PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE

SREDOZEMLJA

Geomorfološke značajke

Doc.dr. S. Lozić

Odjel za geografiju

Sveučilište u Zadru

Geomorfološke značajke Sredozemlja

• okruženo je pretežno mladim boranim gorjima

• velike paleogeografske promjene – pleistocen

• današnje morfostrukture najuže su povezane s vrlo intenzivnim pliocenskim i

pleistocenskim tektonskim izdizanjima i spuštanjima (većih i manjih dimenzija)

→ važnost za oblikovanje današnjeg reljefa

• izdizanje velikih blokova krajem pliocena – u vezi sa sustavom rasjeda koji su

odredili osnovnu raspodjelu kopna i strukturu makroreljefa

• smatra se da je recentni reljef Sredozemlja više posljedica pliocensko-

pleistocenske tektonike (neotektonika) nego alpskog boranja

• utjecaj tektonike na oblikovanje većih ili manjih depresija (riječnih bazena)

Oblique view of the Megara basin created with 3× vertical exaggeration using Geocover 2000 Landsat

TM data courtesy of NASA World Wind.

• utjecaj tektonike - naglo i strmo izdizanje nekih planinskih lanaca

neposredno uz obalu – npr. Betijski Kordiljeri, istočni Pireneji, Primorske

Alpe, Dinaridi, Taurus, Rif, itd.

• utjecaj tektonike na reljef podmorja Sredozemlja – npr. tektonski rov u

Tirenskom moru spustio se u pliocenu oko 500 m a u pleistocenu 400 m

• Padska nizina (nekadašnji zaljev Jadranskog mora) – spuštanje u pliocenu

a) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE EUROPSKOG DIJELA

SREDOZEMLJA: 1. Alpidi, 2. Iberska masa i 3. akumulacijski bazeni

1. Alpidi – sustavi boranih, ulančanih, relativno mladih planinskih lanaca – na

zapadu počinju Pirenejima, prekidaju se u Lionskom zaljevu, nastavljaju se u

Alpama, Dinaridima, gorju Pindos (Grčka), preko Krete na Taurus (južna Turska)

• u blizini obale zapadno od Genove – tektonski čvor od kojeg se prema sjeveru

nastavljaju Alpe (koje se dalje povijaju prema istoku) a prema JI nastavljaju se

Apenini – preko Sicilije povezuju se s Atlasom

• alpidima pripadaju i Betijski Kordiljeri koji se prema istoku nastavljaju na

Balearskim otocima; na jugu prelaze u Er Rif i Atlas

• glavne karakteristike Alpida: vrlo dinamičan reljef – posljedica djelovanja jake

erozije (fluvijalna, nivalna, krška, glacijalna)

• Alpidi su borani u nekoliko orogenih faza: najvažnije - od krede do miocena i u

plio-pleistocenu

• na područjima gdje je izdizanje dovršeno krajem oligocena, nastupilo je razdoblje

pineplenizacije (zaravnavanja) – npr. istočni Pireneji, Ibersko gorje

• sjeverni dijelovi sredozemnog prostora ističu se velikim visinama – Mt. Blanc 4807

m, Pico Aneto (Pireneji) 3404 m, Sierra Nevada 3481 m, Etna 3270 m itd.

• kontrast dubokim morskim jarcima – najdublji je jarak u Jonskom moru: - 4594 m

Pico Aneto, najviši dio Pireneja – 3404 m Pireneji

Jungfrau, Alpe

Ledenjak Aletsch u Švicarskim Alpama

Alpe

• Alpe: vrlo dinamičan reljef, geološki mlad – nastao tektonskim pokretima, erozijskim i

akumulacijskim procesima (rad pleistocenskih ledenjaka, vrlo aktivna riječna erozija i

akumulacija, derazijski procesi, korozija)

• Provansalske Alpe - izrazit smjer S - J

• krški reljef u izmjeni sa reljefom na starijim kristalinskim stijenama, vrlo razvedena

obala

Calanque de Sugiton, Marseille

Moustiers-Sainte-

Marie u gornjoj

Provansi

2. Iberska masa = visoravan većeg dijela Mesete – stari hercinski (paleozojski) blok

između Kantabrijskog gorja i Sierre Morene

• prevladava pružanje planina od JZ prema SI

• Meseta se na sjeveru Portugala strmo ruši prema nizini atlantske obale

• dugotrajna izloženost vanjskim silama – postanak policikličkog reljefa: nekoliko

zaravni različite starosti

• najviše tragova ostalo je od najmlađe, pliocenske

• povezano s alpskom orogenezom došlo je do izdizanja Mesete kao cjeline -

neotektonika

• između južnog ruba Mesete tj.Sierra Morene i Andaluzijskog gorja nalazi se velika

Andaluzijska tektonska depresija uz rijeku Guadalquivir

• na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i

jurskih naslaga, a između Iberskog gorja i Pirineja nalazi se depresija rijeke Ebro

(Aragonska dolina).

• Sistema Central – dijeli Mesetu na 2 dijela

• u okviru Sistema Central, izdižu se planinski masivi Sierra de Gredos i Sierra de

Guadarrama, koji su nastali rasjednim pokretima u tercijaru.

• obala je uglavnom strma i nerazvedena - dobro je razvedena samo obala Galicije i

sjeverozapadne Španjolske sa mnoštvom zaljeva rijaskog tipa

Zaljev rijaskog tipa - Ferrol, Galicija

3. Akumulacijski bazeni – smješteni između mladih nabranih gorja

• vrlo jaka mlada (kvartar) riječna akumulacija

• npr. Padsko-venetska ravnica, zavala Ebra, Arna, Guadalquivira, dolina Rhone,

Neretve itd.

• nastanak kao posljedica: a) velikih visinskih razlika između izvora i ušća na

relativno malim horizontalnim udaljenostima, b) obilnih i intenzivnih padalina,

c) torencijalnog režima mnogih manjih tekućica, d) snižavanja morske razine u

svakom glacijalu, e) destruktivnog utjecaja leda i snijega, f) periodičnog

zamrzavanja i odmrzavanja, g) uništavanja šuma

• Apeninski poluotok i Padska nizina - pliocen, pleistocen i holocen - optimalni uvjeti

za eroziju i taloženje golemih količina šljunka, pijeska i gline

• pliocen - kombinirana riječna sedimentacija (šljunka, pijeska i gline donesenih

tekućicama s Alpa i Apeninskog poluotoka) i marinska sedimentacija (vapnenac) →

lapor → industrija cementa)

• najaktivnija akumulacija - na ušćima rijeka

• Padsko-venetska nizina - najveća po opsegu mase akumuliranog materijala

• delta Poa - mala razlika između plime i oseke u sjevernom Jadranu, slaba

morska struja → optimalni uvjeti za nastanak velike delte

• delta se postupno pomiče prema istoku - nije linearan niti kontinuiran proces

(delta se nekoliko stoljeća širi u jednom dijelu, zatim nekoliko stoljeća u drugom)

• "skakanje" akumulacijskih područja - obično posljedica izuzetno velikih poplava

(promjene smjera otjecanja rijeke i rukavaca)

• delta Poa u stalnom je rastu unatoč glacioeustatičkom izdizanju morske razine

→ akumulacija je toliko jaka da poništava taj efekt

• u fazama niže razine Jadranskog mora u glacijalima, Po i

druge rijeke (s Alpa i Apenina) tekle su daleko prema

središnjem dijelu jadranske zavale - sedimenti najvećeg dijela

sjevernog Jadrana sastoje se od riječnog materijala

• kopno se postupno proširuje na račun mora na čitavom

potezu od Riminija do Monfalconea (nanosi rijeka: Po,

Tagliamento, Piave, Brenta, Adige, Soča)

• uvjeti sedimentacije omogućili su razvoj posebnog tipa obale

→ lagunska obala (lida, lagune)

Lido di Venezia

porječje Ebra

delta Ebra

• rijeka Ebro - delta rijeke Ebro je jedno od najvećih močvarnih područja u zapadnom

Sredozemlju

• delta se tijekom povijesti veoma brzo širila što se može vidjeti po mjestu Amposta

• U 4. st. Amposta je bio luka, dok se danas nalazi duboko u kopnu. → posljedica

sedimentacije riječnih nanosa

• dolina Rhone - između Centralnog masiva i Alpa; prema nastanku: tektonski jarak +

zatrpavanje doline riječnim materijalom s Alpa i Centralnog Masiva

• zapadno od delte proširuje se u prostranu nizinu Languedoc; istočno - Provansa

• u blizini Arlesa dijeli se na dva rukavca (Velika i Mala Rhona) ; tu započinje delta

Rhone ("Camargue"); površina oko 930 km²

• močvarna nizina - jezera, lagune, pješčani sprudovi (lido)

• bioraznolikost, više od 400 vrsta ptica, konji

• pokrajina Languedoc -

poznata po vinogradima (još od

rimskog doba) - od francusko-

španjolske granice do

Provanse

• najveće vinogradarsko

području uz sredozemnu obalu,

u dužini od gotovo 300 km.

• sastav tla u Languedocu:

kreda, vapnenac, šljunak i

pijesak u unutrašnjosti;

aluvijalna tla u blizini obale.

• nastanak obale: fluvijalna

akumulacija + abrazija niskih

obala → lida i lagune nastale

kao posljedica odnošenja

aluvijalnog materijala Rhone

morskim strujama

• najbolji vinogradi: na nešto

višim riječnim terasama

Vineyard near Forques, with Pyrenees in the distance

Donji tok i delta

Neretve

Zaštićena područja: 1 Ušće Neretve - posebni ornitološki i ihtiološki rezervat;

2 Modro oko i jezero Desne, zaštićeni krajolik; 3 Orepak - posebni ornitološki rezervat;

4 Podgrede - posebni ornitološki rezervat; 5 Posebni ornitološki rezervat Prud

Delta Neretve

b) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE AZIJSKOG DIJELA

SREDOZEMLJA: 1. mlađa nabrana planinska zona Alpida s visoravni na

sjeveru, 2. bliskoistočna zona na jugu

1. Mlađa nabrana planinska zona Alpida s visoravni – na području Turske;

nastavak europskog alpskog nabiranja; pruža se u dva paralelna lanca: na sjeveru

je Pontsko gorje (do 3000 m visine) a južnim dijelom pruža se isprekidano gorje

Taurus

između sjevernih i južnih gorskih lanaca nalazi se visoravan Anatolija - zaravan

blago nagnuta prema JZ (egejskom primorju)

2. Bliskoistočna zona - viši zapadni dio ove zone – na kontaktu arapske i afričke

ploče - u tercijaru je zahvaćen rasjednim pokretima (neotektonika) →

izdizanje/spuštanje pojedinih dijelova; niži istočni pustinjski dio - dio stare mase

arapske ploče

spuštanje duž sirijsko-palestinskog tektonskog rova kojim teče rijeka Jordan i u

kojem se nalazi depresija Mrtvog mora

izdignuto je područje Libanonskog gorja (do 3000 m visine); pravac pružanja : S –

J → izuzetno veliko klimatsko značenje jer zaustavlja zračne mase sa zapada →

kondenzacija i padaline

Libanon - prijelaz od obalnog preko prigorskog i planinskog do kotlinskog reljefa

usko priobalje, planina Libanon, zavala El Beqaa i Antilibanon

reljefni, klimatski i hidrogeografski uvjeti → najpovoljnije područje za život u

sredozemnom dijelu Bliskog istoka

Libanonsko gorje - izrazito diseciran reljef - fluvijalna erozija, derazija, krški

proces

obala bliskoistočnog dijela

Sredozemlja vrlo je uska, s gorjem

Libanon u neposrednom zaleđu

obala (ili sahil, u Libanonu),

najšira je na sjeveru, blizu Tripolija

(oko 6,5 km)

nekoliko km južnije (kod mjesta

Juniyah) 1,5 km široka obalna

nizina prelazi u prigorje i strmu

padinu libanonskog gorja

u najvećem dijelu, obala je

stjenovita i strma, jednolična, bez

većih zaljeva

na područjima gdje je prekrivena

fluvijalnim i padinskim

sedimentima, obalna nizina je

pogodna za uzgoj poljoprivrednih

kultura (voće, povrće itd.)

Beqaa (Beka) je plodna dolina u Libanonu, smještena oko 30 km od Bejruta

prema istoku

nalazi se između gorja Libanon na zapadu i Anti-Libanona na istoku

predstavlja SI dio velikog tektonskog rova koji se pruža od Sirije, preko Crvenog

mora do Afrike i dalje u Indijski ocean

dužina doline iznosi oko 120 km; prosječna širina: oko 16 km; prosječna visina je

oko 762 m

c) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE AFRIČKOG DIJELA

SREDOZEMLJA: 1. viši planinski zapad i 2. niži istočni pustinjski dio

Viši planinski zapad: poprečni profil - 3 zone: a) uska stepenasta obalna zona

koja se na zapadu u atlantskom primorju širi u nizinu, b) planinski lanci i

visoravni (do 2000 km dužine) i c) pustinjska zona na jugu

između visokih planinskih lanaca izdignutih tercijarnim boranjem nalaze se

visoravni starije kristalinske (Pz i Mz) građe

a) Uska stepenasta obalna zona

na zapadu, u atlantskom primorju, širi se u valovitu nizinu

uz Sredozemno more, obalni pojas nešto je širi samo uz ušća rijeka → riječni

nanosi → prostrane plodne nizine

1. Obalno područje Orana i Rifa - uz primorske planinske grebene Rifa i Tell Atlasa

do doline rijeke Šelif; razdrobljenost grebena, nizina rijeke Muluje - naseljenost

u zapadnom dijelu Tella stijene su djelomično vulkanskog porijekla

2. Obalno područje Alžira - obalna nizina u koju se strmo ruše padine Tell Atlasa;

dolina Šelif - irigacijski sustavi, bogato poljoprivredno područje; slično: obalni pojas

u okolici Alžira

3. Kabilija - obalni planinski prostor istočno od Alžira, oko 300 km dužine; od

zapadnog obalnog dijela Alžira razlikuje se po većim visinama i većoj količini

padalina;

fliš → riječni tokovi koji se ulijevaju u Sredozemno more imaju vode tijekom cijele

godine

Velika Kabilija - polukružno područje ograničeno duboko usječenim dolinama; I - Z:

tri glavna grebena; obradive površine - na padinama grebena, fliš

Mala Kabilija - istočnije, prema Tunisu

agrarno najvrijednija područja: depresije, doline i nizine - uglavnom

ispunjene marinskim i u manjoj mjeri kontinentalnim neogenim

sedimentima + mlađe kvartarne naplavine

među neogenim depresijama najveća i najvažnija je Constantine u Kabiliji

(duž. 80 - 90 km)

b) Planinski lanci uz obalu i u unutrašnjosti; visoravni

• gorja Atlas i Rif - po postanku i geološkim osobinama povezani s Alpidima

sjevernog Sredozemlja (tercijarno boranje, neotektonika, jaka erozija)

• Atlas se sastoji od nekoliko spojenih gorsko-planinskih lanaca u sjevernoj

Africi.

• proteže se uz obalu Atlantskog oceana i Sredozemnog mora u državama

Maroku, Alžiru i Tunisu.

• dva planinska niza (uz obalu i u unutrašnjosti) koja se pružaju u pravcu JZ

- SI → tektonska predisponiranost

• Anti-Atlas, Visoki Atlas i Saharski Atlas na jugu; Rif, Srednji Atlas i Tell Atlas

na sjeveru

• odvojena su zonom visokih ravnjaka (visoravni) starije građe

• na istoku, uz granicu s Tunisom, oba lanca spajaju se u planini Aures.

• dva glavna planinska niza uz obalu: Tell Atlas i Rif

Tell Atlas - obuhvaća veći dio obalnog planinskog niza, istočno od ušća rijeke Muluje,

najviši vrh Djurdjura 2308 m

• stara kristalinska osnova izbija na površinu uz sjeverni rub gdje se Tell strmo ruši

prema moru; najveći dio Tella izgrađen je od jurskih (viši dio) i tercijarnih vapnenaca i

lapora (niži rubni dio); djelomično eocenski fliš

• zapadno od Muluje obalni se planinski niz nastavlja planinskim nizom Rif

Rif - pruža se do Gibraltara; građen je slično kao i Tell

• niži dijelovi Rifa i Tella - tercijarni fliš → područje mediteranskih kultura

• uz naplavine oko glavnih tokova, to su najvažnija agrarna područja

Unutrašnji planinski niz - najviši u zapadnom dijelu (Visoki Atlas)

Visoki Atlas - najviši vrh Toubkal 4167 m

• sastav: stare nepropusne stijene (graniti, Pz škriljavci), Mz vapnenci (krš)

• najveći dio planine čine prostrani ravnjaci; na manjim visinama: pašnjaci

• Visoki Atlas - važna hidrografska i klimatska granica između atlantskog i

saharskog dijela Maroka

• JZ od Visokog Atlasa - trokutasta depresija oko rijeke Sous - neogeni i

kvartarni sedimenti

Toubkal (Toubkal National Park), 4167 m

• južno od depresije rijeke Sous nalazi se Anti Atlas - formiran još u

paleozoiku kao posljedica kolizije kontinentalnih ploča prakontinenata

• neotektonsko izdizanje u tercijaru (posljedica kolizije afričke i iberske

ploče) + erozijski procesi = današnji izgled reljefa

• građen od kristalinskih i vulkanskih stijena - vrh Djbel Siroua, vulkanskog

porijekla (3304 m)

Dj.Siroua, Anti-Atlas

Srednji Atlas - sjeverno od Visokog Atlasa

• visine preko 3000 m; sastav: uglavnom mezozojski vapnenci

• od Visokog Atlasa odvaja ga dolina gornjeg toka rijeke Muluje

• predgorje je sastavljeno od granita i Pz škriljavaca koje u nižim dijelovima

prekrivaju mlađe mezozojske i tercijarne stijene

• prema atlantskoj obali predgorje prelazi u obalnu nizinu sastavljenu od tercijarnih

stijena i kvartarnih riječnih naplavina

• između Srednjeg Atlasa i Rifa nalazi se prijevoj koji spaja dolinu Muluje i rijeke

Sebu, tj. mediteranski i atlantski dio Maroka → pravac prodora starijih i novijih

kulturnih utjecaja s istoka → veliko značenje u životu Maroka (Fez)

Saharski Atlas - istočni nastavak Visokog Atlasa; jurski i kredni vapnenci; tektonski

uvjetovano pružanje prema SI

Visoravni

• između visokih planinskih lanaca izdignutih tercijarnim boranjem nalaze se

visoravni starije građe

• od Maroka do gorja Aures (Z - I) i od Tella do Saharskog Atlasa (S - J)

• na visoravnima - ravnjak šotova - slana jezera i močvare bez površinskog otjecanja

• veliki prostor u obliku zavale, stijene različite starosti (Pz, Mz, tercijar, kvartar)

• kotline - ispunjene mlađim (neogenim i kvartarnim) kontinentalnim naslagama

• mlađe naslage - nastale erozijom padinskog materijala s rubnih uzvišenja

• zona visoravni prema istoku postaje sve uža i niža; Z - visine oko 1400 m, I - oko

400 m (kotlina Hodna); reljefna zatvorenost → ljetna suša; zimi stvaranje

privremenih jezera; visoka razina vode temeljnice; salinizacija

• šot Chergui - zatvoreni bazen na području visoravni sjeverozapadnog Alžira.

• podzemna voda koja se nalazi blizu površine sadrži veliku količinu soli

• prisutnost nekoliko izvora slatke vode ukazuje na arteške uvjete u dubini (voda koja

se u podzemlju nalazi pod tlakom, sama izbija na površinu), što je potvrđeno

bušotinama u propusnom vapnencu i pješčenjaku koji se nalaze u podlozi bazena.

• znatne količine slatke vode, koja stiže do površine izgubljene su zbog zaslanjivanja i

evaporacije

• rezerve vode nalaze se na dubini od 50 - 100 m

2. Niži istočni pustinjski dio - tipične pustinjske osobine, osim doline i delte Nila

• saharska ploča stepenasto se spušta prema Sredozemnom moru - katarakti na Nilu

• monotoniju pustinjskog zaravnjenog reljefa mjestimično prekidaju uzvišenja ili kotline

s oazama

• velika pustinjska površina Sahare - razlog nekadašnje bolje povezanosti sjeverne

Afrike s Europom nego s ostalim dijelovima Afrike

• u novije vrijeme ovo područje postalo je vrlo značajno - golema ležišta nafte

Delta Nila - dužina oko 160 km; površina oko 23 000 m²;

kod Kaira se Nil dijeli na 2 rukavca → početak delte

• delta = aluvijalna nizina ispresijecana kanalima;

na sredozemnoj obali završava pojasom obalnih

sprudova i plitkih laguna

• izgradnjom Asuanske brane zaustavljen je dotok

naplavina – delta se ne povećava, smanjivanje kvalitete

tla

• zona Sueskog kanala - prijelazna zona delte Nila i ravnjaka SZ dijela Sinajskog

poluotoka

• na toj kontaktnoj zoni nalazi se niz laguna i jezera

• Sinajski poluotok - između Sueskog i Akabskog

zaljeva; na SI preladavaju ravnjaci koji

se nastavljaju u Izraelu

• JZ dio - više planinski, osobito uz obalu Sueskog

zaljeva

Image from Gemini 11 spacecraft, featuring

part of Egypt and the Sinai Peninsula in the

foreground and the Levant in the background

Krš na Sredozemlju

• najbogatiji kršem su planinski lanci

nastali alpskim boranjem:

- Pireneji

- Betijski kordiljeri

- Alpski prostor: sjeverne i južne Alpe

(disecirani orogenski krš)

- Apeninsko gorje i krš Apulijske platforme

- Dinarski krš (od Slovenije do Albanije)

- Helenidi (Grčka)

- Mala Azija - Taurus

- Libanonsko gorje

- dijelovi Atlasa i Rifa

• prevlast vapnenaca i dolomita - odnosi

su svuda slični s izuzetkom Helenida koji

nemaju dolomite; strukture se pružaju

prema moru pa prevladava uzdužno

odvodnjavanje

• epiorogenskog krša ima u Italiji, Grčkoj i na Iberskom poluotoku

(Iberska Meseta)

• u Portugalu postoje krška polja u epiorogenskim karbonatima.

Vale de Alvados, Španjolska

Shema krškog sustava na Sredozemlju

Krški krajolici - Minerve, Herault, Languedoc, France

Bedding planes and joints in Mediterranean

limestones. (a) Glacially-planed limestone

pavement in Eocene limestones on Mount

Tymphi in north-west Greece showing well-

developed clints and grikes. (b) Tectonically

deformed and faulted limestones with

well-developed beds and joints exposed in a

glaciated valley side in the mountains of

Montenegro in the Durmitor National Park

a

b

• Mala Azija - primjer akumuliranog orogenskog krša

Bliski istok

• prekambrijska osnova arapskog

poluotoka stalno se polagano spuštala -

na njoj su se taložile debele naslage

karbonata u izmjeni s klastitima (od jure

do paleogena)

• u Libanonu teren je bio izložen

epiplatformskom boranju uz rasjednu

rovovsku strukturu → odraz u reljefu

Al Mashriq, Lebanon

Karstic rock formations and Lebanon cedars in the Dunnieh Mountains, Lebanon

Karst landscape: an Italian Karst lake (Lago di Doberdò). This very infrequent geological

phenomenon is related to deep depressions, reaching the level of underground water. The level of

karst lakes is highly variable (usually, the level is very lower, as you see from the trees); sometimes

they disappear for long times (seasons-years-tens of years). Karst lakes usually have no affluent or

effluent

• afričko Sredozemlje - orogenski

krš postoji u Atlasu na staroj

podlozi prekambrijske starosti

• sedimentacijski bazeni u

mezozoiku → trijaski i jurski

vapnenci; ponovna remobilizacija

u juri, zatim aktivna neotektonika

• karakteristično je da su

antiforme karbonatne a sinforme

klastične → ima puno podzemne

vode koju se crpi (bušotine)

Visoki Atlas

Relict karst pinnacles in the White Desert of Egypt