Procjena stanja populacije bjeloglavih supova na području ornitoloških rezervata na Cresu, Krku

i Prviću, te na Plavniku u 2013.godini

Završno izvješće

Rijeka, srpanj 2013.g

1. Uvod

Bjeloglavi sup Gyps fulvus fulvus (Hablizl 1783.) jedan je od četiri vrste

strvinara koji još žive u Europi i jedini koji živi u Hrvatskoj. Danas

jenajsjevernija prirodna kolonija bjeloglavog supa u srednjoj i istočnoj Europi

nastanjena na Kvarnerskim otocima (Glutz 1971, Perco i sur. 1983.), a toje

ujedno i jedina preostala populacija u Hrvatskoj, jer su posljednji hrvatski

bjeloglavi supovi izvan kvarnerskog područja prestali gnijezditi u NP Paklenica

još prije 14 godina (posljednje je gniježđenje tri para promatrano je 1999.godine

(Lukač i sur. 2007).

Slika 1. Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)na Kvarneru gnijezdi na liticama direktno nad morem.

Na slici je najniže gnijezdo u Ornitološkom rezervatu na Krku, aktivno 2013.g.

U Kvarnerskom zaljevu kolonije supova su na okomitim liticama otoka

nad samim morem, što je gotovo jedinstveni slučaj u čitavom arealu

rasprostiranja ove vrste. Slično je još jedino na Sardiniji i Cipru, no tamo su

gnijezdo visoko, stotinjak i više metara iznad površine mora. Posljedica je to

dizanja razine mora prije oko 7-10.000 godina i pojavljivanja čovjeka koji u tom

razdoblju napušta nomadski način života i započinje domestifikaciju životinja.

Supovi su vjerojatno tada postupno prelazili na prehranu uginulom stokom i na

taj način se uspjeli održati na tom području sve do danas (Sušić 1985).

Tri su osnovna faktora koja reguliraju veličinu populacije u grabljivica,

pa tako i supova: količina raspoložive hrane, kapacitet područja za smještaj

gnijezda i teritorijalnost pri gniježđenju (Neewton 1979). Kako u supova kao

kolonijalne vrste nije izražena intraspecijska teritorijalnost pri gniježđenju,

veličina i raširenost kolonije ovisit će o broju raspoloživih mjesta za gniježđenje

na liticama i količini hrane, pogotovo u najkritičnijim dijelovima godine (Sušić

1985).

Naravno, na bronost i distribuciju gnijezda u koloniji utječe i blizina

čovjeka, odnosno stupanj uznemiravanja tijekom sezone gniježđenja.

1.1. Osvrt na ranija istraživanja bjeloglavih supova na Kvarneru

Prvi dokument o gniježđenju supova na području Cresa dao je Valle

(1885), a potvrdio ga je Schiavuzzi (1887). Početkom dvadesetog stoljeća,

prema istraživanjima Hirtza (1914) otoci na kojima gnijezdi bjeloglavi sup su

Prvić, Goli otok, Sveti Grgur i Pag, a Cres i Plavnik u tim istraživanjima nisu

spomenuti. Dragutin Rucner(1998) pri analizi distribucije supova na Hrvatskoj

obali spominje da su krajem šezdesetih godina gnijezdili na Cresu, Krku, Prviću,

Plavniku, a djelomično i Sv.Grguru i Golom. Manzoni (1968) je prvi koji nakon

Hirtza u svojim istraživanjima spominje gniježđenje supova na Plavniku i to tri

gnijezdeća para u godini 1966. Godine 1971. Spitzenberger-Weis (Bock and

Walter 1976) zaokružuju dotad poznatu sliku gniježđenja supova na

kvarnerskom prostoru govoreći o gniježđenju na otocima Prviću, Plavniku,

Cresu i Krku.

Prva detaljnija studija načinjena je tek 1983. (Perco i sur. 1983) i to na

temelju istraživanja od 1976-1982. g. Prema tim rezultatima, na otoku Cresu

postojala su tada tri različita gnijezdeća područja, dva na istočnoj obali otoka, a

treći na zapadnoj strani. Uz ta tri poznata područja javljaju se i dvije moguće

gnijezdeće zone, prva u unutrašnjosti otoka,a druga je litica Merag negdje na

jednakoj udaljenosti između dviju istočnih kolonija.Ta je pretpostavka u

međuvremenu dijelom potvrđena, jedino što je litica Merag sada dio sjeverne

kolonije na istočnoj strani Cresa (Sušić i Radek 2010).

Podaci iz rada Perco i sur. (1983) govore o opadanju broja gnijezdećih

parova u istraživanom razdoblju. Godina za koju rad daje najpotpunije podatke

je 1982. i tada je kolonija Cres1 (danas većinom unutar Posebnog ornitološkog

rezervata „Kruna“) imala 13, a kolonija Cres2 (danas većinom unutar Posebnog

ornitološkog rezervata „Podokladi“) 11 gnijezdećih parova.Autori u svim

obilascima Plavnika u godinama 1975, 1977. i 1982. nisu utvrdili niti jedan

gnijezdeći par, ali su zato to učinili Sušić (1985 -3 aktivna gnijezda 1983. i

1984.), te Schwammer (1988) koji je pronašao na Plavniku 3 mlada supa u

godinama 1986. i 1987. Detaljnu analizu ekoloških faktora koji omogućuju

gniježđenje i opstanak bjeloglavih supova na Kvarnerskim otocima, kao i

faktora koji ih na tom području ugrožavaju dao je Sušić (1985).

U svom magistarskom radu Sušić je obradio raširenost kolonije, visine

gnijezda i razmještaj gnijezda na liticama. Godine 1983. kolonija

Cres1(„Kruna“) imala je 10 aktivnih gnijezda, kolonija Cres2(„Podokladi“) 12

aktivnih gnijezda, te Plavnik 3 aktivna gnijezda. Zanimljivo je da istraživanja

u razdoblju od 1990-1993. na otoku Cresu pokazuju variranje broja

reprodukcijski aktivnih parova. Godine 1990. bilo je 30 gnijezdećih pari, godine

1991. 35, godine 1992.44, a 1993. god. 38 gnijezdećih pari. U istom razdoblju

broj gnijezdećih parova otoka Plavnika ostao je konstantan (Sušić i Radek

2010). Nakon trovanja na Rabu, kada je stradalo dvadesetak bjeloglavih supova

(Pavoković i Sušić 2005), uslijedila je velika protutrovačka kampanja. Rezultat

je značajno smanjivanje postavljanja zatrovanih meka za predatore (čagalj,

divlja svinja, medvjed) i populacija bjeloglavih supova počinje se oporavljati, te

počinje njen porast brojnosti (Sušić i Radek 2010). Tome je značajno

prodonijelo i djelovanje Oporavilišta za bjeloglave supove u Belom na otoku

Cresu. Analiza za samo 4 godine djelovanja tog Oporavilišta, pokazala je

sljedeće: na otocima Cresu, Plavniku, Krku, Prvićui Pagu godišnje na svoj prvi

let kreće oko 45 mladih supova (ukupno je tadašnjih oko 120 parova imalo

uspješnost gniježđenja oko 60%). Tijekom četiri godine (2007-2010) sveukupno

je dakle iz gnijezda izletjelo oko 180 mladih supova. Kako je poznato da je

mortalitet supova u prvoj godini života 75%, znači da je drugu godinu

doživjelo od njih 180 samo njih 45! U te je 4 godine spašeno i iz Oporavilišta u

prirodu pušteno 32 supa (koji bi inače bili sigurno mrtvi, dakle bili bi u tih 75%)

i tako je smanjena stopa mortaliteta prvogodišnjih supova sa 75% na 57%. Ako

dakle od 45 supova koji izađu iz gnijezda godišnje na Kvarneru, njih 75% strada

u prvoj godini, drugu će doživjeti samo njih 11. Ovako, zahvaljujući djelovanju

Oporavilišta, drugu je godinu doživjelo: 2007.g. 15, 2008.g. 15, 2009.g. 17 i

2010.g. 19 mladih supova (Sušić i Radek 2012b).

No, ono što je još važnije, podaci o njihovu viđenju nakon više od godinu

dana nakon puštanja pokazuju da su se tijekom boravka u Oporavilištu jako

dobro oporavili i pripremili na samostalan život u prirodi, jer nakon tog

razdoblja mortalitet pada na tek nekoliko postotaka godišnje i svakom sljedećom

godinom značajno raste šansa da dožive petu godinu života, odnosno spolnu

zrelost i vrate se u svoju matičnu koloniju kako bi započeli reprodukciju. Uspije

li se zadržati ovako visoka stopa preživljavanja puštenih supova nakon

oporavka, značajno se povećava šansa kvarnerske populacije za opstankom

(Sušić i Radek 2012b). Dokaz tome su podaci o nastavku rasta populacije nakon

2010.g., odnosno izrade gorespomenute analize: u 2011. godini sveukupno je na

Kvarneru gnijezdeća populacija brojila 128 parova, 2012. g. 134para, a 2013. g.

čak 141 par! To je razlog da je u novom izdanju Crvene knjige bjeloglavi sup

premješten iz kategorije kritično ugrožena vrsta (CR) u kojoj je bio svrstan u

Crvenoj knjizi iz 2003.g. (Radović i sur. 2003), u kategoriju ugrožena vrsta

(EN) (Tutiš i sur. 2013), uslijed činjenice da mu se brojnost u Hrvatskoj od tada

povećala sa 90 na 140 gnijezdećih parova.

Već u zaključcima magistarskog rada Sušić (1985), te kasnije u više

navrata, u rasponu od sljedećih gotovo 30 godina(Sušić 1995, 2002, Sušić i

Radek 2010, 2011, 2012a) navodi da Kvarnersku populaciju supova najviše

ugrožava turizam, a zbog intenzifikacije ovčarenja(smanjenja raspoložive hrane

uslijed smanjenja stope smrtnosti ovaca, ali i smanjenja sveukupnog broja ovaca

u ekstenzivnom uzgoju) pretpostavlja da bi populacija uskoro mogla nestati.

Zbog toga svakom prilikom, pa i sada ovdje,predlaže strogu zaštitu kolonije

od uznemiravanja u vrijeme gniježđenja i postavljanje trajnih hranilišta za

supove. Na žalost, ta se zaštita praktički uopće ne provodi niti 28 godina

nakon prvih upozorenja, pa je broj mladih koji padaju u more svake godine sve

veći, jer se povećava i pritisak turističkih brodova na kolonije. Tako je na

Plavniku moguće svakih 20 minuta vidjeti kako brod pun turista prolazi tik uz

litice na kojima su gnijezda vrlo nisko, tek 15-tak metara iznad mora (Slika 2 i

3). Svake godine na Plavniku u more padne najmanje 1, obično 2-3, a nekih

godina i svi juvenilni supovi koji su se u toj godini izvalili iz jaja u gnijezdima

na Plavniku. U 2013. godini, do početka kolovoza na Plavniku je od utapanja

već spašen jedan sup http://www.supovi.hr/1338-spasen-treci-sup-u-2013-

g.html#more-1338 , a jedan je pronađen mrtav kako pluta uz obalu Cresa preko

puta Plavnika (Slika 4b)

Slika 2. Turistički brod „Plavnik“ prolazi preblizu litice s gnijezdima na otoku Plavniku.

Slika 3. Brodovi s turistima prolaze uz Plavnik u svibnju i kolovozu svakih 15 do 20 minuta, tijekom većeg dijela dana. Gotovo svi idu preblizu, no neki ipak ugase motore i na više jezika upozoravaju turiste da ne viču. Na žalost, takvi su još uvijek u manjini.

Slika 4a. Prilaženje preblizu litici, kao i izazivanje buke i mahanje rukama što turisti rade kako bi supovi poletjeli, pa ih oni zatim fotografirali, prestraši mladoga, koji ako još nije vičan letenju, pada u more.

Slika 4b. Ne pritekne li se u pomoć mladom supu koji je pao u more, utopit će se obično sat vremena kasnije. Na slici je sup snimljen je kako pluta uz obalu Cresa, ljeti 2013.g.

Slika 4c. Tek se poneki mladi sup uspije sam izvući na neku grotu, ali s nje ne može dalje, pa će uginuti od žeđi i gladi ako ga se ne spasi na vrijeme.

Bjeloglavi sup zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode. Na međunarodnojga

razini štiti Bonnska konvencija (dodatak II), Bernska konvencija (dodatak II), i

Washingtonska konvencija (Cites II). Kolonije na Kvarnerskim otocima dijelom

su u posebnim ornitološkim rezervatima: na otocima Krku i Prviću čitave

kolonije su u Posebnim ornitološkim rezervatima, a na Cresu je na žalosttek

50% gnijezda unutar dvaju tamošnjih rezervata, dok je kolonija na otoku

Plavniku posve nezaštićena, isto kao i mala kolonija na otoku Pagu.

U najnovijem izdanju Crvene knjige ugroženih vrsta Hrvatske, bjeloglavi

je sup premješten iz kategorije kritično ugrožena vrsta (CR) u kojoj je bio

svrstan u Crvenoj knjizi iz 2003.g. (Radović i sur. 2003), u kategoriju ugrožene

vrste (EN) (Tutiš i sur. 2013), uslijed činjenice da mu se brojnost u Hrvatskoj od

tada povećala sa 90 na 140 gnijezdećih parova.

2. Raspored kolonija u ornitološkim rezervatima i na Plavniku

Slika 5. Raspored kolonija na otocima u Kvarneru, posljednje hrvatske populacije bjeloglavog supa, tijekom 2013.godine.

2.a. Cres Duljina Creske obale je 248 kilometara, od čega je 37 kilometara (15 %)

pod liticama. Visine litica na kojima gnijezde supovi kreću se od 24 metra do

56 metara. Izuzetak su dvije litice koje dosižu visinu od 190 metara. Na otoku

Cresu najniže je gnijezdo 12 m/nv.

kolonija

1-5 izdvojenih gnijezda

Slika 6. Dio obale sjeveroistočnog Cresa koji obuhvaća Orn. rezervat Fojiška-Pod Predoščica

Slika 7. Raspored grupa aktivnih gnijezda (crveni krugovi) u Orn.rezervatu Fojiška-Pod Predoščica u 2013.godini

Beli

Slika7. pokazuje raspored gnijezda u orn.rezervatu na sjevernom dijelu Cresa. Unutar postojećih granica Posebnog ornitološkog rezervata u 2013.g. bilo je aktivno 21 gnijezdo.

Slika9.prikazuje raspored grupa gnijezda na srednjem dijelu Cresa, unutar Posebnog ornitološkog rezervata „Podokladi“. U 2013.godini ukupan broj aktivnih gnijezda u tom rezervatu bio je 46.

Slika 8. Položaj Ornitološkog rezervata Podokladi na srednjem dijelu otoka Cresa (žuto).

Jezero Vrana

Slika 9. Raspored grupa gnijezda na srednjem dijelu otoka Cresa, aktivnih 2013.g. u Ornitološkom rezervatu Mali Bok-Koromačna.

2.b. otok Plavnik

Slika 10.Jedna od dvije litice otoka Plavnika. Obje su izvan rezervata, a u 2013.g. na njimaje gnijezdilo 9parova bjeloglavog supa, od kojih je 5 izvelo maloga.

Slika 11. Dvije litice otoka Plavnika na kojima je pojedinih godina aktivno 3-12 gnijezda. U 2013.g. na njimaje gnijezdilo 9 parova bjeloglavog supa, od kojih je 5 izvelo maloga.

Slika 12. Raspored grupa gnijezda na Plavniku, aktivnih 2013.g.

2.c. Otok Krk

Na području otoka Krka još je 1969. godine uspostavljen Posebni

ornitološki rezervat. To je bio prvi (u svjetu!) ornitološki rezervat uspostavljen

radi zaštite bjeloglavih supova. Ornitološki rezervat zauzima sjeveroistočni

strmi dio obale otoka Krka, južno od Vrbnika prema Baški, od rta Glavine do

uvale Mala Luka, površine 1000 ha.

Slika 13. Posebni ornitološki rezervat “Glavina-Mala Luka” na otoku Krku, najstariji je ornitološki rezervat na svijetu, ustanovljen isključivo zbog zaštite supova.

Slika 14. Posebni ornitološki rezervat “Glavina-Mala Luka” na otoku Krku.

Slika 15. Raspored grupa gnijezda aktivnih 2013.gu posebnom ornitološkom rezervatu “Glavina-Mala Luka” na otoku Krku. U toj je godini aktivno bilo 35 gnijezda.

2.c. Otok Prvić

Otok Prvić, površine 7000 ha, visok 357m, proglašen je zaštićenim 1972.

g. Obuhvaća litice na sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka te visinske

travnjake u središnjem dijelu otoka.

Slika 14. Ornitološki rezervat Prvić – sjeveroistočna strana

Slika 15. Ornitološki rezervat Prvić – jugozapadna strana

Slika 16. Posebni ornitološki rezervat Prvić

Slika 17. Raspored grupa aktivnih gnijezda bjeloglavih supova u Posebnom ornitološkom rezervatu Prvić u 2013.godini

Slika 18. a i b (gore i dolje) Apsolutni cenzus provodio se brodom KPA „3.maj“ (a), a tim koji provodi prstenovanje na gnijezdima u svibnju (b) čine stalni članovi,

od kojih neki već dva desetljeća.

3. Brojnost gnijezdećih parova u ornitološkim rezervatima na Kvarneru i na Plavniku

Slika 19. Roditelj štiti 7-dnevnog mladog u gnijezdu na Plavniku, 13.05.2013. Tijekom svibanjskog cenzusa zabilježena su dva ponovljena legla na Krku, jedno na Plavniku i tri na Cresu, dok je izuzetno veliki broj gnijezda propao i roditelji nisu ponovili gniježđenje, posebice na Prviću.

Slika 20. Na jednom je gnijezdu na Cresu zabilježeno čak i jaje, koje je roditelj inkubirao 15. Svibnja 2013., što bi značilo da će taj mali (ako pretpostavimo da je inkubacija pri kraju) iz gnijezda izletjeti tek nakon 10. rujna! Na žalost, takav se mladi sup gotovo sigurno može smatrati izgubljenim.

2013.godina

Cres1: Fojiška-Pod Predoščica

Cres2: Mali bok-Koromačna

Krk: Glavina – Mala Luka

Prvić

Plavnik

Ukupno

18.travanj 21 46 35 20 9 131 10-18svibanj 13 34 18 7 5 77 16. lipanj 12 32 18 7 5 74 12. srpanj 10 30 18 7 5 70

Tablica 1. Brojnost gnijezdećih parovabjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g.

2013.godina

Cres1: Fojiška-Pod Predoščica

Cres2: Mali bok-Koromačna

Krk: Glavina – Mala Luka

Prvić

Plavnik

Ukupno

Počelo/parova 21 46 35 20 9 131 Izvalilo se ml. 13 34 18 7 5 77 uspješnost 0.62 0.74 0.51 0.35 0.55 0.59

% 61.9 73.9 51.4 35 55.5 58.7 Tablica 2. Uspješnost inkubacije bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g.

2013.godina

Cres1: Fojiška-Pod Predoščica

Cres2: Mali bok-Koromačna

Krk: Glavina – Mala Luka

Prvić

Plavnik

Ukupno

Počelo/parova 21 46 35 20 9 131 Poletjelo ml. 10 30 18 7 5 70 uspješnost 0.47 0.65 0.51 0.35 0.55 0.53

% 47.6 65.2 51.4 35 55.5 53.4 Tablica 3. Uspješnost gniježđenja bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g.

Iz tablice 1 vidljivo je da je inkubacijuu ornitološkim rezervatima i na Plavniku

započeo 131 par bjeloglavih supova, no iz jaja se izvalilo sveukupno 77 mladih. Još je

7 mladih nakon toga stradalo tijekom odrastanja u gnijezdu (uzrok može biti

nepostojanje termoregulacije tijekom prve polovice odrastanja u gnijezdu pa stradaju

zbog hladnoće ili vrućine, mogu stradati zbog uznemiravanja od strane ljudi, uslijed

čega roditelji ostave mladoga nečuvanoga, pa ga pojedu gavranovi).

Sljedeće što se odmah uočava je to da je uspješnost gniježđenja u 2013.g.bila

najmanja u Posebnom ornitološkom rezervatu Prvić (35%) i Posebnom ornitološkom

rezervatu Fojiška-Pod Predoščica na otoku Cresu (47.6%), koji su jedini imali

uspješnost ispod 50%, što poziva na alarm. Otok Plavnik ove godine nije imao tako

nisku uspješnost, no upravo su na Plavniku u kolovozu (nakon završetka analize za

potrebu ove studije) dva supa stradala od pada u more, od 5 koliko ih je uspješno

završilo odrastanje u gnijezdu, dakle mortalitet je prvi mjesec po izlijetanju već

dosegao 40%, a kolovoz je tek započeo! (vidi: http://www.supovi.hr/ pod „Novosti“ za

datume 28. srpnja i 3.kolovoza). Upravo su na Plavniku i u rezervatu Fojiška-Pod

Predoščica kolonije naizloženije uznemiravanju od strane turističkih brodova, što je i

osnovni razlog pada mladih supova u more. Kolonije na Prviću nisu ugrožene

uznemiravanjem od strane turističkih brodova, pa je slaba uspješnost rezultat ili

klimatskih razloga ili periodičnog nedostatka hrane u razdoblju gniježđenja, a

najvrerojatnije kombinacije oba ta čimbenika.

Sveukupna uspješnost gniježđenja za populaciju koja gnijezdi u rezervatima i na

Plavniku od 53.4% značajan je pad u odnosu na 75% koliko je iznosila u 2012.g.

Činjenica da je prošlogodišnja uspješnost ukazivala na oporavak kolonija i čitave

populacije u 2013.g. je značajno dovedena u pitanje. Porast broja gnijezdećih parova

koji raste iz godine u godinu neće se moći nastaviti, ako uspješnost padne ispod 50%,

jer to znači da populacija izumire. No, za sada to još nije slučaj.

4. Opasnost po supove kolonija u ornitološkim rezervatima i na Plavniku 4.a. Vjetroelektrane Vjetroelektrane se sve više i u Hrvatskoj koriste kao alternativni izvori

energije, te se postavljaju na mjestima koje imaju česte vjetrove, a ta mjesta

često upravo stoga služe i kao migracijski koridori ptica.

Velike vjetroturbine kakve se grade u današnje vrijeme imaju rotacijske

propelere veličine nogometnog igrališta. Iako se rotori vrte sporije no na starijim

modelima, krakovi su puno duži (35-40 m), brzina vrhova na krakovima

vjetrenjače dosežu brzinu 150-300 km/h, a konstrukcije dosežu visinu od 125 m.

Dugački krakovi koji se okreću velikom brzinom smrtonosni su za životinje koje

lete, ptice i sisavce. Ptice ne mogu točno procijeniti vrijeme potrebno da sigurno

prođu između okretaja krakova, pogotovo ako se oni brzo vrte. Od svih vrsta, od

vjetrolektrana najviše stradavaju upravo bjeloglavi supovi (De Lucas i sur.

2008).

Slika 21. Park od 14 vjetroturbina „Vrataruša“ iznad Senja, predstavlja izuzetnu i trajnu opasnost po supove, jer se nalazi točno nasuprot kolonijama na Krku i Prviću, na vrhu brda lagane strmine, što je najveća opasnost za supove (De Lucas i sur. 2008).

Slika 22. Vjetroelektrane su za bjeloglave supove najopasnije, u odnosuna sve druge vrste ptica. Naime dokazano je da oni ne mogu vidjeti ispred sebe, u vrijeme dok pretražuju teren ispod sebe, te tako NE MOGU ni na koji način izbjeći elise vjetroelektrana. (a) prilikom pretraživanja kut između oka i vrha kljuna je 60 stupnjeva u odnosu na horizontalnu liniju leta. (b) binokularno vidno polje (zeleno), i slijepo polje (plavo) (Martin i sur. 2012).

Slika 23. Problem nastaje uslijed činjenice da supovi prilikom leta drže glavu malo prema dolje, kako bi stalno pretraživali tlo pod sobom. „Obrva“, odnosno nadočna zaštita koja većini ptica grabljivica daje „oštar“ (po nekima čak „zastrašujući“) izgled, evolucijska je prilagodba koja im štiti (zaklanja) oči od sunčeve svjetlosti koja dolazi odozgo i ometala bi im oštrinu pregleda pod sobom.

Slika 24. U Hrvatskoj se ne provodi monitoring kojim bi se utvrdio stupanj opasnosti koji vjetroelektrane predstavljaju za supove, ali u drugim područjima, posebice u Španjolskoj, to je jedan od najznačajnijih uzroka mortaliteta uvjetovanog čovjekovom djelatnošću.

Slika 25. Preko vjetroparka „Vrataruša“ kvarnerski supovi kreću i prema sjeveru (Alpama) i prema jugu (do Afrike). Narančaste linije pokazuju smjer leta supa koji nosi satelitski odašiljač. Ovo je dokaz da prelijeću „Vratarušu“ i da bi nužno bilo obavljati redoviti monitoring, kako bi se utvrdila razina eventualne štete po ptice, odnosno populaciju u ornitološkim rezervatima na Kvarneru, posljednju populaciju ove vrste u Hrvatskoj.

Dokazano je da su vjetroelektrane jedan su od najvećih uzroka smrtnosti

za reintroducirane kalifornijske kondore, a u Španjolskoj je između 2000. i

2006.godine gotovo 1000 supova nađeno mrtvo ispod samo 5 španjolskih

parkova vjetroelektrana u pokrajini Zaragoza.

Kako bi se mogla pokrenuti akcija za eventualne prilagodbe stupova

vjetroturbina, bilo bi nužno ustanoviti stalni monitoring eventualne smrtnosti

bjeloglavih supova uzkorovane djelovanjem parka vjetroelektrana Vrataruša.

Osim Vrataruše, kvarnerske supove ugrožavaju i vjetroelektrane na Pagu,

koje su prijetnja za supove koji gnijezde na otoku Pagu, ali i čitavu kvarnersku

populaciju koja pretražuje i Pag u potrazi za uginulim ovcama.

Slika 26. Elisa vjetroelektrane koja se okreće brzinom većom od 200 km/h

jednostavno isječe supa na komade...

4.b Elektrokucija

Samo u šest mjeseci 2007.g. i šest mjeseci 2008.g. na Cresu smo,

pretraživanjem ispod stupova dalekovoda pronašli 181

elektrokucijomusmrćenupticu, međukojimai 7 supova!

Stupovidalekovodapogodnosuodmorištezabjeloglavesupove,

aliidrugepticegrabljivice, jer s njihimajudobarpoglednapodručjepretraživanja.

Slika 27. Supovi često slete odmoriti se na električne stupove. No, dodir neizoliranog dijela mokrim krilom, ili nalijetanje na žice i prijelom krila, dovode do sigurne smrti.

Slika 28. Narančaste linije pokazuju smjer leta supa koji nosi satelitski odašiljač. Prilikom leta prema Alpama, ili povratka na Kvarner, supovi lete i prema selu Breze iznad Novog Vinodolskog. Kod obližnjeg Gornjeg Zagona elektrokucija na srednjenaponskom stupu bila je uzrok smrti jednog odraslog supa u prosincu 2011. g. Ako se ne poduzmu mjere zaštite, gotovo je sigurno da će taj dalekovod i nadalje nastaviti uzimati žrtve i tako biti kontinuirana prijetnja opstanku posljednje hrvatske populacije bjeloglavih supova.

Slika 29. A i B. Opasnost od elektrokucije, zahvaljujući razumjevanju HEP-a, na Cresu je značajno smanjena. U 2012.g. i 2013.g. postavljena je zaštita neizoliranih dijelova srednjenaponskih stupova i pokriveno je 40 najopasnijih. Na slici je posljednji koji je zaštićen (kod sela Plat i Verin na Cresu), a na kojem je prije toga stradao (u veljači 2013.g.) sup od udara struje prilikom slijetanja. A. Stup prije postavljanja zaštite, B. Nakon postavljanja zaštite.

A

B

4.c. Uznemiravanje Veliki broj mladih, tek izleženih supova svake godine strada od utapanja,

a razlog njihova preranog polijetanja, ili polijetanja iz gnijezda u vrijeme kad

nema vjetra, su uznemiravanja od strane privatnih turističkih brodova, koji

gnijezdima prilaze preblizu, kako bi turisti što bolje vidjeli mlade supove u

gnijezdu. Opasno je što taj broj iz godine u godinu raste, pa koloniju supova na

Plavniku (gdje su neka gnijezda tako nisko, da su gotovo u razini palube takvih

brodova!) posjeti u jednom danu i više od 10-20 turističkih brodova, u

razmacima po 15-20 minuta. Osim Plavnika, gdje je problem najveći, jer tamo

svake godine, zbog uznemiravanja, svi mladi supovi padnu iz gnijezda u more

(ne uspiju se svi i spasiti, pa se svake godine dva ili tri redovito utope), takva je

opasnost i kod litice Kruna ispod sela Beli na Cresu, kod litice uz plažu ispod

Križića na Cresu (u sredini ornitološkog rezervata), te kod litice Glavina kod

Vrbnika na Krku. Vlasnicima tih brodova trebali bi poslati upozorenje da nije

dopušten prilazak liticama, niti zaustavljanje ispod litica. Ovo drugo se odnosti

još više na ronioce, koji brod usidre tik ispod gnijezda supova, pa čitav dan rone

na toj lokaciji. Takve su lokacije na Plavniku i na dva mjesta na Cresu, a upravo

je na tim lokacijama broj utopljenih supova najveći.

Slabo informirani turisti (jer nema informacijskih ploča) zbog toga često i

nehotično uznemiravaju supove. Također oni koji znaju gdje su supovi, i koji

namjerno posjećuju gnijezdeće kolonije, koriste to kao izgovor (tipični izgovori

su: "Nismo znali da su tamo supovi", ili "Nema nikakvog znaka pa nismo znali

gdje smijemo ići, a gdje ne".).

Još su dvije opasnosti koje nastaju kao posljedica uznemiravanja u

području gniježđenja: ako se otjera roditelje s gnijezda, jaje ili malog supa

pojesti će u vrlo kratkom roku gavran, a ostane li mladi u prvih mjesec dana

života bez zaštite roditelja, može uginuti od pregrijavanja ili pothlađivanja, jer

dok ne opernati nema razvijenu termoregulaciju.

Slika 30. Ljeti je u Posebnom ornitološkom rezervatu Fojiška-Pod Predoščica na otoku Cresu, u svakoj uvalici ili plaži po čitav dan usidren jedan ili više brodova, čije prisustvo uznemirava

mladeu gnijezdu (koji tada prerano polijeću i često padaju u more).

Slika 31. Brodovi koji prevoze ronioce, često sidre i ostaju čitav dan točno ispod gnijezda. Na slici je litica u ornitološkom rezervatu na Cresu, na kojoj je godišnje 4-5 aktivnih gnijezda (pozicije pojedinih gnijezda su označene strelicama). Supovi roditelji pri takvom sidrenju brodova ne usude se sletjeti na gnijezdo kako bi nahranilimladoga i on danima gladuje. Naposlijetku izgladnjen polijeće i pada u more, jer u danima bez vjetra nema snage za aktivni let mišićima.

Slika 32. Drugi sup kojeg smo spasili iz mora 2013.g. nađen je ispod litice Kruna kod Beloga, koju ljeti obilazi dnevno i do desetak brodova, te koji prilaze preblizu kako bi turistima pokazali gnijezda. Ove je godine samo 1 gnijezdo bilo aktivno na toj litici i taj je mladi pao u more!http://www.supovi.hr/page/2

Slika 33. Treći sup spašeni 2013.g., koji je pao s gnijezda na Plavniku. Dojava da je u moru stigla nam je od kapetana turističkog broda koji je prolazio pored te litice.

4 d. Ubijanje

Na žalost, lovci još i danas, u drugoj dekadi dvadeset i prvog stoljeća,

pucaju na bjelogave supove – iz zabave. I pored sveobuhvatne edukacijske

kampanje koja se provodi već 30-tak godina, i nakon koje gotovo svako dijete u

osnovnoj školi zna da je bjeloglavi sup ugrožena i zaštićena vrsta, ima ljudi koji

na njih pucaju tek da bi se malo razonodili. Kako u puški u trenutku pucanja

obično imaju sačmu namjenjenu manjim vrstama, ta sačma ostaje u tijelu supa, a

on preživi. Opasnost od trovanja olovom (i smrti od toga), pojavljuje se kad

ovojnica oko sačme pukne i olovo dospije u krv.

Slika 34. Na rentgenskoj snimci vide se bijele točkice – svaka predstavlja jednu olovnu kuglicu sačme.

5. Rezultati i rasprava

Istraživanjima provedenim u kolonijama na Kvarneru, u svrhu procjene

stanja populacije bjeloglavih supova u 2013.godini na području ornitoloških

rezervata na Cresu (Fojiška-pod Predoščica i Mali Bok – Koromačna), na

području ornitološkog rezervata na Krku (Glavina – Mala Luka), na području

ornitološkog rezervata na otoku Prviću, te izvan područja ornitoloških rezervata,

na otoku Plavniku utvrđeno je da je inkubaciju započeo sveukupno 131 par.

Uspješno je mladoga izvelo 70 parova (53.4%). Na žalost, nakon polijetanja

nastavlja se povećani mortalitet uzrokovan uglavnom uznemiravanjem na

gnijezdima od strane turista koji prilaze preblizu liticama na kojima su gnijezda.

Uspješnost inkubacije bila je: Cres1 62%; Cres2 74%; Krk 51%; Prvić 35% i

Plavnik 55%, a ukupna uspješnost inkubacije za kvarnersku populaciju (broj

mladih koji se uspješno izvalio iz jaja u odnosu na broj parova koji je započeo

inkubaciju) iznosi 58.7 %.

Ukupna uspješnost gniježđenja za kvarnersku populaciju (broj mladih

koji je uspješno odrastao do polijetanja u odnosu na broj parova koji je započeo

inkubaciju) iznosi tek nešto iznad 50% (53.4), no to još nije zabrinjavajuće, s

obzirom da je u sjevernom creskom rezervatu uspješnost 47.6 %, u južnom čak

65.2%. Prosjek značajno ruši uspješnost gniježđenja u kolonijama u

ornitološkom rezervatu Prvić, od samo 35%. Nije bilo moguće utvrditi uzroke

tko niske uspješnosti, no moguće je da je prvi polog propao iz istih razloga zbog

kojih i u gnijezdima na Cresu, Krku i na Plavniku u kojima su u svibnju, u

ponovljenom pologu, zatečeni posve mali mladunci u gnijezdu (u jednom

gnijezdu čak i jaje!). No, na Prviću iz nekog razloga ponovljeni polog nije uspio,

barem ne u većem broju. Razloge treba tražiti u kombinaciji klimatskih

čimbenika koji su mogli na Prviću onemogućiti ponovljeno leglo (puno dana

zaredom izuzetno jake i hladne bure), pogotovo ako je nedostatak hrane bio

razlog produljenog izbivanja roditelja s gnijezda, uslijed produljenog trajanja

pretraživanja područja kako bi pronašli hranu u uvjetima povećane energetske

potrebe (inkubacija).

6. Zaključci:

Bjeloglavi sup (Gyps fulvus),prema novoj Crvenoj knjizi Hrvatske, više

ne spada ukritički ugrožene vrste (CR) ptica u našoj zemlji, već u ugrožene

(EN)(Tutiš i sur. 2013), pa bi njegovoj zaštiti trebalo pristupiti sustavno, uz

aktivne mjere zaštite kojima bi se uklonile prioritetne i/ili akutne opasnosti koje

prijete opstanku posljednje hrvatske populacije ovih ptica.

Istraživanja provedena 2012.godine pokazala su da je na otoku Cresu u

Posebnim ornitološkim rezervatima bilo aktivno, odnosno inkubaciju započelo

66 parova. U tim su brojkama uključena i gnijezda koja su bila izvan sadašnjih

granica ornitoloških rezervata. U 2013.g. u ta dva rezervata (ne računajući

gnijezda izvan rezervata) inkubaciju je započelo 67 parova.

Na Krku je 2012.g. gnijezdio 31 par, a 2013. Povećan je na 35 parova.

Na Prviću u 2012.g. 18, a u 2013. 20 parova, te na Plavniku u 2012.g. 8, a u

2013.g. 9 parova.

Sveukupno je 2012.godine započelo inkubaciju 123 para bjeloglavih

supova, koji su dali sveukupno 92 mlada, a 2013.g. je 131 par izveo 70 mladih.

Mortalitet supova je najviši u prvoj godini, kada je preko 50% (i do 75%),

a onda opada sa starošću ptice, no njih oko 90% strada prije kraja četvrte godine.

To znači da ih samo 10 % uspije odrasti, sazrijeti i započeti gniježđenje.

Istovremeno, reprodukcijska je sposobnost bjeloglavih supova spora

(produktivnost hrvatske populacije u 2013. iznosi malo iznad50 %, pa u

realnosti par uspješno podigne mladoga tek svake druge godine), a zbog

tzv.odgođenog maturiteta (mladi postaju spolno zreli tek nakon 4-5 godina

života), potrebno je izuzetno dugo razdoblje da bi se populacija oporavila nakon

eventualnog naglog pada brojnosti uzrokovanog npr. trovanjem odraslih ptica. U

takvim uvijetima, kad bi par supova svake godine uspio imati jedno mlado, tek

bi nakon 10-15 godina dva potomka preživjela i ušla u populaciju i tako

nadomijestila dva odrasla.

Kako bi se osigurao opstanak bjeloglavih supova u Hrvatskoj, nužno je:

• Otvoriti trajno hranilište na Krku, te zadržati djelovanje postojećeg na

Cresu (time bi se osiguralo smanjenje mortaliteta mladih u najkritičnijoj,

prvoj godini života, te povećala stopa reprodukcije ženki u populaciji,

odnosno uspješnost inkubacije i uspješnost gniježđenja).

• Postaviti oznake u rezervate s morske strane i/ili plutače koje obilježavaju

dopuštenu granicu prilaska za brodove, a vlasnicima plovila distribuirati

letke s naputkom o postupanju u slučaju pronalaska supa u moru, odnosno

ograničenja u plovidbi uz rezervate u osjetljivom razdoblju godine (time

bi se smanjio broj mladih koji padaju u more tijekom prvog ljeta)

• Osigurati redovito patroliranje tijekom lipnja, srpnja i kolovoza kako bi se

na vrijeme uočili supovi koji su pali, ali su se uspjeli izvući na neku grotu

tik uz more (time bi se spasio znatno veći broj mladih, nego čekajući da

netko uoči takvu pticu i dojavi nadležnim službama).

• Osigurati provedbu redovitog monitoringa vjetroparka „Vrataruša“ kako

bi se utvrdila njena realna opasnost po posljednju hravtsku populaciju

bjeloglavih supova (time bi se skupili dokazi, temeljem kojih bi investitor

morao poduzeti mjere kojima bi korigirao potencijalnu opasnost).

• Osigurati nastavak zaštićivanja stupova dalekovoda, posebice na već

uočenim prioritetnim lokacijama (npr. Gornji Zagon, Učka, Čićarija...)

• Nastaviti edukaciju i senzibiliziranje šire javnosti, posebice lovaca, kako

bi se izbjegli drugi čimbenici mortaliteta supova, poput namjernog

ubijanja.

Poduzimanjem ovih mjera, kvarnerska bi populacija porasla i vjerojatno

bi za koju godinu prvi parovi počeli naseljavati Goli, Sv.Grgur, a zatim i

Rab. Na taj bi se način značajno smanjila opasnost od izumiranja posljednje

hrvatske populacije bjeloglavih supova.

.

6. Popis literature:

DE LUCAS, M., GUYONNE F. E. JANSS, D. P. WHITFIELD and M. FERRER 2008. Collision Fatality of Raptors in Wind Farms Does Not Depend on Raptor Abundance. Journal of Applied Ecology Vol. 45, No. 6 (Dec., 2008), pp. 1695-1703.

HIRTZ, M. 1914: Beitrage zur Kenntnis der Ornithofauna Croatica. Ornith. Jahtbuch 25, 1-16. LUKAČ, G., VUJČIĆ-KARLO, S., BOŽIČEVIĆ, S., MARASOVIĆ, Z. 2007. Vodič kroz prirodnu i kulturnu baštinu Nacionalnog parka Paklenica. JU Nacionalni park Paklenica, Starigrad-Paklenica, 2007. MANZONI, A. 1968. Ornitološki podaci s otoka Plavnika i Krka. Larus 20: 116-118. MARTIN,G.R., S.J. PORTUGAL& MURN,P.C. 2012. Visual fields, foraging and collision vulnerability in Gyps vultures. IBIS,2012:1-6 PAVOKOVIĆ, G. i G. SUŠIĆ2005. Poisoning of seventeen Eurasian Griffons by carbofuran on the Island of Rab, Croatia, in December 2004. Vulture News 53:24-25.

PERCO, F., TOSO, S., SUŠIĆ, G., APOLLONIO, M. 1983: Initial data for a study on a status, distribution and ecology of the Griffon Vulture (Gyps fulvusfulvusHABLIZL 1783) in the KvarnerArhipelago. Larus 33 – 35: 94 – 134.

RADOVIĆ, D., KRALJ, J., TUTIŠ, V., ĆIKOVIĆ, D. 2003: CrvenaknjigaugroženihpticaHrvatske. Ministarstvozaštiteokolišaiprostornoguređenja. Zagreb

RUCNER, D. 1998: PticehrvatskeobaleJadrana. HrvatskiprirodoslovnimuzejiMinistarstvorazvitkaiobnove. Zagreb. SCHWAMMER, H.M. 1988. Horstplatzpräferenz, census und Situation der Gänsegeierpopulation Gyps fulvus fulvus (Hablizl 1783) im nördlichen Kvarner (Jugoslawien). Verh. Dtsch. Zool. Ges. 81: 329-330 SUŠIĆ, G. 1985. Ekološka uvjetovanost rasprostranjenosti i veličine populacije bjeloglavih supova, Gyps fulvus fulvus (Hablizl 1783) na Kvarnerskim otocima. Magistrarska teza.Sveučilište u Zagrebu. Pp. 1-118.

SUŠIĆ, G. 1995. Zašto naši bjeloglavi supovi padaju u more?. Nauta10:26-27, Rijeka. SUŠIĆ, G. 1997. Ptice otoka Prvića i Plavnika. Krčki kalendar 1997: 113-119, Krk. SUŠIĆ, G., GRBAC, I. 2002: Želite li stvarnost ili mit? (Priča o bjeloglavom supu). Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb SUŠIĆ, G., RADEK, V. 2010. Procjena stanja populacije bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima „Kruna i „Podokladi“ na otoku Cresu u 2010.godini. Ekspertna studija. Eko-centar Caput insulae-Beli. SUŠIĆ, G. i V. RADEK 2010. Akcijski plan zaštite posljednje populacije bjeloglavih supova (Gyps fulvus) u Hrvatskoj. (za Ministarstvo kulture, Upravu za zaštitu prirode): 1-81, Beli. SUŠIĆ, G., RADEK, V. 2011. Procjena stanja populacije bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima „Kruna i „Podokladi“ na otoku Cresu u 2011.godini. Ekspertna studija. Eko-centar Caput insulae-Beli. SUŠIĆ, G., RADEK, V. 2012a. Procjena ukupnog broja parova bjeloglavih supova koji je gnijezde u ornitološkim rezervatima „Kruna“ i „Podokladi“ na otoku Cresu, “Kuntrep” na otoku Krku, “Otok Prvić”, te na otoku Plavniku u 2012.g. Ekspertna studija.Eko-centar Caput insulae-Beli. SUŠIĆ, G., RADEK, V. 2012b. Stopa preživljavanja puštenih supova, nakon oporavka u Oporavilištu za strvinare u Belom (o.Cres) u razdoblju 2007-2010.g. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za zaštitu prirode. Pp.1-15, Beli. TUTIŠ, V., KRALJ, J., ĆIKOVIĆ, D., BAREŠIĆ, S. 2013: CrvenaknjigaugroženihpticaHrvatske. Državnizavodzazaštituprirode, Zagreb