Prof. Andrea Ciampani,

Mobiljob. Mobilnost radne snage i poduzeća u Europi (dio A). Firenze., 12 .travnja 2010.

Osnovne slobode i socijalna prava u europskom procesu integracije

Prof. Andrea Ciampani,

Europska mreža istraživanja i obrazovanja ASEGE


“U ovako teškom svijetu u pitanju je – ponavljam jer je ovo bitna točka - osigurati zaštitu moralnih i materijalnih interesa radnika.

Ovaj cilj moramo poduprijeti politički i konkretno, budući je u pitanju jedan od stupova društva slobodnih i odgovornih građana, jednom riječju istinske demokracije.

Političari, kao i same europske institucije, prečesto su skloni to zaboraviti. Društvenim je akterima […] potrebna autonomija za pregovaranje o pravilima koja su primjerena kako bi svijet rada živio u dostojanstvu i uz mogućnost da se svaki pojedinac i pojedinka realiziraju i razviju svoju osobnost.”

Jacques Delors


Socijalna prava afirmira društveno predstavništvo koje provodi sindikalni pokret.

Sindikalna se odluka iz 1949/1950. odražava u odluci iz 1973/1974 (te onoj iz 2006):

Slobodni i nezavisni sindikalizam zasnovan na udruživanju i organizaciji radnika.

Odgovorno sudjelovanje u procesu ujedinjavanja tržišta, u pravcu političkog ujedinjenja.

Put participacije od Schumanovog plana do Maastrichta.


Giulio Pastore, glavni tajnik CISL, ICFTU, TUAC – ERP travanj 1950.

Problem radne snage u Europi središnje je pitanje nacionalnih sindikalnih organizacija: njegovo rješenje podrazumijeva “uspostavljanje određene ekonomske politike unutar svake zemlje i usvajanje određenih gospodarskih odnosa među ovim zemljama”.

U toj perspektivi se sredinom pedesetih godina postavlja pitanje je li moguće “zamisliti neku politiku ujedinjenja Europe […] bez suradnje radničkih sindikata”, ili “zamisliti demokratski sindikalni pokret koji ne bi bio uključen u veliku igru ideala i interesa koji naš kontinent žele učiniti novim, što je moguće homogenijim, identitetom” [1].

[1] Navedeno uA. Ciampani, La CISL tra integrazione europea e mondializzazione. Profilo storico del sindacato nuovo nelle relazioni internazionali: dalla Conferenza di Londra al trattato di Amsterdam, Roma, Edizioni Lavoro, 2000, p. 38.


1. Četiri elementa su u igri kad je u pitanju tematika mobilnosti:

Državljanstvo (politički cilj). Sloboda. Solidarnost. Predstavništvo (socijalno uravnoteženje).

Njihova interakcija i moguće rješenje konflikta među njima (politička revolucija i industrijska revolucija).


2. Četiri faze europske integracije

A. 1950 Deklaracija Schuman o zajedničkom tržištu ugljena i čelika. 1951 Europska zajednica ugljena i čelika (CECA) Francuska, Njemačka, Italija,Belgija, Nizozemska, Luksemburg. 1954 Izostanak realizacije Europske obrambene zajednice (CED)

B. 1957 Rimski trajktati koji zasnivaju Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) i EURATOM. 1959 Velika Britanija, Austrija, Danska, Norveška, Švedska, Portugal i Švizcarska

osnivaju Europsku zonu slobodne razmjene (EFTA). 1965 Traktat za objedinjenje tijela EEZ, CECA i EURATOM. 1973 Velika Britanija, Danska i Irska učlanjuju se u EEZ.

C. 1981 Grčka postaje deseta članica EEZ. 1986 Španjolska i Portugal postaju članice Europske zajednice. 1990 Ujedinjenje Njemačke.

D. 1992 Maastrichtski traktat dvanaest članica Europske unije (EU) i Socijalni protokol. 1995 Austrija, Finska i Švedska postaju članice Unije. 1997 Amsterdamski traktat. 2000 Traktat u Nici. 2004 Cipar, Estonija, Letonija, Latvija, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija, Češka,

Mađarska postaju članice Europske unije.


A. Organizirana nazočnost sindikata u pokretanju procesa europske integracije i u CECA

FSM/ WFTU protivi se europskoj integraciji

CISC/ CISC prihvaća europsku integracijuCISL/ICFTU prihvaća europsku integraciju

ORE/ERO Europska regionalna organizacija

Odbor 21 sindikata u CECASavjetodavni odbor Visoke uprave CECA


B. Europske nesigurnosti nakon Rimskih traktata i obnova puta prema europskom sindikalnom identitetu

Komesar za socijalna pitanjaEkonomski i socijalni odbor

Glavna skupština sindikata nazočnih u Europskim zajednicama u članstvu CISL/IFTU

Europski dindikalni tajnik (SSE/ETUS) 1958.

Europska konfederacija slobodnih sindikata (CESL/EFTUC) 1969.


C. Tripartitna konferencija o radu (1970).

Wernerov izvještaj (1970) priznaje da se svjetska ekonomska i monetarna ravnoteža može postići jedino ako je povezana “s participacijom različitih ekonomskih i socijalnih skupina”.

Zacrtani proces integracije predviđao je uključivanje socijalnih aktera radi postizanja “zadovoljavajućeg razvitka, visoke stope zaposlenosti, stabilnosti , smanjenja regionalnih i socijalnih razlika, zaštite ekoloških uvjeta” u zajedničkom tržištu, i to preko “kombiniranog efekta tržišnih snaga i političkih mjera koje odgovorne vlasti koncipiraju i svjesno primjenjuju”.

U tu je svrhu trebalo “tijesno povezati socijalne partnere u izradi i primjeni zajedničke europske politike radi osiguranja boljeg uspjeha zajednički pokrenutih akcija”.


C. Mobilnost i državljanstvo

Pravilnik1612/68/CE je želio poduprijeti mobilnost radne snage unutar Europske unije, smatrajući da ona mora biti “jedno od sredstava koja radniku jamče mogućnost poboljšanja vlastitih uvjeta života i rada i pospješuju njegovu socijalnu promociju”

Pravilnik CEE 1408/71, za radnike koji obavljaju “profesionalnu aktivnost na teritoriju jedne zemlje članice” a imaju prebivalište “na teritoriju druge zemlje članice” u koju se vraćaju “svakog dana ili barem jednom tjedno”Cilj usklađivanja nacionalnih zakonodavstava u pitanjima primjene sustava socijalne sigurnosti na zaposlene radnike, na autonomne radnike i njihove obitelji, koji se kreću unutar EU


C. CESL i europska organizacija CML

Na kongresima 1973. i 1974. godine osnivaju

Europsku konfederaciju sindikata (CES/ETUC).

ETUC sudjeluje u Europskoj zakladi za poboljšanje životnih i radnih uvjeta i u Europskom centru za profesionalno obrazovanje CEDEFOP).

Dugački “tunel” europskog socijalnog dijaloga


D. ETUC sudjeluje u Socijalnom dijalogu uVal Duchesse (1985).

Europski jedinstveni akt, čl. 118 B. Komisija među svoje zadaće uvrštava i “razvijanje dijaloga između socijalnih partnera na europskoj razini, koji bi – ukoliko se to usuglasi među njima – mogli dovesti do konvencioniranih odnosa” (1986).

U dogovoru s DGV Europske komisije, CES/ETUC, CEEP, UNICE se 31. listopada 1991. godine sporazumijevaju oko izmjene članka 118 Traktata i podnose prijedlog zemljama članicama Europske zajednice.

Sadržaj sporazuma, usvojen u Maastricht u (1992)kao Socijalni protokol, zbog protivljenja Velike Britanije,uvršten je u Amsterdamski traktat (1997).

Naslov Amsterdamskog traktata, Socijalna politika, školovanje, profesionalno obrazovanje o mladež, članci 137 - 139.

U tom smislu je apsolutno relevantan, u jednoj “pustolovini koja srećom još nije dovršena”, […]

“Socijalni protokol uključen u Mastrihtski traktat, koji u stanovitoj mjeri dopušta socijalnim partnerima zakonodavnu ulogu”.

Jacques Delors



U europskom povijesnom iskustvu nazire se ostvarenje ‘governance’-a

koji se pojavljuje kao “prošireni sustav vladanja”,

zacrtava se kao “način vladanja koji se razlikuje od modela hijerarhijske kontrole”,

karakterizira ga “veći stupanj povjerenja i suradnje između države i nedržavnih aktera, unutar mješivitih javno-privatnih mreža odlučivanja”. [1]

[1] L. Cedroni, La rappresentanza politica. Teoria e modelli, Milano, Franco Angeli, 2004, p. 161.


U europskom povijesnom iskustvu nazire se ostvarenje ‘governance’-a

u kojem se brojni partneri “na trenutak vide na istoj visini, na istoj razini”, u situaciji u kojoj se “svaki od njih nastoji sporazumjeti oko nečega u punoj slobodi,” bez pokretanja akcija u cilju osvajanja većinskog položaja;

u tom momentu prevladava “pokušaj da se iznađe nešto zajedničko”, što se može ali ne mora konkretizirati, utemeljeno na “specifičnoj meritornosti ideja koje svatko može prihvatiti kao svoje.” [1]

[1] kako je rekao Mario Romani 1961. godine u jednom izlaganju, a sada preneseno u A. Ciampani, Il dispiegamento della natura associativa del movimento sindacale per la società contemporanea, u knjizi Mario Romani, il sindacalismo libero e la società democratica, priredio A. Ciampani, Roma, Edizioni Lavoro, 2007, pp. 95-102.


3. Kakva pouka proizlazi iz izučavanja europskog povijesnog iskustva:

Može li se razriješiti politikom državljanstva? Ne, osim ako se ne ostvari promjena političkog suvereniteta.

Može li se razriješiti socijalnom politikom?

Ne, ako je plodom odluka koje vrijede za sve, (vraćamo se na prethodni slučaj).Da, ako je plodom governance-a, kolektivne javno-privatne inicijative (kako zahtijeva europski ekonomsko-socijalni sustav).

Može li se razriješiti sporazumima između socijalnih partnera?

Da, pod uvjetom da se razvije europski sindikalizam na mnogostrukima razinama governance-a


4. U svjetlu ovih razmišljanja:

Koje su opasnosti slobodnog kretanja radnika (roba i usluga) kao takvog? Nema nikakve opasnosti; naravno, ono stvara probleme za socio-politički poredak

U čemu leži opasnost detaširanja radnika kao takvog? Nema je; naravno, ono stvara probleme za socio-politički poredak.

Tek njegova primjena u oblicima socijalnog dampinga ugrožava socijalnu koheziju i sprječava solidarnost radnika: drugim riječima, sprječava razvijanje državljanstva i udruživanja. Ali upravo tu, povijesno i konceptualno gledano, sindikalni pokret - koji je po svojoj prirodi i metodi djelovanja reformatorski - nalazi svoj razlog postojanja.


Puna svijest o socio-ekonomskoj realnosti.

Sindikat, na svojim različitim razinama, mora upoznati i primiti na znanje ekonomsko-socijalnu realnost

te joj primjeriti vlastite akcije i instrumente (premišljajući kulturu rada u participativnoj dimenziji);

polazeći od organizacije na radnom mjestu i od asocijativnog predstavništva, razvijajući konfederalnu dimenziju u pojedinim kategorijama, u teritorijalnom (interregionalnom) transnacionalnom (europskom) sindikatu.

Mi, europski sindikati.


Hvala

Prof. Andrea Ciampani,

Documents

Transcript of Prof. Andrea Ciampani,