Procjenjivanje znanja

sustavan proces u kojem učitelj prikuplja podatke, analizira ih i tumači ih

u kojoj su mjeri učenici savladali obrazovne ciljeve

uključuje mjerenje znanja i nekvantitativne tehnike (npr. opažanje)

pitamo se npr. je li učenicima jasan pojam sile, koliko su učenici napredovali u savladavanju nekog programa...

može uključivati i vrednovanje, npr. Ivan dobro napreduje u savladavanju Power Pointa

Mjerenje znanja

proces određivanja točne mjere nečijeg

postignuća

ne uključuje kvalitativni opis ni prosudbe

uspjeha, npr. Ivan je riješio osam od

deset postavljenih zadataka

ako se izmjerenom postignuću pridruži

interpretacija i prosudba, radi se o

vrednovanju izmjerenog znanja

Ocjenjivanje

uključuje prosudbu učenikovog znanja u

odnosu na neke unaprijed zadane

kriterije ili u odnosu na druge učenike

Svrha provjeravanja znanja

povratna informacija, motivacijska svrha, vrednovanje,

selekcija

do 7. razreda – najvažniji ciljevi vrednovanja postignuća:

podizanje kvalitete učenja

razvijanje motivacije za učenje

učenik treba dobiti odgovore na pitanja:

○ „Što se od mene očekuje?“ (što moram znati i umjeti)

○ „Što sam kvalitetno naučio?“

○ „Što trebam naučiti još kvalitetnije?“

○ “Što trebam činiti da bih to postigao?“

Ocjena bi trebala biti povratna informacija:

1. učeniku - koliko zna - da bi ga motivirala na što

kvalitetniji rad

2. učitelju - koliko učenici znaju - da bi im prilagodio način,

metode i tempo poučavanja

3. roditeljima - koliko njihova djeca znaju - da bi ih potakli

da nauče ono, što bi još trebala

4. stručnoj službi škole - kakva je kvaliteta rada - radi

unapređenja nastave

5. srednjim školama i fakultetima - da bi znali koje će

učenike upisati i da bi predvidjeli kvalitetu rada

6. prosvjetnim vlastima - koliko su nastavni programi i

metode poučavanja primjereni - preporuke učiteljima

Vrste ocjenjivanja Formativno - ocjenjivanje kojemu je cilj poboljšati uspjeh u

učenju učenika Sumativno - ocjenjivanje koje određuje standard postignuća u

određenom trenutku, najčešće na kraju obrazovnog razdoblja Dijagnostičko - preklapa se s formativnim, ali precizno

određuje poteškoće u učenju ili probleme Normativno - učenikov se uspjeh mjeri u usporedbi s

uspjehom drugih učenika Na temelju mjerila - da li je zadovoljen određeni opis

postignuća (mjerilo) npr. stupnjevani testovi u matematici Interno - osmišljava nastavnik i dio su njegova nastavnog

rada Eksterno - osmišljavaju ispitivači izvan škole ili ih

provjeravaju ukoliko su ih radili razredni nastavnici

Vrste ocjenjivanja

Neformalno - utemeljeno na praćenju rada u razredu

Formalno - unaprijed se najavljuje

Trajno - završna ocjena se temelji na raznim oblicima ocjenjivanja tijekom duljeg razdoblja

Jednokratno - završna ocjena se temelji na postignuću na kraju nastavne cjeline

Objektivno - podudaranje ocjena različitih ocjenjivača

Ocjenjivanje postupaka - temelji se na neposrednom promatranju rada učenika (vođenje pokusa)

Ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda - utemeljeno na opipljivom radu koji se predaje sa

svrhom da se ocijeni

Sumativno (pr)ocjenjivanje

Sumativno (zbirno) procjenjivanje činimo nakon završetka učenja (bilo na razini nastavne jedinice / nastavnog sata, bilo na drugim razinama – kraju teme, polugodišta, godine...) – da bismo vidjeli postignuće učenika s obzirom na određene standarde.

Što je procjenjivanje bliže nastavnoj jedinici – veći je utjecaj na daljnje učenje i napredovanje – sumativno vrednovanje treba biti sustavno organizirano tijekom godine.

Formativno (pr)ocjenjivanje

integrirano u sam nastavni proces, u

funkciji je optimalizacije učenja.

služimo se njime za provjeru učeničkih

predznanja i znanja usvojenih tijekom

pouke

važno je za planiranje i za provjeru

uspješnosti poučavanja

Formativno (pr)ocjenjivanje

Informacije dobivene procjenom se ne koriste za ocjenjivanje postignuća učenika kao kod sumativnog procjenjivanja, nego za poboljšavanje procesa učenja.

Stalni je proces.

Ne mora dovesti do brojčane ocjene.

Ne smije poprimiti obilježja kazne zbog pogrešaka u procesu učenja.

Zasniva se na opažanju rada, a ne osobina učenika te učenika treba dovesti do samoprocjene znanja i potaknuti na učenje.

Sumativno i formativno ocjenjivanje

Pogreške podloga

poboljšanja

Pogreške nepoželjne

Poticajno, motivirajuće Neutralno

Mogućnost poboljšanja Konačno

Orijentirano na proces Orijentirano na rezultat

Za vrijeme faze učenja Na kraju faze učenja

Formativno ocjenjivanje Sumativno ocjenjivanje

nužni pomaci na području provjeravanja

i ocjenjivanja znanja u osnovnoj školi -

veća važnost dijagnostičkog i

formativnog provjeravanja znanja

Načini formativnog ocjenjivanja

Cilj formativnog ocjenjivanja je spoznati što učenici znaju (ili ne znaju) - radi odgovarajućih promjena u tehnikama poučavanja i učenja - kao oblike koristimo opažanja učitelja, rasprave u učionici te analizu testova i domaće zadaće, portfolio, rad na projektima...

Black i Wiliam (1998) preporučuju korištenje pitanja i razredne diskusije za povećanje učenikova znanja i poboljšanje razumijevanja. Međutim, upozoravaju da učitelji trebaju postavljati pitanja koja zahtijevaju razumijevanje i razmišljanje, a ne jednostavna pitanja i pitanja koja zahtijevaju samo činjenice, te naglašavaju da učenicima treba dati dovoljno vremena za odgovor.

(Duže čekamo na odgovor kod učenika od kojih više očekujemo.- Što više očekujemo od djece više ćemo dobiti.)

(Niži razred: učitelji na odgovor čekaju u pravilu 0,9 sek.)

Neke ideje

Pozvati učenike da

prodiskutiraju o

pitanju ili temi u

parovima ili manjim

skupinama, zatim

zamoliti predstavnike

manjih skupina da

iznesu ta razmišljanja

u većoj grupi.

Neke ideje

Iznijeti nekoliko

mogućih odgovora na

pitanje te pozvati

učenike da glasuju.

Neke ideje

Zamoliti sve učenike

da zapišu odgovor na

postavljeno pitanje, a

zatim zamoliti

nekoliko odabranih

da pročitaju naglas.

Neke ideje

Zamoliti učenike da

zapišu svoje

razumijevanje

vokabulara ili

pojmova prije i poslije

objašnjenja.

Neke ideje

Zamoliti učenike da

sažmu glavne ideje

koje su zapamtili na

predavanju, tijekom

diskusije ili iz

zadanog čitanja.

Neke ideje

Zamoliti učenike da

odgovore na par

problemskih ili sličnih

pitanja na kraju sata

te provjeriti

odgovore.

Neke ideje

Intervjuirati učenike

individualno ili u

grupama o njihovim

razmišljanjima

tijekom rješavanja

problemskih pitanja.

Neke ideje

Dodijeliti kratke

pisane zadatke u

razredu.

Neke ideje

Postaviti pitanje i dati

4 moguća odgovora

(A, B, C i D).

Svaki učenik ima

kartice s tim slovima i

podiže karticu sa

slovom za odgovor

koji smatra

ispravnim.

Neke ideje

Učenici na kraju rada

odgovaraju na dva

pitanja:

1. Što je najvažnije što

sam danas naučio /

naučila?

2. Što mi nije jasno?

Neke ideje

Učenici priređuju na

zadanu temu ili

izabrani dio teme

dosije, mape,

referate, kratke

izvještaje, postere...

Neke ideje

Stupnjevita kontrola

postizanja ciljeva –

Učenik u dogovorene

datume ispituje zna li

odgovor na

postavljeno pitanje,

zatim to čini netko od

suučenika i na kraju

učitelj / učiteljica.

Neke ideje

Nedovršene rečenice :

Ovaj tjedan sam

naučio / naučila...

Želio / željela bih...

Najviše mi se

svidjelo...

Sada trebam...

Neke ideje

Procjenjivanje uz pomoć računala (CAA - Computer Assisted Assessment) – mogu odmah dobiti povratnu informaciju o postignuću, osim broja bodova ili ocjene, daje i informacija o uspjehu na pojedinom zadatku, a mogu se i dati pojašnjenja ili komentari vezani za pogrešne odgovore.

Povratne informacije o uspješnosti učenja su

važne u svakom procesu obrazovanja.

Učenik mora biti svjestan svoje uspješnosti i

napredovanja i preuzeti odgovornost za

svoje učenje.

Dobar i uspješan učitelj prilagođava nastavu

svojim učenicima ovisno o njihovom

napretku (i sposobnostima).

Školsko (pr)ocjenjivanje

1. procjena predznanja (na početku

poučavanja)

2. formativno procjenjivanje (nadgledanje

napredovanja učenika tijekom

poučavanja)

3. dijagnostičko procjenjivanje (utvrđivanje

poteškoća u učenju)

4. sumativno procjenjivanje (evaluacija

postignuća nakon poučavanja - ocjene)

Anđelko Tečić: Ocjenjivanje

napretka i vrednovanje

postignuća učenika u školama

Kakva je vrijednost ocjena?

Što one mjere? ocjene - na temelju informacija koje učitelj dobije provjeravajući znanje učenika

provjeravanje znanja = postupak u kojem se pitanjima i uputama potiče učenika da pokaže svoje znanje o nekom sadržaju

tijekom ili nakon pokazivanja znanja učitelj procjenjuje vrijednost odgovora i procjenu izražava ocjenom od 1-5.

po bitnim obilježjima mjerenje znanja:

○ ima predmet mjerenja (znanje),

○ instrument kojim se mjeri (nastavnik) i

○ tehniku mjerenja (različiti načini ispitivanja).

da bi mjerenje bilo ispravno

○ rezultat mora biti određen veličinom onoga što se mjeri

○ mjerni instrument ne bi smio utjecati na rezultat mjerenja

○ ocjena bi morala biti određena učenikovim znanjem, a ne nastavnikovim osobinama

različiti učitelji daju različite ocjene za ista iskazana znanja (pismene provjere) - neobjektivni su (ocjena ne ovisi samo o iskazanom znanju već i o osobinama ocjenjivača)

više se slažu kod ekstremnih ocjena, a manje kod onih oko središnje pozicije

ocjenjivači su i nedosljedni: ne slažu se sami sa sobom (iste pismene provjere će nakon godinu dana drugačije ocijeniti)

statističkim postupcima procijenjena je pogreška koju čine ocjenjivači: nešto viša od 1 ocjene (1,176)

veći broj mjerenja - manja pogreška mjerenja

Istraživanja

znanje nije direktno dostupno mjerenju – o njemu samo posredno

zaključujemo na temelju odgovora učenika

učitelj se pojavljuje u ulozi i instrumenta i mjeritelja - sam definira

značenje ocjene

○ definira što mjeri

○ i kriterije (kako učenik treba odgovoriti da bi dobio odgovarajuću ocjenu)

brojčano ista ocjena ima različito značenje kod:

○ različitih učitelja

○ istog učitelja ovisno o učeniku i raspoloženju učitelja

(učitelji spontano mijenjaju vlastite kriterije ocjenjivanja i predmete

mjerenja)

ocjena određena utjecajem velikog broja faktora koji se odnose na

○ učitelja

○ učenika

○ tehniku ispitivanja

kad je osoba svjesna faktora ocjenjivanja, oni djeluju značajno

manje (može ih kontrolirati)

nije nađena povezanost dužine staža i točnosti ocjena

učitelji rano oblikuju kriterije ocjenjivanja - nisu ih skloni mijenjati

Ocjenjivanje i motivacija učenika

ocjene kao plaća za rad - učenje

ekstrinzično motivirano

ocjena kao izvor anksioznosti -

negativan utjecaj ocjene na motivaciju

ocjena kao indikator napredovanja

(povratna informacija) - učenje intrizično

motivirano

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Da bi ocjena bila prava motivirajuća povratna informacija, učenik iz nje mora doznati ne samo kakav je njegov učinak u odnosu na kriterij ocjenjivanja, nego mu ocjena mora pružiti i korektivnu informaciju - pokazati u čemu griješi i kako to može ispraviti.

Kad povratna informacija pokazuje učeniku da jedan dio gradiva nije dobro svladao i da njegov trud nije bio dovoljan za postizanje cilja, on može uložiti više truda u daljnje učenje ili promijeniti način učenja.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Istraživanja - Učenici koji uz ocjenu

dobivaju i opisne povratne informacije

više poboljšavaju uradak i više od drugih

vjeruju da je uspjeh posljedica uloženog

napora, a ne nekih vanjskih činitelja.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Ako povratna informacija potvrdi da je cilj postignut,

učenik će se osjećati zadovoljno, ponosno i

kompetentno te će postaviti nove, još više, ciljeve u

učenju. Cilj ovakve povratne informacije je motivirati

učenika, a ne samo informirati o postignutom.

I negativna povratna informacija može biti motivirajuća

– treba je usmjeriti na ono što je učenik učinio, a ne na

njegove sposobnosti. Treba, kad god je to moguće,

negativnu povratnu informaciju dati u kombinaciji s

pozitivnom povratnom informacijom. Na taj način

navodi se učenika na pripisivanje učinka (ocjene) trudu

(na koji može sam utjecati), a ne sposobnostima ili

sreći.

Povratna informacija i motivacija

svaka povratna informacija neće nužno pozitivno utjecati na učenje

istraživanja utjecaja povratne informacije koje je izvela Ruth Butler

(1988.) - utjecaj različitih povratnih informacija u skupini djece od

jedanaest godina iz Izraela - učenici podijeljeni u tri jednake

skupine:

Prva skupina primala je individualizirane komentare koji su se

odnosili na postizanje ocjenjivačkih kriterija i koji su svima u

skupini bili prethodno obrazloženi.

Druga je skupina primala povratnu informaciju u vidu ocjena, a

treća ocjene s komentarom.

Prva je skupina za vrijeme eksperimentiranja postigla 30 % bolja

postignuća. Učenici te skupine bili su snažno motivirani za rad.

U drugoj i trećoj skupini nije bilo bitnih razlika. Nisu napredovale

u znanju, a njihova motivacija za rad temeljila se prije svega na

ocjeni. Učenici s boljim ocjenama su i dalje pokazivali zanimanje

za učenje, dok učenici s nižim ocjenama nisu.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Ako su provjere znanja kraće i češće,

rezultati će biti bolji nego kod rijetkih i

dugih pismenih ispita.

Češći ispiti navode učenike da redovito

prate gradivo.

Povratne informacije su tada češće i

neposrednije vezane uz uloženi trud i

njihova je motivacijska vrijednost veća.

Puno su korisnije česte i kratke provjere

znanja nego rijetke i dugačke.

Učenik realnije percipira kvalitetu svog znanja i tako usvaja kriterije za njeno vrednovanje.

To ga potiče na bolji i redovit rad.

Istraživanja pokazuju da učenici više nauče kada znaju da će biti ocjenjivani.

Što češće ispitujete djecu, manji će biti njihov strah i stres zbog ispitnih situacija.

Važno je stvoriti opuštenu atmosferu tijekom ispitivanja, a ne izbjegavati ispitne situacije. Treba ukloniti prijetnje lošom ocjenom i stvoriti atmosferu usmjerenosti na postizanje uspjeha. 80% teškoća učenja uzrokovano je stresom. Strah ometa proces učenja i dosjećanja.

Najavite djeci kada će se provjeravati njihovo znanje, kažite im kako ćete to činiti i kakvi će biti kriteriji ocjenjivanja znanja.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Roditelji i djeca su često nezadovoljni ocjenama. Ponekad se radi o nerealnoj procjeni kvalitete vlastitog znanja odnosno znanja svoga djeteta, ali ponekad je nezadovoljstvo i opravdano. Jako je važno da dijete dobije ocjenu koju zaslužuje zbog nekoliko razloga: Samopoštovanje i samopouzdanje školske djece najviše

ovisi o njihovom školskom uspjehu (temelj mentalnog zdravlja).

Loša ocjena je najčešći izvor stresa kod djece školske dobi. Kroničan stres može imati za posljedicu ozbiljne zdravstvene i psihičke probleme. Školski neuspjeh je jedan od rizičnih čimbenika za razvoj ovisnosti i delinkvencije. Ako dijete uđe u 7. razred doživljavajući kombinaciju velikog stresa, slabe podrške roditelja i slabog uspjeha u školi veća je vjerojatnost da će razviti oblike neprimjerenog ponašanja.

Školski uspjeh limitira mogućnosti daljnjeg školovanja.

Ništa ne ubija motivaciju za učenje kao osjećaj da uloženi trud i postignuto znanje nisu primjereno «nagrađeni».

Motiv za postignućem

Sva ljudska bića imaju potrebu osjećati se vrijednima, kompetentnima i to pokušavaju postići na dva temeljna načina: stremeći uspjehu ili izbjegavajući neuspjeh.

Osobe sklone izbjegavati neuspjeh bježe od svih aktivnosti u kojima bi ga mogle doživjeti da bi sačuvale samopoštovanje. Takvo dijete kad dobije slabu ocjenu vrlo vjerojatno će izbjegavati učenje da bi "sačuvalo obraz" (ako ne učim, nitko mi ne može reći da sam glup jer imam slabe ocjene - učenje me jednostavno ne zanima). Isto će činiti kada naiđe na zadatke u kojima ponavljano ne uspijeva. Onda kada se znanje učenika ocjenjuje na način da samo mali broj učenika opetovano postiže zadovoljavajući uspjeh, većina odustaje od učenja.

I loša ocjena može biti poticaj za učenje ako

zadovoljava nekoliko uvjeta

1. da učenik vjeruje da o njemu ovisi hoće li je i kada ispraviti i da ima mogućnost za to. (Svi ljudi najviše nauče na vlastitim pogreškama, pod uvjetom da ih se ne plaše.)

2. da zna kako to učiniti – važno je djeci pokazati kako učiti

3. da povratnu informaciju (ocjenu) dobije neposredno nakon obavljenog zadatka (što prije ispraviti kontrolne zadaće) (Ako prođe puno vremena od izvedbe zadatka do dobivanja ocjene, dijete ju neće moći povezati s onim što je napravilo. To je posebno izraženo kod mlađe djece.)

4. da roditelj informaciju dobije na vrijeme

5. da ocjenjivanje bude javno, ali informiranje roditelja o ocjenama individualno (o tome se nikada ne smije govoriti na roditeljskim sastancima)

6. da učenik točno zna što je napravio dobro, a što treba učiniti još kvalitetnije

Posljedice loše nastave ne mogu se otkloniti tek postupcima strogoga

ocjenjivanja, a osim toga, loše ocjenjivanje često deformira prednost dobre

nastave. Zato na važnosti sve više dobiva provjeravanje znanja, raširenost

situacija u kojima se provjeravanje odvija i promjena načina provjeravanja

što posljedično utječe i na učenje. Provjeravanje i ocjenjivanje sastavni su

dijelovi nastavnoga procesa. Svoju ulogu imaju kako u procesu

podučavanja, tako i u procesu učenja. Način provjeravanja i ocjenjivanja

utječe na to kako će učenici učiti, kakvo će znanje usvojiti i kakav će stav

prema učenju i znanju zauzeti. Na napredak u učenju prije svega utječe

provjeravanje znanja koje daje informaciju o tome odakle treba krenuti,

provjeravanje koje obavještava o napretku učenika u postizanju zacrtanih

ciljeva te govori o tome jesu li pristupi učitelja učinkoviti i u kojoj mjeri

učenici ovladaju zacrtanim ciljevima. Učitelj koji provjeravanje poima kao

sastavni dio učenja, smisao nastave vidi u tome da učenicima omogući

izgradnju i produbljivanje znanja te preuzimanje nadzora nad vlastitim

učenjem jer samo tako može bitno utjecati na njihovo učenje. Samo dobra

provjera znanja omogućuje kvalitetno učenje.

Marjana Penca Palčić

POBOLJŠANJE OCJENJIVAČKIH POSTUPAKA:

ODREĐENOST PEDAGOŠKIH CILJEVA

PUNO FORMATIVNOG OCJENJIVANJA

OCIJENITI VIŠE ASPEKATA POSTIGNUĆA

UKLJUČIVANJE UČENIKA KAO PARTNERA

U OCJENJIVANJE

INDIVIDUALIZIRANA BRZINA UČENJA

Da bismo bili prema svima

pravedni, svi ćete dobiti jednak

ispitni zadatak:

Literatura

Boston, C. (2002). The concept of formative assessment. Practical Assessment, Research & Evaluation, 8(9). URL: http://PAREonline.net/getvn.asp?v=8&n=9

Grgin, T. (1994). Školska dokimologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Jelavić, F. (1995). Didaktičke osnove nastave. Jastrebarsko: Naklada Slap

Kyriacou, Ch. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.

Matijević, M. (2004). Ocjenjivanje u osnovnoj školi. Zagreb: Tipex

Nimac, E. Kako unaprijediti ocjenjivanje znanja u školi

Penca Palčić, M. Utjecaj provjeravanja i ocjenjivanja znanja na učenje. Život i škola br. 19

Stern, T. Förderliche Leistungsbewertung. URL: http://www.bmukk.gv.at/medienpool/17212/mat_stern.pdf

Tečić, A. (2006). Ocjenjivanje napretka i vrednovanje postignuća učenika u školama. Šibenik: Exp edit

Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP.