PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE Lozic...Luvisoli. • tla s visokim udjelom glinovite komponente •...
Transcript of PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE Lozic...Luvisoli. • tla s visokim udjelom glinovite komponente •...
PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE
SREDOZEMLJA
Pedološke i vegetacijske značajke
Doc.dr. S. Lozić
Odjel za geografiju
Sveučilište u Zadru
• Tlo je jedan od najvažnijih prirodnih sustava i resursa na Zemlji - tla osiguravaju
podlogu za rast vegetacije i time utječu na proizvodnju kisika i biološku raznolikost.
• poznavanje tla vrlo je bitno zbog širokog spektra korištenja - u poljoprivredi,
cestogradnji, urbanoj gradnji, industriji građevnih materijala itd.
• tla pomažu i ubrzavaju obnavljanje rezervi podzemnih voda → na taj način
pridonose rješavanju problema nestašice vode i smanjenju utjecaja klimatskih
promjena.
• antropogeni utjecaj na tlo često je negativan - narušavanje ekosustava i
degradacija zemljišta - potrebne su mjere rehabilitacije i zaštite tla.
• na Sredozemlju, kao i u mnogim drugim područjia u svijetu, tla su ugrožena
erozijom, kontaminacijom, dezertifikacijom i salinizacijom
• tla suhih područja Sredozemlja osobito su osjetljiva i podložna destrukciji - razlozi:
klimatske značajke tih područja, duga povijest ljudske civilizacije i pritisaka na
okoliš.
Postanak tla - osnovni pedogeneski faktori: matrični supstrat, klima, vrijeme, reljef,
voda.
• tlo nastaje kao rezultat slijedećih procesa: 1. trošenja stijena, 2. transporta
fragmenata i čestica, 3. taloženja transportiranog materijala, 4. organogene
sedimentacije
• ovisno o vrsti tla, ono može povećavati svoj volumen ili ga smanjivati (ovisno o
postotku vode koju sadrži). Tlo je nehomogeno i znatno je deformabilnije (stišljivije)
od stijena
Prostorni raspored vrsta tala na Sredozemlju prema FAO klasifikaciji (modified from Wainwright
and Thornes 2003, based on data provided by NOAA 1984).
Kambisoli:
• slabo do umjereno razvijena tla
• vrlo raširena u svijetu, dominiraju u umjerenom pojasu, često u kombinaciji s drugim
vrstama tala
Glavne vrste tala Sredozemlja:
• kambisoli,
• luvisoli,
• kalcisoli,
• regosoli,
• fluvisoli,
• leptosoli,
• gipsisoli,
• vertisoli,
• nitisoli,
• litosoli,
• antropogena tla
• kambisoli su tla široko rasprostranjena
na području Sredozemlja, najčešće
smeđa tla
• često su povezana s erozijom zemljišta
kao primarna tla na kojima se aktivirao
proces
a) fluvijalni kambisol - tlo nataloženo
radom tekućica, može sadržavati
značajnu količinu organske materije
b) koluvijalni k. - nastao pod utjecajem
prirodnih i antropogenih aktivnosti
(denudacija) mjestimično još uvijek
aktivna depozicija
c) eutrični k.- umjerene ili visoke količine
hranjivih tvari, veliki značaj za
poljoprivredu
d) glinoviti k. - glinovita tekstura,
smanjena infiltracija vode i slabo
unutrašnje procjeđivanje - npr. terra rossa
Terra rossa (crvenica)
= crvenkasta, smeđecrvena i žutocrvena siltozno-glinovita tla, rasprostranjena u
sredozemnom području na čistim vapnencima, debljine od nekoliko centimetara
do nekoliko metara
• crvenica prekriva relativno velike površine, najbolje je očuvana u krškim
depresijama – poljima, uvalama i ponikvama; većim dijelom se obrađuje
• crvenica nastaje kao neotopljeni ostatak vapnenca tijekom korozijskog procesa
na vapnencima: silikati + Fe oksidi - crvena boja
• sadrži u prosjeku 45 - 50% gline
• za nastanak 1 cm tla potrebno je 5 m stijene i 10 000 godina
Luvisoli
• tla s visokim udjelom glinovite komponente
• prevladavaju u umjerenom pojasu; često u asocijaciji s kambisolima i glejnim
(močvarnim) tlima
• matični supstrati su različiti
• duboka, rastresita, ilovasta tla (>10%
gline), nekarbonatna ili umjereno
karbonatna i dobre propusnosti za vodu
→ les, pleistocenske ilovine, tercijarni
sedimenti, stariji koluvijalni i aluvijalni
nanosi
• u brdsko-planinskim područjima: na
silikatnim supstratima, reziduima
vapnenaca i dolomita
Kalcisoli
• tla s visokim udjelom kalcijevog karbonata
• ima ih u cijelom Sredozemlju; dominiraju u afričkom dijelu Sredozemlja, na Iberskom
poluotoku u asocijaciji s regosolima, kambisolima, gipsisolima i solončacima
• kalcisoli su česti na Sredozemlju zbog
klime koja pogoduje njihovom nastanku i
odgovarajuće geološke podloge
(vapnenac)
• nastanak: disolucija karbonata tijekom
zime (veća vlažnost, niže temperature)
→ stvaranje pukotina u tlu
• podtip: crnica na vapnencu
Regosoli
• tla s ograničenim razvojem, velika varijabilnost (ovisno o bioklimatskim uvjetima),
relativno visok udio karbonata
• rasprostranjeni u različitim bioklimatskim uvjetima Sredozemlja, često u
asocijacijama, osobito u sušim područjima (npr. visoravan Atlasa)
• regosoli su nerazvijena ili slabo
razvijena tla na zrnatim i rastresitim
supstratima (zrnati eruptivi,
pješčenjaci, lapori, dolomiti) koji
nastaju erozijom ranije formiranih
tala te inicijalnim procesima
pedogeneze
• često su prisutni u područjima
podložnim eroziji i s aktivnom
tektonikom kao i u područjima u
kojima klimatski uvjeti sprječavaju
značajniju pedogenezu (pustinjska
područja)
• kao daljnji razvojni stadij iz
karbonatnih regosola formiraju se
rendzine - npr. rendzine na flišu,
laporu ili dolomitu
Erozija – Atri (Abruzzo) Italija
fliš - nataloženi sediment nastao od krupnozrnatih i sitnozrnatih stijena različita
sastava i veličine zrna, u kojem se lapori ili glineni škriljevci smjenjuju s proslojcima
pješčenjaka, konglomerata i vapnenaca taloženih u plitkome moru ili prostranom
slatkovodnom bazenu od erodiranih naplavina s kopna (eocen)
Fliš u Istri
Fluvisoli
= hidromorfna tla - nastaju uslijed prekomjernog vlaženja tekućicama, oborinskom
vodom ili ostalim vodama različitog porijekla (kapilarne, poplavne, visoke podzemne
vode, procijedne vode)
• mlada tla na podlozi od aluvijalnih nanosa
• široka rasprostranjenost: svuda gdje postoje riječne doline i ravnice, delte, obalne
nizine
Leptosoli
• vrlo plitka tla na podlozi od čvrstih stijena ili nekonsolidiranom šljunčanom materijalu
• rasprostranjeni su u planinskim područjima i pustinjama; u asocijaciji s regosolima i
kambisolima (planinska područja)
• leptosoli su tla karakteristična za planinska područja
gdje je značajnija pedogeneza onemogućena
denudacijom
• u planinskim područjima Sredozemlja zbog
prekomjernog antropogenog djelovanja (dugo
razdoblje od predantičkih i antičkih vremena) došlo je
do deforestacije i erozije - posljedica: ogoljelost
planinskih područja → malo ili nimalo tla
• materijal erodiran s padina nagomilao se u
podnožjima, dolinama ili krškim depresijama
Gipsisoli
• tla s visokim udjelom gipsa
• raspored sličan rasporedu kalcisola
• gipsisoli se nalaze u sušim dijelovima
Sredozemlja, osobito u istočnom dijelu
(Turska, Sirija, Palestina, Izrael), afričkom
Sredozemlju i Španjolskoj
• suhoća tla, slaba kiselost i nedostatak
hranjivih tvari - pogodna su samo za
ekstenzivno stočarstvo
• uzgoj poljoprivrednih kultura zahtijeva
irigacijske zahvate i povećanje kiselosti
Vertisoli
• tamna glinovita tla
• često u asocijaciji s luvisolima, kambisolima, gipsisolima i solončacima (zaslanjena
tla)
• vertisoli se pojavljuju uglavnom u
zaravnjenim, višim ili nižim područjima u
kojima prevladava sredozemna klima s
velikim kontrastima u količini padalina
(suhoća - vlažnost)
• takvi uvjeti pogoduju mijenjanju fizikalnih
svojstava gline → smanjivanje volumena
tijekom suhog ljetnog razdoblje; povećanje
u vlažnom zimskom razdoblju
• takve značajke gline uzrokuju kretanje
masa i stvaranje nepravilne površine
reljefnih oblika (klizišta)
Nitisoli
• duboka, tamnocrvena, smeđa ili žuta glinovita tla
• na Sredozemlju se pojavljuju uglavnom u asocijacijama s drugim tipovima tala
• nitisoli se javljaju u asocijacijama s
eruptivnim stijenama i vapnencima
• visoka stabilnost i veliki udio željeza →
nisu podložna eroziji
• afričko Sredozemlje, Iberski poluotok
Litosoli
= kamenjar (stjenoviti krš)
• tlo pretežno sastavljeno od rastrošenog skeleta; stvara se "in situ", pretežno
fizikalnim raspadanjem i erozijom finih čestica
• pedogeneza nije uznapredovala zbog mladosti tla, jake erozije ili nepogodnih
klimatskih uvjeta
• oskudna vegetacija akumulira male količine organskih ostataka, koji se vrlo
lako ispiru kroz krupne pore kamenog detritusa - akumulacija humusa vrlo je
slaba
• korištenje: uz pošumljavanje, vinogradi, maslinici
Antropogena tla
= potpuno izmijenjena tla koja je čovjek stvorio intenzivnom obradom i
gnojidbom → voćnjaci i vinogradi, povrtnjaci, uzgoj šumskih kultura
• tipovi:
1. rigolano (Rigosol),
2. vrtno (Hortisol)
• Rigolano – rigolanjem (dubokim oranjem) su izmiješani horizonti, unošenje
dodatnih tvari; podtipovi: tla vinograda, voćnjaka, oranica
• Vrtno - velika biološka aktivnost i bogatstvo biljnim hranjivima
VEGETACIJA
unutar sredozemne regije postoje brojne različite vegetacijske zajednice koje
se sastoje od 25 000 vrsta od kojih je 50% endema.
njihov nastanak povezan je s nastankom sredozemne klime prije cca 2 mil.
god. Tijekom pleistocena bile su izložene promjenama klime (glacijali-interglacijali),
uz intenziviranje antropogenog utjecaja tijekom zadnjih 10 000 god.
ove zajednice su dinamične i odgovaraju na promjene okoliša na različitim
razinama, prostornoj i vremenskoj.
• dugotrajna naseljenost Sredozemlja + ljudske djelatnosti - posljedice su vidljive na
vegetaciji.
• šume su stoljećima krčene kako bi se dobile oranice, pašnjaci, livade, prostori za
sela i gradove → šumska vegetacija opstala je na vrlo malim površinama i najčešće
nema značajan udio u ukupnoj vegetaciji.
• znatno su češće makije (guste i niske šume), garizi (prorijeđene svijetle šikare),
kamenjari i kamenjarski pašnjaci, te male rascjepkane obradive površine.
• proces kojim šumska vegetacija prelazi u razne degradacijske tipove vegetacije
(makiju, garige, kamenjare) djelovanjem čovjeka naziva se regresivna sukcesija
• u novije vrijeme značajan je proces obnove šuma – progresivna sukcesija.
A reconstruction of
ancient Sparta on the
alluvial plain of the
Evrotas River in
southern Greece. The
view looks to the west
to the peaks of Mount
Taygetos.
• Sredozemna ili mediteranska vegetacija – ekozona koja se razvija u umjerenim
i suptropskim klimatskim uvjetima (topla suha ljeta i blage kišovite zime)
• ekoregije ove ekozone obuhvaćaju specifične šumske i grmolike ekosustave
• područja sa sredozemnom vegetacijom → veliki diverzitet staništa i vrsta
• česta je pojava mozaičnog rasporeda staništa uslijed geomorfoloških, pedoloških
i mikroklimatskih razlika
• većina biljnih vrsta ima sklerofilnu građu listova - listovi su male površine, s
debelom kutikulom radi zadržavanja vode, s prisutnim providnim dlakama radi
odbijanja sunčevih zraka.
• sredozemna vegetacija se sastoji od nekoliko osnovnih tipova ekosustava: šume,
makija, garig i slični grmoliki ekosustavi; sredozemni travnjaci (savane) i slični travnati
ekosustavi, planinska i močvarna vegetacija.
• dugotrajnim antropogenim djelovanjem prirodna vegetacija je većim dijelom
degradirana, na pojedinim područjima čak do antropogenih kamenjara
• šume sredozemnog tipa uglavnom se sastoje od širokolisnog zimzelenog i
crnogoričnog drveća - dominiraju tvrdolisne vrste hrasta (crnika) i razne vrste borova i
čempresa
Gutturu Mannu Forest,
Park of Sulcis in
Sardinia (Italy);
Mediterranean
shrubland evolving to
Mediterranean
sclerophyllous forest
• Makija (fr. maquis, šp.maquia, tal. macchia) je najvažniji ekosustav Sredozemlja
a sastoji se od termofilnog nižeg drveća i grmlja, visokih maksimalno 4 metra.
• sastojine makije: hrast crnika, vrijes, borovnica, kadulja, somina, krkavina
(tršljika), divlja maslina i mirta
• iako makija predstavlja prirodnu vegetaciju, na mnogo područja njezin nastanak
vezan je uz deforestaciju i destrukciju šumskog pokrova zbog sječe i antropogenih i
prirodnih požara čime je spriječen rast mladih biljaka
• značaj makije kao staništa brojnih biljnih vrsta je nemjerljiv i stoga je u mnogim
dijelovima Europe zaštićena.
Makija - Gutturu
Mannu Forest, Park of
Sulcis in Sardinia
(Italy)
Niska makija i garig, Korzika
• slijedeći degradacijski stadij nakon makije je garig (fr. garrigue).
• nastaje čestim sječama makije, ispašom i sličnim negativnim utjecajima. Garizi su
prorijeđene šikare u kojima zbog veće količine svjetla rastu drugačije vrste u odnosu
na šumu crnike i makiju.
• kako je vegetacijski pokrov rijedak, znatno je veća i erozija tla. Nestanak tla znatno
usporava rast gariga, odnosno sukcesiju prema makiji i šumi.
Garig, Langedoc
• u garizima rastu termofilne i heliofilne vrste, kao što su crveni bušin (Cistus
incanus), kretski bušin (C. creticus), bijeli bušin(C. salviifolius), drvenasti vrijes (Erica
arborea), brnistra (Spartium junceum), hlapinik (Calicotome villosa), ružmarin
(Rosmarinus officinalis) i dr.
• mnoge vrste koje rastu u garizima vrlo su aromatične zbog velike količine eteričnih
ulja. Velika suhoća, gust sklop nekih tipova gariga i velika količina eteričnih ulja
razlog su čestih požara u ovom tipu vegetacije.
Cistus creticus
ssp. corsicus
and Senecio
bicolor in the
garrigue of
Agriates,
Corsica.
• uz tvrdolisne vrste, u zajednicama šikara
česte su i bjelogorične šikare i aromatične
biljke.
• stope fotosinteze i respiracije više su zimi
zbog viših koncentracija otopivih šećera,
klorofila, masti, dušika i slobodnih i vezanih
aminokiselina (u odnosu na ljeto).
• unutar pojedinog roda, neke vrste mogu biti
tvrdolisne dok druge mogu biti bjelogorične.
npr, postoji 10 bjelogoričnih vrsta pistacija ali
samo jedna tvrdolisna (Pistacia lenticus).
• među sredozemnim hrastovima postoji 6
tvrdolisnih vrsta hrasta: npr.hrast crnika
(Quercus ilex), hrast plutnjak (Q. suber), i hrast
oštrika (Q. coccifera) i oko 35 - 40
bjelogoričnih, uključujući hrast lužnjak (Q.
robur), cer (Q. cerris), i Q. Pyrenaica i jedan
polu-bjelogorični (Q. Infectoria ) (Blondel i
Aronson, 1999) A goat browsing on Quercus coccifera,
Psilorites, Crete (photo: Harriet Allen).
Šume
na području Sredozemlja
dominiraju četiri vrste hrasta i
dvije vrste bora
• na zapadnom Sredozemlju:
hrast crnika, hrast oštrika, hrast
plutnjak i alepski bor (Pinus
halepensis)
• na istočnom Sredozemlju:
hrast sličan hrastu oštrici (Q.
Calliprinos) i kalabrijski bor (P.
brutia)
• vrste rasprostranjene na cijelom
području Sredozemlja: planika
(Arbutus unedo), lovor (Laurus
nobilis), kadulja (Salvius
officinalis), kaduljasti bušin
(Cistus salvifolius), maslina (Olea
europea), Judino drvo (Cercis
siliqastrum), lavanda (lavandula
stoechas) i rogač (Ceratonia
siliqua L.)
• zimzeleni tvrdolisni hrast crnika
prisutan je najčešće kao sastavni dio
makije
• na vlažnijim i hladnijim rubnim
područjima Sredozemlja mogu se naći
manje ili više kontinuirane šume hrasta
crnike
• široko je rasprostranjen, osobito na
Siciliji, u Italiji, na Korzici, u Francuskoj,
Španjolskoj i Maroku
• u istočnim dijelovima Sredozemlja
zamijenjen je vrstom Quercus
calliprinos
• u povijesti imao je važno ekonomsko
značenje (osobito kao sirovina za
dobivanje ugljena)
• neka istraživanja na temelju analize
polena pokazuju da je gospodarenje
šumama u nekim područjima
Sredozemlja započelo prije 6000 god.
p.n.e. Quercus calliprinos, Mount Carmel, Israel
Šuma hrasta crnike na Monte del Pardo, Madrid, Španj.
• Šuma hrasta crnike je najstabilniji ekosustav Sredozemlja. Biljne vrste koje ga
grade dobro su prilagođene na sušne uvjete. Imaju čvrsto kožasto lišće koje je
često presvučeno tankom voštanom prevlakom, ima višeslojnu epidermu, sitne
uvučene puči, a često i dlačice koje dodatno usporavaju hlapljenje vode.
• U prirodnom stanju takve šume su vrlo guste, tamne, sa specifičnom mikroklimom
koja je vlažnija i hladnija od mikroklime otvorenih prostora. Zbog tame uzrokovane
gustim sklopom krošanja, a koja je trajna budući da je šuma zimzelena, sloj
prizemnog raslinja je vrlo slabo razvijen.
• ovaj se tip šume, za razliku
od šuma alepskog bora,
razvija na dubljim tlima
• odgovaraju mu nešto niže
temperature i veća količina
padalina, s nešto povoljnijim
rasporedom ljeti.
• životni vijek ove šume vrlo
je dug - ona značajno utječe
na klimu, hidrološke prilike,
stvaranje tla i sprječavanje
erozije.
Hrast crnika, Filitosa, Korzika
• Alepski bor je izrazito mediteranska vrsta, rasprostranjena na širokom području
Sredozemlja
• od Maroka do Tunisa i Libije u sjevernoj Africi,
• od jugoistočne Španjolske se rasprostire u južnu Francusku, Italiju, Hrvatsku i
Crnu Goru gdje uz jadransku obalu prelazi u Albaniju, Grčku, Tursku, Izrael i
Jordan (gdje mu je istočna granica areala).
Areal alepskog bora na Sredozemlju
Šuma alepskog bora kod Malage, Španjolska
Alepski bor, Baleari
• na istočnoj jadranskoj obali široko rasprostranjeni alepski bor, kao i čempres
(Cupressus sempervirens) nisu autohtone vrste - prenijeli su ih grčki kolonisti prije
oko 2500 godina.
• visinski raspored: od razine mora do preko 1500 m nadmorske visine (Maroko i
Alžir)
Travnjaci, stepe i polupustinjska vegetacija
javljaju se tamo gdje je godišnja količina padalina manja od 300 mm - afrički
dio Sredozemlja, središnji dijelovi Španjolske, Bliski istok, Turska
neke zajednice travnjaka nalaze se i u planinskim područjima
Stipa
tenacissima,
Španjolska
Močvarna vegetacija
• močvarne vegetacijske zajednice javljaju se na području cijelog Sredozemlja
• biljna struktura zajednica ovisi o trajanju poplava, dubini vode i salinitetu.
• najznačajnija područja: Coto Donana i Albufera (Španjolska), Camargue
(Francuska), Amvrakikos (Grčka), jezera sjevernog Egipta, Garet el Ichkeul i
Sebhket Kelbia (Tunis)
Amvrakikos, zapadna Grčka
Vegetacijske zone Sredozemlja