privatizacija u RH

8/10/2019 privatizacija u RH

1/31

Objavljeno 1999. godine u zborniku Privatizacija i javnost /ur. D. engi i I. Rogi/.

Zagreb: Institut drutvenih znanosti I. Pilar.

Aleksandar tulhofer

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

POVRATAK U BUDUNOST?:

PROCES PRIVATIZACIJE I HRVATSKA JAVNOST 1996. - 1998.1

O postkomunistikom preobraaju ili tranziciji, kojom zemlje srednje i istone

Europe prelaze iz jednog sociopolitikog sustava u drugi, mogue je misliti kao o nizu

institucionalnih promjena i odgovarajuih (kolektivnih) psiholokih reakcija. Ipak,

veliina tih promjena injenica da obuhvaaju temelje gospodarskog, politikog i

sociokulturnog ivota ini postkomunistiku tranziciju osobitim i analitiki naglaeno

zahtjevnim fenomenom. Nije, stoga, neobino da su tranzicijske studije postale novom

sovjetologijom unutar politikih znanosti, ali i rasaditem socioekonomike i novog

institucionalizmakao neortodoksnih ekonomistikih tumaenja drutvenog razvoja.

Iz tih razloga, postojeom tranzicijskom literaturom dominiraju analize politike i

gospodarske dimenzije preobraaja, nerijetko obogaene komparativnim uvidima. Trea

dimenzija, sociokulturni aspekti tranzicijske stvarnosti, najee je ili posve zanemarena

ili se tretira kao scenografija - odraz drutvenih trokova tranzicije. Takav je pristup

osobito paradoksalan imamo li u vidu injenicu da se proces tranzicije upravo odlikuje

izgradnjom javnosti i otvorenog, civilnog drutva. Za razliku od nekadanjeg,

revolucionarnog, ukidanja suvereniteta javnosti kroz dokidanje slobodnih izbora i

ustolienje dravnoplanskog gospodarstva, pokretanje se politike i trine utakmice, to

jest poticanje politikog i gospodarskog poduzetnitva, temelji upravo na prepoznavanju

suvereniteta (demokratske) javnosti kao polazne toke drutvenog razvoja. U mjeri u

1Autor se zahvaljuje kolegi Dragi engiu na iscrpnim komentarima i sugestijama


2/31

kojoj nove institucije tek moraju zadobiti povjerenje javnosti, sociokulturna dimenzija

postaje testom uspjenosti tranzicije.

Kada je o Hrvatskoj rije, sredinji element tranzicije - gledano oima javnosti

nedvojbeno je proces pretvorbe i privatizacije. Brojni medijski napisi, ali i nekoliko

sociolokih analiza (upanov, 1995; tulhofer, 1997; tulhofer, 1998a), otkrivaju konture

tzv. moralne bombe (J. upanov) ukazujui na raireno nezadovoljstvo procesom

privatizacije, koje izravno utjee na valorizaciju ostalih aspekata tranzicije. Polazei od

vanosti institucionalne uloge javnosti u tranzicijskoj dinamici, iskazane kategorijama

civilnosti (Putnam, 1993; 1995), generalizirane moralnosti (Raiser, 1997) i

sociokulturnog kapitala (Sandefur & Laumann, 1998; Portes, 1998), u ovome radu

nastojim ispitati pozadinu dominantne ocjene procesa privatizacije u Hrvatskoj i uputitina mogue socioekonomske prepreke daljnjem razvoju. U prvom se poglavlju ukratko

raspravlja vanost procesa privatizacije za drutvenu tranziciju. Drugo, teorijsko poglavlje

upuuje na utjecaj negospodarskih institucija na gospodarski razvoj, pri emu se

naglaava generika razlika izmeu naslijeenih i situacijski induciranih prepreka. Tree

poglavlje donosi deskriptivnu analizu javne percepcije dosadanjeg tijeka procesa

privatizacije u Hrvatskoj, a etvrto testiranje eksplanatornih modela. Posljednje, peto

poglavlje donosi konkretan prijedlog drutvenih mjera usmjerenih uklanjanju uoenih

sociokulturnih prepreka.

1. Privatizacija kao zamanjak tranzicije

Proces privatizacije jest teini element (postkomunistike) tranzicije. Ukidanjem

tzv. drutvenog vlasnitva stvara se nova, privatnovlasnika struktura odnosa na kojoj se

zasniva trina samoregulacija. No, temeljni sociopsiholoki uinak procesa privatizacije

nije vezan uz apstraktnu, institucijsku razinu pravila igre, ve uz redistribuciju

postojeih resursa i njihovo racionalno gospodarsko koritenje. ukovi (1998a: 79)

saimlje drutvena oekivanja vezana uz proces privatizacije:

Porast gospodarske djelotvornosti; racionalizacija odnosa izmeu vlasnitva i

upravljanja nuno rezultira veom gospodarskom uspjenou. Privatizacija i

zaivljavanje trita osiguravaju uvoz svjetskih iskustava i kriterija

poslovanja.

2


3/31

Postizanje drutvene pravednosti; legalna i transparentna privatizacija, koja

potuje prava svih titulara, omoguuje odranje drutvene solidarnosti usprkos

visokim egzistencijalnim trokovima koje tranzicija namee.

Prikupljanje sredstava potrebnih za obnovu; prodajom dionica namaknut e se

sredstva potrebna za obnovu ratom pogoenih krajeva, ali i za rjeavanje

drugih drutvenih problema vezanih uz tranzicijsko razdoblje, kao to je

rastua nezaposlenost.

Uvoenje stranog kapitala; privatizacija omoguuje ulazak stranog kapitala,

to osigurava veu kompetitivnost i snanije ukljuivanje Hrvatske u svjetske

gospodarske tokove.

Logino je, dakle, da je tranzicijski diskurs u nas neodvojiv od kategorija

pretvorbe i/ili privatizacije. Uspjeh ili neuspjeh tranzicije javnost izjednaava s

pozitivnom ili negativnom slikom procesa privatizicije, pri emu su, u pravilu, sve tri

njezine dimenzije gospodarska, politika i sociokulturna - podjednako hvaljene,

odnosno podvrgnute kritici. I doista, gospodarsku dimenziju privatizacije nije mogue

odvojiti od politike, u kojoj zakonodavna i izvrna vlast stvaraju novi institucionalni

okvir omoguujui tako preuzimanje biveg drutvenog vlasnitva. Jednako tako, ni

gospodarsku ni politiku dimenziju nije mogue odvojiti od one sociokulturne: promjena

vlasnitva na tako velikoj skali kao to je ona postkomunistike tranzicije podrazumijeva

posve novustrukturu mogunosti(Franievi, 1997), koja rezultira krupnim promjenama

u socijalnoj strukturi, to jest promijenjenim ansama aktera. Pitanje drutvene

pravednosti, u tom kontekstu, ne moe biti iskljuivo moralno pitanje. Svakodnevna

procjena odnosa izmeu uspjenosti i pravednosti tranzicijskih promjena ujedno je i nain

identifikacije korisnih strategija ponaanja. Dok proporcionalan odnos potie usvajanje

kooperativnih strategija, obrnuto proporcionalan odnos izmeu uspjenosti i pravednosti

rezultira usvajanjem nekooperativnih strategija ponaanja.

U tom smislu, tranzicijski procesi imaju i izravne i neizravnegospodarske uinke.

Prvi su posljedica djelovanja novih formalnih (politikih i gospodarskih) institucija, kao

to su trita, burze, bankovni sustav itd., a drugi su vezani uz dinamiku tzv. neformalnih

institucija bez obzira je li rijeo dezintegraciji starih ili pojavi novih. Ovdje je vano

uputiti na snanu povezanost izmeu izravnih i neizravnih gospodarskih uinaka

3


4/31

tranzicije. Poveanje djelotvornosti novih (formalnih) institucija pozitivno djeluje na rast

povjerenja (neformalna institucija) u iste, to dovodi do daljnjeg poveanja institucionalne

djelotvornosti2. U obrnutom sluaju, rezultat je spirala gospodarske nedjelotvornosti,

nepovjerenja i nelegalnosti (North, 1990).

2. Sociokulturne prepreke tranziciji

Sociokulturna stvarnost - zbir vaeih normi, dominantnih vrijednosti, kolektivnih

navika i uvrijeenih predodbi - vie je od pasivnog okvira drutvenih promjena (Feige,

1997). Sociokulturni imbenici djeluju kako na izbor smjera tako i na doseg ili uspjenost

promjena. U razvojnom kontekstu, sociokulturnu stvarnost valja promatrati kao skup

neformalnih institucija ili drutvenih navika koje se mogu operacionalizirati ili kao (a)skup razvojnih prepreka ili kao (b) skup komparativnih prednosti. U drugom, pozitivnom,

smislu, neformalne su institucije socioekonomski resurs koji zovemo sociokulturnim

kapitalom (social capital)3. Deficit te vrste kapitala teorijski se moe prikazati kao

gospodarski gubitak, a empirijskikao dio sustava sociokulturnihprepreka gospodarskom

razvoju.

Ako je sociokulturni kapital osobina zajednice ili kolektivnih aktera, znai li to da

je nevidljiv na individualnoj razini? I da i ne. Tono je da se sociokulturni kapitaliskazuje iskljuivo u interakcijama, to jest na drutvenoj ili interpersonalnoj razini. No,

bez mogunosti individualnog uoavanja korisnih neformalnih normi, odnosno

prepoznavanja aktera koji su ih usvojili, takva bi interakcija teko zaivjela. Na taj nain,

lanovi zajednice koju obiljeava visoka razina sociokulturnog kapitala nuno posjeduju

individualni sociokulturni potencijal (sklonost udruivanju, reciprocitetu i ogranienoj

solidarnosti), koji nazivam civilnost. Da nije tog individualnog obiljeja, valja uoiti,

sociokulturni kapital ne bi bilo mogue mjeriti uobiajenim sociologijskim metodama4

.

2Kao to Raiser (1997: 26) navodi, drava moe utjecati na neformalne institucije iskljuivo neizravno -uspjenim gospodarstvom i politikim mjerama (reformom formalnih institucija) koje ograniavaju doseg

predatorskog ponaanja javnih slubenika.3Sociokulturni kapitalje povijesno oblikovana osobina drutvene organizacije, koja smanjujui trokove

pribavljanja informacija, vrenja kontrole i utjecaja te odranja drutvene solidarnosti - potie razvoj iinstitucionalnu djelotvornost (Sandefur & Laumann, 1998:482).4 Naime, sociokulturni kapital uvijek mjerimo posredno, preko razina civilnosti u odreenoj zajednici

(Putnam, 1995; tulhofer, 1998b). Inae, lociranje je civilnosti osobito vano u sredinama s razmjerno

4


5/31

2.1. Sluaj Hrvatske

Prema jednoj od uobiajenih, ali i neelaboriranih, tvrdnji u tranzicijskim

studijama, deficit je sociokulturnog kapitala jedan od temeljnih problema

postkomunistike transformacije. Prirodu tog deficita, to jest podrijetlo odgovarajuih

sociokulturnih prepreka, mogue je poblie odrediti razlikovanjem posljedica (a) kulturne

inercije i (b) kontekstualnih reakcija. Dok se pod kulturnom inercijom misli na

neformalne institucije naslijeene iz biveg sustava, kontekstualne reakcije opisuju

novostvorene prepreke (nepovjerenje, cinizam, sklonost korupciji i sl.), to jest negativne

rezultate tranzicijskih odluka i procesa. Ovo je razlikovanje iznimno vano za oblikovanje

drutvenih mjera iji je smisao reduciranje sociokulturnih prepreka razvoju.

2.1.1. Naslijeene prepreke

Empirijska istraivanja do sada provedena u Hrvatskoj (tulhofer, 1997; 1998b)

ukazuju na etiri naslijeene prepreke: (a) rasprostranjeni egalitarizam, (b) izraenu

sklonost dravnom paternalizmu, (c) nisku razinu drutvene participativnosti i (d)

kulturnu tradicionalnost. Prve dvije vrijednosti ine tzv.gospodarski tradicionalizam5, za

koji valja oekivati (jer je izraeniji u starijih generacija) da e s vremenom slabiti. Niska

se razina drutvene umreenosti takoer postupno smanjuje, no iskljuivo u izvan

politikoj sferi, u kojoj primjeujemo rast broja dobrovoljnih, profesionalnih i drugih

civilnih udruenja. Kada je rijeo politikoj participativnosti, Hrvatsku i dalje obiljeava

bijeg od politike; sve generacije pridaju iznimno malu vanost politikim aktivnostima.

Politiko djelovanje hrvatska javnost esto doivljava kao neto neasno, to je istaknuta

osobina zajednica s oskudnim drutvenim kapitalom (Putnam, 1993). Vrlo rairen osjeaj

bespomonosti iskazuje se stavom da se na politike odluke ne moe utjecati. Premda nije

jasno je li ignoriranje politike i percepcija nemoi uzrok ili posljedica, njihova

kombinacija negativno djeluje na povjerenje u institucije sustava i razvoj civilnosti.

niskim sociokulturnim kapitalom, jer vodi dizajniranju mjera iji je cilj maksimizacija utjecaja upravo onihdrutvenih skupina koje obiljeava visoka razina civilnosti.5 Gospodarski se tradicionalizam iskazuje kao elja za situacijskom jednakou (distribucijskiegalitarizam), jer su mogunosti unapreivanja vlastitog socioekonomskog statusa vrlo ograniene(nesklonost centralnoplanskih sustava privatnoj inicijativi). U takvim je okolnostima logino da se veinaoslanja na dravni paternalizam. Dakako, takva je socioekonomska navika izrazito neadaptivna u

kompetitivnoj okolini i nerijetko je izvorom moralistikih kritika trita i podrke regulacijskim apetitimadrave.

5


6/31

Spremnost graana na potivanje normi nije, naime, mogue odvojiti od reputacije

pojedinaca i institucija kojima javnost pripisuje uvoenje i/ili kontrolu potivanja tih

normi.

2.1.2. Situacijski inducirane prepreke

Prema rezultatima komparativne analize tranzicijskih i netranzicijskih zemalja

Europe (tulhofer, 1997), razina je oportunizma u Hrvatskoj - mjerena koliinom

tolerancije prema korupciji i poreznoj evaziji - via no u drugim zemljama. Detaljnija

analiza ukazuje na intergeneracijske razlike: mlae generacije iskazuju viu razinu

oportunizma od starijih. Tu injenicu, uz povezanost iskazivanja oportunizma i percepcije

rairenosti korupcije u javnim slubama i dravnoj upravi, treba protumaiti naglim

rastom drutvenih nejednakosti karakteristinim za sve tranzicijske zemlje, ali i rastuom

percepcijom nepravednosti, nepravilnosti i zlouporaba koje nastaju zbog politikog

iniciranja i kontrole gospodarskih promjena. Premda nepovjerenje u zakonodavne i

izvrne institucije nedvojbeno potjee iz ranijeg sustava, analize pokazuju da ono

posljednjih godina raste i to u negativnoj korelaciji s dobi. Ta injenica upuuje na

zakljuak da je rije o jakom utjecaju situacijskih imbenika, odnosno o negativnom

utjecaju nedavnih politikih odluka (usp. tablicu 1).

Tablica 1 Povjerenje u temeljne institucije sustava6

(%) Potpuno povjerenje Djelomino povjerenje Nepovjerenje

1996. 1998. 1996. 1998. 1996. 1998.Pravni sustav 22 9 69 76 10 15Vlada RH 20 9 69 71 11 20

Posljednja karakteristika sociokulturne situacije u Hrvatskoj jest percepcija

rastuegsiromatva, to je nedvojbeno posljedica visokih tranzicijskih i ratnih trokova.

Prema dominatnoj predodbi, siromatvo postaje sve vei problem, ne samo zbog njegova

irenja ve i zbog smanjivanja ansi za njegovo prevladavanje. Kako se kao rjeenje

najee spominje pojaana dravna skrb i druge regulativne mjere, siromatvo, to jest

kolektivna predodba problema, postaje dodatni generator otpora deregulaciji.

6


7/31


8/31

Tvrdnje % neslaga-

nja

%slaga-

nja

% ne-slaga-

nja

%slaga-

njaKrajnji je uinak privatizacije produbljivanje

jaza izmeu bogatih i siromanih.13 67 15 67

Privatizacijom su se najvie okoristili ljudi izstranke na vlasti.

10 71 4 83

Privatizacijom su najvie oteeni radniciprivatiziranih poduzea.

5 82 12 73

U Hrvatskoj je nekoliko obitelji na sumnjivnain stvorilo poslovna carstva.

7 77 3 86

Identifikacija negativnih uinaka privatizacije (usp. tablicu 3)9usko je vezana uz

praenje medija. Slaganje sa tri od etiri navedene tvrdnje raste s uestalou praenja

privatizacijskih tema u medijima10, pri emu snaenje politikih aspekata kritike (druga i

etvrta tvrdnja) - u odnosu na 1996. godinu - upuuje na dominantan trend medijskog

fokusiranja na politike skandale i korupciju. U tom je kontekstu zanimljivo da vea

kritinost prema ostvarenom stupnju demokracije u Hrvatskoj podrazumijeva i

negativniju ocjenu dosadanjih privatizacijskih rezultata (r=.33; p


9/31

negativnija slika dosadanjih postignua, to se nepovoljnije ocjenjuje rad privatiziranih u

odnosu na biva drutvena poduzea. Preciznije reeno, dosadanji tijek privatizacije

najnegativnije ocjenjuju ispitanici koji nekadanja drutvena poduzea smatraju

efikasnijim od dananjih privatiziranih, a najpozitivnije oni koji veu djelotvornostpripisuju privatiziranim poduzeima (F=38.07; p


10/31


11/31

Prema hrvatskoj javnosti, niti jedan od pet temeljnih ciljeva privatizacije nije

ostvaren, premda se moe uoiti kako najmanje nezadovoljstvo postoji spram nove

upravljake strukture i odgovarajueg poslovnog duha (tablica 8).

Tablica 8 Koliko su ostvareni glavni ciljevi privatizacije?

Nijeostvareno

Ne moguprocijeniti

Ostvarenoje

Ouvanje radnjih mjesta 80% 17% 3%Blagostanje zaposlenih 83% 14% 3%Poveanje poslovne uinkovitosti 55% 36% 10%Pravedna raspodjela drutvene imovine (na one

koji su je stvarali)

81% 16% 3%

Dolazak sposobnih ljudi na rukovodna mjesta upoduzeima

54% 36% 10%

Ako ciljevi privatizacije nisu ostvareni, moe li se uope govoriti o

dobitnicima? ini se da moe i to primarno u kontekstu promjena u socijalnoj strukturi.

Dobitnici su, naime, oni koje obiljeava uzlazna drutvena pokretljivost, ba kao to su

gubitnici ti koji iskazuju silaznu mobilnost. Tko su jedni, a tko drugi? Prema naimrazultatima (usp. tablicu 9), dobitnici se dijele u dvije skupine. Prvu sainjavaju politiari

ili ljudi bliski politici, osobito vladajuoj stranci, a drugu menaderi, od kojih je dobar

broj iste ili sline funkcije obnaao i u bivem sustavu13.

Tablica 9- Tko su najvei dobitnici i gubitnici u dosadanjem procesu privatizacije?

DOBITNICI (1.-3.) GUBITNICI (1.-3.)

lanovi HDZ 89% Seljaci 73%Menaderi privatiziranih poduzea 87% Radnici privatiziranih poduzea 62%Politiari 80% Strunjaci 49%Menaderi dravnih poduzea 78% Radnici u dravnim poduzeima 34%

13 Za empirijsku argumentaciju istog fenomena u Maarskoj i Poljskoj usp. Rona-Tas (1996), odnosnoRaiser (1997). Kao to njihove analize pokazuju, velik broj ljudi politiki istaknutih u prolom reimuiskoristio je (stare) politike veze za prijelaz iz politike u gospodarsku elitu. Godine 1993., vie od

polovine lanova nove gospodarske elite inili su bivi lanovi Poljske komunistike partije (Raiser,1997:20).

11


12/31

Zbunjujua je injenica da su kao glavni gubitnici prepoznati seljaci, a tek poslije

njih radnici privatiziranih poduzea i strunjaci. ini se da je pri odgovoru na pitanje o

gubitnicima veina ispitanika u razmatranje uzela cjelokupnu gospodarsku dinamiku, a ne

samo one aspekte koji su izravna posljednica procesa privatizacije.

Tablica 10 prua dodatne podatke o dobitnicima u privatizacijskoj igri. Za

hrvatsku javnost, novi su vlasnici najee ljudi bliski vlasti (politikoj i upravnoj) ili pak

oni koji su nekada pripadali upravljakom sloju, a ije su poznanike mree i dalje

instrumentalne. U Hrvatskoj se, u tom smislu, teko moe raspravljati o cirkulaciji elite.

Bilo bi tonije, ini se, govoriti o gospodarskoj simbiozi stare i nove elite, to jest o ivom

naslijeu politikog kapitalizma (upanov, 1997).

Tablica 10 Tko su najei vlasnici privatiziranih poduzea u Hrvatskoj?14

(Pet najeih odgovora)Direktori bivih drutvenih poduzea 57%Funkcioneri u politikim strankama 56%Funkcioneri u dravnoj upravi 47%Domae banke 21%

Ne znam 14%

U jednom je ranijem istraivanju (tulhofer, 1997) uoeno da hrvatska javnost

dri suupravljanje uposlenika i menadera idealnim oblikom upravljanja poduzeem.

Donekle su slini rezultati, ovoga puta za idealnu vlasniku strukturu, dobiveni i u ovom

istraivanju. Ipak, kao to tablica 11prikazuje, relativna veina ispitanika nije u stanju

procijeniti tko bi bio najbolji vlasnik njihova poduzea, to je nalaz koji upuuje na

kaotinost predodbe o privatizaciji i njezinim posljedicama.

Tablica 11 Tko bi bio najbolji vlasnik poduzea u kojem radite ili ste radili?

(etiri najea odgovora)Ne znam 38%Zaposleni radnici i menaderski tim 23%Radnici 16%Menaderi 10%

14Ispitanici su mogli birati do triodgovora, pa je zbroj nuno vei od 100.

12


13/31

Ovdje se postavljaju dva pitanja. Legitimira li gornji poredak dobitnitvo

menadera (usp. tablicu 9)? Ako je tako, nije li to u proturjeju s izrazito negativnom

slikom novih poduzetnika (usp. odjeljak 3.3)? Imamo li na umu da velik broj ispitanika nerazlikuje konzistentno vlasnike od upravljaa, preliminarne analize sugeriraju da bi

odgovor na prvo pitanje mogao biti pozitivan i to u mjeri u kojoj je odgovor na drugo

negativan.15ini se, naime, da javnost prepoznaje (barem) dva tipa menadera. Prvom se,

tajkunskom, pripisuje politika podobnost, nemoral i krenje zakona16, a drugom,

zapadnom, strunost i profesionalna etika. Upravo zbog te kompetencije - za koju

postaje oito da je conditio sine qua non opstanka u kompetitivnom svijetu otvorenog

trita - drugi se tip menadera, ako je ova analiza tona, prihva

a ili

ak prieljkuje za

suvlasnika.

3.1.Pitanje revizije

Pitanje bi li trebalo ispitati i eventualno ponititi odreene sluajeve privatizacije,

u Hrvatskoj je prisutno vegodinama. Kao magino sredstvo protiv postupaka kojim su

izigrana temeljna naela drutvene pravednosti, pitanje tzv. revizije stalno je prisutno u

javnosti, a cikliki se pojavljuje i na najviim politikim razinama. Premda bigospodarski

uinci revizije, prema veini strunjaka, bili vrlo dvojbeni, velika veina graana

Hrvatske i dalje zastupa potrebu detaljne i sveobuhvatne revizije dosadanjeg tijeka

privatizacije (usp. tablicu 12). Taj jasni konsenzus oko potrebe revizije jo jednom nas

upuuje sociokulturnoj pozadini predodbe o privatizaciji kao lopovluku, o kojoj e biti

rijei u narednom odjeljku.

Tablica 12 Pitanje revizije privatizacije

Revizija nije potrebna 4%Revizija je potrebna samo u poznatim sluajevi- 19%

15Podijelimo li ispitanike u tri skupine: one koji preferiraju radnike kao vlasnike, one koji se zalau zamenadere kao vlasnike i one koji bi vlasnitvo podijelili izmeu radnika i menadera, i testiramo li razlikeu njihovoj ocjeni hrvatskih poduzetnika te prihvaanju stava Privatizacijom se razvila domaa gospodarskai politika elita bez kojih nema napretka nepostojanje statistiki vjerodostojnih razlika sugerira da za

javnost postoji vie tipova poduzetnika/menadera. Kada tome ne bi bilo tako, ispitanici koji preferirajumenadere kao vlasnike morali bi imati pozitivniju sliku o poduzetnicima od ispitanika koji su za radni kovlasnitvo.16

Njih, prema miljenju javnosti, zanima samo kratkoroni dobitak, zbog kojeg su skloni otputanjuradnika, rasprodaji nekretnina, pa ak i steaju nakon to su iz poduzea isisali kapital.

13


14/31

ma krenja zakonaRevizija je potrebna iskljuivo u sluajevima ve-likih poduzea

4%

Potrebna je revizija cjelokupne privatizacija 65%Ne znam 8%

Na koji bi nain hrvatska javnost provela preispitivanje legalnosti procesa

privatizacije? Imajui u vidu da veina ispitanika najveim krivcima za zlouporabu i

nepravilnosti pri privatizaciji dri upravo sadanju politiku i upravnu vlast te od nje

imenovane nositelje procesa privatizacije (tablica 13), logino je da prevladava ideja

neutralnog, to jest neovisnog revizora.

Tablica 13 Tko je najodgovorniji za dosadanje loe rezultate privatizacije?

Rang lista (1.-3.mjesto) Izuzetno odgovornihVladajua stranka 57%Vlada RH 57%Ministarstvo privatizacije 56%Fond za privatizaciju 53%

Prema rezultatima prikazanim u tablici 14, veina graana smatra kako bi bilo

najbolje da reviziju provede politiki neovisan tim domaih strunjaka. Kao alternativna

mogunost pojavljuje se prijedlog da reviziju obavi neka strana firma, ije su potencijalne

prednosti vee iskustvo i lake postizanje neovisnosti.

Tablica 14 Tko bi trebao provesti reviziju?

Vlada RH 7%Sabor 9%Od vlasti neovisna domaa institucija 45%Strana institucija 26%

Ne znam 13%

3.2. Privatizacija javnih poduzea i ulazak stranog kapitala

14


15/31

Premda tek svaki deseti ispitanik smatra da privatizaciju nije trebalo ni poinjati,

veina ispitanika ima primjedbe na njezinu dosadanju brzinu. Prema oekivanju, najvei

broj graana dri da je privatizacija trebalo biti sporija, smatrajui, valjda, da bi se tako

lake izbjegle mnoge nepravilnosti. No, s druge strane, skoro jedna etvrtina ispitanikasmatra da je privatizacija tekla presporo (usp. tablicu 15). Razlikuju li se pobornici manje

ili vee brzine i prema ocjeni dosadanjeg tijeka privatizacije?

Tablica 15 Brzina privatizacije u Hrvatskoj

Privatizaciju nije trebalo niti poinjati 10%Privatizacija je trebala biti sporija 38%Sadanja brzina privatizacije je primjerena 10%

Privatizacija bi trebala biti bra 23%Ne znam, ne mogu ocijeniti 20%

Najnegativniju ocjenu privatizacije nalazimo meu onima koji smatraju da je

njezin dosadanji tempo bio prebrz, a zatim slijede oni koji istiu preveliku sporost

procesa (F=27.52; p


16/31

Tzv. velika privatizacija, to jest privatizacija gigantskih poduzea, odluujui je

imbenik gospodarske transformacije. Uspjeh tog dijela rekonstrukcije vlasnike

strukture, koji iz, razliitih razloga, u pravilu kasni za malom privatizacijom, odpresudne je vanosti za uspostavljanje trine demokracije (Frydman & Rapaczynski,

1994). Bez njezinog dovrenja, kljuni gospodarski resursi ostaju u rukama drave, ime

se u tranzicijskom okruju - perpetuira tzv. klijentelistika korupcijakao strukturalni i,

stoga, stabilni oblik korupcije (Sojo, 1998).17

Prema naim podacima (usp. tablicu 17), skoro dvije treine hrvatskih graana

odbija privatizaciju javnih poduzea. Kako to objasniti? Premda je, najvjerojatnije, rijeo

nekoliko povezanih uzroka, ini se da je jedan od sredinjih upravo nezadovoljstvodosadanjom malom i srednjom privatizacijom 18. Naime, ispitanici koji se protive

privatizaciji javnih poduzea iskazuju najnegativniju ocjenu dosadanjeg tijeka

privatizacije (F=7.59; p


17/31


18/31

Do sada smo se bavili subjektivnom slikom privatizacije, to jest nainom na koji

je vidi hrvatska javnost. Kako izgleda objektivna slika, puno je tee ustanoviti. Premda se

dobrim dijelom temelji na tzv. mekim ili kvalitativnim procjenama, komparativna

analiza Transition Report-a prua mogunost odreene procjene hrvatskih postignua.Kao to pokazuje tablica 19, Hrvatska je, kada je rijeo velikoj i maloj privatizaciji,

gotovo izjednaena s najrazvijenijim tranzicijskim zemljama. No, u veini je drugih

navedenih pokazatelja, usko povezanih s procesom privatizacije, zaostatak lako uoljiv21,

to sugerira da negativnu sliku koju javnost iskazuje ne treba odbaciti ili ignorirati ne

zbog njezine manje ili vee realistinosti, ve zbog gospodarskih efekata dominantnih

kolektivnih idiosinkrazija (Raiser, 1997).

Tablica 19*Komparativna analiza tranzicijskih reformi u Srednjoj Europi

Privatiz-

cija velikih

poduzea

Privatiza-

cija malih

poduzea

Restrukturi

-ranje po-

duzea

Sustav

vanjske

trgovine

Politika

gospodar-

skog natje-

canja

Reforma

banaka i

liberaliza-

cija kamat-

nih stopa

Ekstenziv-

nost i dje-

lotvornost

zakonske

regulacije

investira-nja

Hrvatska 3 5 2 4 1 3 3

Slovenija 3 5 3 5 2 3 3

eka 4 5 3 5 3 3 4

Maarska 4 5 3 5 3 3 4

Poljska 3 5 3 5 3 3 4

*Prilagoeno prema Stern (1997: 10; tablica 3)22

4. Sociokulturna pozadina negativne ocjene procesa privatizacije

20Dobar je primjer strah od nezaposlenosti (uzrokovane privatizacijom) i razultirajua podrka kumuliranjuskrivene nezaposlenosti u velikim dravnim poduzeima (Balcerowicz, 1993: 14).21 Na temelju potpunijih i sustavnijih podataka, do istog zakljuka dolazi i ukovi (1998b: 694-700),govorei o kanjenju (Hrvatske, op. A. .) za tranzicijskim zemljama prvog integracijskog kruga (str.699).

18


19/31

Kao to je nagovijeteno na poetku, temeljno je pitanje ovoga rada kako

rastumaiti (negativnu) predodbu koju javnost ima o procesu privatizacije u Hrvatskoj.

Ustanovimo li, primjerice, da je ona izravna posljedica sociokulturnog naslijea, to jest

kolektivnih navika usvojenih u prolom sustavu, uoena rairenost negativne procjene nebi trebala zabrinjavati. U tom bi sluaju, naime, valjalo oekivati da e smjena generacija

dovesti do postupne promjene javne slike privatizacije; s novim generacijama, koje nisu

socijalizirane u prolom sustavu, dominantna bi predodba trebala izgubiti negativna

obiljeja.

Teorijski promatrano, postoje tri mogua uzroka sadanjeg vienja privatizacije.

Prvi je ve spomenuta kulturna inercija, to jest djelovanje naslijeenih navika. Drugi

mogui uzrok jest sama tranzicijska stvarnost. Visoki trokovi tranzicije i nepopularnei/ili pogrene politike odluke takoer mogu biti izvorom nezadovoljstva iskazanog

negativnom valorizacijom gospodarskih procesa. Trea je mogunost kombinacija

naslijeenih i situacijski induciranih imbenika, pri emu bi ocjena javnosti u

podjednakoj mjeri bila posljedica kolektivnog naslijea i situacijskih reakcija.

Logika testiranja ukljuuje tri odvojene regresijske analize. Zadatak je svake od

njih protumaiti to vei dio varijance zavisne varijable (javna ocjena privatizacije), pri

emu se u svakoj pojedinoj regresijskoj jednadbi pojavljuje drugi skup prediktorskihvarijabli. U prvom je sluaju rije iskljuivo o varijablama naslijea, u drugom o

situacijskim varijablama, a u treem i o jednim i o drugim. Skup prediktorskih varijabli

koji tumai najvei dio varijance zavisne varijable valja smatrati njezinim sociokulturnim

objanjenjem.

4.1. Indikatori

Empirijsko testiranje hipoteze o specifinoj sociokulturnoj pozadini javne ocjene

privatizacije u Hrvatskoj pretpostavlja operacionalizaciju eksplanatornih modela. Teza o

naslijeu ukljuuje tri indikatora:

22U tablici su navedene ocjene od 1 do 5, pri emu jedinica oznaava minimalnu (ostvaren je vrlo mali

napredak), a petica maksimalnu ocjenu (standardi i djelotvornost su na razini razvijenih idustrijskihzemalja). Za detalje usp. Stern (1997: 11-12).

19


20/31

Dob; to je ispitanik stariji, due je socijaliziran u nekadanjem politikom i

gospodarskom okruju i stoga e iskazivati navike primjerenije bivem

sustavu.

Indeks tradicionalnosti; indikator tradicionalnosti kompozitna je mjera

sastavljena od pet varijabli koje opisuju (mogue) razvojne ciljeve Hrvatske:

hrvatski politiki prostor mora ostati stabilan, ak i pod cijenu opstanka samo

dviju politikih stranaka, Hrvatska treba uskladiti svoje zakone s naelima

katolike vjere, jaanje oruanih snaga, radi geopolitike sigurnosti, mora

biti na prioritet, razlike u plaama treba postupno smanjivati i Hrvatska

se treba vratiti svojoj nacionalnoj tradiciji, a ne kopirati Zapad; Cronbach

alpha= .61.

Indeks civilnosti; indikator civilnosti sastavljen je od est varijabli, od kojih

neke opisuju razvojne ciljeve, a druge stavove o tome to je (ne)pravedno i

(ne)moralno; u indeks su ukljuene sljedee varijable: treba bre i odlunije

tititi ljudska i graanska prava i slobode, jaanje graanske kulture mora

biti biti sredinji razvojni cilj, to prije treba ostvariti potpunu ravnopravnost

svih hrvatskih graana, drava mora svakome jamiti minimalni ivotni

standard, varanje na porezu se ne moe opravdati i zakone valja potivati i

onda kada nam to nije u interesu; Cronbach alpha= .60.

Prema teorijskoj konceptualizaciji, i indeks tradicionalnosti i indeks civilnost dio

su sociokulturnog naslijea. Premda izrastaju iz iste politike i gospodarske prolosti,

indeksi su meusobno sueljeni. Dok prvi okuplja kolektivistike vrijednosti i sklonost

tradicionalnom autoritetu, drugi je plod procesa modernizacije te iskazuje

individualistike vrijednosti i vjeru u legalno-racionalni autoritet. Ako su, dakle, model i

pripadajue operacionalizacije valjani, u regresijskoj bi se analizi navedeni indeksi trebali

pojaviti s razliitim predznacima.

Teza o situacijskoj reakcijioperacionalizirana je sljedeim indikatorima:

Povjerenje u nove gospodarske institucije; indikator povjerenja u institucije

kompozitna je mjera povjerenja u vladu RH, Ministarstvo privatizacije,

Hrvatski fond za privatizaciju i Ministarstvo financija (alpha = .92).

20


21/31

Prosjeni prihod; varijabla je dobivena dijeljenjem ukupnih mjesenih prihoda

ostvarenih u ispitanikovom kuanstvu s brojem punoljetnih lanova kuanstva.

Ova je mjera grubi pokazatelj ispitanikovog socioekonomskog statusa.

ivotni standard u odnosu na razdoblje prije rata; rije je o (subjektivnoj)

procjeni ivotnog standarda kuanstva u odnosu na situaciju prije

Domovinskog rata; skala ima 5 vrijednosti i kree se od 2 (znatno nii) do

2 (znatno vii). Indikator opisuje izloenost tranzicijskim trokovima, to jest

vertikalnu socijalnu mobilnost.

Sva tri indikatora opisuju novonastalu situaciju, iskljuujui tako utjecaj kulturne

inercije. Iz tog je razloga iz kompozitnog pokazatelja povjerenja u institucije iskljueno

povjerenje u pravni sustav i domae banke, jer te institucije nuno obiljeava

povijesni kontinuitet. Ostale su institucije ili posve nove u hrvatskom gospodarskom

ivotu (kao to je, primjerice, HFP) ili su, poput vlade, sastavljene od ljudi ija reputacija

sugerira jasan rez u odnosu na bivi sustav.

Teza o kombiniranom djelovanjunaslijea i situacijskih imbenika obuhvaa svih

est do sada navedenih indikatora.

4.2. Mjerenje

U sljedeem su koraku provedene tri multiple regresijske analize; rezultati su

prikazani u tablicama 20a, 20b i 20c.

Tablica 20a prikazuje djelovanje sociokulturnog naslijea na percepciju

privatizacije. Prema oekivanju, indeks tradicionalnosti i indeks civilnosti djeluju u

razliitom smjeru. Dok vea tradicionalnost podrazumijeva manju kritinost spram

privatizacije, sa civilnou je upravo obrnut sluaj. No, u usporedbi sa skupinim

djelovanjem prediktora koji reprezentiraju situacijski induciranu reakciju, eksplanatorni je

model kulturne inercije inferioran. Model situacijski induciranih reakcija tumai bitno

vei postotak varijance zavisne varijable (tablica 20b).

Tablica 20a Sociokulturni prediktori ocjene privatizacije: uloga naslijea

21


22/31

Prediktorske varijable Beta (p


23/31

Indeks tradicionalnosti .08 (.05)Indeks civilnosti --.11 (.001)Povjerenje u gospodarske institucije .38 (.001)Prosjena primanja --.03 (.34)Promjena ivotnog standarda .08 (.01)

R2 = .21

4.3. Pitanje klijentelistike korupcije

Kao zlouporaba slubenog poloaja, korupcija se javlja u dva temeljna oblika

(Sojo, 1998). Prvi je individualna ili klasina korupcija, koju obiljeava niz meusobno

nepovezanih nelegalnih ili paralegalnih transakcija. Drugi tip je vezan uz klijentelistiku

drutvenu strukturu i obiljeava ga mrea odnosa, kao stabilna forma drutvene

organizacije, u kojima se korupcija pojavljuje kao modus operandi. Za razliku

jednokratne povezanosti kakvu, najee, implicira individualna korupcija, klijentelistiki

tip ostvaruje viekratnu ili ak trajnu meusobnu ovisnost upletenih strana:

Ne samo to vlast moe usmjeriti prodaju nekretnina svojimsaveznicima u privatnom sektoru, nego moe i zadrati njihovuodanost sluei se svojim diskrecijskim mogunostima da

zaboravi dugove ili svojom moi unitavanja konkurencije(Frydman, Rapaczynski i Murphy, 1998:65).

Obje vrste korupcije mogu imati prethodnu povijest, to jest mogu biti vezane uz

sociokulturno naslijee, no klijentelistika korupcija ne moe zaivjeti bez novestrukture

prilika kakva se pojavljuje tijekom tranzicije (Franievi, 1997). Ili, kao to Sojo

(1998:40) primjeuje:

Razina, priroda i budunost korupcije i klijentelizma izrazito suovisni o nainima na koji je nacionalno vlasnitvo pretvoreno u

privatno.23

Kako je klijentelistika korupcija strukturalno vezana uz vlast, pokretanje je

antikorupcijske kampanje izrazito teko. Pritisak javnosti koji slui kao impetus ubrzo se

sueljava s obrnutim pritiskom klijenata i prijetnjom politike dekonstrukcije vlastitih

23 U zemljama gdje je privatizacija bila u znatnijoj mjeri politizirana, korupcija je ostala neukroena i

prua politiarima i dravi vaan mehanizam koji im omoguuje da odre vrst utjecaj na gospodarstvo ioblikuju ga po svojoj volji (Frydman, Rapaczynski i Murphy, 1998: 65).

23


24/31

redova24. U takvoj se situaciji ciklino pojavljuju prazne, retorike kampanje koje

normalizirajui korupciju irenjem predodbi o njezinoj sveprisutnosti i otpornosti - ine

problem jo teim. Kao odgovor javlja se tzv. klima cinizma koja, dugorono gledajui,

moe osakatiti gospodarski potencijal zemlje.25

Smisao ovog kratkog ocrta klijentelistike korupcije jest uputiti na potencijalne

probleme koji proizlaze iz slike koju hrvatska javnost ima o dosadanjem tijeku procesa

privatizacije. Rezultati prikazani u tablicama 3, 9 i 10sugeriraju da javnost: (a) percipira

korupciju kao strukturalnu pojavu te da (b) klijentelizam dri jednim od glavnih problema

privatizacije u nas. Prisutni elementi klijentelistike korupcije u predodbi koju javnost

ima o procesu privatizacije ukazuju na potrebu hitnih drutvenih mjera usmjerenih de-

normalizaciji korupcije i revalorizaciji pretvorbe/privatizacije. Ovo posljednje nunopodrazumijeva i slubeno otvaranje kritike rasprave o uinjenom.

5. Sociokulturni kapital kao nacionalni resurs

Kakav je odnos izmeu postojeeg sociokulturnog kapitala i privatizacije? Prema

dostupnim podacima, izrazito negativan. to je via razina civilnosti ispitanika, to je

kritiniji njihov stav prema privatizaciji. No, ono to ostaje nepoznato jest utjecaj

predodbe o privatizaciji na dinamiku sociokulturnog kapitala. (Kao to pokazuju neka

ranija istraivanja /tulhofer, 1997/, sociokulturni se kapital u Hrvatskoj iskazuje kroz: (a)

prihvaanje politikog i gospodarskog pluralizma, (b) kulturni i gospodarski liberalizam

mlaih generacija te (c) naglaene obrazovne aspiracije i odgovarajue vrednovanje

strunosti. Za pretpostaviti je da je proces profesionalizacije dodatno potaknut rastom

poduzetnitva u posljednjih sedam godina, ali i trenutno zaustavljenim procesom

povezivanja s Europom.) Je li teorijski pretpostavljena normalizacija korupcije vena

djelu? Na tu mogunost ukazuje nalaz prema kojem ispitanici skloni tvrdnji da zakone

valja zaobii kada je to u naem interesu pozitivnije ocjenjuju privatizaciju od onih koji

se s time ne slau (p


25/31

5.1. Potrebne mjere

Imajui u vidu da sociokulturne prepreke bitno utjeu na smjer i doseg

gospodarskih aktivnosti (Feige, 1997; North, 1990)26, uoene situacijski inducirane

reakcije osobito nepovjerenje u gospodarske institucije upuuju na potrebu za nizom

drutvenih mjera iji bi cilj bio poticanje civilnosti. Takav pristup podrazumijeva

tretiranje sociokulturnog kapitala kao nacionalnog resursa (Putnam, 1995), pri emu

njegov rast postaje integralnim dijelom gospodarskog razvoja.

U nastavku su, u grubim crtama, ponueni temeljni koraci u tom smjeru. Svaka od

predloenih mjera ima za cilj ohrabrivanje civilnosti, ostvarivanje uvjeta u kojima je

civilnost isplativa i destrukciju klime cinizma. Mjere su meusobno povezane, a

primjenjivost im je, vrlo vjerojatno, vremenski ograniena. S cinizmom je i

oportunizmom, kao to je poznato, lake uhvatiti se ukotac dok su tek u nastajanju.

Prvi korak: borba protiv irenja cinizma i oportunizma. U tu svrhu potrebno je

pokrenuti snanu medijsku kampanju protiv korupcije u javnim slubama i dravnoj

upravi, koju bi pratili odgovarajui policijski i pravni postupci27. Osobito je vano da

otkriveni sluajevi dobiju sudski prioritet i primjerno medijsko praenje. Kampanja

mora biti sustavna, to znai da je valja zapoeti u jednom sektoru, a potom seliti u

druge.

Drugi korak: fragmentarna revizija privatizacije. Negativnu percepciju privatizacije

potrebno je ublaiti ciljanom mini-revizijom. Imajui u vidu da je njezin smisao

iskljuivo psiholoke naravi, izbor je sluajeva potrebno sastaviti na temelju

postojeih medijskih izvjetaja i tubi graana. Kao to proizlazi iz ranije prikazanih

rezultata (usp. tablicu 14), za reviziju paradigmatskih primjera mora biti zaduena

neovisna komisija strunjaka.

Trei korak: promicanje otvorenosti i neovisnosti medija. S obzirom na vanu ulogu

medija u svim predloenim koracima, ovaj je korak ija je teina toka preobraaj

dravne u javnu (pluralistiku) TV preduvjet ne samo objektivnosti pri prezentiranju

25Pritom, dakako, ne treba zaboraviti na izravnenegativne uinke korupcije na gospodarske aktivnosti, kaoto su porastsive ekonomije(Frydman, Rapaczynski i Murphy, 1998: 66; usp. regresijski pravac nagrafikonu 2), smanjivanje djelotvornosti investicija i dotoka stranog kapital itd.26 Tako e, bez obzira na izbor strategije gospodarskog razvoja, raireni oportunizam rezultirati

suboptimalnim ishodom.27 Za to, odnedavno, postoje svi zakonski preduvjeti.

25


26/31

informiranja vei vraanja povjerenja graana u medijsku prezentaciju zbivanja28. O

tom koraku ovisi i toliko potreban razvoj analitikog novinarstva te navikavanje

graana na instituciju javne diskusije.

etvrti korak: promicanje profesionalizma. Profesionalizam u dravnoj upravi i

javnim slubama treba poticati nizom pozitivnih sankcija i novih internih rituala.

Strunost i profesionalna etika moraju ostvariti prednost pred politikim

preferencijama. Ne treba, naime, zaboraviti kako obrnuta situacija izrazito negativno

djeluje na civilnost uposlenika.

Peti korak: transparentnost buduih odluka. Transparentnost daljnje gospodarske

strategije i povezanih politikih odluka, kao i sustavno i laicima primjereno tumaenje

odgovarajuih promjena, nuan su uvjet jaanja povjerenja javnosti u institucije

sustava. Ovo posljednje, dakako, podrazumijeva provoenje mjera iz prethodne toke,

iji je cilj promicanje reputacije osoba koje javnost identificira s pojedinim

institucijama.

esti korak: uvoenje osobne odovornosti. Posljednji korak ukljuuje inzistiranje na

javno prepoznatljivoj odgovornosti za pogrene gospodarske i politike promaaje,

bez obzira jesu li posljedica loe institucionalne prakse ili krivih odluka. Bez

inzistiranja na osobnoj i hijerarhiziranoj odgovornosti (nadreeni odgovaraju za

podreene), kao i odgovarajuim sankcijama, negativne javne predodbe nije mogue

mijenjati. Promaaji za koje nitko ne odgovara postaju promaaji sustava i izvor su

nepovjerenja u budue odluke. Ve spomenute mjere jaanja profesionalizma u

dravnoj upravi vane su i zbog toga jer profesionalnu odgovornost suprotstavljaju

politikoj (stranakoj), smanjui tako izloenost slubenika klijentelistikim

pritiscima.29

28Trenutno, samo 17 posto hrvatskih graana iskazuje veliko povjerenje u HTV.29Kao to Frydman, Rapaczynski i Murphy (1988: 65) primjeuju: (K)orupcija je sama sebi hrana: ona

daje birokratima znatan poticaj ne samo da nastave odravati nedjelotvorno ponaanje (), nego da takavobiaj ak i proiruju.

26


27/31

Literatura

- Balcerowicz, L. (1993) Common Falacies in the Debate on the Economic Transition inCentral and Eastern Europe. European Bank for Reconstruction and DevelopmentWorking Paper11.

- Biani, I. (1993). Privatization in Croatia. East European Politics and Societies7 (3):422-39.

- ukovi, N. (1998a). Temeljna ekonomska obiljeja hrvatskog koncepta privatizacije,u I. Rogii Zeman, Z. /ur./Privatizacija i modernizacija. Zagreb: Institut za primijenjenadrutvena istraivanja.

- ukovi, N. (1998b) Proces privatizacije u srednjoj i istonoj Europi: koliko su blizunamjere i stvarnost.Financijska praksa22 (6): 691-704.

- Feige, E. (1997). Underground Economies in Transitions. Paper presented at theInternational Conference of the Importance of the Unofficial Economy in EconomicTransition, Zagreb, May 16-17.

- Franievi, V. (1997). Politika ekonomija neslubenog gospodarstva - Drava iregulacija.Financijska praksa21 (1-2): 295-314.

- Frydman, R. & A. Rapaczynski (1994). Privatization in Eastern Europe: Is the StateWithering Away?Budapest: Central European University Press.

- Frydman, R., Rapaczynski, A. i K. Murphy (1998) Krade se drava, pa i sve u njoj.Banka 9 (11): 63-67.

- Kiss, Y. (1993). Paradoksi privatizacije u Istonoj i Srednjoj Europi. Drutvenaistraivanja2 (3): 3-29.- North, D. (1990) Institutions, Institutional Change and Economic Performance.Cambridge: Cambridge University Press.

- Portes, A. (1998) Social Capital: Its Origins and Applications in Modern Sociology.Annual Review of Sociology24: 1-24.

- Putnam, R. (1993)Making Democracy Work. Princeton: Princeton University Press.

- Putnam, R. (1995) Bowling Alone: Americas Declining Social Capital. Journal ofDemocracy6: 65-78.

- Raiser, M. (1997) Informal Institutions, Social Capital, and Economic Transition:

Reflections on a Neglected Dimension. European Bank for Reconstruction andDevelopment Working Paper25.

- Rona-Tas, A. (1994). The First Shall be the Last? Enterpreneurship and CommunistCadres in the Transition from Socialism.American Journal of Sociology100 (1): 40-69.

- Sandefur, R. & E. Laumann (1998) A Paradigm for Social Capital. Rationality andSociety10 (4): 481-501.

- Sojo, A. (1998) Corruption, Clientelism, and the Future of the Constitutional State inEastern Europe.East European Constitutional Review7: 37-46.

- Stern, N. (1997) The Transition in Eastern Europe and the Former Soviet Union: SomeStrategic Lessons from the Experience of 25 Countries over Six Years. European Bank

for Reconstruction and Development Working Paper18.

27


28/31

- tulhofer, A. (1997). Sociokulturni aspekti neslubenog gospodarstva: izmeuoportunizma i nepovjerenja.Financijska praksa21(1-2): 125-140.

- tulhofer, A. (1998a). Krivudava staza hrvatske privatizacije, u I. Rogi i Zeman, Z./ur./Privatizacija i modernizacija. Zagreb: Institut za primijenjena drutvena istraivanja.

- tulhofer, A. (1998b) to kultura ima s tim? Sociokulturni kapital, civilnost i hrvatskogospodarstvo, u M. Metrovi i tulhofer, A. /ur./ Sociokulturni kapital i tranzicija uHrvatskoj. Zagreb: Hrvatsko socioloko drutvo.

- upanov, J. (1995)Poslije potopa. Zagreb: Globus.

- upanov, J. (1997) Tranzicija i politiki kapitalizam. Hrvatska gospodarska revija(prosinac): 1399-1408.

28


29/31

SAETAK

Rad se bavi sociokulturnom pozadinom percepcije privatizacije u Hrvatskoj. U

uvodnom se dijelu upuuje na zanemarenost sociokulturne dimenzije tranzicije, osobito u

odnosu na politike i gospodarske aspekte kojih je, nerijetko, test uspjenosti. Stoga je

rijetko i analitiko razlikovanje dviju vanih i generiki raznorodnih dimenzija

sociokulturne pozadine. Prvu opisuje proces tzv. kulturne inercije, to jest kumulacija

sociokulturnog naslijea prethodnog sustava u (jo-uvijek-djelatnim) kolektivnim

navikama i predodbama. Druga dimenzija je novostvorena i sastoji se od situacijski

induciranih reakcija, to jest novoformiranih (instrumentalnih) strategija i kolektivnih

predodbi koje nastaju kao odgovor na trokove tranzicije, ratna zbivanja i pripadajue

politike odluke. Analitiko je razlikovanje tih dviju dimenzije od velike vanosti, jer

dominacija jednog ili drugog tipa sociokulturnih prepreka zahtijeva razliite strategije

njihove redukcije.

Drugi dio rada analizira predodbu koju hrvatska javnost ima o privatizaciji.

Imamo li u vidu injenicu da je proces privatizacije temeljni mehanizam gospodarskog

preobraaja, a time i cjelokupnog postkomunistikog razvoja, negativan stav javnosti o

dosadanjem tijeku privatizacije moe postati vaan izvor tranzicijskih prepreka i

aktivnog otpora daljnjim promjenama. Nepostojanje moralne legitimacije kljunih

gospodarskih aktivnosti moe dovesti do irenja klime cinizma i (suboptimalnih)

oportunistikih strategija ponaanja. Prvi dio analize empirijskih podataka, pribavljenih

istraivanjem Privatizacija u oima hrvatske javnosti provedenim na reprezentativnom

nacionalnom uzorku (N=1001) sredinom 1998. godine, poglavito je deskriptivan. Prema

prikupljenim podacima, dominira izrazito negativna slika, koju obiljeavaju optube za

politiku zlouporabu i klijentelizam. Prema oekivanju, raireno nezadovoljstvo utjee i

na procjenu gospodarskih uinaka privatizacije - pri emu negativna ocjena vodi

sustavnom precjenjivanju gospodarske djelotvornosti bivih drutvenih, to jest

potcjenjivanju djelotvornosti novih, privatiziranih poduzea i na (nepovoljnu) procjenu

sposobosti novih poduzetnika. Negativna je ocjena povezana i s protivljenjem nastavku

procesa privatizacije kroz prodaju tzv. javnih poduzea.

29


30/31

Nakon deskriptivnog dijela, koji zakljuuje nalaz da vie od tri etvrtine ispitanika

trai reviziju privatizacije, analitiki se fokus premijeta na razumijevanje sociokulturne

pozadine javne percepcije privatizacije. Moe li se nezadovoljstvo pripisati

tradicionalnom nepovjerenju u institucije sustava, reakcijama na (neravnopravno inepravedno distribuirane) trokove tranzicije ili, pak, kombinacijom jednih i drugih

imbenika? Pretposljednje poglavlje donosi empirijski test tri teorijska modela koji

nezadovoljstvo privatizacijom tumae kulturnom inercijom, situacijskim reakcijama i

njihovom kombinacijom. Rezultati regresijskih analiza ukazuju na eksplanatorni primat

modela situacijski induciranih reakcija, premda najvei dio varijance zavisne varijable

ostaje nerazjanjen.

Zavrni dio rasprave zapoinje razlikovanjem dva oblika korupcije, pri emu jenaglasak na klijentelistikoj korupcijiiji su elementi lako prepoznatljivi u javnoj ocjeni

privatizacije u Hrvatskoj. Upozoravajui na strukturalne probleme borbe protiv

klijentelistike korupcije, autor ukratko razmatra negativne uinke korupcije na

sociokulturni kapital (social capital). Na vanost strateke re-konceptualizacije

sociokulturnog kapitala kao nacionalnog resursa nastoji se ukazati i navoenjem

konkretnih drutvenih mjera, iji je cilj borba protiv kulture cinizma i poticanje

sociokulturnog kapitala razvijanjem uvjeta u kojima se civilnost (civicness) isplati.Meu predloenim su mjerama: anti-korupcijska kampanja, transparentnost gospodarskih

odluka, promicanje neovisnosti medija, profesionalizacija dravnih slubi i uvoenje

institucije profesionalne odgovornosti te revizija ozloglaenih sluajeva klijentelistike

privatizacije.

BILJEKA O AUTORU

Dr. Aleksandar tulhofer (Zagreb, 1962.) docent je na Odsjeku za sociologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje predaje Ekonomsku sociologiju i Sociologiju

spolnosti. Struno se usavravao u SAD, Austriji i Nizozemskoj. Trenutno se bavi

sociologijom tranzicije, rizinim seksualnim ponaanjem, evolucijskom teorijom

spolnosti i kulturnom evolucijom institucija. Bio je lan strunog tima koji je za UNDP

30


31/31

izradio dvije studije o socioekonomskom razvoju Hrvatske (1997. i 1998.), a nedavno je,

zajedno s Matkom Metroviem, objavio zbornik o sociokulturnom kapitalu Hrvatske

(1998.). Jedan je od direktora meunarodnih postdiplomskih teajevaFamily Planning i

Social Structures and Institutions (IUC, Dubrovnik) te lan urednitava Revije zasociologijuiBiblioteke Revije za sociologijuHrvatskog sociolokog drutva.

privatizacija u RH

Documents

Transcript of privatizacija u RH