Prof.dr.sc. Josip Kos KASTRACIJE

Prof.dr.sc. J.Kos - Kastracije

Prof.dr.sc. Josip Kos

KASTRACIJE

KASTRACIJA MUŠKIH DOMAĆIH ŽIVOTINJA

Za kastraciju domaćih životinja upotrebljavaju se i drugi nazivi, kao što su štrojenje i

škopljenje. U užem smislu riječi kastracija je kirurški zahvat kojim se uklanjaju spolne

žlijezde, odnosno u muških životinja testisi (orhiektomija), a u ženskih životinja jajnici

(ovariektomija). Kastracija se izvodi prvenstveno iz gospodarskih razloga. Odavno su se

njome služili uzgajivači stoke kako bi od silovitog mužjaka (pastuha, bika, nerasta)

stvorili dobroćudnu i mirnu životinju, prikladniju za poljske radove, tegljenje, tov i

proizvodnju mesa.

U svinja životinje kastriramo da spriječimo smrad mesa nakon klanja. Ako se meso svinje

koristi prije spolne zrelosti mala je vjerojatnost da će imati neugodan miris. Osim u

gospodarske svrhe, kastracije vršimo često i u terapijske svrhe, kod nekih bolesti kao npr.

hydrocele, varikocele, dermoidne ciste, ozljede skrotuma i testisa, fistule, kroničnih

orchitisa, periorchitisa, tumora testisa. U psa kastraciju izvodimo najčešće radi

smanjivanja agresivnosti mužjaka, a u terapijske svrhe pri benignoj hiperplaziji prostate,

perianalnim adenomima i tumorima testisa. U mačaka kastraciju najčešće izvodimo da

spriječimo mokrenje po raznim predmetima u kući (engl. spraying).

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________


Kastracije kao operacijski zahvati mogući su u svakoj dobi životinje, no najbolje je da se

ona vrši u mladih životinja u kojih rjeđe dolazi do kastracijskih komplikacija. Ždrebad se

obično kastrira u starosti od 1 - 3 godine. Telad koja je određena za rad kastrira se u dobi

od 6 - 12 mjeseci, a telad koja je određena za klanje kastrira se u dobi od 3 mjeseca. Jarci

i ovnovi u dobi od 2 mjeseca, svinje u dobi od 1 - 2 mjeseca i pjetlići od 2 - 3 mjeseca.

No ukoliko se radi o intenzivnoj stočarskoj proizvodnji tada se dob životinje u kojoj se

izvodi kastracija mijenja te se preporuča kastracija teladi za tov kada su teški 250 kg,

svinje kastriramo u dobi od 2-5 tjedana starosti, ovce i koze u dobi od 2-3 tjedna starosti,

a pjetlići kada im je težina od 0,4 -0,7 kg.

Najpovoljnije vrijeme za kastraciju životinja u terenskim uvjetima je proljeće i početak

jeseni. Kastracije nikako ne smijemo raditi za vrlo hladnog i vjetrovitog vremena. Bolje

je kastrirati ujutro jer tako cijeli dan možemo kontrolirati operiranu životinju, kako bi

mogli pravovremeno reagirati u slučaju postoperacijskih komplikacija (npr. krvarenje,

prolapsus organa itd.). Kontraindicirano je kastracije izvoditi za vrijeme epidemije

zaraznih bolesti, ako je životinja u stadiju rekonvalescencije, poslije težih bolesti, kod

prisustva gnojnih upala, kod poremetnje općeg stanja, povišenih temperatura i kod

sumnje na bolest, te ako je veterinar neposredno prije dogovorene kastracije obavljao

rektalne pretrage ili operaciju gnojnih procesa.

PREGLED ŽIVOTINJE PRIJE KASTRACIJE

Prije svakog pregleda životinje koju želimo kastrirati potrebno je uzeti anamnestičke

podatke. Prvenstveno nas zanimaju podaci o eventualnoj bolesti životinje, podaci o

njenom temperamentu i apetitu. Osim toga zanima nas da li postoje neke promjene na

mošnji koje bi mogle biti vezane sa skrotalnom kilom. Životinji mjerimo temperaturu,

bilo i disanje, gledamo vidljive sluznice i vrširno palpaciju skrotuma i ingvinalnih kanala.



PRIPREMA INSTRUMENATA I OPERATERA

Za kastraciju se upotrebljavaju ovi instrumenti:

• skalpel

• kirurške škare

• hvataljke za krvne žile

• emaskulator ili Serra kliješta (u svinja lakših od 40 kg i pastuha)

• materijal za šivanje

• kirurške igle

• iglodržač

• sterilne gaze

• hvataljka za testis

Kastracije su strogo aseptične operacije, izvode se po svim principima asepse i antisepse

te svako odstupanje od ovih principa treba smatrati greškom u umijeću. Prema tome sve

instrumente i sve ono što će doći u dodir s kastracijskom ranom treba prethodno

sterilizirati. To nam daje veću garanciju da se tijekom operacije rana neće inficirati. Prije

operacije operater treba temeljito oprati ruke, sapunom i otopinom antiseptika.

Muški spolni organi

Spolni organi se sastoje od: spolnih žlijezda, organa koji odvode produkte tih žlijezda,

akcesornih spolnih žlijezda i organa za kopulaciju. Muške spolne žlijezde su sjemenici

(lat.testis), oni leže obavijeni sa 2 ovojnice u mošnjama (lat.scrotum) koji je medijano

pregrađen sa raphae scroti. Mošnje vise na ventralnom trbušnom zidu. Sjemenik je

građen od intersticijskog tkiva (Leydigove stanice odgovorne za sintezu testosterona,

krvne i limfne žile) i sjemenih kanalića koji su građeni od zametnog epitela kojeg obavija

vezivnotkivna ovojnica. Zametni epitel sadrži spolne stanice u različitim fazama

spermatogeneze i Sertolijeve stanice. Sjemeni kanalići se udružuju u jedan veći zavijeni

kanal koji završava na nuzjajetu ili pasjemeniku (lat. epididymis). Iz epididimisa vodi

sjemenovod (lat. ductus deferens) u uretru gdje se izljevaju produkti muških spolnih

žlijezda - spermiji.



U uretri se spermiji mješaju sa sekretom akcesornih spolnih žlijezda te nastaje ejakulat.

Mošnje su nastale izvrnućem trbušnog zida. Stijenka im se sastoji od 2 sloja: vanjskog i

unutarnjeg. Vanjski predstavlja koža, a unutarnji dio skrotuma čini tunica dartos koja je

crvenkaste boje i meke konzistencije. Medijalno tunica tvori pregradu - septum scroti

kojom je šupljina skrotuma podjeljena na 2 dijela (lijevi i desni). Svaki od tih dijelova

preko ingvinalnog kanala komunicira sa trbušnom šupljinom. S obje strane septuma u

skrotumu se nalazi po jedan testis. Ventralno i izvana na mošnji se nalazi medijalna pruga

raphae scroti. Tunica dartos sadrži glatka mišićna vlakna pa se mošnje u određenim

prilikama mogu stisnuti. Testisi se u skrotum spuštaju tek nešto prije poroda, spuštajući

se kroz canalis inguinalis u skrotum.

U funiculus spermaticus testis je prekriven brojnim ovojnicama. Na samom testisu nalazi

se fibrozna ovojnica (tunica albuginea). Nakon toga testis je prekriven visceralnim i

parijetalnim listom peritoneuma. Serozna ovojnica obavija i epididimis i ductus deferens,

krvne žile i živce. Onaj dio koji obavije testis i epididimis je visceralni list tunica

vaginalis propriae, a drugi dio na kojem visi testis i epididimis a spaja se sa

peritoneumom processus vaginalis naziva se mezorhij. Zatim testis prekriva fascia

spermatica interna, fascia cremasterica te fascia spermatica externa. Slijedeći sloj ćini

već spomenuta tunica dartos

Mezorhij sa ductus deferens, m.cremaster, venskim spletom (plexus pampiniformis),

a.testicularis, limfnim žilama i živcima čini funiculus spermaticus. Ductus deferens je

mišićna cijev, koja prelazi dorzalno preko mokraćnog mjehura i ulijeva se u uretru.

Prostata je žlijezdani organ, nalazi se na prelazu mokraćnog mjehura u uretru. Dorzalno

od prostate je rektum. Sjemeni mjehurići (lat. vesiculae seminalis) su 2 vrećice u obliku

kruške, sekret im je sluzava tekućina neutralne reakcije.

Penis je muški kopulacijski organ, prilikom kopulacije omogućava prelazak sjemena u

rodnicu. Kranijalni dio mu je presvučen ventralno i postrance prepucijem. Pri erekciji

penis se znatno povećava i ukruti te je sposoban da prodre u vaginu. Sastoji se od

spužvastih tijela, uretre, muskulature, vezivnog tkiva, krvnih i limfnih žila i živaca.

Uretra muških životinja osim mokraće provodi i ejakulat.



KASTRAClJA PASTUHA

PRIPREMA PASTUHA ZA OPERACIJU

Prije kastracije pastuha je potrebno ispostiti postom na dan operacije. Nakon što smo

izvršili pregled, pastuhu se operu noge, trbuh, butovi i kopita. Pri obaranju pastuha česte

komplikacije predstavljaju lomovi, koji su izraženiji u punokrvnih i plemenitih

temperamentnih pastuha, snažnom muskulaturom i nježnim, tankim kostima. Iz tog

razloga životinja se obara u dubokoj sedaciji koja se nakon obaranja može nastaviti

općom anestezijom. U klinikama za konje kastracija se obavlja pod inhalacijskom

anestezijom. U terenskim uvjetima životinju treba oboriti na čistu, svijetlu i mekanu

podlogu zaštićenu od vjetra, a najbolje je obaranje obaviti na suhoj travnatoj površini.

Ukoliko nemamo specijalnu strunjaču, improviziramo 4-6 bala slame povezane užetom i

prekrivene ceradom, no prije toga slamu je dobro politi vodom zbog slijeganja prašine. U

kirurškoj operacijskoj dvorani priprema i obaranje te fiksiranje pastuha za izvođenje

kastracije radi se po principima rada u kirurškoj dvorani.

PRIPREMA OPERACIJSKOG POLJA

U slučaju kada su skrotum i njegova okolina uprljani treba ih oprati vodom i sapunom.

Zatim se nastavi standardna priprema operacijskog polja poštujući principe asepse i

antisepse. Prije operacije se ne smije propustiti da se ispita širina anulus inguinalis

(internus). Na prepucijalni tvor se postavi hvataljka kojom se zatvori otvor u smislu

eventualne moguće prevencije prolapsusa penisa.

METODE KASTRACIJA U PASTUHA

U pastuha razlikujemo 2 osnovne metode kastracija, a to su:

1. Kastracija s otvorenom tunikom vaginalis

2. Kastracija sa zatvorenom tunikom vaginalis



Kastracija pastuha s otvorenom tunikom vaginalis

Za operatera dešnjaka je uobičajeno da se pastuh obara na lijevu stranu tako da nakon

izvezivanja za kastraciju u operacijskom polju lijevi je testis niže (bliže podlozi na koju je

oborena životinja), a desni je testis gore tj. bliže operateru. Najprije se vadi lijevi testis.

Desnu ruku stavljamo ispod lijevog testisa i podižemo ga naviše, a lijevom rukom iz

kranijalnog pravca obuhvaća se funiculus spermaticus, tako da palac dođe s gornje, a

četiri ostala prsta sa donje strane i da se raphae scroti mogu jasno uočiti, odnosno da se

koža na testisu jako zategne. Desni testis je često povučen na više pa ga je tada teže

uhvatiti. Između pa1ca i kažiprsta lijeve ruke obuhvaća se funiculus spermaticus pa se

testis potiskuje na niže sve do skrotuma. Zatim se desnom rukom uhvati testis, a funiculus

spermaticus stegne lijevom rukom tako čvrsto da se raphae scroti ukaže centralno

smještena između testisa i da se preko testisa koža jako zategne.

Reže se što je moguće dužim operacijskim rezom koji treba biti paralelan s raphae scroti

udaljen od nje otprilike 3 cm. Razdvaja se koža, tunica dartos, ostale fascije i tunica

vaginalis, sve dok testis ne iskoči slobodan obavijen u tunica albuginea. Desnom rukom

se uzima hvataljka i hvata se testis te okrene za 1800 stupnjeva, tako da onaj dio funiculus

spermaticus gdje se nalaze krvne žile dođe kaudalno, te se postave Serra kliješta. Lagano

povećavajući pritisak na krakove emaskulatora on se zatvara dok testis sam ne padne.

Da bi se osiguralo odsjecanje na višem mjestu, prije odvajanja testisa, može se

ligamentum inguinale testis presjeći škarama. Kliješta se ostavljaju 2-5-minuta a tada se

postupak ponovi na gornjem desnom testisu. Stavljanjem kliješta za kastraciju

neposredno iznad emaskulatora pacijent se zaštićuje od naknadnog krvarenja. U slučaju

potrebe kranijalni rubovi rane mogu se prosjeći tako da se rana dodatno proširi.

Kastracija pastuha sa zatvorenom tunikom vaginalis

Pastuha obaramo na lijevu stranu ako je operater dešnjak. Lijevom rukom fiksiramo

čvrsto oba testisa u skrotumu da ih životinja ne može kontrakcijom m.cremaster povući,

te oko 3 cm od raphae scroti iznad prvog i drugog testisa načinimo uzdužni paralelni rez

na koži. Zatim ispuštamo gornji testis, a radimo na fiksiranom donjem testisu. Skalpelom

produljimo rez naprijed i natrag što više možemo.



Režemo kožu, potkožje i tunicu dartos, sve do tunice vaginalis communis. Dugim rezom

i velikom ranom na koži sprečavamo prebrzo zatvaranje rane, što omogućava drenažu

sekreta. Pritiskom istisnemo testis kroz ranu, uhvatimo ga zupčastim hvataljkama (po

Billrothu), potegnemo van da se funiculus napne. Nožem ili škarama oslobodimo testis od

preostalih dijelova tunica dartos, a prstima druge ruke uhvatimo u nabor kožu na rubu

kastracijske rane i potežemo snažno u smjeru ingvinalnog kanala. Tim postupkom

oslobodimo funiculus od okolnog tkiva, a prstima nismo dirali sam funiculus i ostalo

tkivo rane. Testis se rotira za 1800, a na istegnuti funiculus stavi se emaskulator tako da

strana emaskulatora koji gnječi, bude okrenut prema životinji. Poluzatvoreni emaskulator

potisnemo sada po napetom funikulusu što više k ingvinalnom kanalu, te zatvaranjem

kliješta prerežemo funiculus. Stisnuti emaskulator držimo 2 do 5 minuta da kompresija

bude što bolja. Zatim pincetom i škarama odrežemo labavo potkožno tkivo na rubu

kastracijske rane, jer to tkivo obično prolabira iz rane kad životinja ustane, pa se inficira i

dovodi do komplikacija. Na isti način izvrši se kastracija na gornjem testisu.

Kastracija pastuha u stojećem stavu

Velika prednost ove metode je u bržem izvođenju zahvata, samim tim što pacijenta ne

treba obarati.

Kastracija pastuha u stojećem stavu pogodna je samno ukoliko se radi o mirnim

pastusima s normalnim spolnim organima i ako se testisi mogu dobro obuhvatiti rukom.

Nakon pripreme operacijskog polja (skrotuma) operater treba zauzeti najpogodniji

položaj, zatim lijevom rukom sa kranioventralne strane, obuhvaća lijevi testis tako da se

skrotalna koža jako zategne. Kastracijski rez se učini vrlo kratkim i snažnim potezima.

Skalpel se obuhvaća cijelom rukom i drži čvrsto. Ako je testis vrlo velik, možemo se

poslužiti i dopunskim rezom koji se radi od kaudalnog kraja prema kranijalnom dijelu

testisa. Oslobođeni testis iskoči, a Serra kliješta se postave i zatvore oko slobodnog

funiculus spermaticus, dok se rubovi kože pridržavaju i čuvaju prstima lijeve ruke. Na isti

način, sa lijeve strane vadi se i desni testis. Za vrijeme operacije životinja se ne smije

podupirati ni sa lijeve ni sa desne strane. Svako pomicanje životinje treba slijediti

odgovarajućim pokretima.



I pored dobre anestezije životinja se može, naročito prilikom pritiska i odvajanja testisa

od funiculus spermaticus, baciti na zemlju. U tom slučaju životinju treba zadržati na tlu

dok kastracija ne bude gotova. Preporučuje se da pribor za obaranje bude u pripravnosti.

Postupak sa životinjom nakon kastracije

Kako bismo ranu pravovremeno zaštitili od infekcije u ranu se stavljaju antibiotski ili

sulfonamidski prašci. Upotreba antiseptika u kastracijskim ranama je kontraindicirana, a

životinji treba obavezno dati zaštitnu dozu seruma protiv tetanusa ukoliko nije prethodno

vakcinirana protiv navedene bolesti. Kako postoji velika opasnost od infekcije, naročito

prva 2 - 3 dana, potrebno je dati vlasniku upute u pogledu držanja životinje:

- životinju treba visoko vezati kroz 5 - 6 dana i tako spriječiti da legne;

- zbog bolje zaštite kastracijskih rana rep treba vezati u stranu;

- trećeg dana životinju treba početi šetati i to rano ujutro i uvečer jer se tada diže manje

prašine (zbog rose); šetnja traje 1 - 2 sata dnevno;

- od 6. – 8. dana treba se početi sa laganim radom.

- dok se životinja nalazi u šetnji, treba obaviti sve redovne poslove u

staji (čišćenje, hranjenje itd.) da bi se ista provjetrila i prašina slegla.

KASTRACIJA MAGARCA

Zbog čestih pojava krvarenja poslije kastracije s emaskulatorom, magarca je bolje

kastrirati metodom postavljanja ligature.

KASTRACIJA BIKOVA Kastracija bikova se izvodi u stojećem stavu, a samo u izuzetno nemirnih životinja vrši se

obaranje. Skrotum temeljito očistimo i pripremimo operacijsko polje po principima

asepse i antisepse. Dva pomoćnika, svaki s jedne strane, uhvate čvrsto životinju za

Ahilovu tetivu i povuku nogu u abdukcijski položaj. Funiculus anesteziramo lokalnom

infiltracijskom anestezijom, visoko u ingvinalnoj regiji, a također anesteziramo i kožu

skrotuma u području reza.



Razlikujemo 3 metode kastracija u bikova, a to su:

- metoda okomitog reza,

- metoda dekapitacije

- beskrvna metoda.

Metoda okomitog reza

Lijevom rukom uhvatimo skrotum i rotiramo za 1800, da prednju plohu skrotuma

zakrenemo natrag. Iznad svakog testisa načinimo okomiti rez koji seže do donjeg

završetka skrotuma (bolje iscjeđivanje). Testise istisnemo kroz ranu te uhvativši ih

hvataljkom povlačimo distalno, dok drugom rukom potisnemo kožu skrotuma

proksimalno. Na oslobođeni funiculus, što bliže ingvinalnoj regiji postavimo čvrstu

ligaturu, a 2 cm distalno od ligature škarama prerežemo funiculus. Zatim kožu skrotuma

opet povučemo na svoje mjesto. Rane se mogu zaprašiti sulfonamidskim ili antibiotskim

praškom.

Metoda dekapitacije

Ova metoda se sastoji u tome, da se poslije anestezije i pripreme operacijskog polja

prstima lijeve ruke primi vrh skrotalne kože, tako da držimo distalnu trećinu skrotuma te

neposredno iznad naših prstiju vodoravnim rezom skalpelom ili škarama odrežemo kožu

skrotuma koja je u operaterovoj ruci.

Kroz nastalu ranu istisnemo testise dolje, a kožu skrotuma povučemo gore i postavimo na

funikuluse ligature. Ovako postavljen rez omogućava dobro iscjeđivanje iz rane. Nakon

kastracije životinji treba osigurati dobru njegu i čist ležaj.

Beskrvna metoda

Beskrvna metoda gnječenja funikulusa Burdizzo kliještima izvodi se tako da se kliješta

postave s jedne strane na funiculus koji je specijalnom kopčom ili prstima fiksiran na

vanjski ugao kože. Time postoji manja mogućnost da će funiculus kod gnječenja

iskliznuti iz kliješta medijano. Na isti način se obavi gnječenje na funikulusu druge

strane. Kliješta se ne smiju postaviti u istu visinu kako bi se očuvala vaskularizacija kože



skrotuma. Iskliznućem funikulusa iz kliješta izostane učinak gnječenja, pa se postupak po

potrebi ponovi.

KASTRAClJA OVNOVA I JARČEVA

Ovnovi i jarčevi se kastriraju na isti način kao i bikovi.

KASTRACIJA NERASTA

Kastracija se obavlja najčešće na odojcima. Prije operacije važno je životinju pregledati

na eventualnu kilavost jer je u odojaka vrlo česta pojava skrotalne kile i to naročito u

odojaka visoko plemenitih pasmina uzgoja. Kako bi kila postala izraženija, odojka

podignemo prednjim krajem u vis ili se pritiskom ruke na prednju partiju abdomena

pospješi prolapsus crijeva u skrotum što se može vrlo dobro uočiti.

Kastracija bez anestezije preporuča se jedino u odojaka mlađih od 3 tjedna. Za sve ostale

kategorije preporuča se anestezija. U odraslih svinja vrlo je bitna kvalitetna anestezija, jer

su svinje vrlo osjetljive na bol. Ovdje se posebno ističu svinje pasmine pietren. Isto tako

se životinje prije operacije ne smiju uzbuđivati.

Testisi se fiksiraju u skrotumu tako da je raphae scroti postavljena centralno. Naprave se

dva podužna reza na skrotumu iznad svakog testisa, testis se izvadi van držeći ga

hvataljkom a nakon toga funiculus se prereže emaskulatorom (za svinje težine do 40 kg)

ili se podveže ligaturom i nakon toga prereže. Kastracijske rane skrotuma proširimo

divergentno u odnosu na raphae scroti.

Zbog infekcije rane zaprašimo antibiotskim ili sulfonamidskim praškom. Životinji damo

zaštitnu dozu tetanus antitoksina jer su infekcije tetanusa u svinja česta pojava.

Ležaj životinje mora biti čist i suh jer su kastracijske rane na skrotumu kod ležanja

izvrgnute kontaktu sa prljavim podom, pa je tako prisutna velika mogućnost infekcije. Iz

tog razloga kod kastracije odraslih nerastova kastracijske rane su između skrotuma i

ingvinalnog kanala, a funiculus je podvezan.

U novije vrijeme zbog zaštite dobrobiti životinja počele su se preporučivati druge metode

kako bi se izbjegao neugodan miris svinjskog mesa. Opisano je klanje životinja prije

spolne zrelosti, zatim postupak imunokastracije (protutijela protiv GnRh), obrada sperme



(samo žensko potomstvo). Ove metode u razvijenim zemljama sve više zamjenjuju

postupak kirurške kastracije.

KASTRACIJA PSA

U pasa se najčešće koristi metoda kastracije preskrotalnim rezom. Opisane su otvorena i

zatvorena metoda. Kastracija se započinje općom anestezijom te pripremom operacijskog

polja. Na kožu skrotuma ne nanosimo otopinu antiseptika jer su opisani slučajevi

skrotalnog dermatitisa. Zatim jedan testis pogurnemo u preskrotalno područje te radimo

medijalni rez iznad njega. Kod zatvorene metode režemo samo do parijetalnog lista

tunica vaginalis, a kod otvorene metode režemo i parijetalni list tunica vaginalis. Kod

zatvorene metode testis u tunica vaginalis se oslobodi od okolnih tkiva postave se

ligature na njega, te se zatim odreže. Kod otvorene metode testis se izvuče iz tunica

vaginalis te se postave ligature. Nakon toga šivaju se potkožje i koža. Prednost otvorene

metode je tanji funiculus koji se podvezuje i na taj način bolje polaganje ligature.

Nedostatak otvorene metode je taj da u operacijskoj rani ostaje parijetalni list tunica

vaginalis te je češće postoperacijsko otečenje skrotuma.

U pasa je opisana i ablacija skrotuma, metoda kojom osim testisa u potpunosti uklanjamo

i skrotum. Indicirana je kod rana u području skrotuma, novotvorevina skrotuma, te u pasa

sa visećim skrotumom.

Opisana je i vazektomija, operacija pri kojoj se onemogućava plodnost, ali se održavaju

značajke ponašanja ovisne o hormonima. Operacija se sastoji od izrezivanja 1-2 cm

ductus deferens.

KASTRACIJA MAČAKA

Kastracija mačka se izvodi obavezno u općoj anesteziji. Životinja se postavi u leđni

položaj te se stražnje noge flektiraju i povuku kranijalno tako da je vidljiv skrotum. Na

prepucij se postavi nježna hvataljka kako bi se izbjeglo eventualno refleksno pod mlazom

istjecanje mokraće. Nakon pripreme operacijskog polja izvede se kastracija metodom

dekapitacije pri čemu se vrh skrotuma nježno prihvati kirurškom pincetom i odreže.



Prolabirani se testis uhvati hvataljkom, te se pincetom potisne skrotum tako da se

funiculus spermaticus oslobodi od okolnih tkiva, podveže se i nakon toga škarama

presiječe. Isti postupak napravi se na drugom testisu, nakon čega se rana zapraši

antibiotskim praškom. Operacijska rana se ne šiva.

KOPUNIZIRANJE

Pjetliće je najbolje kopunizirati u starosti od 2 - 3 mjeseca ili od 3 - 4 mjeseca ako se radi

o kasnozrelim pasminama u ekstenzivnom načinu uzgoja, odnosno u intenzivnom uzgoju

to je težina od 400-750 grama. Prije operacije pjetlovi se trebaju ispostiti 24 - 36 sati. Za

vrijeme kopuniziranja pijetlić se postavlja postrance i drži se za krila i noge ili mu se krila

i noge zavežu vrpcom i pričvrste za noge od stola. Ispod kuka perje se navlaži tamponom

koji je prethodno natopljen u dezinficijens. U području zadnjeg rebra treba se osloboditi

površina kože veličine pet kuna. U zadnjem međurebrenom prostoru u visini kuka učini

se rez skalpelom, tako da dođe do perforacije kože, muskulature i peritoneuma. Rana se

raširi što je god više moguće. Odmah ispod trbušnog zida mogu se zapaziti membrane

zračnih vrećica koje pokrivaju utrobu. Uočavaju se testisi koji mogu biti različite veličine

od zrna pšenice do zrna graha. Prazna crijeva se moraju pincetom potisnuti ventralno.

Hvataljkom za testis se obuhvati testis i rotirajući ga “in situ” otkine se od funikulusa.

Isto se ponovi s drugim testisom ako je vidljiv s iste strane, a ako je nevidljiv postupak

se ponovi s druge strane tijela. Rane se zatvore s jednim do dva čvorasta šava tako da se

zajedno zahvati i koža i mišićje.

KASTRACIJSKE KOMPLIKACIJE

Mogu se pojaviti u vezi s kastracijom za vrijeme operacije (frakture) ili kasnije

najčesće kao krvarenje, prolaps organa i infekcije.

Frakture kostiju su najčešće u pastuha i to naročito u toplokrvnih pastuha. Mogu nastati

prilikom obaranja životinje bez narkoze na tvrdu podlogu. Zato je bolje pastuha obarati u

sedaciji ili polunarkozi kako bi se životinja što manje napinjala. Kada je životinja već

oborena, pomoćnik koji drži glavu treba je podići prema leđima kako bi se smanjila

napetost leđne muskulature ali i mišića koji sudjeluju u podizanju životinje iz ležećeg

položaja.



Kako bismo spriječili ovu komplikaciju potrebno je životinju oboriti na mekanoj podlozi.

Frakture mogu nastati u području kralježnice i bedrene kosti.

Krvarenje iz a. spermatica može nastupiti pri upotrebi neispravnih emaskulatora

ili pri pogrešnom postavljanju ligature. Ponekad krvare i skrotalne žile (ogranci

vena pudenda), osobito proširene vene ingvinalnog područja zbog prekida

prilikom prepariranja testisa. Zato pri završetku operacije uvijek pregledamo ranu

prije šivanja ili dizanja životinje. Krvne žile koje jače krvare uhvatimo hvataljkom

za krvne žile i podvežemo. Kada životinja ustane, često se iz kastracijskih rana

cijedi manja količina krvi, što je uobičajena pojava. Ako se iz rane izlijeva tanak

mlaz krvi ne treba odmah intervenirati jer krvarenje prestaje spontano pa je nepot-

rebno uvlačenje instrumenata i prstiju u kastracijsku ranu budući da to povećava

mogućnost infekcije. Pri znatnom krvarenju, nakon pripreme operacijskog polja, tj.

područja rane i ruku operatera, prstima lijeve ruke ulazimo u šupljinu rane i

nastojimo uhvatiti krvnu žilu na koju drugom rukom postavimo hvataljku za krvne

žile. Ako nakon toga prestaje krvarenje znači da smo hvataljku postavili na pravo

mjesto pa ga ostavimo u rani 24 sata. Pri skidanju hvataljke rukom ne ulazimo u

ranu. Ako ne uspijemo uhvatiti krvnu žilu, u ranu možemo postaviti tzv.

pneumotampon koji se sastoji od gumene dušice nogometne lopte br. 2 ili 3.

Gumeni tampon steriliziramo kuhanjem i stavimo ga u ranu koju sašijemo

pojedinačnim šavovima između kojih na kaudalnom rubu rane viri pipac. Pri

šivanju šavom hvatamo vanjske rubove rane. Kroz pipac napušemo zrak, ali samo

toliko da bismo zaustavili krvarenje. Pri tome treba paziti da pritisak ne bude

prevelik jer može nastupiti kompresijska nekroza.

Nakon 24 sata odvežemo pipac, ispustimo zrak pa, ako nema krvarenja, izvadimo

pneumotampon i šav. U protivnom, ponovno napušemo tampon i ostavimo još 24

sata.

Količinu izgubljene krvi kontroliramo kliničkom pretragom. U slučaju razvoja

hipovolemijskog šoka, liječimo ga po svim opisanim principima.



Prolaps organa

Ispadanje funiculus spermaticus posljedica je pogrešne tehnike kastracije ako se

funiculus presiječe prekratko, neposredno uz testis. Kada životinja ustane,

funiculus spermaticus viri iz rane na skrotumu. Kasnije sraste sa skrotalnom

kožom i počinje bujati granulacijsko tkivo poput tumora.

Operacijsko liječenje prvih dana sastoji se u skraćivanju funikulusa

emaskulatorom. Može se eliptičnim rezom oko granuloma ispreparirati funiculus

spermaticus i na zdravom dijelu skratiti ga emaskulatorom.

Ispadanje tunica vaginalis communis nastaje poslije kastracije otkrivenom

tunikom, osobito u starijih pastuha. Nakon ustajanja životinje kroz kastracijske

rane prolabira veća ili manja serozna tvorevina nalik na crijevo. Tako prolabirana

tunika podložna je infekciji koja se može proširiti na funiculus. Prolabiranu tuniku

treba što više izvući i odrezati. Ta komplikacija sprečava se kastracijom

pokrivenom tunikom.

Ispadanje tunica dartos češće je u starijih pastuha. Nakon ustajanja ili drugi dan

poslije kastracije kroz ranu prolabira hemoragična tvorevina iz koje se cijedi

sekret. Liječenje se sastoji u obrezivanju prolabiranog tkiva uz rub rane.

Ispadanje omentuma nastaje odmah ili kraće vrijeme poslije kastracije. Njegovu

nastanku pogoduje širina ingvinalnog procijepa i napinjanje trbušne preše.

Prolabirani omentum obično viri kroz jednu kastracijsku ranu. Repozicija

omentuma kontraindicirana je zbog mogućnosti unošenja infekcije.

Prolabirani dio omentuma jos više izvučemo iz rane i reseciramo emaskulatorom

što bliže ingvinalnom kanalu. Napeti preostali dio omentuma sam se povuče u

trbuh.

Prolaps crijeva pripada najtežim komplikacijama nakon kastracije pastuha i

nerasta. Nastaje ako je proširen ingvinalni kanal, a životinja se jako napinje,

osobito prilikom kastracije bez odgovarajuće anestezije. Nastali prolaps zbog

životinjskog napinjanja postaje sve veći. Kao posljedica uklještenja crijeva u

ingvinalnom procijepu i štetnog utjecaja prljavštine i mehaničkih ozljeda naglo se

razvijaju teške promjene koje uzrokuju nekrozu crijevne stijenke.



Uspjeh liječenja ovisi o stupnju promjena na crijevu. Pravodobne intervencije

daju dobre rezultate. Prolabirana crijeva možemo reponirati samo u općoj

anesteziji i na životinji fiksiranoj u leđnom položaju. Crijevo najprije očistimo,

najbolje ispiranjem sterilnom fiziološkom otopinom. Antiseptike u pravilu ne

koristimo. Ako zbog otekline crijeva nije moguće reponirati, tenotomom moramo

proširiti ingvinalni otvor. Oštećeni i nekrotični dio crijeva treba resecirati te

učiniti anastomozu. Nakon repozicije crijeva pojedinačnim šavom zatvorimo in-

gvinalni procijep i ranu na skrotumu. Repozicija crijeva lakša je nakon kastracije

otvorenom tunikom. Kroz nekoliko dana apliciramo antibiotike. Preventiva se sas-

toji u pregledu skrotuma i ingvinalnog kanala prije operacije, u kastraciji pokri-

venom tunikom i ligaturom funikulusa, te općoj anesteziji.

Infekcije

Mogućnosti infekcije pri kastraciji su velike pa treba poduzeti aseptične mjere.

Poslije kastracije životinje moramo držati u higijenskim uvjetima. Otvorene rane

izložene su infekciji pa, gdje god je to moguće, kastracijske rane šijemo. Za

vrijeme operacije nastojimo što manje traumatizirati tkivo. Primjena antibiotika i

sulfonamida pri kastraciji ima samo preventivnu ulogu i ne može zamijeniti

asepsu. Kastracijske rane poslije operacije bez potrebe ne treba dirati, a ako na-

stane bilo kakav poremećaj općeg zdravstvenog stanja kastrata, uz kirurški

pregled, treba pregledati i područje skrotuma.

Prvih pet dana poslije kastracije može se pojaviti upalni edem skrotuma i pre-

pucija kao posljedica kastracije i poremećaja cirkulacije u okolici rane. Šetnjom se

smanjuje pojava edema. Pri povišenoj tjelesnoj temperaturi (390 – 400C) treba

pregledati skrotum i područje funikulusa. Ako je posrijedi retencija sekreta,

skrotum je otečen i nešto bolan, a možemo utvrditi i fluktuaciju. Rubovi su rane

slijepljeni i suhi. Nakon pripreme operacijskog polja i ruku otvorimo kastracijske

rane i ispustimo sekret koji je hemoragičan, ali nema neugodnog mirisa. Opće

stanje brzo se oporavlja, uz normalizaciju temperature, pa antibiotsko liječenje

nije potrebno.



Pri infekciji područje skrotuma je otečeno, temperirano i bolno (funiculitis

purulenta). Životinja je apatična, bez apetita i hoda sapeto. U takvom slučaju

prstima razdvojimo rubove rane da bismo omogućili iscjeđivanje sekreta. U

smjeru ingvinalnog kanala prstima možemo otvoriti gnojno žarište u području

funikulusa. Na tamponu u žarište možemo unijeti antibiotik u prahu, a tampon

ostavimo u rani iako će on brzo ispasti.

Osim toga, svakoga dana primjenjujemo antibiotike do pada temperature. Pri

anaerobnoj infekciji oteklina skrotuma naglo se širi po čitavu trbuhu. Uz naglo

pogoršanje općeg stanja, životinja često ugiba za nekoliko dana, osobito pri

zakašnjeloj primjeni antibiotika.

Fistula funikulusa razvija se poslije gnojne upale i flegmone funikulusa i tada

postavljamo dijagnozu funiculitis et vaginitis chronica suppurativa et

fibroplastica. Do ove bolesti dolazi nakon kastracije pastuha, rjeđe u goveda i

svinja. Nekada se bolest češće javljala kada se kao operacijska metoda koristio

način kastracije škripcima. Infekcija uzročnicima gnojenja (stafilokoki) je

primarni uzrok. No pogodovni čimbenici za nastanak fistule su premale

kastracijske rane (i kože i tunike), zbog čega dolazi do retencije sekreta;

nepoštivanje principa asepse i antisepse tijekom operacije, kao i neadekvatan

smještaj kastrata poslije operacije (nečista stelja, nisko vezanje, slobodan rep);

slabost kremastera ili prenisko odrezan funikulus rezultirat će ispadanjem

funikulusa.

Vidljivo je da rana ne zaraste nakon šest tjedana kao što je uobičajeno, već se iz

malog otvora cijedi gnoj. Područje skrotuma je otečeno. Kod točne pretrage

kastracijskog ožiljka naiđemo na ljevkasto formiran otvor fistule koji vodi u

kanal, a u području ingvinalnog kanala možemo opipati tvrdoelastično zadebljani

funikulus koji je karakteristične tvrdo elastične konzistencije kruškastog oblika ili

oblika boce, a što je proces stariji to je odebljanje sve veće. Zatvaranjem otvora

dolazi do nakupljanja gnoja uz pogoršanje općeg stanja. Upalu smirujemo

ispuštanjem gnoja i primjenom antibiotika.



Nakon smirenja procesa u općoj anesteziji oborimo životinju kao za kastraciju te

eliptičnim rezom izdvojimo sve promijenjene dijelove dok ne dodemo do

zdravoga funikulusnog tkiva. Na tom mjestu zadebljani funikulus uzdužno

razdijelimo u dva dijela i emaskulatorom odrežemo promijenjeno tkivo i gnojno

žarište funikulusa. U ranu stavimo antibiotski prah, a šupljinu dreniramo gazom,

a ranu radi boljeg iscjeđivanja ne šijemo.

Urinarna inkotinencija

U pasa se ponekad nakon kastracije može uočiti urinarna inkontinencija. Ona se

može liječiti depo preparatima testosterona ili svakodnevnom primjenom

fenilpropanolamina ili efedrina.

NAJČEŠĆE BOLESTI UROGENITALNOG TRAKTA

DOMAĆIH MUŠKIH ŽIVOTINJA

KRYPTORCHYSMUS je zaostajanje jednog ili oba testisa u ingvinalnom

kanalu (ingvinalni kriptorhizam) ili u trbušnoj šupljini (abdominalni

kriptorhizam). Kao oblik trbušnog kriptorhizma se spominje nepotpuni

abdominalni kriptorhizam pri čemu sam testis leži u abdominalnoj šupljini a

cauda epididimidis je u ingvinalnom kanalu. U obostranih kriptorhida najčešće

je lijevi testis u abdomenu a desni u ingvinalnom kanalu. U konja je češći

abdominalni kriptorhizam i u 60% slučajeva je s lijeve strane a sveukupno je

svega 10% obostranih kriptorhida.

Kao uzroci kriptorhizma spominju se brojni uzroci pa se govori o slabo

razvijenom mišiću (m.cremaster), manjku Hunterovog veza, o njegovom

abnormalnom hvatištu, prekratkom mezenteriju testisa i sjemenovoda, premalom

ili prevelikom testisu, preuskom anulus inguinalis internus itd.

Do danas niti u humanoj medicini nije razjašnjena etiologija kriptorhizma, a već

spomenutim uzrocima dodata je deficijencija stimulacije gonadotropinima.



Abdominalni testis ne sadrži spermije, a ingvinalni ih može imati ali su

nepokretni. Kriptorhidni testis može biti bolesno promijenjen tako da na njemu je

moguće naći dermoidne ciste, teratome, ciste, tumore.

Kriptorhizam prepoznajemo po jednostranom ili obostranom manjku testisa u

skrotumu, a takove se životinje vladaju kao mužjaci. U kasnijoj dobi, osobito

konji, postaju vrlo ćudljivi pa i zloćudni. Tjelesno su dobro razvijeni tako da se

pastuhe preporuča operirati do 2 godine starosti. Tobožnje kastrate s jasnim

vladanjem pastuha smatramo za kriptorhide (uz oprez da konj nakon kastracije

zadrži vladanje pastuha 4-6 tjedana).

Dijagnoza se postavlja kliničkom pretragom, uključujući rektalni pregled.

Liječenje je isključivo operacijski u velikih životinja. Sastoji se od orhiektomije

jer se smatra da su kriptorhidni testisi skloniji razvoju novotvorevina i torziji

testisa.

OPERACIJA KRIPTORHIDNOG PASTUHA

Dijagnozu kriptorhizma u konja nije uvijek lako postaviti, osobito ako je životinja

prethodno jednostrano kastrirana. Životinja ima osobine pastuha, pokazuje spolni nagon,

kopa nogama, a sklona je napadati druge konje osobito noću. Skrotum je na kriptorhidnoj

strani prazan, te stoga najprije treba pretražiti kožu skrotuma u smislu postojanja

eventualnih ožiljaka i priraslica na njoj. Ako nađemo priraslicu, uhvatimo je palcem i

kažiprstom i povlačimo, a drugom rukom ispitujemo da li od priraslice ide tračak prema

ingvinalnom kanalu. Rektalnom pretragom pretražujemo trbušni otvor ingvinalnog

kanala te ako izvana povlačimo za ožiljak, osjeća se u području ingvinalnog kanala

umjereni otpor. Uobičajeno kastracijske rane zarastu tako da batrljak sjemenog užeta

sraste s kastracijskim ožljkom. Utvrdimo li to, to je znak da je životinja na toj strani

kastrirana. Ovo je teže ustanoviti ako je životinja kastrirana kao vrlo mlada. U slučaju

negativnog nalaza, treba konju dok stoji uvući u ingvirnalni kanal ispružene prste i

vršcima prstiju potražiti testis.

U ingvinalnih kriptorhida palpiramo glatku kupolastu formu. Nadalje, postoji mogućnost

da zamijenimo testis s masnim tkivom koje se tamo nalazi.



Rektalnom pretragom pretražimo ingvinalni otvor, koji je u abdominalnih kriptorhida

vrlo uzak ili je eventualno izražen u obliku udubine, te potražimo trak koji ulazi u

processus vaginalis ili ide prema okolini trbušnog otvora ingvinalnog kanala. Ispruženom

rukom prelazimo dorzolateralno od trbušnog otvora uzduž trbušnog zida i klizimo rukom

dalje u zdjeličnu šupljinu. Naiđemo li na testis palpiramo ga kao jednu fluktuirajuću

tvorbu, koja je slična vrećici napunjenoj živom. Pritisnemo li na testis u abdomenu

životinja se uznemiri. Ako palpacijom ustanovimo zrnatu tvorbu, naišli smo na

epididimis, a time je dijagnoza abdominalnog kriptorhizma potvrđena.

Prilikom pripreme kastracije kriptorhida treba primjeniti sve mjere opreza, koje su nužne

i za uobičajenu kastraciju pastuha. Životinja mora biti potpuno zdrava i ne smije mijenjati

dlaku, a 2 dana prije operacije treba joj se smanjiti obrok i pobrinuti se za nesmetanu

defekaciju. Konj se mora svaki dan kretati. Ako je životinja premlada, pa nismo mogli

opipati testis u trbušnoj šupljini, valja pričekati dok ne navrši 3 godine, jer do tog

vremena se testis spušta u mošnju. Na dan operacije životinja biti potpuno ispoštena.

Prije operacije konja treba dobro očistiti i oprati kopita. Instrumenti moraju biti

sterilizirani, operacijsko polje pažljivo pripremljeno i dezinficirano, a konja treba pokriti

vlažnim iskuhanim krpama (dvije plahte).

Kod ingvinalnih operacijskih metoda konja oborimo u poluleđni položaj. Kriptorhidna

strana mora biti gore, a nogu treba izvezati. Isto je tako dobro povezivanje po

Weischerovoj metodi. Kod paramedijane laparatomije konja treba oboriti i fiksirati u

leđni položaj, a kod reza u slabinama na stranu. Operaciju vršimo u općoj anesteziji. a

zasigurno je najsigurnija inhalacijska anestezija.

Ingvinalna metoda

Indicirana je u svih kriptorhida osim u malih konja ili u onih životinja koje zbog

prethodne operacije u ingvinalnom području imaju jake vezivnotkivne promjene ili

boluju od kakvog lokalnog procesa.

Najveća je prednost ove metode, da prodirući prema peritoneumu možemo ustanoviti u

ingvinalnom kanalu testis ili epididimis koji je ušao u processus vaginalis, pa operaciju u

tom slučaju završimo relativno jednostavno ne prodirući u trbušnu šupljinu.



Rez započinje za širinu dlana iza prednjeg ruba vanjskog ingvinailnog otvora i ide koso

prema skrotumu. Radi orijentacije, prije samog rezanja opipamo prednji rub vanjskog

ingvinalnog otvora. Nakon reza na koži, u blizini prednjeg kuta rane učinimo 3 cm

dugački rez u fasciji. Prerezane žile treba ligirati. U procijep na fasciji uvučemo kažiprst i

srednji prst obiju ruku i postavimo dorzum prstiju zajedno, pa procijep proširimo unatrag

i naprijed tako, da možemo slobodno uvući ruku. Pritom treba nastojati da ne prekinemo

venae pudendae, koje leže kaudalno. Istovremeno tupo manuelno otprepariramo masno

tkivo i rukom prodiremo koso laterokranijalno i dorzalno, te ulazimo u ingvinalni kanal.

1.Ingvinalni kriptarhidi

Nađemo li testis u ingvinalnom kanalu, povučemo ga i otvorimo tunica vaginalis, pa

testis i epididimis odrežemo emaskulatorom i sašijemo kožu.

2. Nepotpuni abdominalni kriptorhidi

Prodiremo li prema peritoneumu rukom, pa naiđemo na vrećicu u kojoj se nalazi

epidididmis, najprije učinimo po vrećici nekoliko pokreta kao da muzemo, da tako

dovučemo cijeli epididimis u processus vaginalis. Zatim epididimis, koji je obavijen

tunikom uhvatimo hvataljkom, izvučemo ga i otvorimo tuniku. S epididimisom, koji smo

oslobodili i izvukli, redovito možemo kroz ingvinalni otvor izvući i testis. Testis zatim

odrežemo emaskulatorom i sašijemo kožu. Ako je testis prevelik ili je srašten za trbušnu

stijenku, moramo kao i u abdominalnih kriptorhida perforirati peritoneum.

3. Abdominalni kriptorhidi

Ako u ingvinalnom kanalu ne pronađemo testis, moramo perforirati peritoneum.

Početniku je najteže pronaći najpovoljnije mjesto za perforaciju. Ruku treba utisnuti tako

daleko u ingvinalni kanal, da i ručni zglob bude prekriven kožom, pa je treba pod kutem

od 45° usmjeriti nešto lateralno i kraniodorzalno.

Preko peritoneuma prstirma palpiramo zavoje crijeva. Ako nađemo prazni processus

vaginalis koristimo ga kao važan putokaz. Nešto medijalno od ostium vaginale savijenim

kažiprstom perforiramo peritoneum.



Budući je mezorhij obično veoma dugačak i srašten s trbušnim prstenom, a testis se zbog

obaranja konja spusti prema dolje, mezorhium leži na trbušnoj stijenci medijalno od

ingvinalnog otvora. Ako prst savijemo prema trbušnoj stijenci i izvedemo nekoliko

rotacijskih pokreta, redovito ćemo zahvatiti mezorhium i tako dovući epididimis prema

perforiranom peritoneumu te ćemo ga izvući van. Pošto odsiječemo testis

emaskulatorom, sjemeni trak spustimo u trbušnu šupljinu i zatvorimo ranu na koži. Još

lakše eksploriramo epididimis i testis ako i srednji prst uvučemo u trbušnu šupljinu. Ne

pronađemo li testis na ovaj način, treba s 2 prsta kružnim pokretima ispalpirati trbušnu

stijenku u okolini otvora. Obično ni tada ne pronalazimo testis, i stoga moramo uvući

cijelu ruku u trbušnu šupljinu. Kao vodič služi nam mokraćni mjehur i ductus deferens,

koji vodi prema testisu. Ako smo tražeći testis ušli cijelom rukom u trbušnu šupljinu,

crijevo može postoperacijsko prolabirati, kada životinja ustane, a to spriječavamo

subkutanom tamponadom. Pomoću dvije hvataljke podignemo rubove kožne rane i u

prednjem kutu rane oslobodimo kožu skalpelom, tako da nastane kožni džep, u koji

možemo staviti obje ruke. U ovaj kožni džep stavimo tampon od više komada gaze i

sašijemo kožu. Ovim se tamponom vanjski trbušni kosi mišić pritisne na unutarnji i time

se zatvori ingvinalni kanal. Tampon nakon 4 dana uklanjamo.

Ako je drugi testis normalan, odstranimo i njega, a ako je kriptorhidan, moramo ranu

zaštititi i konja shodno namjestiti. Kod obostranog kriptorhizma najprimjerenije je konja

pozicionirati u leđni položaj.

Nakon operacijskog liječenja konja ostavimo u čistom ležištu i 3 dana ga visoko vežemo.

Da spriječimo ispadanje crijeva, dobro je životinju prvih dana nakon operacije postaviti

sa stražnjim krajem visoko. Životinje uglavnom završe postoperacijski tijek za 14 dana.

Ventralne metode operacije mogu se primijeniti samo u abdominalnih kriptorhida, gdje

je sigurno ustanovljeno da se testis nalazi u abdomenu.

1. Paramedijana laparatomija

Ovu metodu treba upotrijebiti u svih malih pasmina konja, gdje je ingvinalni kanal tako

uzak, da za vrijeme operacije rukom ne možemo u njemu vršiti potrebne pokrete. Nadalje

i onda, kada se u ingvinalnom kanalu nalazi bilo kakova patološka promjena, koja



sprečava ulaz na ovom mjestu. NadaIje ovu metodu treba primijeniti uvijek kada je testis

patološki promijenjen i povećan.

Rez na koži postavimo postrance od prepucija te probijemo fasciju, ovojnicu m. recti u

smjeru njegovih vlakana. Tada probijemo transverzalno aponeurozu m. transversi, masno

tkivo i peritoneum. Kroz ranu na abdomenu uvučemo ruku, potražimo testis, izvučemo ga

van i odrežemo. Trbušnu stijenku šijemo u slojevima.

2. Rez u slabinama

Rez u slabinama učinimo na uobičajeni način. Ruku uvučemo u trbušnu šupljinu,

potražimo testis, izvučemo ga i odrežemo emaskulatorom.

Paramedijalna laparatomija bolja je od laparatomije u slabinama. Najbolja je svakako

ingvinalna metoda.

Cistički ili neoplastički promijenjeni abdominalni testis

Ako testikularna cista nije prevelika, a ima tanku stijenku, možemo je nakon punkcije

izvući kroz ingvinalni kanal. Ako se razvila novotvorina na testisu (teratom, seminom),

koji se ne može izvući kroz ingvinalni kanal, treba ga odstraniti paramedijanom

laparatomijom. Pri tome valja imati na umu da su krvne žile kod novotvorine testisa jako

proširene, i radi toga treba ih naročito pažljivo podvezati. Posto izvučemo testis iz

trbušne šupljine, treba podvezati plexus pampiniformis s arterijom spermaticom

internom,a posebno ductus deferens s pripadajućom arterijom. Sjemeni trak rastavimo u

dva dijela i prerežemo emaskulatorom. Pošto uklonimo testis, spustimo prerezane krvne

žile i ductus deferens u trbušnu šupljmu, a ranu na abdomenu zatvorimo u slojevima.

KRIPTORHIZAM U SVINJE

Najbolje je kastrirati životinju u dobi od 6 tjedana, iako je to moguće i u bilo kojoj drugoj

dobi. Operaciju izvodimo u općoj anesteziji. Životinju fiksiramo u bočnom položaju,

dlaku u slabmskom području obrijemo, a operacijsko polje pripremimo na uobičajeni

način. Rez u slabinama izvedemo između zadnjeg rebra i tuber coxae, nešto koso prema

naprijed i ventralno.



Nakon što probijemo trbušnu muskulaturu, podignemo nabor peritoneuma, probijemo ga

škarama ili hvataljkom i otvor proširimo tako, da možemo prst uvući u trbušnu šupljinu.

Tada pretražimo trbušnu šupljinu kako bi pronašli testis koji većinom leži uz kralješnicu

iza bubrega ili u području preponske kosti. U velikih životinja moramo uvući u trbušnu

šupljinu eventualno i 2 prsta, a u stanovitim prilikama i cijelu ruku. Ako pronađemo

kakovu tvorbu, koja je slična testisu, treba je ispalpirati, da li se uz nju nalazi i

epididimis, koji je zrnate konzistencije. Time možemo testis diferencirati od bubrega.

Testis s epididimisom izvučemo kroz ranu, sjemeni trak podvežemo i prerežemo. Ako

imamo manji emaskulator (Vorbezy), ne moramo podvezivati. Zatim šijemo peritoneum,

mišićje i kožu. Ako je kriptorhizam obostran, često možemo i drugi testis izvući kroz istu

ranu. Pomoćnik pritisne i podigne protivnu trbušnu stijenku prema operacijskoj rani, tako

da razmak bude kraći. Ne nađemo li drugi testis, moramo životinju okrenuti i prethodno

opisani postupak ponoviti na drugoj strani.

U novije vrijeme opisana je i laparotomija u bijeloj liniji. Svinja se nalazi u leđnom

položaju. Nakon pripreme operacijskog polja, radi se rez nekoliko centimetara lateralno

od prepucija, kako bi se izbjegao divertikul prepucija, a zatim se ispreparira potkožje do

bijele linije. U trbušnu šupljinu se ulazi u bijeloj liniji. Ovom metodom lakše se liječi

obostrani kriptorhizam ili slučajevi gdje je nepoznata strana s koje se nalazi kriptorhidni

testis. Nakon podvezivanja testisa, zatvara se bijela linija, potkožje i koža.

KRIPTORHIZAM U PSA

U pasa je kriptorhizam relativno čest. Pas se proglašava kriptorhidom ako mu se testis

nije spustio do starosti od 6 mjeseci (pojedina literatura prihvaća 9 mjeseci). Preporuča se

profilaktička operacija u mladih pasa jer su kriptorhidni testisi skloni tumorskom bujanju

i torziji testisa. Razlog za operaciju mogu biti novotvorine ahdominalnog testisa.

Do starosti od 4 mjeseca opisano je liječenje kriptorhizma humanim korionskim

gonadotropinom. Nakon te dobi ova terapija ne daje rezultata.

Na kriptorhidnoj strani učinimo infraumbilikalnu laparatomiju, tako da zaobiđemo

prepucij. Nakon otvaranja trbušne šupljine potražimo testis u okolini ingvinalnog otvora.

Ako testis ne nalazimo, mokraćni mjehur presavinemo ventralno i na njegovom vratu

pronađemo dva sjemenovoda koji završavaju na prostati. Prateći njih nailazimo na testis.




Testis izvučemo, podvežemo i prerežemo ga. Zatim sašijemo ranu na trbuhu, potkožje i

kožu. Ako je testis neoplastički promijenjen, tada se plexus pampiniformis et ductus

deferens s pripadajućom arterijom obavezno ligira. Krvne žile moramo precizno i sigurno

podvezati jer su često jako proširene.

KRIPTORHIZAM U MAČAKA

Testis uklanjamo kao i u psa per laparatormam. Pritom treba imati na umu, da je u

mladih mačaka testis tako malen da ga vrlo često ne možemo naći u masnom tkivu, stoga

je preporučljivo da kriptorhidne mačke kastriramo što kasnije.

Prof.dr.sc. Josip Kos KASTRACIJE

Documents

Transcript of Prof.dr.sc. Josip Kos KASTRACIJE