EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET

PROCJENA U EDUKACIJI I REHABILITACIJI

Prevodi iz knjige Assessing Special Students Second edition James A. McLoughlin Rena B. Lewis Merrill Publishing Company A Bell & Howell Company Columbus, Ohio 1986

DEFINIRANJE PROCJENE KORACI U EDUKACIJSKOJ PROCJENI UVOD Edukatori uenika sa posebnim potrebama ili specijalni edukatori trebaju razne informacije o svojim uenicima. Redovna edukacija je napravljena tako da udovolji potrebama prosjenih uenika, dok su usluge specijalne edukacije napravljene za individualne potrebe uenika sa tekim problemima praenja kolske nastave. Njihovi nastavni planovi moraju biti individualizirani, to znai da njihovi uitelji moraju imati precizne informacije o tome ta je potrebno kojem ueniku, i tu nastupa procjena. DEFINICIJA PROCJENE Edukacijska procjena uenika sa posebnim potrebama je sistematski proces sakupljanja edukacijski relevantnih informacija da bi se donijela pravna i nastavna odluka o pruanju specijalnih usluga. Specijalni edukator trai informacije koje su povezane sa svakodnevnim aktivnostima u uionici. Meutim, edukacijska procjena je takoe sastavni dio interdisciplinarnog napora da se razumiju problemi u uenju uenika sa posebnim potrebama. Izvodi se u suradnji sa drugih profesionalcima (lijenici, logopedi i fizikalni terapeuti). Edukacijska procjena je fokusirana na mnoga podruja uenja u koli kao i na mnoge druge faktore koji utiu na kolski uspjeh. Ispituju se jezik i socijalne vjetine, takoer se uzimaju u obzir uticaji okoline zajedno sa analiziranjem uenike mogunosti opservacije i strategija uenja. Edukacijska procjena, testiranje i dijagnoza su povezani ali nisu sinonimi. Testiranjem dobijamo odgovore od uenika na pitanja pod strukturiranim uslovima. U zavisnosti od toga koliko je test strukturiran rezultati testiranja mogu ukljuivati razna bodovanja, listu steenih vjetina, itd. Dijagnoza je termin posuen iz medicine koji se odnosi na napor da se ustanovi uzrok bolesti i propie odgovarajue lijeenje. Bolest je generalno kategorisana i obiljeava osobu, kao npr. autizam , a samo obiljeje nagovjetava lijeenje. Suprotno tome, edukacijska procjena ne uspostavlja uzroke, ne daje nazive uenicima sa posebnim potrebama i ne odreuje lijeenje (tretman) na osnovu naziva.

Ako je uenik oznaen kao hendikepiran na odreen nain, naziv je dat samo da dokumentira podobnost za odreene vrste usluga i ne ukazuje neophodno na uzrok problema.

Edukacijska procjena organizira programe za uenike sa posebnim potrebama na osnovu pokazanih nedostataka u nekoj vjetini, a programi su usmjereni na potrebne usluge, a ne na tip hendikepa.

Drugim rijeima, specijalni edukatori koriste procjenu da odrede da Jim ima posebne potrebe u podruju itanja, radije nego da kau da je on disleksian.

HISTORIJA Edukacijska procjena uenika sa posebnim potrebama znaajno se razvila u proteklih 80 godina. Procjenjivanje je razvijeno zbog mnogih potreba, ukljuujui i selekciju uenika sa p.p. u javnim kolama, kao i evaluaciju vojnog osoblja i potencijalnih uposlenika. Neslaganja oko prirode inteligencije uticala su na provoenje procjena nad uenicima sa posebnim potrebama. Postavlja se pitanje da li je inteligencija jedan entitet ili je sastavljena od grupe faktora. Takoe se postavlja i pitanje da li je inteligencija promjenljiva. Mnogi profesionalci smatraju da je inteligencija proizvod interakcije meu ljudima i njihovog okruenja, i zbog toga podlona promjenama. Medicina je takoe imala veliki uticaj na razvoj procedura edukacijske procjene, no procjena je samo davala dijagnostike nazive, kao sto je mentalna retardacija. Smatralo se da e osoba sa posebnim potrebama uvijek ostati takva bez dodatnih mjera da se nesto popravi u uionici. Poslije Drugog svijetskog rata razvijeni su individualni testovi na svim akademskim poljima, jeziku, socijanim vjetinama, strunim vjetinama. Edukacijsku procjenu danas moemo saeti u slijedeim takama: Procjena se vri po individualnim potrebama svakog uenika sa posebnim potrebama Podaci procjene se koriste za donoenje pravnih i nastavnih odluka po pitanju uenika sa posebnim potrebama Procjena identifikuje edukacijski relevantne informacije kao to su nastavni ciljevi Okruenje u kojem uenik ui se takoe procjenjuje kao i ueniki odgovori na pitanja i zadatke Razne procedure se koriste u procjeni, ne samo standardizovani testovi Procjena karakterie timski pristup i specijani edukator je veoma bitan lan tog tima Profesionalci koriste nediskriminirajuce procedure procjene

Nastavni programi se stalno prate i ocjenjuju Procedure su dostupne da zadovolje potrebe procjene djece predkolskog uzrasta kao i strune potrebe starijih uenika Novi testovi i procedure se stalno razvijaju. Kompjuterska tehnologija se koristi da olaka administraciju testova i bodovanje, kao i interpretaciju i izvjetavanje podataka procjene.

CILJEVI PROCJENE 1. Selekcija- identifikacija uenika koji imaju teke probleme sa uenjem, procedure procjene moraju biti efikasne i veoma pouzdane, konsultovati roditelje 2. Kvalificiranje edukacijska procjena (sposobnosti uenika), Specijalna edukacija, problemi praenja nastave povezani sa hendikepom.3. Planiranje programa IEP, Godinji i kratkoroni (prioritetne liste potreba.)

4. Procjena napredka - praenje napretka uenika, razlliite procedure dokumentiranja nivoa i vrste postignutog uspjeha zadatih ciljeva.5. Ocjenjivanje programa - jednom godinje pregledati IEP, Osoblje i roditelji pregledaju

rezultate prologodinjeg programa i odluuju da li da nastave sa specijalnim uslugama ili ne. VRSTE PROCEDURA PROCJENE Formalne procedure strukturirane procedure uporeuju uenikove sposobnosti sa sposobnostima normativne grupe Mogu se vriti grupno ili individualno (za uenike sa pp- individualno) Neformalne procedure razne neformalne procedure se koriste pri edukacijskoj procjeni da se odrede nivoi trenutnih mogunosti, dokumentuju napretci uenika i usmjere nastavne promjene. Neformalne procedure su veinom manje strukturirane ili strukturirane drugaije od standardizovanih testova. Neformalne procedure procjenjivanja: 1. Promatranje - u okolini gdje uenik ui tokom odreenog perioda da bi se opisali obrasci ponaanja (ponaanje u uionici, interakcija sa nastavnicima). Moe se koristiti za bilo koji vid procjene, ali se najee koristi za procjenu drutvenih sposobnosti

2. Analiza radnog uzorka - se koristi da se istrae tani i netani odgovori napravljeni u

uenickom radu. Moe se uzeti iz bilo kojeg predmeta svakog uenika. Poznavanje tipinih pogreaka je potrebno u ovoj strategiji. Rezultati su brojevi, tipovi, i obrasci esto pravljenih greaka i uspjeha.3. Analiza zadataka - se koristi da se identificiraju glavne komponente zadatka i da se

urede neophodne sposobnosti na odgovarajui nastavni redoslijed, moe se vriti na bilo kojem ueniku i primjeniti na bilo kojem zadatku, dobiveni rezultati su liste komponenti zadatka i neophodnih sposobnosti prikazanih u uenim uvjetima.4. Kriterijski povezani testovi - Porede uenikova dostignua sa odreenim nivom

vjetina ili postignua, Dostupni su za veinu akademskih podruja, a moe ih napraviti i sam nastavnik, Pogodni su za procjenu posebnih vjetina, Rezultati se predstavljaju kao vjetina savladana ili vjetina ne savladana, Pogodni su za izradu instrukcijskih programa. 5. Dijagnostiko uenje - koristi se da se procjene razliit uticaji dvaju nastavnikih tehnika. Edukator sistematski prati efekte neke strategije uenja na sposobnosti uenika i uporeuje ih sa uticajem neke druge tehnike.6. Liste provjere i skale ocjenjivanja - Slue za sakupljaju informacije pomou brojnih

razliito strukturiranih formata, Prikupljaju se podaci koje je nemogue prikupiti drugim tehnikama, Mogu ih koristiti profesionalci, roditelji, ili uenici na svakom polju ili predmetu. 7. Intervjui i ankete - sakupljaju informacije inae ne tako lako dostupne, Ne postoje restrikcije o tome ko moe biti intervjuisan ili ko moe popuniti anketu, Dobiveni rezultati su deskriptivni podaci iji kvalitet ovisi o znanju osobe koja je intervjuisana ili anketirana. TIMSKI PRISTUP Vane edukacijske odluke o uenicima sa posebnim potrebama donose se radije timski nego od strane jednog edukatora. Timski pristup zbliava pojedince iz razliitih disciplina koji zajedno donose odluke. Tim se moe sastojati od roditelja i drugih pojedinaca koji predstavljaju obrazovanje, specijanih edukatora, psihologa, logopeda, itd. Svaki lan tima sakuplja podatke o ueniku i kasnije ih predoi ostatku tima, zatim ih zajedno obrazloe i donesu odgovarajue odluke.

LANOVI TIMA kolsko osoblje, roditelji i uenici, psiholozi i logopedi, osoblje socijalne skrbi i profesionalnog usmjeravanja, medicinsko osoblje, osoblje za motoriki razvoja, specijalni edukator. PITANJA ZA EDUKACIJSKU PROCJENU Mnoga podruja procjene su podlona kritiziranju. Jedan od naina da se rijee ti problemi jeste da se razviju struktura i cilj za proces edukacijske procjene. Klju za to je da se naui kako postaviti odgovarajua pitanja i kako ih iskoristiti da se odabere procedura. Najvanija pitanja su: Postoje li problemi za uestvovanjem u nastavi? Uenik mora imati potekoe sa uestvovanjem u nastavi da bi bio kvalifikovan za specijalno obrazovanje. Podaci se sakupljaju od strane uitelja, intervjuiu se i roditelji, lijenici, i prikupljeni podaci mogu pomoi da se ustanovi priroda problema sa uenjem. Na osnovu ovih podataka uitelji mogu napraviti nastavne i druge modifikacije i odmah primjetiti promjene u uenikom uestvovanju u nastavi. Da li je problem sa uestvovanjem u nastavi povezan sa oteenjem? Potrebne informacije obino ukljuuju indikacije o nerazvijenosti inteligencije i tim informacijama odreuje se oteenje u odnosu na druge uenike. Intervjui roditelja pomau da se nau odgovori za socijalne sposobnosti. Tim istrauje nekoliko podruja, i odgovor na slijedea pitanja pomae donoenju prave odluke o odnosu tekoe-oteenja sa problemima uestvovanja u nastavi. Koji su nivoi akademskog dostignua, jae i slabije strane u nastavnom uenju? Ovdje potrebna informacija je individualna procjena uestvovanja u nastavi u odnosu na druge uenike. Neformalne procedure kao to su intervjui, promatranja u uionici, i analize zadataka dozvoljavaju potvrdu i opis deficiteta. Koji su nivoi intelektualnog funkcionisanja i prilagodljivog ponaanja? Njihova kombinacija pomae da se predvidi uspjeh u uionici. Intelektualno funkcionisanje ukljuuje kombiniranje vjetina povezanih sa miljenjem, rjeavanjem problema, i generalnih akademskih sposobnosti. Prilagodljivo ponaanje ukljuuje mogunost bivanja i noenja sa drugim okruenjima od kolske uionice. Biljeenje meuodnosa! Rezultati jednog ili vie testova ili neformalnih tehnika samo poinju da odgovaraju na kljuna pitanja procjene. Jo neka pitanja koja se trebaju postaviti su: Koja je veza problema sa uenjem sa generalnim razmatranje uspjeha u uionici? Koja je veza problema sa uenjem sa zahtjevima uionice? Koja je veza problema sa uenjem sa medicinskim, socijalnim, i kulturnim faktorima?

Donoenje nastavnih odluka! Tim sastavljen od profesionalaca i roditelja uenika (a moda i samih uenika) je sada spreman da razvije adekvatan edukacijski plan. Za uenike sa invaliditetom postoje tri glavna podruja razmatranja: a) godinji ciljevi i kratkoroni ciljevi takvog programa b) tip specijalne edukacije i s time povezanih usluga c) odgovarajue okruenje i okruenje koje uenika najmanje ograniava Ovi faktori su takoe i sr individualnog edukacijskog programa (IEP) napravljenog od strane tima. Procjena! Dio IEP-a jeste plan dizajna procjene za njegov godinji pregled. Specifino pitanje koje se postavlja jeste Koliko je efektivan edukacijski program? Da bi se dao odgovor na to pitanje moraju se skupiti podaci koji se tiu postizanja eljenih ciljeva, efektivnosti strategija uenja i trenutni nivoi sposobnosti. Rezultat te procjene pokazuje uticaj IEP-a. Ova informacija se moe koristiti da usmjeri daljnju procjenu, modificira ciljeve i da razmotri potrebu za specijalnim uslugama.

KORACI U EDUKACIJSKOJ PROCJENI

ODLUKE KOJE SE TREBAJU DONIJETI Pravne odluke odreivanje podobnosti za specijalne usluge i reevaluacija podobnosti su u sustini pravne odluke. Njihova svrha je da se potvrdi da je to uenik sa posebnim potrebama da bi mu bila dozvoljena dodjela sredstava i osoblja. Nastavne odluke IEP mora biti napravljen nakon to se uenik proglasi podobnim za usluge specijalne edukacije i prije nego se usluge ponu pruati. Nastavne odluke se donose na formuliranje i procjenu uenikog programa Nastavne odluke donose timovi i individue odgovorne za implementaciju programa. KORACI U PROCJENI 1. Selekcija uenik je identifikovan kao da ima mogue osteenje (tekoe, hendikep) povezan sa problemima u praenju nastave. uenik se upuuje na specijalnu edukacijsku procjenu, roditelji se obavjetavaju o tome navedena pitanja procjene se koriste za usmjeravanje procjene, procedure i osoblje su odreeni. roditelji daju pismenu dozvolu za procjenu odgovarajui formalni i neformalni instrumenti koriste se od strane tima za procjenu podaci procjene se interpretiraju, diskutuje se o njima sa roditeljima i dr. lanovima tima tim pregleda potrebe uenika i podatke procjene u vezi sa kriterijom podobnosti. tim uspostavlja ciljeve uenikog programa ukljuujui i koliinu vremena u najmanje restruktivnoj okolini i pravovremenost za procjenu programa. rodutelji uenika daju svoj pristanak na sve elemente IEP-a.

2. 3.

Upuivanje Dizajn individualiziranog plana procjene Roditeljska dozvola za procjenu Administracija, bodovanje, interpretacija Izvjetavanje rezultataOdreivanje podobnosti za specijalno obrazovanje Izrada individualnog edukacijskog plana

4. 5.

6. 7. 8.

9.

Roditeljski pristanak na IEP-

o Sadanje prakse procjene za studente sa posebnim potrebama u zemljama zapadne Evrope i Amerike su regulisane kombinacijom federalnih i dravnih zakona i uvjerenja profesionalaca o dobroj praksi. o Koraci koje emo prikazati u tabeli 1. pomau da se odgovori na glavna pitanja procjene na podobnost specijanog obrazovanja i nastavnih potreba. o Sluaj William-a , sedmogodinjeg djeaka sa poremeajima u ponaanju, e bolje prikazati taj proces. Koraci u edukacijskoj procjeni Dravne edukacijske agencije su odgovorne za identificiranje i procjenu svih uenika sa posebnim potrebama (u zemljama zapada). Selekcija zahtjeva mnoge forme, a kole moraju izabrati pouzdane ali brze procedure da se identifikuju studenti sa najveim potrebama. Generalno program selekcije ukljuuje razne procedure. Uitelji i drugo osoblje su upozoreni na znakove razliitih posebnosti (oteenja). Uenici se mogu promatrati u uionici i mogu se koristiti kolske biljeke posebno rezultati grupnog testiranja. Upuivanje na dobivenu uputu i pone sakupljanje podataka. Roditelji moraju pismeno biti obavjeteni o toj uputi i moraju znati gdje e se procjena vriti i kada, jer imaju pravo da uestvuju u njoj. Plan procjene se takoe mora razviti da bi usmjerio i koordinirao aktivnosti osoblja koje vri procjenu. Taj plan mora biti opsean i individualiziran, kao npr: *U sledeoj tabeli bit e prikazan obrazac za upuivanje Kada se uenik uputi na specijalnu edukacijsku procjenu, tim upozori roditelje uenika

Ime: William Bruce skola: Starlight Elementary roditelj/staratelj:Gosp.J.Bruce Datum rodjenja:15.06.1978 razred: 2

Razlog za upuivanje: Matematike vjetine su ispod nivoa ocjenjivanja. William je takoe hiperaktivan i ne radi svoje zadatke. Jako rijetko reaguje u grupnim sutuacijama i poprilian je usamljenik. Zabrinuta sam za njegove matematike sposobnosti i njegovo drutveno prilagoavanje. Opiite program i materijale koritene sa uenicima u uionici: U skorije vrijeme William je koristio neke manipulativne materijale u matematikom centru sa malim uspjehom. Pokuala sam sa nekim igricama koje vjebaju matematike vjetine, ali William postane napet i izgleda zbunjeno. Ponudila sam mu vrijeme za igru ako uradi svoj zadatak. Jaa polja: William je inteligentan i rijeiv. Vrlo je radostan. Uiva crtati i bojiti i jako ga zanimaju automobili. Matematiki test i nivo vjetine: Greater Omaha TRE Acivement Test uraen 24.09.1985. Primjeene greke u itanju brojeva i pisanju odgovora. itani tekst i nivo vjetine: Merryweather Reader-Kentucky Reading Test,. Vjetine razumjevanja su prosjene. Socijalno prilagoavanje: William je od ove godine novi uenik u naoj koli. ini se da nema mnogo prijatelja i obino se igra sam na odmorima ili stoji i promatra grupu djece. Dobro odgovara na panju odraslih, ali se ne moe dobro povezati sa vrnjacima. Udara, grize, tue i vrijea druge. Zdravlje: Generalno dobro, iako William esto izgleda umorno i ravnoduno. Vid i sluh su normalni. Sudjelovanje roditelja: William-ova mama djeluje veoma zabrinuto za njegove kolske sposobnosti i kae da bi voljela pomoi.; ali radi u smjenama i ne via Williama kad on dodje kui iz kole. Otac nije doma, i razvod je blizu. Pismo koje obavjetava roditelje o upuivanju na procjenu Datum:1.12.1985. Draga gosp. Bruce: Da bi edukacijski program bio efektivan za svako dijete, jako je vano da kolsko osoblje i roditelji rade zajedno kao tim. Dio ovog timskog rada je dvosmjerna komunikacija. Voljeli bismo da podjelimo nau brigu koja se tie William-ovog edukacijskog progresa i pozvali bi vas da se posavjetujete sa nama i da razmjenimo informacije koje bi mogle pomoi i nama i vaem djetetu. Sa vaom pomoi moemo bolje procjeniti edukacijske potrebe vaeg djeteta i uspjeno isplanirati najodgovarajui edukacijski program. Mogue je da vae dijete treba neke posebne edukacijske usluge. Odreeni razlozi ove upute na testiranje su akademski problemi i problemi sa ponaanjem u uionici. Molimo vas da nas kontaktirate na broj 555-6993 to prije mogue da isplaniramo obostrano dobrodoao lini sastanak. Vaa suradnja se cijeni. Iskreno vaa, Anna Smith William William Bruce je sedmogodinji uenik drugog razreda. Njegova uiteljica je zabrinuta zbog njegovih kolskih dostignua i poremeaja u ponaanju. Na grupnim testovima voenim nad svim uenicima William je bio prosjean iz itanja a ispod prosjean iz matematike. Takoe, njegovo ponaanje u uionici remeti mir; ne slua upute i ne zavrava zadatke. Na poetku kolske godine, William-ova uiteljica je dobila obrazac koji upuuje na znake problema sa uenjem i to ju je upozorilo na njegove posebne potrebe. Uz pomo tima za djeije

uenje ispitala je zahtjeve zadataka i okruenje u uionici. Lekcije je predavala sporije, no ove strategije su imale samo minimalne rezultate. Williamovi roditelji se razvode i on ivi sa majkom, koja je takoe zabrinuta za njegove probleme u koli. Uznemiruje je to sto on ne eli da vjeba matematiku i da radi to mu se kae. Zato to se pita da li neto nije uredu sa njim, pristala je na uiteljicinu preporuku za daljnje istraivanje. William-ova uiteljica je odluila da ga uputi na procjenjivanje i njegova mama je obavjetena o tome. Izrada Individualiziranog plana procjene (IPP) Edukacijska procjena uenika sa posebnim potrebama mora biti sistematska. Individualni plan procjene pomae ostvarivanje uenikih posebnih potreba i individualiziranje procesa procjene. IPP opisuje korake i procedure procjenjivanja. Tri glavna edukacijska interesna podruja su:

a) uenikove vjetine i sposobnosti, b) zadaci sa kojima imaju problema, i c) okruenje u kojem ui. IPP se moe razviti koritenjem seta pitanja obrazloenih u prvom poglavlju.

Slijedea odreena razmatranja bi trebala usmjeravati dizajn IPP-a i izbor procedure procjene: procedure bi trebale sakupljati potrebne informacije i davati korisne rezultate, kao to su normativna bodovanja ili specijane liste steenih ili ne steenih vjetina. procedure bi trebale biti najveeg tehnikog kvaliteta. procedure bi trebale uzimati u obzor timski trud. Izbjegavajte duplikacije, i odredite uloge raznim lanovima tima. Npr. jedan profesionalac moe pronai odreene probleme sa sluhom i na taj nain uputiti uenika drugom profesionalcu. izaberite dublje, specifinije procjene za identifikonava polja problema. testirajte procjene potvrujuci rezultate u stvarnom uenickom okruenju gdje ui. procedure bi trebale biti vieznane, odgovarajue za procjenu triju glavnih podruja: uenika, zadataka uenja, i okuenja gdje ui. procedure bi trebale biti ureene od ope do odreene i povezane jedna sa drugom. Dozvola roditelja se mora dobiti prije nego se zapone testiranje. Oni moraju dati svoju pismenu dozvolu za poetnu procjenu mogueg oteenja. Pismena dojava mora biti poslana nekoliko dana prije nego kola predlae da se uradi

procjena, i mora sadravati objanjenje razloga zbog kojih se zahtjeva procjena i objanjenje procedura koje e se koristiti.

Zahtjev za dozvolu mora biti napisan na maternjem jeziku roditelja, i mora imati

ostavljen prostor za njihov potpis. Izvjetavanje rezultata lanovi tima prvo pripreme pa onda podijele rezultate svojih pojedinanih procjena sa ostatkom tima. Bodovi i drugi podaci imaju znaenje tek onda kada se spoje u ueniki profil. Svaki uesnik bi trebao imati sastanak poslije provoenja procjene da bi izvjestili i raspravljali o rezultatima. Glavne osobe na ovom sastanku su roditelji uenika a ponekad ak i sam uenik. Rezultati procjene moraju biti pokazani roditeljima i objanjeni od strane strunjaka koji su vrili procjenu i njima se mora jasno rei da li djete ima odreeni stuanj oteenja i da li mu treba specijalno obrazovanje. Ako treba, onda se komponente individualnog edukacijskog programa( IEP) razvijaju. Roditeljima se mora rei da imaju pravo na pristup svim kolskim dosjeima koji se tiu njihova djeteta. Ovi dosjei se uvaju pod striktnim pravilima povjerljivosti i kada kola vie ne treba neke odreene informacije, treba prvo obavjestiti roditelje o tome, a onda oni odluuju ele li ih sauvati ili ne. Odreivanje podobnosti za specijalno obrazovanje Tim esto odlui da li uenik ima odreeni stupanj oteenja i da li je podoban za specijalno obrazovanje na sastanku odranom nakon procjene. Ova pravna odluka se donosi uporeujui rezultate uenikove procjene sa kriterijom podobnosti te drave. Ako uenik odgovara postavljenim kriterijima i ako su sve zahtjevane procedure provedene, ueniku se odreuje stupanj oteenja (tekoe). Izrada individualnog edukacijskog programa Tim sada panju posveuje nastavnim brigama i izradi individualnog edukacijskog programa (IEP)za uenika. Na IEP-ovom sastanku uestvuju predstavnici kolskog sistema da nadgledaju proces, zatim uitelji, roditelji, ak i uenik ako je to mogue, i lan tima koji je vrio procjenu .

Trenutni nivo sposobnosti Prvi korak pri izradi IEP-a jeste da se odredi uenikov trenutni nivo edukacijskih sposobnosti. IEP tim pregleda prikupljene informacije i prikuplja jo informacija ako je potrebno. Zatim tim odabere odreena polja nastavnog plana i programa i opisuje trenutni nivo sposobnosti za svako polje. U William-ovom slucaju njegove sposobnosti su prosjene izuzev u podrujima ponaanja u uionici i aritmetike. Smjetanje u okolinu koja ga najmanje ograniava Tim takoe mora odrediti prostor, okruenje koje uenika najmanje ograniava. Za najbolji uspjeh, uenici sa posebnim potrebama bi trebali biti obrazovani u istim uionicama kao i njihovi vrsnjaci. Ono to ini proces odabira usluga validnim jeste to to tim sastavljen od upuenih strunjaka i uenikovih roditelja raspravlja o uenikovim potrebama.

Roditeljski pristanak na IEP o Roditelji uenika se pitaju da odobre IEP i premjetaj njihove djece na specijalnu edukaciju time to potpisuju IEP ili druge formulare. o Oni imaju pravo da odobre ili zabrane premjetaj njihove djece u ustanove za uenike sa posebnim potrebama. o Ali ako roditelji ne dozvole smjetanje kolski odbor moe takoe zahtjevati sasluanje. o Odluka donesena na sasluanju je konana osim ako roditelji ili kolski odbori odlue da se pozovu na dravni odjel za edukaciju. U tom sluaju, drzavni odjel za edukaciju nadgleda sasluanje i donosi odluku.

ODABIR INSTRUMENATA ZA PROCJENU Uvod Procjena je aktivnost prikupljanaja informacija. Njezina namjena je da prui odgovore na bitna edukacijska pitanja (identifikaciju i smjetaj, instrukcionalno planiranje, nadgledanje procesa obrazovanja uenika i programske efektivnosti).

Proces procjene zapoinje sa paljivim planiranjem.

Jedna od najkljunijih pripremnih koraka je selekcija odgovarajuih instrumenata. Instrumenti koji su odabrani za procjenu utiu na uspijeh u skupljanju relevantnih podataka. Netanemjerenja rezultiraju nekorisnim i potencijalno netanim informacijama; Odabir instrumenata koji su neodgovarajui, iako su njegovi rezultati tani, nee rezultirati informacija koji su potrebni da donoenje odgovarajuih edukacijskih zakljuaka. Odgovarajui odabir instrumenata zavisi od konteksta u kojem e biti koriteni (karakteristika osobe koja se procjenjuje pimarni jezik osobe, uzrast i sl.) 1960. i 1970. godine dosta je kritikovana procjena inteligencije upravo zbog pogrenog odabira instrumenata. Lloyd Dunn (1968) navodi da se u specijalnim razredima nalazi iznimno veliki broj djece nacionalnih manjina. Jane Mercer (1973) istie da se pretjerano potencira IQ i oslanja se na rezultate jednog testa pri odluivanju o smjetaju uenika.

KRITERIJI ZA SELEKCIJU INSTRUMENTA Procjena kao i odabir instrumenata za procjenu moraju biti zakonski regulirani. Jedan od najpoznatijih zakona koji se odnosi na obrazovanje osoba sa posebnim potrebama je zakon Edukacija za svu djecu sa posebnim potrebama iz 1975 (SAD) imao je za cilj uspostavljanje seta procedura za izbjegavanje neodgovarajueg odabira instrumenata i odluivanja o smjetaju. Specijalni edukacijski zakon pokuavaju da opiu primjeren sistem procjene za djece sa posebnim potrebama. U BiH procjena nije precizno zakonski regulisanja (Pravilnik o procjeni sposobnosti i odreivanju nivoa podrke, 2004, TK). Pravni vodi za procjenu Zakoni treba da definiraju karakteristine pokazatelje za evaluaciju i mjesto obrazovanja osoba sa posebnim potrebama u programima specijalne edukacije. Zakon treba da se fokusira na upotrebu informacija prikupljenih procjenom za donoenje pravnih odluka, kao to su, odluke o identifikacijama i odreivanjima podobnosti za specijalne edukativne servise. Ova vrsta informacija ima veliki uticaj na veliki broj instrukcionalih odluka, posebno onih povezanih sa dizajniranjem Individualnog Edukacijskog Programa (IEP).

Zakoni, takoer trebaju, ukljuivati nekoliko smjernica za odabir instrumenata za procjenu, kao i za provoenje samog procesa procjene.

Procjena je nediskriminirajua Procjena mora biti striktno nedskriminirajua. Zakonom se moraju zabraniti tri tipa diskriminacije:

1. Odabrani instrumenti moraju biti osloboeni rasanih i kulturnih pristrasnosti. Testovi i ostale procedure moraju biti odabrane prema navedenom kriteriju. Takoer, mora se voditi rauna da rasna i kulturna pristrasnot ne utie na proceduru provoenja procjene. 2. Jezik instrumenti procjene moraju biti na maternjem jeziku uenika. Takoer, za osobe koje komuniciraju znakovnim jezikom procjena mora biti na znakovnom jeziku. 3. Odabrani instrument ne smije biti diskriminirajui u odnosu na posebnu potrebu (hendikep) izuzev, ako je namjera instrumenta procjene prouavanje onesposobljenja, u protivnom testovi i druge procedure bi trebali izbjei uenikove probleme (npr. ako je svrha procjene prouavanje pravopisa od uenika sa motorikim potekoama neemo zahtjevati da piu svoje odgovore, mogu ih saopiti usmeno). Procjena se usmjerava na edukacijske potrebe Glavna svrha procjene je da se odrede edukacijske potrebe. Iako prisutnost posebnih potreba mora biti uspostavljena da bi se podrala podobnost za specijalne edukativne servise, jednostavno identificiranje uenika kao uenika sa intelektualnim tekoama ili tekoama u uenju je nedovoljna. Panja takoer mora biti usmjerena za specifine edukacijske potrebe koje proizilaze iz onesposobljenja.

Procjena je iscrpna i multidisciplinarna Sva bitna podruja uenikovih dostignua moraju biti prouavana. Iako testovi inteligencije mogu biti koriteni, poree njih moraju se koristiti i druge mjere kojima e ocijeniti edukacijske potrebe. Procjena mora biti iscrpna tako da se ne smije zanemariti niti jedno podruje postugnua. Informacije o ueniku trebaju ukljuivati procjenu u razliitim podrujima (zdravlje, vid, sluh, socijalni i emotivni status, opa inteligencija, akademska postignua, komunikativni status, i motorne sposobnosti mogu biti razmatrane). Procjena mora biti i multidisciplinarna.

Tim trebaju initi osobe koje predstavljaju razliite discipline, ukljuujui i barem jednu osobu koja pozaje karakteristike onesposobljenja na koje se sumnja (specijalni edukatordefektolog).

Instrumenti procjene su tehniki adekvatni i priovoeni od strane treniranih profesionalaca Instrumenti procjene moraju biti instrumenti sa dobrim mjernim karakteristikama, sa potvrenom validnou, odnosno da doista mjere ono za to su namjenjeni. Moraju pokazivati adekvatnu tehniku kvalitetu kako bi osigurali precizne rezultate, npr. ako je cilj ispitivanje sposobnosti itanja, instrument koji se koristi za procjenu mora validno mjeriti sposobnost itanja. Procjenu mora provoditi treniran profesionalac. Pravila administracije, bodovanja i interpretacije navedena u priruniku instrumenta moraju se obazdrivo pratiti.

Prava uenika sa posebnim potrebama i njihovih roditelja su zatiena tokom procjene Kroz proces procjene moraju se zatititi prava od osoba sa posebnim potrebama i njihovih roditelja ili staratelja. Roditelji moraju biti obavjeteni o procjeni; moraju biti informirani o svojim pravima i moraju dati pristanak za provoenje procjene. Nijedan uenik ne smije biti premjeten u ustanovu za specijalnu edukaciju bez detaljne procjene koja ukljuuje evaluaciju uenikovih edukacijskih potreba. Napredovanje uenika u ustanovi za specijalnu edukaciju mora se evaluirati barem jednom godinje i mora se vriti ponovno procjenjivanje svake tri godine. Roditelji mogu pregledati kolsku dokumentaciju koja se odnosi na identifikaciju njihovog djeteta, procjenu i smjetaj u ustanovu specijalne edukacije; oni takoer imaju pravo na objanjenje rezultata procjene.

Vodi za profesionalce Profesionalci, odnosno, strunjaci koji vre procjenu moraju odabirati instrumente za procjenu u skladu sa pravnim zahtjevima. U zapadnim zemljama postoji nekoliko naina da se to uradi: Standardi za edukativne i psiholoke testove koje su izdale vodee asocijaciej za obrazovanje i u kojima su objanjeni testovi i naini njihove primjene, pouzdanost istraivanja sa navedenim istrumentima, validnost i dr. karakteristike. Katalozi izdavaa testova u kojima se opisuju testovi; prirunici koji doalze uz testove;

-

-

asopisi u kojima se objavljuju istraivanja u kojima su koriteni testovi gdje se moe upoznati sa prednostima ali i nedostatcima pojednih testova (Journal of Learning Disabilities; Learning Disability Quarterly; Behavioral Disorders i sl.)

Kriteriji evaluacije Bilo da je multidisciplinarni tim suoen sa odabirom instrumenata za pouzdanu procjenu ili uitelj trai postupak za evaluaciju akademskog progresa, zadatak je isti: odabir najpreciznijih, efektivnih i djelotvornih sredstava za prikupljanje podataka. Instrumenti za procjenu moraju biti odgovarajui i dostupni. Ova pitanja omoguavaju strukturu za evaluaciju instrumenata procjene:

1. Da li se instrument uklapa u cilj procjene? 2. Da li je instrument prikladan za uenike koje ispitujemo? (dobu, spolu, i sl.) 3. Da li istrument odgovara procjenjivau? 4. Da li je instrument tehniki adekvatan? 5. Da li je instrument efikasan mehanizam za prikupljanje potrebnih podataka? Terminologija mjerenja Svako je upoznat sa zajednikim jedinicama za mjerenje incha, centimetara, milja, funti, litara i stepeni. Svaka predstavlja skalu za kvantificiranje nekog fizikog svojstva kao to je udaljenost, teina ili temperatura. Edukacijska procjena je manje precizna zato to se bavi sa ljudskim a ne fizikim osobinama; cilj je kvantifikacija psiholokih dimenzija kao sto su sklonosti, stavovi i postignua. Postoje etiri tipa mjernih skala, i to: nominalne, ordinalne, intervalne i omjerne.

Nominalne skale Nominalna skala je podjeljena u kategorije. Kao naprimjer, uenici u uionici mogu biti kategorisani na bazi njihove boje kose i sortirani na plave, brinet i crvenokose. U nominalnom mjerenju, nijedna vrijednost nije pridodata kategoriji: kategorije su jednostavno razlikuju jedna od drugih. Zbog toga je nemogue informacije nominalnog tipa dodavati, oduzimati, umnoavati ili razdvajati. Zog ove osobine ograniena je statistika analiza nominalnih skala.

Ordinalane skale U ordinalnim skalama osobe ili drugi predmeti istraivanja su smjetene u sekvence.

U uionici, uitelj moe svrstati uenike na osnovu njihovih umjetnikih sposobnosti (Marija, razredni slikar, rangirana je prva; Henri, je vjet u crtanju likova iz crtaa i sl.). Ordinalna skala samo postavljaju individue u relativne pozicije; ne moe se formirati niti jedna pretpostavka o udaljenosti meu individuama. Npr. Mariju je uitelj svrstao kao najbolju u crtanju, bolja je od Henrija, ali ne znamo koliko bolja. Moda je tri puta bolja, a moda est puta. Kao i kod nominalnih skala tako i kod ordinalnih ne moe se previe statistiki manipulisati.

Intervalne skale U intervalnim skalama postoje jednaki intervali izmeu jedinica mjerenja i skale poinju sa arbitrarnim poetku. Npr. kviz dozvoljava intervale: Maja moe postii 10, Goran 8, Amar 6 i Ivana 4. Mnoge pshiholoke varijabilnosti su mjerene prema edukacijskom odabiru i analizirane su intervalnim skalama. Osobe mogu piti poredane na temelju njhihovih skorova; o udaljenosti/razlici izmeu skorova moe se diskutovati (Maja rezultat 10 se razlkuje od Goranovih 8 isto koliko se Amarovih 6 razlikuje od Ivanih 4.) Intervalne skale ne poinju sa stvarnom nulom; ako uenik postigne nula bodova ne znai da o njemu nemamo informacija o procjeni Prema tome, nemogue je umnoavati ili dijeliti intervalne podatke, ne moe rei da je Tarikov rezultat 10 pokazuje da njegovo znanje je dva puta bolje od Amarovog koji je postigao 5 bodova). Uprkos tome, veina poznatih statistikih metoda su prikladne za intervalne skale. Mnoge psiholoke varijable mjerene u edukacijskoj procjeni pripadaju intervalnim skalama.

Omjerne skale Omjerne skale poinju sa stvarnom nulom i ima jednake intervale izmeu jedinica mjerenja. Ove skale se smatraju kao najsofisticiranije. One dozvoljavaju sve aritmetike operacije ukljuujui mnoenje i dijeljenje, te koritenje bilo kojeg tipa statistikih procedura. Meutim, svega nekoliko varijabli koje se prouavaju u edukacijskoj procjeni su strukturirane na omjernim skalama.

Vjeba

Obiljeje Pripadnost znaku zodijaka Vrste pasa Procjena kvalitete restorana na skali od 1 do 3 poredak sportaa na nekom natjecanju pripadnost odreenom spolu rezultat na testu numerikih sposobnosti udaljenost u km stupanj zadovoljstva poslom na Likertovoj skali od 1 do 5 Teina jabuka Temperatura u stupnjevima Poredak tenisaa na natjecanju Pripadnost politikoj stranci

Vrsta skale Nominalna Nominalna Ordinalna Ordinalna Nominalna Inetervalna Omjerna Ordinalna Omjerna Intervalna Ordinala Nominalna

Deskriptivna statistika Sumira informacije svih vrsta skala. Mjere centrale tendencije su: modus, medijan i aritmetika sredina. Modus je je vrijednost ili modalitet varijable koji se najee pojavljuje u nizu (ima najveu frekvenciju) Medijana je poziciona srednja vrijednost koja zbir frekvencija (ureen po veliini) dijeli na dva jednaka dijela Aritmetika sredina je srednja vrijednost prva po znaaju i najee se koristi u statistikim analizama. Ona je potpuna (izraunata) srednja vrijednost, a dobija se kada se zbir svih vrijednosti obiljeja podijeli njihovim brojem. Nominalne skale jedina mjera centalne tendencije je modus. Intervalne skale sve tri mjere centralne tendencije. Ordinalne skale medijan i modus.

Mjere varijabilnosti su druga vrsta deskriptivnih statistikih metoda. Njihov cilj je da opiu rasprenje distribucije. Set skorova, ak i oni sa identinom aritmetikom sredinom i medijanom, mogu se razlikovati u varijabilnosti. Jedan set se moe okupljati oko aritmetike sredine, dok se drugi mogu rasprivati i udaljavati od aritmetike sredine. Kod nominalnih podataka, kao mjera varijabilnosti koristi se raspon; to je udaljenost izmeu najveeg i najnieg rezultata. Kod intervalnih skala se koristi standardna devijacija; to je prosjeno odstupanje originalnih vrijednosti od aritmetike sredine. to je vea SD vee je odstupanje od aritmetike sredine. Trei tip deskriptivne statistike je korelacija koja opisuje stepen povezanosti izmeu seta skorova. Ukoliko rezultati dva mjerenja visoko koreliraju, rezultati jednog mjerenja mogu se koristiti za predvianje postignua na drugom mjerenju. Najea korelacijska metoda je Pearsonov r. Koeficijent korealcije se kree izmeu -1,00 do +1,00. Koeficijent + 1,00 pokazuje perfektnu pozitivnu korelaciju, osobe sa najveim skorom u prvom setu takoer postiu i najvei skor u drugom setu mjera. Negativan korelacija -1,00; osobe sa najviim skorom u jednom setu mjerenja u drugom postiu loiji rezultat.

estne norme i drugi standardi poreenja Neke vrste instrumenata procjene uporeuju individualna postignua sa nekom vanjskom referencom ili standardom. Kod normativni testovi standard su postignua normirane grupe,kod kriterisjih testova standard je obrazovni cilj (nastavni plan i program). Da bi instrument bio prikladan za procjenu njegov standard poreenja mora odgovarati cilju procjene, te potrebama i karakteristikama uenika. Normirani testovi porede napredak uenika u odnosu na postignua njegovih vrnjaka. Tets se primjenjuje na velikom broju individua, te se izraunavaju norme grupe (npr. testom kojim ispitujemo itanje ispitat emo veliki uzorak djece prvog i drugog razreda, te izraunati norme. Postignua uenika kojeg procjenjujemo uporeujemo sa dobijenim normama njegovih vrnjaka, te utvrujemo da li su iznad ili ispod uzrasta) Faktori o kojima treba voditi rauna o utvrivanju prikladnih normi testa:

1. Uzrast, razred i spol lanova normirane grupe (karakteristike normirane grupe moraju odgovarati karakteristikama uenika koje elimo testirati) 2. Metode selekcije (odabir ispitanika normirane grupe mora biti metodom sluajnog izbora)

3. Reprezentativnost normirane grupe (reprezentativan uzorak ukljuuje lanove iz svih vanih segmenta populacije urasta, spola, etnike pripadnosti, socio-ekonomskih uslova) 4. Veliina normirane grupe (to je uzorak vei dobijeni rezultati su pouzdaniji) 5. Aktuelnost normi testa (moraju biti to novije norme). Kriterijski testovi slue za utvrivanje da li je uenik usvojio neke specifine vjetine; oni porede postignua uenika sa eljenim ciljevima programa, odnosno da li je uenik usvojio vjetine predviene programom. Naravno, standardi se moraju stalno evaluirati. Kao to normirana grupa (kod normativnih testova) ni priblino moe ne odgovarati karakteristikama uenika, tako i sadraj kriterijskih testova moe ne odgovarati ternutnom nivou vjetina uenika ili ak nastvnom planu i programu kole koju pohaaju.

Pouzdanost Pouzdanost se odnosi na dosljednost. U svakodnevnom rijeniku, pouzdana osoba je ona na koju se moe raunati. Pouzdani instrumenti procjene su oni koji daju dosljedne rezultate. Npr. Jedan te isti test u ponovljenim mjerenjim akod iste individue treba davati uvijek iste rezultate, a ni sluajno razliite. Tehnike korelacije su najee metode prouavanja poudanosti. Iako ne postoje definirana pravila za odreivanje odgovarajue veliine koeficijenata korelacije, ini se loginim da bi trebao iznositi minimlano 0.80.

Postoji nekoliko tipovi pouzdanosti: Test retest odnosi se na dosljednost rezultata mjerenja nakon ponevljenog mjerenja. Istoj grupi se daje isti test nakon nekog vremena. Ekvivalentna forma nekog testa su niz testova koji su po obliku, sadraju i broju zadataka vrlo slini. Sve forme se primjenjuju na istoj grupi i runa se njihova korelacija. Metoda dijobe testa sastoji se u tome da se jedan test podjeli na nekoliko dijelova, te se rauna korelacija meu tim dijelovima. Bodovna pouzdanost ili meu ocjenjivaka pouzanost odnosi se dosljednost u ocjenjivanja u rezultata jednog ispitanika od strane dva razliita ocjenjivaa.

Validnost Validnost se odnosi na to da li instrument stvarno mjeri ono to treba da mjeri.

Instrumenti za procjneu mogu biti validni za jednu potrebu ali ne i za drugu. Naprimjer, test moe biti validna metoda pokazivanja akademskih potekoa ali ne i za razlikovanje tipova potekoa, npr. u itanju. Validnost je povezana sa pouzdanou. Test ne moe biti validan ako daje nedosljedne rezultate.

Vrste validnosti: Sadrajna valjanost Procjenjujui sadrajnu valjanost nastojimo utvrditi u kojoj je mjeri instrumentom pokriven relevantni sadraj predmeta mjerenja te je li zastupljenost pojedinih sadraja odgovarajua. Instrument je valjan u onoj mjeri u kojoj dobro reprezentira specifinu domenu (univerzum) sadraja entiteta kojega elimo mjeriti te njegove specifine aspekte.

Kriterijska valjanost Procjenom kriterijske valjanosti utvruje se u kojoj su mjeri rezultati dobiveni na instrumentu povezani s rezultatima na nekoj drugoj varijabli koje figurira kao vanjski kriterij valjanosti. Stupanj povezanosti rezultata na instrumentu i kriterija jedini je relevantni pokazatelj kriterijske valjanosti instrumenta.

Razlikujemo dvije podvrste ove valjanosti: Usporedna valjanost kao stupanj povezanosti rezultata dobivenih primjenom instrumenta za koji procjenjujemo valjanost s rezultatima usporednog (istodobnog) mjerenja na kriterijskoj varijabli. Prediktivna valjanost kao stupanj uspjenosti predvianja rezultata na nekoj drugoj varijabli ili nekog budueg ponaanja.

Konstruktna valjanost Stepen u kojem instrument mjeri teoretski konstrukt koji ima namjeru da mjeri (inteligenciju, vizuelnu percepciju, i sl.) Teorijski konstrukti se ne mogu direktno posmatrati ve se o njima mora zakljuiti na temelju posmatranja ponaanja.

Greka mjerenja Greke su prisutne u bilo koji sistem mjerenja, pa tako i u procjeni Ako jedan test, iako je najpouzdaniji i validan, damo dva puta istom ueniku od strane istog ispitivaa, rezultati koji su dobiveni u dva mjerenja e se znatno razlikovati iako su

uslovi testiranja identini, test je raen i ocjenjen u isto vrijeme, i uenik nije stekao nove vjetine od jedne administracije do druge. Svako mjerenje sadri greku. to je greka manja, instrument je precizniji. Statistiki se predstavlja kao standardna greka mjerenja.

1. STANDARDIZOVANI TESTOVI

-

Priprema za testiranje Administracija(rukovoenje) testa Bodovanje testa Observacija(posmatranje) testa

-

Interpretacija(analiza) testa Modifikacija(izmjena) procedure testiranja Izbjegavanje pristrasnosti(predrasuda) tokom testiranja

Testovi su najpoznatiji oblik ocjenjivanja. Oni su dio skolskog iskustva jos od naranijih razreda pa sve do fakultetskih ucionica. Niko ne prolazi kroz obrazovni sistem bez uzimanja sedmicnih testova, testova na kraju svake lekcije ili finalnog testa. Opseg testova seze od onih neformalnih predvodjenih nastavnicima za ucionicku sprovedbu, pa sve do onih poznatijih kao normno vezani standardizovani testovi. Ovi formalni testovi takodjer su regularni dio obrazovanja, bilo da su to testovi uspjeha sprovodjeni povremeno kroz razrede, testovi opceg znanja prilikom upisa na fakultet ili individualni testovi koji se sprovode u specijalnom obrazovanju. U standardizovanom testiranju,zadaci testa su ispod standardnih(uobicajenih) uvjeta tako da se uspjeh ucenika moze staviti u kontrast sa uspjehom cijele grupe. Rezultati su usporeeni; nivo ucenikovog funkcionisanja je opisan kao tipican ili prosjecan. Ovaj tip informacije je neophodan za odabir i odluk konacnih izbora, gdje je glavni cilj selekcija ucenika ciji je uspjeh toliko razlicit od uspjeha ostalih, da je posebna paznja zajamcena. Rezultati takoer pomazu profesionalcima da isplaniraju instrukcije. To rade prilikom prepoznavanja pojedinih djelova nastavnog plana i programa gdje se ucenici ne uspjevaju pokazati dovoljno dobro kao njihovi vrsnjaci, zatim prilikom ocjenjivanja, itd. Testovi vezani za normu, se striktno moraju podudarati sa standardnim uvjetima opisanim u prirucniku za test, da bi bili vazeci. Ukoliko se uvjeti pod kojim je test normiran,ne podudaraju, onda se ucenikovo dostignuce ne moze usporediti sa dostignucem mjerodavne (normne) grupe. Istovremeno, ispitivac se mora uvjeriti u potpuno i aktivno sudjelovanje ucenika. S obzirom na to da testovi otkrivaju samo pojedine karakteristike, ucinak na testu mora biti precizan prikaz ucenikovih sposobnosti. Ove brige su stare koliko i sama historija standardizovanih testova. Godine 1937. Terman i Merril istakli su; ...tri uvjeta moraju biti ispunjena; 1). standardne procedure se moraju slijediti 2) djetetovi najveci napori moraju biti zabiljezeni u adektavnom izvjestaju 3) odgovori se moraju pravilno ocjenjivati. Tesko da se bilo koji od navedenih uvjeta moze smatrati bitnjim od ostalih, jer su zaista svi kljucni.

Pripreme za Testiranje Testiranje ne pocinje odmah nakon odabira odgovarajucih mjera(zadataka). Ispitivac (profesionalac,koji je odgovoran za administraciju/rukovodjenje) se prvo mora uvjeriti da je on/ona spreman da vodi i ocjenjuje test. Zatim kad su svi uslovi za testiranje ispunjeni,ucenici se pazljivo uvode u proces testiranja. Priprema Ispitivaca

Najstandardizovaniji testovi su napravljeni za upotrebu od strane obucenih ispitivaca, profesionalaca koji su savladali vjestine administracije (rukovoenja) i ocjenjivanja. Pripremni programi za strucna lica(profesionalce) kao sto su posebni odgajatelji,obicno ukljucuju obuku u ocjenjivanju,sa praksom koja se nadgleda.Kao sto Anastasi(1982) navodi; Za individualno testiranje,obuka u rukovodjenju odredjenog testa je kljucna.Zavisno od oblika testa i vrste osobe koja radi test,ove obuke zahtjevaju od nekoliko demonstracija i par casova prakse pa sve do visegodisnjih instrukcija. Testovi se razlikuju u kolicini satova obuke koji su potrebni za efikasno validnu administrciju. Neke mjere,kao sto su individualni testovi inteligencije,zahtjevaju obimne pripreme;u mnogim drzavama,skolski psiholozi i psihometristi su jedina ovlastena lica u skolstvu da ih sprovode. drugi testovi kao sto su testovi dostignuca koje koriste posebni odgajatelji (nastavnici) pretpostavljaju da je nastavnik dovoljno obrazovan i obucen za sprovodjenje standardizovanih testova,ali ne posjeduje specijalnu licensu ili certifikat.Npr. prirucnik kaze da WoodcockJohnson Psiho-Obrazovna baterija (Woodcock&Johnson,1977) moze biti predvodjena od strane osoba koje su obucene za takvo nesto ili koje su se same pripremale. Profesionalna je odgovornost ispitivaca da rukovodi samo onim testovima za koje je obucavan, ili nakon odredjenog vremena i prakse moze da rukovodi slicnim testovima.Testovi predvodjeni od strane nestrucnih ispitivaca daju jako upitne rezultate koji se moraju smatrati nevazecim.Nepravilna administracija takoer moze prikazati test kao nevazeci i u buducoj upotrebi sa ucenicima,ako npr. neiskusan nastavnik otkrije tacne odgovore.Praksa(vjezba) je neophodna ali nedovoljna u ucenju novih testova;nastavnik mora dobiti povratanu informaciju o preciznosti svog ucinka.Novi testovi se ne smiju smatrati naucenim sve dok se nastavnikovo vodjenje i vjestine ocjenjivanja ne provjere od strane kvalifikovanih profesionalaca; previse je jednostavno napraviti greske i dopustiti da se ponavljaju. Priprema Okruzenja u Kojem se Vrsi testiranje Okruzenja u kojem se vrsi testiranje sastoji se od prostorije gdje se test odrzava, rasporedjenih mjesta, materijala za testiranje i samih ucesnika. Ovakvo okruzenje moze da utice na konacni ihsod testa.zamislite,npr. Da se pokusavate skoncentrisati prilikom rada tada na tesu,u nekoj zagusljivoj ili bucnoj prostoriji. nastavnik se treba maksimalno potrudi da stvori sto ugodnije okruzenje.prostorija gdje se vrsi testitanje bi trebala biti dovoljno velika da se prilagodi svim procedurama testiranja.Velike prostorije kao sto su ucionice nisu preporucene jer obicno sadrze stvari koje odvlace paznju.Osvjetljenost prostorije,temperatura i ventilacija takodjer moraju biti prilagodjeni.Svijetlost koja dolazi s polja ne bi smjela da udara u oci nastavnika ili ucenika.Nebljesteca svijetlo je najbolje,pogotovo ako su testovi printani na masnim papirima.testovi se ne bi smjeli izvoditi u prostorijama sa neadekvatnim osvjetljenjem,prevelikim temperaturama ili slabom ventilacijom. Ova prostorija bi se trebala nalaziti na mirnom mjestu,udaljenom od igralista,sale za tjelesni odgoj,kafiterije i muzicke sobe.Konstantni zvuk,kao sto je zvuk klima uredjaja je dozvoljen sve dok ne ometa komunikaciju izmedju nastavnika i ucenika. soba ne bi trebala sadrzavati stvari koje odvlace paznju,kao sto su sareni plakati,posteri i svi ostali crtani elementi,zatim prozori koji su ukraseni bi trebali biti pokriveni.Cilj je napraviti sto interesantniji izgled prostorije. Prostorija bi trebala biti zasticena tako da ljudi ne mogu ulaziti i ometati.Ispitivac moze postaviti napomenu na vrata da je testiranje u toku,tako da osobe koje koriste ovu istu sobu mogu biti obajvesteni da je zauzeta.Uprkos svim ovim mjerama opreza,mogu se pojaviti smetnje kao sto su pozar ili drugi hitni slucajevi.Cesto je nemoguce pronaci idealnu prostoriju za testiranje,posebno zbog ogranicenja u vremenu i prostoru u vecinih javnih skola.Na srecu, vazeci testovi se mogu izvoditi u manje idealnim uvjetima,sve dok je ispitivac osjetljiv na

ponasanje ispitanika(ucenika).Nastvanici pazljivo posmatraju ucenike,i ukolkio buka ili bilo koji drugi faktor ometa ucenikovu koncentraciju,testiranje se smjesta prekida. Testiranje ne smije poceti ukoliko je raspored mjesta na kojim se sjedi neadekvatan; ukoliko ucenik ili nastavnik mora da stoji,ukoliko su stolice previsoke ili prenise da uticu na vid,ukoliko nema povrsine na kojoj c se raditi test ili ako je radna povrsina premala. Stolice trebaju biti pravilne velicine,tako da ucenikove noge doticu pod,stolice se ne smiju okretati. Stolice povezane sa klupom ili radnom povrsionm su neodgovarajuce. Daju malo prostora za materijal, ne omogucavaju nastavniku da sjedi blizu ucenika, i ako su ukosene, papiri padaju. Stolovi su najbolja radna povrsina.Nastvanik i ucenik su omoguceni da sjedei pisu udobno za stolom.Pravougaoni ili cetverougaoni stolovi su najbolji.povrsina je dovoljno velika da na nju moze stati sav neophodan materijal za testiranje.Mnogi standardizovani testovi su kreirani tako da ispitican moze sjediti preko puta ucenikovog stola,jer omogucava nastavniku da posmatra ucenikovo ponasanje i da ga upozorava ukoliko pokusa da prepisuje. Ispitivac treba da sakupi sav materijal nepohodan za izvodjenje testa i da ih smjesti u sobu za testiranje prije nego sto test pocne.Ukoliko nastavnik primjeti da nedostaje neki dio kada testiranje pocnje,ono se odmah prekida dok se ne obezbjedi dio materijala koji fali(olovka,papir,itd.). Mnogi testovi ukljucuju stimulirajuci materijal koji se pokazue ucenicima,prirucnik za nastavnike koji se pokazuje ispitivacima itd.uglavnom,nastavnici obezbjedjuju sav materijal za pisanje sebi i ucenicima. Nekoliko zaostrenih olovaka odgovarajuceg tipa i velicine bi trebalo da bude u ucionici;koje mogu imati i brisace ukolio nije zabranjeno prema zakonu testiranja.Takodjer,ispitivacu je potrebno nekoliko olovaka sa brisacem.Neki testovi zahtjevaju pravovremene odgovore od strane ucenika.Ukoliko je vrijeme odredjeno u sekundu,odgovarajuci uredjaji zahtjevaju stoperice,digitalni sat a ukoliko je vrijeme odredjeno u minutama onda je dovoljan. obican rucni satovi sprave moraju biti tihe da ne bi ometale ucenike. Kada je sav materija rasporedjen,alat za testiranje je smjesten blizu nastavnika,ili na stolu il na odvojenoj stolici.Zatim se dodatni materijal daje ukoliko je potreban.Svi materijali koji odvlace paznju se otklanjaju.takodjer knjige i igracke ne smiju biti na stolovima. Niko osim ispitivaca i ucenika ne msije biti u prostoriji za testiranje.Medjutim,roditelj moze dovesti ucenika u prostoriju da ga navikne na novo okruzenje.ali roditelji i svi drugi moraju napustiti sobu prije pocetka testiranja.Oni mogu posmtrati svoju djecu kroz jednostrana stakla.Ukoliko roditelji moraju ostati u sobi iz nekog razloga,oni ce posmatrati svoju djecu van njegovog dometa,i nikako mu ne smiju pomagati. KONTROLONA LISTA OKRUZENJA ZA TESTIRANJEProstorija Velicina Osvjetljenje Temperatura/Ventilacija Nivo buke Sloboda od distrakcija Optimalno Adekvatno Loe

Sloboda od neometanja Mjesta Stolice Stolovi Raspored Oprema Testovi Materijal za pisanje Vremenski ureaji Obezbjedjena Neupotrebljiva Neobezbjedena

Optimalan Raspored

Adekvatan

Lo

Sudionici Uenici Ispitivai Drugi

Prisutni

Objasniti: __________________________ __________________________________

Saetak Okruzenje za testiranje bilo je adekvatno za izvodjenje vazeceg testa. Okruzenje testa bilo je neadekvatno za izvodjenje vazeceg testa jer __________________________________________________________________________________________ ____________________________________________________________

Priprema Ucenika Organiziranje testova na vrijeme,sagledavanje ucenikovih psihickih potreba kao i psihicka priprema ucenika predstavlja kriticke komponente testiranja.Ako su ove potrebe zanemarene od strane nastavnika,ucenikov stav moze biti ugrozen i moze biti gotovo nemoguce izvuci optimalan ucinak. Skole su radna mjesta.rasporedi za casove,rucak,poslove i specijalne dogadjaje kao sto su okupljanja se moraju uzimati u obzir kada se raporedjuje vrijeme i prostor za testiranje.Obicno ispitiva pravi raspored na nastavnikom.Mnogi nastavnici zabrinuti oko gradiva propustenog tokom testiranja, preferiraju da im ucenici napustaju ucionice tokom asa iz predmeta u kojima su uenici dobri ili tokom predmeta u kojima iamju tekoe.

Ucenikove povlastice se takodjer moraju uzeti u obzir.Konacni ishod testa bit ce ugrozen ukoliko se ucenik odstrani iz ucionice u toku omiljenih aktivnosti.Njihova paznja moze biti umjerena na odmor,na umjetnost na bilo sta sto propustaju,radije nego na testiranje.Mnogi ucenici rade mnogo efikasnije u odredjenim dijelovima dana,kao sto je rano jutro ili poslijepodne.Potrebno se konsultovati sa nastavnikom kada su ucenici najhitriji,da bi se ako je moguce test organizovao upravo u to vrijeme.S obzirom na to da su testovi obicno ,unaprijed jako dobro orasporedjeni,ispitivac mora da provjeri psihicko i emocionalno stanje ucenika na dan testiranja.Ako je ucenik bolestan,test bi se trebao odloziti.Zubobolja,prehlada i ostale fizicke slabosti mogu da umanje ucenikov uspjeh na testu.Bol dekoncentrise ucenika,prehlada moze da oslabi sluh,pa cak i lijekovi mogu da ometu normalno funkcionisanje.Emocionalno stanje takoder utice na uspjeh.Ako je ucenik potresen (zbog smrti kucnog ljubimca npr),testiranje bi se trebalo odloziti.Ukoliko ispitivac ,poslije testa,primjeti da je ucenik pod fizickim ili mentalnim stresom,rezultati testa se smatraju nevazecim,ili u najgorem slucaju bi se trebali ocjenjivati sa velikom opreznoscu. Prije pocetka testa ispitivac treba da sagleda fizicke potrebe ucenika.Ucenici su najsposobniji da se skoncentrisu na zadatke kad ih ne pritiscu nikakve fizioloske potrebe,kao sto su zed i glad.Prije nego sto testiranje pocne,ucenici bi trebali posjetiti kafiteriju gdje ce jesti i piti,kao i zahode.Neki ucenici,posebno oni mladi,ne pitati za dopustenje za odlazak na zahod,cak i kad im je zaista potrebo da odu.zatim,ispitivac se mora uvjeriti da ucenik nosi naocare,pomagala za bolji sluh i ostale uredjaje,ukoliko su potrebni.Ukoliko ucenik uzima odredjene lijekove,ispitivac treba da provjeri da li je lijek koristen na dan testiranja,zbog mogucih uticaja na rad ucenika tokom testa. Psiholosko pripremanje ucenika za testiranje se naziva uspostavljanje veze. Ovu proceduru je Anastasi(1982) objasnio kao; ispitivacev napor da poveca ispitanikov interes za test,da izazove suradnju i da se uvjeri da on/ili ona slijedi pravila testiranja.(str.34)Da bi ostvario dobru radnu vezu sa ucenicima,ispitivac treba slijediti slijedece korake..... 1.Predstavljanje ispitivaca ucenicima.Predstavljanje treba biti prijateljsko,bez zurbe,i treba pokazivati zadovoljstvo pri susretu s ucenicima.Ispitivac treba da kaze svoje ime kao i neke indikacije njegovog il njenog profesionalnog zivota.Npr, ispitivac moze poceti sa; ja sam gdin.Geller,vas sam nastavnik koji posjecuje skolu 2x sedmicno. 2.Dobivanje osnovnih informacija o ocenicima. Ispitivac ukljucuje ucenika u razgovor pitajuci ga osnovne podatke o njemu,puno ime i prezime,godine,razed i omiljeni predmeti u skoli.Na taj nacin ucenik se opusta i pomaze nastavniku da sazna nesto vise p njegovom nacinu izrazavanja. 3.Objasnjavanje svrhe testiranja. Sastanak bi trebao biti predstavljen kao prilika za rad (Danas smo se okupili da radimo nesto zajedno) radije nego za igru (danas cemo se igrati nekih igara). Ako ucenik povjeruje da je ovo samo igra moze da zakaze na testu,jer se nece dovoljno potruditi. Medjutim,rijec test bi se trebala izbjegavati jer je ucenik moze povezati sa prethodnim losim rezultatima. 4.Opisivanje aktivnosti testa. Ispitivac treba objasniti tacno sta ce se desavati tokom testitanja.To ce ucenika pripremiti i pomoci mu da se opusti.Neki testovi sadrze upute koje ispitivaci trebaju procitati ucenicima.ukoliko tih uputa nema,postoji tabela koja objasnjava pripremu za test. Tabela 4-1 Informacije za uenike prije testiranja

Prije nego to sama procedura testa pone, svaki od slijedeih faktora ispitiva treba objasniti jezikom prilagoenim uenikovim godinama i sposobnostima. Trajanje testa Objasnite uenicima koliko dugo e test otprilike trajati, u satima i minutama, ili na osnovu pojedinih aktivnosti (npr. Vratit ete se nazad na as prije pauze za ruak) Aktivnosti na testu Detaljno objasnite uenicima o kakvim aktivnostima se radi; sluanje, gledanje u slike, prianje, itanje, pisanje, rad sa zadacima, itd. Ukoliko se zahtjeva nekoliko razliitih aktivnosti, napomenite uenicima da e se zadaci na testu smjenjivati. Teina testa Recite uenicima da e biti i laganih i tekih zadataka. Objasnite im da se od njih ne oekuju da daju taan odgovor na svako pitanje, jer su neka pitanja formirana za starije starosne grupe. Potvrda odgovora Recite uenicima da im nee biti reeno jesu li njihovi odgovori tani ili ne. Ispitiva ne moze dati informacije o tanosti odgovora. Ogranieni testovi Ukoliko su pojedini dijelovi testa vremenski ogranieni, recite uenicima da je brzina bitna. Ukliko namjeravate koristiti topericu objasnite uenicima i demonstrirajte im.

5. Ohrabrivanje ucenika da postavljaju pitanja. Ucenici trebaju dobiti priliku da postave pitanja u vezi testa. Ispitivac odlucuje da li je ucenik shvatio sta ga ceka na testu i procjenjuje njegovu spremnost. Diskusija se nastavlja sve dok se ucenik ne oslobodi ili ako je ucenik vidljivo uznemiren ili previse opusten,test se odlaze.

Administracija testa Osnovni cilj administracije standardizovanih testova jeste dobiti najbolji moguci ucenikov ucinak. striktno pridrzavanje prirucnika za administraciju testa i ocjenjivanje je neophodno. Prirucnik obicno sadrzi instrukcije koje se moraju procitati ucenicima. Ove su rijeci obicno

naznacene i moraju se procittai doslovice.Ispitivac moze reci da on/onatreba da im procita pojedine upute. Ispitivac ne smije da daje informacije na osnovu sjecanja, stavke testa i upute ne smiju biti parafrazirane, ukoliko nisu odobrene. Ove upute, nastvanik treba citati normalnim, ugodnim tonom. Prirucnik takodjer naglasava redoslijed sprovodjenja zadatak na testu, ukoliko ima nekoliko podtestova unutar testa. Prirucnik takodjer daje informacije nastavniku da li se pojedini podtestovi mogu izbrisati i ako mogu, zasto. Testiranje zahtjeva striktno slaganje sa pravilima administracije,kao i sa ostvarivanjem dinamicnih radnih odnosa izmedju nastvanika(ispitivaca) i ucenika.Ostvarivanje ovog balansa ponekad je malo teze za odgajatelje zbog razlika izmedju testiranja i poducavanja. Nastavnik(ucitelj) automatski hvali,podstice i daje informacije,dok ispitivac ne moze raditi nista od ovog.I pored toga on mora stvoriti dovoljno ohrabrujucu atmosferu koja ce podstaci ucenika da ulozi svoje najvece napore na testu..Kao sto Binet i Simon 1905,navode; Neiskusan ispitivac nema pojma kakav utivaj imaju rijeci;previse prica,on pomaze na svom predmetu,itd..On igra ulogu pedagoga onda kada bi trebao ostati psiholog.citira Kessen,1965 str.199. Svaki test je razlicit,i zbig toga je neophodno pridrzavati se pravilnika za sprovodjenje testa.Medjutim,.Standardizovani testovi imaju mnogo slicnosti,sto omogucava zajednicku grupu uputa za njihovu upotrebu,kao sto je prikazano u tabeli 4-2. Administracija testa je vjestina, i nastavnik mora nauciti da odreaguje na svaki ucenikov komentar i pitanje. Slijedece upute se primjenjuju na vecini standardizovanih testova; Ucenikov zahtjev za ponavljanjem odredjenih stavki na testu Ucenici obicno pitaju ispitivaca da ponovi pitanje.Ovo je obicno dozvoljeno ukoliko se stavka(zadatak) ponavlja doslovice. Nastavnikov zahtjev za ponavljanje odgovora od strane ucenika Ponekad ispitivac traziti od ucenika da ponovi odgovor,jer ispitivaca nije dobro cuo sta je ucenik rekao ili ucenikov govor je jako tezak za razumjeti. Medutim,ispitivac bi se ipak trebao potruditi da cuje prvi ucenikov odgovor. Ucenik moze odbiti da ponovi odgovor ili moze da pomisli da je njegov prvi odgovor bio netacan pa ce zbog toga odgovoriti drugacije. Promjena odgovora od strane ucenika Kada ucenik da jedan odgovor,zatim promjeni misljenje i da drugi odgovor,ispitivac treba uvaziti drugi odgovor,cak iako je vec postavio drugo pitanje uceniku.Medutim neki testovi zahtjevaju da samo prvi odgovor bude prihvacen. Potvrdjivanje i ispravljanje odgovora Ispitivac,ni u kojem slucaju ne smije verbalno ili neverbalno potvrditi uceniku da je odgovor tacan.Tacni odgovori se ne smiju potvrdjivati,netacni se ne smiju ispravljati.Ovo pravilo je od izuzetne vaznosti za profesionalce koji i poducavaju i ispituju. Ohrabrivanje dobrog ponasanja na testu Iako ipitivaci ne smiju hvaliti ucenikov uspjeh na odredjenim zadacima,dobro ponasanje i trud se mogu i trebaju nagraditi.Prikladnim komentarima kao Radis,zaista naporno ili Svidja mi se nacin na koji se trudis da das odgovore na sva pitanja.Ucenici se trebaju pohvaliti imzedu zadataka na testu ili podtestova,da ne bi pomislili da su pohvaljeni zbog pojedinih odgovora.

Ohrabrivanje ucenika na davanje odgovora Kada ucenik ne uspjeva da odgovori na pitanje na testu,nastavnik ga obrabruje da pokusa ponovo.Ucenici ponekd ne odgovore nista kad su im postavljena teska pitanja,ili kazu da ne znaju ili da je to pretesko za njih.U tom slucaju,ispitivac treba ponoviti pitanje i ohrabriti ucenika da pokusa. To se radi s ciljem,da bi ucenik pokusao dati odgovore na sva pitanja. Ispitivanje ucenika Iapitivanje je dozvoljeno pri mnogim testovima.Ukoliko ispitivac nije zadovoljan ucenikovim odgovorom,ne smatra ga ni tacnin ni netacnim,ispitivac ponavlja pitanje i zahtjeva od ucenika da kaze nesto vise o tome.To navodi ucenika da da sto bolje objasnjenje,da bi njegov odgovor mogao biti ocjenjen.Naravno,pogresni odgovori ne trebaju dodatna pitanja. Treniranje Treniranje se razlikuje od ohrabrivanja i ispitivanja po tome sto pomaze uceniku da dodje do odgovora.Ispitivac ne smije nikad trenirati ucenika.Treniranje onemogucava ucenika da sam odgovara,jer testovi se baziraju na pretpostavci da ucenici znaju odgovoriti na pitanja bez nastavnikove pomoci.Ispitivac mora biti jako oprezan da bi izbjegao treniranje. Administracija vremenski ogranicenih testova Neki testovi ukljucuju vremenski ogranicene zadatke;ucenik mora odgovoriti na pitanje unutar odredjenog vremena,da bi dobio poene.U sustini,vrijeme se pocinje brojati od onog trenutka kada ispitivac zavrsi sa predstavljanjem zadataka.Sat ili stoperica se koriste pri mjerenju vremena na ovim zadacima. Zabiljeska ucenikovih odgovora Ispitivac je obicno odgovoran za cuvanje biljeski o ucenikovim odgovorima. Kako ucenik odgovara,tako nastavnik biljezi njegove odgovore.Kada se zabiljeske s testa popune(zavrse) to odmah postaje protokol testa.Protokol sluzi kao zapisnik testiranja.Ovaj zapisnik mora biti tacan i kompletan jer sluzi pri ocjenjivanju i bodovanju testova. Biljezenje ucenikovih odgovora zahtjeva par vjestina i pravila koja se moraju postovati. Zatajivanje protokola Protokol ili zapisnik mora biti sakriven od ucenika.Ucenicima nije dozvoljeno da gledaju protokol,osim ako to administracija(sprovodjenje) testa ne zahtjeva.Protokol moze sadrzavati tacne odgovore,i ukoliko ih ucenici vide rezultati testa su nevazeci.Zapisnik takoder sadrzi nastavnikove biljeske i bodovanje ucenikovih odgovora.Ako bi ucenici vidjeli kako su neki od njihovih odgovora bodovani,saznali bi dali su napravili greske sto bi ih obeshrabrilo i zakazali bi ostalim djelovima testa.Skrivanje zapisnika zahtjeva dobro baratanje s materijalima koji se koriste na testu,jer ispitiva mora odraditi nekoliko stvari u isto vrijeme,priricnik,zapisnik,stimulirajuci materijali,materijal za pisanje i stoperica.Metode koje se koriste da bi se sakrio zapisnik su razlicite,zavisno od ispitivaca do ispitivaca.Neki ga stavljaju ispod prirucnika,neki ga drze na kraju stola.Svaki od ispitivaca treba naci nacinkoji njemu odgovara da sakrije protokol. Doslovno biljezenje ucenikovih odgovora(od rijeci do rijecii)

Ispitivac precizno biljezi odgovore jer mu pomazu pri ocjenjivanju i analizi rezultata.Npr,tako nastavnik zna koje je greske ucenik napravio pri citanju,i mogu mu pomoci pri planiranju vodjena intrukcija.Zavisno od tipa zadatka na testu,ispitivac biljezi odredjene informacije u zapisnik.Ispitivac moze da napravi jednostavne zabiljeske ucenikovih komantara,ili da napise broj slike koju je ucenik izabrao od ponudjene cetiri. Uobicajena oznaka za odgovor Ja ne znam jeste DK(don't know) tj. NZ(Ne znam).Oznaka NR(no response) tj. BZ (Bez Odgovora) znaci da ucenik nije odgovorio na pitanje. Tacno bodovanje tokom administracije Neki testovi zahtjevaju od ispitivaca da smjesta odluci da li je ucenikov odgovor tacan.Svaki odgovor mora biti precizno ali brzo ocjenjen,uostalom ce ucenik izgubiti interesovanje.Odgovor je bodovan i zabiljezen.Sistemi biljezenja zavise od testova.Na nekim testovima broj 1 oznacava tacan odgovor a 0 oznacava netacan.Na drugim testovima + oznacava tacan a netacan odgovor.Ispitivaci moraju postovati pravila protokola odredjenog testa da bi drugi profesionalci znali inerpretirati protokol.Ukoliko se koristi neki drugi sistem biljezenja,ispitivac treba navestu razloge i kljucne stvari vezane za taj protokol. Upotreba mehanickih pomagala za biljezenje Nikakva druga sredstva osim kasetefona ili video kamere nisu dozvoljena osim ako prirucnik za sprovodjenje testa to ne odobrava.Neki nastavnici snime ucenikove odgovore,i poslije pustaju traku i na osnovu toga provjeravaju njihove odgovore ili unose podatke u protokol.To je lose iz vise razloga.Mehanicka pomagala obicno nisu dio standardnih uvjeta za sprovodjenje testa.Kasetofon ili video kamera mogu ometati ucenika.Iako su trake nenametljive ne smiu se smatrati jedinim izvorom rezultata.Kaseta se moze pokvariti i ako se to desi jedini nacin je ponovno sprovodjenje testa.Iako kasete mogu pomagati pri ucenju novih testova,ispitivaci bi trebali znati snimiti ucenikove odgovore tokom testa. Upravljanje zadacima na testu Prije nego sto test pocne,ispitivac i ucenik trebaju proci kroz test i osvrnuti se na njegovu formu i zadatke.Vecina testova sadzi prostor gdje se upisuje ime ucenika,ime ispitivaca,datum kao i osnovni podaci o uceniku,kao sto su godiste,razred,spol i nastavnik.Ukoliko jedan test sadrzi prostor za sve ove informacije ucenik ih moz popuniti.Ove informacije su bitne za proces testiranja i protokol bi trebao sadrzavati barem puno ime ucenika,datum testiranja i ime ispitanika. Neki testovi su kreirani tako da je svaki zadatak posebno dodijeljen svakom uceniku.Ucenici pocinju sa prvim zadatkom i rade sve do posljednjeg.Standardizovani testovi sadrze razlicite poteskoce i ucenici pokusavaju da rade samo ono sto je prilagodjeno njihovom uzrastu.Npr,ni jedan ucenik ne moze uraditi sve zadatke na testu,koji su predodredjeni za razrede od 1 do 12.neki zadaci bi bili prelagani neki preteski,i vrijeme koje bi bilo predvodjene za test bi bili zabranjeno.Zadaci na testu su poredani po tezini,i tako ucenik moze uraditi zadatke od 1 do 30 drugi moze pokusati sa zadacima od 50 do 95. Zadaci koji zahtjevaju demonstriranje mogu se prikazati na pocetku testa ili podtesta.Demonstracioni zadaci su aktivnosti slicne ali lakse od ostalih zadataka.Nagovjestavaju ucenicima koji su predstojeci zadaci,i ako je potrebno dopustaju

ispitivacu da objasni uceniku nacin na koji se radi odredjeni zadatak.Pravila poducavanja,a ne testiranja, se primjenjuju pri demonstraciji zadataka.Ispitivac moze i smije obucavati trenirati ucenika,potvrditi tacan odgovor i ispraviti pogresan.Ukoliko ispitivac ne moze izvuci tacan odgovor na ovim zadacima,testiranje se odlaze.Demonstraciona zadaci se nikad ne ubrajaju u bodovanje. Mnogi prirucnici daju upute kako rasporediti zadatke na testu gdje ucenici odlucuju odakle ce poceti raditi.Neki ucenici rade od predlozenog zadatka a neki ce raditi prvo teze zadatke tek s onda vratiti na lakse.Ove upute se razlikuju od testa do testa,i o njihovoj primjeni se uvijek treba konsultovati.Test Vokabulara,the Peabody(Dunn & Dunn,1981) npr,preporucuje polaznu tacku kao zadatak broj 1 za djecu starosti od 2 i pol godine do 3,a zadatk broj 30 kao polazna tacka za djecu od 5 godina. Poslije odabira polazne tacke,ispitivac prezentira uceniku zadatke da bi ih rasporedio po tezini.testiranje se nastavlja do onog nivoa kada ucenik vise nije u stanju upjesno izvrsavati zadatke.Temelj je polazna tacka gdje ce ucenici dobiti sve bodove na laksim zadacima.Da bi se ostvario taj temelj,ta polazna tacka ,ispitivac zadaje zadatke sve dok ucenik ne uradi tacno odredeni broj zadataka.Ucenik zatim dobiva bodove za prethodno uradjene lakse zadatke.To omogucava ispitivacu da preskoci neke lakse zadatke,time ustedjevsi vrijeme.Kada ucenik odgovori tacno na prvih nekoliko pitanja,pocinje raditi test sa osjecajem uspjeha. Da bi se ostvario temelj(polazna tacka)broj zadataka varira od testa do testa. Na nekim,kao sto je Matematicko-dijagnosticki artimeticki Test (Connolly,Natchman & Pritchett,1971,1976) ucenik mora tacno odgovoriti na 3 zadatka;npr preduslov(temelj)se stice davnjem tacnih odgovora na zadatk 9,10 i 11.Na drugim testovima,ucenik mora tacno odgovoriti na 5 ili cak 8 uzastopno numerisanih zadataka,da bi ostvario uspjeh na svim laksim zadacima. Odredivanje temelja nije uvijek lahko.Ispitivac zapocinje sa sprovodjenjem testa na osnovu predlozene polazne tacke i nastavlja do zadatak na testu.Ukoliko ce desetogodisnje dijete raditi test,a prirucnik preporucuje polazna tacka da bude od zadatka 20 za ucenike od 10 do 12 godina,ispitivac pocinje sa zadatkom 20.kao sto je prikazano ispod,ucenik daje tacan odgovor,i ispitivac pise + pored broja zadatka.Ucenik takoder odgovara tacno na zadatak broj 20 i 21.S tim da temelj zahtjeva tri uzastopna tacna odgovora,preduslov je stecen.Ispitivac nastavlja sa administracijom zadatka 23. Temelj: 3 uzastopna tacna odgovora 18.____________ 19.____________ 20.______+______ prvi zadatak izvrsen (10) 21.______+______ drugi zadatak izvrsen 22._______+_____ treci zadatak izvrsen U ovom primjeru,polazna tacka je prilagodjena uceniku.Zadaci nisu bili preteski i ucenik je brzo i uspjesno dao tri uzastopna tacna odgovora.Ali ne desava se uvijek da je tako.Ponekad odgovor na prvi ili drugi nije tacan.Kada se ovo desi,ispitivac mora postavljati zadatke van rednog broja da bi se postigao temelj.U sutini,kada ucenik daje pogresne odgovore ispitivac se vraca unazad na laksa pitaja.Tabela 4 prikazuje ovaj proces...

Ponekad,ispitivac zapocinje test odmah sa polazne tacke,jer je preduvjet lahko stecen ;ucenici su tacno odgovorili na prvih nekoliko pitanja.Medutim,normalno je da ucenik pogresno odgovori na zadato pitanje,kada se ovo desi ispitivac odmah prelazi na laksi zadatak. Pretpostavimo da je ucenik 6-tog razreda dobio test u kojem temelj sacinjava 4 uzastopno tacna odgovora.Preporucena polazna tacka za ucenike 6-tog razreda jeste od zadatka 11,i upravo od tog broja ucenik pocinje sa odgovorima.Ucenik je odgovorio tacno na pitanje broj 11 ali je pogrijesio br 12.Ovako je protokol izgledao u tom slucaju... Temelj:4 uzastopna tacna odgovora 8. _____________ 9. _____________ 10. _____________ 11.________+_____ prvi zadatak izvrsen 12. _____-_______ drugi zadatak izvrsen 13._____________ 14._____________

(6)

Temelj se ne moze postici bez 4 tuzastopno tacna odgovora.Ispitivac se vraca unazad,na lakse zadatke,sve dok se ne postigne odgovarajuci broj tacnih zadataka.Slijedeci primjer pokazuje,sta se desava kad ucenik pogresno odgovara na pitanje br 12.Nastavnik se vraca unazad i sprovodi pitanje 10,zatim 9 zatim 8.Kada ucenik odgovori na sve 4 zadatka tacno,testiranje ce se nastaviti od broja 13. Temelj;4 uzastopno tacna odgovora 8._______+________ 9._______+________ 10._______+________ 11._______+________ 12._______-________ 13.________________ peti zadatak sproveden cetvrti zadatak sproveden treci zadatak sproveden prvi zadatak sproveden drugi zadatak sproveden,pogresan odgovor..

(6)

U ovom primjeru,ispitivac se pomjeravao po jedan zadatak unazad dok temelj nije postignut.neki testovi zahtjevaju da nastavnik preskace i po nekliko zadatak unazad,ili da predje na prethodnu stranicu.Zato ispitivac treba provjeriti svaki prirucnik sa posebnim instrukcijama.

Predlozene polazne tacke mogu biti jako niske.Npr. ucenici mogu krenuti od zadatka 5 i tacno odgovoriti na narednih 15 zadataka.Ako na pocetku testa postoje indikacije da su zadaci prelagani za ucenika,ispitivac bi trebao preci na teze zadatke.Ipak,ispitivac treba biti oprezan da ne daje odmah preteske zadatke,sve dok ucenici prethodno ne postignu odredeni uspjeh.

Zavrsavanje testa Testiranje treba da sadrzi periodicne pauze da bi se izbjegao umor.Duzina testa i izdrzljivost ucesnika odlucuju koliko puta treba praviti pauze.Sa osnovcima,treba praviti kratke pauze barem svakih pola sata;jo cesce pauze treba praviti sa djecom predskolskog uzrasta.Srednjskolci i odrasli trebaju pauze svakih 45 do 60 minuta.Pauza treba nastupiti u odgovarajucem trenutku,onda kada se zavsrava odredena grupa zadatak ili podtest. Tokom pauze ucenici trebaju malo prosetati,kretati se,posjetiti zahod ili nesto popiti.Testiranje se zvarsava kada se sve predvidjene aktivnosti ispune,kada istekne vrijeme,ili kada ucenik vise nije u stanju raditi zbog umora ili gubitka koncentracije. Na kraju svega,ispitiva se treba zahvaliti ucenicima na saradnji i objasniti slijedeci korak. To moze biti testiranje slijedec dana,sastanak ucenika i ispitivaca radi zajednicke analize rezultata,ili testiranje od strane drugog profesionalca. Ispitivac odgovara na svako postavljeno pitanje i ispraca ucenike do njihove ucionice.Ispitivac treba sagledati cijeli proces sto prije,i pokusati da procjeni kvalitet njegovog odnosa sa ucenicima i cijeli proces administracije opcenito.Mozda ce biti neophodno ponoviti test,nekada kasnije.Ponavljanje testova se vrsi zbog ocjenjivanja napretka,ucenici mogu dobiti jedan test citanja na pocetku godinu,a drugi na kraju da bi se mogo procjeniti njihov napredak.Ponekad,testovi se moraju ponoviti nakon kratkog vremenskog roka.Npr. ispitivac treba da ponovi test u roku od nekoliko dana ili sedmica,ako je prilikom administrcije ispitivac napravio gresku ili ako je ucenik imao zdravstvenih problema.Ponavljanje testa se moze izvrsiti odmah ukoliko test ima vise formi.Npr. ako su rezltati testa A nevazeci iz nekog razloga, test forme B se moze raditi vec naredni dan.Da bi se odredila validnost alternativnih testova ispitivac treba da provjeri u prirucniku sta pise o validnost testa. Za testove jednog oblika ili forme,ponavljanje se treba odlagati sto je vise moguce,preporuceno je od 2 do 4 sedmice.Ukoliko je to nemoguce,rezultati drugog testa se analiziraju oprezno i prezicno zbog uticaja prakse.Prirucnik za testove moze da sadrzi informacije o uticaju prakse na ocjenjivanje drugog(ponovljenog) testa. OPSERVACIJA PONAANJA TOKOM TESTIRANJA Obucavani ispitivaci automatski sprovode test bez problema, tako da se mogu koncentrisati na ponasanje ucenika tokom testiranja.Kako se ucenici ponasaju,sta rade,kako pristupaju zadacima,i koju metodu korist koja je jako bitna pri ocjenjivanju.Ucenik koji je spreman i nestrpljiv da se dobro pokaze na testu se razlikuje od onog povucenog koji nije spreman na saradnju.Razlicita ponasanja ucenika na testu pomazu pri analizi rezultata i takoder pomazu pri planiranju instrukcija. Opservacija je proces koji podrazumjeva prikupljanje podataka o ucenikovom ponasanju. Tokom opservacije, ispitivac sakuplja informacije o ucenikovim radnjama. Observacioni podaci su objektivni, prezicno opisuju kako se ucenici ponasaju, i na jednostavan nacin pokazuju sta se desavalo tokom testiranja. Teze kao sto su; John je napustio svoje mjesto 13 puta u prvih 10 minuta testiranja daju korisnu informaciju za ocjenjivanje.Pretpostavke i misljenja kao sto su Janice je bila stidna i povucena ili Darren je lako skretao paznju na druge stvari nisu korisne informacije i vazna za ocjenjivanje.

Jedna od prvih stvari koje ispitivac mora posmatrati jeste ucenikov pristup cijelom procesu testiranja. Kako se ucenik ponasa kada dobije upute i prve zadatke?Da li je on ili ona u mogucnosti da se brzo privikne na zahtjeve nove radne okoline?! Ispitivac treba biti oprezan i sa verbalnim i neverbalnim znakovima. Ucenik moze reci Ja ne zelim ostati ovdje , Ja volim pisati sa olovkom ili Ja sam spreman da radim. Oni se takoder mogu izraziti razlicitim aktivnostima,kao sto je neuspjevanje da se uspostavi kontakt s ocima.Takoder,u interesu ispitivaca jeste da vidi kako ucenik zapocinje da radi na prvom zadatku.Neki pocinju raditi odmah,dok drugi imaju poteskoce da se fokusiraju na nove aktivnosti. Ispitivac takoder treba posmatrati nacin i stil na koji ucenik daje odgovore na pitanja;duzina odgovora,razdoblje cekanja izmedju pitanja i odgovora itd. Tabela 4-4 opisuje nekoliko vaznih dimenzija nacina na koji ucenici daju odgovore... Opservacija stila odgovaranja Vrsta Odgovora Koji nacin (vrstu) odgovora ucenici radije koriste,verbalnu ili neverbalnu?! Ukoliko se pitanje moze odgovoriti moze odgovotiti na oba nacina,koji ce ucenici izabrati?Kod pitanja koja zahtjevaju DA ili NE odgovor,da li ucenici izgovaraju rijecima ili pokazuju (klimanje glave i sl)?Neki ucenici cak kombinuju pricanje sa pisanjem,dok drugi pricaju samo kada je neophodno. Razmak Razmak je razdoblje izmedu postavljanja zadatka i davanja odgovora na njega.ucenici pocinju odgovarati na pitanja odmah nakon sto ih nastavnik postavi ili cak prije nego sto nastavnik zavsri sa predstavljanjem zadataka.Neki takoder mogu malo da sacekaju pa tek onda da pocnu raditi.Neki ucenici sacekaju malo duze,par minuta cak ali tacno odgovore na pitanja.Veliki ili premali razmaci izmedju pitanju i odgovora su vrijedni spomena,posebno za rad u na normalnom casu. Duzina Duzina odgovora ne mora da zavisi od njegove tacnosti.Zavisno od sadrzaja odgovora,i pravila bodovanja,kratak odgovor moze dobiti isto bodova kao i onaj duzi.Verbalni odgovori ucenika su okarakterisani ili sazetoscu ili duzinom.Sve ovo ispitiva bi trebao da zabiljezi. Organizacija Organizacija odgovora nije presudna pri ocjenjivanju,ali ipak je bitna.Odgovor moze biti logican i jako dobro organiziran,ili isprekidani i lose organizirani ali jednako tacan i bit ce oba isto bodovani.Nacin na koji ucenici organizuju svoje odgovore daje informacije o njihovim mogucnostim za konstrukciju,red i jasno prezentiranje njihovih misli. Nacin na koji ucenici pokazuju nemogucnost davanja odgovora Ipitivac treba paziti nacin na koji ucenici odgovaraju kada ne znaju odgovoriti na pitanje.Neki ce jednostavno reci Ne znam ,drugi ce reci da ne znaju ali ce pokusati da objasne zboge cega ne znaju;npr To je gradivo za 5-ti razred i ja ga jos nisam ucio.Ucenici

koji ignorisu pitanje prije nego sto ga ispitivac postavi ili kazu da ne mogu uraditi to pitanje,trebaju biti ohrabreni od strane ispitivaca da pokusaju.Ucenike koji ne kazu nista,kada ne znaju odgovor ispitivac treba da saceka odredjeno vrijeme i onda da ih ohrabri da barem pogadja. Zasebni(individualni) odgovori Ponekad ucenici daju odgovore koji nemjau veze sa pitanjem.Ipitivac tada treba ponoviti piatnje da bi se uvjerio da je ucenik razumio pitanje,i zatim traziti od ucenika da objasni odgovor.To se radi tako sto ce ispitivac ponoviti ucenikov odgovor u upitnom tonu,i reci Reci mi sta mislis pod tim. Druga jako bitna stvar koju ispitivaci trebaju posmatrati jeste nacin rada kod ucenika.Faktori koji se trebaju posmatrati su slijedeci; 1.Nivo aktivnosti. Ispitivac treba da primjeti ocigledne aktivnosti kao sto su ustajanje,hodanje okolo i sl,kao i manje ocigledno ponasanje.Ucenici mogu biti jako aktivni i bez napustanja svojih mjesta.Mogu se vrpoljiti,pucketati prstima,kuckati nogama gore dole i sl.Sve ove aktivnosti mogu ometati druge ucenike i time umanjiti ucinak na testu. 2.Paznja usmjerena na zadatke.Neki ucenici mogu da usmjere svoju paznju po nekoliko minuta na zadatak,neki su pazljivi tokom cijelog testiranja dok drugi brzo skrecu paznju na druge stvari.Ispitivac moze odrediti nepaznju brojanjem ucenikovih aktivnosti nevezanih za test ili brojanjem ucenikovih pogleda van materijala za testiranje.Kada je ucenikova nepaznja visa 25% i vise,ispitivac treba da napravi pauzu. 3.Upornost.Kada se uceniku predstavi zadatak postavlja se pitanje da li je on u mogucnosti da istraje do kraja?Ili ce odustati nakon prvog pokusaja?Ispitivac treba da sakupi podatke o tome koliko dugo ucenik radi na odredenom zadatku. 4.Potreba za uvjeravanjem. Mnogi ucenici,nestrplljivi zbog svog ucinka na testu i rezultata,pitaju nastavnike o tacnosti njihovih odgovora.Iako je prethodno receno.da ipitivac ne smije davati informacije o tacnosti odgovora,ucenici cesto zavrsavaju odgovor sa pitanjem Je li tako?. Ispitivac ih treba napomenuti da je to van pravila.Ali ih moze ohrabriti sa pozitivnim komentarom kao npr Trudis se jako mnogo. Ispitivac treba da zabilljezi ukoliko ucenik nastavi da se brine za svoje odgovore. Komentarisanje tokom testiranja moze dati odredene informacije o ucenikovim stavovima i osjecanjima.Ucenici mogu razgovarati o tome kako dozivljavaju svoje mogucnosti( npr. Ja sam glup u skoli ili Ja znam slagati puzzle jako dobro) ili mogu razgovarati o tome kako znaju raditi razlicite zadatke na testu(npr. Ja znam citati dobro ili Ja sam slaba sa spelingom).Takoder komentarisu testove postavljanjem pitanja kao sto su Mogu li ja uraditi vise od ovoga? ili Jesmo li gotovo pri kraju?.Ispitivac treba pazljivo da saslusa ucenika,da odgovori ako je potrebno,i da zabiljezi sve komentare koji mogu biti kosrini pri analizi rezultata. Ispitivaci trebaju biti oprezni i sa bilo kojim upozoravajucim znacima smetnji ili hendikepa.Kada ucenik govori,posmatra se njegov ton,zvuk,artikulacija i razumljivost.Ako ucenik prica preglasno,i ako cesto trazi ponavljanje pitanja,to naznacava probleme sa

sluhom.Simptomi problema sa vidom ukljucuje prinosenje materijala blizu ociju,tj licu,crvenilo i suze u ocima,kao i trljanje ociju.Ukoliko ucenik ima neki od ovih problema;govornih,vizuelnih,psihickih,emocionalnih itd,ispitivac treba uputiti ucenika profesionalcu koji ce ga ocjenjivati.Ako ucenik ima vise problema istovremeno rezultati testa se trebaju smatrati nevazecim. Kada se prikupe svi podaci tokom observacije,oni se trebaju i zabiljeziti,sacuvati,Ispitivac se ne moze oslanjati na svoje sjecanje,pogotovo kada su u pitanju ucenikovi komentari.Neki testovi sadrze prostor gdje se upisuju osnovne biljeske ucenikovoh ponasnja,dok drugi sadrze kontrolnu listu koja se koristi za ocjenjivanje ucenikovog ponasanja.Medutim,akko je prostor na papiru ogranicen,mnogi iskusni ispitivaci imaju poseban papir gdje biljeze osnovne podatke o ponasanju ucenika i njegovim komentarima.

OCJENJIVANJE TESTA Ocjenjivanje je kriticki korak koji pretvara ucenikove odgovore sa testa u usporedne podatke: Tacnost odgovora je imeparitiv (pod moranjem), svaki broj i proracun moraju biti tacni.Kolicina vremena i broja proracuna neophodna za ocjenjivanje se razlikuje od testa do testa.Neki se ocjenjuju brzo sa nekoliko proracuna dok drugi zahtjevaju vise ponekad ocjenjivanje traje duze os same procedure testiranja. Testovi se trebaju ocjeniti sto je prije moguce.U isto vrijeme,ispitivac treba da se osvrne na observacione podatke,jer mogu pomoci u konacnom proracunu bodova.Mnogi iskusni ispitivaci isprave test odmah nakon sto se zavrsi,i ponovno kasnije provjeravaju ispravnost ocjenjivanja. Ponekad je pri ocjenjivanju neophodno znati tacnu dob ucenika,dan,mjesec i godine rodjenja.Racunanje ucenikove dobi za vrijeme testiranja zahtjeva datum rodjenja i datum testiranja.Tabela 4-5 objasnjava proceduru racunanja.Datum rodjenja se obicno pise kao dva broja odvojena crtom.Npr. DR(datum rodjenja) 6-3 odnosi se na 6 godina i 3 mjesecaCrta ne moze biti zamjenjena tackom jer gubi znacenje.DR 10.6 ne znaci isto sto i DR 10-6.Prvo znaci 10 godina i 6/10 godine, a drugo znaci 10 godina i 6 mjeseci sto je isto kao i 10 i pol godina. Da bi utvrdili tacnu dob ucenika za vrijeme testiranja,oduzmite datum rodjena od datuma testiranja.Prvo se pise godina,mjesec i dan zatim te iste informacije za datum rodenja. Ispitivac pocinje oduzimati sa desne strane,znaci od dana. Godina Mjesec Dan 1985 11 29 datum testiranja 1973 8 11 datum rodenja ____________________________ 12 3 18 dob ucenika Ako je potrebno posudjivanje,pretvorite 1 godinu u 12 mjesci,a mjesec u 30 dana.U primjeru ispod bilo je potrebno posuditi 1 mjesec(od 6 mjeseci) i pretvoriti 3 dana u 33 dana. Godina Mjesec Dan

5 33 1984 6 3 datum testiranja 1976 2 31 datum rodenja __________________________ 8 3 2 dob ucenika U slijedecem primjeru obje godine i mjeseci su pretvoreni,prije oduzimanja. Mjesec Dan 13 1984 1 38 1985 2 8 - 1969 10 28 ______________________ 15 3 10 Godina

datum testiranja datum rodjenja dob ucenika

Hronoloska dob ucenika se biljezi samo godinom i mjesecom rodjenja ali ne danom.Medutim i dan rodjena se uzima u obzir.Pravilo je dodati 1 jesec ako je broja dana 15 ili vise,ili ako je broj dana ili manje,broj mjeseci se ne mjenja.Tako 8 godina,4 mjeseca i 3 dana se pise kao 8-4,a 10 godina,6 mjeseci i 18 dana se pise kao 10-7. 8godina,4 mjeseca,3 dana----------------- 8-4 10godina,6 mjeseci,18 dana------------- 10-7

Racunanje neobradjenih rezultata Neobradjeni rezultati,koje prvi racuna ispitivac,jeste broj bodova koje je ucenik dobio na testu ili podtestu.Prvi korak je odrediti koji su zadaci uradjeni tacno.To se obicno radi tokom samog sprovodjenja testova.Ispitivac zatim boduje svaki odgovor.Na mnogim testovika svaki odgovor nosi 1 bod,na drugim testovima ucenik moze dobiti od 0 do 3 boda zavisno od tacnosti odgovora.Npr,laksi zadaci ce biti bodovani sa 1 a najtezi sa 3 boda.Prirucnici za sprovodenje testova daju upute o pravilnom bodovanju. Neobradeni bodovi se racunaju tako sto se ukupni broj bodova na testu koji je ucenik dobio,dodaju ukupnom iznosu bodova koje test nosi. Tabela 4-6 predstavlja primjer racunanja neobradenih rezultata.test pocinje od zadatka broj 3 i ucenik je postigao preduslov kada je odgovorio tacno na pitanja 3,4 i 5.Netacni odgovori na pitanja 8,9 i 10 ostvaruju donju granicu.Zato sto svaki zadatak nosi po 1 bod,ucenik je dobio 4 boda za svaki tacan odgovor na pitanja,3,4,5 i 7.Pitanja broj 1 i 2 takodjer se boduju,iako se smatraju prelaganim za ostvarivanje preduvjeta. Tabela 4-6 racunanje neobradenih rezultata

Korak 1: Oznacite svaki odgovor kao tacan ili netacan Korak 2: Bodujte svaki odgovor Korak 3: Saberite broj osvojenih bodova (4) Korak 4: Saberite broj pretpostavljenih bodova (2)

Korak 5: Saberite ova dva zbira (4+2 = 6) Primjer raunanja sirovih rezultata POETNI: tri tacna odgovora DONJA GRANICA: donja granica - tri netacna odgovora Svaki zadatak nosi 1 bod. 1__________ 2__________ 3_____+_____ 4_____+_____ 5_____+_____ 6_____-_____ 7____+______ 8____-______ 9_____-_____ 10____-______ Ukupan zbir_____6______

Pretvaranje neobradenih rezultata u izvedene Sirovi (neobradeni) zbirovi se moraju pretvoriti u druge rezultate da bi se ucenikov uspjeh mogao usporediti sa normom grupe.Zavisno od vrste testa,postoji nekoliko tipova izvedenih rezultata;na osnovu godina,razreda,standardnih rezultata i sl. Prirucnici za testove sadrze tabele za pretvaranje neobradjenih rezultat u druge.Tabela 4-7 pokazuje primjer norme testa za ucenike od 9-0 do 9-6 godina.Ispitivac nalazi ucenikove bodove osvojene na testu u prvoj koloni,zatim ih cita da odredi starosnu dob ucenika,razred,mjesto koje zauzima sa svojim bodovima i standardni rezultat.Npr. neobradeni rezultati koji iznose 5 b za nekog od 9-3,je dovoljno da zauzme mjesto 35,i standardni zbir bodova 94.Ako ispod nekih rezultata(zborova) ne pisu bodovi to znaci da je ucinak na testu iznad ili ispod norme.Na primjeru vidimo da je broj 1 ispod norme,a broj 12 iznad. TABELA 4-7 Neobradeni rez. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Godine --6-0 6-9 7-5 8-2 9-0 9-5 9-11 10-5 11-0 12-1 --AGE 9-0 TO 9-6 Razred Mjesto ----1.0 5 1.7 15 2.4 20 2.9 35