PRIMJENA MJERA BEZBEDNOSTI I ZAŠTITE NA RADU NA AERODROMIMA

THE WORKPLACE PROTECTION AND SAFETY ON THE AIRPORTS

Radoje Karadžić, Jelenko Milaković Vojska Crne Gore

Rezime: Jedna od obaveza u duhu propisa i standarda je uređena zaštita na radu i zaštita životne sredine na vojnim i civilnim aerodromima, bilo da se radi o platformama, instalacijama, radionicama, pogonskim kompleksima i ostalim cjelinama aerodroma. U radu je prikazana sistemska primjena mjera zaštite na aerodromima, kako u procesima održavanja vazduhoplovnih sredstava i drugih instalacija tako i primjena optih i ličnih srestava zaštite.

Ključne riječi: mjere zaštite, sredstva zaštite, zaštita zdravlja

Uvod Zaštita na radu u radionicama vazduhoplovnih baza i na drugim radnim mjestima na aerodromima

obuhvata sledeće osnovne mjere i sredstva kojima se zaštićuje zaposleno osoblje: -održavanje prostorija, zgrada i radionica u higijenski ispravnom stanju; -obezbjeđuje propisane površine i zapremine radnih prostorija prema broju zaposlenog ljudstva i

mašina. Obezbeđenje propisane širine prolaza u radnim odjeljenjima. -obezbjeđenje propisanog osvetljenja i ventilacije na radnim mjestima; -održavanje pogonskih mašina u ispravnom stanju; -održavanje i postavljanje zaštitnih sredstava na mašinama i drugim uređajima; -propisano obezbjeđenje od eksplozija, požara, električne energije, štetnih gasova, para tečnosti i

prašine, prekomjernog toplotnog, svjetlosnog, elektromagnetskog i radioaktvinog zračenja, buke, vibracija, nepovoljnih klimatskih i mikroklimatskih faktora kao i drugih profesionalnih štetnih uticaja;

-snabdjevanje i upotreba ispravnih i propisanih ličnih zaštitnih sredstava i opreme na radnim mjestima štetnim po zdravlje;

-zdravstveni preventivni nadzor nad osobljem koje radi na mjestima štetnim po zdravlje; -povremena kontrola uslova rada i zaštite na radnim mjestima.

1. Posebne zaštitne mjere Svi spoljni putevi, prolazi i staze moraju biti propisno obezbijeđeni, a otvoreni kanali i jame s vidljivim natpisom obilježeni. Materijal koji se koristi u krugu aerodroma mora biti uredno složen kako ne bi predstavljao opasnost za lice koje rukuje njime, kao i za lica koja su u prolazu. Glavni prolazi u svim radnim prostorijama treba da su široki najmanje 1.5 metara, a sporedni prolazi najmanje 1 metar. Svi prolazi i prometni putevi moraju biti slobodni od bilo kakvog materijala koji bi sprečavao ili otežavao prolaz.

Zaposlena lica mogu upotrebljavati samo one prolaze, ulaze i izlaze koji su za njih određeni. Isto tako ne smiju bez naloga predpostavljenog starješine prelaziti u druge radionice ili odjeljenja u kojima nemaju posla.

Sve galerije, platforme i prolazne rampe više od 1 metara moraju imati čvrste ograde najmanje 1 metar visoke. Takođe, i stepeništa od pet i više stepenika moraju biti ograđena sigurnom ogradom. Pokretne male stepenice za rad na vazduhoplovima moraju biti ispravne, bez polomljenih stepenica i obezbijeđene od lomljenja i klizanja. Radna mjesta, prolazi i podovi moraju se redovno održavati u ispravnom i čistom stanju. Oni moraju biti propisno osvetljeni, a radna mjesta snabdevena drvenim podmetačima. Materijal i predmeti rada moraju biti tako složeni da ne prdstavljaju opasnost za povredu osoblja.

Opasna mjesta kao što su električni vodovi visokog napona, trnsformatori, goli električni provodnici, parne vazdušne instalacije, zatim mjesta i odeljenja u kojima ima jonizirajućeg značenja ili toksičnog materijala, moraju biti prpisno obezbeđeni i obeleženi vidnim znacima upozorenja kao: “OPASNO PO ŽIVOT”, “VISOKI NAPON”, “ZABRANjEN ULAZ” i sl.

Prekidači za električno svijetlo moraju se nalaziti pokraj ulaza u radnu prostoriju i na dohvat ruke. Skladišta goriva i maziva, trafo-stanice, skladišta sa tehničkim materijalima, moraju biti zaključana i pristup u ista mora biti dozvoljen samo određenim licima. Sve ove prostorije moraju biti snabdjevene propisnim protiv požarnim sredstvima, ventilacionim uređajima ili otvorima. Sva klizajuća vrata moraju biti obezbijeđena od ispadanja. Opšta i lična zaštitna sredstva upotrebljavaju se samo prema svojoj nameni, sa njima se mora pažljivo rukovati, propisno ih održavati i svako samovoljno skidanje zaštitnih sredstava i naprava sa strojeva, ili zanemarivanja ličnih zaštitnih sredstava, povlačiti disciplinsku odgovornost, a u težim slučajevima i krivičnu.

2. Mjere bezbjednosti pri radu

Rukovanje i održavanje pogonskih strojeva i uređaja može se povjeriti samo licima starijim od 18 godina, koja su kvalifikovana za obavljanje tog posla.

Ako usled kvara ili drugih razloga dođe do prekida električne struje i strojevi stanu, moraju se odmah isključiti, kako ne bi sami krenuli u rad po dolasku električne struje.

Svi strojevi i uređaji sa direktnim električnim pogonom, ili ako na sebi imaju bilo kakve električne instlacije, moraju biti uzemljene po jugoslovenskom standardu.

Pogon za održavanje se naredbom odgovornog kvalifikovanog električara za kontrolu i odrzavanje sistema u zemljama. Njegova je dužnost: da najmanje jednom u šest mjeseci vrši temeljno ispitivanje spojeva uzemljenja na srtojevima i ostalim elektro uređajima. U slučaju neispravnosti uzemljenja, dužan je da stroj ili uređaj iz pogona i da izvrši opravku. Po izvršenoj opravci izdaje pismenu dozvolu za novo puštanje stroja ili urđaja u rad. Ovu dozvolu ovjerava starješina pogona. Evidenciju o pregledima vodi i čuva starješina pogona.

Slika 1. Izgled djelimičnog presjeka motora ASTAZOU IIIB

Zabranjen je rad na opravci električnih uređaja dok su pod električnim naponom, sem u izuzetnim slučajevima kada je to neophodno potrebno. Obavljanje poslova na električnim uređajima i priborima na strojevima ili elektro- instalacijama, mogu vršiti isključivo kvalifikovana lica, dok je ostalom osoblju najstrožije zabranjeno obavljanje ovih poslova. Zabranjuje se čišćenje radioničnih strojeva i njihovih djelova dok je stroj u radu. Svaka brusna ploča mora biti pravilno postvljena na osnovinu, upotrebom odgovarajućih porubnica. Promer porubnica kod brusilica za suvo brušenje mora iznositi najmanje 1/3 radijusa, a kod bruseva za mokro brušenje 1/4 radijusa brusne ploče. Između porubnica i brusne ploče mora se nalaziti umetak od kartona, plastike, kože ili gume. Svaka dizalica mora biti pregledana pre svake upotrebe i na početku radnog vremena od strane lica kome je poverena na rukovanje. Čelična užad, mehanizmi i sredstva kod dizalica moraju biti ispravni i izrađeni od odgovarajućeg materijala, propisne otpornosti, kako to predviđaju jugoslovenski standardi. Na svakoj dizalici mora se postaviti na vidljivo mestu natpis koji označava dozvoljeno opterećenje dizalice.

Strogo je zabranjeno opterećenje dizalice preko dozvoljene nosivosti. Za vrijeme dizanja ili spuštanja tereta dizalicom, moraju se preduzeti mjere bezbednosti. Niko ne smije da stoji ili prolazi unutar radnog prostora dizalice. Nikakav viseći teret ne smije da ostane na dizalici ako nije pod stalnom kontrolom rukovaoca. Osobe koje rukuju dizalicom moraju biti kvalifikovane za taj posao. Rukovanje ovim sredstvima ne smije biti dozvoljeno osobama mlađim od 18 godina. Kada se dizalicom obavlja važan, složen ili opasan posao, radovima dizalice rukovodi obavezno predpostavljeni starešina iz čijeg je sastava ovo sredstvo. Ni jedno čelično uže dizalice ili krana nesme biti nestavljeno, niti imati čvorove na sebi.

U svim radnim prostorijama, kao i u pomoćnim prostorijama vazd. tehničkih radionica, u hangarima, skladištima i na stajankama, mora se održavati primjerna čistoća. Podovi radnih odelenja moraju se svakodnevno čistiti i to po pravilu nakon rada. Ako se čišćenje mora da vrši i za vreme rada, onda se ono obavlja na takav način, da ne izaziva jače zagađenje radne atmosvere.

U svim radionicama kao i u sporednim prostorijama mora se postavljati pljuvaonice od materijala koji se lako pere i to na svakih 15 osoba po jedna pljuvaonica.

Sve radne prostorije i radna mjesta moraju biti propisno osvjetljena. Gde nije mogiće da se obezbijedi dovoljno prirodnog svijetla, treba koristiti vještačko svijietlo, prema jugoslovenskim sandardima za osvjetljenje.

U radnim prostorijama treba maksimalno koristiti prirodnu ventilaciju pomoću prozora, vrata ili otvora na tavanici. Ako prirodna ventilacija nije dovoljna da obezbedi čist vazduh u radnoj prostoriji, ili ako klimatcke prilike ne dozvoljavaju korišćenje otvoraza prirodnu ventilaciju, mora se vršiti vještačka ventilacija putem vještačkh ventilacionih uređaja.

Veštačka instalacija, prvenstveno putem lokalnih ventilacionih uređaja obavezno se uvodi u sledećim odelenjima: farbarskim odjelenjima, odjeljenjima galvanizacije, stolarskim odjeljenjima, odjeljenjima za zavarivanje, kovačkim odjeljenjima, akumulatorskim stanicama, odjeljenjima ložionice.

Pored navedenih odjeljenja, uređaji za vještačku ventilaciju uvode se i u drugim odjeljenjima gde za to postoji potreba, a na osnovu nalaza i predloga stručnih inspekcija ili Komisije za zaštitu na radu.

Slika 2. Vazduhoplovci na zadatku, uz sve mere bezbednosti i zaštite

Svo osoblje koje radi na održavanju vazduhoplova, na održavanju i korišćenju vazd. tehničkog

materijala, na skladiranju i pretakanju pogonskog materijala, kao i svo drugo osoblje koje radi u vazd. garnizonima, mora se pri obuci obavezno upoznati sa zaštitnim mjerama na radu koje se primenjuju na radnim mjestima u okviru vazd. garnizona, a posebno mora detaljno poznavati mjere i sredstva zaštite na svom radnom mjestu. Izričito se zabranjuje upotreba specujaliziranih benzina za pranje, čišćenje i odmašćivanje vazd. teh. i tehničkog materijala. Za ove radove dozvoljena je upotreba samo propisanih sredstava.

3. Mjere za zaštitu zdravstvenog stanja

Osoblje koje radi na mjestima štetnim po zdravlje mora da bude u dobrom zdravstvenom stanju pre stupanja na ovakvom radnom mjestu. Kontrola zdravstvenog stanja ovog osoblja vrši se jednom godišnje ili na šest meseci prema postojećoj Naredbi o periodičnim zdravstvenim pregledima.

Pre obeda i posle rada osoblje obavezno pere ruke vodom i sapunom. Zaposleno ljidstvo, koje radi na poslovima gdje stvara veća količina prašine, toksičnog

materijala, ili gde se dolazi u kontakt sa uljima, mazivima, rastvaračima boja, lakovima i sl., treba obavezno da raspolaže kupatilom sa tuševima i toplom vodom kako u zimskom, tako i u ljetnjem periodu.

Sljedeće osoblje obavezno raspolaže kupatilom: farbari, aviomehaničari (I,II i III stepena), akumulatoristi, osoblje pogonskih skladišta, tapetari, perači, rezervnih djelova, vazduhoplova i ložači kotlarnica.

Kupatilo sa tuševima treba da je u neposrednoj blizini radnih prostorija i garderobe. Kod izgradnje ovakvih objekata treba voditi računa da jedan tuš dođe na petnaest radnika u prosjeku. Podovi i zidovi kupatila do visine od dva metra moraju biti obloženi materijalom nepropustljivim za vodu (beton, keramičke pločice i sl.). U kupatilu mora da postoji prostorija za svlačenje. Prostorije kupatila i svlačionice moraju biti u zimskom, jesenjem i proljećnom periodu zagrejane.

Svim licima zaposlenim u tehničkom sastavu na aerodromu, moraju se staviti na raspoloženje garderobni ormari i koja služi za presvlačenje zaposlenog osoblja, nalazi se po pravilu u neposrednoj blizini njihovih radnih mjesta, odnosno radnih odelenja. Ova prostorija mora biti dobro ventilisana, svijetla i u zimskim mjesecima zagrijavana.

Osoblje koje radi na poslovima na kojima dolaze u dodir sa toksičnim materijalom, mazivima, uljima, gorivom i štetnom prašinom, mora imati na raspoloženju dvodjelne garderobne ormane sa pregradama za prljavo radno odijelo i za svoje civilno odijelo ili uniforme u kojima dolaze na posao. Na podu garderobe, ispred garderobnih ormana mora da se nalazi dovoljan broj drvenih podmetača a u istoj prostoriji nalazi se obavezno i dovoljan broj klupa. Propisan garderobni orman treba da je sagrađen od lima i da ima sledeće dimenzije: visina 1,5m; širina 35 cm odnosno 70 cm (dvodelni).

Svaki garderobni orman mora da ima ventilacione otvore u gornjem i donjem delu, takođe i svoju bravu i ključ.

Radna odijela, zaštitna odeća i druga sredstva za zaštitu od toksičnog materijala, moraju se povremeno prati i čistiti. Pranje ovakvog materijala dozvoljeno je samo u okviru aerodroma ili u specijalizovanim ustanovama za ovakve poslove. Zabranjeno je da ljudstvo iznosi svoja radna odela ili djelove zaštitne opreme iz kruga aerodroma da bi ga samo pralo kod svojih kuća. Najispravnije je da svaki aerodrom raspolaže svojom malom perionicom u kojoj će se na propisan način vršiti pranje ovog materijala, odnosno gdje će se detoksikacija zaštitne odjeće vršiti na stručan i bezbjedan način. Pored ovakve perionice koja mora raspolagati odgovarajućom mehanizacijom (mašina za pranje), treba da postoji i skladište prljavog materijala (veša), kao i prostorija u kojoj će se skladištiti i iz nje izdavati čisti materijal.

Pravilno i brzo ukazivanje prve pomoći kod nesreća i povreda na radu, važan je faktor u suzbijanju traumatizma i njegovih posledica. Lekar vazd. baze dužan je da povremeno organizuje predavanja i seminare zaposlenom osoblju o ukazivanju uzajamne pomoći u odeljenjima avioradionica, u hangarima i u blizini drugih radnih mjesta gde se mogu češće dešavati povrede zaposlenog osoblja, postavljaju se na vidljivim mjestima sandučići za prvu pomoć. Kontrolu sadržaja sandučića za prvu pomoć vrši nadležni lekar, a o popuni istog sanitetskim materijalom i o rashodu stara se starešina jedinice odnosno odeljenja. Sandučić za prvu pomoć sadrži sledeći materijal:

Zaključak

Osnovni cilj primjene mjera Zaštite u aerodromskim kompleksima je cjelokupnost i

sveobuhvatnost zaštite ljudstva i sredstava. Zaštita na radu u radionicama vazduhoplovnih baza i na drugim radnim mjestima na aerodromima obuhvata osnovne i posebne mjere i sredstva kojima se zaštićuje zaposleno osoblje.

Zahvaljujući primjeni mjera Zaštite moguće je preduprediti narušavanje zdravlja i bezbjednosti zaposlenih.

Primjenom mjera Zaštite omogućava se maksimalno iskorišćenje individualnih tehničkih i radnih sposobnosti zaposlenih, uz ostvarivanje zahtijevanog nivoa bezbjednosti radnog procesa i očuvanja njihovog zdravstvenog stanja.

Literatura

1. N.N.Sirotin,Ю.M.Korovkin, TEHNIČESKAЯ DIAGNOSTIKA AVIACIONNЫH GAZOTURBINNЫH DVIGATELEЙ, Mašnostroenie, Moskva, 1979.

2. N.N.Smirnov, A.A.Ickovič, OBSLUŽIVANIE I REMONT AVIACIONNOЙ TEHNIKI PO SOSTOЯNIЮ, Transport Moskva,1987.

3. Karadžić R. „Istraživanje uticaja održavanja po stanju na povišenje efektivnosti helikoptera“,Magistarski rad u pripremi, Podgorica, 2009.