pripovest iz Malaške knjige Palih - laguna.rs vrtovi.pdf · Aleksandar Milajić Dejan Kuprešanin...

34
Preveli Aleksandar Milajić Dejan Kuprešanin pripovest iz Malaške knjige Palih

Transcript of pripovest iz Malaške knjige Palih - laguna.rs vrtovi.pdf · Aleksandar Milajić Dejan Kuprešanin...

PreveliAleksandar MilajićDejan Kuprešanin

pripovest iz Malaške knjige Palih

iv v

Copyright © Ste ven Erik son 1999.Cover illustration copyright © Ste ve StoneMa pe na cr tao Nil Go u verTranslation Copyright © 2009 za srpsko izdanje, LAGUNA

Naslov originala

Ste ven Erik sonGar dens of the MoonA Ta le of the Ma la zan Bo ok of the Fal len

Ovaj ro man po sve ćen jeI. K. Ezlmon tu

Mno ge još sve to ve tre ba osvo ji ti i po de li ti s dru gi ma.

vi vii

viii ix

x xi

Ni je dan ro man ni je na pi san u osa mi. Du go go di šnju po dr šku su pru ža li: Kler To mas, Bo uen, Mark Pak ston-Ma krej, Dej vid Kek, Kort ni, Ra ja nu Kris i Rik, Mi rej Te ri ja selt, De nis Val dron, Kit Adi-son, Su zan, Dej vid i He ri jet, Kler i Dej vid To mas Mla đi, Kris Ro del, Pa trik Ke rol, Kejt Pič, Pi ter No ul son, Run, Kent i Val i nji ho va de ca, moj ne u mor ni agent Pa trik Volš i iz u ze tan ured nik Saj mon Tej lor i autor im za hva lju je.

Zahvalnica

xii xiii

Ma pe vi

viii–ix

Dra ma tis Per so nae xv

Pro log 1

Prva knji ga – Bled 9

Druga knji ga dru ga – Darudž`istan 147

Treća knji ga – Misija 223

Četvrta knji ga – Ubice 309

Peta knji ga – Gadrobijskabrda 391

Šesta knji ga – Gradplavevatre 453

Sedma knji ga – Svetkovina 503

Epi log 618

Glo sar 623

Sadr`aj

xiv xv

Malašš[kocarStvo

vojskaJednorukogTe ter sejl, ča rob ni ca Dru ge ar mi je, tu mač Zmaj skih ka ra taPra men, mag Dru ge ar mi je, Tej skre nov ne u god ni su par nik Ka lo, mag Dru ge ar mi je, Te ter sej lin lju bav nikTok Mla đi, iz vi đač Dru ge ar mi je i agent Kan dže, te ško ra njen to kom op sa de Ble da

Spaljiva~čimostovaNa red nik Vran, De ve ti od red, ne ka da šnji za po ved nik Dru ge ar mi jeKa plar Ka lam, De ve ti od red, biv ši pri pad nik Kan dže iz Se dam gra do vaBr zi Ben, De ve ti od red, mag iz Se dam gra do vaTu ga, De ve ti od red, su ro vi ubi ca de vo jač kog li kaVr da la ma, De ve ti od red, di ver zantSvi rac, De ve ti od red, di ver zantPo trk, De ve ti od red, bar ga ški rat nikMalj, De ve ti od red, vi darNa red nik Vr polj, Sed mi od redČač ka li ca, Sed mi od red

DraMatiSperSonae

Stiven Eriksonxvi Mesečevi vrtovi xvii

Mu ri lio, udva račKol, pi ja ni caMis, stal ni gostIril ta, stal ni gostSkerv, krč marSul ti, slu žav kaČert, zlo sreć ni si le dži ja

kabalat’’’,orud

Ba ruk, vi so ki al he mi čarDe ru dan, ve šti ca iz Te ne saMa mot, vi so ki sve šte nik D’ri sa i ču ve ni uče njak, Kro ku sov ujakTra va le, po bo žni voj nik ka ba leTo lis, vi so ki magPa rald, vi so ki mag

SavetTur ban Or, moć nik i Sim ta lin lju bav nikLim, sa ve znik Tur ba na OraSim tal, go spo da ri ca ima nja Sim talEstrej zi jan D’Arl, su par nik Tur ba na OraŠa lis D’Arl, nje go va ćer ka

esnafubicaVor kan, Go spo da ri ca Esna fa (po zna ta i kao Go spo da ri ca ubi ca)Oce lot, vo đa kla na Ra li ka No maTa lo Kra far, ubi ca iz kla na Džu ri ga De na taKrut iz Ta li jen ta, esnaf ski uho da

ostaliizgradaJe gu lja, ozlo gla še ni vr hun ski uho daKru go lo mac, Je gu ljin špi junVil drom, grad ski stra žarKa pe tan Sti lis, ka pe tan stra že na ima nju Sim tal

carskakomandaGa no es Sta bro Pa ran, ma la ški ofi cir ple mić kog po re klaDu đek Jed no ru ki, vr hov na pe sni ca ma la ške voj ske u po ho du na Dže na ba kisTej skren, ca ri čin vr hov ni magBe lur dan, ca ri čin vi so ki magNoć na Je za, ca ri či na vi so ka ča rob ni caA’Ka ro nis, ca ri čin vi so ki magLorn, ca ri či na vr hov na za po ved ni caTo per, za po ved nik Kan džeCa ri ca La sin, vla dar ka Ma la škog car stva

porodicaparan(Unta)Ta vo re, Ga no e so va mla đa se straFe li sin, Ga no e so va naj mla đa se straGa met, ču var ku će, rat ni ve te ran

carevodobaCar Ke lan ved, osni vač car stva, ubi la ga je La sinPle sač, ca rev pr vi sa vet nik, ubi la ga je La sinMr gu da, La si ni no ime iz vre me na kad je bi la za po ved nik Kan-džeDa sem Ul tor, pr vi mač car stva, po gi nuo pod Ja’ga ta nom u Se dam gra do vaTok (Sta ri ji), ne stao to kom La si ni ne čist ke sta re gar de

DarUDžiStan

StalnigostigostioniceFeniksKrup, la žno skro man čo vekKro kus Mla do ru ki, mla di lo povRa lik Nom, ubi ca iz Esna fa

Stiven Eriksonxviii Mesečevi vrtovi xix

Pas Šan, Ku ja Sen kePas Zu bac, Pas Sen keSe no dvor / Ama nas, vla dar bo ga za Sen keKo nop / Ko ti ljon, Se no dvo rov sa drug i za štit nik ubi caIka ri jum, gra di telj Toč ka vre me na u Da ru dži sta nuMa po, Ika ri ju mov pra ti lacPa ni on ski vi dov njak, pro rok ti ra nin, vla dar Pa nion Do mi na

oStalilikovi

tisteandijiAno man der Rejk, go spo dar Me se če ve ikre, Sin Ta me, Vi tez Ta meSe rat, Rej ko va za me ni caKor lat, noć ni lo vac, Se ra ti na ro đa kaOr fan tal, noć ni lo vacHo rult, noć ni lo vac

t’’’,lanimas

Lo gros, za po ved nik t’la ni ma skih kla no va u slu žbi Ma la škog car stvaOnos T’alat, rat nik bez kla naPran Čo li, ko sto ča tac (ša man) Kro no vih T’lan Ima saKig Aven, vo đa kla na

ostaliVe šti ca, Ve li ki ga vran, slu ga Ano man dra Rej kaSi la na, eli jent (zmaj), dru žbe ni ca Ano man dra Rej kaRe ist, dža gut ski Ti ra ninK’rul, Drev ni bog, tvo rac pu te vaKa la dan Brud, voj sko vo đa, pro tiv nik ma la ške voj ske u Se ver nom po ho duKa lor, Bru dov za me nikPrinc K’az D’Avo re, za po ved nik Gri mi zne gar deDžo rik Oštro ko plji, ofi cir Gri mi zne gar deKa pu lja ča, vi so ki mag Gri mi zne gar deNa red nik Tu žni, Še sto se či vo Gri mi zne gar deDu go pr sti, Še sto se či vo Gri mi zne gar dePas Ba ran, Pas Sen kePas Doan, Pas Sen kePas Gan rod, Pas Sen kePas Rud, Pas Sen kePas Sle pa, Ku ja Sen ke

xx xxi

Sadakadasepepeoohladio,otvaramostaruknjigu.ovezama{}šćenestraniceč~uvajupripovestopalima,

ojednomrastrzanomcarstvuire~čimabeztopline.ognjiš{tejezgasnuloiodnjegovogsusjajaiiskri`životaostalesamonejasneslikepredo~čima.š[tamitoobuzimaum,za{štomisemislirojedok

otvaramknjigupalihidubokoudiš{emmirisistorije?poč~ujtesadre~či{štonosiihtajdah.

ovosupri~čeosvimanamaiuvekć}etobitijersvismomitekistorija{štoseponavljabezkoncaikraja.

xxii xxiii

Car je mr tav!Mr tva je i nje go va de sna ru ka – sad hlad na i ot ki nu ta!Al’ po gle daj te umi ru će sen ke,što umor ne i kr va ve te kui ne sta ju s vi di ka oku smrt nom…Že zlo bez mo ći osta de,u sveć nja ci ma zlat nim sve sve tlo zga snu,a og nji šte dra gim ka me njem oko va noveć sed mu se go di nu hla di…

Car je mr tav.Mr tav i nje gov vla dar ski drug, ko nop jed nim re zom pre se čen.Al’ gle ka ko se vra ća i ši riDrh ta va ta ma kô is kr zan po krovDa pri gr li de cu u car stvu na za la sku.Po čuj sad le lek što tih se po no vo ču je,dok u smi raj se da na ru men po no vo raz li va po iz ro va re noj ze mlji,a u oku od op si di ja na osve ta sed mi put od zva nja…

Zov Sen ke (I−1, 1–18)Fe li sin (1146–?)

xxiv 1

prolog

2 3

M r lje rđe kao da su is cr ta va le ma pe kr va vih mo ra na cr noj, iz u bi ja noj po vr ši ni Po ru gi nog ve tro ka za. Već je či tav vek ka ko ču či na vr hu sta rog ko plja pri čvr šće-

nog za gru do bran spo lja šnjeg zi da tvr đa ve. Na ka zan i ro go ba tan, hlad nim ko va njem je ob li ko van u kri la tog de mo na, zu ba is ke že nih u po dru gljiv osmeh, i sva ki ga je na let ve tra ci mao i tr zao dok se on, cvi le ći, bu nio.

Ve tar se us ko me šao tog da na kad su se nad Miš jom če tvr ti u Ma la zu uz di gli stu bo vi di ma. Ti ši na ve tro ka za na ja vi la je iz ne nad-no smi ri va nje mor skog po ve tar ca ko ji se uz ve rao po gru bim zi do-vi ma Po ru gi ne utvr de, ali gvo zde ni de mon ubr zo po no vo živ nu i za škri pa. Vre li dah Miš je če tvr ti, pun var ni ca i di ma, ra ši rio se nad či ta vim gra dom i po čeo da oba vi ja tvr đa vu na br du.

Ga no es Sta bro iz po ro di ce Pa ran pro pi njao se na pr ste ka ko bi vi deo pre ko mer lo na.* Iza nje ga se uz di za la Po ru gi na utvr da, ne ka-da šnja car ska pre sto ni ca, a sa da, na kon što je ve ći deo kop ne ne te ri-to ri je osvo jen, slu ži sa mo kao se di šte pe sni ce. Ono ko plje sa svo jim ću dlji vim ukra som bi lo je kraj Ga no e so vog le vog ra me na.

Sta ru tvr đa vu, ko ja je s li ti ce nad gle da la grad, po zna vao je su vi-še do bro da bi mu bi la za ni mlji va. Već tri go di ne za re dom do la zi

* Mer lon (fr. mer lon), deo gru do bra na iz me đu dve pu škar ni ce. (Prim. prev.)

1154. go di na sna Spa lje ne96. go di na Ma la škog car stvaPo sled nja go di na vla da vi ne ca ra Ke lan ve da

Stiven Erikson4 Mesečevi vrtovi 5

„Ono o pr vom ma ču car stva, Da se mu Ul to ru. Ču li smo to u Un ti, ma lo pre ne go što smo po šli ova mo. Pri ča se da je mr tav. Da li je to isti na? Da li je Da sem mr tav?“

Voj nik kao da se tr znu, ali mu po gled osta de pri ko van za Mi ši-njak. „Ta kav ti je rat“, pro mr mljao je se bi u bra du, kao da ne že li da ga iko dru gi ču je.

„Vi ste iz Tre će. Mi slio sam da se i vi bo ri te s njim u Se dam gra do va. U Ja’ga ta nu…“

„Ku ku lji nog mi da ha, ona se pro kle ta zga ri šta još ni su do volj-no ohla di la da bismo ot po če li po tra gu za nje go vim te lom, a me ne ov de, tri hi lja de li ga uda ljen od Se dam gra do va, sin ne kog tr gov-ca pi ta o ne če mu što je na vod no do bro ču va na taj na!“ Još uvek je zu rio pre da se. „Ne znam od ko ga si to čuo, ali ti sa ve tu jem da dr žiš je zik za zu bi ma.“

Ga no es sleg nu ra me ni ma. „Pri ča se da je iz dao ne kog bo ga.“Voj nik se na to osvr nu. Li ce mu je bi lo u ožilj ci ma, a pre ko

bra de i le vog obra za pro sti ra lo se ne što na lik ope ko ti ni. Upr kos to me, iz gle dao je pre mla do za za po ved ni ka le gi je. „Vre me je da na u čiš jed nu lek ci ju, sin ko.“

„Ka kvu lek ci ju?“„Sva ka tvo ja od lu ka mo že pro me ni ti svet. Naj bo lje je ži ve ti

ta ko da te bo go vi ne pri me te. Ako že liš da ži viš bez bri žno, sin ko, ži vi po vu če no.“

„Ja ho ću da po sta nem voj nik. Ju nak.“„Pre ra šćeš to.“Ve tro kaz po če da škri pi dok je na let ve tra iz prav ca lu ke raz-

ve ja vao gu sti dim. Sa da se ose ćao vonj tru le ri be i za dah sve ti ne s ke ja.

Za po ved ni ku se tad pri dru ži još je dan Spa lji vač mo sto va. Na le đi ma je no sio opr lje nu vi o li nu. Bio je ži lav i znat no mla đi – za pra-vo, tek ne ko li ko go di na sta ri ji od dva na e sto go di šnjeg Ga no e sa. Li ce i na dla ni ce bi li su mu pre kri ve ni čud nim ožilj ci ma od bo gi-nja, a na se bi je imao de lo ve oklo pa ra znih voj ski, na vu če ne pre ko po ha ba ne i umr lja ne uni for me. O bo ku mu je vi sio krat ki mač u ras puk nu tim dr ve nim ko ri ca ma. Na lak tio se po red onog pr vog s le žer no šću ko ja je sve do či la o du go go di šnjem pri ja telj stvu.

ov de. Odav no je is tra žio dvo ri šte s raz ro va nom kal dr mom, Sta ro utvr đe nje – sa da šta lu či ji sprat slu ži kao dom go lu bo vi ma, la sta-ma i sle pim mi še vi ma, baš kao i ci ta de lu, u ko joj je nje gov otac još uvek pre go va rao s luč kim zva nič ni ci ma o da žbi na ma za iz voz ro be s ostr va. Na rav no, ve ći deo tvr đa ve ni je bio do stu pan čak ni nje mu, ple mić kom si nu, po što se u ci ta de li sa da na la zi lo se di šte pe sni ce, a u unu tra šnjim oda ja ma su se oba vlja li po slo vi Car stva i tu se od lu či va lo o sud bi ni ostr va.

Me đu tim, Pa ran uop šte ni je raz mi šljao o Po ru gi noj utvr di. Sva mu pa žnja be še usme re na na ru še vi ne gra da i po bu nu u si ro-tinj skoj če tvr ti. Ka me no zda nje je bi lo sa gra đe no na sa mom vr hu li ti ce i do nje ga se sti za lo str mo gla vim ste pe ni štem use če nim u kreč njak. Ta ko je grad Ma laz od tvr đa ve de li lo osam de set ra spo-na ru ku, ako ne i vi še, s tim da je tro šni zid Utvr de do da vao još ce lih šest du ži na. Mi ši njak se na la zio na kop ne nom obo du gra da, na ko jem su se ne sra zmer no pro sti ra le ko li be i te ra se, i ko jeg je spo ra, mu lje vi ta re ka, pu ze ći ka lu ci, pre se ca la na po la. Ka ko ga je od ža ri šta ne re da de lio či tav grad, Ga no e su je bi lo te ško da kroz stu bo ve di ma ra za zna šta se ta mo de ša va.

Iako je bi lo tek oko po dne va, va zduh je bio mra čan i te žak od ble sa ka i po tmu log tut nja nja ma gi je.

Utom se za ču zve ket oklo pa i je dan mu se voj nik pri dru ži na be de mu. Ko ri ce du gog ma ča za gre ba še po ka me nu kad se lak to vi-ma na slo nio na gru do bran. „Dra go ti je što si či sto kr van, zar ne?“, upi tao je po sma tra ju ći si vim oči ma grad u pla me nu.

De čak ga od me ri. Zna ju ći obe lež ja ce le car ske ar mi je, od mah je shva tio da je pred njim za po ved nik elit ne Tre će, ca re ve lič ne le gi je. Na tam no si vom ogr ta ču je imao sre br ni broš u ob li ku ka me nog mo sta oba vi je nog za ga si to cr ve nim pla me nom. Bio je to Spa lji vač mo sto va.

Vi ši ofi ci ri i zva nič ni ci car stva če sto su do la zi li u Utvr du jer je ostr vo Ma laz upr kos sve mu osta lo va žna lu ka, a po go to vu ot ka ko su na ju gu po če li Ko rel ski ra to vi. Ga no es ih se sit na gle dao, i ov de, i u Un ti, sa da šnjoj pre sto ni ci.

„Pa, da li je tač no?“, od va žno upi ta de čak.„Da li je šta tač no?“

Stiven Erikson6 Mesečevi vrtovi 7

sto zda nje ci ta de le. Po siv ka sto mo droj ko ži vi de lo se da je Na pan ka, ali je u sva kom dru gom po gle du iz gle da la pot pu no obič no. Bi la je vit ka i ne u pa dlji vih cr ta li ca, ogr nu ta si vim ogr ta čem pro ša ra nim tra go vi ma so li, a miš je si va ko sa be še joj oši ša na krat ko, go to vo voj nič ki. Ga no e sa su, me đu tim, po di la zi li žmar ci od nje nih te lo-hra ni te lja. Sta ja li su kraj nje, vi so ki, u du gač kim cr nim odo ra-ma, ša ka skri ve nih u ru ka vi ma, a ka pu lja če su im pre kri va le li ca. Ga no es ni ka da ra ni je ni je vi deo ni ko ga iz Kan dže, ali je na gon ski znao da su ti stvo ro vi sled be ni ci sek te, što on da zna či da je ova že na za pra vo…

Za po ved nik po tvr di nje go vu sum nju. „Ovo je tvo je ma slo, Mr gu do. A ja mo ram da ga či stim.“

Ga no e sa je za pre pa sti lo pot pu no od su stvo stra ha u nje go-vom gla su. Čak bi se mo glo re ći da je zvu čao pre zri vo. Mr gu da je stvo ri la Kan džu i do ne la im moć ko joj je je di no car mo gao da se su prot sta vi.

„Vi še se ne zo vem ta ko, za po ved ni če.“Rat nik se ki se lo osmeh nu. „Čuo sam. Osme li la si se jer je car

od su tan. Ni je on je di ni ko ji zna da do le u Sta rom gra du ni si bi la ni šta dru go do obič na slu ški nja. Iz gle da da je tvo ja za hval nost krat kog ve ka.“

Na li cu joj se ni je vi de lo je su li je nje go ve re či po go di le ili ne. „Na re đe nje je bi lo vr lo jed no stav no“, od go vo ri mu. „Iz gle da da tvo ji no vi ofi ci ri ni su do ra sli za dat ku.“

„Iz ma klo se kon tro li“, re če za po ved nik. „Ne is ku sni su…“„Ne ti če me se!“, pra snu ona. „Ni šta bo lje ni sam ni oče ki va la.

Ovo će na u či ti pa me ti na še pro tiv ni ke.“„Pro tiv ni ke? Mi sliš na onu ša či cu ku kav nih ve šti ca što pro da ju

svo je oskud ne mo ći? I sa ka kvom to zlob nom svr hom? Za pro na la-že nje ja ta ko ra va la u pli ća ci ma za li va! Ku ku lji nog mu da ha, že no, te ško da su one ne ka pret nja Car stvu.“

„Ne ma ju do zvo lu za rad. Pre kr ši le su no ve za ko ne ko ji…“„Tvo je za ko ne, Mr gu do. Njih ni ko ne će po što va ti, a bu di si gur-

na da će car, čim se vra ti, po ni šti ti tvo ju za bra nu ba vlje nja ča rob-nja štvom.“

„Ala gad no smr di kad se ča rob nja ci pre pla še“, re če pri do šli ca. „Iz gle da da im ne ide baš naj bo lje. Ko bi re kao da je po tre ban či tav ča rob njač ki od red da se raz ju ri ne ko li ko ve šti ca vo ska ri ca!“

Za po ved nik uz dah nu. „Hteo sam da sa če kam ma lo, da vi dim ho će li se za u zda ti.“

Voj nik lju ti to za gun đa: „Svi su no vi, neo pro ba ni u bor bi. Ne ke bi ovo mo glo da osa ka ti za ceo ži vot. Osim to ga“, do dao je, „ima do sta onih ko ji pra te tu đa na re đe nja.“

„Sa mo na ga đaš.“„Eno do ka za“, re če voj nik. „U Mi ši nja ku.“„Mo žda.“„Pre vi še ste po pu stlji vi. Mr gu da ka že da vam je to naj ve ća

ma na.“„Mr gu da je ca re va bri ga, a ne mo ja.“Voj nik po no vo pro mr mlja. „Mo žda usko ro po sta ne i na ša.“Za po ved nik ne re če ni šta, ne go se la ga no okre te i upit no za gle-

da u sa go vor ni ka.„Imam ne ki ose ćaj“, ob ja sni mu ovaj sle žu ći ra me ni ma. „Zna te,

uze la je no vo ime, La sin.“„La sin?“„Na pan ska reč. Zna či…“„Znam šta zna či.“„Na dam se da zna i car.“Ga no es pro go vo ri: „To zna či ’go spo dar pre sto la’.“Obo ji ca ga po gle da še.Do no se ći mi ris hlad nog ka me na Utvr de, ve tar na no vo pro me-

ni pra vac i na te ra gvo zde nog de mo na da još jed nom za škri pi na is tu re nom ko plju. „Moj uči telj je Na pa nac“, ob ja sni de čak.

Utom se iza njih za ču no vi glas: žen ski, nad men i hla dan. „Za po ved ni če!“

Oba rat ni ka se okre nu še, ali bez ima lo žur be. „No vaj li ja ma tre ba po moć ta mo do le“, re če za po ved nik sa go vor ni ku. „Po ša lji Du đe ka s jed nim pu kom i po ve di ne ko li ko ko pa ča da ob u zda ju po ža re. Ne bi va lja lo da či tav grad iz go ri.“

Voj nik klim nu gla vom i ode, ne udo sto jiv ši onu že nu ni po gle da.Sta ja la je s dvo ji com te lo hra ni te lja ne da le ko od ula za u če tvr ta-

Stiven Erikson8 9

Ona mu se hlad no osmeh nu. „Bi će ti dra go da ču ješ da je ob ja-vljen po la zak bro do va sa tvo jim no vim ljud stvom. Ne će te nam ne do-sta ja ti, ni ti, za po ved ni če, ni tvo ji raz u zda ni, svo je gla vi voj ni ci.“

Re kav ši ovo, okre nu la se i, ne po gle dav ši ni de ča ka ko ji je sta jao kraj za po ved ni ka, oti šla u prat nji svo je ne me stra že.

Ga no es i rat nik se vra ti še osma tra nju po bu ne u Mi ši nja ku. Kroz dim se sad pro bi ja la i va tra.

„Kad od ra stem, bi ću voj nik“, re če Ga no es.Za po ved nik pro gun đa: „Sa mo ako ti ni šta dru go ne po đe za

ru kom, sin ko. Je di no se očaj nik la ti ma ča. Po slu šaj me i na đi se bi ne ki is pla ti vi ji san.“

De čak se na mr šti. „Ni ste kao dru gi voj ni ci s ko ji ma sam pri čao. Vi še zvu či te kao moj otac.“

„Ni sam ti ja otac“, brec nu se za po ved nik.„Ovom sve tu“, na sta vi Ga no es, „ne tre ba još je dan tr go vac

vi nom.“Za po ved nik se na tren za mi sli pa za u sti da mu od go vo ri, ali

od u sta ne.Ga no es Pa ran, za do vo ljan so bom, na sta vi da po sma tra po žar u

gra du i po mi sli: „Po ne kad i obi čan de čak mo že da bu de u pra vu, za po ved ni če.“

Ve tro kaz se po no vo za vr te. Vre li dim sta de da se va lja ka tvr đa vi i usko ro ih pot pu no pro gu ta. Ose ćao se smrad spa lje ne tka ni ne, uglje ni sa ne bo je i ka me na, ali i ne ki slat ka sti mi ris. „To go ri kla-ni ca“, re če Ga no es. „I svi nje.“

Za po ved nik na pra vi gri ma su. Po sle du že ti ši ne on uz dah nu i po no vo se na slo ni na mer lon. „Upra vo ta ko, de ča če“, iz go vo ri. „Upra vo ta ko.“

prvaknjiga

Bled

10 11

prvopoglavljeStar je ka men pu ta ovog od ko pi ta cr nih od zva njao,od ko pi ta cr no pot ko va nih i bub nje va raz bub nja nih,kad ga vi deh ka ko sti že otud s mo ra što se va ljameđ cr ve nim bre go vi ma, u krv to plu ogre zli ma.Su mrak je či, de čak stu pa međ’ si nov’ma i međ’ bra ćom,k’o du ho va voj ska da pro la zi.S ka me na ga stan ca gle dam,nje gov ko rak sve mi re če:dan od la zi, on od la zi,de čak stu pa, ka men je či,sr ce hra bro, sr ce mla do,to je sa mo sr ce jed nošto još ni je otvrd nu lou že le zo mr tvo, led no.

Maj či na tu žba li caNe po zna ti autor

1161. go di na sna Spa lje ne103. go di na Ma la škog car stva7. go di na vla da vi ne ca ri ce La sin

U bo di i ču paj“, re če sta ri ca. „Ta ko ra di na ša ca ri ca, baš kao i bo go vi.“ Sa gnu la se u stra nu i plju nu la, a po tom mo krom kr pom obri sa la iz bo ra ne usne. „Tri sam mu ža i dva si na

ja is pra ti la u rat.“

Osme go di ne Slo bod ni gra do vi Dže na ba ki sa na pra vi še spo ra zu me s mno gim pla će nič kim voj ska ma ne bi li za u sta vi li ši re nje Car stva. Naj po zna ti je su bi le Gri mi zna gar da, pod vođ stvom prin ca K’aza D’Avo ra (vi di III i V tom), i Ti ste An di ji, voj ska Me se če ve ikre, s Ka la da nom Bru dom na če lu.

Voj sku Ma la škog car stva, pod vođ stvom vr hov ne pe sni ce Du đe ka Jed no ru kog, či ni le su Dru ga, Pe ta i Še sta ar mi ja i mo rant-ske le gi je.

Ako se sa da osvr ne mo na te do ga đa je, mo že mo uoči ti dve po je di no sti. Pr va je da je Mo rant ski sa vez iz 1156. go di ne ozna-čio su štin sku pro me nu u ma la škoj voj noj tak ti ci, ko ja se po ka za la uspe šnom, ali sa mo na krat ko. Dru go za pa ža nje vred no spo me na je ste da je uče šće Ti ste An di ja iz Me se če ve ikre pred sta vlja lo po če-tak ča rob njač kog na či na ra to va nja ve li kih raz me ra, što se pre ne lo na či tav kon ti nent i ima lo ra zor ne po sle di ce.

Op sa da Ble da za vr ši la se 1163. go di ne sna Spa lje ne sa da već le gen dar nim ma gij skim po ža rom…

Car ski po ho di 1158−1194.Tom IV, Dže na ba kis

Imri džin Ta lo bont (1151− ?)

12 13

Ri ga re če gla sni je. „Pi ta la sam te šta imaš u toj kor pi, de voj ko.“„Pre đu. Ima je do volj no za tri mre že. Jed nu mo ra mo da spre-

mi mo već za su tra. Ta ta je i po sled nju iz gu bio kad se ne što ve li-ko uhva ti lo u nju. Sva mu je ri ba po be gla. Du žni smo Il gran du Zaj mo dav cu i za to nam je po tre ban ulov su tra. I to do bar.“ Opet se na sme ši la i po gled joj se po no vo pri ko va za voj sku. „Zar ni su div ni?“, upi ta za ne se no.

Ri ga na to su nu ru kom, do če pa de voj ku za gu stu, cr nu ko su i sna žno je cim nu.

De voj ka ja uk nu. Kor pa na gla vi se za nji ha la i skli znu la na ra me. Očaj nič ki se ma ši la da je za dr ži, ali je bi la pre te ška. Sru či la se na ze mlju i ras po lu ti la. „Ajoj!“, za va pi de voj ka u po ku ša ju da klek ne. Ali Ri ga je po vu če i okre nu joj gla vu.

„Do bro slu šaj šta ti ka žem, ma la!“, sik ta la joj je u li ce. „Već sto-ti nu go di na Car stvo me lje ovu ze mlju. Ti si ro đe na u nje mu. Ali ja ni sam. Kad sam bi la tvo jih go di na, Itko Kan je bi la dr ža va. Ima li smo i bar jak s gr bom. Bi li smo slo bod ni, de voj ko.“

De voj ci je po zli lo od Ri gi nog za da ha. Čvr sto je za žmu ri la.„Upam ti do bro ovo što ti ka žem, de te, ili nek te Plašt La ži za na-

vek osle pi.“ Sta ri čin glas se sti ša i po pri mi pri zvuk po ja nja, a de voj-ka se sle di od uža sa. „To je Ri ga“, po mi sli ona, „pro ro či ca Ri ga laj, ve šti ca vo ska ri ca ko ja hva ta du še u sve će i on da ih pa li. Du še ko je je pla men pro gu tao…“ Ri gi ne re či su ima le je zo vit ton pro ro čan-stva. „Upam ti ovo: po sled nja sam ko ja će ti se obra ti ti. Po sle te be me vi še ni ko ne će slu ša ti. To će nas po ve za ti, te be i me ne, dok bu de sve ta i ve ka.“

Sta ri ca još ja če pri teg nu de voj či nu ko su. „Pre ko mo ra je ca ri ca za ri la svoj nož u de vi čan sko tle. Krv sad na di re kao pli ma i od ne-će te, de te, ako ne pri pa ziš. Sta vi će ti mač u ru ku i da će ti do brog ko nja i pre ko tog mo ra te na put po sla ti. Ali sen ka će tvo ju du šu da pri gr li. Slu šaj me sad! Utu vi ovo u gla vu! Ri ga te šti ti jer smo nas dve sa da po ve za ne. Ali shva ti da ja od ovog vi še ne mo gu. Tra ži Go spo da ra što se iz Ta me iz le gao, jer nje go va će te ru ka oslo bo di ti, a on to ni zna ti ne će…“

„Šta to ra diš?“, za ur la ne ko.

Ri ba re va kći za di vlje no je po sma tra la po vor ku voj ni ka na ko nji-ma i sa mo je s po la uha slu ša la sta ri cu. Ne sve sno je po če la da di še u rit mu ka sa ve li čan stve nih ko nja. Ose ća la je da se za ja pu ri la, ali ne od vru ći ne. Dan je bio na iz ma ku i ru men za la ze ćeg sun ca već se raz li va la nad obli žnjim šu mar kom, a dah mo ra što joj je mi lo vao li ce sad je po sta jao pro hla dan.

„Dru ga či je ti je to bi lo u ca re vo vre me“, na sta vi la je ba ba. „Ku ku lja mu du šu na ra žnju sa go reo! Ali slu šaj šta ti ka žem, de voj-ko. La sin je ra se ja la ko sti i naj bo lji ma od naj bo ljih. Ha, pa od nje­go vih je i po če la, zar ne?“

De voj ka ne mar no klim nu gla vom. Njih dve, sta ri ca s ju ta nim dža kom pu nim re pe i de voj ka s te škom kor pom na gla vi, sta ja le su kraj dru ma, ka ko i do li ku je pro stom na ro du, i če ka le. Sta ri ca je sva ki čas pre me šta la džak s jed nog ko šča tog ra me na na dru go. Ni je ima la gde da ga spu sti jer je is pred njih pro la zi la ko nji ca, a iza se na la zi la oko mi ta pa di na sa oštrim ka me njem na dnu.

„Pro su la je ta mno ge ko sti, ja da ti ka žem. Ko sti mu že va, ko sti si no va, ko sti že na, kće ri. Njoj je sve jed no. I Car stvu je sve jedno.“ Sta ri ca po no vo plju nu. „Tri mu ža i dva si na, za sva kog po de set nov-či ća go di šnje. Pet pu ta de set – pe de set. S pe de set nov či ća go di šnje ni ko se još ni je ogre jao, de te. Hlad na zi ma, a hlad na je i po ste lja.“

De voj ka otre pra ši nu s če la. Bli sta vim oči ma je po sma tra la voj ni ke u pro la zu. Mla di ći u se dli ma s na slo nom zu ri li su ozbilj-no pre da se. Ono ma lo že na što su ja ha le me đu nji ma iz gle da lo je su ro vi je od mu ška ra ca. Šle mo vi su im to li ko od si ja va li za la zak sun ca da de voj ku za bo le še oči i vid joj se za ma gli.

„Ti si ri ba re va kći“, re če sta ri ca. „Vi đa la sam te ja na dru mu i do le na oba li. I s ocem na pi ja ci. To je onaj bez ru ke, zar ne? Da ni su i to bi le ko sti za nje nu zbir ku, ha?“ Slo bod nom ru kom na pra vi po kret kao da se če, a on da klim nu gla vom. „Mo ja ku ća je pr va u se lu. Sva ke ve če ri ku pim pet sve ća za je dan nov čić. Pet sve ća da pra ve dru štvo sta roj Ri gi. Umor na je to ku ća, cu ro, i pu na umor nih stva ri, a ja sam ti naj u mor ni ja međ’ nji ma. Šta imaš u kor pi?“

De voj ka tek po sle ne ko li ko tre nu ta ka shva ti da ju je ova ne što pi ta la. Od vra ti la je po gled s ko nja ni ka i na sme ši la se sta ri ci. „Iz vi-ni te“, pro go vo ri, „ko nji su ta ko buč ni.“

Stiven Erikson14 Mesečevi vrtovi 15

„Smi ri se, cu ri ce“, re če mu ški glas. „Go to vo je. Ne ma joj po mo ći.“Ona se osvr nu. Mu ška rac, sav u cr nom i li ca po kri ve nog ka pu-

lja čom, bio se nad neo nad nju. „Ali uda rio ju je,“, de ti njim će gla-som de voj ka, „a ta ta i ja mo ra mo da pra vi mo mre žu…“

„Haj de, usta ni“, re če čo vek pa je du go pr stim ša ka ma uhva ti is pod pa zu ha. Po di gao ju je us pra viv ši se bez na po ra. Pre no što ju je spu stio, nje na sto pa la u san da la ma se na tren za kla ti še u va zdu hu.

Tek ta da je vi de la da je s njim još je dan čo vek, ni ži, ta ko đe sav u cr nom. Sta jao je na pu tu i gle dao u prav cu voj ske. Pro go vo rio je pi ska vim gla som. „Ni je ima la ne ki ži vot“, iz go vo ri ne okre ću ći se ka njoj. „Ima la je ma lo ve šti ne, a dar je odav no pre su šio. Do bro, mo žda bi joj još ko ji put po šlo za ru kom, ali to iona ko ni ka da ne će mo sa zna ti, zar ne?“

De voj ka pri đe Ri gi nom dža ku i uze jed nu sve ću. Us pra vi la se i po gled joj iz ne na da očvr snu, te od luč no plju nu na drum.

Ni ži čo vek se na glo osvr nu ka njoj. Iz gle da lo je kao da pod ka pu lja čom ne ma ni čeg sem sen ki.

De voj ka ustuk nu. „Bio je to do bar ži vot“, pro šap ta. „Ima la je ove sve će, vi di te. Pet ko ma da. Pet za…“

„Ne kro man ti ju“, pre ki de je onaj ni ski.Vi ši, još uvek sto je ći kraj nje, na to re če: „Vi dim ih, de te. Znam

šta zna če.“Onaj dru gi pre zri vo šmrk nu. „Ve šti ca je sa ku pi la pet sla bih,

neo d luč nih du ša. Ni šta bit no“, re če pa po vi gla vu u stra nu. „Ču jem ih. Do zi va ju je.“

Su ze joj na vre še na oči. Kao da je ne ki ne mi bes iz vi rao iz onog cr nog ka me na u nje nom umu. Obri sa la je obra ze. „Oda kle ste do šli?“, iz ne na da ih za pi ta. „Ni smo vas vi de le.“

Onaj bli ži njoj na po la se okre te ka šljun ko vi tom dru mu. „S one stra ne“, od go vo ri s pod sme hom. „Če ka li smo, baš kao i vi.“

Dru gi se za ki ko ta. „O, da, baš ta ko, s one stra ne.“ Po tom se po no vo okre nuo ka dru mu i po di gao ru ke.

De voj ka osta de bez da ha vi dev ši ka ko mrak po či nje iz ne na da da se zgu šnja va. Va zdu hom se na krat ko pro lo mi gla san zvuk na lik ce pa nju, a on da cr ni lo po če da se raz re đu je. Raz ro ga či la je oči.

Ri ga se osvr nu ka dru mu. Je dan ko nja nik za sta de kraj njih. Pro-ro či ca pu sti de voj ku, a ova se za te tu ra una trag, sa ple te se o ka men i pad ne. Ka da je po di gla po gled, ja hač je ot ka sao da lje. Za ču se gla sna tut nja va dok je pri la zio sle de ći.

„Osta vi le poj ku na mi ru, ba bu ske ro“, drek nu ovaj pa se u pro la-zu nag nu u se dlu i za mah nu ša kom u oklop noj ru ka vi ci. Gvo zde-no ple ti vo se uz pra sak spu sti na Ri gi nu gla vu. Sta ri ca se okre ne, za ne se i pad ne.

De voj ka vri snu kad joj pro ro či ca pa de pre ko kri la. Kr va vi is plju vak is pr ska je po li cu. Je ca la je po ku ša va ju ći da se is ko be lja una trag, a on da sto pa li ma od gur nu Ri gi no te lo i klek nu.

Ne što iz onog pro ro čan stva se ugne zdi lo u de voj či nom umu, ne što te ško po put ka me na i skri ve no od sve sti. Ni je mo gla da se se ti nijed ne je di ne sta ri či ne re či. Pru ži la je ru ku i do hva ti la Ri gin vu ne ni šal. Pa žlji vo je pre vr nu la sta ri či no te lo. Po la gla ve joj be še ob li ve no kr vlju što se sli va la iza uve ta, po iz bo ra noj bra di i usna-ma. Oči su joj tu po zu ri le u pra zno.

De voj ka se od ma kla bo re ći se za va zduh. Očaj na, osvr ta la se oko se be, ali po vor ka već be še pro šla, osta viv ši za so bom sa mo praši nu i po tmu li to pot ko pi ta. Ri gi na re pa se ra su la po pu tu. Me đu uga že nim po vr ćem na la zi lo se i pet lo ja nih sve ća. De voj ka drh te ći udah nu pra šnja vi va zduh, obri sa nos i po gle da u svo ju kor pu.

„Pu sti sad sve će“, pro mu mla la je neo bič no du bo kim gla som. „Ne ma ih vi še i go to vo. Iona ko su to sad sa mo ra su te ko sti. Ni je ni va žno.“ Ot pu za la je do ka le mo va pre đe ra su tih iz kor pe. Ka da je po no vo pro go vo ri la, glas je opet bio obi čan, mla da lač ki. „Tre ba nam mre ža. Ra di će mo ce le no ći, ali će mo je na pra vi ti. Ta ta me če ka. Si gur no sto ji na vra ti ma, gle da niz drum i pi ta se što me ne ma.“

Za sta la je jer joj te lom pro đe čud na drh ta vi ca. Sun ce je već sko ro za šlo. Ne ka neo bič na stu den ši ri la se iz sen ki što su po put vo de pla vi le drum.

„Da kle, vre me je“, ti ho re če tu đim gla som.Uto joj se na ra me spu sti ru ka u me koj ru ka vi ci. Čuč nu la je

po ku šav ši da se za šti ti.

Stiven Erikson16 Mesečevi vrtovi 17

„Ti si ri ba re va kći?“, upi ta on bla gim gla som.Ona klim nu gla vom.„A imaš li ime?“„Pre sta ni!“, za re ža Ko ti ljon. „Ni si mač ka, Ama na se, a ni ona

ni je miš, pa da se igraš s njom. Osim to ga, ja sam je oda brao te ću joj ja oda bra ti i ime.“

Ama nas od stu pi. „Šte ta“, re če.De voj ka mo le ći vo po di že ru ke. „Ne moj te“, pre kli nja la je Ko ti-

ljo na. „Ni šta ni sam uči ni la! Moj otac je si ro mah, ali pla ti će vam ko li ko bu de mo gao. Po treb na sam mu. Tre ba mu i pre đa za mre žu. Već ka snim!“ Ose ti la je da su joj bu ti ne mo kre i br zo se de na tlo. „Ni šta ni sam uči ni la!“ Sad ju je pre pla vio stid i ona po ku ša ru ka ma po kri ti kri lo. „Mo lim vas.“

„Sad vi še ne mam iz bo ra, de te“, re če Ko ti ljon. „Ču la si na ša ime na.“

„Ali ja ne znam ko ste vi!“, je ca la je.On uz dah nu. „S ob zi rom na ono što se de ša va ta mo niz drum,

ne ko će te si gur no is pi ti va ti. A to ne će bi ti ni ma lo pri jat no. Ima onih ko ji vr lo do bro zna ju ko smo.“

„Znaš, ma la“, do da de Ama nas je dva se uz dr ža va ju ći da ne pra-sne u smeh, „mi ne bi smo sme li da bu de mo ov de. Po sto je ime na i ime na.“ Po tom se osvr nu ka Ko ti ljo nu i re če mu sa bla snim to nom: „Mo ra će mo da se po bri ne mo i za nje nog oca. Da po ša ljem pse?“

„Ne“, re če Ko ti ljon. „Ne ka ga.“„Pa šta će mo on da?“„Ve ru jem da će“, uz vra ti Ko ti ljon, „kad do bro ori baš pr ljav šti nu,

osta ti sta ra do bra po hle pa.“ A on da pre zri vo do da de: „Si gu ran sam da mo žeš to oba vi ti i ma gi jom.“

Ama nas se za ki ko ta. „Ču vaj se sen ke kad ti da ro ve no si.“Ko ti ljon se po no vo oba zre na de voj ku. Ra ši rio je ru ke, na šta mu

se sen ke, ko je su ga do tle oba vi ja le cr ni lom, us ko vi tla še oko te la.De voj ci se či ni lo kao da Ama na so ve re či do pi ru iz da lji ne.

„Sa vr še na je. Ca ri ca joj ni ka da ne će ući u trag. Ne će čak ni po sum-nja ti.“ Ma lo po di že glas i na sta vi: „Ni je to to li ko lo še, de voj ko, kad te bo go vi oda be ru za pi o na!“

„Ubo di i ču paj“, žu stro iz go vo ri de voj ka.

Se dam ogrom nih pa sa se de lo je oko čo ve ka u cr nom. Zve ri nje žu te oči su si ja le i gle da le u istom sme ru kao on.

„Ne str plji vi ste?“, ču la ga je ka ko sik će. „Trk on da!“Psi otr ča še dru mom ne pu šta ju ći gla sa.Nji hov go spo dar se tad osvr nu ka onom što je sta jao kraj nje.

„Tek da La sin ima o če mu da raz mi šlja“, re če pa se opet za ki ko ta.„Zar baš sve mo raš da ote ža vaš“, umor no će ovaj dru gi.Ni ski se pre nu. „Ugle da li su po vor ku.“ Po no vo je nag nuo gla vu

kao da oslu šku je. Iz da lji ne se za ču nji šta nje ko nja. On uz dah nu. „Da kle, je si li od lu čio, Ko ti ljo ne?“

Vi ši pre zri vo za frk ta. „To što si me oslo vio ime nom, Ama na se, zna či da si upra vo sam od lu čio. Sad vi še ne mo že mo da je osta vi-mo ov de, zar ne?“

„Na rav no da mo že mo, pri ja te lju sta ri. Ali ne ži vu.“Ko ti ljon po gle da de voj ku. „Ne“, re če ti ho. „Bi će ko ri sna.“De voj ka se ugri ze za usnu. Ne is pu šta ju ći Ri gi nu sve ću iz ru ku,

ona ustuk nu još je dan ko rak une zve re no pre la ze ći po gle dom s jed nog na dru gog.

„Šte ta“, re če Ama nas.Ko ti ljon klim nu gla vom, a on da se na ka šlja i re če: „Tre ba će

vre me na.“Ama na sa kao da je sve to sil no za ba vlja lo. „A ima mo li vre me-

na? Pra va osve ta zah te va spo ro i opre zno pri kra da nje žr tvi. Zar si za bo ra vio ko li ko nam je bo la La sin ono mad na ne la? Već su je sa te ra li u ćo šak i mo žda će pro pa sti i bez na še po mo ći. Zar da se li ši mo tog za do volj stva?“

Ko ti ljo nov od go vor je bio hla dan i je dak: „Od u vek si pot ce-nji vao ca ri cu, za to smo tu gde je smo… Ne“, po ka za na de voj ku. „Po treb na nam je. La sin se za me ri la Me se če voj ikri, a to je kao da je dir nu la u osi njak. Ovo je sa vr šen tre nu tak.“

Iz da lji ne se kroz nji sku pro bi vri šta nje lju di i že na. De voj ci se sr ce ste glo od tog zvu ka. Po gle da la je Ri gi no ne po kret no te lo na dru mu, pa Ama na sa, ko ji joj se pri bli ža vao. Po mi sli la je na bek-stvo, ali no ge su joj se to li ko bi le od u ze le da su još je di no mo gle bes po moć no da drh te. Stao je pred nju kao da je od me ra va, ma da su sen ke unu tar ka pu lja če osta le pot pu no ne sa zna tlji ve.

Stiven Erikson18 Mesečevi vrtovi 19

„Da“, pro mu mla on.Že na ma lo sa če ka pre ne go što na sta vi. „Ko li ko du go?“Okle vao je. „Tri na est go di na, za po ved ni ce.“„To zna či da si se bo rio za ca ra.“„Da.“„I pre ži veo čist ku.“Ka pe tan je po gle da is ko sa. Ako je i pri me ti la da je po sma tra,

ni čim to ni je po ka za la. Zu ri la je pra vo pre da se i s la ko ćom se iz vi ja la u se dlu. Is pod le ve mi ši ce bio joj je du gi mač, u ko ri ca ma, re me njem vi so ko pri čvr šćen, pri pre mljen za bor bu iz se dla. Ko sa joj be še krat ka ili je sa mo ta ko iz gle da la, sku plje na is pod šle ma. „Re klo bi se da je vit ka“, po mi sli ka pe tan.

„Je si li se na gle dao?“, upi ta la ga je. „Pi ta la sam te za čist ku ko ju je ca ri ca La sin na re di la po sle iz ne nad ne smr ti svog pret hod ni ka.“

Ka pe tan sti snu zu be i obo ri gla vu ka ko bi pri te gao ka iš šle ma. Ni je imao vre me na da se ob ri je i sad su ga če ki nje svr be le. „Ne ki su i pre ži ve li, za po ved ni ce. Mi iz Itko Ka na smo mi ran svet. Kod nas ni je bi lo po bu na ni ti ma sov nih po gu blje nja kao u dru gim de lo vi ma Car stva. Sa mo smo se de li i če ka li da pro đe.“

„On da pret po sta vljam“, re če za po ved ni ca osmeh nuv ši se, „da ni si ple me ni tog po re kla, ka pe ta ne.“

„Da je sam, ne bih ostao živ čak ni ov de, u Itko Ka nu. To ga smo obo je sve sni. Ca ri či na su na re đe nja bi la vr lo ja sna te se čak ni oni pr ga vi Kan ci ni su usu di li da se oglu še o njih.“ Na mr štio se. „Ne, ja sam ovaj čin po šte no za slu žio.“

„Gde ti je bi la po sled nja pre ko man da?“„U Vi kan skoj ni zi ji.“Na sta vi li su ćut ke da ja šu. S vre me na na vre me na i la zi li su na

voj ni ke ko ji su stra ža ri li kraj dru ma. Ono dr ve će s le ve stra ne ustu pi lo je me sto kr žlja vom žbu nju, ta ko da su sa da mo gli da vi de za ta la sa no mor sko pro stran stvo. „Ko li ko ti je stra ža ra tre ba lo da obez be diš či ta vu oblast?“

„Hi lja du i sto“, od go vo ri ka pe tan.Ona se okre nu ka nje mu i upu ti mu dug, hla dan po gled is pod

obo da šle ma.

Ko ti ljon ča skom za sta de zbog ovih čud nih re či, a on da sle že ra me ni ma. Sen ke se us ko me ša še i pot pu no oba vi še de voj ku. Svest joj od nji ho vog hlad nog do di ra zga snu i ona po to nu u mrak. Njen po sled nji var lji vi ose ćaj bio je u ve zi sa sve ćom u de snoj ru ci i gnje-če njem me kog vo ska zgr če nim pr sti ma.

Ka pe tan se pro me ško lji u se dlu i osvr nu se ka že ni ko ja je ja ha la kraj nje ga. „Za tvo ri li smo put s obe stra ne, za po ved ni ce. Skre nu li smo sav sa o bra ćaj na okol ne dru mo ve. Do sa da ni reč ni je pro-cu ri la.“ Obri sao je znoj s li ca i žmir nuo. Gru ba vu ne na ka pa pod šle mom gre ba la mu je če lo.

„Ne što ni je u re du, ka pe ta ne?“Od mah nuo je gla vom i za gle dao se u drum. „Šlem mi je po stao

ve lik. Imao sam vi še ko se kad sam ga po sled nji put no sio.“Vr hov na za po ved ni ca ne re če ni šta.Pra šnja vi put za sle plju ju će je si jao pod pre po dnev nim sun cem.

Ka pe tan ose ti ka ko mu znoj ob li va či ta vo te lo i da mu zad nji kraj šle ma čup ka dla či ce sa po tilj ka. U kr sti ma ga odav no pro ba da. Go di na ma ni je ja hao, a mi ro vi na ni ka ko da stig ne. Sa sva kim tr za jem se dla ose ćao je ka ko mu kič ma škri pi.

Odav no ne ose ća stra ho po što va nje pred vi šim či no vi ma, ali ta de voj ka je ipak vr hov na za po ved ni ca, La si ni na lič na slu ški nja i pro du že na ru ka nje ne car ske vo lje. Po sled nje što ka pe tan že li je ste da ta mla da, opa sna že na pri me ti nje gov očaj.

Pri bli ža va li su se du gom, vi ju ga vom uspo nu. Sle va ih je mi lo-vao slan kast ve tar, šu me ći pro pu pe lim kro šnja ma dr vo re da po kraj pu ta. Do ka snog po po dne va taj će la hor po sta ti vreo kao ja ra iz otvo re ne peć ni ce i no si će sa so bom te žak mi ris obal skog mu lja. A sa že gom će do ći i ne što dru go. Ka pe tan se na dao da će do tle us pe ti da se vra te u Kan.

Tru dio se da ne raz mi šlja o ono me što ih če ka. To je pre pu stio za po ved ni ci. To kom svih ovih go di na slu že nja Car stvu na gle dao se sve ga i sva če ga i znao je kad tre ba da dr ži je zik za zu bi ma. Ovo je bio upra vo je dan od tih tre nu ta ka.

„Da li ste du go ov de, ka pe ta ne?“, upi ta za po ved ni ca.

Stiven Erikson20 Mesečevi vrtovi 21

„Je ste li pre tra ži li oba lu?“, upi ta Lorn i da lje gle da ju ći na drum.

„Ne ma zna ko va is kr ca va nja“, od go vo ri ka pe tan. „Nig de ni jed-nog je di nog tra ga, ni ka mo ru, ni ka kop nu. Ali ima još mr tvih osim ovih, za po ved ni ce. Tu su još i ze mljo rad ni ci, se lja ci, ri ba ri i put ni ci. Svi ras po re ni i iz mr cva re ni. Čak i de ca, sto ka i psi.“ Iz ne-na da je za ću tao i skre nuo po gled u stra nu. „Vi še od če ti ri sto ti ne mr tvih“, pro ce di. „Ni smo si gur ni ko li ko ih tač no ima.“

„Raz u mem“, od go vo ri Lorn bez i naj ma njeg na go ve šta ja bi lo ka kvih ose ća nja u gla su. „Ne ma sve do ka?“

„Ni je dnog.“Ka nji ma je od o zdo ja hao ne ki čo vek. Bio je pot pu no po le gao

u se dlu po ku ša va ju ći ša pa tom da umi ri pre pla še nog ko nja i ohra-bri ga da na sta vi da lje. Skla nja ju ći mu se s pu ta, pti ce su be sno kre šta le, da bi od mah po nje go vom pro la sku sle ta le na sta vlja ju ći svoj kr va vi pir.

„Ko je to?“, upi ta za po ved ni ca.Ka pe tan se na ka šlja. „Po ruč nik Ga no es Pa ran. Od ne dav no je

pod mo jom ko man dom. Iz Un te je.“Lorn je ne tre mi ce gle da la u mla di ća. Sti gao je do ru ba udo li ne

i za stao da iz da na re đe nja je di ni ca ma. Po tom se us pra vio u se dlu i po gle dao ka nji ma. „Pa ran? Iz po ro di ce Pa ran?“

„Je ste. Oni što im zla to te če ve na ma i to me slič no.“„Po zo vi ga ova mo.“Ka pe tan mah nu ru kom i po ruč nik obo de ko nja. Po sle ne ko li ko

se kun di se za u sta vio pred nji ma i sa lu ti rao.I konj i ja hač bi li su pot pu no pre kri ve ni kr vlju i ko ma di ći ma

me sa. Ro je vi mu va i osa be sno su zu ja li oko njih. Lorn ni je mo gla na li cu po ruč ni ka Pa ra na pro na ći ni šta mla da lač ko, pri me re no nje go vim go di na ma. Upr kos to me, uop šte joj ni je bi lo ne pri jat no da ga po sma tra.

„Pro ve rio si i s one stra ne, po ruč ni če?“, upi ta ka pe tan.Pa ran klim nu gla vom. „Je sam, go spo di ne. Iza onog br da je

jed no ri bar sko na se lje. Sve ga de se tak ko li ba. Sa mo u dve ma ne ma le še va. Re klo bi se da je ve ći na bar ki tu, ma da ima i jed no pra zno si dri šte.“

Pri me tio je izaz nje nog li ca. „Po kolj se pro sti re po la li ge od mo ra i če tvrt li ge u kop nu.“

Ona ne re če ni reč.Pri bli ža va li su se vr hu br da. Ta mo se oku pi la gru pi ca voj ni ka, a

osta li su če ka li na pa di ni. Svi su bi li okre nu ti ka nji ma dvo ma.„Pri pre mi te se, za po ved ni ce.“Po sma tra la je li ca kraj ko jih je pro la zi la. Zna la je da su to sve

pre ka lje ni rat ni ci i rat ni ce, ve te ra ni iz op sa de Li Hen ga i vi kan-skih ra to va u rav ni ca ma na se ve ru. Me đu tim, iz gle da lo je kao da im se u oči ure za lo ne što zbog če ga su iz gle da li sla bo i ra nji vo. Uz ne mi ri la ju je žud nja s ko jom su pi lji li u nju, kao da oče ku ju ka kvo ob ja šnje nje. Ja ha la je da lje od u pi ru ći se po ri vu da im se obra ti, da im ka že bar ne ku ute šnu reč. To iona ko ni je bi la nje na du žnost. Ni ti je ika da mo gla ta ko ne što da uči ni. Po to me je bi la vr lo slič na ca ri ci.

S dru ge stra ne ob ron ka do pi ra lo je kre šta nje ga le bo va i vra-na ko je je, ka ko su se pri bli ža va li vr hu, pre la zi lo u za glu šu ju ću ga la mu. Ne obra ća ju ći pa žnju na oku plje nu voj sku, za po ved ni ca po te ra ko nja na pred, a ka pe tan po žu ri za njom. Sti gli su na vrh i po gle da li do le. Oda tle se put spu štao pe ti nu li ge, da bi se on da po no vo us peo uz na red no br do.

Hi lja de ga le bo va i vra na pre kri lo je do li nu ra suv ši se pre ko ja ru ga, u vre si šta i pu za vi ce. Kroz us ko me ša no cr no-be lo mo re pti ca po vre me no se mo gla na zre ti pot pu no cr ve na ze mlja, po ko ja konj ska le ši na ili od blje sci me ta la.

Ka pe tan po di že ru ke i ot kop ča ka iš šle ma. La ga no ga je ski nuo i spu stio na ja bu ku se dla. „Za po ved ni ce…“

„Zo vem se Lorn“, ti ho će ona.„Sto ti nu se dam de set i pet mu ška ra ca i že na. Dve sto ti ne i de set

ko nja. De vet na e sti puk itko kan ske Osme ko njič ke le gi je.“ Ka pe-ta nu se ste že gr lo. Po gle dao je u Lorn. „Svi mr tvi.“ Nje gov konj se uz vr po lji kad ih za pah nu ve tar. Ka pe tan di vljač ki cim nu uzde i ži vo ti nja se pri mi ri, ali na sta vi da drh ti ši rom otvo re nih no zdr va i obo re nih uši ju. De voj čin pa stuv se i ne mak nu. „Svi ma je oruž je isu ka no. Zna či da su se bo ri li. Ali svi mr tvi su iz na še voj ske.“

Stiven Erikson22 Mesečevi vrtovi 23

„Ako su to bi li vu ko vi“, re če Pa ran osvr nuv ši se ka do li ni, „mo ra li bi bi ti ve li ki kao ma zge. Ne ma tra go va, za po ved ni ce. Ni ču pe rak kr zna ni je ostao.“

„On da ni su vu ko vi“, re če Lorn.Pa ran sleg nu ra me ni ma.Za po ved ni ca du bo ko udah nu, za dr ža dah na krat ko, pa ga la ga-

no is pu sti uz uz dah. „Ho ću da vi dim to ri bar sko se lo.“Ka pe tan hte de da sta vi šlem, ali Lorn od mah nu gla vom. „Do vo-

ljan mi je po ruč nik Pa ran, ka pe ta ne. Pred la žem da za to vre me po no vo pre u zmeš ko man du nad svo jom voj skom. Mr tve tre ba sklo ni ti što pre. Mo ra mo uklo ni ti sve tra go ve po ko lja.“

„Raz u mem, za po ved ni ce“, od go vo ri ka pe tan na da ju ći se da je us peo ko li ko-to li ko pri kri ti olak ša nje u gla su.

Lorn se on da okre nu ka mla dom ple mi ću. „Pa, po ruč ni če?“On klim nu gla vom i obo de ko nja.Ka da su pti ce po če le da im se skla nja ju s pu ta, za po ved ni ca

shva ti da za vi di ka pe ta nu. Pod le ši na ri ma se uka zao te pih od oklo-pa, po lo mlje nih ko sti ju i me sa. Va zduh je bio vreo, vla žan i gust. Gle da la je te la voj ni ka čije je lo ba nje, upr kos šle mo vi ma, raz bi lo ne što na lik ogrom nim i za stra šu ju će sna žnim vi li ca ma. Vi de la je is ki da ne oklo pe, zgu žva ne šti to ve i iš ču pa ne udo ve. Po sle sve ga ne ko li ko se kun di po mnog po sma tra nja stra vič nog pri zo ra na te ra la je sa mu se be, pot pu no ne spo sob na da poj mi raz me re po ko lja, da pri ku je po gled za breg ko me su se pri bli ža va li. Njen pa stuv, po to-mak naj bo ljih pa smi na iz Se dam gra do va, gde su boj ne ko nje već po ko le nji ma na vi ka va li na krv, za bo ra vio je sav svoj po nos i gor do dr ža nje i sa da je opre zno stu pao dru mom.

Lorn za klju či da bi tre ba lo ne čim skre nu ti mi sli te se upu sti u raz go vor. „Po ruč ni če, je si li već do bio svo ju je di ni cu?“

„Ni sam, za po ved ni ce. Oče ku jem pre ko man du u pre sto ni cu.“Ona iz vi obr vu. „A ta ko? Sa mo, ka ko na me ra vaš to da iz ve deš?“Pa ran je gle dao pre da se, a na usna ma mu za i gra osmeh. „Sre-

di će se to.“„Zna či ta ko“, re če ona i na krat ko za ću ta. „Ple mi ći su du go po vi-

ja li gla vu i uz dr ža va li se od tra že nja pre ko man de, zar ne?“

Lorn se ta da ume ša u raz go vor. „Po ruč ni če, opi ši mi te pra zne ko li be.“

Ru kom je ote rao jed nu upor nu osu pa tek on da od go vo ri za po-ved ni ci. „Jed na je na sa mom ula zu u se lo, od mah kraj oba le. Ve ro-vat no pri pa da sta ri ci ko ju smo na šli mr tvu na dru mu, ot pri li ke po la li ge ju žno odav de.“

„Za što ta ko mi sliš?“„Za po ved ni ce, stva ri u toj ko li bi su si gur no pri pa da le sta ri joj

že ni. Osim to ga, iz gle da da je če sto pa li la sve će, i to lo ja ni ce. Kraj mr tve sta ri ce na dru mu bio je džak re pe i ne ko li ko lo ja nih sve ća. To je ov de sku pa ro ba.“

„Ko li ko si pu ta pro ja hao kroz ovo po lje, po ruč ni če?“, upi ta ona.

„Do volj no da se na vik nem, za po ved ni ce“, od go vo ri on i gor ko se osmeh nu.

„A dru ga pra zna ko li ba?“„Mi sli mo da su u njoj ži ve li je dan mu ška rac i jed na de voj ka.

Ko li ba je bli zu oba le, tač no na spram onog upra žnje nog si dri šta.“„A njih ni ste na šli?“„Ni smo, za po ved ni ce. Do du še, stal no na la zi mo no va te la duž

pu ta i u po lji ma.“„Ali ne i kod oba le?“„Ne.“Ona se na mr šti, pot pu no sve sna da je sad obo ji ca ne tre mi ce

po sma tra ju. „Ka pe ta ne, od ka kvog je oruž ja iz gi nu la va ša voj ska?“Ka pe ta nu pr vo bi ne pri jat no, ali on da be sno po gle da u po ruč-

ni ka i re če: „Ti si se vr zmao ovu da, Pa ra ne. Da ču je mo šta ti mi sliš o to me.“

Pa ran se su zdr ža no osmeh nu. „Da, go spo di ne. Bi lo je to pri-rod no oruž je.“

Ka pe tan ose ti grč u sto ma ku. Ovo mu je ras pr ši lo sla bu na du da se mo žda pre va rio.

„Ka ko to mi sliš ’pri rod no oruž je’?“, za pi ta Lorn.„Uglav nom zu bi. I to ve o ma ve li ki i ve o ma oštri.“Ka pe tan se na ka šlja pa do da de: „U Ik to Ka nu već sto ti nu go di na ni je

bi lo vu ko va ili bar ni je vi đe na ni ka kva le ši na ko ja bi uka zi va la…“

Stiven Erikson24 Mesečevi vrtovi 25

stu ko su, vla žnu i ule plje nu od zno ja. Do ja hao je do nje i upit no je po gle dao.

„Po ruč ni če Pa ran, bio si pot pu no u pra vu.“ Udah nu la je mor ski va zduh, a on da pri me ti nje gov po gled. „Bo jim se da ne ćeš do bi ti pri želj ki va nu pre ko man du u Un tu. Ubu du će ćeš na re đe nja pri ma ti od me ne, po što si od sad za po ved nik mo je je di ni ce.“

On je sum nji ča vo po gle da. „Za po ved ni ce, šta se de si lo svim onim lju di ma?“

Ni je mu od mah od go vo ri la. Za va li la se u se dlu i za gle da la u pu či nu. „Ne ko je bio ov de“, re če. „Ve o ma mo ćan ča rob njak. Ne što se do go di lo, a ono ta mo je sa mo tre ba lo da nam od vu če pa žnju.“

Pa ran zi nu. „Če ti ri sto ti ne mr tvih lju di sa mo za rad od vla če nja pa žnje?“

„Da su taj čo vek i nje go va kći bi li u ri bo lo vu, vra ti li bi se s pli mom.“

„Ali…“„Nji ho va te la ne ćeš na ći, po ruč ni če.“Pa ran se zbu ni. „I šta sad?“Ona ga krat ko po gle da, pa okre te ko nja. „Ide mo na trag.“„I to je sve?“ Sta jao je i gle dao ka ko ona od mi če sta zom, a

za tim i sam obo de ko nja. „Če kaj te ma lo, za po ved ni ce“, re če su sti-žu ći je.

Ona mu upu ti upo zo ra va ju ći po gled.Pa ran od mah nu gla vom. „Ne. Ako sam sa da u va šoj slu žbi,

on da mo ram da znam šta se de ša va.“Za po ved ni ca vra ti šlem na gla vu i čvr sto pri te že ka iš. Pra me no-

vi mo kre ko se osta li su da joj vi se pre ko pla šta s ca ri či nim gr bom. „U re du, po ruč ni če. Kao što znaš, ja ni sam mag…“

„Ne“, pre ki de je Pa ran i na ba ci hla dan osmeh, „vi njih sa mo lo vi te i ubi ja te.“

„Da me vi še ni ka da ni si pre ki nuo! Kao što re koh, ja sam ana te-ma za ča rob nja štvo. To zna či, po ruč ni če, da se ne ba vim ma gi jom, ma da imam iz ve sne ve ze s njom. Ta ko ne ka ko. Po zna je mo se, ako mo gu ta ko da ka žem. Umem da uočim sklop ma gi je i umo ve ko ji je ko ri ste. Tre ba lo je da nas na ve du na za klju čak ka ko je po kolj

„Još od pr vih da na Car stva. Car nas ni je baš mno go vo leo, a iz gle da da ca ri ca La sin ima pre ča po sla ne go da raz mi šlja o na ma.“

Lorn od me ri mla di ća. „Vi dim da ti od va žno sti ne ne do sta je, po ruč ni če“, re če, „osim ako raz me ta nje pred vr hov nom za po ved-ni com ni je po vod toj dr sko sti. Zar si to li ko uve ren u ne po vre di vost svo je kr vi?“

„Zar je dr skost ako go vo rim isti nu?“„Stvar no si mlad.“Ovo kao da je ko snu lo Pa ra na. Cr ve ni lo mu ob li glat ko iz bri ja ne

obra ze. „Za po ved ni ce, po sled njih se dam sa ti pro veo sam u is ki da-nom me su i kr vi do ko le na. Oti mao sam te la od vra na i ga le bo va. Zna te li šta te pti ču ri ne ra de? Zna te li šta tač no ra de? Ki da ju ko ma-de me sa i tu ku se oko njih. To ve se oči ma i je zi ci ma, dži ge ri com i sr ci ma. Mah ni to klju ju le ši ne i ta ko ra štr ka ju me so una o ko lo…“ Za ću tao je i pri brao se, a on da se us pra vi u se dlu. „Ni sam vi še mlad, za po ved ni ce. A što se dr sko sti ti če, baš me bri ga šta ko mi sli. Od isti ne se ov de vi še ne mo že be ža ti, ni sa da, ni ubu du će.“

Sti gli su do br da na dru goj stra ni do li ne. S le ve stra ne odva jao se pu te ljak ka mo ru. Pa ran po ka za na tu stra nu i po te ra ko nja.

Lorn po đe za njim. Ne ko vre me je sa mo za mi šlje no gle da la u po ruč ni ko va ši ro ka ple ća, a on da obra ti pa žnju i na oko li nu. Vi juga va sta za vo di la je ivi com li ti ce. Le vo od sta ze zi nu la je pro-va li ja du bo ka dva de se tak me ta ra. Bi la je ose ka i ta la si su za plju-ski va li gre ben uda ljen sto ti nak me ta ra od ste nja. Ne bo se ogle da lo u ne po kret nim je zer ci ma od vo de za o sta le u pu ko ti na ma i udu-blje nji ma cr nih ste na.

Sti gli su do naj i stu re ni jeg de la rta i s dru ge stra ne ugle da li sr pa-stu pla žu, iz nad ko je se na pro stra noj trav na toj za rav ni u pod nož ju pa di ne be še šću ću ri lo de se tak ko li ba.

Za po ved ni ca gled nu ka mo ru. Bar ke su se lju lju ška le kraj si dri-šta. Ne bo nad oba lom i pli ća kom bio je pot pu no pu sto. Nig de ni pti ce na vi di ku.

Za u sta vi la je ko nja. Tre nu tak ka sni je Pa ran se osvr nu pa i sam uči ni isto to. Gle dao ju je ka ko ski da šlem i ras tre sa du gu ke ste nja-

Stiven Erikson26 Mesečevi vrtovi 27

„Do bro volj ce? Uglav nom njih i uzi ma mo. Gra đa ni ma se ne mi li da osta ve imo vi nu. Osim to ga, oni pr vi ču ju lo še ve sti. Ve ći na se lja-ka čak i ne zna da je u Dže na ba ki su sve oti šlo u pro past. Mi sle da se to gra đa ni sa mo pre ne ma žu. Mo gu li da znam za što pi ta te?“

„Mo žeš.“ Lorn se osvr nu ka voj ni ci ma ko ji su raš či šća va li drum. „Tre ba mi spi sak svih ko ji su pri sti gli u po sled nja dva da na. Ne za ni ma ju me oni iz gra da, već sa mo iz oko li ne. I to sa mo že ne i sta ri ji mu škar ci.“

Ka pe tan se po no vo na ka šlja. „Mo glo bi se de si ti da spi sak bu de vr lo kra tak, za po ved ni ce.“

„Što kra ći, to bo lje, ka pe ta ne.“„Je ste li ot kri li ko je od go vo ran za ovo?“Ne pre sta ju ći da pom no po sma tra ra do ve na dru mu, Lorn

od go vo ri: „Ni pri bli žno.“„Aha“, po mi sli ka pe tan, „a ja sam po koj ni car“. „Baš šte ta“,

pro mr mlja.„Ah, da“, re če za po ved ni ca po no vo se okre nuv ši ka nje mu.

„Po ruč nik Pa ran je od sad u mo joj slu žbi. Pre pu štam ti da oba viš slu žbe ni deo po sla u ve zi s nje go vom pre ko man dom.“

„Raz u mem, za po ved ni ce. Obo ža vam da pi ska ram.“Za ovu opa sku je na gra đen osme hom, ali to be še krat kog da ha.

„Po ruč nik Pa ran po la zi od mah.“Ka pe tan po gle da mla dog ple mi ća i sa mo se osmeh nu, re kav ši

ti me sve što je po mi slio. Ra di ti za za po ved ni cu isto je kao bi ti crv na udi ci. Lorn bi bi la udi ca, a na dru gom kra ju šta pa za pe ca nje bi la je ca ri ca. Ne ka ga, ne ka se ma lo ba tr ga.

Ogor čen iz raz pre le te Pa ra no vim li cem. „Da, za po ved ni ce.“ Po no vo je uz ja hao, po zdra vio ih i od ja hao niz drum.

Ka pe tan je ne ko vre me gle dao za njim pa re če: „Još ne što, za po ved ni ce?“

„Da.“Njen glas vra ti ga u stvar nost.„Za ni ma me mi šlje nje jed nog voj ni ka o to me što je plem stvo

po če lo da uzi ma uče šće u upra vlja nju car skom voj skom.“Ka pe tan se za gle da u nju. „Ne će vam se svi de ti, za po ved ni ce.“

vr šen na su mič no i te melj no. Me đu tim, ov de po sto ji ne ki smi sao, a na na ma je da ga ot kri je mo.“

Pa ran la ga no klim nu gla vom.„Tvoj pr vi za da tak, po ruč ni če, bi će da od ja šeš do onog tr go-

vač kog gra da… Ka ko se ono zva še?“„Dže rom.“„Da, do Dže ro ma. Ta mo su si gur no ču li za ovo se o ce po što ovi

odav de ni su ima li gde dru gde da pro da ju ulov. Ras pi taj se ma lo i sa znaj ko ju su ri bar sku po ro di cu či ni li sa mo otac i kći. Ho ću nji-ho va ime na i opi se. Uko li ko se me šta ni bu du opi ra li, slo bod no se obra ti ta mo šnjoj po li ci ji.“

„Ne će bi ti po tre be“, re če Pa ran. „Kan ci su pred u sre tlji vi.“Sti gli su do kra ja sta ze i za sta li kod pri klju če nja na put. Za pre-

žna ko la su se klac ka la iz me đu le še va dok su vo lo vi mu ka li i ta ba li okr va vlje nim pap ci ma. Voj ni ci su ih po žu ri va li vi kom, po ku ša-va ju ći da nad ja ča ju ogrom no ja to ko je je mah ni to kru ži lo nad do li nom. Svu da se ose ćao strah. Ka pe tan je sta jao ta mo gde su ga i osta vi li. Šlem mu je po put kor pe vi sio u ru ci.

Za po ved ni ca je hlad no krv no po sma tra la či tav taj pri zor. „Za nji ho vo se do bro na dam da si u pra vu, po ruč ni če“, re če.

Dok ih je gle dao ka ko se vra ća ju, ka pe ta nu je ne što go vo ri lo da su nje go vi da ni u Itko Ka nu od bro ja ni. Šlem kao da mu ote ža u ru ci. Od me rio je Pa ra na. To ki la vo ko pi le je ipak us pe lo. „Sto ti nu ko na ca vu če ga ka la koj slu žbi u ne kom mir nom gra du“, po mi sli.

Vi deo je da ga Lorn gle da dok su pri la zi li. „Ka pe ta ne, imam jed nu mol bu za vas.“

On se na ka šlja. „Mol bu, ni je ne go. Ca ri ca si gur no mo ra sva kog ju tra da za vi ri u pa pu če da pro ve ri ni si li u nji ma“, po mi sli „Na rav-no, za po ved ni ce“, od go vo ri.

Lorn i Pa ran sja šu. Po ruč ni ko vo je li ce bi lo bez iz ra žaj no. Da li je to oho lost ili ga je mo žda za po ved ni ca pri mo ra la na raz mi šlja nje?

„Ka pe ta ne“, po če Lorn, „ču la sam da re gru to va nje voj ske u Ka nu ide pri lič no lo še. Uzi ma te li i lju de ko ji ni su iz sa mog gra da?“

Stiven Erikson28 Mesečevi vrtovi 29

„Za što li joj je po gled ovo li ko ozbi ljan?“ Po sled nji put je ne što slič no vi deo ne da le ko od Mot ske šu me na Dže na ba ki su. Pro la zio je kroz kraj ko ji je pre tr peo pe to go di šnju su šu i još to li ko ra to va-nja. Ta kav po gled do no si je di no glad ili smrt. Na mr štio se. „Ka ko se zo veš, de voj ko?“

„Zna či, pri mlje na sam?“, ti ho upi ta ona.Ara gan klim nu gla vom, a iz ne nad ni bol po če da mu ku ca u

gla vi. „Za ne de lju da na ćeš do bi ti ras po red, osim ako već ne maš ne ku že lju.“

„Dže na ba kis“, od mah od go vo ri de voj ka. „Ho ću da bu dem pod nad zo rom vr hov ne pe sni ce Du đe ka Jed no ru kog.“

Ara gan trep nu. „Za be le ži ću“, re če ti ho. „Ime, voj ni če?“„Tu ga. Zo vem se Tu ga.“Na red nik za pi sa ime. „Volj no, voj ni če. Ka plar će ti re ći ku da da

ideš.“ Još jed nom ju je po gle dao pre no što je iza šla. „I ope ri to bla to s no gu.“ Na sta vio je da pi še, a on da za sta de. Ne de lja ma ni je pa la ni kap ki še. Osim to ga, bla to u tom kra ju ima ne ku bo ju iz me đu ze le-ne i si ve, a ne tam no cr ve ne. Spu stio je pi salj ku i uzeo da pri ti ska sle po oč ni ce. „Ako ni šta dru go, bar mi gla vo bo lja je nja va.“

Dže rom se na la zio ot pri li ke li gu i po od oba le i do nje ga se sti za lo Sta rim kan skim pu tem, ko ji se ta ko re ći vi še ni je ni ko ri stio ot ka ko je Car stvo na pra vi lo uz dig nu ti drum duž oba le. Tu da se uglav nom od vi jao pe šač ki sa o bra ćaj, a ko ri sti li su ga ze mljo rad ni ci iz kra ja i ri ba ri kad idu da pro da ju svo ju ro bu na pi ja ci. Sa da su još sa mo dronj ci ode će, ras tu re ne kor pe i iz ga že no po vr će osta li da sve do-če o nji ho vom pro la sku. Hro ma ma zga je, kao po ča sna stra ža nad tra go vi ma zbe ga, tu po sta ja la u vo di obli žnjeg pi rin ča nog po lja. Po di gla je gla vu i upu ti la Pa ra nu tu žan po gled.

Iz gle da lo je kao da sve to đu bre ni je tu du že od jed nog da na, po što su vo će i li sna to po vr će tek po če li da tru le od po sle po dnev-ne že ge.

Ne po žu ru ju ći svo ju ko bi lu, Pa ran je gle dao ka ko se iz pra šnja-ve iz ma gli ce po ma lja ju pr ve ku će tr go vač kog gra di ća. Ni kog ni je bi lo me đu oro nu lim ko li ba ma. Ni je dan pas ni je is tr čao ki di šu ći

„Da ču jem.“I ču la je.

Bio je osmi dan re gru ta ci je. Kr me ljiv, na red nik Ara gan je se deo za svo jim sto lom kad ka plar uve de još jed no de ri šte. Po sre ći lo im se u Ka nu. Što re če ta mo šnja pe sni ca: naj bo lje se lo vi u mut nom. Do njih su sti za le je di no pri če, a od njih ne kr va riš, ne oglad niš i ne bo le te no ge. Dok si mlad i još smr diš na pe le ne, ube đen si da ne ma tog oruž ja pod ka pom ne be skom ko je te mo že po vre di ti i sva ka ti pri ča zvu či ta ko pri ma mlji vo da po že liš da po sta neš deo nje.

Ona ba ba je bi la u pra vu. Kao i obič no. Ovaj na rod je to li ko već po tla čen da je mal te ne po če lo da im pri ja. „Pa“, po mi sli Ara gan, „vre me je da po ne što i na u če.“

Či tav dan je išlo lo še. Me sni ka pe tan je iz ju rio s tri če te, a ni je ni na go ve stio šta se de ša va. Kao da to ni je bi lo do volj no, ni de set mi nu ta ni je pro šlo, a La si ni na za po ved ni ca je do šla iz Un te ko ri-ste ći je dan od onih sa bla snih ma gij skih bo ga za. Iako je ni ka da pre ni je vi deo, i sam po men nje nog zva nja bio je do vo ljan da ga, upr kos vre lom i su vom ve tru, po di đe je za. Ubi ca ma go va, škor pi ja iz car skog dže pa.

Na mr go đe no je zu rio u ta bli cu za pi sa nje i če kao da se ka plar na ka šlje. Tek on da po di že po gled.

Zbu nio se kad je vi deo no vo pri do šlog re gru ta. Zi nuo je da ot poč ne uobi ča je nu bu kvi cu po sle ko je je de čur li ja od la zi la ku ći sva u su za ma, ali on da za tvo ri usta ne re kav ši ni reč. Na re đe nje kan ske pe sni ce je bi lo vr lo ja sno: uze ti sve ko ji ima ju dve ru ke, dve no ge i gla vu. Po hod na Dže na ba kis je u gad nom sta nju i po treb no je sve že me so.

Na ce rio se de voj ci. Sa vr še no je od go va ra la pe sni či nom opi su. Za sad. „Do bro, cu ro, je si li ti sa svim si gur na da ho ćeš da se pri-dru žiš ma la škoj voj sci?“

De voj ka klim nu gla vom, a po gled joj osta de mi ran, bez iz ra ža-jan i pri ko van za nje go ve oči.

On se uozbi lji. „Pro kle ta bi la, ne mo že joj bi ti vi še od dva na est-tri na est go di na. Da si mo ja ćer ka, le po bih te iz de ve tao“, po mi sli.

Stiven Erikson30 Mesečevi vrtovi 31

na sve tlost. Pa ran vra ti mač u ko ri ce i uđe. Ka pe tan je još uvek se deo na sto li ci, pod bu log li ca pro ša ra nog pla vim, ze le nim i si vim mr lja ma.

Pa ran obri sa vla žno pa per je sa sto la i hte de da pre gle da svit-ke, ali se pa pi rus ras pa de pod nje go vim pr sti ma pre tva ra ju ći se u tru le, lji ga ve li sti će.

„Te melj no su uklo ni li tra go ve.“Okre nuo se i žur no stu pio iz po li cij ske sta ni ce na to plu sve-

tlost da na. Pri čvr stio je vra ta kao što su to, bez sum nje, i me šta ni uči ni li pre nje ga.

Mrač ni cvat vradž bi ne bio je mr lja ko ju je ma lo ko imao že lju da ozbilj ni je is pi ta. Ši ri la se po put za ra ze.

Od ve zao je ko bi lu, uz ja hao i oti šao iz na pu šte nog gra da. Ni je se ni osvr nuo.

Sun ce se, te ško i na bre klo, ugne zdi lo u gri mi znim obla ci ma na ob zor ju. Pa ran je je dva dr žao oči otvo re ne. Bio je to dug dan. Uža­san dan. Okol ni pre deo, do ju če pre po zna tljiv i si gu ran, iz met nuo se u ne što pot pu no dru ga či je, u vir što klju ča od mrač nih stru ja nja ma gi je. Uop šte se ni je ra do vao no će nju na otvo re nom.

Konj je po la ko stu pao, obo re ne gla ve, dok se su mrak po la ko spu štao na njih. Pa ran je po ku ša vao da pro na đe ne ka kav smi sao u do ga đa ji ma ko ji su se iz re đa li tog da na.

Iz la zak iz sen ke onog pre zri vog ka pe ta na štu rog na re či ma i na pu šta nje kan skog gar ni zo na mla dom je po ruč ni ku iz gle da lo kao pra va pri li ka za br zo na pre do va nje. Pre ne de lju da na ni je mo gao ni da sa nja da će stu pi ti u za po ved ni či nu slu žbu. Upr kos ži vot nom pu tu ko ji je oda brao, mo žda će otac i se stre ipak bi ti za do volj ni, ako ne i za di vlje ni nje go vim uspe hom. Kao i mno gi dru gi ple mić-ki si no vi i kće ri, umo ran od sa mo za do volj nog pre ne ma ga nja vi še kla se, on odav no žu di za sla vom i pri stu pa njem car skoj voj sci. Če znuo je za ne čim zah tev ni jim i od go vor ni jim od is po ru ka vi na i nad gle da nja ko nju šni ca.

Čak ni je bio me đu pr vim ple mi ći ma ko ji su se do bro volj no pri ja vi li, što je tre ba lo da mu sa mo olak ša put ka ofi cir skoj obu ci i

na njega. Je di na ko la na vi di ku ima la su sa mo je dan to čak. Za vr-šni po tez ovom neo bič nom pri zo ru da vao je pot pu no umrt vljen va zduh, li šen čak i ptič je pe sme. Pa ran ola ba vi mač u ko ri ca ma.

Za u sta vio se kod pr vih ku ća. Iako je beg oči gled no bio mu nje-vit i u stra hu, nig de na vi di ku ne be še ni jed nog je di nog te la ili bi lo ka kvih tra go va na si lja. Du bo ko je udah nuo, a on da cok nu je zi kom i ko bi la po đe da lje glav nom – ali i je di nom – grad skom uli com, ko ja se za vr ša va la pred usa mlje nom ka me nom zgra dom. Tu je bi lo se di šte car ske po li ci je. Li me ni kap ci na pro zo ri ma bi li su čvr sto za tvo re ni, a te ška ko va na vra ta za man da lje na. Pa ran ni je ski dao po gled sa zgra de.

Sja hao je i pri ve zao ko bi lu za stub. Osvr nuo se i po gle dao niz uli cu. Nig de ni kog. Isu kav ši mač, po šao je ka vra ti ma.

Za u sta vio ga je tih, po sto jan zvuk iz unu tra šnjo sti zgra de. Bio je pre vi še pri gu šen da bi se čuo s uli ce, ali sa da, sto je ći pred ogrom-nim vra ti ma, Pa ran po sta de sve stan jed no lič nog mr mo re nja od kog mu se na je ži ko ža na vra tu. Is pru žio je mač i na me stio vrh se či va tač no is pod re ze. Po la ko ju je po di gao, a on da sna žno gur-nuo vra ta.

Na to u po mr či ni ot po če ne ka kvo ko me ša nje i le pet kri la za pah-nu ga otu žnim mi ri som str vi ne. Sta jao je di šu ći du bo ko, gr la su vog po put sta re kr pe, če ka ju ći da mu se oči pri vik nu na tmi nu.

U unu tra šnjo sti če ka o ni ce me ša li su se po kre ti i je zi vo gr le no mu mla nje. Pro sto ri ja be še pre pu na cr nih go lu bo va ko ji su mir no gu gu ta li. Me đu nji ma su, pre kri ve na iz me tom i mr kim pa per jem, le ža la te la u uni for ma ma. Mi ris zno ja i kr vi vi sio je u va zdu hu po put te ške za ve se.

Za ko ra čio je. Go lu bo vi se uklo ni še s pu ta i to be še sva pa žnja ko ju su mu uka za li. Ni je dan ni je iza šao kroz otvo re na vra ta.

Na bre kla li ca tu po su ga gle da la iz po mr či ne. Svi su bi li mo dri, kao da su se ugu ši li. Pa ran se za gle da u leš jed nog voj ni ka. „Iz gle da“, re če ti ho, „da u po sled nje vre me ni je zdra vo no si ti ove uni for me.“

„Pri zva li su pti ce za po sprd no bde nje. Do sta mi je cr nog hu mo-ra.“ Stre sao se i po šao na pred. Go lu bo vi su mir no gu ka li skla nja ju ći mu se pred či zma ma. Vra ta ka pe ta no ve so be bi la su od škri nu ta. Kroz ras kli ma ne da šči ce na pro zor skim kap ci ma cu ri la je mut-

Stiven Erikson32 Mesečevi vrtovi 33

gi ne utvr de sad bi mu, da je tu, pre zri vo plju nuo pred no ge. De čak sad vi še ni je de čak, ne go mu ška rac. „Tre ba lo je da me po slu šaš, sin ko. Po gle daj se sa mo.“

Nje go va ko bi la se iz ne na da uko pa i sta de ko pi ti ma zbu nje no da trup ka u me stu. Pa ran po se že za oruž jem i s ne la go dom se za gle da u po mr či nu. Put je u tom de lu vo dio kroz pi rin ča na po lja, a naj bli že ko li be bi le su na su prot nom gre be nu, bar sto ti nu ko ra ka oda tle. Me đu tim, ne ko mu je pre pre čio put.

Le njo hu ja nje hlad nog la ho ra na te ra ko bi lu da pri le pi uši uz gla vu, ši rom otvo ri no zdr ve i za drh ti.

Sve na ne znan cu – po vi si ni bi se re klo da je mu ška rac – bi lo je ze le no: ogr tač s ka pu lja čom, iz li za na tu ni ka, uske čak ši re, pa čak i ko žne či zme. S tan kog opa sa ča vi sio je je di no du gi nož, omi lje no oruž je bo ra ca iz Se dam Gra do va. Ša ke su mu, na iz gled siv ka ste u po mr či ni, si ja le od pr ste nja. Imao ih je na svim pr sti ma, i to i iz nad i is pod zgla va ka. Po di gao je ru ku i po ka zao gli ne ni kr čag.

„Je si li že dan, po ruč ni če?“, upi ta ti him, neo bič no zvon kim gla som.

„Zna mo li se mi?“, upi ta Pa ran ne ski da ju ći ru ku s ma ča.Ne zna nac se osmeh nu i sma če ka pu lja ču. Imao je du gu lja sto,

ble do li ce i tam ne, neo bič no is ko še ne oči. Iz gle dao je kao da je tek pre va lio tri de se tu ma da mu je ko sa bi la pot pu no be la. „Za po ved ni-ca me je za mo li la za uslu gu“, re če. „Ne str plji va je da ču je tvoj iz ve-štaj, pa sam po šao da te… po žu rim.“ Pro tre sao je kr čag. „Ali pr vo okre plje nje. Pra vu ma lu go zbu sam sa krio po dže po vi ma, u sva kom slu ča ju mno go bo lju od sve ga što bi smo na šli u ovim ku kav nim kan skim se li ma. Pri dru ži mi se, ov de, kraj dru ma. Vre me će nam pro ći u raz go vo ru i po sma tra nju te ža ka. Zo vem se To per.“

„Po zna to mi je to ime“, re če Pa ran.„Ne ču di me“, uz vra ti onaj. „Avaj, taj sam. Mo jim ži la ma te če

krv Ti ste An di ja, a ne sum njam da bi naj ra di je ute kla oda tle, sa mo da se odvo ji od pro ste ljud ske kr vi. Mo ja je ru ka pre ki nu la kra-ljev sku lo zu u Un ti. Ubio sam i kra lja, i kra lji cu, i nji ho ve si no ve i kće ri.“

„Kao i sve bli že i da lje ro đa ke…“

oda bra nim na me šta nji ma. Me đu tim, za hva lju ju ći lo šoj sre ći, za vr-šio je u Ka nu, gde ve te ran ski gar ni zon već go to vo šest go di na li že sta re ra ne. Ma lo ko je tu imao po što va nja za ne is ku snog po ruč ni ka, po go to vu jer je ple me ni tog po re kla.

Onaj po kolj na dru mu pro me nio je sve. Pa ran ga je pod neo bo lje od ve ći ne ve te ra na, umno go me za hva lju ju ći svom vr hun ski dre si ra nom ko nju. Pri ja vio se da pred vo di de talj nu pre tra gu sa mo da bi im po ka zao ko li ko je sta lo žen i pre dan u po slu.

Po ka zao se do bro, ma da je pre tra ga bi la muč na. Dok je ba zao iz me đu te la, či ni lo mu se da mu gla va od je ku je od vri sa ka. Tra žio je bi lo šta neo u bi ča je no – ne pri ro dan po lo žaj te la ili neo bja šnji vi osmeh na li cu mr tvog voj ni ka, ali ipak mu je naj te že pa lo ono što je za de si lo ko nje. Sa su še na pe na u no zdr va ma i usti ma sve do či la je o uža snom stra hu, a ra ne im be hu gad ne, du bo ke i smr to no sne. Žuč i iz lu če vi ne ka lja le su te la ne ka da po no snih ži vo ti nja ko je su se sa da va lja le po sve tlu ca vom po kro vu od kr vi i ko ma di ća me sa. Go to vo je za pla kao za nji ma.

Uz ne mi re no se pro me ško ljio. Ose tio je ka ko mu zno ja vi dla-no vi kli ze po bo ga to ukra še nom ro gu. Sve ovo vre me odr ža va lo ga je sa mo po u zda nje, ali sa da se, po no vo se se tiv ši onog stra šnog pri zo ra, ose ćao kao da je ne što na šta se uvek mo gao oslo ni ti od jed nom po kle klo, iz ma klo se i ugro zi lo mu rav no te žu. Bla gi pre zir ko ji je po ka zi vao pre ma ve te ra ni ma iz svo je je di ni ce dok su bes po moć no kle ča li kraj dru ma, gr či li se i gr ca li bez su za, sa da ga je ave tinj ski pro ga njao. Čak je i od jek iz po li cij ske is po sta ve u Dže ro mu, uda ra ju ći sa za ka šnje njem nje go vu iz u bi ja nu i iz nu re nu du šu, po čeo da dro bi od bram be nu otu pe lost što ga je još dr ža la u jed nom ko ma du.

Je dva se us pra vio. Re kao je za po ved ni ci da vi še ni je mlad. Još što šta joj je re kao, ne u stra ši vo i dr sko, bez ima lo onog opre za ko ji je otac po ku šao da mu usa di kad mu je pri čao o mno gim li ci ma Car stva.

Iz da lji ne do nje ga tad sti go še sta re, pra sta re re či: ži vi po vu če no. Jed nom se oglu šio o taj sa vet, i opet će. Za po ved ni ca ga je iona ko pri me ti la. Sad se pr vi put za pi tao tre ba li uop šte da bu de po no san. Onaj pre ka lje ni rat nik ko jeg je ono mad upo znao na be de mu Po ru-

Stiven Erikson34 Mesečevi vrtovi 35

pri sta li ca pre te ra no zva nič nog op ho đe nja na kon što po znan stvo do seg ne od re đe ni ni vo.“

Pa ran se de na ze mlju. „A mi smo do se gli taj ni vo?“„Sva ka ko.“„Ot kud znaš?“„E, vi diš.“ To per iz smo tu lja ka iz va di sir, po ga ču, vo će i bo bi ce.

„Po zna ni ke sti čem na dva na či na. Vi deo si dru gi.“„A pr vi?“„Avaj, bo jim se da u tim slu ča je vi ma ne ma do volj no vre me na

za pro pi sno pred sta vlja nje.“Pa ran, već umo ran, ot kop ča ka iš i ski de šlem. „Za ni ma li te šta

sam na šao u Dže ro mu?“, upi ta pro vla če ći pr ste kroz cr nu ko su.To per sle že ra me ni ma. „Sa mo ako ose ćaš po tre bu da mi se

po ve riš.“„Mo žda bi bi lo bo lje da sa če kam pri jem kod za po ved ni ce.“Kan dža se osmeh nu. „Već si na u čio, Pa ra ne. Ni kad ne odaj ola-

ko ono što znaš. Re či su kao no vac i tre ba ih šte de ti.“„Da bi na kra ju umro u po ste lji od zla ta“, do da de Pa ran.„Je si li gla dan? Ne vo lim da je dem sam.“Pa ran pri hva ti parče po ga če. „Pa, da li je za po ved ni ca za i sta

to li ko ne str plji va ili si ov de iz ne kog dru gog raz lo ga?“Kan dža se osmeh nu i usta de. „Lju ba zni raz go vor je, avaj, za vr-

šen. A sad na put.“ Okre nuo se ka dru mu.Pa ran se osvr nu i ugle da ka ko se u va zdu hu otva ra pro cep iz

ko jeg isi ja va tam no žu to sve tlo. Bo gaz, taj ni ma gij ski pro laz. „Ku ku-lji nog mu da ha!“ Stre sao se od na le ta je ze. U pro ce pu se na zi rao siv ka sti pu te ljak oivi čen ni skim na si pi ma i nat kri ven ne pro zir-nom žuć ka stom iz ma gli com. Va zduh je kao usi san po hr lio kroz pro laz, a ne vi dlji vi ko vi tla ci i stru ja nja pra ši ne ot kri še u dnu sta zu od pe pe la.

„Na ovo ćeš mo ra ti da se na vik neš“, re če To per.Pa ran pri ku pi uzde svo je ko bi le i obe si šlem na ja bu ku se dla.

„Vo di me“, re če.Kan dža ga sa mo po gle da pa se okre te i uđe unu tra.Pa ran po đe za njim. Pro cep se za tvo rio za nji ma i sa da se na tom

me stu vi deo na sta vak sta ze. Itko Kan je ne stao, a sa njim i sva ki

„Od sr ca se na dam da sam ih is tre bio. Bi la je to du žnost Kan dže ne pre va zi đe nih ve šti na. Ne go, ni si mi od go vo rio na pi ta nje.“

„Ko je?“„Je si li že dan?“Pa ran se na mr šti i sja ha. „Uči ni lo mi se da si re kao da je za po-

ved ni ca ne str plji va.“„Po žu ri će mo kad se do bro naj e de mo i če sti to se is pri ča mo.“„Tvoj ugled je po ti snuo če sti tost pri lič no ni sko na li sti vr li na

ko ji ma se mo žeš po hva li ti, Kan džo.“„To ti je, po ruč ni če, ja ka cr ta mo je lič no sti, sa mo što u ova

okrut na vre me na ret ko imam pri li ku da je po ka žem. Ho ćeš li mi po sve ti ti ma lo svog dra go ce nog vre me na po što će mo iona ko put na sta vi ti za jed no?“

„Šta god da ste se ti i za po ved ni ca do go vo ri li, sa mo je va ša bri ga“, re če Pa ran i po đe ka nje mu. „Ja ti ni šta ne du gu jem, osim mo žda ne pri ja telj stva.“

Kan dža čuč nu va de ći iz dže po va ne ka kve smo tulj ke, a na kra ju iz va di čak i dve kri stal ne ča še. Otvo rio je kr čag. „Te su ra ne dav no za ra sle. Ko li ko sam raz u meo, ti si oda brao dru ga či ji put i na pu stio do sad no plem stvo i lak ta nje za vlast.“ Na pu nio je ča še vi nom bo je ći li ba ra. „Ti i Car stvo ste sad jed no te lo, po ruč ni če. Ono za po-ve da, a ti ne za pit ku ješ, ne go iz vr ša vaš. Sad si sa mo de lić jed nog mi ši ća u tom te lu. Ni šta vi še, ni šta ma nje. Vre me sta rih za đe vi ca odav no je pro šlo. Sto ga“, re če spu stiv ši kr čag i pru ža ju ći Pa ra nu ča šu, „na zdra vi mo no vom po čet ku, Ga no e su Pa ra ne, po ruč ni če i po moć ni če za po ved ni ce Lorn.“

Pa ran ne volj no pri hva ti ča šu.Is pi še vi no.To per se osmeh nu i od ne kud iz ne dri svi le nu ma ra mi cu ko jom

obri sa usne. „Eto, vi diš. Ni je bi lo te ško, zar ne? Mo gu li da te oslo-vlja vam po ime nu?“

„Zo vi me Pa ran. A ti? Ka ko tre ba oslo vlja va ti za po ved ni ka Kan dže?“

To per se po no vo osmeh nu. „Kan džom još uvek za po ve da La sin. Ja joj po ma žem. To zna či da sam i ja u ne ku ru ku po moć nik. Na rav no, mo žeš da me oslo vlja vaš ime nom. Ni ka da ni sam bio

Stiven Erikson36 Mesečevi vrtovi 37

al ke ne kog lan ca ra su te na lik nov či ći ma u pe sku. Pa ran je gle dao ka ko nje gov sa put nik pom no is tra žu je te tra go ve.

„Te ško ćeš me ube di ti da je ovo bez be dan put“, po mi sli Pa ran. „Ima tu i dru gih na mer ni ka, i to ni ma lo pri ja telj ski ras po lo že nih.“

Ni je se iz ne na dio kad To per po sle to ga ubr za hod. Usko ro na i-đo še na ka me ni luk. Ne dav no je po dig nut i Pa ran je pre po znao ba zalt iz car skog ka me no lo ma iz oko li ne Un te. Zid oko ima nja nje go ve po ro di ce bio je od istog tog siv ka sto cr nog sve tlu ca vog ka me na. U sre di štu svo da, vi so ko iz nad nji ho vih gla va, bi la je ukle sa na ša ka sa kri stal nom ku glom na dla nu. To je bio ma la ški car ski grb.

Iza je bio mrak.Pa ran se na ka šlja. „Je smo li sti gli?“To per se na glo osvr nu ka nje mu. „Na pri stoj nost od go va raš

oho lo šću, po ruč ni če. Ne bi ti ško di lo da se oka neš te ple mić ke nad me no sti.“

Pa ran se sa mo na sme ši i po ka za ru kom na pred. „Po sle te be, vo di ču moj.“

To per za ko ra či na pred i sa mo mu plašt krat ko za le pr ša pre no što je ne stao u ta mi.

Ko bi la se ri ta la i tre sla gla vom dok ju je Pa ran vo dio ka lu ku. Po ku šao je da je ma lo pri mi ri ša pu ta njem, ali ni je us peo. Na kra ju je mo rao da je uz ja še i pri teg ne uzde. On da je okre nu ka lu ku i za ri joj ma mu ze u sla bi ne. Ona se pro pe i sko či pra vo u ni šta vi lo.

Sve tlost i bo je pr snu še ka nji ma i pot pu no ih pro gu ta še. Pri do sko ku se za ču zvuk dro blje nja i ne što na lik šljun ku ras pr šta se pod ko pi ti ma. Pa ran za u sta vi ko nja i sta de da žmir ka u ne ve ri ci. Ob reo se u ogrom noj dvo ra ni s ta va ni com ko ja je sve tlu ca la od že že nog zla ta i zi do vi ma pre kri ve nim ta pi se ri ja ma. Sa svih su se stra na sja ti li na o ru ža ni stra ža ri i op ko li li ga.

Iz be zu mlje na ko bi la sta de da se pro pi nje, na te rav ši To pe ra da se pru ći po po du. Ko pi to ga pro ma ši za pe dalj. Po no vo se za ču dro blje nje šljun ka, s tim što Pa ran tek sad vi de da to ni je šlju nak ne go koc ki ce mo za i ka. To per usta de i opso va, be sno gle da ju ći mla dog po ruč ni ka.

znak ži vo ta. Svet u ko ji su ušli bio je ja lov i mr tav. Is po sta vi lo se da su i ivič ni na si pi od pe pe la. Va zduh be še re zak i me tal nog uku sa.

„Do bro do šao u Car ski bo gaz!“, po ma lo po sprd no re če To per.

„Fi no ne ko me sto.“„Si lom je pro se čen kroz… ono što se ne ka da tu na la zi lo. Da li

je ika da ra ni je uči nje no ova ko ne što? Sa mo bo go vi zna ju.“Po đo še.„Pret po sta vljam“, re če Pa ran, „da to zna či da ovaj pro laz ne pri-

pa da ni jed nom bo gu. Dru gim re či ma, ne ma dru ma ri ne, vra ta ra, ču va ra ne vi dlji vih mo sto va i sve ga onog za šta se pri ča da obi ta va u bo ga zi ma u slu žbi be smrt nih go spo da ra.“

To per se na mr šti. „Stvar no mi sliš da su bo ga zi to li ko gu sto na se lje ni? Za i sta, baš su za bav ne za blu de ne u kih. Iz gle da da ćeš mi bi ti do bro dru štvo na ovom krat kom pu tu.“

Pa ran za ću ta. Pre ko na si pa od pe pe la vi de lo se žuć ka sto ne bo i si vo cr na ze mlja. Znoj mu je u po to ci ma lio is pod ve ri žne ko šu lje. Nje go va ko bi la gla sno za frk ta.

„Ako te slu čaj no za ni ma“, re če To per po sle ne kog vre me na, „za po ved ni ca je sa da u Un ti. Za hva lju ju ći ovom bo ga zu, tih tri sta li ga će mo pre ći za sve ga ne ko li ko sa ti. Ne ki sma tra ju da se Car stvo pre vi še ra ši ri lo, a ima čak i onih ko ji tvr de da su ivič ne pro vin ci je pot pu no iz van La si ni nog do ma ša ja. Kao što si se upra vo uve rio, Pa ra ne, u to ve ru ju je di no bu da le.“

Ko bi la na no vo za fr če.„Ni si se valj da to li ko po sti deo, po ruč ni če? Iz vi ni ako si ste kao

uti sak da se spr dam na ra čun tvog ne zna nja…“„Bo jim se da je to ri zik s ko jim ćeš mo ra ti da se po mi riš“, pre-

ki de ga Pa ran.To per du go na kon to ga ne pro go vo ri ni reč.

Sa ti su pro la zi li, a sve tlost se uop šte ni je pro me ni la. Ne ko li ko su pu ta vi de li ošte će nja u na si pi ma, kao da se ne što ve li ko pre va lja lo pre ko njih i ne sta lo u iz ma gli ci osta vlja ju ći za so bom ši rok trag. Na jed nom ta kvom me stu pro na šli su čak i tam nu sko re lu mr lju i

Stiven Erikson38 Mesečevi vrtovi 39

„Idi do po sled njeg spra ta. Za po ved ni ca te če ka u svo jim oda ja-ma. Po sto je sa mo jed na vra ta ta ko da ne mo žeš da oma šiš. Sa mo idi do kra ja ste pe ni šta.“

Pa ran klim nu gla vom i po če da se pe nje.Vra ta na vr hu ku le bi la su od škri nu ta. Po ku cao je i ušao. Za po-

ved ni ca je se de la na klu pi ci na dru gom kra ju pro sto ri je, le đi ma okre nu ta ve li kom pro zo ru. Kap ci su bi li ši rom otvo re ni i ot kri va li sve tlu ca nje ju tar njeg sun ca. Obla či la se. Pa ran zbu nje no za sta de.

„Ni sam sti dlji va“, re če mu za po ved ni ca. „Uđi i za tvo ri vra ta.“Pa ran je po slu ša. Osvr nuo se oko se be. Iz ble de le ta pi se ri je su

po kri va le zi do ve. Ka me ni pod je bio pre kri ven dro nja vim kr zni-ma. Ono ma lo na me šta ja bi lo je sta ro, na pan ske iz ra de, i sa mim tim bez ika kvih ukra sa.

Za po ved ni ca usta de da ob u če svoj ko žni oklop. Ko sa joj se pre si ja va la na cr ven ka stom sve tlu. „Iz gle daš iz nu re no, po ruč ni če. Iz vo li, se di.“

Osvr nuo se i ugle dao sto li cu, a on da se s olak ša njem sva lio u nju. „Svi tra go vi su do bro pri kri ve ni, za po ved ni ce. Oni ko ji su osta li u Dže ro mu ne će mno go to ga re ći.“

Ona za kop ča i po sled nji re men. „Osim ako ne po ša ljem ne kro-man ta.“

On se na mr šti. „Pri ča će mu sa mo o go lu bo vi ma, mi slim da su pred vi de li i tu mo guć nost.“

Ona iz vi obr vu i po gle da ga.„Iz vi ni te, za po ved ni ce. Iz gle da da su ve sni ci smr ti bi le upra vo

pti ce.“„I ako bi smo po gle da li mr tvim voj ni ci ma u oči, ni šta dru go ne

bi smo vi de li. Go lu bo vi, ka žeš?“On klim nu gla vom.„Za ni mlji vo“, re če ona pa za ću ta.On ju je gle dao ne ko vre me. „Za po ved ni ce, da li sam ja bio

ma mac?“„Ni si.“„A ka ko to da je To per baš ta da na i šao?“„Slu čaj nost.“

Stra ža ri se kao po ne koj ne čuj noj na red bi vra ti še na svo ja me sta duž zi do va dvo ra ne, a Pa ran za bo ra vi na To pe ra. Pred njim se uz di zao po di jum sa tro nom od uvi je nih ko sti ju na vr hu. Tu je se de la ca ri ca.

Na stu pio je pot pu ni ta jac u ko me se je di no ču lo dro blje nje po lu dra gog ka me nja pod ko pi ti ma. Pa ran na me sti iz raz kri vi ce i sja ha ne ski da ju ći po gled sa že ne na pre sto lu.

La sin se ni je mno go pro me ni la od nji ho vog pr vog i je di nog su sre ta. Još uvek je bi la obič na i ne u pa dlji va, krat ke pla ve ko se, tam-no sme đih oči ju i bez iz ra žaj nog ble dog li ca. Lju ti to ga je gle da la.

Pa ran po pra vi opa sač pa sklo pi ru ke na gru di ma i na klo ni se iz stru ka. „Ca ri ce.“

„Vi dim“, oteg nu to će La sin, „da ni si po slu šao onaj za po ved ni kov sa vet od pre se dam go di na.“

On trep nu od iz ne na đe nja.„Do du še“, na sta vi la je, „ni on ni je pri hva tio sa vet ko ji je do bio

tom pri li kom. Pi tam se ko ji li vas je bog obo ji cu do veo ta da na onaj gru do bran. Ko ji god da je bio, imao je smi sao za hu mor. Zar si mi slio da Car ski luk vo di u šta lu, po ruč ni če?“

„Mo ja ko bi la se opi ra la pro la sku, ca ri ce.“„Pa met na ži vo ti nja.“Pa ran se osmeh nu. „Za raz li ku od mo jih, nje ni su pre ci po zna ti

po pa me ti. Po ni zno vas mo lim da pri hva ti te mo je iz vi nje nje.“„To per će te od ve sti kod za po ved ni ce.“ Da la je znak ru kom i

je dan stra žar pri hva ti uzde.Pa ran se još jed nom po klo ni i s osme hom se okre nu ka Kan dži.Iza đo še kroz boč na vra ta.„Bu da lo jed na!“, pra snu Top per za tva ra ju ći vra ta i užur ba no

za ko ra ča uskim hod ni kom. Pa ran ni je ma rio da ga stig ne, ta ko da je Kan dža, sav na ro gu šen od be sa, mo rao da ga sa če ka u pod nož ju kru žnog ste pe ni šta. „Ka kva je to pri ča o gru do bra nu? Vas dvo je ste se već upo zna li? Ka da?“

„Ka ko ona ni je na šla za shod no da bi lo šta ob ja šnja va, mo gu sa mo da sle dim njen pri mer“, re če Pa ran mer ka ju ći ule gle ste pe-ni ke. „Či ni mi se da je ovo za pad na ku la. Ku la pra ši ne…“

Stiven Erikson40 Mesečevi vrtovi 41

je to Pa ra nu sad iz gle da lo ne ka ko čud no, iz me nje no, ali ne pred nje go vim oči ma, već ne gde iz me đu oči ju i mo zga. Znao je da je pro me na sa mo u nje mu i zbog to ga se ose ćao ne ka ko ot ce plje no, iz gna no.

Ali sve je bi lo isto: pri zo ri ko ji su pro mi ca li oko nje ga bi li su isti kao ne ka da i čak mu je i le ti mič ni po gled bio do vo ljan da zna da se ni šta ni je pro me ni lo. Bio je to bla go slov ple mić kog po re kla – da či tav svet dr ži na od sto ja nju, a da mu pri tom ne sme ta ne pre sta no od me ra va nje i ljud ski pro sta kluk. Bla go slov, ali i pro klet stvo.

Ovog je pu ta, me đu tim, kroz isti taj svet pro la zio bez prat nje. Vi še ni je bi lo sta le škog ja za, a je di ni po sed bi la mu je uni for ma ko ju no si. Ni je ni za na tli ja, ni so ko lar, ni tr go vac, ne go voj nik. Oruž je u ru ka ma Car stva, ka kvih Car stvo ima de se ti ne hi lja da.

Pro šao je Ca rin sku ka pi ju i po šao uz str mu Mer mer nu uli cu. Već su po če le da se po ja vlju ju pr ve tr go vač ke rad nje, u ku ća ma uvu če nim po da lje od ploč ni ka i de li mič no skri ve nim iza zi do va. Ba šten sko cve će se svo jim ša re ni lom uklo pi lo u ži vost ra zno boj nih zi do va. Ru lja se sad pro re di la i mo gli su se vi de ti ču va ri pred nad-svo đe nim ka pi ja ma. Iz spar nog se va zdu ha iz gu bio smrad ka na li-za ci je i tru le hra ne, a po ve ta rac je uli com no sio sve ži nu uda lje nih fon ta na i mi ris cve ća.

Mi ri si de tinj stva.Ima nja su se sve vi še ši ri la ka ko je ko nja vo dio du blje u Ple mić-

ku če tvrt, pro stor do bi jen na sle đem i drev nim nov cem. Kao da je Car stvo ov de iš če za va lo i pre tva ra lo se u da le ku sve tov nu bri gu. Ov de je sva ka po ro di ca zna la svo je pret ke se dam ve ko va una trag, sve do ple men skih hor di ko je su do ja ha le s is to ka i tu se na se li le. Og njem su i u kr vi, kao što se od vaj ka da i ra di lo, osvo ji li i po tla či li srod ni ke Ka na ca iz pri o bal skih se la. Ne u stra ši vi rat ni ci vre me nom su po sta li uz ga ji va či ko nja, a on da tr gov ci vi nom, pi vom i tka-ni nom. Ne ka da se ple me ni tost sti ca la se či vom, a sa da zgr nu tim zla tom, tr go vač kim spo ra zu mi ma, splet ka re njem i taj nim do go-vo ri ma u ras ko šnim oda ja ma i po lu mrač nim hod ni ci ma.

Pa ran je hteo da ras ki ne te oko ve i vra ti se ma ču ko ji je pre to li kih ve ko va stvo rio nje go ve sna žne, svi re pe pret ke. Od oca je za uz vrat do bio pre zir.

Sad je na nje ga bio red da za ću ti. Za vr te lo mu se u gla vi kad je sklo pio oči. Ni je ni pri me tio ko li ko je umo ran. A on da shva ti da mu ona ne što go vo ri. Trg nuo se i is pra vio le đa.

Za po ved ni ca je sta ja la pred njim. „Ne ma sad vre me na za spa-va nje, po ruč ni če. Pri ča la sam ti o tvo joj bu duć no sti. Bi lo bi do bro da obra tiš pa žnju. Oba vio si za da tak ko ji sam ti po ve ri la. Po ka zao si se vr lo pri la go dlji vim. Nas dvo je se vi še ne će mo zva nič no vi đa-ti. Oti ći ćeš u ka sar nu ov de u Un ti. Tu ćeš na sta vi ti svo ju obu ku oba vlja ju ći još ne ke za dat ke. Što se Itko Ka na ti če, ta mo se ni šta neo bič no ni je do go di lo. Ja sno?“

„Ja sno.“„Do bro.“„Ali šta se za i sta ta mo de si lo, za po ved ni ce? Da li pre ki da mo

is tra gu? Zar ni ka da ne će mo sa zna ti šta se i za što ta mo do go di lo? Ili to va ži sa mo za me ne?“

„Po ruč ni če, taj trag ne sme mo pra ti ti iz bli za, što ne zna či da ga ne će mo pra ti ti uop šte. E, tu ra ču nam na te be. Pret po sta vi la sam – mo žda gre šim – da bi vo leo to da ot kri ješ i da bu deš pri su tan u ča su osve te. Je sam li po gre ši la? Mo žda ti je do sta onog što si vi deo i sad že liš da se vra tiš obič nom ži vo tu?“

On sklo pi oči. „Za po ved ni ce, vo leo bih da uče stvu jem u to me.“

Ona je ću ta la, ali je on znao, ne otva ra ju ći oči, da ga sad pom-no po sma tra i pro ce nju je. Ni je mu bi lo ne pri jat no, ni ti ga je bi lo bri ga. Re kao je šta že li, a na njoj je da od lu či.

„Ne će mo žu ri ti. Po slo vi u ve zi s tvo jom pre ko man dom po tra ja će ne ko li ko da na. U me đu vre me nu idi kod oca i ma lo se od mo ri.“

Otvo rio je oči i ustao. Ni je još ni sti gao do vra ta kad mu se ona po no vo obra ti. „Po ruč ni če, na dam se da se ono iz pre sto ne dvo-ra ne ne će po no vi ti.“

„Ne ve ru jem da bih po no vo po brao apla u ze, za po ved ni ce.“Tek što je do šao do vr ha ste pe ni šta, iz so be se za ču ne što na lik

ka šlju. Te ško da je u pi ta nju bi lo šta dru go.

Ose ćao se otu pe lo dok je vo dio ko bi lu uli ca ma Un te. Po zna ta me sta, vre va, bes kraj na sve ti na, gla so vi i po me ša ni je zi ci – sve

Stiven Erikson42 Mesečevi vrtovi 43

Pa ran mu pre pu sti uzde. Osvr nuo se po dvo ri štu. Iz gle da lo mu je ne ka ko ma nje ne go što ga je pam tio. Sta ri bu nar, osta vljen još od bez i me nog na ro da ko ji je tu ži veo pre Ka na ca, iz gle dao je kao da će se sva kog ča sa pre tvo ri ti u hr pu pra ši ne. Ni je dan se kle sar ni je usu đi vao da di ra to drev no ka me nje iz stra ha da ne pro bu di ili ne raz lju ti du ho ve. I pod sa mom ku ćom je bi lo slič nih ne mal-te ri sa nih zi do va od na sla ga nih blo ko va ko ji su se za li du bo ko pod ima nje. Ve ći na oda ja i tu ne la bi la je pre vi še vi ju ga va i ne rav na da bi se mo gla ko ri sti ti.

Po dvo ri štu su se vr zma li ču va ri i slu žin čad. Ni ko ga još ni je spa zio.

Ga met se na ka šlja. „Otac i maj ka ti ni su tu.“On klim nu gla vom. Si gur no pra te ždre blje nje na Ema lau, nji-

ho vom se o skom ima nju.„Ali se stre je su“, na sta vi Ga met. „Re ći ću po slu zi da ti pro ve tri

so bu.“„Zna či li to da je ista kao što sam je osta vio?“Ga met se po no vo ši ro ko na sme ši. „Pa, bi će kad se iz ba ci vi šak

na me šta ja i ne ko li ko san du ka. Znaš, još jed na osta va ni kad ni je na od met.“

„Znam“, uz dah nu Pa ran i po đe ka ku ći.

Ko ra ci su mu od je ki va li tr pe za ri jom dok je išao pre ma ve li kom sto lu. Mač ke se raz be ža še na sve stra ne. Ski nuo je ogr tač i pre ba-cio ga pre ko na slo na sto li ce, a on da seo na klu pu i na slo nio se na pa ra van. Za žmu rio je.

Po sle ne ko li ko mi nu ta za ču se žen ski glas: „Mi sli la sam da si u Itko Ka nu.“

Otvo rio je oči. Nje go va go di nu da na mla đa se stra, Ta vo re, sta-ja la je u če lu sto la. Jed nu je ru ku po lo ži la na na slon oče ve sto li ce. Iz gle da la je jed no stav no, kao i uvek – ble do li ka, cr ven ka ste ko se pod ši ša ne kra će no što je to uobi ča je no. Po ra sla je ot ka ko ju je po sled nji put vi deo – sad be še vi so ka go to vo ko li ko i on – i vi še uop šte ni je bi la ne zgrap no de ri šte.

„Pre ko man do van sam“, re če on.

Sti gao je do spo red ne ka pi je po ro dič nog ima nja – jed no stav nih vi so kih vra ta u zi du, u so ka ku ko ji bi u ne kom dru gom de lu gra da bio sma tran ši ro kom uli com. Pred njom je, ume sto stra ža ra, bio sa mo zvo no sa ta kim lan cem. Po zvo nio je dva put.

Če kao je sam u pu stom pro la zu.S dru ge stra ne se pr vo za čuo zve ket re ze, a on da i ka ko ne ko

gun đa otva ra ju ći vra ta.Pa ran ni ka da ra ni je ni je vi deo tog čo ve ka. Bio je star, s ožilj ci ma

na li cu, a na se bi je imao is kr plje nu ve ri žnja ču is kr za nih ru bo va ko ja mu je, ta kva, se za la do ko le na. Valj ka sti šlem mu je bio sav ulu bljen i iz u bi jan, ali bes pre kor no iz gla čan.

Sta rac ga od gla ve do pe te od me ri vod nji ka vim ble do si vim oči ma, pa pro gun đa: „Ta pi se ri ja je oži ve la.“

„Mo lim?“Stra žar se po me ri u stra nu. „Sta ri ji si, na rav no, ali ipak su to

tvo je cr te. Do bar je to bio umet nik kad je tač no uhva tio tvo je dr ža-nje, iz raz li ca i sve osta lo. Do bro do šao ku ći, Ga no e su.“

Pa ran uve de ko bi lu u uzak pro laz iz me đu dve ju dvo ri šnih zgra-da. Go re se vi de la pru ga ne ba.

„Ne po zna jem te, voj ni če“, re če, „ali re kao bih da je stra ža do bro pro u či la moj por tret. Da ga mo žda ne ko ri sti te kao po nja-vu u ba ra ka ma?“

„Ta ko ne ka ko.“„Ka ko se zo veš?“„Ga met“, od go vo ri sta rac, u me đu vre me nu za tvo riv ši i za klju-

čav ši vra ta. „Već tri go di ne sam u slu žbi kod tvog oca.“„A šta si pre to ga ra dio, Ga me te?“„Ni su me to pi ta li.“Sti gli su do dvo ri šta. Pa ran za sta de da osmo tri star ca. „Moj

otac je imao obi čaj da se te melj no ras pi ta o pro šlo sti lju di ko je uzi ma u slu žbu.“

Ga met se ši ro ko osmeh nu, ot kri va ju ći niz be lih zu ba. „O, to je i ura dio. I eto me ov de. Valj da ni je na šao ni ka kve mr lje.“

„Ti si ve te ran.“„Do zvo li, go spo di ne, ja ću se po bri nu ti za ko nja.“

Stiven Erikson44 45

DrugopoglavljeS do la skom Mo ran ta vra ti se i pli ma,a car sko mo re po pla vi Slo bod ne gra do vekao da su bro do vlje u lu ci.Rat uđe u dva na e stu go di nu,go di nu skr ha nog me se ca,i iz ne nad nog plju skanje go ve ki še smr ti icr no kri le ko bi.Još sa mo dva gra da osta do še da pr ko sema la škom po ho du:je dan čvrst, s po no si tim bar ja ci mapod moć nim okri ljem ta me,a dru gi po de ljen,bez voj ske i bez sa ve zni ka.Pr vo pa de onaj ja či.

Pri zi va nje Sen keFe li sin (1146−?)

1163. go di na sna Spa lje ne (dve go di ne ka sni je)105. go di na Ma la škog car stva9. go di na vla da vi ne ca ri ce La sin

k roz ko pre nu di ma vi de lo se us ko me ša no ja to ga vra no va. Nji ho vo kre šta nje pre pli ta lo se s ja u ci ma ra nje nih i rop-cem umi ru ćih voj ni ka. Smrad spr že nog me sa ne po mič no

je leb deo u va zdu hu.Ča rob ni ca Te ter sejl sta ja la je sa ma tri bre ga uda lje na od raz ru-

še nog Ble da. Svud oko nje na la zi le su se hr pi ce opr lje ne oklop ne

„Ova mo? Ni šta ni smo ču li o to me.“„O, ni ste, zar ne? Vi i va ša pre pre de na do šap ta va nja iz me đu

po ve za nih po ro di ca“, po mi sli.„Bi lo je iz ne na da“, na sta vio je, „ali šta da se ra di. Do du še, ne ću

bi ti u Un ti. Do šao sam sa mo na ne ko li ko da na.“„Je si li una pre đen?“Na sme šio se. „Za ni ma te ho će li se ulog is pla ti ti? Ni kad ni je na

od met ima ti do bre po li tič ke ve ze, zar ne?“„Ugled ove po ro di ce vi še ni je tvo ja bri ga, bra te.“„Ne go tvo ja, zar ne? Da li se otac po vu kao iz sva ko dnev nih

du žno sti?“„Po vla či se po la ko. Zdra vlje mu se po gor ša lo. Da te za ni ma,

čak bi i u Itko Ka nu ne ko…“Uz dah nuo je. „Još uvek se pre tva raš da is pa štaš zbog me ne,

Ta vo re, i da si pre u ze la moj te ret na svo ja ple ća? Pod se tio bih te da iz ove ku će ni sam iza šao uz po ča sti. Osim to ga, od u vek sam znao da će po ro dič ni po sao pre ći u mno go spo sob ni je ru ke…“

Nje ne se ble de oči su zi še, ali joj po nos ne da de da po sta vi oči-gled no pi ta nje.

„A ka ko je Fe li sin?“, upi ta on.„Na ča su je. Još ne zna da si do šao. Odu še vi će se kad ču je, ali

će bi ti očaj na kad sa zna da si sa mo na vra tio.“„Da li ti je sad ona glav ni su par nik, Ta vo re?“Nje go va se stra pre zri vo za frk ta i okre te mu le đa. „Fe li sin? Pre-

vi še je ose tlji va za ovaj svet, bra te. Za bi lo ko ji svet, ako me ne pi taš. Uop šte se ni je pro me ni la. Ob ra do va će ti se.“

Gle dao ju je ka ko pot pu no pra vih le đa iz la zi iz tr pe za ri je.Ose ćao se na znoj – i svoj i konj ski – drum i pr ljav šti nu, ali i

na još ne što… Na sta ru krv i sta re stra ho ve. Osvr nuo se oko se be. „Sve je mno go ma nje ne go što pam tim.“