvodnju soli samo u demonstrativne svrhe

Ako se donese odluka da proizvodnja soli ne otpočne opet, ovim područjem moraće da

upravlja upravljačko tijelo zaštićenog područja. Najveća komponenta radova redovnog

158

održavanja (koje su inače mogli preuzeti zaposleni u proizvodnji soli, ukoliko bi se ovim

područjem upravljalu u svrhu proizvodnje soli) pala bi na teret zaštitara. Međutim, svakako

mora doći do osnovnog ulaganja u vodovodnu infrastukturu i radove održavanja. Nismo

izračunali ove troškove ulaganja jer u ovom trenutku nije jasno na koliko velikoj površini bi se

izvodili ovi radovi. Međutim, procijenjneno je da bi za početno ulaganju u vodovodnu

infrastrukturu trebalo izdvojiti 3.000.000 EUR.

Broj stalnih i sezonskih radnika za upravljanje zaštićenim područjem uz veoma ograničene

kapacitete za proizvodnju soli samo u demonstrativne svrhe predstavljen je u tabeli 11.6.,

zajedno sa najmanjim brojem zaposlenih koji je potreban za održavanje zaštićenog područja i

vodnih režima. Godišnji operativni troškovi, uključujući plate, materijale, radove održavanja i

spoljne usluge, uključujući osnovno održavanje (već obnovljenog; vidjeti pod “Investicije”)

vodovodne infrastrukture, ali bez velikih ulaganja u infrastrukturu zaštićenog područja,

prikazani su u istoj tabeli.

11.4. Operativni troškovi za Opciju A

Operativni troškovi izvedeni su u skladu sa stepenom obnove postupka proizvodnje soli i

vrstom finalnog proizvoda soli (Opcija A, pod-scenariji a, b i c). U potpoglavljima 11.4.1.,

11.4.2. i 11.4.3. dat je opis najznačajnijih operativnih troškova. Procjena operativnih troškova

u finansijskom smislu, za svaki od ova tri scenarija, predstavljena je u potpoglavlju 11.6.

11.4.1. Operativni troškovi obnove proizvodnje soli za polugotovi proizvod (so za održavanje puteva) i osnovnog upravljanja zaštićenim područjem (podscenario 1a)

Opcija proizodnje obuhvata ukupan postupak proizvodnje uz fazu kristalizacije i skladištenje

sirove soli. Podaci s početka 2000-ih godina pokazuju da su troškovi proizvodnje ovakve vrste

soli iznosili približno 33,00 eura po toni, uključujući skladištenje, ali uz velika početna

ulaganja i bez vrijednosti amortizacije. Ovo je visoka cijena koja ne pokriva troškove

proizvodnje, jer ova vrsta soli ima najnižu prodajnu cijenu. Prodajom se ne bi mogli pokriti

troškovi proizvodnje, a profit i povraćaj ulaganja ne bi se ostvarili. Bilo bi neophodno

povećati kapacitete, osigurati prodaju (što je prilično teško) na tržištima u regionu gdje već

postoji veliki izbor ovih proizvoda. Ova vrsta proizvodnje zahtijeva zapošljavanje posebnog

ekspertskog kadra, naime: radnici/vodari sa posebnim vještinama; radnik koji bi rukovao

elektromehaničkim pumpama; terenski radnici; mašinisti za bagere i utovarivače; zaposleni

koji bi organizovali berbu; uprava.

Za ovu opciju proizvodnje, pumpe u Đeranima moraju biti funkcionalne i upumpavati morsku

vodu u periodu od 6 mjeseci, od marta/aprila do oktobra. Pumpa 31, koja je najznačajniji dio

solane, funkcionalna je za period od 6-8 mjeseci, dok se pumpa 9 koristi za skladištenje i

dopunu vode u rezervoarima, pumpa 16 koristi se za ispuštanje otpadne vode i kišnice kako

bi se spriječilo naplavnjivanje terena, te kako se ne bi pričinila šteta nasipima i kanalima.

Osim pumpe 16, u periodu od oktobra do marta, preostale pumpe ne moraju biti

159

funkcionalne osim kako bi se zadovoljile potrebe biodiverziteta. Posebno je važno

napomenuti da očuvanje biodiverziteta zahtijeva rad pumpi 12 mjeseci godišnje, a ne samo

u ograničenom vremenskom periodu koji je potreban za proizvodnju soli.

Trošak proizvodnje u Ulcinju je visok zbog velikog udjela fiksnih troškova i unajmljivanja

sezonskih radnika za berbu soli.

Broj stalnih i sezonskih radnika je procijenjen, zajedno sa najmanjim brojem zaposlenih koji

je potreban za upravljanje ovim zaštićenim područjem. Godišnji operativni troškovi,

uključujući plate, materijale, radove održavanja i spoljne usluge, uključujući osnovno

održavanje (već obnovljene; vidjeti pod “Investicije”) vodovodne infrastrukture, ali bez

velikih ulaganja u infrastrukturu zaštićenog područja, predstavljeni su u tabeli 11.6.

11.4.2. Operativni troškovi obnove proizvodnje soli i izrada finalnog proizvoda (so namijenjena ishrani ljudi) i osnovnog upravljanja zaštićenim područjem (pod-scenario 1b)

Finalni proizvod (so namijenjena ishrani ljudi) zahtijeva kupovinu nove rafinerije za obradu

polu-gotovog proizvoda u finu jestivu so. Rafinerija ne zahtijeva značajno povećanje broja

zaposlenih u odnosu na zavisnu proizvodnju. Pored toga, kupovinom rafinerije mogli bi se

nadoknaditi eventualni proizvodni gubici usljed loših vremenskih uslova, tako što bi se

uvozila so koja bi se obrađivala. Međutim, takvoj opciji moralo bi se pristupiti s oprezom

kako se uvozom soli ne bi narušila reputacija brenda “Ulcinjska so”

Rafinerija bi bila smještena na postojećem području solane jer, u suprotnom, povećali bi se

troškovi transporta domaće sirove soli. S druge strane, ukoliko se rafinerija smjesti, na

primjer, blizu Luke Bar, troškovi uvoza soli bi se smanjili i ovo bi eventualno uticalo na trošak

transporta zbog neposredne blizine u kojoj se nalaze željeznička pruga i Luka Bar.

Kada bi rafinerija bila funkcionalna, so iz solane imala bi sljedeće cijene: pakovanje 25/1;

pakovanje 10/1 = 0,10 € / kg; pakovanje 5/1 = 0.11 € / kg; pakovanje 1/1 = 024 to 0.28 € / kg.

Rafinerija sada nije opremljena za proizvodnju kvalitetnog finalnog proizvoda. Izrada finalnog

proizvoda zahtijevala bi dobro osmišljenu marketinšku strategiju i ispunjavanje strogih

standarda kvaliteta.

Broj stalnih i sezonskih radnika je procijenjen, zajedno sa najmanjim brojem zaposlenih koji

je potreban za upravljanje ovim zaštićenim područjem. Godišnji operativni troškovi,

uključujući plate, materijale, radove održavanja i spoljne usluge, uključujući osnovno

održavanje (već obnovljene; vidjeti pod “Investicije”) vodovodne infrastrukture, ali bez

velikih ulaganja u infrastrukturu zaštićenog područja, predstavljeni su u tabeli 11.6.

160

11.4.3. Operativni troškovi samo za ograničenju proizvodnju soli za polu-gotovi proizvod na ograničenom području i troškovi osnovnog upravljanja zaštićenim područjem (pod-scenario 1c)

Ova opcija proizvodnje obuhvata simboličku proizvodnju soli kao turističke atrakcije, čime se

istovremeno čuva tradicija i djelimično ostvaruje nekomercijalni profit, a zajedno sa drugim

aktivnostima u solani, ovom opcijom mogao bi se pokriti trošak proizvodnje.

Međutim, ova opcija proizvodnje takođe zahtijeva određene intervencije, tj. popravku

vodovodnih kanala, rekonfiguraciju nasipa, brana i posebno očuvanje biodiverziteta kojem je

potrebna velika površina solane, ili rekonstrukciju u skladu sa fazama berbe soli. Za ovu

opciju proizvodnje mora se sprovesti detaljna analiza stanja solane i terena.

Uz pretpostavku da bi sada bilo moguće koristiti postojeću infrastrukturu, i da su pumpa u

Đeranima, vodovodni kanal, pumpa 31, nasipi i kanali funkcionalni, bilo bi moguće smanjiti

kretanje vode sa 153 dana koliko je potrebno za klasičnu proizvodnju na 100 dana za

simboličnu proizvodnju. Neophodno je optimizirati studiju hidrološkog režima kako slijedi:

-jednom kada se morska voda upumpa i otekne do jazera u kojem se odvija isparenje –

Štojski 1; pumpa 31 bi se koristila za upumpavanje vode u Jezero 2; a zatim za jezero III

isparenje; izvjesni postotak vode bi se raspoređivao do rezervoara za skladištenje, kao

rezerva slane vode, i konačno do odabranih i pripremljenih kristalizacionih bazena. Priprema

bazena zahtijeva ravnanje terena/zemljišta, popravku fine oplate i čišćenje trske.

Nakon formiranja solišta u odabranim jezerima, so se bere ručno i prevozi do skladišta.

Na ovaj način, moguće je ubrati nekoliko stotina tona soli, a kampanjsko branje bi se

organizovalo za potrebe turističke valorizacije ovog područja i očuvanje tradicije. Od pobrane

soli mogao bi se uvesti novi proizvod “cvijet soli” koji ne zahtijeva posebnu tehnološku

obradu i koji se oblikuje na površini vode. Ova vrsta soli donosi visoku cijenu, ali se mora

proizvoditi po strogim tehnološkim standardima i uslovima.

11.5. Operativni troškovi za Opciju B

Ako se donese odluka da proizvodnja soli ne otpočne opet, ovim područjem moraće da

upravlja upravljačko tijelo zaštićenog područja. Najveća komponenta radova redovnog

održavanja (koje su inače mogli preuzeti zaposleni u proizvodnji soli, ukoliko bi se ovim

područjem upravljalo u svrhu proizvodnje soli) pala bi na teret zaštitara. Međutim, svakako

mora doći do osnovnog ulaganja u vodovodnu infrastukturu i radove održavanja. Nismo

izračunali ove troškove ulaganja jer u ovom trenutku nije jasno na koliko velikoj površini bi se

izvodili ovi radovi. Međutim, procijenjneno je da bi za početno ulaganju u vodovodnu

infrastrukturu trebalo izdvojiti 3.000.000 EUR.

161

Broj stalnih i sezonskih radnika za upravljanje zaštićenim područjem uz veoma ograničene

kapacitete za proizvodnju soli samo u demonstrativne svrhe predstavljen je u tabeli 11.6,

zajedno sa najmanjim brojem zaposlenih koji je potreban za održavanje zaštićenog područja i

vodnih režima. Godišnji operativni troškovi, uključujući plate, materijale, radove održavanja i

spoljne usluge, uključujući osnovno održavanje (već obnovljenog; vidjeti pod “Investicije”)

vodovodne infrastrukture, ali bez velikih ulaganja u infrastrukturu zaštićenog područja,

prikazani su u istoj tabeli.

U tabeli 11.5 u nastavku teksta dat je pregled osnovnih programa i podkomponenti koji će

biti potrebne za upravljanje zaštićenim područjem u oblasti Ulcinjske solane.

Tabela 11.5: Programi upravljanja i ključni potprogrami

Programi Pod-programi

1 2 3 4 5 6

1. Očuvanje

ekosistema solane

sa određenim

tipovima staništa,

vrstama i

kulturnim

vrijednostima

Upravljanje

vodnim režimom

Upravljanje

vrstama i

staništima

Kulturno nasleđe

I upravljanje

lokacijom

Patroliranje i

sprovođenje

zakona

Saradnja sa

eksternim

naučnim

istraživanjima

Monitoring

2.Enabling

visitation,

provision of

information about

the area and its

values, raising

public awareness

and reaching

support for the

Park

Guidance for

visitors, visitor

management

(booking,

directing the

visitor’s flows)

Education and

awareness

(programmes and

activities)

Political

outreach and

decision making

support

Public outreach

(P.R.) and

constituency

support

3. Doprinos

održivom

korišćenju i koristi

za lokalne

zajednice kroz

saradnju sa

lokalnim i

regionalnim

akterima

Turizam i

rekreacija

Održivo korišćenje

prirodnih resursa

promocija

domaćih

proizvoda

4. Operacije i

održavanje

Pristup i

održavanje

sekudarne putne

infrastrukture

Održavanje

infrastrukture za

posetioce;

Održavanje vode

i druge veće

infrastrukture

Održavanje

opreme

162

5. Efikasno

upravljanje i

administracija

Opšta

administracija i

menadžment

Sistem za

administrativno i

finansijsko

upravljanje

Obuka osoblja Upravljanje

zgradom

Ovi programi će biti potrebni za postizanje ciljeva zaštite i očuvanja područja Ulcinjske solane

bez obzira da li se odluka o nastavku proizvodnje soli prema jednom od ponuđena tri

scenarija donese ili ne. Međutim, treba napomenuti da ukoliko dođe do obnove procesa

proizvodnje soli potrebno određene zadatke i aktivnosti, posebno 1.1., 1.2., 3.2., 3.3., 4.3.,

5.1., 5.2, 5.4. podijeliti sa zaposlenima u djelatnosti proizvodnje soli što bi dramatično

smanjilo troškove upravljanja zaštićenim područjem Ulcinjske solane.

Procjena osnovnih godišnjih operativnih troškova za upravljanje Ulcinjskom solanom kao

zaštićenim područjem je data u potpoglavlju 11.6. Mora se napomenuti da troškovi za

ulaganja u infrastrukturu parka koja će biti potrebna u kasnijim fazama (infrastruktura za

posjetioce, rekonstrukcija objekata za rukovodeći kadar, glavna oprema i sl.) nisu uvršteni u

ove osnovne procjene.

11.6. Godišnji operativni troškovi za Opciju A

Pregled operativnih troškova za bilo koji od predloženih scenarija i pod-scenarija su

predstavljeni u tabeli 1.6. Za opis (pod) scenarija vidi tekst gore.

Tabela 11.6: Pregled operativnih troškova za sve predložene scenarije

Obnova procesa proizvodnje soli i upravljanje zaštićenim područjem (Opcija A)

Upravljanje zaštićenim područjem Sa proizvodnjom soli samo u promotivne svrhe (Opcija B)

Pod-scenario 1a: so za puteve

Pod-scenario 1b: so za ljudsku ishranu

Pod-scenario 1c: ograničena proizvodnje soli na ograničenom prostoru

Upravljanje zaštićenim područjem Operativni troškovi

Broj stalno zaposlenih za proizvodnju soli

46 61 21 16

Broj stalno zaposlenih za upravljanje zaštićenim područjem

9 9 9 11

Sezonski radnici 168 168 30 20

Ukupno stalno 223 238 60 47

163

zaposlenih i sezonskih radnika

Ukupno godišnji operativni troškovi za proizvodnju soli i upravljanje zaštićenim područjem (u EUR)

1.150.000 1.350.000 500.000 600.000

Procijenjeni godišnji profit (u EUR)

0,00 150.000 n.a. n.a.

Procjena početnih investicija

7.000.000 10.500.000 4.000.000 3.000.000

11.7. Analiza tržišta soli sa procjenom godišnjih troškova proizvodnje soli

11.7.1. Analiza tržišta soli

Promjene na globalnom i evropskom tržištu soli, koje su uzrokovale propad skoro 200 manjih i većih solana na Mediteranu, najviše u periodu poslije Drugog svijetskog rata, baziraju na uvozu jeftino proizvedene soli na drugim područjima (najveći svjetski proizvodjaći soli su Kina i SAD, za balkanski prostor posebno su važni i proizvodjaći iz sjeverne Africe te uvezena kamena so).

Glavno tržište Ulcinjske solane bila je Crna Gora i zemlje u okruženju nekadašnje federalne

države, a koje su danas samostalne države (Kosovo, Bosna i Hercegovina, Srbija,

Makedonija). To su bila tradicionalna tržišta ulcinjske soli i u vrijeme kada je Solana imala

dominantan položaj u proizvodnji morske soli. U ovim krajevim i dalje je prisutna pozitivna

percepcija o ulcinjskoj morskoj soli i ovu činjenicu bi trebalo iskoristiti u marketinške svrhe.

Međutim učešće solane na ovim tržištima bilo je poslije prekidanja proizvodnje iz godine u

godinu u opadanju. Nedovoljno osmišljeni marketing, nedovoljno kvalitetan proizvod i

smanjena količina proizvodnje uticalo je da prisusutvo ulcinjske morske soli na ovim tržištima

bude zanemarljivo, iako postoje odlične pretpostavke da tako ne bi trebalo biti, ako bi se

pravovremeno počelo sa inoviranjem finalnog proizvoda.

Umjesto Ulcinjske solane prazninu na tržištu su popunile male kompanije koje se bave

uvozom soli i njenom preradom u malim pogonima za preradu. Na tržištu se mogu naći soli

različitog porijekla. Pored soli iz Tuzle prisutne su i soli iz Rumunije, Rusije, Bjelorusije koja su

kamene ili vakumirane, kao i morske soli iz Egipta, Izraela, Grčke. Treba napomenuti da se u

regiji veoma dobro kotira i Tuzlanska solana koja proizvodi so iz slanih podzemnih voda,

vještačkim uparavanjem. Tuzlanska so zadovoljava standarde tržišta i po količini i po

kvalitetu, ali s obzirom da je morska so po svim naučnim istraživanjima „zdravija“ (sama

činjenica da se dobija na prirodan način iz morske vode, u prednosti je u odnosu na

podzemne slane vode koje se dobijaju termo-kompresijom te vode – uparavanje, kuvanjem,

164

na visokoj temperaturi pri čemu dolazi do izdvajanje soli od slane vode) to bi se moglo

iskoristiti za dobro pozicioniranje ulcinjske solane na tržištu soli, ako bi se mogla u Ulcinju

dostizati i povoljna cijena i kvalitet soli. Važna je činjenica, da granulacija kristala soli

proizvedene u Tuzli iznosi 0-1 mm što je čini nepodesnom za posipanje puteva, dok je

morska so granulacije 0-4mm puno efikasnija u otapanju poledice, što znači da se so za

puteve i u regionu uvozi ponajviše iz Egipta i Tunisa. 3

Proizvodnja soli u bivšoj Jugoslaviji je u 1991 iznosila 390.000 tona, dok je u 1996. iznosila

142.000 t. Smanjenu potrošnju je uslovio nestanak države, ali isto tako i nova saznanja u

primjeni i korišćenju soli. Jer so se najmanje troši za ljudsku ishranu, dok se najveći dio troši

za hemijsku industriju i zimsko posipanje puteva. Nestankom države, nestali su i brojni veliki

hemijski industrijski centri koji su trošili značajne količine soli.

Tabela 11.7: Potencijal potrošnje soli u regiji iznosi:

Država Broj stanovnika Potrošnja t/g

Srbija 8.000.000 185.000

Kosovo 2.000.000 25.000

Crna Gora 650.000 5.500

Zapadna

Makedonija

800.000 30.000

Ukupno 11.450.000 245.500

U Srbiji se za posipanje puteva troši do oko 40 % sve potrošene soli, u Hrvatskoj čak 60 % U Hrvatskoj se troši 120.000 tona soli na godišnjem nivou. Proizvodnja soli u Hrvatskoj iznosi

oko 20.000 tona i uglavnom se proizvodi u Solani Pag, dok se ostatak potrebne soli

nadomješćuje iz uvoza i to: iz Turske, Alžira, Maroka, Bosne i Hrcegovine.

U Crnoj Gori se na održavanju puteva troši oko 3.000 tona. Uključujući so za puteve i

prehrambenu industriju u Crnoj Gori se ukupno troši oko 5.500 tona soli godišnje. S obzirom

na teorijsko mogućom godišnjom proizvodnjom sirove soli od 25.000 tona i njenom

preradom i prosječnom prodajom od 21.000 tona Ulcinjska solana više od 80% proizvodnje

trebala bi da izvozi, jer je crnogorsko tržište premaleno. Na zasićenom evropskom tržištu, na

kojem dominira jeftino proizvedena so iz ostalih područja (velike količine soli dolazi u Crno

Goru preko distributera iz Italije), prodaja tako velikih količina soli bila bi zahtjevan posao

koji bi uz otimizaciju troškova tražio i efektivan marketing.

So je proizvod na koji značajno utiče cijena transporta, jer je odnos vrijednosti soli po toni i

troškovi transporta u svim solanama vrlo nepovoljan. U odnosu na konkurenciju Ulcinjska

solana ima povoljan geografski položaj, ako bi se kao ciljno tržište ulcinjske solane definisalo

3Dr. Abdulah Ahmetović, dipl. Ing. „Tehnički, ekološki i ekonomski aspekti korištenja soli za posipanje (održavanje) puteva u zimskom periodu“, www.solanatuzla.com/bosanski/tema_2.pd

165

tržište na Kosovu, Srbiji i Makedonija. Tako na primjer u cijenu soli ulcinjske soli, troškovi

transporta su sljedeći: transport do 300km vrijedi cca.15,00 eura/tona, od 300-600 km cca.

18,00 eura/tona i transport preko 600km cca. 22,00 eura/tona. Osim geografskog

opredjeljenja ka ciljnom tržištu, neophodno je procijeniti ciljno tržište potrošača, vrstom

asortimana, inovacijom proizvoda i izborom optimalne marketing strategije.

11.7.2. Opcija A, pod-scenario 1a: Poluproizvod – so za puteve

Ova varijanta proizvodnje soli podrazumijeva cjelokupni proces sa kristalizacijom i

uskladištenjem sirove soli za puteve, kod koje je prodajna cijena najniža. Prodajom ove soli

ne bi se pokrili troškovi, ostvario profit i vratila invensticija. Neophodno bi bilo povećati

kapacitet, osigurati prodaju što je objektivno teško, jer je evropsko tržište zasićeno uvozom

jefino proizvedene soli iz drugih kontinenata (sjeverna Afrika, Kina…), a uz to na tržištima u

okruženju glavni potrošači soli za puteve su javna preduzeća koja se moraju držati sistema

javnih nabavki u kojem Ulcinjska solana ne bi mogla parirati velikim kompanijama.

Ova vrsta proizvodnje zahtijeva (po dostupnim podacima do 2013. g.) zaposlenje posebnog profila

radnika i to:

Vodari, koji posjeduju specifična znanja; radnici koji rade sa elektromehaničkim pumpama;

terenski radnici; rukovodioci velikog i malog bagera; radnici na sakupljanju soli;

administrativno osoblje (Tabela 11.8)

Tabela 11.8: Ocjena broja radnika

1. Vodari, koji posjeduju specifična znanja 10

2. Elektromašinci, rukovođenje i održavanje pumpi 12

3. Terenski radnici – rad na održavanju terena i dr. 4

4. Rukovodioci velikog i malog bagera za održavanja nasipa i kanala 2

5. Održavanje elektro – mašinske opreme 8

6. Administrativno osoblje/ komercijala, finansije, računovodstvo, marketing..

10

Ukupno stalno zaposlenih 46

7. Sezonski radnici na sakupljanju soli – sakupljači za vrijeme trajanja berbe 160

8. Sezonski radnici vozači dresina – za vrijeme trajanja berbe 8

Ukupno sezonska radna snaga – za vrijeme trajanja berbe oko 40 – 45 dana

168

Ukupno stalni sezonski radnici 214

Kod ove proizvodnje neophodno je da pumpe Đerane upumpavaju morsku vodu u periodu

od 6 mjeseci, počevši od marta-aprila do oktobra. Pumpa 31 koja predstavlja najvažniji dio

Solane, je u radu 6-8 mjeseci, dok se pumpa 9 koristi za lagerovanje i dopunu voda u

akumulacijama, pumpa 16 služi za izbacivanje otpadnih voda nakon procesa sakupljanja i

kiše kako bi se spriječilo plavljenje terena i oštećenje nasipa i kanala. U periodu od oktobara

do marta, osim pumpe 16, ostale nemaju potrebu za radom za proizvodnju soli (ali je

166

potreban njihov rad za regulisanje hidrološkog režima kod upravljanja zaštićenog područja i

očuvanje biodiverziteta, što se ne uzima u obzir u ovom proračunu isključivo troškova

proizvodnje soli!).

Tabela 11.9: Procjena osnovnih godišnjih troškova proizvodnje soli („so za puteve“; Opcija a, pod-

scenario 1a; Poglavje 11.6. ove studije) na osnovu postojećih podataka predhodnih berbi (do

g.2013)u Ulcinjskoj solani iznose:4

1. Električna energija Vrijeme rada Jedin. cijena

Ukupno u €

1.1. Pumpe

1.1.1 Pumpa Djerane 1x132 kWh x 24h x 180 dana = 570.240 kWh

0,10 57.024,00

1.1.2. Pumpa 31profil 1x75 kWh x 24h x 180 dana = 324.000 kWh

0,10 32.400,00

1.1.3. Pumpa 16 profil 1x75 kWh x 24h x 180 dana = 324.000 kWh

0,10 16.200,00

1.1.4. Pumpa 9 profil 1x75 kWh x 24h x 60 dana = 108.000 kWh

0,10 10.800,00

Pumpe ukupno: kWh 1.164.240 0,10 116.424,00

1.2. Samohodni transport, pranje, skladištenje (procjena)

20.000,00

Ukupno električne energije

136.240,00

2. Nafta, ulje...

2.1. Veliki bager 8 lit/h x 6h x 240 dana 1,00 11.520,00

2.2. Dresine 8 lit/h x 12 x 45 dana 1,00 4.320,00

Ukupno nafta... 15.840,00

3. Troškovi radne snage

3.1. Stalni (46) 46 x 1.000,00 € x 12 mjeseci 552.000,00

3.2. Sezonci (168) 168 x 30,00 € x 40 dana 201.600,00

Ukupno za plate 753.600,00

4. Ostali toškovi 100.000,00

Ukupni troškovi (1+2+3+4) 1.005.680,00

4 Podaci su dati istorijski (do 2013 g.) u momentu kada Solana proizvodi so (znači: izvedena je početna investicija za obnovu infrastruktur, koja nije uključena u izračune) i uz pretpostavku da su oprema i tereni funkcionalni. U izračun uzeti su samo troškovi održavanja, osnovne materialne troškove (materiali I usluge), troškove rada (procjena za stalnu i sezonsku radnu snagu ), a ne uključuje i ostalih troškova, kao npr. vrijednost amortizacije infrastrukture, opreme, ostali troškovi održavanja, ostali troškovi zaposlenih i slično. Za detaljno analizu potrebna je izrada “feasibility” studije.

167

Cijena proizvedene soli po toni za godišnju proizvodnju 30.000 tona = 33,52 €/t

(1.005.680/30.000), a za godišnju proizvodnju 25.000 tona = 40,23 €/t (1.005.680/25.000)

Prodajna cijena soli za puteve na globalnom tržištu je od 30 - 48 €/t. Cijena proizvodnje u

Ulcinju je (bila do 2013 g.) visoka zbog velikog učešća fiksnih troškova, posebno angažovanja

sezonske radne snage za potrebe sakupljanja soli i sa tog aspekta prodajna cijena ne može

pokriti troškove proizvodnje.

S obzirom na prodajnu cijenu sirove soli (koja je preduzeta na vrijednost 40€/t), kada bi se

sva proizvedena so prodala za ovu namjenu, prelomna tačka rentabilnosti bi bila oko 25.000

tona (25.142 t x 40 €/t = 1.005.680,00€).

Po podacima uvoznika soli iz Slovenije najniža nabavna cijena ovakvog tipa soli iz Egipta

(utovarena na tanker) iznosi nešto iznad 10 EUR/t (DK Sol, družba za promet blaga in

storitev, d.o.o.)

Napomena: prosječna godišnja proizvodnja soli za period 2003-2012 u Ulcinjskoj solani

iznosi 16.762 t/godišnje, kao što prikazuje tabela:

Tabela 11.10: Proizvodnja soli u Ulcinjskoj solani 2003 – 2012.

Godina Proizvodnja soli

u tonama

2003. 30.189

2004. 20.000

2005. 15.028

2006. 6.000

2007. 20.000

2008. 15.200

2009. 17.000

2010. 11.200

2011. 10.000

2012. 13.000

2013. 10.000

Prosječno 16.762

168

11.7.3. Opcija A, pod-scenario 1b: so kao finalni proizvod (za ishranu)

Proizvodnja soli kao finalnog produkta za ishranu sastoji procesa osnovne proizvodnje soli

(jednako kao kod proizvoda „so za puteve“; Opcija a, pod-scenario 1a; poglavje 11.6. ove

studije) i nadogradnje procesa rafinerije soli.

U novoj rafineriji bi se preradio poluproizvod u finu jestivu so. Rafinerija ne zahtijeva

značajno povećanje radnika u odnosu na proizvodnju od koje zavisi. Osim toga nabavkom

rafinerije moglo bi se nadomjestiti eventualni gubitak proizvodnje zbog loših vremenskih

prilika, uvozom soli koja bi se prerađivala. Rafinerija bi se trebala nalaziti u krugu sadašnje

solane jer bi se u suprotnom povećali troškovi dopremanja domaće sirove soli u preradi. S

druge strane, ukoliko bi bila smještena, na primjer u blizini Luke Bar, smanjili bi se troškovi

uvoza soli, a eventualno i uticalo bi na cijenu transporta zbog blizine Luke, željeznice. Uz

opisane korake, nužna bila bi i izrada kvalitetno osmišljene marketing strategije, uz preduslov

da so zadovoljava stroge savremene standarde kvaliteta.

Tabela 11.11: Procjena osnovnih godišnjih troškova proizvodnje soli („so za puteve“; Opcija a, pod-

scenario 1a; poglavje 11.6. ove studije

1. Električna energija Ukupno u €

1.1. Pumpe

Ukupno 116.424,00

1.2. Samohodni transport, pranje, skladištenje

20.000,00

Ukupno 136.240,00

2. Nafta, ulje...

Ukupno 15.840,00

3. Troškovi radne snage

753.600,00 Ukupno


Ukupni troškovi 1.005.680,00

Tabela 11.12: Troškovi prerade – finalizacije:5

Vrsta troška €

1. Električna energija 80.000,00

2. Rad utovarivača i viljuškara 28.000,00

3. Plate za 15-tak stalno zaposlenih u preradi

150.000,00

4. Ambalaža, jodiranje,… 200.000,00

Ukupno: 458.000,00

5 Podaci za postojeću rafineriju uz pretpostavku da je u funkciji

169

Osnovna proizvodnja 1.005.680,00

Trošak prerade – finalizacija 458.000,00

Ukupni troškovi 1.463.680,00

Cijena proizvedene soli za ishranu po toni za godišnju proizvodnju 25.000 tona = 58,54 €/t

(1.463.680/25.000).

Prodajna cijena soli za ishranu zavisi od tipa i kvaliteta soli na globalnom tržištu je od 90 - 150

€/t. Zbog zastarelog i amortizovanog pogona rafinerije koja nije mogla proizvesti kvalitetan

finalni proizvod, cijene su soli bile niske i nisu pokrivale troškove prerade. Uz nizak kvalitet,

ne bi mogle da zadovolje i visoke standarde za prodaju soli za ishranu na evropskom tržištu.

Cijene soli za ishranu gotovog proizvoda kod solane su do 2013 godine iznosile:

Pakovanje 25/1 = 0,09 €/kg = 90 €/kg

Pakovanje 10/1 = 0,10 €/kg = 100 €/kg

Pakovanje 5/1 = 0,11 €/kg = 110 €/kg

Pakovanje 1/1 = 0,24-0,28 €/kg = 240 – 280 €/kg*

(to su vrijednosti za vrijeme rada solane, danas ovakve cijene na tržištu ne bi moglo se

dostizati)

Ako bi se pretpostavilo, da bi se prodala sva proizvedena so, od toga 10.000 t za ishranu i

15.000 t godišnje za puteve (prosječna godišnja proizvodnja soli za period 2003-2012 u

Solani Ulcinj iznosi 16.762 t/godišnje), godišnji bilans bio bi sljedeći:

Prihodi:

So za ishranu u asortimanu od 25/1 = 10.000 tona x 100€/t…... 1.000.000,00€

So za puteve 15.000 tona x 40,00 €/t..………………………………………..600.000,00€

Ukupni prihod..………………………………………………………………………...1.600.000,00€

(Osnovni) trošak proizvodnje sa rafinerijom………………………………………….1.463.680,00€

Dobit* prije oporezivanja ………………………..……………………………………………...136.320,00€

*Napomena: bez investiciono ulaganja, pod pretpostavkom da postojeća oprema i stanje terena mogu

osigurati pretpostvljenu proizvodnju i preradu. U slučaju investiciono ulaganja, morao bi se uračunati i

plan otplate kredita, uz predhodno planiranje povećanje proizvodnje, definisanje kvaliteta i vrste

proizvoda, pozicioniranja na tržištu soli, smanjenja zaposlenih i dr.

11.7.4. Opcija A, pod-scenario 1c: djelimična proizvodnja soli – solni cvijet

Kod ove opcije podrazumijeva se proizvodnja na ograničenoj površini, koja bi imala i svrhu

turističke atrakcije, očuvanja tradicije i djelimično ostvarila profit koji ne bi bio komercijalan,

ali bi uz ostale djelatnosti koje bi se mogle obavljati na solani, mogao doprineti pokrivanju

troškova proizvodnje. Koncept se bazira na pretpostavci, da visokokvalitetan novi proizvod,

170

cvijet soli, dostiže i visoku cijenu na tržištu. Ali je uz to potrebno dodati, da je tržište za

ovakve proizvode relativno malo i brzo se popunjava uvozom tih proizvoda pa i

proizvodnjom ovih proizvoda u preostalim manjim solanama u Mediteranu, pogotovo na

Jadranu.

Međutim ova proizvodnja takođe zahtijeva intervenciju, odnosno sanacione radove koji bi se

odnosili na dovodni kanal, prepravku nasipa, kanala, brana. Potrebna bi bila detajlna analiza i

prognoza za osmišljavanje postupka sakupljanja soli. Za ovaj način proizvodnje bi trebalo

izvršiti detaljniju analizu stanja solanskih terena i napraviti reviziju upravljanja i optimizaciju

hidrološkog režima na solani.

Kod tog koncepta moglo bi se skratiti vrijeme kretanja voda (i time rad pumpi – ali pumpe su

potrebne za održavanje uslova za biodiverzitet!) za cca 1/3 i to na sljedeći način: nakon

upumpavanjana morske vode, njenog transporta do jezera za evaporaciju – Štojski 1;

pumpom 31 voda bi se transportovala u Jezero 2; potom u isparenje III; dalje djelimično u

akumulacione bazene, kao reserve slanih voda i direktno u odabrane, ali prethodno

pripremljene kristalizacione bazene (to znači njihovo čišćenje od trske, valjanje terena/tla,

popravke oplate). Nakon formiranje slane ploče u odabranim bazenima, so bi se prikupljala

ručno, pravljenjem kupa i dalje vagonima transportovala do skladišta.

Na ovaj način bi se moglo prikupiti nekoliko hiljada tona, a kampanja - berba bila bi i u svrhu

turističke valorizacije prostora, edukacije i očuvanja tradicije. “Cvijet soli” ne zahtijeva

posebnu tehnološku obradu, pod uslovom da je bijela i čista (zato potreba “slanih ploča), ali

su potrebna i veća ulaganja u razvoj proizvoda, marketing, dizajn i promociju (npr.

dizajnirane odgovarajuće ambalaže).

Tabela 11.13: Procjena osnovnih godišnjih troškova proizvodnje proizvoda cvijeta soli na

ograničenom prostoru bazena*

1. Električna energija Ukupno u €

1.1. Pumpe

Ukupno cca 80.000,00

1.2. Pranje, skladištenje 10.000,00

Ukupno 90.000,00

2. Materialni troškovi

Ukupno 10.000,00

3. Troškovi radne snage**

300.000,00 Ukupno


Ukupni troškovi 500.000,00

*potrebna površina bazena može se odrediti posebnom analizom, kod koje bi se tačno procjenia količina

proizvedenog proizvoda; u gornjoj tabeli samo su okvirni podaci na osnovu stručne procjene. Za proizvodnju cca

50 tona cvijeta soli godišnje procjenjuje se, da bi bila potrebna površina bazena cca 200 hektara.

Kod ovog načina proizvodnje za oko 2.000 do 4.000 tona sirove soli i 50 tona cvijeta soli,

procjena je da bi bilo dovoljno da se angažuje sljedeća radna snaga; stalno zaposleni: vodari

171

5, pumpaši - elektro/mašinci 6, bagerista / vozači / 2, terenski radnici 5, osoblje 3 (ukupno:

21 osoba) i sezonski radnici: 30 osoba.

Za sakupljanje soli neophodno je angažovati sezonsku radnu snagu koji bi iz nekoliko

kristalizacionih bazena sakupljali cvijet soli i so lopatama (ne bi više bilo berbe kao do 2013

g.), pravili kupe od soli na samim bazenima, pokrivali crijepom ili eventualno transportovali

do skladišta. Ovako sakupljenja so bi se prodavala osim kao solni cvijet i kao sirovina za

ostale proizvode, gdje se upotrebljava visokokvalitetna so (čokolada od soli…). I kod ovakvog

načina proizvodne cvijeta soli, dobija se so u relativno malim kolićinama, koja bi se

eventualno mogla prodavati kao so za puteve na domaćem tržištu ili kao suvenir za

posjetioce (ali bez većih financijskih prihoda).

Cijena proizvedene cvijeta soli po toni za godišnju proizvodnju 50 tona = 10.000 €/t

(500.000/50) ili 0,2 €/kg.

Prodajna cijena cvijeta soli na globalnom tržištu može dostići i vrijednost od 13 €/kg do 54

€/kg, ali se prodaje u malim količinama. Ovu vrstu soli, mada u maloj količini, Solana Pag

prodaje po 40,00€/kg. Iskustva iz nekih drugih Solana, koje su započele sa proizvodnjom i

prodajom cvijeta soli pokazuju, da je za prodaju cca 20 ili 30 t cvijeta soli godišnje bio

potreban vremenski period od 10 ili 20 godina.

Očekivanja, da bi se moglo u kratko vrijeme prodati godišnju proizvodnju cvijeta soli iz

Ulcinja po ovakvoj cijeni su – zbog malog tržišta i ciljne grupe kupaca i još nepoznatog

“brenda”, nerealna. Isto tako, nije realno očekivati, da će se prodati sva količina ostale soli

(kvaliteta za puteve) po gornjoj cijeni.

11.8. Vizija za posjete i povećanje vrijednosti prirode područja Ulcinjske solane

Održivi razvoj turizma u zaštićenim područjima i njihovo uvrštavanje u turističke planove širih

područja zahtjeva pažljivo razmatranje - često kontradiktornih - ciljeva očuvanja i turizma.

Prije procesa planiranja bilo koje vrste turističkih ili rekreativnih aktivnosti, neophodno je

uzeti u obzir biodiverzitet, kulturne, prostorne, socijalne i ekonomske uslove šireg područja i

utvrditi relevantne aktere koji će se uključiti u proces planiranja kako bi se procijenili uticaji

turističkih djelatnosti koje se zasnivaju na prirodi na zaštićeno područje, lokalne zajednice,

razvoj i turističke djelatnosti. Ključni instrument za takvu procjenu je procjena broja

posjetilaca koje zaštićeno područje može da primi bez negativnih uticaja na prirodu i lokalno

stanovništvo. Druge dvije bitne komponente za procjenu odnose se na upravljanje

saobraćajem u zaštićenom području i izbjegavanje neodgovarajućeg razvoja infrastructure.

Navedeni problemi su razmatrani strategiji razvoja održivog turizma i marketinga gdje je

ocjena aktuelnih turističkih djelatnosti upoređena sa biološkom, socijalnom i ekonomskom

situacijom u zaštićenom području i šire, evaluacijom opcija "ponude i potražnje", trendovima

u turizmu na širem području i posjetama zaštićenom području kao i analizama turističke

172

ponude i razmatranjima interesa lokalnih stejkholdera. Ovaj proces se zaključuje definicijom

misije sa ciljevima i planom aktivnosti (www.parksandbenefits.net). Ključna komponenta

takve strategije održivog razvoja za zaštićeno područje je strategija upravljanja posjetama

koja se obično sastoji od rezultata praćenja tokova posjeta, smjernica i informacija za

posjetioce i metoda za ograničavanje nepoželjnih aktivnosti i kretanja posjetilaca unutar

zaštićenog područja.

Takav proces treba da se primjenjuje i za razvoj koncepta posjeta za zaštićeno područje

Ulcinjske solane i razvoj turizma na širem području Ulcinja.

Konceptualna orijentacija za posjete i povećanje vrijednosti prirode na području Ulcinjske

solane

Vizija budućnosti Ulcinjske solane kao zaštićeno područje treba da bude usmjerena na

zaštitu prirodnih i predionih vrijednosti i kulturne baštine ovog područja kao i promociji

održivog korišćenja prirodnih resursa. Ovo posljednje omogućava razvoj turističkih

potencijala i posjete području ukoliko ne postoji rizik u pogledu negativnih uticaja na ciljeve

osnovnog upravljanja i prioriteta zaštite.

Ocjena postojećih obrazaca posjećivanja i uticaj posjetilaca

Aktuelni broj posjetilaca područja Ulcinjske solane je nizak. Prema evidenciji organa

upravljanja, odnosno Javnog preduzeća Nacionalni Parkovi Crne Gore, broj posjetilaca je broj

turista koji ulaze na područje kroz ulaznu kapiju (Tabela 11.14).

Tabela 11.14: Broj posjetilaca područja Ulcinjske solane na mjesečnom bivou u 2017. godini

(statistika Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore)

mjesec Januar Februar Mart April Maj Jun Jul Avgust Septembar Ukupno

Br. posjetilaca

6 - 148 255 166 150 - 135 95 955

Uprkos malom broju posjetilaca, zapažanja konsultanata tokom topijih mjeseci 2017. godine

i informacije dobijene od predstavnika lokalnih stručnjaka u oblasti monitoringa (CZIP)

dovode do zaključka da negativni uticaji posjetilaca na biodiverzitet i fizičko okruženje

(erozija, gaženje vegetacije, itd) su izuzetno visoki, uglavnom zbog nekontrolisanog i

neograničenog kretanja posjetilaca na širem području solane. Ovi uticaji su naročito uočljivi

kada je riječ o uznamiravanju ptica, kako tokom njihovog gniježđenja tako i tokom perioda

migracija/zimovanja. Svaka buduća koncepcija ruta za posjetioce i njihovo kretanje treba da

se pažljivo planira da bi se izbjegle ovakve neželjene situacije. Ovaj proces treba da bude

podržan od strane službi za nadzor i zaštitu. Sadašnji organ upravljanja ovim područjem

pokušava da nametne u najmanjoj mjeri minimalan nadzor i kontrolu posjetilaca

(periodično, nasumično), ali je raspoloživost osoblja i resursa trenutno daleko ispod

optimalnog nivoa za spriječavanje neželjenog uznemiravaja. Pored toga, lovci i lovokradice

http://www.parksandbenefits.net/

173

koji djeluju u ovoj oblasti stvaraju dodatan pritisak i indirektno uznemiravaju tako što hodaju

po cijelom području solane.

Trenutno stanje infrastrukture za omogućavanje pristupa i uživanja u prirodi ove oblasti je

loše. Prije nekoliko godina bilo je obilježenih staza, ali sva neophodna infrastruktura ukazuje

na to da su staze propale ili su u potpunosti uništene. Potrebno je odmah zatvoriti i ukloniti

osmatračnice jer predstavljaju opasnost za posjetioce koji se panju na njih. Muzej

proizvodnje soli i informativni punkt u blizini ulaza u solanu nisu u upotrebi i samim tim

propadaju. Posjetiocima su na raspolaganju ograničene informacije na internet stranici i

informacije sa nekoliko zastarjelih informativnih tabli koje se nalaze u ovoj oblasti.

Buduće perspektive

Očekuje se da uspostavljanje zaštićenog područja, razvoj infrastrukture za posjete i

upravljanje tokovima posjetilaca uz podršku efikasne promotivne kampanje, dovede do

povećanja broja posjetilaca. Naravno, potrebno je realno sagledati situaciju i imati u vidu da

posjetioci treba da pređu veliku udaljenost ukoliko žele da uživaju u najatraktivnijim

elementima biodiverziteta ovog područja (onosno, vodeće vrste, uključujući i veoma

atraktivne flamingose ili pelikane). Pored toga, iako postoje desetine hiljada turista odmah

preko dina koje predstavljaju granicu između solane i obalnog dijela "sunca, pijeska, mora"

Velike plaže kao destinacije masovnog turizma, mora se napomenuti da turisti koji posjećuju

plaže nisu došli radi hodanja i uživanja u prirodnim predjelima pod vrelim suncem Crne Gore

i, prema tome isti ne mogu biti smatrani kao glavna ciljna grupa posjetilaca solane.

Međutim, u ovoj fazi nije moguće dati tačne procjene u pogledu povećanja broja posjeta,

idetifikacije ciljnih grupa posjetilaca kao ni obima i sadržaja posjeta. Svaki razvoj održivog

turizma i strategije posjećivanja treba da se zasniva na pretpostavci da zaštićeno područje ne

može da podrži masovni turizam i njegovu propratnu infrastrukturu. Identifikacija

potencijalnih ciljnih grupa (uključujući školske grupe) za posjete je bitan preduslov u pripremi

planova za posjete ovog područja.

Očekuje se da će ponude za posjetioce biti zasnovane na najpopularnijim i najčešće

korišćenim sredstvima i raznim alatima koji se primjenjuju u tipičnim "ponudama za posjetu

parka":

- individualne posjete (za pojedince, porodice, male grupe) na obilježenim stazama,

obilazak područja pješice ili biciklima kao i razni oblici obilazaka sa vodičima, tematski

obilazci i obilazci za različite ciljne grupe (uz podršku informativnih punktova i centara,

muzeja, osmatračnica, informativnih tabli i natpisa, pješečkim i biciklističkim stazama,

toaletima, manjim objektima za odmor i osvježenje, ulaznim punktovima sa

informativnim materijalima i mogućnosti kupovine lokalnih proizvoda, i sl),

174

- organizovanje manjih događaja u prirodi, predavanja i prezentacije ili kreativne

radionice sa raznim edukativnim programima, uključujući i događanja koja se

organizuju u saradnji sa lokalnom zajednicom.

Prilikom definisanja koncepta posjeta i turističke ponude Ulcinjske solane, neophodno je

uzeti u obzir sljedeće:

1. Uticaj povećanog broja posjeta na prirodno okruženje

U praksi se najčešće koriste dvije metode procjene uticaja ljudskog prisustva na

prirodno okruženje; prvi se sastoji od procjene kapaciteta nosivosti područja i druga

metoda je granica prihvatljive promjene (Limit of Acceptable. Change – LAC). Ishod

obje metode je utvrđivanje maksimalnog broja i kretanja posjetilaca na predmetnom

području u isto vrijeme i u određenim vremenskim periodima i njihov uticaj na životnu

sredinu. Obje metode su korisne za utvrđivanje ograničenja i definicija zona, gdje je

pristup u manjoj ili većoj mjeri slobodan (ali kretanje je strogo ograničeno na

obilježene staze) i utvrđivanje područja koja su privremeno ili trajno ograničena ili

zatvorena za posjete. U ovom procesu utvrđuju se takođe i aktivnosti za ovu oblasti i

njihovo prostorno djelovanje.

2. Kontrola motorizovanog pristupa području i unutar samog područja

Ulcinjska solana je područje sa velikom ravnom površinom i prosječnom posjetiocu je

potrebno i nekoliko sati da pređe veće udaljenosti. Kad god se uvode ograničenja u

pogledu pristupa nekoj oblasti uvijek treba da se pronađe alternativno i ekološko

rješenje za taj problem. U slučaju Ulcinjske solane bilo bi poželjno da se razmotri

uvođenje javnog prevoza iz Ulcinja do područja solane. Koncept obilazaka područja

solane treba da razlikuje oblasti koje su otvorene za posjete i one koje su trajno ili

privremeno zatvorene, mrežu kraćih i dužih pješačkih staza, biciklističke rute kao i

uvođenje ekoloških električnih vozila za posjetioce koji bi mogli da uživaju u prirodnim

ljepotama bez napuštanja vozila.

Na slici 12.4 prikazan je pravac "duže" trase (gdje posjetioci mogu da pješače, voze

bicikle i taj put bi takođe trebao da se koristi za električni voz za organizovane grupne

posjete), u dužini od oko 14.000 metara (početni dio ove kružne trase prelazi se

pješice/električnim vozom u dva navrata, odnosno prilikom ulaska u i izlaska iz

područja predviđenog za posjete, te je ukupna udaljenost koja se prelazi

pješice/vozilom oko 16.000 metara). Kraća pješačka straza vodi do mjesta gdje je već

postoji toranj za osmatranje (ali ovaj toranj treba da se zamijeni novim zbog

bezbjednosnih razloga) odnosno između Jezera 1 i Jezera 2. Udaljenost koju pješaci i

175

biciklisti treba da pređu je 3.500 m od ulaza do ukrštanja sa nasipom između Jezera 1 i

2 (ovo je već dio prethodno opisane kružne trase) i dodatnih 500 m do osmatračnice.

3. Razvoj infrastrukture

Veličina i fizičke karakteristike područja Ulcinjske solane uglavnom pružaju opciju

kraćih obilazaka u rasponu od nekoliko sati do maksimalno pola dana i/ili ekskurzije. To

znači da nema potrebe za smještajnim kapacitetima unutar parka, naročito kada se ima

u vidu da smještajnih kapaciteta ima u velikom broju u obližnjim naseljima. Ali, s druge

strane, ulaz u solanu je prilično udaljen od smještajnih kapaciteta u Ulcinju, tako da

treba uzeti u obzir eventualno organizovanje javnog prevoza do područja solane.

Dio područja Ulcinjske solane, gdje je nekada bila glavna infrastruktura za skladištenje

soli i rafinerija kao i upravna zgrada, je već urbanizovano područje. Pored toga, dio

područja duž kanala Port Milena unutar solane (proteže se do bazana za kristalizaciju

na suprotnoj strani) je takođe od malog značaja za očuvanje i teško da se ova oblast

može obnoviti. Potrebno je da se izradi Studija izvodljivosti u kojoj će da se razmotre i

ocjene potencijali za razvoj nekih oblika ekološki prihvatljivih turističkih djelatnosti,

uključujući i banjski kompleks koji bi trebalo da se zasniva na prirodnim

karakteristikama područja (so, blato, slana voda, i sl). Mora se napomenuti, međutim,

da bi uticaj takve investicije trebao da se procijeni ne samo kroz njihov direktan uticaj

na životnu sredinu, već i uzimajući u obzir neželjene efekte (povećanje broja

posjetilaca, pristup, zagađenja, korišćenje energije i hemikalija, buka i sl).

Takozvana "infrastruktura parka" uključuje izgradnju i održavanje staza i puteva za

posjetioce i druge povezane objekte za posjete i uživanje u prirodi i predjelima. Ova

infrastruktura može da se gradi u fazama; neki dijelovi će se sastojati od postojeće

infrastrukture za proizvodnju soli. Zajednički problem u vezi sa "infrastrukturom parka"

u mnogim zaštićenim područjima je da su sredstva za uspostavljanje te vrste

infrastrukture dostupna ali vrlo često nedostaju sredstva za njeno održavanje (i

angažovanje osoblja). Sredstva za finansiranje aktivnosti podrške poput promovisanja i

pružanja informacija o mogućnostima koja nude zaštićena područja su često

potcenjena.

Procjena potrebnih ulaganja za razvoj "infrastrukture parka"

Suviše je rano da se daju tačne informacije o potrebnim ulaganjima u infrastrukturu

zaštićenog područja Ulcinjske solane u situaciji kada je posjećivanje ove oblasti još uvijek u

konceptualnoj fazi i kada i dalje nedostaje mnogo relevantnih podataka.

Samo glavne komponente osnovnih infrastrukturnih ulaganja mogu da se identifikuju u ovoj

fazi; za njih data je gruba indikativna procjena troškova:

Rekonstrukcija duže trase za pješake, bicikliste i električni voz za organizovane

grupne posjete u dužini od 14.000 m: EUR 560.000

176

Rekonstrukcija kraće trase za pješake na nasipu između Jereza 1 i 2 i nova

osmatračnica: EUR 10.000 EUR

Nabavka električnog vozila za prevoz 50 posjetilaca: EUR 400.000

Radovi na rekonstrukciji muzeja i informativnog punkta, postavljanje eksponata: EUR

40.000

Ulazne tačke sa interaktivnim sadržajima za posjetioce, toaleti: EUR 50.000

Ostala infrastruktura (osmatračnice, klupe sa nastrešnicom, ograde, barijere za

minimiziranje uznemiravanja živog svijeta od strane posjetilaca, informacione table i

sl): EUR 100.000

Ova preliminarna i indikativna procjena troškova pokazuju da je potrebno uložiti najmanje

EUR 1.060.000 za uspostavljanje infrastrukture za posjete i kontrolu posjetilaca. Takođe

treba napomenuti da neke investicije ne mogu da se realizuju tokom određenog perioda

vremena (na primjer, kupovina voza), ali isto tako neke od njih nisu neophodne za prvu fazu

(potpuna rekonstrukcija duže trase na način koji bi omogućio rad električnog vozila,

kupovina električnog vozila). Mora se napomenuti da će takođe biti potrebna dodatna

sredstva za rad i održavanje infrastrukture.

Procjena potencijalnih prihoda od posjeta

Nema dovoljno podataka i informacija za procjenu potencijalnih prihoda ostvarenih od

posjeta ovom području. U ovoj fazi idejnih rješenja i predloga, bez informacija o

potencijalnom i prihvatljivom broju posjetilaca i ciljnim grupama, procjene ove vrste mogu

dovesti u zabludu.

Stoga je predloženo da se određene brojčane vrijednosti preuzmu iz modela dobre prakse

koji je sproveden u sličnom ekosistemu, iako upola manjem od Ulcinjske solane, koji se nalazi

u Parku prirode solane Sečovlje u Sloveniji. Park se nalazi (slično kao Ulcinjska solana) na

nekoliko kilometara od glavnog primorskog odmarališta duž Jadranske obale u Sloveniji -

Portoroža (vidi detalje u polju na kraju poglavlja).

Na osnovu pretpostavke da se prosječna cijena prodatih karata u Parku prirode solane

Sečovlje, u skladu sa nevedenim na internet stranici www.kpss.si u 2012. godini i stopi

posjetilaca parka u 2012. godini, kreće između 3 i 4 eura, dobijamo prihod od prodaje

karata, odnosno: 3,5 EUR x 50.000 posjetilaca = 175.000 EUR/ god (= 2012 god).

Uzimajući u obzir dva puta veću površinu područja Ulcinjske solane u odnosu na Park prirode

solane Sečovlje (možda takođe i dva puta veće brojčane vrijednosti kada je riječ o granicama

nosivosti kapaciteta), procjena broja prosjetilaca na godišnjem nivou za ovo područje kreće

se između 50.000 i 100.000 posjetilaca. To znači da bi godišnji osnovni prihod od posjeta

(samo prodaje karata – uzimajući da je najniža cijena karte 3,5 eura) trebao da bude između

175.000 i 350.000 eura.

Međutim, mora se napomenuti da će se broj posjetilaca zaštićenog područja postepeno

povećavati, te da taj proces treba da bude podržan intenzivnom promotivnom kampanjom,

razvojem i održavanjem infrastrukture za posjetioce i promocijom programa za posjetioce.

http://www.kpss.si/

177

Park prirode solane Sečovlje – studija slučaja – generisanje prihoda od posjeta

Opis područja Park prirode solane Sečovlje pokriva površinu od 750 hektara. Park se nalazi u krajnjem jugozapadnom dijelu Slovenije, u južnom dijelu opštine Piran. Sjeverni dio parka gdje se i dalje odvija tradicionalna proizvodnja soli zove se Lera. Južni dio parka pod nazivom Fontanigge (344 hektara) je strogi rezervat prirode sa ograničenim pristupom za posjetioce; tradicionalna proizvodnja soli je u ovom dijelu solane je obustavljena 1960. godine. Područje Lera obuhvata 294 hektara i podijeljeno je na zonu kristalizacije i zonu za zgušnjavanje morske vode. Park ima dva ulaza na kopnu i moguće je području pristupiti s mora.

Procjena nosivosti kapaciteta parka

Nosivosti kapaciteta parka je procijenjena na osnovu pokazatelja nosivosti kapaciteta za scenario održivog posjećivanja. Oni su izabrani na osnovu subjektivnog suda u vezi sa specifičnostima područja koja se razmatra.

Što se tiče razmatranog ekološkog kapaciteta okruženja, koji se prvenstveno vezuje za promjene biofizičkog okruženja usljed "turističkog korišćenja", i društvenog kapaciteta nosivosti koji predstavlja stav lokalnog stanovništva i posjetilaca prema životnoj sredini, korišćenje prirodnih resursa i zagađenje životne sredine kao i zadovoljavanje oba aspekta sa ponudom i razvojem posjeta u zaštićenim područjima, rukovodstvo Parka prirode solane Sečovlje utvrdilo je gornju prihvatljivu granicu za broj posjetilaca i ona iznosi maksimalno 50.000 posjetilaca godišnje, što znači da istovremeno u parku može biti najviše 300 posjetilaca, ili najviše 900 posjetilaca po danu.

Obrasci posjeta 2010 - 2012

Detaljni podaci o posjetiocima nalazimo u analizama za period 2010 - 2012. Određeni ishodi

ovih analiza navedeni su u nastavku:

- od ukupno 127,440 posjetilaca u periodu 2010. – 2012. godine (35,010 posjetilaca u

2010. godini; 47,430 u 2011. i 45.000 u 2012 ), oblast Lera u kojoj se i dalje proizvodi so i

gdje se nalaci Centar za posjetioce, posjetilo je 77,9% posjetilaca; Muzej soli na području

Fontanigge posjetilo je nešto manje od trećine svih posjetilaca;

- ukupno 91 % posjetilaca ušlo je u park sa kopna;

- trećina posjetilaca opredjelilo se obilazak sa vodičem (to uključuje i školske grupe);

- preovlađuju domaći posjetioci (76% svih posjetilaca);

- više od 46% posjetilaca su đaci osnovnih/srednjih škola i studenti, odrasli predstavljaju

28% posjetilaca i penzionera je gotovo 6%; ostali posjetioci su poslovni partneri i

predstavnici medija;

- većina posjetilaca obilazi park u periodu od aprila do avgusta, najmanje posjeta

zabilježeno je u periodu od decembra do februara;

- nisu zabilježene značajne korelacije između broja posjetilaca i količine padavina i

temperature vazduha

Na osnovu nacionalnog zakonodavstva naplaćuje se ulaz za posjete Parku (www.kpss.si);

cijena ulaznice varira za različite grupe posjetilaca (djeca, učenici, studenti, penzioneri,

odrasli, porodice i sl.).

Izvor:

Škornik, I.: A contribution to the knowledge of climate change impacts on biodiversity and

visitation in Sečovlje Salina Park in: Vranješ et al. (eds.) Climate change and management of

protected areas: Studies on biodiversity, visitor flows and energy efficiency. SOLINE Pridelava

soli d.o.o. / Triglav National Park, Portorož & Bled, 2013

178

12. Upravljanje područjem

12.1. Definicija optimalnog modela upravljanja i rukovođenja

Šta je upravljanje?

Koncept upravljanja ima dvije dimenzije. Jedna dimenzija uključuje proces donošenja odluka,

ili kvalitet upravljanja, takođe poznato kao dobro upravljanje (good governance). Druga

dimenzija tiče se onih koji donose odluke, bez obzira na korišćene procedure. Ko donosi

odluke određuje pristup upravljanju ili tip režima upravljanje koji će definisati cjelokupnu

odgovornost rukovodstva za zaštićeno područje. Tipologija modela upravljanja zaštićenim

područjem (adaptirana od strane Dadlija i saradnika (Dudley et al.), 2008. godine i Lausche,

Burhenne, 2011. godine) je dolje navedena:

Upravljanje od strane vlade (u državnom vlasništvu ili pod državnom kontrolom)

Kroz istoriju, klasičan pristup upravljanju zaštićenim područjima bio je upravljanje od strane

vlade, što je obično značilo da je zemljište ili more o kome se radi u državnom vlasništvu ili

pod državnom kontrolom. Upravljanje je u potpunosti odgovornost vlade, na osnovu

posebnog pravnog mandata. Širom svijeta, ovo je i dalje dominantan pristup za zaštićena

područja i nastaviće da služi kao osnova za najveći broj sistema zaštićenih područja, kako bi

vlade ispunile globalnu, regionalnu i nacionalnu posvećenost očuvanju biodiverziteta.

U klasičnom zaštićenom području vlada donosi odluke i direktno je odgovorna po zakonu.

Obučno vodeća državna agencija ili statutarna korporacija dobija ovlašćenja i odgovornosti

neophodne za uspostavljanje i upravljanje zaštićenim područjima i sistemom zaštićenih

područjau skladu sa relevantnim zakonima. Vladina agencija nadležna za zaštićena područja

obično ima značajna diskreciona prava da imenuje ili prenosi određene odgovornosti ili

usluge drugim vladinim ili nevladinim telima prema redu, na osnovu ugovora, koncesija,

izdavanja ili drugih sredstava. Međutim, konačna odgovornost i odgovornost za aktivnosti

koje preduzimaju ti subjekti ostaje kod specijalizovane agencije, ministra ili vlade u cjelini.

Zajedničko upravljanje gdje se aranžmani šire na partnerstva sa i između zajednica, NVO,

fizičkih lica i korporacija.

Koncept zajedničkog upravljanja kao pristupa upravljanju može biti prilagođen i proširen na

brojna riješenja. Jedna od najvećih prednosti ovog koncepta je njegova fleksibilnost za

aktivno uključivanje brojnih zainteresovanih strana i odnosa između donosilaca odluka,

uključujući vladine agencije, nevladine organizacije, lokalne zajednice, lokalno stanovništvo,

fizička lica i privatne vlasnike zemljišta. Najniži nivo uticaja ostalih zainteresovanih strana

primjećen je kada su one uključene samo u aktivne konsultacije. Ostale mogućnosti uključuju

traženje koncenzusa, pregovaranje (uključujući donošenje odluka) i sklapanje posebnih

sporazuma, formalnu podijelu nadležnosti i odgovornosti (na primjer, broj mjesta u

upravljačkom organu) i – oblik gdje nema uticaja ili doprinosa od strane nadležne agencije: u

tom slučaju nadležnosti su sa nadležne agencije prenijete na druge zainteresovane strane.

179

Upravljanje od strane lokalnog stanovništva i lokalnih zajednica

Upravljanje od strane lokalnog stanovništva ili lokalnih zajednica nad onim zemljišnim

površinama nad kojima imaju vlasništvo ili pravo korišćenja resursa, ili kojim upravljaju radi

dugoročnog očuvanja (oblasti očuvane od strane lokalnog stanovništva i lokalnih zajednica

(ICCA)) povezuje se sa očuvanjem na dobrovoljnoj osnovi. Kako nije realno očekivati da

lokalne zajednice u oblasti Ulcinja postanu vlasnici solane, ovaj model ne može biti

primjenjen u dotičnom području.

Upravljanje od strane privatnih vlasnika (individualnih ili udruženih; PPA)

PPA je još jedan poseban tip upravljanja povezan sa očuvanjem na dobrovoljnoj osnovi,

sličan sa ICCA. PPA imaju brojne karakteristike koje ih razlikuju od ICCA. Što je najbitnije,

ovakve oblasti su u slobodnom vlasništvu ili pod zakupom od države, a njima obično

rukovode fizička lica, nevladine organizacije ili korporacije. ICCA, su nasuprot njima, kao

zajedničko vlasništvo, pod kolektivnom upravom lokalnih grupa ili zainteresovane lokalne

zajednice.

12.2. Model optimalnog upravljanje zaštićenim područjem Ulcinjske solane

Predviđena su dva glavna scenarija za buducnost Ulcinjske solane. Prva predviđa obnovu

procesa proizvodnje soli (u tri oblika, od ograničene proizvodnje soli uglavnom za

demonstracijske i nekomercijalne svrhe, nastavak procesa koji je bio u funkciji do 2013.

godine (so za puteve) ili nadogradnja procesa rafiniranja soli i prodaje soli za potrošnju) i

nasuprot tome, mogucnost uspostavljanja zašticenog područja gdje ce se vodni režimi

održavati aktivnim intervencijama i održavanjem. Pitanje prava vlasništva nad teritorijom

Ulcinjske solane trenutno je u procesu razmatranja kroz pravni postupak. Ukoliko je zemljište

u vlasništvu kompanije sa ciljem stvaranja profita, male su šanse da će kompanija biti voljna

da preda svoja vlasnička prava nad zemljištem radi konzervacije, ako ni zbog čega, ono zbog

visokih troškova upravljanja zemljištem radi konzervacije.

U zavisnosti od toga da li će biti primjenjena opcija A ili B, treba donijeti adekvatnu odluku o

modelu upravljanja.

Ukoliko se primeni bilo koji od predloženih scenarija za obnovu proizvodnje soli,

preporučljivo je upotrebiti model upravljanja kroz rukovodstvo određeno od strane

države, u obliku javno-privatnog partnerstva. U tom slučaju, Vlada Crne Gore treba da

delegira prava i obaveze kako za upravljanje zaštićenim područjem, tako i za korišćenje

prirodnih resursa za proizvodnju soli privatnoj kompaniji. Proizvodni proces i aktivnosti

potrebne za proizvodnju soli i konzervaciju u slučaju tradicionalne solane su međusobno

povezane, posebno u obezbeđivanju veštačkog održavanja vodnog režima.

Za proizvodnju soli, vlada ima pravo da izda koncesiju. Takav sporazum treba da sadrži

posebnu obavezu nosioca koncesije da obavi javnu uslugu zaštite prirode / upravljanja

državnim zašticenim područjem. Ipak, treba imati u vidu da Crna Gora treba da obezbjedi

dijelimično finansiranje upravljanja određenim zaštićenim područjem. Na osnovu ugovora o

180

konecesiji, sva sredstva, infrastruktura i investicije u zaštićenom području treba da ostanu u

vlasništvu Crne Gore nakon isteka ugovora o koncesiji. Ovo je najveca zamka koncesionog

ugovora za upravljanje parkom: ako zemljište i infrastruktura u parku ostanu u javnom

vlasništvu, sve investicije kompanije tretiraju se kao "donacije" ili "ulaganja u stranu

infrastrukturu" što bi moglo umanjiti njen kapacitet da privuče međunarodna ulaganja u

infrastrukturu, odnosno da ulaže sopstveni novac u imovinu koju nece imati u buducnosti i

koja se zbog toga ne može koristiti kao zalog, niti se može navesti kao imovina u

knjigovodstvu.

Upravljanje područjem treba da striktno prati zakonske odredbe, kao što je navedeno u aktu

o određivanju zaštićenog područja (te stoga nije predato samo u ruke kompaniji sa profitnim

ciljem). Motivi za učešće kompanije u ovakvom modelu javno-privatnog partnerstva mogu

uključivati interes za dobijanje „zelenog” sertifikata za za pridruženi razvojni projekat ili

investiranje za buducnost.

Table 12.1: Snage i slabosti upravljanja određenog od strane države u obliku javno-privatnog

partnerstva za upravljanje zaštićenim područjem, gdje se u velikoj mjeri koriste prirodni resursi:

Snage Slabosti

Inovativan i održiv model finansiranja... …ali ne podrazumijeva sigurne izvore finansiranja (doprinosi iz državnog budžeta i iz kompanije) dovoljne za efikasno upravljanje područjem.

Podijela radnih zadataka unutar kompanije, kako za komercijalne interese, tako i za potrebe očuvanja.

…ali permanentna edukacija i podizanje svijesti o pitanjima zaštite životne sredine moraju biti primjenjeni prema zaposlenima kako bi razumijeli svrhu i ciljeve zaštićenih područja.

“Kompanijsko razmišljanje” bi se moglo pokazati efikasnim za vođenje javne službe za zaštitu prirode…

…ali kako kompanije posluju sa ciljem stvaranja profita, ovo nikako ne smije da ugrozi interes očuvanja.

Osoblje upravljanja parkom često nema iskustva u upravljanju finansijama, koje čini osnovu upravljanja kompanijom ...

…međutim, pri upravljanju parkom kao površinom od javnog značaja, dodatna pažnja treba da bude posvećena potpunoj transparentnosti upravljanja finansijama, troškovima i investicijama.

Kompanija brine o ekonomskom rastu… ….ali parkom se upravlja na “neprofitnoj” osnovi, te je potrebno napraviti ravnotežu između “razvoja i investicija” i “očuvanja i zaštite”.

Trenutnom rukovodstvu kompanije mogu da se dopadaju “ptice i cvijeće” u parku…

…ali što ako dođe do zamijene rukovodilaca kompanije / da li će i oni brinuti o prirodi?

Državni doprinosi budžetu kompanije za upravljanje parkom mogu biti suviše niski…

...ali ovo ne treba da spriječi napore kompanije da investira u prirodu i razvoj lokalnih zajednica unutar i izvan parka.

Uloga kompanije koja upravlja parkom može biti prednost u određenim situacijama (na primjer, nije potrebno raspisati javni tender radi hitne kupovine opreme ili popravke)…

…ali može biti i prepreka za učešće u određenim međunarodnim tenderima za projekte gde su kompanije automatski neprihvatljive kao učesnici na tenderu.

181

Ukoliko oblast Ulcinjske solane bude proglašena zaštićenim područjem gdje neće biti

nastavljena komercijalna proizvodnja soli (što bi zahtjevalo da kompanija sa profitnim

ciljem upravlja procesom proizvodnje soli), tada bi oblast funkcionisala kao tipično zaštićeno

područje gdje bi mogao biti primjenjen model upravljanja od strane vlade ili model

zajedničkog upravljanja.

Zakon o zaštiti životne sredine ne definiše tipove administrativnih tijela koja bi bila

odgovorna za određene kategorije zaštićenih područja (jedini izuzetak je nacionalni park).

Sistem zaštićenih područja u Crnoj Gorine dozvoljava uspostavljanje upravljačkog organa koji

je najpogodniji, koristeći poseban pristup od slučaja do slučaja.

Posebnost Ulcinjske solane se ističe kombinacijom njenog nacionalnog i regionalnog značaja,

sa ozbiljnim uticajam na oblast opštine Ulcinj. Model zajedničkog upravljanja sa podijeljenom

odgovornošću između centralnih i opštinskih institucija i drugih aktera djeluje najpogodnije

za dotično područje. Ovo se može postici osnivanjem "Odbora za zainteresovane strane" kao

najvišeg tijela za strateško odlučivanje u kome su zastupljeni predstavnici različitih institucija,

organizacija i civilnog društva, uključujuci, između ostalog, MSDT, Ministarstvo finansija,

opštinu Ulcinj, vlasnike zemljišta, EPA , NVO, lokalnu turističku agenciju i druge. Odbor treba

da odlučuje o strateškim smjernicama područja i da bude konsultovan u vezi sa budžetom.

U okviru projekta izrade Studije zaštite, uspostavljena su dva nova ekspertska i

institucionalna tijela: Radna grupa i Upravni odbor. Pored toga, postoji i operativno tijelo

(Savjetodavno tijelo) koje je već uspostavljeno i koordinisano od strane postojećeg

rukovodećeg organa područja solane. Sva tri tijela treba uzeti u obzir prilikom uspostavljanja

efektivnog sistema kooperativnog ili delegiranog upravljanja područjem. Predstavnici

pollitičkih, stručnih, naučnih, nevladinih i ostalih tijela na lokalnom nivou već su zastupljeni u

gore pomenutim tijelima.

12.3. Predloženi optimalni model upravljanja i kategorija zaštićenog područja

Ulcinjska solana je prepoznata kao područje izuzetnog biodiverziteta, predjela i kulturnih

vrijednosti stvoren djelovanjem prirode i čovjeka na održiv način. Proces proizvodnje soli

podržavao je kako lokalnu zajednicu tako i prirodu; mediteranske solane su rijedak primjer

gdje održiva eksploatacija prirodnih resursa nije od koristi samo za ljude, već i za

biodiverzitet, a naročito za neka specijalizovana i ugrožena staništa, zajednice i vrste.

Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do značajnih promjena na globalnom tržištu soli kada

je evropsko tržište soli bilo preplavljeno velikim količinama soli niske proizvodne cijene iz

Sjeverne Afrike, Kine i drugih dijelova svijeta. Tradicionalne i druge manje mediteranske

solane gdje su troškovi proizvodnje veći u poređenju sa drugim vrstama proizvodnje soli ili

gdje je cijena rada mnogo niža, prouzrokovalo je propadanje nekoliko desetina solana,

posebno na sjevernom dijelu mediteranske obale. Postoje i drugi faktori koji utiču na prodaju

soli, poput uticaja klimatskih promjena koje su uzrok dosta blažih zima nego uobičajeno čime

182

se smanjuje potražnja soli za posipanje puteva što predstavlja najvažniji segment potrošnje

soli u nekoliko zemalja. Ulcinjska solana sa svojim zastarjelim proizvodnim metodama,

intenzivnim zahtjevima u pogledu radne snagei loše održavanom infrastrukturom nije bila

izuzetak u ovom procesu.

S druge strane, prepoznat je i istaknut značaj Ulcinjske solane za zaštitu biodiverziteta,

posebno ugroženih staništa i ptica na nivou EU i na međunarodnom nivou. Jedan od ključnih

zaključaka studije je da, u cilju održavanja vrijednosti biodiverziteta područja Ulcinjske

solane, vodni režimi će morati da se održavaju na skoro istom području i na način kao u

vrijeme kada je solana bila operativna u pogledu proizvodnje soli.

U cilju ocjene i utvrđivanja mogućih opcija kako bi se obezbijedili uslovi za biodiverzitet, i

istovremeno razmotrile eventualne socijalne i ekonomske koristi od opcija upravljanja za

održavanje ekološkog karaktera solane, sa regulacijom vodnog režima u ovom vještačkom

ekosistemu, razmatrane su dvije opcije (jedna sa tri pod-scenarija) u kontekstu ekoloških,

socijalnih i finansijskih aspekata (Tabela 12.2).

Opcija A podrazumijeva potpuno ili djelomično obnavljanje procesa proizvodnje soli u kojem

dominiraju tri različita proizvoda: u pod-scenariju 1a osnovni proizvod je so za puteve (prema

principima proizvodnje u solani iz 2013. godine), u pod-scenariju 1b razmatrano je

poboljšanje procesa proizvodnje sa rafinerijom za proizvodnju jestive soli; oba navedena

pod-scenarija se baziraju na pretpostavci da so treba da se proizvodi u velikim količinama

kako bi se izborilo sa niskim cijenama finalnog proizvoda (so) i visoki troškovi proizvodnje što

bi značilo obnavljanje gotovo cijele teritorije solane. U pod-scenariju 1c potrebno je obnoviti

samo jedan dio solane za dobijanje novog proizvoda od soli (ali preostali dio će morati da se

obnovi kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu biodiverziteta kroz regulaciju vodnog režima).

Novi proizvod, odnosno solni cvijet će biti ključni prodajni artikl. Sva tri pod-scenarija

podržavaju zahtjeve koji se odnose na očuvanje biodiverziteta i upravljanje zaštićenim

područjem koje treba da se uspostavi.

Opcija B zasniva se na pretpostavci da će se ovim područjem upravljati kao zaštićenim

područjem gdje će se so proizvoditi u strogo ograničenoj oblasti i isključivo u promotivne i

edukativne svrhe.

Tabela 12.2: Investicija, godišnji operativni troškovi, profit (samo od proizvodnje soli) i troškovi

proizvodnje artikala za opcije/pod-scenarija.

Opcija A Opcija B

Pod-scenario 1a (so za puteve)

Pod-scenario 1b (jestiva so)

Pod-scenario 1c (solni cvijet)

Upravljanje parkom sa regulacijom vodnog režima

Početni troškovi ulaganja

7.000.000 10.500.000 4.000.000 3.000.000

Operativni troškovi (uklju. Osnovno upravljanje za očuvanje biodiverziteta)

1.150.000 1.350.000 500.000 600.000

Procijenjena godišnja dobit (samo od proizvoda)

183

0 Do 150.000* Do 70.000* n.a.*

Troškovi proizvodnje po jedinici / očekivana tržišne cijena

40,23 €/t / 40 €/t 58,54 €/t / 100 €/t

0,1 €/kg / 30 €/kg

* U dogledno vrijeme, projektovana dobit od posjeta mogla bi da dostigne između 175.000 i 350.000 eura

godišnje.

Evidentno je da Opcija A/pod-scenario 1a nije profitabilna budući da je cijena ove vrste soli

izuzetno niska na tržištu, potražnja za ovim proizvodom je promjenjiva (blaže zime usljed

klimatskih promjena) a i potrebno je proizvesti i prodati velike količine ove soli. Troškovi

početnih ulaganja su takođe veoma visoki.

Opcija A/pod-scenarija 1b podrazumijeva potencijalno (malu) profitabilnu proizvodnju, ali

ovaj pod-model mora da se posmatra u kontekstu činjenice da su prethodno navedene cifre

predviđene za godišnju proizvodnju od 25.000 tona jestive soli. Ova količina prevazilazi

kapacitet solane u posljednjih 10 godina rada i iznad svega nije realistično očekivati da je

moguće prodati veliku količinu jestivog soli na zasićenom evropskom tržištu. U Crnoj Gori,

ukupna potrošnja svih vrsta soli, ne samo jestive soli, predstavlja samo 1/5 obračunate

godišnje proizvodnje). Ovo je u većoj mjeri razlog zbog kojeg oklijevamo da promovišemo

ovaj pod-scenario kao optimalno rješenje.

Čini se da bi dugoročno posmatrano najprikladnija opcija bila KOMBINACIJA Opcije A/pod-

scenario 1c i Opcije B. Razmatrajući ovaj koncept, sredstva potrebna za početna ulaganja u

infrastrukturu iznosila bi oko 4.000.000 eura. Operativni troškovi za proizvodnju novih,

visoko kvalitetnih proizvoda od soli na ograničenoj površini solane i troškovi upravljanja

cijelim područjem solane bi dostigli 1.100.000 eura/god, a očekuje se da bi u dogledno

vrijeme ovaj model mogao ostvariti prihod između 245.000 i 420.000 eura od prodaje

proizvoda od soli i posjeta parku i pratećim programima. Samo bi se veoma ograničene

količine novog proizvoda (solni cvijet) mogle potencijalno prodati na evropskom tržištu dok

bi se broj posjetilaca na području postepeno povećavao.

Što se tiče predložene kategorije zaštićenog područja u skladu sa međunarodnim

standardima, ukoliko se ekološki karakter područja održava kroz tradicionalnu proizvodnju

soli (opcija A), područje bi moglo da se uvrsti u IUCN zaštićeno područje kategorije V

(zaštićeni predio). Ukoliko bi se područjem upravljalo isključivo u svrhe očuvanja

biodiverziteta kao rezervat prirode (Opcija B), tada bi područje moglo da se uvrsti u IUCN

zaštićeno područje kategorije IV (upravljanje staništima/vrstama). U slučaju sprovođenja

kombinacije Opcije A/pod-scenario 1c i Opcije B, tada bi područje moglo da se uvrsti u IUCN

zaštićeno područje kategorije V.

Što se tiče modela optimalnog upravljanja, ukoliko se primjeni Opcija a/pod-scenariji 1a i 1b

onda treba da se primjeni model koncesija prema kojem kompanija treba da ima pravo da

koristi prirodne resurse, proizvodi so i istovremeno upravlja zaštićenim područjem. Isto treba

sa se primjeni ukoliko se uspostavi kombinacija modela a/pod-scenaro 1c i Opcije b, ali u

formi zajedničkog upravljanja gdje kompanija koja je odgovorna za proizvodnju soli i javno

preduzeće za upravljanje zaštićenim područjem treba da zajedno snose odgovornost u

184

procesima donošenja odluka. Ukoliko se primjenjuje Opcija b, onda treba da se promoviše

svaki oblik javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem.

12.4. Ključni programi u upravljanju Ulcinjskom solanom kao zaštićenim područjem

Operacije u buducem zašticenom području klasifikuju se u nekoliko programa, a oni se dalje

dijele na podprograme koji su navedeni u nastavku. Dati su opisi nekih ključnih upravljačkih

zadataka i potrebnih operacija.

Program 1: Konzervacija ekosistema soli sa njegovim posebnim tipovima staništa, vrstama i

kulturnim vrijednostima (podprogrami: Upravljanje vodnim režimom, Upravljanje staništima

i vrstama, Upravljanje lokalitetima kulturnog nasljeđa, Patroliranje i primjena sile, Saradnja

sa eksternim naučnicima i istraživačima, Nadzor)

Program 2: Omogucavanje posjete, pružanje informacija o području i njegovim

vrijednostima, podizanje svijesti javnosti i postizanje podrške Parku (podprogrami: Vodič za

posjetioce, upravljanje posjetama (rezervacija, usmeravanje tokova posjetilaca), edukacija i

podizanje svjesti (programi i aktivnosti), Podrška političkom informisanju i donošenju odluka,

podrška javnosti i pružanje podrške izbornim jedinicama)

Program 3: Doprinos održivom korišcenju i koristima za lokalne zajednice kroz saradnju sa

lokalnim i regionalnim zainteresovanim stranama (podprogrami: Turizam i rekreacija,

Održivo korišcenje prirodnih resursa, Promocija lokalnih proizvoda)

Program 4: Operacije i održavanje (podprogrami: Održavanje pristupa i sekundarnog puta,

Održavanje infrastrukture za posjetitelje, Održavanje vode i druge značajne infrastrukture,

Održavanje opreme)

Program 5: Efektivno upravljanje i administracija (podprogrami: Opšta uprava i menadžment,

Obuka osoblja, Administrativni i finansijski sistemi upravljanja, Obuka osoblja, Održavanje

prostorija)

Za vecinu programa i podprograma, detaljniji planovi aktivnosti ce biti pripremljeni kao dio

plana upravljanja. U nastavku su opisane osnovne komponente menadžerskih zadataka

potrebnih za održavanje vrijednosti biodiverziteta i ekološkog karaktera područja.

12.4.1. Upravljanje vodnim režimom

Postizanje optimalnog vodnog režima je od izuzetnog značaja za budućnost zaštićenog

područja. Voda svojim prisustvom ili odsustvom diktira strukturu biodiverziteta, a većina

značajnih vrsta i tipova staništa u Ulcinjskoj solani zahtjeva stajaću vodu. Ovdje smo dali

preporuke za optimalni nivo vode u dijelu solane,koji je prema našem mišljenju najznačajniji

185

sa aspekta očuvanja prirode (Slika 12.1). Za ostatak područja, vodni režim treba da bude

propisan kasnije, nakon odluke da li će proizvodnja soli u ovoj oblasti biti nastavljena.

Slika 12.1: Predložen vodni režim u dijelu solane koji je od značaja za očuvanje prirode. Plavo – do 1,0 m dubine vode (prosječno oko 0,5 m) tokom cijele godine (područje Jezera 1 i Jezera 2). Žuto – između 5 i 15 cm dubine vode tokom cijele godine. Zeleno – između 1. aprila i 31. avgusta suvo. Tokom ostalog dijela godine između 5 i 15 cm vode kada god je moguće. Najmanje tokom 4 mjeseca godišnje MORA biti pod vodom, kako bi se suzbila! U Kneti, pored jedne površine u zelenom, ostatak može biti ispod 5 - 15 cm vode tokom cijele godine, a može se osušiti i tokom proljeća i ljeta.

12.4.2. Održavanje nasipa i druge infrastrukture

Funkcionalni nasipi su od presudnog značaja za kontrolu vodnog režima. Za zaštitu prirode

spoljašnji nasipi moraju biti u funkciji, dok unutrašnji nasipi (nasipi unutar područja sa istim

vodnim režimom) mogu biti prepušteni prirodnoj degradaciji (Slika 12.2). U praksi, to obično

znači, da nasipe koji određuju šira područja poznata kao isparavanje I, II, Jezero 1, Jezero 2,

Kneta, itd. treba održavati u skladu sa standardima, dok se unutar tih oblasti ne nalaze

nasipi. Međutim, u područjima koja će biti uključena u eventualnu proizvodnju soli, moraju

se održavati i unutrašnji nasipi, kako bi služili industrijskim namjenama. Detaljan plan mora

biti pripremljen u planu upravljanja.

186

Slika 12.2: Unutrašnji nasipi u prioritetnim područjima zaštite prirode mogu biti prepušteni prirodnoj

degradaciji, kao što je prikazano na ovoj slici.

12.4.3. Vještačka ostrva za ptice

Da bi se omogućio visok stepen uspjeha razmnožavanja kod nekih ptica, treba napraviti

ostrvo za gnježđenje ptica (Slika 12.3). Trenutno predlažemo jedno veliko ostrvo za

gnježđenje flamingosa u Jezeru 2 i nekoliko malih ostrva za male i obične čigre u Jezeru 2.

Ovdje dajemo samo osnovne ideje za izgradnju ostrva. Pre početka ove aktivnosti mora se

pripremiti još tehničkih dokumenata.

Slika 12.3: Predložene optimalne lokacije za vještačka ostva. Žuto za flamingose, zeleno za

čigre. Bijelo je alternativna lokacija za flamingose. Plava površina prikazuje lokaciju gdje

treba presjeći kopneni most ka zelenim oblastima.

187

Flamingosi

U žutom krugu je jedno ostrvo za gnjeđženje napravljeno od blata, veličine (oko) 50-100 x

10-20 m (bolje je da bude više uzdužno od rotunde) kako bi primilo do 1000 gnezda. U

periodu od 1. februara do 31. avgusta ostrva moraju da budu 20-30 cm iznad nivoa vode i ne

smiju da imaju kopnene mostove. Kako bi se podstaklo dalje gniježđenje (tokom prve godine

ostrva će predstavljati novu strukturu, pa je moguće da će ptice imati neofobiju), nakon

pravljenja ostrva, na jednoj njegovoj strani treba podići 100 vještačkih humki.

Ukoliko bi tehnički bilo teško napraviti ostrva usred jezera 2, alternativna lokacija je

označena na Slici 12.3 bijelim krugom. Na ostrvu se može napraviti ostrvo na jezeru koje

odvaja Jezero 2 i basene 19 i 18. Na ovoj lokaciji treba obezbjediti dubinu vode od najmanje

0,5 m u pojasu od najmanje 50 m oko ostrva.

Čigre

Rješenje br. 1: ostrva

Duž nasipa koji je dokom većeg dijela godine pod vodom (zelene linije u Jezeru 1; Slika 12.3)

– izgradnja 5 do 10 odvojenih ostrva, koja mogu biti longitudinalnog oblika, širine najmanje 1

m i dužine najmanje 20 m. Najbolje rješenje bi bilo podizanje postojećeg nasipa iznad nivoa

vode. Svake godine treba ukloniti sveže naraslu vegetaciju duž ostrva (između februara i prve

polovine aprila). Ukoliko je moguće obezbjediti relativno preciznu kontrolu nivoa vode,

sljedeća kopnena vegetacija se može riješiti plavljenjem ostrva između septembra i marta.

Plavi krug označava područje gdje bi trebalo ukloniti postojeći nasip, tako da između ostrva i

glavnog nasipa sa desne strane neće biti kopnenog mosta (na kome se nalazi put (obojen

crvenom bojom) koji vodi do osmatračnice). Materijal odavde se može koristiti na ostrvima.

Poželjno je da blato bude pomešano sa praznim školjkama ili malim kamenjem.

Rješenje br. 2: splavovi za gnježđenje

Splavovi za gnježđenje bezbjedno usidreni za zemlju blizu zelenih linija. Pojedinačni splavovi

treba da budu 3x5 m ili veći – bolje ako su veći, ali ih je teže konstruisati. Mora biti 4 do 6

splavova postavljenih blizu jedan drugome. Preporučljivo je najmanje dva seta splavova.

Polovina splavova je pokrivena slojem pijeska debljine 3-5cm (pijesak sa Velike plaže je

idealan), ostali slojem šljunka debljine 5-10 cm (oko 1-3 cm veličina frakcije materijala). Svaki

splav treba da ima po dve rampe ka vodi. Svaki splav treba da ima 15 skloništa za ptiće sa

ogradom visine 10-20 cm. Održavanje splavova je na godišnjem nivou (između februara i

prve polovine aprila, kako bi se uklonila vegetacija i obnovio sloj pijeska, odnosno šljunka).

Od ova dva rješenja, ostrva su trajnija od splavova, dok su splavovi pogodniji u slučaju

fluktuacije nivoa vode. Ipak, ova dva rješenja se međusobno ne isključuju, a takođe oba

mogu biti i adaptirana.

188

12.4.4. Ograničen pristup

Konkretno, flamingosi su veoma osetljivi tokom perioda razmnožavanja, tako da zona bez

ikakvih uznemiravanja mora biti zagarantovana za njih i druge važne gnjezdarice i obojena je

žutom na slici 12.4. U zoni ne smije biti posjetilaca od 1. februara do 31. avgusta. U toku

ovog strogog perioda treba aktivirati i uslugu obezbeđenja. Putevi kojima se posjetioci mogu

kretati u toku godine obilježeni su crvenom bojom na slici 12.4 . Savjetujemo da ovo budu

organizovani obilasci sa posebno obučenim vodičem. Van sezone parenja (od avgusta do

marta) posjetiocima može, uz posebno odobrenje, biti dozvoljeno kretanje i ostalim

nasipima.

Slika 12.4: Ograničeno područje tokom sezone gniježđenja obilježeno žutom bojom, crvene linije

označavaju moguće putanje kretanja posjetilaca.

12.4.5. Doprinos održivom korišćenju prirodnih resursa i koristi za lokalne zajednice

Prema članu 39 Zakona o zaštiti prirode moguće je korišćenje prirodnih resursa u zaštićenim

područjima. Međutim, zabranjeno je korišćenje zaštićenih područja na način koji može

dovesti do degradacije zemljišta i gubitka njegove prirodne plodnosti, degradacije površine ili

podzemnih geoloških, hidrogeoloških i geomorfoloških vrijednosti, smanjenja prirodnog

broja divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva, smanjenje biološke i predeone raznolikosti, ili

zagađenje ili ugrožavanje podzemnih i površinskih voda.

Radnje, aktivnosti i usluge koje nisu podvrgnute analizi uticaja na životnu sredinu, u skladu sa

posebnim propisima, radi odgovarajuće procene, i koje nisu definisane planom upravljanja,

mogu biti primjenjene na osnovu odobrenja administrativnog tijela (Član 40 Zakona o zaštiti

prirode). Principi preventivne zaštite će biti usvojeni prilikom odlučivanja o potencijalnoj

upotrebi zaštićenog prirodnog dobra (Član 37. Zakona o zaštiti prirode). Prva studija zaštite

ističe nekoliko dozvoljenih i zabranjenih aktivnosti u različitim zonama zaštićenog prirodnog

dobra Ulcinjske solane. Naredne aktivnosti će biti dozvoljene u zoni II:

189

1. upravljanje vodama u cilju dobijanja soli i upravljanja staništima;

2. kontrolisana naučna istraživanja i nadzor nad prirodnim procesima;

3. kontrolisane posjete za edukativne, rekreativne i turističke svrhe;

4. preventivne, mjere obnove i druge mjere neophodne za funkcionisanje

fabrike za proizvodnju soli;

5. promjene učinjene na najviše pet kristalizirajućih basena, samo pod

određenim uslovima;

6. posebne hitne mjere u cilju zaštite ekosistema.

U zoni III bi bile dozvoljene naredne aktivnosti:

1. intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i opšteg unapređenja zaštićenog

prirodnog dobra;

2. proizvodnja soli i sve aktivnosti povezane sa procesom proizvodnje soli;

3. izgradnja postrojenja za proizvodnju soli; i,

4. izgradnja turističke infrastrukture (muzeja, dnevne banje, restorana,

suvenirnice, osmatračnice...);

5. naučna istraživanja i nadzor nad prirodnim procesima;

6. kontrolisane posjete za turističke, edukativne, rekreativne i kulturne svrhe; ;

7. sprovođenje preventivnih i mjera obnove;

8. posebne hitne mjere u cilju zaštite ekosistema u slučaju prirodnih katastrofa.

Korišćenje zemljišnih parcela na drugačije načine zabranjeno je u svim zonama, kao i lov,

naseljavanje alohtonih biljnih i životinjskih vrsta, zarobljavanje i uznemiravanje životinja i

slično. Izgradnja bilo kakvog objekta zabranjena je u zoni II.

Detaljnije odluke o dozvoljenim i zabranjenim ekonomskim aktivnostima i korišćenju

prirodnih resursa u različitim zonama mogu se doneti tek nakon što se odluči o budućem

modelu upravljanja područjem. Neke od njih zahtjevaju izradu studije izvodljivosti,

ukiljučujući i njihovu finansijsku održivost (na primjer, razvoj različitih oblika turističkih

aktivnosti, kao što je izgradnja spoljnih banjskih objekata za turiste i sl.) i/ili priprema

posebnih analiza uticaja na životnu sredinu (za potencijalno gajenje riba ili prikupljanje

biljaka, na primjer).

12.4.6. Proizvodnja soli

U ovoj i prethodnoj studiji o zaštiti dokazano je da bi rekonstrukcija tradicionalnog procesa

proizvodnje soli bila veoma korisna za zaštitu biološke i predeone raznolikosti područja

slanine Ulcinj i da je ova aktivnost u potpunosti kompatibilna i podržava napore za

konzervaciju. Međutim, treba napomenuti da industrijalizacija područja solane, uvođenje

novih tehnologija za proizvodnju soli i urbanizaciju područja nije prihvatljiva u cilju zaštite

područja kao prirodnog dobra.

190

12.4.7. Ispaša

Do 2005, na solani se napasalo do 500 ovaca i 80 krava. Krave su se napasale duž 130 km dugačkih nasipa. Vlasnici stoke dolaze iz Stoja i iz sela Zoganje. Značajan nivo ispaše zabilježen je naročito na dva unutrašnja nasipa između basena drugog razreda isparavanja i Zognja 1 i 2, kao i basena prvog reda isparavanja i Knetasa ("stara" i "nova" solana; Studija zastite 2015.). U 2017. godini, ispaša je nastavljena sa približno jednakim brojem životinja. Pored pomenutih područja, Oblast isparavanja II bila je veoma često posećena od strane domaćih životinja. Iako ispaša generalno može imati pozitivan uticaj na biodiverzitet zaštićenih područja, usporavajući razvoj vegetacije na način koji pogoduje biodiverzitetu, čini se da ovaj uticaj nije tako značajan u slučaju solane. Iako je najveći broj životinja bio u oblasti Isparenja II, oblast je bila u najnaprednijoj fazi ekološke sukcesije. Domaće životinje su takođe često primećene na glavnom nasipu, između oblasti Stojski 1, Stojski 2, Isparavanje I na sjevernoj i Kneta na južnoj strani. Uprkos tome, travu na kraju treba kositi mehanizacijom kako bi se uspješno usporilo prerastanje. Osim toga, krave često preživaju u sredini presušenih basena, uništavajući delikatno muljevito dno i podstičući eroziju nasipa (Sliak 12.5). Krave su takođe primećene i u kristalizirajućim basenima. Naše je mišljenje da u takvim uslovima ispaša nije kompatibilna sa zaštitom prirode. Postoje indikacije i da je, u nekim godinama, nekontrolisana ispaša domaćih životinja izazvala gnječenje ptičijih gnijezda na nasipima (Schwarz i Sackl 2017. godine), što se ne smije tolerisati. Jedino prihvatljivo područje za ispašu je na glavnim nasipima, koji su dostupni i vozilima. U svim ostalim mjestima, ispašu treba zabraniti.

Slika 12.5: Krave i ovce često pasu u solani. Krave velike mase su naročito u stanju da svojim papcima

oštete infrastrukturu solane (nasipe i dno basena).

12.4.8. Turizam i posjete

Turizam, barem kako je obično masovan, nije kompatibilan sa ciljevima zaštite prirodnog

dobra. Međutim, ako se razvija imajući u vidu očuvanje prirode, turizam bi mogao biti od

191

koristi u stvaranju potrebnih resursa za upravljanje zaštićenim područjem. Turizam je dio

ekonomskih aktivnosti koje nisu nužno sprovedene u okviru javne zaštite prirode

(upravljanje zaštićenim područjem). Posjete, uz razumijevanje i uživanje u zaštiti prirode i

edukaciji, dio su zadataka nadležnog tijela za upravljanje zaštićenim područjem.

U Ulcinjskoj solani, postoje vidljivi pokušaji razvoja turizma: dvije kule za posmatranje ptica,

table sa mapama područja, staze za šetnju i za bicikliste sa informativnim tablama, kao i

muzej i suvenirnica. Sve ove aktivnosti su finansijski podržane od strane međunarodnih

donatora ili nevladinih organizacija (CZIP). Muzej je uspostavljen u saradnji sa Prirodnjačkim

muzejom u Podgorici. Ideja je bila da rad sa solju dopuni sa poslom u turizmu kako bi se

povećali prihodi. Slaba tačka je ležala u činjenici da te aktivnosti nisu redovno podržavali ni

vlasnici tog područja, niti državni organi ili organi lokalne samouprave.

Prva studija zaštite nabraja aktivnosti čiji je razvoje predložen za solanu. One su mahom

bazirane na pretpostavci da će prikupljanje soli u ovom području biti nastavljeno:

Informativni centar, voz za posetioce, staza za bicikle, festival soli, regionalni programi, kao i

sistem naplate ulaza (karata) za turiste (od trenutka kada područje bude zakonski zaštićeno).

U ovoj fazi je potreban konceptualniji pristup kreiranju strategije upravljanja posjetama i

planu posjeta, u kojem će se tražiti podrška drugih zainteresovanih strana.

SWOT analiza turizma i posjeta

U svrhu potencijalnog razvoja turizma, ponudili smo naredu SWOT analizu zasnovanu na

trenutnom stanju:

Snage

Specifične karakteristike pejzaža solane

Vrijednost biodiverziteta (iako se stanje

ubrzano pogoršava)

Geografska pozicija i blizina Velike plaže

i opštine Ulcinj (najveća koncentracija

turista)

Potencijal za aktivan rad sa solju i u

turističke svrhe

Slabosti

Nejasna pozicija vlasnika u vezi sa

održivim razvojem područja

Nepristupačnost područja za turiste

(sada)

Nedostatak sistematskog rukovođenja

Nepostojanje političkih dokumenata o

razvoju održivog turizma šireg područja,

uzimajući u obzir i solanu

Šanse

Uspostavljanje solane kao “centralne

zelene oblasti” regiona Ulcinja

Usklađivanje industrijskih, turističkih, i

aktivnosti na očuvanju biodiverziteta na

jednom mjestu

Potencijal za uspostavljanje direktne

veze izmeću Velike plaže i solane –

povećano interesovanje turista da

posjete ovo mjesto

Izrada žiga lokalnog brenda zasnovan na

Prijetnje

Nejasna vlasnička prava

Nedostatak sistematskog strateškog

planiranja razvoja turizma u široj oblasti

Nedostatak volje da se izradi zajednički

plan za solanu, koji bi podržale sve

zainteresovane strane

Ukupni gubitak kvaliteta solane (kako sa

aspekta rada sa solju, tako i sa aspekta

biodiverziteta) zbog dugotrajne

neaktivnosti, što vodi ka ubrzanom

192

poslovima soli usklađenim sa ostalim

interesima područja

pogoršanju područja

Preporuke

Sljedeći skup preporuka zasnovan je na našim nalazima, kao i na cilju uzimanja u obzir solane

prilikom planiranja održivog razvoja šireg regiona. Preporuke dijelimo na opšte i specifične:

Opšte preporuke

1) Uključivanje Ulcinjske solane kao sastavnog dijela šire oblasti Ulcinja Za sada, svi planski dokumenti u sektoru turizma smatraju solanu prilično zatvorenim

područjem posvećenim isklučivo industrijskim namjenama sa ograničenim turističkim

potencijalom. Ovo treba promijeniti i smatrati solanu sastavnim dijelom oblasti.

2) Uspostavljanje regionalnog savjetodavnog tijela za turizam Jedan od prepoznatih izazova predstavlja nedostatak komunikacije među zainteresovanim

stranama (prikazan na konsultativnoj radionici zainteresovanih strana o uslugama u vezi sa

ekosistemom).

Preporučujemo osnivanje Regionalnog savjetodavnog odbora za turizam sačinjenog od

predstavnika svih važnih aktera u regionu, uključujući solanu. Odbor bi trebalo da održava

redovne sastanke i da pruža savjete lokalnim i državnim vlastima o budućim koracima u

razvoju turizma.

3) Razvoj Masterplana za razvoj turizma u regiji Ulcinj Kao što je pokazano u analizi postojećih strateških dokumenata o turizmu, nedostaje

strateško planiranje koje uzima u obzir i solanu, iako ona zauzima značajan dio ove oblasti.

Jedini postojeći master plan objavljen je 2003. godine i od tada nije ažuriran ili zamijenjen

novim.

Preporučujemo izradu "Masterplana za razvoj turizma za regiju Ulcinj ". Vodeće tijelo je

opština Ulcinj u saradnji sa Ministarstvom turizma i održivog razvoja. Koordinacija tijela i

uređivanje dokumenta biće zadaci novoosnovanog Regionalnog savjetodavnog odbora za

turizam. Izrada posebnog poglavlja o razvoju turizma u budućem planu upravljanja zaštićenim

područjem

Solana će uskoro biti proglašena za zaštićeno područje. Stoga, plan upravljanja lokalitetom

treba da bude izrađen u skladu sa zakonskim uslovima. Obično se planovi upravljanja

zaštićenim područjima uglavnom bave očuvanjem biodiverziteta. U ovom slučaju

preporučujemo poboljšanje plana upravljanja uključivanjem specifičnog poglavlja o razvoju

turizma kao jednoj od najvažnijih mjera zaštite na lokaciji. Još jedno specifično poglavlje

treba posvetiti poslovima soli, što predstavlja još važniju mjeru od koje zavisi kvalitet čitavog

lokaliteta.

12.4.9. Lov

Ulacinjska solana je važan dio jadranskog puta leta, veoma prometnog koridora za migraciju

ptica između istočne Evrope i Afrike. Predstavlja dio crnomorsko – mediteranskog puta leta.

193

Ne tako davno, procijenjeno je da je oko 2 milliona ptica ustrijeljeno na ovom pravcu

(Schneider – Jacoby, Spangenberg, 2010). Lov kao aktivnost može imati različite uticaje na

biodiverzitet, a u solani najviše utiče na ptice. Kao što je poznato, u solani je sprovođen samo

lov puškom.

Direktan uticaj lova prikazuje se kroz broj mrtvih ptica što je, uz neke izuzetke, najmanja

briga. Mnogo veći problem predstavlja uticaj na uznemirenost. Jedan pucanj obično ubija

jednu pticu, ali može uplašiti, odnosno otjerati cijelo jato od više stotina ili čak hiljada ptica.

Kod razmnožavanja, to obično znači da ptice prevremeno napuštaju gnijezda, izlažući jaja ili

mlade grabljivicama, što može dovesti do dramatičnog povećanja broja neuspješnih

pokušaja parenja. Tokom migracija ili zimi, ovo bespotrebno uznemiravanje ptica umornih od

dugog letenja ili od nedostatka hrane značajno povećava mogućnost uginuća uslijed

premora. Takođe, moramo imati na umu da glasan pucanj može preplašiti ptice u radijusu od

1 km ili više. Uznemiravanje dijelom nastaje zbog prisustva lovaca i njihovih pasa na terenu.

Iz tih razloga, lov kao sport, uopšte nije kompatibilan sa područjima zaštite prirode.

Lov može imati štetan uticaj na međunarodnom nivou. Kada smrt pogodi ptice u toku

migracije, to utiče na razmnožavanje ili na prezimljavanje i u drugim regijama, zemljama, i

kontinentima ka kojima se ptice kreću. O ovom problemu je naročito bilo riječi u Članu 4(2)

Direktive o pticama:

„Zemlje članice će preduzimati slične mjere za migratorne vrste koje se redovno pojavljuju, a

koje nijesu navedene u Aneksu I, imajući u vidu njihovu potrebu za zaštitom u geografskoj

morskoj i kopnenom oblasti, gdje se ova Direktiva primjenjuje, u pogledu njihovih područja

razmnožavanja, mitarenja, prezimljavanja i migracijske rute. U tom cilju, države članice će

posvetiti posebnu pažnju zaštiti močvarnih područja, a posebno močvara od međunarodnog

značaja.”

Direktiva o pticama, koja je jedan od najvažnijih dijelova EU zakonodavstva u oblasti zaštite

prirode, konkretno ne zabranjuje lov u područjima Natura 2000, ali se mora garantovati da

te aktivnosti neće dovesti do smanjenja populacije lovljenih ptica i izazvati štetne

poremećaje kod drugih prisutnih zaštićenih vrsta. Kako se ptice, a naročito vodene ptice,

obično nalaze u grupama od više vrsta, ovo je u praksi jako teško postići. Pucanje na jednu

od vrsta neizostavno podrazumijeva uznemiravanje ostalih. Sličan stav o lovu zauzet je i u

Ramsarskoj konvenciji.

Drugi problem u vezi sa lovom, naročito u močvarnim područjima, predstavlja akumuliranje

upotrebljene olovne municije, koja može dovesti do trovanja živog svijeta kao i ljudi ukoliko

je neki vid proizvodnje hrane povezan sa područjem. Najviša koncentracija upotrebljene

olovne municije u Evropi nađena je u mediteranskim mošvarnim oblastima (čak više od 300

zrna / m2). Zbog ovog problema, neke evropske zemlje (Danska već 1985. godine) zabranile

su olovnu municiju za lov u močvarnim područjima (Meteo, 2009).

»JP za uzgoj i zaštitu divljači Ulcinj« posjeduje koncesiju za lov na lovištima u Ulcinju sa

rokom važenja od 1. aprila 2012. do 31. marta 2022. godine. Izdata je u skladu sa zakonom

(SLCG 2008: Članovi 14 do 19), objavljena od strane Ministarstva poljoprivrede i ruralnog

razvoja za period od 10 godina. U ovoj oblasti, postoje tri izuzete oblasti gdje je lov

194

zabranjen. Jedna je na Adi, druga na Šaskom jezeru i treća od 758,28 ha površine u starom

dijelu solane.U ostatku solane, lov na divljač je dozvoljen. Među pticama na koje je lov

dozvoljen su vrste koje su od važnosti ili mogu biti važne za solanu (predstavljeno u ovoj

studiji u prvom i drugom odeljku; tabela 4.2, tabela 4.3, vidi i tabelu 12.3). Pored njih, šljuka,

ćubasta patka i barska koka spadaju u SPEC 3 i gnjurac u SPEC 1 (globalno ugrožene vrste).

Tabela 12.3: Ptičije vrste važne za solanu na koje je lov dozvoljen (rijetke vrste su u osjenčenim

redovima).

Šumska šljuka Scolopax rusticola

Šljuka Gallinago gallinago

Divlja guska Anser anser

Divlja patka Anas platyrhynchos

Zviždara Anas penelope

Čegrtuša Anas strepera

Riđoglava patka Aythya ferina

Ćubasta patka Aythya fuligula

Kržulja Anas crecca

Crna liska Fulica atra

Za sve važne ptice na koje je dozvoljen lov postoji zabrana lova u vrijeme razmnožavanja i

proljećnog smirivanja (najčešće između 15.8. i 15.2.; MPVS 2010. godine). Po zakonu (SLCG

2008: Član 36), period zabrane love može biti produžen u slučaju da su vrste u području

ugrožene, što se pokazuje malom brojnošću populacije. Ovo u solani važi bar za neke od

ptica (osjenčeni redovi u Tabeli 12.3). Prema Prvoj studiji zaštite (2015), još veći problem za

solanu predstavlja krivolov, iako se pretpostavlja da je njegov nivo opao tokom poslednjih

godina. Ipak, tokom 56 dana istraživanja tokom 2012. i 2013. godine, zabilježeno je 17

lovokradica, a tokom 54 dana istraživanja u 2013 i 2014. godini čak 38 (Savelić i ostali, 2017.

godine). Problem krivolova uz potrebu za njegovim smanjennjem istaknut je i u strateškom

planu razvoja opštine Ulcinj za period od 2015 do 2020. godine.

Član 12, paragraf 3 Zakona o divljači i lovstvu (SLCG 2008. godine) navodi: “Nelovne površine

su, pored ostalih, dvorišta seoskih domaćinstava i industrijski i neindustrijski objekti”. U

izmjenama i dopunama Zakona o divljači i lovstvu iz 2015. godine (SLCG 2015; Član 3), piše

još konkretnije: “Nelovne površine su objekti, proizvodni i skladišni dijelovi industrijskih

postrojenja, rudnici, solane, itd”. Nejasno je da li se ovo odnosi na oblast nakon okončanja

proizvodnje soli, jer je to i dalje industrijska zona, ali je sigurno da ukoliko dođe do obnove

proizvodnje soli, lov u ovoj oblasti neće biti u skladu sa nacionalnim zakonom. Čak i ukoliko

proizvodnja soli ne bude obnovljena, i oblast postane zaštićeno područje, lov neće biti

dozvoljen. U julu 2015. godine, opština Ulcinj preduzela je zvaničnu inicijativu za proglašenje

cijelog područja Ulcinjske solane lovnim rezervatom, čime se praktično zabranjuje lov u

cijelom području solane. Ovo je u skladu sa strateškim planom opštine Ulcinj za period od

2015 do 2020. godine. U skladu sa tim (bez obzira na dalji razvoj područja), lov će biti

zabranjen u cijelom području solane!

195

Stanovište Ministarstva poljoprivrede (MA) izraženo u dopisu od 02.08.2017, je da od

trenutka proglašenja područja Ulcinjske solane zaštićenim područjem u skladu sa

nacionalnim zakonodavstvom, cjelokupno zaštićeno područje će postati zona zabrane lova. U

ovom dokumentu opisane su procedure i obaveze opštine Ulcinj i Javnog preduzeće za uzgoj,

zaštitu i lov divljači „Ulcinj " za transformaciju područja u zonu zabrane lova.

196

13. Posljedice usvajanja akta o proglašenju zaštićenog područja

Zaštićena područja su temelj očuvanja, a ograničenja koja proističu iz deklaracije o

ograničenoj ili kontrolisanoj upotrebi prirodnih resursa su od suštinskog značaja za zaštitu

biodiverziteta koji će inače biti degradiran ili čak uništen. Glavna kritika zaštićenih područja i

njihov uticaj na društvo je da ove oblasti ugrožavaju prava, korištenje i pristup ljudima.

Prednosti očuvanja biodiverziteta, usluga ekosistema, uključujući i turizam, su što je njihovo

očuvanje kulturnog nasljeđa u ovim prostorima široko prihvaćeno. Ove oblasti obično ne

funkcionišu kako se očekuje, osim ukoliko postoji sistem kompenzacije za ograničenja u

upotrebi. Pored toga, negativni uticaji ograničene upotrebe i pristupa mogli bi se

uravnotežiti održavanjem usluga ekosistema.

Posljedice proglašenja Ulcinjske solane zaštićenim podrujem će varirati, u zavisnosti od

modela upravljanja koji bude dogovoren (obnavljanje procesa proizvodnje soli i upravljanje

biodiverzitetom ili samo javna usluga očuvanja prirode, odnosno upravljanje parkom). Oba

scenarija će morati da uzmu u obzir neki oblik rukovodstva sa iskusnim osobljem i resursima

koji će težiti ostvarenju ciljeva zaštićenih područja. Glavno pitanje ipak ostaju vlasnička

prava, povezana sa korišćenjem prirodnih resursa u dotičnom području.

Privredni sud Crne Gore, u okviru svojih zakonom utvrđenih nadležnosti, te činjenice da se

nad stečajnim dužnikom “Solana Bajo Sekulić” AD u stečaju Ulcinj vodi stečajni postupak,

dostavio je izjavu o posljedicama usvajanja akta o proglašenju zaštićenog područja:

»Evidentno je da se u slučaju razmatranja ideje o zaštićenom području zamljišta koje pripada

Ulcinjskoj solani mora voditi računa o nizu specifičnih sistemskih pitanja, koja se ne mogu

samo paušalno sagledavati ili ignorisati. Ova pitanja će svakako uslovljavatiu bilo kakav

ozbiljniji proces na ovom planu, pri čemu se mora obezbijediti puna legitimnost bilo kakvog

postupanja. Treba ukazati da je ovo područje vezano za konkretno privredno društvo koje je

upravo vršenjem raznih djelatnosti, formiralo, ulaganjem svojih sredstava, infrastrukturu i

objekte te implementiralo opremu i sredstva a koje sistemske radnje su imale za posljedicu

stvaranje vještačkog staništa i posebnog pratećeg biodiverziteta. Treba imati u vidu da je

privredno društvo kupovalo imovinu (prevashodno zemljište) od njenih ranijih vlasnika,

svojim sredstvima, kako bi obezbijedilo što kvalitetnije uslove za vršenje djelatnosti koja je

kompleksna, jer se svakako djelatnost bilo kog privrednog društva ne može ograničiti samo

na proizvodnju soli već je realno očekivati da koristi i druge resurse i mogućnosti i anagažuje

svoja sredstva na način koji je najcjelishodniji i profitabilan. Ovo posebno ako se ima u vidu

da se u konkretnom slučaju radi o gradskom građevinskom zemljištu, te da sama

konfiguracija i položaj prostora pokazuje da se pojedini njegovi djelovi mogu valorizovati na

razne načine a da se ne ugrozi supstanca u dijelu određenih biodiverzitetskih elemenata.

Nadalje, imovina ovog društva je pod posebnim režimom sudskog stečajnog postupka u

kojem se istom raspolaže shodno stečajnim propisima u kojima velik broj učesnika ostvaruje

svoja zakonska prava, dakle kao stranke u sudskom postpupku koji se upravo vodi nad

predmetnom imovinom koja je predmetom postupka zakonskog unovčenja odnosno

197

postupka prodaje u sudskom postupku, u svrhu namirenja stečenih prava svih učesnika u

postupku, dakle utvrđenih potraživanja povjerilaca, potraživanja koja se moraju namiriti po

završetku raspravljanja u posebnim sporovima koji su u toku, i sa pravima zaista brojnih

vlasnika kapitala (pravna lica, radnici, građani, dakle vlasnicima akcija i hartija od

vrijednosti) na sredstva koja se ostvare prodajom imovine.«.

Međutim mora se dodati da je izjava Privrednog suda (vidi gore) u kojoj se navodi da je

konkretno priovredno društvo (Solana Ulcinj) formiralo, ulaganjem svojih sredstava,

infrastrukturu i objekte te implementiralo opremu i sredstva a koje sistemske radnje su

imale za posljedicu "stvaranje vještačkog staništa i posebnog pratećeg biodiverziteta "nije

tačna. Ovi uslovi, uz ekološki karakter područja i prateći biodiverzitet su već postojali na tom

području prije uspostavljanja solane 1930ih godina.

Takođe treba napomenuti da je očekivano da privredno društvo koristi sopstvene resurse i

sredstva da razvije područje u skladu sa važećim prostornim i drugim propisima kojima se

uređuje upotreba ovog područja, te da to ne može da se ograniči samo na proizvodnju soli.

Ali isto tako treba napomenuti da proglašenje zaštićenog područja na teritoriji solane ni na

koji način ne ograničava nastavak proizvodnje soli tačno na nivou koji je postojao u vrijeme

kada je privredno društvo otkupilo prava nad solanom. Uzrok postepenog smanjenja

potražnje za proizvodnjom soli u posljednjih nekoliko godina je najverovatnije ekonomske

prirode. Pad potražnje nije ni na koji način mogao da se pripiše ograničenjima koje su

prouzrokovale mjere zaštite područja; naprotiv, sa tačke gledišta očuvanja prirode, bilo bi

čak i poželjno da se obnovi proces proizvodnje soli.

13.1. Prava vlasništva nad zemljištem

Važeći zakon o svojinsko-pravnim odnosima (Sl. List CG, br. 19/09) definiše pravo svojine kao

apsolutnu nadležnost nad imovinom, na osnovu koje vlasnik ima pravo držati, koristiti i

raspolagati imovinom unutar ograničenja propisanih zakonom (član 6) i, između ostalog,

priznaje da postoje i ograničenja koja su posledica proglašenja nekretnina zaštićenom

prirodnom resursom, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.

Akt o proglašenju zaštićenog prirodnog resursa proizvodi neposredne efekte na vlasnička

prava nad imovinom obuhvaćenom zaštitom i nameće određena ograničenja vlasništva

prema vlasniku čija se imovina nalazi na zaštićenom području, jer mora koristiti imovinu u

skladu sa aoktom o zaštiti, na način koji ne izaziva štetu na predmetu zaštite.

Zakon o zaštiti prirode propisuje kako da se eliminišu ili ublaže ograničenja svojinskih prava

izazvana uspostavljanjem zaštićenog područja. Vlasnik nepokretnosti kome se ograničava

pravo korišćenja i raspolaganja nepokretnostima, ima pravo na naknadu štete koja je

srazmjerna umanjenju prihoda. Visina naknade utvrđuje se ugovorom između upravljača i

vlasnika, ako je to moguće: u suprotnom visinu naknade određuje nadležni sud (član 73). U

tom slučaju, naknada će biti određena u skladu sa Zakonom o vanparničnom postupku

(Službeni list Crne Gore, br. 27/2009), vjerovatno analogno odredbama o postupku naknade

za eksproprijaciju nepokretnosti (član 158 –član 165 Zakona).

198

Zakon propisuje da se šteta utvrđuje umanjivanjem prihoda od nepokretnosti, tako da je

očigledno da zakon prepoznaje samo naknadu za konkretne i materijalne štete. Apstraktna

šteta, odnosno potencijalna šteta nije prepoznata u Zakonu o zaštiti prirode.

Važno je naglasiti da stavljanje nepokretnosti pod režim zaštite prirode ne zavisi od naknade

štete, niti od sporazuma (ili odlukom žalbenog suda) o iznosu naknade. Odluka o zaštiti, kao

nezavisan akt, obavezuje vlasnika nepokretnosti da se ponaša u skladu sa Aktom o zaštiti, čak

iako može pretrpjeti štetu. Nasuprot postupku eksproprijacije, u kojem je konačno

oduzimanje imovine ili njegovo ograničenje uslovljeno sporazumom ili odlukom suda o

nadoknadi za eksproprisanu nepokretnost, kao i obezbjeđivanje isplate nadoknade,

ispostavlja se da vlasnik nepokretnosti koja je pod režimom zaštite, zapravo nije uopšte nije

privilegovan.

Privredni sud je dao sljedeće mišljenje o pitanju vlasništva nad zemljištem:

“Valjana percepcija sistemskih pitanja vlasništva Ulcinjske Solane se ne mogu validno formirati na

osnovu proizvoljnih i nepotpunih podataka i improvizacija koje su po prirodi stvari uvijek prisutne u

laičkom sagledavanju bilo kog problema ili plasiranjem mišljenja ili stavova pojedinaca koje se

pokušavaju dati u nekim zaista problematičnim i vaninstitucionalnim formama, pri čemu se ista ne

zasnivaju na jasnim i potpunim činjenicama, uz evidentno zapostavljanje i ignorisanje objektivnog

stanja.

Pitanje prava svojine, odnosno vlasništva i sadržine ovog prava je u svim državama pa i u Crnoj Gori

predmet ustavnih i zakonskih određenja i garancija, koje pretpostavljaju apsolutno pravo svojine koje

se samo izuzetno može ograničavati i samo pod posebnim zakonskim uslovima. Prema službenim i

javnim podacima koji se mogu dobiti uvidom u istorijat sticanja zemljišta, odnosno na način i oblik

sticanja vlasništva nad zemljištem, evidentno je da je Ulcinjska Solana, kao pravno lice i privredno

društvo sticalo pravo na zemljište decenijama i na zakonit način, i u najvećem dijelu kupovinom

zemljišta od ranijih vlasnika. Jedan dio zemljišta se i vodi kao svojina Ulcinjske solane, dok se veći dio

vodi kao korišćenje, pri čemu se treba poći od objektivne činjenice da je u ranijim propisima status

gradskog građevinskog zemljišta onemogućavao da se zemljište knjiži kao svojina već su sopstvenici

knjiženi kao korisnici gradskog građevisnkog zemljišta, sa punim pravom raspolaganja, a koji status je

upravo imalo zemljište Ulcinjske solane. Pokušaji pojedinih ranijih vlasnika zemljišta (uglavnom fizička

lica) da kroz institut restitucije izvrše povraćaj pojedinih dijelova zemljišta su bili bezuspješni jer su

sudovi u konkretnim predmetima, bez izuzetka, presuđivali na osnovu sadržine validnih kupoprodajnih

ugovora koje je kao kupac zemljišta zaključivala Ulcinjska Solana sa ranijim vlasnicima zemljišta kao

prodavcima. Sa druge strane dugi istorijat ovog privrednog društva jasno ukazuje da je neprestalno

koristilo predmetno zemljište, ulažući u opremanje istog a u svrhu vršenja djelatnosti, od kojih je

prioritetna bila proizvodnja soli. Kod navedenog nema razloga koji bi upućivali na problematičnost

pitanja vlasništva, uz posebnu okolnost da se radi o privatizovanom privrednom društvu koje je kao

takvo transformisano i u postupku svojinske upravljačke transformacije i privatizacije, pri čemu je

imovina društva (zemljište, objekti i oprema) bilo predmetom procjene kapitala od nadležnih državnih

institucija, koji se materijalizovao izdavanjem akcija.Imovina koja je predmetom korišćenja, kao

posljedice da je bila u režimu gradskog građevinskog zemljišta, je mogla biti predmetom slobodnog

raspolaganja dakle i opterećenja, kao i u svim drugim privrednim društvima (ili kod bilo kog

građannina) sa istim režimom korišćenja imovine. Za napomenuti je da je predmetno zemljište

oglašavano na prodaju u stečajnom postupku, koje prodaje su za sada bile bezuspješne a da je bilo

ponuđača i da je prodata tada bi kupac u smislu člana 419. Zakona o svojinskopravnim odnosima

199

stekao svojinu nad kupljenom imovinom. Pored ovog elementa treba imati u vidu da se Ulcinjska

Solana obratila jos 2011 godine i Savjetu ua privatizaciju radi davanja mišljenja da je tržišna cijena

oređena u postupku privatizacije iI da je stečeno pravo svojine i po tom osnovu , a da Savjet još uvijek

nije donio odluku na koju je obavezan u smislu navedenog Zakona o svojinskopravnim odnosima.

Kod navedenog su bilo kakvi stavovi da se preduzimanjem mjera i akata na proglašenju zaštićenog

područja mogu relaksirano donijeti u odnosu na pitanje vlasništva i naknade vlasnicima pokazuju

veoma neodgovornim. Kod prednjih okolnosti korišćenja imovine u svrhu vršenja djelatnosti i

vlasništva privrednog društva se nikako ne može zaključiti da se prema ovom vlasniku ne trebaju

uopšte razmatrati mogućnosti I obaveze u smislu člana 63 Zakona o zaštiti prirode koji se odnosi na

proglašavanje javnog interesa i sprovođenje postpupka eksproprijacije, već se samo ima obaveza

eventualne naknade štete i to samo u dijelu prihoda koji se ostvarivao u privrednom društvu.

Nadalje, takođe se ne može zapostaviti okolnost da je Ulcinjska Solana u stečaju i da se u stečajnom

postupku vrši unovčenje imovine stečajnog dužnika, sve putem javnih oglašavanja prodaje imovine,

što je zakonska obaveza suda i svih učesnika u stečajnom postupku (koji su zaista brojni) te da se u

tom dijelu mora voditi računa o eventualnoj primjeni prava preče kupovine koje pripada Vladi u

smislu člana 69 Zakona o zaštiti prirode«.

13.2. Spor oko prava vlasništva nad zemljištem u Ulcinskoj solani

Registar imovine br. 182 KO Ulcinjsko Polje i Registar imovine br. 98 KO Zoganje, koji

obuhvata oblast potencijalne zaštite, navodi da Fabrika soli ima pravo da koristi navedenu

nepokretnost, ali nema pravo svojine.Imovinski registri ne pokazuju ko je vlasnik zemljišta i

objekata. Nekadašnja kompanija u društvenom vlasništvu nesumnjivo je postala privatna

(najpre kroz vaučersku privatizaciju, a zatim kroz prodaju akcija iz državnih fondova), ali

pitanje koje ostaje da se riješi je da li Fabrika soli, uprkos privatizaciji, ima samo pravo

korišćenja prirodnih resursa (za proizvodnju soli), ili i pravo svojine.

Kada je riječ o pitanju prava svojine nad zemljištem, Eurofond potražuje imovinu nad zemljištem pred Privrednim sudom u Crnoj Gori, u skladu sa članom 419 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima (Sl. List CG, br. 19/09). Izjava Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte očekuje se u narednom periodu.

Privredni sud je dao sljedeće mišljenje o pitanju spora oko vlasništva nad zemljištem u

Ulcinjskoj solani:

»U odnosu na postojanje eventualnog spora oko prava vlasništva na zemljištu treba imati u

vidu da je imovina Ulcinjske solane pod režimom stečajnog postupka i unovčenja imovine,

tako da se prava povjerilaca na mogu ostvariti ni u jednom postupku osim u postupku

stečaja. Prava hipotekarnih povjerilaca se takođe mogu ostvariti samo u stečajnom

postupku i samo pod uslovima koji je propisan Zakonom o insolventnosti privrednih društava,

koji propis se primjenjue u konkretnom stečajnom postupku, sa svim ograničenjima koje

takav postupak predviđa, pa i pitanjima prava različitih povjerilaca, pa su samo hipotetičke

pretpostavke o bilo kakvim pravima i statusu hipotekarnog ili bilo kog povjerilaca van

200

konkretnog postupka stečaja. U konktretnom slučaju treba voditi računa i o objektivnoj

okolnosti da Ulcinjska Solana nije bila glavni hipotekarni dužnik i da su glavni hipotekarni

dužnici uredno izmirili svoje obaveze, tako da su predmetne hipoteke prestale, te da nemaju

danas nikakvog dejstva u osnosu na Ulcinjsku solanu ili njeno zemljište.

Objektivna je okolnost da u stečajnom postupku, isključivo i samo stečajni dužnik i na teret

stečajne mase preduzima radnje na zaštiti biodiverziteta u najnužnijem dijelu a radi

sprovođenja postupka prodaje imovine (nabavka i održavanje pogonskih pumpi i slično),

dakle sve o trošku stečajnog dužnika. Takođe je objektivna okolnost da je stečajni dužnik u

postupku sprovođenja prodaje imovine odlučio da ponudi imovinu u zakup bilo kom

zainteresovanom licu, uz javno oglašavanje ponuda ,i da je prihvaćena ponuda JP Nacionalni

parkovi koji je uzeo imovinu u zakup, pri čemu se radi o klasičnom ugovoru o zakupu, pa su

sva drugačija posmatranja ili stanovišta u odnosu na statuse zakupodavca i zakupca,

suprostavljena činjenicama. Kod svega prednjeg se mora konstatovati da promjena režima

imovine u dijelu zaštićenog područja i pitanje štete povlači pitanje naknade štete svim

povjeriocima i učesnicima u stečajnom postupku koji imaju parvo na namirenje svojih

potraživanja iz sredstava ostvarenih prodajom imovine stečajnog dužnika.

Dakle, polazeći od izloženog, a imajući u vidu kompletnu sadržinu Nacrta studije zaštite

ulcinjske solane, zaključuje se da se sve radnje koje se odnose na zaštitu i koje su navedene u

studiji ne mogu preduzimati bez saglasnosti suda i stečajnog upravnika, jer činjenica da se

nad “Solana Bajo Sekulić” AD u stečaju Ulcinj vodi stečajni postupak, se ne smije zanemariti,

jer sve odluke u vezi sa pravima i imovinom dužnika su sada u nadležnosti suda.

13.3. Finansiranje zaštićenog područja

Član 64 Zakona o zaštiti prirode sredstva za aktivnosti upravljanja zaštićenim prirodnim resursom treba da budu obezbjeđena:

1. iz državnog budžeta ili budžeta lokalne samouprave u skladu sa godišnjim programima, planovima i projektima na polju zaštite prirode;

2. od proizvodnje soli; 3. od naknada za korišćenje zaštićenog prirodnog resursa; 4. kroz donacije; 5. iz ostalih izvora u skladu sa Zakonom.

Takođe, Član 111 Zakona o zaštiti prirode predviđa da sredstva za zaštitu prirode treba da budu obezbjeđena iz državnog budžeta ili budžeta lokalne samouprave. Plan za mobilizaciju sredstava takođe uzima u obzir mogućnosti i volju za finansiranjem iz:

1. Budžeta (na državnom ili lokalnom nivou); 2. Međinarodnih organizacija i fondova; 3. Poslovnog sektora i turizma; 4. Nevladinih organizacija kroz implementaciju i razvoj projektnih ideja.

201

Takođe, uspostavljanje zaštićenih prirodnih resursa predstavlja veom važno pitanje na političkoj agendi međunarodnih organizacija. Iz tog razloga, mnoge donatorske organizacije kao što su GEF, MAVA Fondacija, Fondacija Prince Albert II od Monaka, Fond Partnerstva za Kritični Ekosistem (CEPF), IPA fond, LIFE i LIFE + Nature, MTF fond i UNEP-MAP iz Konvencije u Barseloni i SAP BIO, predstavljaju potencijalne šanse u okviru kojih neophodna infrastruktura, ljudski resursi i tehničko-upravljački kapaciteti treba da budu izgrađeni, a različiti tipovi eko-turizma i poljoprivrednih aktivnosti mogu biti podstaknuti kroz razvoj projektnih ideja. Kako je zaštita prirode takođe i međunarodna obaveza, naročito sa aspekta globalnih vrijednosti koje su registrovane i u solani, svaka pomoć u kofinansiranju radi uspostavljanja zaštitnih mjera i promocija prirodnih vrijednosti solane, je značajna za očuvanje prirodnog naslijeđa. Nadalje, solana ima veliki prirodni i istorijski značaj za čitav Ulcinj. Nesumnjivo, zaštita ovij vrijednosti biće pomognuta iz državnih i međunarodnih fondova. Proglašenje područja Ramsarskim močvarnim područjem otvoriće više mogućnosti za finansiranje. Pored toga, državni obrazovni i programi zaštite će biti od velikog značaja u budućnosti. U inicijalnoj fazi uspostavljanja područja neophodno je opredijeliti dio budžeta koji će biti obezbjeđen od strane Vlade, odnosno lokalne samouprave kao i rukovodioca za razvoj i uspostavljanje zaštićenog prirodnog resursa. U troškove upostavljanja zaštićenog prirodnog resursa, treba uračunati i sljedeće: • Direktne troškove, koji uključuju troškove planiranja i uspostavljanja zaštićenog

prirodnog resursa (administrativni troškovi, troškovi uspostavljanja, kontrola implementacije, nadzorne i kontrolne aktivnosti, izgradnja infrastrukture radi povećanja profita od turizma, subvencije itd.).

• Operativni troškovi – gubitak potencijalnih razvojnih mogućnosti i moguće koristi:

sprečavanje preteranog industrijskog i infrastrukturnog razvoja oblasti i intenzivnog ribolova. Neposredna vrijednost zaštićenog područja proističe iz mogućnosti direktnog korišćenja resursa područja za aktivnosti poput rekreacije, turizma, ribolova, usluga očuvanja geo-fondova, posmatranje ptica obrazovne i istraživačke aktivnosti. Ove aktivnosti mogu biti komercijalne, što znači da postoji tržišna potražnja za takvim resursima, ili ne komercijalna, kao što je napasanje stoke i sličnoU skladu sa pravnim propisima (Član 68 Zakona o zaštiti prirode), naknade za korišćenje zaštićenih prirodnih resursa definisane su na način da fizičko ili pravno lice (korisnik) plaća naknadu upravljaču zaštićenim prirodnim resursom, i to za:

o pristup zaštićenom prirodnom području; o pružanje usluga posjetiocima (obilazak, posmatranje prirodnjačkih zbirki); o korišćenje imena i žiga zaštićenog prirodnog resursa; o posmatranje ptica; o snimanje igranih i komercijalnih filmovas, spotova i reklama; o ostale radnje, aktivnosti i usluge u skladu sa Zakonom.

Iznos, model prodačuna i prikupljanja naknada definiše Rukovodilac zaštićenog prirodnog resursa, uz saglasnost Ministarstva odnosno relebvantnog lokalnog organa. Rukovodilac je u obavezi da sredstva prikupljena na ovaj način koristi za zaštitu, razvoj i unapređenje

202

zaštićenog prirodnog resursa. naplata karata za ulaz u zaštićen prirodni resurs i naknada za rekreativne aktivnosti i usluge ekosistema, predstavljaju najčešći i najopipljiviji profit od zaštićenog prirodnog resursa, ali mogu biti primjenjeni samo u onim oblastima koje su proglašene za zaštićena područja (Zakon o zaštiti prirode). Posredne koristi od zaštićenih područja potiču od ekoloških funskcija samog resursa, kao što je zaštita od poplava, stabilizacija klimatskih uslova, staništa biljnih i životinjskih vrsta i sl. Opcione vrijednosti područja su procjene potencijala same oblasti u budućnosti, kao što je mogućnost razvoja turizma, ekonomskih ili poljoprivrednih grana, korištenje biodiverziteta u obrazovne, naučne i farmaceutske svrhe i slično. U kontekstu solane, ovo uključuje mogućnost ponovnog uspostavljanja proizvodnje soli. Vrijednosti koje se ne koriste, su one koje postoje samo kao prirodne i vrijednosti baštine, koje tradicionalno čuvaju ljudi iz tog područja, uprkos uslovima života. Posjete posmatrača ptica i ljudi iz oblasti ekološkog obrazovanja, mogu donijeti koristi od učenja i uživanja u plodovima prirode. Prikupljanje novca je neophodno kako bi se finansiralo i održavalo područje. Sistem za posjetioce može uključivati posebne suvenire i proizvode Fabrike soli, a specijalnu ponudu može činiti "fleur du sol - cvijet soli".

203

14. Literatura

BirdLife International 2017: European birds of conservation concern: populations, trends and national responsibilities. Cambridge, UK.

BirdLife International 2017: http://datazone.birdlife.org

Caković D., Milošević, D. 2013: Studia biodiverzitea I zaštite prirode obalnih područja Crne gore. Podgorica.

Daniel, T. C., Muhar, A., Arnberger, A., et al. (2012). Contributions of cultural services to the

ecosystem services agenda, Proceedings of the National Academy of Sciences of the United

States of America 109 (23): 8812-8819.

De Groot, R.S., Brander, L., Van Der Ploeg, S., Costanza, R. et al. (2012). Global Estimates of the Value

of Ecosystems and their Services in Monetary Units. Ecosystem Services 1: 50–61.

Dudley, N. (ed.) (2008). Guidelines for Applying Protected Area Management Categories. Gland, Switzerland: IUCN.

EEA (2010). Scaling up ecosystem benefits: A contribution to The Economics of Ecosystems and

Biodiversity (TEEB) study. European Environment Agency, Copenhagen, 44 pp.

Ervin, J. 2(003) WWF: Rapid Assessment and Prioritization of Protected Area Management (RAPPAM) Methodology WWF Gland, Switzerland

Espelund, M., D. Klaveness, 2014: Botulism outbreaks in natural environments – an update. Frontiers in microbiology 5: 1-7.

European Commission (2015). Guide to Cost-Benefit Analysis of Investment Projects. Economic

appraisal tool for Cohesion Policy 2014-2020. Directorate-General for Regional and Urban

policy, REGIO DG 02 – Communication. Publications Office of the European Union,

Luxembourg, 364 pp.

European Commission DG Environment. 2013. Interpretation manual of European Union habitats

Feary, S., Ashish, Lockwood, M., Pulsford, I.K., Worboys, G.L. (eds.) (2015). Protected Area Governance and Management. IUCN : Gland, Switzerland:

Hadžiablahović, S., Redžić, S., Bulić, Z. & S. Trakić. 2011. Chorological additions to the flora of Montenegro. Glas. Rep. Zavoda Zašt. Prir. Podgorica, 31-32: 95-100.

Haines-Young, R., Potschin, M. (2013). Common Classification of Ecosystem Services (CICES):

Consultation on Version 4, August-December 2012. Report to the European Environment

Agency. http://unstats.un.org/unsd/envaccounting/seearev/GCComments/CICES_Report.pdf.

Hegediš, A. Mićković, B., Mandić, S. Andjus, R.K. in litt.: Solanski račić Artemia iz Ulcinjske solane –

potencialni prirodni resurs.

Isenmann, P. 1993: Oiseaux de Camargue. Societe d’Erudes Ornithologiquesm Brunoy.

http://datazone.birdlife.org/

http://unstats.un.org/unsd/envaccounting/seearev/GCComments/CICES_Report.pdf

204

Jerina, K., Krofel, M., Stergar, M., Šifkovič Vrbica S., Puclej Vidovič, T., Jančar, T. 2015: Assessment of quality of hunting legislation in the republic of Montenegro and recommendations for improvements, a report, Ljubljana.

Johnson, A., F. Cezilly, 2007: The Greater Flamingo. T & A D Poyser, London.

Lausche, B. (2011). Guidelines for Protected Areas Legislation. IUCN, Gland, Switzerland.

Lockwood, M., Worboys, G.L., Kothari, A. (2006). Protected areas management: a global guide. Earthscan UK and USA.

Mateo, R. 2009: Lead poisoning in wild birds in Europe and the regulations adopted by different countries. In: Watson R.T. et al.: Ingestion of spent lead ammunition: implications for wildlife and humans, Boise, Idaho.

Matvejev, S.D. 1995. Kratka zoogeografija sa osnovama biogeografije I ekologije bioma Balkanskog

poluostrva. Samozaložba.

Millennium Assessment (2005). Ecosystems and human well-being: a synthesis. Island Press,

Washington.

Ministartsvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MA) (2017). Pojašnjenje vezano za reviziju Lovne osnoveza lovište „Ulcinj“. Dopis od 02.08.2017. Minutes from »Međunarodna konferencija o zaštiti Ulcinjske solane, Pofgorica / Ulcinj, Crna gora, 8-9

april 2015

MPVS 2010: Pravilnik o izmjeni I dopuni pravilnika o lovnim vrstama I lovnim sezonama. Ministartstvo poljoprivrede, vodoprivrede I sumarstva. Podgorica.

Puzović et al. 1992 in: Studija zaštite 2015. Studija Zaštite područja “Ulcinjskih solana”. Agencija za zaštitu prirodne sredine

Radović, V. 2008: Solana Ulcinj. Samozaložba, Ulcinj.

Sackl, P., Bordjan, D., Basle, T., Božič, L., Smole, J., Denac, D., Stumberger, B. 2017: Spring migration of ducks in the Bojana-Buna Delta – a comparison of migration volumes and conventional count information for a key wetland site within the Adriatic Flyway. In: Sackl, P., Ferger, S.W. (eds.): Adriatic Flyway – Bird Conservation on the Balkans. Euronatur, Radolfzell.

Sackl, P., Schneider-Jacoby, M., Stumberger, B. 2014: Planbeobachtungen des sichtbaren Vogelzuges vor dem Mojana-Buna-Delta (Montenegro/ Albanien) and der suedoestlichen Adria im Maerz 2010. Der Ornitologischer Beobachter 111(3): 187-232.

Saveljič, D., Radunovič, A., Knežević Burzanović, A. 2017: Development of the Montenegrin hunting legislation in the period 2009-2014 and monitoring of bird crime in Montenegro in the period 2012-2014. IN: Sackl, P., Ferger, S.W.: Adriatic Flyway – bird conservation on the Balkans. Euronatur.

Saveljić, D., Zeković, B. 2017: Montenegrin Bird Migration Atlas. CZIP.

Saveljić,D., Jovićević,M. (2015): Popis ptica Crne Gore sa bibliografijom. Centar za zaštitu i proučavanje ptica. Podgorica

Schwarz, U., Sackl, P. 2017: Land structure, flooding and breeding bird survey in the salina Ulcinj 2016. Euronatur report.

Shneider-Jacoby, M., Soangenberg, A. 2010: Bird hunting along the Adriatic flyway – an assessment of bird hunting in Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, Slovenia and Serbia. IN: Adriatic flyway, ed. Denac, D., Schneider-Jacoby, M., Stumberger, B. Euronatur.

205

SLCG 2008: Zakon o divljači i lovstvu, Službeni list Crne gore, broj 52.

SLCG 2015; Zakon o izmjenama i dopunama zakona o divljači i lovstvu, Službeni list Crne gore, broj 48.

Stešević, D. & D. Caković. 2013. Katalog vaskularne flore Crne Gore, Tom I. Crnogorska Akademija Nauka i Umjetnosti, Podgorica.

Stevanović, V. Vasić, V, 1995: Biodiverzite Jugoslavije. Biološki fakultet, Beograd

Strateški plan razvoja opštine Ulcinj 2015 – 2020 (2015).

Studija zaštite 2015. Studija Zaštite područja “Ulcinjskih solana”. Agencija za zaštitu prirodne sredine

Šilc, U., Caković, D., Küzmič, F., D. Stešević. 2016. Trampling impact on vegetation of embryonic and stabilised sand dunes in Montenegro. Journal of Coastal Conservation, 20 (5).

Škornik, I. 2013: A contribution to the knowledge of climate change impacts on biodiversity and visitation in Sečovlje Salina Park in: Vranješ et al. (eds.) Climate change and management of protected areas: Studies on biodiversity, visitor flows and energy efficiency. SOLINE Pridelava soli d.o.o. / Triglav National Park, Portorož & Bled

Škornik, I. 2017: Naravovarstveni monitoring Sečoveljskih solin: 2016. Seča.

Šmuc, A. 1980: Price Sečoveljskih in Ulcinsjkih solin. Diplomsko delo, Univerza v Ljubljani, oddelek za biologijo.

Štumberger, B., Sackl, P., Saveljič, D., Schneider-Jacoby, M. 2007: Management plan for the conservation and sustainable use of the natural values of the privately owned Nature park “Solana Ulcinj”, Montenegro. Joannea-Zoologie 10.

The Ramsar Sites Criteria:

http://www.ramsar.org/sites/default/files/documents/library/ramsarsites_criteria_eng.pdf

Topić, J., J. Vukelić. 2009. Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema Direktivi o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode.

Vačkář, D., et al. (2014). Methodological framework of an integrated assessment of ecosystem

services in the Czech Republic. Global Change Research Institute, Czech Academy of Sciences,

35 pp.

Vuksanović, S., D. Petrović. 2007. The flora and vegetation of salr works in Ulcinj. Natura Montenegrina, 6: 53 -61

Walmsley, J.G. 1999: The ecological importance of Mediterranean salinas. Proceedings of the Post

Conference Symposium SALTWORKS: Preserving Saline Coastal Ecosystems- Global NEST. 1999,

Samos, 81-95.

Wetlands International (2017). "Waterbird Population Estimates" . Retrieved from wpe.wetlands.org

on Thursday 3 Aug 2017

http://www.ramsar.org/sites/default/files/documents/library/ramsarsites_criteria_eng.pdf

206

15. Prilog 1

Za područje kristalizacije urađena je procjena pokrivenosti svih bazena vegetacijom koja je izražena u

procentima sa vrijednostima od 0% (bez vegetacije) do 100% (bazen potpuno pokriven vegetacijom,

Tabela 15.2). Radi prikazivanja pokrivenosti svake vrste usvojili smo skalu koja se koristi u Braun-

Blanquet metodi za istraživanja vegetacije. Svaka vrijednost je predstavljena i objašnjena u tabeli

15.1.

Tabela 15.1: Vrijednosti Braun-Blanquet skale koja je korišćena u istraživanju

Vrijednost Objašnjenje

+ Pokrivenost niska, manje od 1 % ispitane površine

1 Pokrivenost vrstama između 1 i 5 % ispitane površine





Tabela15.2: Pokrivenost vegetacijom i sastav vrsta u bezenima za kristalizaciju

basin

Nu

mb

er

basin

coverage (%

)

Salicorn

ia euro

pea agg.

Salsola so

da L.

Po

lypo

gon

mo

nsp

eliensis (L.) D

esf.

Parap

ho

lis incu

rva (L.) C.E.H

ub

b.

Atrip

lex pro

strata Bo

uch

er ex DC

. in Lam

. et DC

.

Spergu

laria salina J. P

resl et C

. Presl

Elymu

s pycn

anth

us (G

od

r.) Meld

eris

Dittrich

ia viscosa (L.) G

reuter

Loliu

m p

erenn

e L.

Suaed

a maritim

a (L.) Du

mo

rt.

Tamarix sp

.

Ho

rdeu

m m

arinu

m H

ud

s.

Aster trip

oliu

m L.

Halim

ion

e po

rtulaco

ide

s (L.) Aellen

Ph

ragmite

s australis (C

av.) Trin. ex Steu

d.

Scirpu

s maritim

us L.

Limo

niu

m n

arbo

nen

se Mill.

Po

lygon

um

aviculare L.

Plan

tago co

ron

op

us L.

Picris ech

ioid

es L.

1 55 + 3 2 + + +

2 5 + 1

3 30 1 2 + +

4 100 5 1 2 + +

5 90 2 4 3 + + + +

6 70 1 3 3

7 25 + 3 + + +

8 90 5 1 + + + 2 +

9 70 5 1 2 + 2 +

10 60 3 1 +

11 100 5 4 1 + + +

12 90 4 4 + + + + +

13 70 1 2

207

14 100 3 4 2 + + 1 + +

15 100 1 5 + + +

16 95 5 2

17 40 5 + + + + + +

18 85 5 + + 1 +

19 65 5 + 1

20 80 4 + 1 + + + +

21 15 + 2 + + + +

22 100 + 3 + + +

23 60 + 4 + +

24 70 3 1

25 30 4

26 100 5 +

27 100 5 3

28 100 2 4 + + +

29 70 2 2 + 2 1 2 + + + +

30 40 4 + + 1 +

31 80 5 1 1

32 40 3 2 + +

33 100 5 1 + + + +

34 100 4 4

35 95 5 2 +

36 0

37 2 + 1

38 2 + 1

39 5 3 + +

40 10 5 + + +

41 5 2 +

42 2 2

43 80 4 +

44 100 5 + 2

45 90 4 2

46 1 + +

47 1 + +

48 50 2

49 10 1 +

50 5 1 +

51 1 1

52 25 3 2 + + 2 1

53 85 5 3 + 2 4 3 3 +

54 85 5 + + +

55 80 5 + + 1 + 2 1

56 70 5 + + + 2 1 1

57 10 3 +

58 1 + +

59 5 2 + +

60 10 2 + 2 +

61 60 4 + +

62 40 1 2 + +

208

63 1 + + +

64 5 + +

65 2 4 2 + +

66 60 4 1 + 2 1

67 5 4 +

68 0

69 0

70 0

71 50 1 + 1

72 1 + +

73 10 3 + 1

74 5 3 + 1 +

75 0

76 0

77 0

78 1 +

79 0

80 0

81 0

82 0

83 5 + + 1

84 50 4 1

85 1 1 2 +

86 5 1 + + 2 +

87 0

88 0

89 0

90 0

91 0

92 0

93 0

94 0

95 10 + 2

96 0

97 0

98 1 +

99 1 + + + + +

100 1 + + + + + +

PROJEKAT: FINALIZAIJA STUDIJE ZAŠTITE PODRUČJA … · JPNPCG JP Nacionalni Parkovi PZP Privatno...

Documents

Transcript of PROJEKAT: FINALIZAIJA STUDIJE ZAŠTITE PODRUČJA … · JPNPCG JP Nacionalni Parkovi PZP Privatno...