(6)

PRIJENOS MATRICE NA ZEMLJU, ŢIVOT, POVRATAK

„Buckminster Fuller mi je jednom objasnio da zato što je naš svijet konstruiran iz geometrijskih

odnosa kao što je Zlatni omjer ili Fibonacci niz, proučavajući geometriju cijelo vrijeme, moţete organizirati i uskladiti svoj ţivot sa strukturom svijeta.“

Einar Thorsteinn

Ili smo tako i takvi već došli na svijet? Tko će sad to objasniti? Majka po roĎenju u sebi nosi

primordijalnu simetralu, 27.81°, otac 18. 7. '25. njenu zrcalnu vrijednost. Ali, u stanju

razvijene trojanske matrice u realnom prostoru, njegovo roĎenje meridijan je sjecišta

primordijalne simetrale i sjecišta dijagonala pravokutnika Troja – Ljuba – Utica – Cirenaica

(18°07' E), „gore“ – prapočetnog elementa nebeske matrice Plejada, „dolje“ – primarnog

elementa njegove razvijene zemaljske strukture. Tipično oponašanje sustava kroz formu

legende, koje će postaviti ovakvu shemu:

- ako je „ne-fizičko začeće“ (po dogmi „bezgrješno začeće“) nebeska matrica, a

Rotonda u Ošlju njena zemaljska replika, onda nam zemljovid ostaje kao čitanje

njezine reprodukcije. Zemljovid je plan kojim se sredstvo sluţi da bi postiglo i

opravdalo svoj cilj, organizaciju ţivota na Planeti, koja će u svim segmentima

kontinuiteta djelovanja, od anatomije do arhitekture, proizvesti efekt „stabla ţivota“. U

konačnici, matrica će potraţiti sjemenje, koje će uvijek nadraţiti svoju maternicu,

svoje „korice mača“, uterus, zemlju ili more. Takvom pristupu nisu potrebne više

koordinate, sustav očitava i kreće se po kardinalnim točkama koje autonomno kreira ili

re-kreira u razdobljima geoloških promjena. Vidjet će se na kraju da je sustav biološki

nadreĎen svakom pokušaju da se izbjegne zakonitost Volje višeg reda. Pogledajmo

prolaz Verige u Zaljevu samog Kotora, na 18°42' E (18.7°). Zar to nije cervix – tipičan

prolaz u uterus? Identičan funkciji organa iz kojeg se iz „stida“ prelazi u novi ţivot? I,

što su drugo „verige“, lanci neprekinutih čvrstih nizova povezanosti jedinki u

zajedničku snagu ljudske zajednice. A ovaj moreuz naziv je dobio u doba vladavine

kralja Ludovika koji je, premostivši ga lancima, onemogućio prodor galijama u Kotor.

Silovanje ţene najveći je zločin današnjice.

No, što to kao svoj cilj na Zemlji prepoznaje sredstvo, da bi se ostvarilo počelo matrice?

Igla Heliopolisa

Prije svega, iščitavanje duboke prošlosti Planeta iz čitanja geomorfološkog kompleksa more-

kopno. Kasniji atlasi strukturi će dati svoj ljudski pečat: Kleopatrina igla, spomenik

Tuthmosisa III. (planina Carmel – „sveti rt“ meĎu njegovim kaananskim teritorijima), iz

Heliopolisa preselit će se u centar Westminstera Londona, drugi njegov obelisk danas je u

Rimu (Lateran obelisk), treći u Istanbulu, nekoć Constantinopolu, meĎutim, rtovi poput rta

Aiguille („kazaljka na satu“ ili „igla“), na francuskoj atlantskoj obali, ostat će tamo do nove

velike geološke promjene.

Pod djelovanjem čovjeka u razvojnom smislu gradovi su podizani sustavno lakše se

očitavajući kao poredak. Primjer: starogrčki grad Kymi, jedna od triju kapitalnih luka

Eubeje, nalazi se na 38°38' N i 24°06' E. Meridijan grada zamjenski je paralela Aswana ili I.

katarakte Nila ili astronomske deklinacije Elektre i Alcyone, u matrici linije-života. Spram

paralele najkraća je to veza s Malom Azijom pa će se sustav prenijeti na Poluotok, gdje će biti

podignut grčki grad Magnesia ad Sipylum, moderna Manisa, ili jedan od rezidencijalnih

gradova u doba Sulejmana Velikog. Istodobno, planina Sipylus tradicionalno je identificirana

kao dom Cybele datiran u kasno-hetitiski i luvianski period kasnog 2. milenija pr. Kr. (vidi

prethodnu studiju). Ali 24°05' E je i meridijan vrha jedne od najsvetijih grčkih planina –

Pangaion, s rudnicima srebra, zlata, drva za brodogradnju te mitološki vezana za

proročanstvo Dioniza.

Sve to prethodi činjenici da u 8. st. pr. Kr. kolonisti Kymija na talijanskoj obali Tirenskog

mora podiţu koloniju Cumae (40°50'55'' N 14°03'13'' E), uz geomorfološku uvjetovanost

prirodnog okoliša, precizno 10° W od matičnog grada. Potom će osnovati i obliţnji

Pithecusae, današnju Ischiju na istoimenom otoku, ali sad na paraleli 40°44' N, što je

geografska širina horizontalne osi u središtu Bolbe primordijalne kružnice matrice

implementirane u realni geografski prostor.1

Autoreferencijalnost projektiranja iz same matrice mnogo je sloţeniji postupak detekcije za

čije čitanje je nuţno odreĎeno predznanje i njeno razumijevanje. Ali, baš zato, uzimamo

najprostiji primjer odnosa kruţnica, primordijalne i ošljanske, i pozicije zvijezde Merope,

najmlaĎe kćeri Majke Pleione, smrtne.

Primjer 1.

Na svakoj kruţnici, u realnom geografskom prostoru zamišljenoj, četiri kompasne točke čine

kostur projekcije: N (sjever), E (istok), S (jug) i W (zapad). Unutar primordijalne kruţnice

točke S i W su povezane pravcem koji prolazi precizno kroz poziciju Merope pod kutom 45°

(Crteţ 1, Vlašići (Plejade) matrix i masterkey, Koljnof, Studeni 2015). S druge strane, znamo

otprije da njenom pozicijom prolazi i horizontalna os kruţnice Ošlja od središta do točke E. I

što sad imamo? Zlatni rez kuta 45° je 27.81°. Iz točke E kruţnice Ošlja pravac pod tim kutom

vodi minuciozno u točku W primordijalne kruţnice. Iz točke E, po logici čiste elementarnosti

geometrije, 45° vodi u poziciju Ošlje te se nastavlja u smjeru Trsata i najsjevernije točke

Kvarnera, Uvale Preluk i Voloskog, na geografskoj širini vršišta primordijalne simetrale, te

Kerča (Pantikapaion, 6. st. pr. Kr.) na sjevernim vratima moreuza koji spaja Crno i Azovsko

more. Dakle, ocjena – jedinstvenost koju autonomno proizvodi raspored zvijezda i

1 Najčudnije od svega je to što sam Kymi pošao provjeriti nakon što se 13. 5. 2019. na traţilici Googlea pojavila

obavijest o 136. godišnjici roĎenja Georgiosa Papanikolaoua, ali tako matrica funkcionira. Ovaj dio teksta je,

dakle, nadopuna nastala tijekom njegova redaktiranja.

matematička jezičnost klastera Plejada. To je jedan od tisuća primjera koje ova analiza

pokazuje potvrĎujući Fullerovu misao.

No, ostalo je još neodgovoreno – što se dogaĎa s pravcem koji pod kutom 27.81° polazi iz

točke S primordijalne kruţnice, što je poloţajno korespondira temelju trojanske eponimske

matrice – pariskom pravokutniku? Imamo gotovo nadnaravnu sliku: pravac prolazi

najistočnijom točkom Zaljeva Sidra, zatim redom: mjestom na tuniskoj obali gdje ju presijeca

dijagonala trojanskog pravokutnika Troyes – fenička Utica (c. 1100. pr. Kr.), a završava u

luci Zuwaraha; feničkom lukom Skikda (helenizirano Rhousikada, latinizirano Rusicade) –

središte Hanibalove kruţnice s radijusom u prijevoju Col de Clapier, mjestu njegova prelaska

Alpi u Drugom punskom ratu; zatim, gradom Valladolid, rezidencijom kraljeva Kastilje, gdje

će se vjenčati Ferdinand II. od Aragona i kastiljska princeza Izabela, a 1506. tu će preminuti i

Kristofor Kolumbo; Valladolid je precizno 1° E od meridijana Pleione i grada Salamance

(4°43' W), dakle, ne stoje sustavno rasporeĎeni samo obalni gradovi, već se prema njima

projektiraju i kontinentalni gradovi; konačno, tamo gdje pravac presječe obalu na krajnjem

sjeverozapadu Iberijskog poluotoka (zbog opasnosti plovidbe poznata i kao Obala smrti),

meridijan 8°57' W obiljeţit će najjuţniju točku Portugala – rt Sao Vicente i na njemu čuveni

Sagres, prva Pomorska akademija u Europi Henrika IV. te ujedno jedan od prvih koraka u

projektiranju trojanske eponimske matrice (paralela sjeverne točke Zaljeva Iskenderun na

istoku).

Sustavnost i funkcionalnost dominiraju matričnim upravljanjem geografskom situacijom. Ako

su Pleione i Maja povezani preko pozicije Ošlja, što je geometrijski potvrĎeno, a Merope i

Maja tvore simboliku svastike (vidi: Stećak u Opačcu – novo čitanje Plejada), onda su

sinkronizatori pozicije Ošlja. Majka, najstarija i najmlaĎa kći, zajedno u istoj kući

legendarnog prijenosa!2

Stoga, što je s našim ţivotima, ako je crta obale funkcija matrice, kako ju matematički vidi

Nogić? Je li moguće da tada obala biva projektiranom, umjesto obrnuto, pa su tako

projektirani i naši životi? Jer, postoji jedna povijesna nejasnoća na koju nikada nije

odgovoreno: ako su čak i u 16. i 17. st. još uvijek vjerno gledajući spram obale mape više

nego „neozbiljne“, a istodobno smo demonstrirali savršenost slojevitosti plovidbene mreţe od

najmanje feničke pomorske kulture, otkuda onda prijepor izmeĎu tog razdoblja i druge

polovice 13. st. kad se javlja prva rana portolanska Chart Pisana s tako perfektnom

geomorfologijom obale Sredozemnog mora, Jadranskog i Egejskog mora, pa čak i s

Britanijom? Tko i kako je netko tako rano mogao imati savršen uvid u globalnu sliku prostora

Sredozemlja bez aktualnih satelita, aeronautike i dronova? Upravo tu mogućnost razmatramo

u novim istraţivanjima. Istodobno, ako postoji naznaka „projektiranih ţivota“, kolika je

teoretska vjerojatnost da se matrica u cijelosti prelomi preko jedne osobe i da baš ona bude ta

koja će dati teoretsku osnovu matrične aplikacije na Zemlju? Koliko osoba na svijetu ovakvim

pristupom ima u cijelosti zatvorenu njenu i ţivotnu strukturu? Računalno, takvu brojku

vjerojatno ne bi primio kompjuter.

2 Opet čudnovato, 9. 5. 2019. 19:55 je, a 19°55' E u Zaljevu Sidra prolazi najzapadnijim rtom istočne obale

zaljeva (svetište Fakhirah). Na sjeveru, to je meridijan grada Krfa, stare Kerkyre, povezane s poviješću Grčke od

početka grčke mitologije. Pritom se ne moţe izbjeći utjecaj Liburnije kojeg je za doba antičkih plovidbi imala u

kontroli Jadrana u dobu njene dominacije. Dakle, u dvije konstrukcije, vremenski determinirane „izlaskom

informacija iz svoga kučišta“, dobili smo dvije kardinalne točke iste obale Zaljeva Sidra. Subordinarno, nećemo

niti govoriti o utjecaju pravaca kojeg vrše na usputna sjecišta kardinalnih loksodroma i konstrukata projekcije.

Fenomen zlatnog reza broja 28.7

Romantika je roĎena 28. 7. '52. (→ '25.). Lancelot će ljubiti Guinevere, Tristan će prositi

Izoldu. Mater saeva cupidinum! (Horatius), ili, u prijevodu: „Okrutna majka strasti.“ Pratimo

numerički slijed koji istodobno znači i odvijanje stvarnih dogaĎaja u ljudskim ţivotima.

- 28. 7. – zlatni rez Ošlje! Kako?

- 28.7° x 1,618 = 46.4366°

- 28.7° x 0,618 = 17.7366°

- 46.4366° - 17.7366° = 28.7°

- 28°7' N je Minya, grad dojenja Kufua ili Keopsa, Giza je na meridijanu Tetide, Tetida

na paraleli Sinja 43°42' N (majčino i moje roĎenje), na meridijanu Sinja, Hrvace,

16°38' E (Romantika po ocu)

- 17.7366° = 17°44'12'' E

- 17°44'09'' E = Gornje Ošlje

- 17°44'13.92'' E = Rotonda

- RAZLIKA c. 2'' (sekunde)

*---------------------------------------------------------*-----------------------------------*

10 (28.7) 6.18 (17.7366)

Nulti meridijan

Ošlje 28.7 / 17.7366 (17°44')

Meridijan 46.4366 (46°26'12'')

- 28.7° = 28°42' (E, u projekciji meridijan Sterope Argonautske kruţnice)

- Razlika zlatnog reza Ošlje, 46.4366°, i kuta Taygete, 46.2983668° = 1,0029857

- Kut Taygete 46.2983668° = 46°17'54'' N ili 46°18' N, što je geografska širina

Varaţdina kao kontra-kut (90°) Sinja, 43°42' N

- Razlika 28°42' E i 43°42' N = +15° ili 24-tina kruga

- 17.44 x 0,618 = 10.77792 = 10°46'41'' E = meridijan Alcyone vanjske kruţnice

(vulva) Rotonde s radijusom u polazištu primordijalne simetrale (majka)

Dakle, što imamo dosad iz ove matrično-ţivotne i geometrijsko-geografske analize? Imamo

juli – srpanj, u njemu datumi 28.7. i 18.7. Dekadno, nedostaje 8.7. – datum velike enigme, već

i spram činjenice da je zrcalno to kut najsjevernije zvijezde klastera – Sterope –

78.07857412°, iz čega upravo izvlačimo nepredvidljivu, ali anticipiranu stvarnost ţivotnog

puta: permutirano, meridijan Rotonde, 17°44' E, prelazi u paralelu Paljenika, vrha planine

Vlašić, te Ljube preko puta Vlašića na Pagu – 44°17' N. Tako dolazimo do ključa koji bi

mogao radikalno utjecati na dimenziju zlatnog reza kao univerzalnog omjera svega

stvorenoga kojemu je ţivot i rast dat na zemlji, pa i njoj samoj.

Sad se ovdje pojavljuje kolega SrĎan Nogić roĎen 24.6. Naprotiv, ne da se javlja, nego je

sroĎen s matricom i sam prihvatio njen izazov shvaćajući elementarnost primijenjene

matematike. Radi mogućeg ponavljanja koje nerijetko prelazi u dosadu, prisjetimo se tek

ranije rečenoga u analizi pozicije grada Kymi, na geografskoj duţini 24°06' E, i svega ostalog

u vezi s njime.

- 24.6 x 0,618 = 15.2028 = 15°12'10'' E

- Vlašići na Pagu 15°12'27'' E

Primjetno je riječ o meridijanu precizno na polovici kanala izmeĎu matematičke točke „T“ na

meridijanu Misrataha (15°06' E), i meridijana same Ljube (15°18' E). Ra‟s al Barg (Misurata),

na 15°13' E, na geografskoj duţini je 32°22' N ili paraleli III. katarakte.

Po geografskoj duţini, od vitalnih toponima najbliţi su Nin i Sv. Kriţ na 15°11'04'' E

(44°14'35'' N); Ţdrilac, 15°11'11'' E, gdje je naĎen artefakt iz 9. st. gotovo identičan Crteţu s

Nosača soli Šopronkohide; otočić Sikavac, 15°13' E, gdje su nedavno arheolozi pronašli

ostatke bizantske utvrde iz 6. stoljeća, sa 6 kula, 20 prolaza, 37 objekata i 2 trga; Vrsi, Sv.

Mihajlo, 15°13'30'' E, jako zanimljiva crkvica ne samo stoga što asocira na „stonsku“

situaciju, nego i zbog same pozicije, gotovo „kontrolne“, izmeĎu Nina i Ljube.

I sad zamislimo situaciju s početka: mi smo potpuno nepoznati jedan drugom, upoznajemo se

2016. SrĎan dolazi k meni s informacijom o Rotondi Ošlje, ja pak idem k njemu s

kardinalnom pozicijom točke T, tj. Ljube. Na kraju zlatni rez njega iz Ošlja odvede u Vlašiće,

a Romantiku u Ošlje!? Vedrine (Šipići) precizno su 1° W od Rotonde. Sve ostalo ispisano je

na tisućama stranica analize mojih radova i knjiga. Treba samo čitati! Kolika je vjerojatnost

da se sve to dogodi „slučajem“?

Igra matematike i ţivota se nastavlja. Zlatni rez datuma moga roĎenja vrlo je simetričan.

Imamo niz koji oslikava strukturu Rotonde (1-8), klastera Plejada (9-7-2) i katarakti Nila (6).

- 30.7 x 0,618 = 18.9726 = 18°58'21''

- 18°58'21'' E je meridijan maĎarskog kraljevskog grada Višegrad,3 pribliţno (3' E) i IV.

katarakte Nila; prolazi svetom maĎarskom planinom Piliš, gdje na meridijanu 18°55'

E4 imamo Dobogoko, hodočasničko mjesto sljedbenika oţivljene Táltosove vjere

slične šamanizmu, koji vjeruju da je to mjesto „srčana čakra“ na zemlji

- 18°58'21'' N je pak pribliţna (3' S) geografska širina IV. katarakte Nila

- 18.9726 x 0,618 = 11.72501° = 11°43'30'' E, što je kriţanje Kadmove osi i

primordijalne kruţnice te kriţanje stranice Alcyone – Sterope visočke kruţnice i

vanjske kruţnice rotonde

3 S Pajrićem sam posjetio Višegrad u studenomu 2015. na itineraru Koljnof – Estergom – Budimpešta.

4 Dubaijem, čije područje je naseljeno preko 5000 godina, prolazi meridijan 55°18' E (25°16' N), što je točno

40° E od Ljube. Istodobno, na Nilu, grad Esna, na 25°18' N (32°33' E), u grčko doba Likopolis, baštini hram

Khnuma – boga izvora Nila. Prikazuje ga se kao lončarski kotač postavljen u mater's maternicama, s dječjim

tijelima na njemu; kao staklenku iz koje teče struja vode; kao „Oca očeva“ i „Majku majki“; sa Neith, on čini par

boţanstava stvaratelja, roditelja Raa; gospodar je stvorenih stvari od sebe; riječ je, dakako, o Kufuu – punim

imenom Khnum Khufwy ili u značenju „Khnum je moj zaštitnik“; drţi ga se stvoriteljem tijela ljudske djece,

koju je napravio za lončarski kotač, od gline, i stavljen u maternice svoje majke; kasnije oblikovao druga

boţanstva, jednom riječju – „Boţanski Lončar“, čiji drugi hram nalazimo u Asuanu (I. katarakta, 24°06' N), na

otočiću Elephantine (2055.-1650. pr. Kr.).

Ponovno je „zabavno“ spojimo li brojke 30 i 9726. Što dobivamo tada?

- 30.9726 = 30°58'21'', što je precizan meridijan II. katarakte koji će permutacijom

prijeći u paralelu središta kruţnice Ošlja, uz 12° razlike spram 18°58'21''

Kako već znamo, drevni mezopotamijski Ur takoĎer se nalazi na 30°58' N (46°06' ili 46.1° E).

Stoga je više nego zanimljiv podatak da mjerenje pokazuje da je iz Riyada (riyadska

kruţnica) vertikalna udaljenost do paralele 30°58' N jednaka udaljenosti od Riyada do

meridijana Meke, što me osobno ne čudi jer religije nastoje prikazivati iste misterije u više

različitih oblika. S Plejadama sam to uočio u samom začetku, zapravo, to me i odvelo do tog

klastera.

Zašto su uopće tu sad bitna roĎenja? Ţena nosi dijete 9 mjeseci a 5. mjesec je (maj – Maja)

20. tjedan kad se u utrobi dogodi njegovo prvo micanje, početak rada pluća, prvi sluh, te kod

dječaka spuštanje testisa u mošnje, što predmnijeva nastavak vrste. A račun pokazuje:

- 9 mj. x 0.618 = 5.56

Nezanimljivo bi bilo, jer zlatni rez kuta 90° iznosi 55.62° (90 x 0.618), da nije odgovora

zašto Khnum, „stvoritelj tijela ljudske djece“, baš u Esni. Evo, na što je mislio Fuller:

- 55.6° E = 55°36' E, što je geografska duţina strateški bitnog koljena Hormoškog

prolaza izmeĎu Perzijskog zaljeva i Indijskog oceana

- 55°36' W, ulaz je u deltu Rio de la Plate, granice izmeĎu Argentine i Urugvaja;

sjeverno, u Surinamu, meridijan siječe obalu kontinenta u poziciji Adanlo kreek u

mjestu prolaska paralele 6°00' N. Nije li sve to ekscentrično?

- Na sjeveru to je i u bukvalnom smislu most koji povezuje Dansku i Švedsku izmeĎu

Kopenhagena i Malmöa. Tako je zemlja strukturirana, što se tu moţe? Ali netko je to

morao primijetiti, jer:

55°36' N - 25°16' N = 30°20' E/N, dakle, meridijan III. katarakte Nila koji će prelaskom u

paralelu Mediterana označiti geografsku širinu točke M', ili, u Etalonu početnu najjuţniju

VI. kataraktu.

Istodobno, dvostruka vrijednost meridijana Esne, 32°33' E daje 65°6' što spram 65.5, premda

izgleda poprilično čudno, ima itekako smisla. U tom kontekstu nije li još distinktnije da se

Esna, Licopolis ili Latopolis, ne miješa sa drevnim gradom Letopolisom, kapitalom 2. nome

Donjeg Egipta.5 MeĎutim, nijedno čudo pa ni ovo nije bez daljnjih konotacija: njegova

pozicija 30°07' N 31°08' E, najgenijalnije je rješenje dosadašnjeg tijeka istraţivanja ugradnje

osobnih podataka DNK-a u realni geografski prostor: spoj „moje“ osobne paralele Heliopolisa

i meridijana Velike piramide Gize. Pitam: što znači ovaj standard Letopolis nome? Nije li

kost ona ista bedrena iz studije „Plejade u Biku – geografija ljubavi“ (STUDIJE I.), usto sada

poloţena vodoravno u skladu s linijom-života Elektra – Alcyone, po koljenu ili pokoljenju!?

5 Njegovo egipatsko ime bilo je Khem (Hm), danas moderno mjesto njegovih ostataka poznato kao Awsim. Grad

je bio mjesto oboţavanja boţanstva Khenty-irty ili Khenty-khem, oblika boga Horusa. Mjesto i njegovo

boţanstvo spominju se u tekstovima još iz doba starog kraljevstva (oko 2686.-2181. pr. Kr.), a hram bogu je

vjerojatno stajao tamo vrlo rano u egipatskoj povijesti. Jedini poznati spomenici na lokalitetu, meĎutim, datiraju

iz vladavine faraona iz kasnog razdoblja (664.–332. pr. Kr.).

Sad nailazimo na jednu povijesno potpuno neočekivanu situaciju. Ugovorom iz Tordesillasa

(1494.), papa Aleksandar VI., dobro poznati Borgia, dijeli portugalsku i španjolsku

dominaciju svijetom odreĎujući nulti meridijan na 46° W (Taygeta 46.298°). IzmeĎu njega i

55°36' W je razlika 9°36' W pa numerički imamo čisti trokut Eneagrama. Ili, decimalno:

- 55.6° – 9.6° = 46°

- 9.6 x 1,618 = 15.5328 x 1,618 = 25.1320704 x 1,618 = 40.663689072° = 40°39'49''

Tri umnoška zlatnog reza od 9.6° daju, dakle, geografsku širinu jezera Volvi, determinatora

središta primordijalne kruţnice (Bolbe 40°44' N, Nymfopetres 40°41' N, Apollonia 40°38' N).

Sada bi Taygeta bila „udaljena“ za oko 6° razlike, ako prihvatimo činjenicu da je precizno

navodno meridijan prolazio na 46°37' W (46.616°), što bi analogno dalo i razliku od točnih 9°

do 55°36'. Kako bilo, ako jest koincidentnost, onda je „rigidna“ koincidentnost! A evo kako

se prenosi u naše ţivote dvostrukim umnoškom zlatnog reza, „nagradnim putovanjem za dvije

osobe“, ako za osnovu uzmemo kut 9°36':

- 9.36 x 0,618 = 15.14448 x 1,618 = 24.50376864 x 2 = 49.0075/37/28

Plejade imamo u rasteru 4/9 (od 9 klastera, 4 su slobodne), takoĎer i kao 7/5 (od 7 sestara, 5 je

na kruţnici). Mojih 37 (30.7.) dopunjuje se s 28 Romantike. U implementaciji Rotonde u

realni geografski prostor, a projektirana je na matričnoj osnovi, 9°36' E je zajednički

meridijan istočne tangente kruţnice westwerka, i zapadne tangente vanjske kruţnice rotonde.

Nije li to isuviše za naš sitni mozak? Eneade u Heliopolisu (30°07' N), Eneagram…?

U arhitektonskoj osnovi rotonde 55.62° nalazimo kao konstrukt tetive primordijalne matrice

Alcyone – Sterope koja prelazi preko Ošlja i kuta otklona rotonde od vertikalne osi, c. 15.8°.

Spram meridijana Ošlja, kut Alcyone – Sterope odgovara kutu visočke simetrale ili, po

Nogiću, 39.63/73°. Dodamo li tomu kut otklona 15.8°, zbroj daje 55.62°, zlatni rez kuta 90°.

Istodobno, iz središta rotonde pravci pod kutom 15.8° minuciozno ciljaju zapadne vrškove

uglova dvaju „češljeva“ sjevera i juga.

Da svemu u pozadini stoje zvijezde Plejada svjedoče ovi podatci:

- 9.3246922° (Caleano) + 46.2983668° (Taygeta) = 55.62(3059)°

- 78.07857412° (Sterope) - 22.45° (Elektra / Alcyone) = 55.628°

Još jednom – Romantika

28.7° je koordinatno točnih 28°42' (E-W). No, kako smo već ušli u taj „atlantidski svijet“

(sestre Plejada su poznate i kao atlantide) vidjet ćemo što se dogaĎa tamo – „na zapadu ništa

nova“!

Meridijan 28.7° ili 28°42' W na Azorima je centar otoka Faial (38°34'38'' N 28°41'59'' W,

što je pozicija Fundo de Caldeira – „Dno kotla, kratera“). MeĎutim, 10° juţnije od njega je

krajnje zapadni otok Kanara, La Palma, čijim središtem prolazi paralela 28°42' N. „Ni po

muke“, rekli bi naši stari, da se njegov istočni rt Santa Lucia ne nalazi na 17°44' W. Je li to

tek fatamorgana ili fenomen: njegova je geografska širina 28°43' N? Dakle, u istoj točki je

koordinatni križ broja 28.7 čiji zlatni rez odgovara meridijanu Ošlja (17°44' E). Je li onda

slučajem Romantika krštena imenom Luce? Svetice Siracuze koju sam u tri izvorna

znanstvena rada opservirao pod egidom ikonografske „pripomoći i zaštite“ u djelokrugu

pomorstva i pomorske kulture? Da sve bude još mističnije, kapital, La Palmas de Gran

Canaria, smješten je na 28°07' N.

Kao pripomene, u okruţju „kriţa“ nalazimo sljedeće toponime:

- istoimeno mjesto Santa Lucia, 28°43'30'' N 17°44'51'' W

- najistočnija točka La Palme, rt Punta Llana (Ravni rt) 28°44'3'' N 17°43'25'' W

- istoimeno mjesto Puntallana, 28°44' N 17°44' W

- najviši vrh otoka, RoGue de los Muchachos (Caldera de Taburiente, 2426 m), 28°45'

N 17°53' W

- „Rogue de los Muchachos“ (Instituto de Astrofisica de Canarias, European Northern

Observatory) 28°45'52'' N 17°53'38'' W

- Santa Cruz de la Palma, Museo Naval Barco De La Virgen, 28°41'17'' N 17°45'40''

W, ili 28.7° N

Iz povijesti otočja doznajemo:

- Guanči, prastanovništvo Kanara (c. 20.000 u 15. st.), istrijebljeno dolaskom

Španjolaca, imali su pismo neku vrstu hijeroglifa

- pripadali su neolitičkoj kulturi s monarhijskim matrijarhalnim društvenim

poretkom

- Tenerife je bio podijeljen na devet malih kraljevstava

- uvrjeda ženi nanesena od strane naoruţanog muškarca bila je kazneno djelo

- vladala je poliandrija (jedna ţena ima više muţeva), na nekim otocima monogamija

- vjerovali su u vrhovno biće Achamán na Tenerifeu (šaman?), te Abora na La Palmi

- ţene na Hierrou oboţavale su boginju Moneibu (← bienom = binom?)

Finalno, jezična mezalijansa i vodi k neobično strukturiranoj matematici i koordinatnoj mreţi:

- vidjeli smo već da je 9.6 x 1,618 = 15.5328, prevedeno na stupnjeve, koordinatno daje

15°31'58'' W, što je na Gran Canariji opet meridijan mjesta Santa Lucia (27°54'42''

N ili 27.91° spram 27.81° – kuta primordijalne simetrale;

- na sjevernoj pak obali otoka, meridijan 15°32' W prolazi mjestom Arucas na 28°07' N,

dok je sami rt Punta de Camello na 28°09' N 15°31'55'' W;

- dok je Tetida male kruţnice Rotonde na meridijanu 27°58' E (27.96° E) – najistočnija

točka Gran Canarije je rt Punta de Gando na 27°56' N (27.93°);

- Tetida srednje kruţnice je na 30°18' E (30.3°), Ilheus do Norte, otočje Ilhas Selvagens,

je na 30°3' N (16°3' W);

- Ilhas Selvagens, izmeĎu Madeire i Kanara, udaljeni su od SE rta Madeire 280 km, a

do najbliţeg kopna Tenerife, 175 km, što je omjer duljina 1.6.

Sad se na toj točki pridruţuje sam život:

- izmeĎu geografske širine Madeire (Funchal) i Ilhas Selvagens zlatni rez je paralela

31°07' N (meridijan Platoa Gize), koja na zapadnoj afričkoj obali prolazi rtom

Tafelney (9°50' E), u blizini mjesta Igouzouln, Tarifer;

- 30°07' E je pozicija Giza International Airport Sphinx (30°54 N ili 30.9°)

- najsjevernija točka Tenerife, Rogue de Fuera, je na 28°36' N (28.6°) i 16°9' W;

- primordijalna Tetida stoji nad Gizom (31°08' E), a središnjom točkom najsjevernijeg

otoka Selvagem Grande prolazi 30°09' N na meridijanu 15°52' W (15°51' E je

meridijan našeg Bribira te ušća Krke na izlazu iz šibenskog kanala;

- Selvagem Peguena zaveden je sluţbeno 30°00' N 16°00' W, premda je središte otoka

na satelitu na 30°02' N 16°02' W (upravo minute „plesa“ cijelog sustava).

Tko je sad sa kilometarski udaljenog dna izdignuo otoke tako da se sredozemno-kontinentalna

matrica odigra dramski, kao na kazališnim daskama, a na otvorenom oceanu? Pritom, nema

pobjednika, ni gubitnika, dobivaju svi koji vjeruju! Čini li to čudesa zlatni rez ili eneagram, ne

znamo, no u rastu je sadrţan i jedan i drugi hologram!6

Sad smo jako znatiţeljni – što se dogaĎa s meridijanom 28.7° ili 28°42' na istoku (E)? Odmah

uočavam, zašto sam kazao – rigidna koincidentnost – riječ je o geografskoj duţini

Aphrodisiasa spominjanog u prethodnoj studiji (5), jedinstvenog kultnog imidţa posvećenog

Afroditi boţici ljubavi i ljepote. Na juţnoj maloazijskoj obali, 2' W od rt Kara Burun,

meridijan prolazi kroz otočić Baba Adasi (28°42' E).7 U delti Dunava taj meridijan prolazi

kolonijom Mileta Istros ili Histria (7. st. pr. Kr.), povijesno poznatom i imenom Caranasuf ili

Karanasuf. Juţnom obalom Crnog mora meridijan prolazi ponovno rtom i mjestom

Karaburun („crni rt“). To je zona kriţa pravca koji iz središta primordijalne kruţnice Bolbe

vodi u primordijalnu Caleano i visočke kruţnice. Na crti libijske obale na tom je meridijanu

hidronimska oznaka „spremnika vode“ „Abd al Mawlá Huraymīs. Juţnom obalom Crnog

mora meridijan prolazi ponovno rtom i mjestom imenom Karaburun („crni rt“).

Dakle, ključne riječi su: božica, ljubav, ljepota, crno, voda. Majčinstvo za majčinstvo,

majka za Romantiku, stari ţivoti za nove ţivote, novu djecu planeta. Matematički, iz zlatnog

reza Ošlja u zlatni rez primordijalne simetrale. Naime, najzapadniji otok Kanara je Hierro,

nekoć Ferro ili „Ţeljezni otok“. Sluţbeno zaveden je središtem otoka na 27°45' N i 18°00' W,

premda paralela 27.81° N ili 27°48'36'' N prolazi samom sjevernom obalom. Usto, ukupne je

površine, kojeg li slučaja, upravo 278 km². Nadimkom je poznat kao Isla del Meridiano,

budući da je povijesno bio odreĎivan Nultim ili početnim meridijanom.

Povijesni aspekt nultog meridijana Ferro

Louis XIII. i kardinal Richelieu, 1634. odlučili su da se ferografski meridijan treba koristiti

kao ključna referenca za karte, s obzirom na povijesni meridijan otoka i status kao zapadno

najpoznatija zemlja naroda „poznatog svijeta“ – najzapadnija točka otoka Ferro i arhipelaga

Kanara je rt Orchilla, što odgovara povijesnom nultom meridijanu 18.160792⁰ W ili 18°09'39''

W. Od Grenwicha danas, na istoku to odgovara meridijanu Starog grada Visoko (18⁰10'35'' E)

te multisjecišta trojanskog pravokutnika kojim prolazi i primordijalna simetrala

6 Činjenica jest da smo u programu Konferencije u Ateni 3. lipnja 2019. (3-6-9).

7 Na turskom jeziku baba znači „otac“, a naše predaje Plejade još pamte kao Baba, Babino zviježđe, Babini

štapi…

Ali, sluţbeno se vodio na 17°39'46'' W, kasnije izmeĎu 19°52' W (opet Romantika) i

20°29'53'' E od Parisa IV. Pariska elita drţi nultim meridijanom točno 20° W od Parisa (1/18

od njezinog relevantnog paralelnog svijeta). Stare meĎunarodne mape (izvan područja Anglo-

Sjeverne Amerike) često imaju zajedničku mreţu s pariskim stupnjevima na vrhu i Ferro

stupnjevima (offset od 20⁰ iz Pariza) na dnu. To je 20°23'09' W od Parisa (2°20'14'' E), ranije

vrijedilo 22.5⁰ W (pariski nulti meridijan egzistira od 1667.)

Odluka o Ferru kao nultom meridijanu je donesena na Marinu iz Tira (1. pr. Kr.) te

Ptolemejevu nultom meridijanu (2. st.) temeljenom na zapadnjačkoj poziciji poznatog svijeta,

dajući nekoliko karata sa samo pozitivnim, istočnim longitudama (Flores, kao najzapadnija

točka Azora, otkriven je tek u 15. st.)

Sam otok je formiran kasno, star je oko 1.2 mil godina, nastao je poslije tri uzastopne

erupcije. Koristio se u različitim dijelovima Europe više od 500 godina kao glavni meridijan

obično izvan budućeg Britanskog carstva. Poglavito se njime bavio Louis Feuillée, istraţivač,

astronom, geograf i botaničar (1724.). Kao nulti, meridijan Ferroa napušten je 1792. u korist

meridijana Parisa (opet raster Plejada), a zatim 1884. Greenwicha. Na holandskoj mapi

Sjevernog pola iz 1720. još je ucrtan meridijan Ferro

Spram Greenwicha meridijan Ferro je sluţbeno verificiran na 17°40'00'' W. Njegova

primjena, na primjer, tada bi dala geografsku duţinu Velike piramide na 31°08' E + 17°40' W

= 48°48', što je 48.8° ili zlatni rez broja 79° (79 x 0.618 = 48.8219), temeljnog rastera

Plejada, gdje spram prikladnosti za Stari svijet, nalazimo ključ pozicije rotonde Ošlja (17°44'

E).

Ako znamo da se Giza nalazi na meridijanu primordijalne Tetide, gdje smo to onda? Razlike u

onim vrijednostima koje je Nogić utvrdio matematičkom ekspertizom, tolerantne i uvrijeţene

su kod povijesnih računanja nulte ili početne geografske duţine, što je eklatantno upravo kod

meridijana Parisa. Drţalo se tako kod geografa da nulti meridijan prolazi morskom površinom

još istočnije od najistočnije točke Ferroa – Airport Ferro i La Caleta, 17°53' W, premda je

sluţbeno nominiran, vidjeli smo, na 18.160792° W, a što je zapravo najzapadnija točka otoka.

Očito su spram nultog meridijana Ferro, komplementarni u povijesti nulte duţine Ošlje

(17°44' E) te Ararat i Borsipa (44°17' E), što se istom reflektiralo na geografske širine Ljube i

Paljenika (Vlašić) (44°17' N) te Atbara (17°43' N). U tom je aspektu i samo izvorište dviju

kompilacijskih trajektorija Karte Leopardi: prve, nazaretsko-trsatske i, druge, beirutsko-

zadarske. Naime, iste vrijednosti meridijana Ferro 17°40' W + 17°40 E (Sv. Mihajlo, Ston)

daju numerički geografsku duţinu 35°20', po Greenwichu, pribliţnu meridijanu Nazareta

(35°22' E), kao polazišta prve trajektorije u Trsat. MeĎutim, kako meridijani Ferro i Ošlje

daju 35°24', nazaretski meridijan precizno je polovica zbrojenih vrijednosti. Usto, Nazaret je

na geografskoj širini Madeire, u mjestu Arco da Calheta (32°42' N), a 32°40' E je meridijan

VI. katarakte Nila.

Istodobno, 17°44' W + 17°44' E daje geografsku duţinu 35°28', što je, po Greenwichu,

precizno meridijan rta Beiruta (35°28' E), kao polazišta trajektorije u Zadar, dakako, via

Ošlje. Dodatan je to pritisak na Ošlje kao iliričku točku legendarnog prijenosa, pa time i

samu gradnju Rotonde. Evidentno, katarakte i koordinate svijetu neophodnih urbanih i

religijskih mjesta su koherentno kontrolirane što će biti definitivno potvrĎeno u nastavku

serijala. Mapa K06e iz oţujka 2013. biljeţi četvorinu koju tvore Ljuba (44°17' N) – Misratah

(32°22' N – meridijan IV. katarakte), zatim Borsippa, zigurat (44°17' E i 32°22' N – IV. kat.

E), te Ararat 44°17' E. Ako znamo već da središte kruţnice Ošlje (17°44' E) imamo na

libijskoj obali na 30°58' N, što je zamjenom meridijan II. katarakte, zasad su dodatni

komentari nepotrebni.

Većina dogaĎaja vezana za 15. st. – plovidbe portugalskih i španjolskih pomoraca, Henrika

IV. Navigatora i Pomorsku akademiju u Sagresu – te 16. st. i francusko-parisku školu,

pokazuje da su prijedlozi nultih meridijana usmjereni na Kanare i Azore. U 16. st. kao svoj

početni meridijan Portugalci drţe otok Azora Torceiru, Španjolci Toledo, a Nizozemci pak

Tenerife.

U doba Kolumbovih putovanja i otkrića nultim se drţi meridijan koji prolazi kanarskim

otokom Fuerteventura (28°20 N 14°01' W). Na Bordonovom Isolariju Kanara (Mleci, 1528.)

meridijan je prolazio posred otoka što danas i jest koordinata njegova središta (14°01' W).

Otok posjećuju Feničani već u 11. pr. Kr. a evidentirao ga je 1339. Dulcert u Planisferiju

(Mallorca). Dakle, vrlo rana instalacija matričnih formi i alata mogla je biti realizirana u

plovidbeni sredozemni svijet. Poglavito i jer se u 16. st. za njega zalaţe i sam Mercator, kod

kojega doduše geografska duţina ide u kontinuitet 0°›360°, od zapada prema istoku.

Alternativno, za početni meridijan je predlagao Sao Miguel (25°30' W), te Corvo (31°06' W)

u Azorima. Poloţaj Velike piramide Gize danas bi po nultom meridijanu Fuerteventure bio na

45°09' E, Ošlja pak na 31°45' E.

Grad istočnije od samog utoka Neve u Baltičko more, San Petersburg (30°20' E – III.

katarakta), takoĎer je jedan od gradova koje pamtimo kroz povijest nultih meridijana. To je

samo još jedan dokaz da u svemu prednjači najprije moć kao nematerijalna supstanca

ekonomskih potencijala pa tek onda potrebe ljudskih resursa. U tom smislu Plejade su

nezadovoljenih traţbina, gotovo pa neispunjenih mitoloških nada. Na sreću, ţivot se time ne

prekida, postaje tek sura stvarnost.

Majčinstvo za majčinstvo

Ovo je prekretnica, strogo kontrolirani sustavi, fenička i grčka kolonizacija, religijske ljestve

k najvišemu, sekularnost trendovski odijeljena od svoje osnove.

Špilja Haxhi Aliu, Karaburun

Poluotok Karaburun, kao najzapadnija kopnena točka Albanije, zbog opasnosti plovidbe u

antici poznat kao Keraunijska stijena, svoj najviši vrh Maja e Koretës biljeţi na 40°23' N i

19°22' E. Ponovimo li postupak s konstantom zlatnog reza meridijan će ponovno biti funkcija

roĎenja članova uţe mi i šire obitelji.

- 19.2198 x 1,618 = 31. 10. – datum roĎenja sina mi i treće sestre majke korijenom

imena „izvora“ (1933.); druga sestra je roĎena 1931.

- 19°22' = 19.366666666666667° x 1,618 = 31.33/52/66666/7 x 1,618 = 50.700°

- Dakle, broj 31.33/52/66666/7 sadrţi godine roĎenja obiju sestara (31./33.), zatim

godinu roĎenja Romantike (52.), pa 5 x 6 = 30, pa 7, što s 50.7 opet imamo moje

roĎenje, ali i paralelu primordijalne Sterope 50°07' N

- Geografski pak 19°22' E u Zaljevu Sidra krajnji jugoistok obale meridijan siječe na

30°19' N, što ponovno permutira u geografsku duţinu III. katarakte. Zar nije to čudno

– zlatni rez uistinu u funkciji organizacije i usklaĎenja svoga ţivota sa strukturom svijeta,

kako reče Fuller!? I to baš zbog toga jer je u pitanju čitavi tijek ţivota, od prvog do

posljednjeg dana.

31. 08. (Velika piramida, E) preminuo je moj ujak, 31. 5. majka, što je koordinatno 31°30', i

sad pogledajmo što sve geografski moţe izazvati jedna matrična odlazeća duša. Po

geografskoj širini gotovo nadnaravno je posloţen itinerar na 31°30' N: od Gaze (pokatkad

opisana kao jedan od najstarijih gradova na Zemlji, od Tuthmosesa III. središte egipatske

uprave u juţnom Kaananu), pa istočnog i zapadnog ušća rukavaca Nila, potom Salluma, do

marokanske atlantske obale i od 7. st. pr. Kr. još jednom feničke Essaouire.

Zatim takoĎer ekstreman kontra-meridijan: istočno ušće rukavca Nila ('Izbat al Burj), 31°50'

E, ujedno je i meridijan zapadne obale estuarija Buga, gdje će se u 5. st. pr. Kr. na vodoravni

linije najsjevernije točke Crnog mora smjestiti grčka kolonija Olbia;

Na 31°30' E pak prolazi meridijan u razini ušća Dnjepra (Borysthenes, koju Herodot opisuje:

„druga najveća od skitskih rijeka, koja je, po mom mišljenju, najvrjednija i najproduktivnija

ne samo rijeka u ovom dijelu svijeta, nego i bilo gdje drugdje, s jedinom iznimkom rijeke Nil

...“); ili meridijan otočića Berezan gdje Grci još u 7. st. pr. Kr. podiţu istoimenu koloniju

Borysthenes iz strateških razloga kontrole ulaza u Zaljev Dnjepra. Arhitektonski, to je istočna

tangenta male nutarnje kruţnice Rotonde, ali i meridijan Sterope istanbulske kruţnice.8

Otac preminuo 12. 6. što je koordinatno 12°36' i ponovno kardinalnost najvišeg reda: riječ je

o meridijanu na tirenskoj obali Italije, izmeĎu antičkog Antiuma (Anzio) i Lavinija,

nazvanog po obliţnjem Enejinu Laviniumu. Po predaji, Eneja se iskrcao sa sinom Ascaniom,

kojeg je dobio sa ţenom Creusom, baš na plaţi kroz koju prolazi meridijan 12°36' E u poziciji

parka prirode Tor Caldara. Na jadranskoj talijanskoj obali to je meridijan Zračne luke

Riminija, Federico Fellini, a zatim u smjeru sjevera nastavlja 3' E od krajnje točke delte Poa.

Matrično, riječ je o meridijanu Alcyone srednje kruţnice Rotonde.

U decimalnom izrazu meridijan 12°06' E prolazi središtem jezera Trasimeno, ucrtanim

odavna u Hanibalovoj kruţnici kao jedno od mjesta voĎenih bitaka. Meridijan se nastavlja

naslanjati redovito na točke sustavnih rtova, poput najistočnijeg rta otoka Marettimo,

najzapadnijeg od Otočja Egada, nekoć grčkog naziva Hiera (Hiera Nesos, „Sveti otok“);

preklapa se sa krajnje istočnom obalom najzapadnijeg otoka Sicilijanskog kanala, koji pripada

Italiji, a naseljen je već oko 35.000 godina, Pantelleria, i zbog svoje je strateške pozicije bio

trajno na udaru civilizacija Mediterana. Na libijskoj obali meridijan prolazi toliko bitnom

lukom Zuwarah. Arhitektonski, sjecištem primordijalne simetrale i paralele polazišta

Kadmove osi na juţnom od jedina dva okomita „zuba“ osmerolisne krune Rotonde.

8 S motrišta simbolike hijeroglifa, zanimljiv je detalj kruţnice s istočnom tangentom u nazivu faraona 2.

dinastije (2890.-2686. pr. Kr.) Hudjefa I. (znači: „izbrisan“, „nedostaje“, „nestao“), poznatog samo na popisima

kraljeva. Njegovo „ime“ je zapravo parafraza koja ukazuje na to da je izvorno ime kralja već izgubljeno u

vremenima.

Kako, i tko je ta priroda?

Legenda o nastanku Praga kaţe: grad je osnovala princeza Libuše (Libussa, Libushe,

Lubossa), najmlaĎa od triju sestara, kćeri kralja Kroka. Uz Kazi iscjeliteljicu, i Tetu

maĎioničarku, Libuše su drţali proročicom i najmudrijom. Izišla je na liticu iznad Vltave i

prorokovala: „Vidim veliki grad čija će se slava dotaknuti zvijezda.“ Što god to značilo, grad

je na paraleli primordijalne Sterope, njen otac moţe biti Krok, „krug“, kako bi vjerojatno

kazao i dr. Pajrić. Uostalom, Kazi potiče na izgovor Kali (Kaleano), Teta na T(ayg)eta?

NajmlaĎa od triju sestara, proročica, Libuše, moguće bi bila i Mojsijeva „crvena krava“ (rĎa),

ilirsko kratkoroţno govedo „buša“, moguće i korijen franc. bouche – „usta“. Znači da je

povijest plejadskog obrasca mogući ključ za razumijevanje geografskih prilika Starog svijeta

na sigurnih minimalno 5000 godina. U tom trajanju prošli su mnogi simboli koji danas još

samo podsjećaju na vezu prirodnih zakonitosti i postanka ţivota.

Što je mogila? Mikula? Alcyone? Što je tumul? Da, mi ćemo kazati, dolazi iz latinskog

tumulo, „ukopati“, ali je već tumulosus, „duhovito“? Što bi to bilo u ukopu duhovito, ako nije

do jezika, umjetno stvoreno? Iz „m“, natrag u Mut, i naprijed u mul, Mul-Mul, kako Katalozi

babilonskih zvijezda nazivaju Plejade, a znači „zvijezde“ (doslovno „zvijezda zvijezdâ“),

njihov popis duţ ekliptike, kad su bili blizu točke proljetnog ekvinocija oko 23. stoljeća pr.

Kr. Upravo to nas vraća Maji svastike na stećku iz Opačca. U njoj ćemo, u maju, prvi puta

oţivjeti , u „jami“ ćemo joj se vratiti? Njoj ili Alcyone? Pod mogilom ili tumulom, Venerinim

„breţuljkom“, i sitnim vratima koje će vrijeme zazidati („Alcyone – ljubavi moja“, pisao sam

13. 01. 2017.).

Potpuno je neuobičajeno i dosad neviĎeno u biografskim objavama nailaziti na podatke tipa

sata i minuta roĎenja, poglavito za osobe eminentne u ljudskoj povijesti. To me zateklo

čitajući biografiju Johannesa Keplera, nakon što se Pajrić zainteresirao: kuda to prolazi Nulti

meridijan na njegovoj Mapi svijeta? U Rudolfovim tablicama, koje je za Brachea dovršio i

objavio Kepler (1627.), nalazi se i mapa svijeta Noua Orbis Terrarum… Meridiano Tabb. …

Nulti meridijan prolazi uz okomitu istočnu obalu Tunisa, dakle, supozicijom primordijalne

Alcyone. Što god to značilo, ne moţe se iz Tablica isključiti katalog od 1005 mjerenih

zvijezda. A onda je počelo: Kepler, carski matematičar, pruţao je astrološke savjete caru

Rudolfu II. RoĎen je 27. 12. 1571. u 14:30, poslije trudnoće od 224 dana, 9 sati i 53 minute.

Ne bih tu ništa isključio (majka Romantike, 27. 12. 1920.). Kut Alcyone iznosi 22.45°,

meridijan 9°53' E prolazi Bizertom, lukom feničkog Sidona (1100. pr. Kr.), svega 3' W od

najsjevernijeg rta Afrike, Cap Blanc. Ako je sve tako, da bi se tada rodio, morao je biti začet

17. 5. (9:53 znači da je ušao u 225. dan), što je zrcalno 1751. godina njegova roĎenja!? A to bi

onda značilo: 17.5° je 17°30' + 9'53'' = 17°53', do 17°40' je 7'. Znanstveno, ništa, igrom

brojeva, svašta! Jer, 17°40' + 9°53' = 27°33' N + 7' = 27°39'42'' N – na Nilu geografska širina

Amarne!9

RoĎenjem, „netko“ je Kepleru namijenio prijestolnicu faraona Ekhnatona koji ju je sagradio

na mjestu smatranom svetim. Svetost nove prijestolnice protumačio je oblikom brda koje

podsjeća na hijeroglifski znak za horizont (Horizon of the Aten). „Svakog jutra sunce bi se

pojavljivalo točno unutar hijeroglifskog oblika te je grad bio idealan za kult posvećen bogu

sunca. Grad je nazvan Akhetaton što u prijevodu znači Atonov horizont.“ Kraljevska grobnica

9 17. svibnja smo upravo odrţali predavanje na Filozofskom fakultetu u Splitu povodom Kliofesta, dana povijesti

na sveučilišnim ustanovama RH.

je na 27°39' N, no na 39°27' N paralela prolazi vrhom mitske grčke planine Pelion, po

Peleusu, ocu Ahileja, boravištu Kentaura, tutora Jasona, Ahileja, Tezeja i Herakla, špilje u

kojoj je Peleus vjenčao Thetis, boţicu vode, jednu od 50 Nereida. Iskustvo me podučilo, ništa

ne prepustiti slučaju, ništa ne odbaciti! Naravno, tu su i Volos i Iolcos, još jedno polazište,

ovaj put Jasona, do velike ljubavi, Medeje. Ako Kepler nije birao, ni Amarnu niti Pelion, onda

je izabran. Ali, po kojem to kriteriju?

Mapa svijeta iz Rudolfovih tablica

Post-analizom svastike matrice Plejada, došao sam do novih matematičkih vrijednosti.

Razlika u geografskoj širini izmeĎu paralele središta kruţnice Ošlja (II. katarakta E/N), i

stvarne širine pozicije Rotonde, iznosi 11°56' N (30°58'/42°53' N). Razlika, pak, po

geografskoj duţini, od meridijana Rotonde do točke E njene horizontalne osi (I. katarakta

E/N), iznosi 15°09' E (17°44'/32°53' E, usput, vidimo da je to meridijan u razlici 10° od

42°53' N Rotonde). Obje razlike daju zbroj 27°05', što je meridijan u domeni Maje, ili

preciznije, Maje na vanjskoj kruţnici Rotonde, ali takoĎer i 3° N od paralele I. katarakte.

Arhitektonski, u realnom prostoru, meridijanu 11°56' E odgovara početak gradnje westwerka

na vertikali dvaju istočnih zidova.

No, nije s time završilo. Čuvena Dendera, s hramom posvećenim boţici-kravi Hator, nalazi se

na 26°09' N i 32°40' E. Dakle, to je sada točno 11° N od razlike po geografskoj duţini.

MeĎutim, riječ je o geografskoj duţini VI. katarakte, gotovo 10° duboko na jugu. I ovdje nam

„pomutnju“ unosi oko 4' razlike izmeĎu paralele 30°58' N i meridijana 30°53' E, koji bi u tom

slučaju iznosio 30°58' E. Tada bi zbroj razlika iznosio 15°13' + 11°56 ili 27°09', 1° N od

Dendere.

Takve simultane vrijednosti daju za pravo govoriti o zakonitosti matematičkog sustava

gradnje hramova i njima pripadajućih gradova, što smo, uostalom, dosad potvrdili u svim

segmentima projektnih rješenja. Stoga razvijamo misao novim strukturnim pitanjima: ako se

stalno penjemo k Ošlju, gdje je zapravo pravi početak? Na kojoj donjoj granici? Koliko god

postigli za ţivota, uvijek ćemo tragati za izvorištima. Već unaprijed je jasno – granica mora

biti na kušitskom povijesnom prostoru 5 katarakti Nila, ako je asuanska I. katarakta pripadala

Egiptu. I tu je račun jednostavan, naravno, u kontekstu pravilne forme svastike jednakih

krakova „zamašnjaka“ kriţa.

Ukoliko od paralele 30°58' N umanjimo razliku 11°56' N (u uvjetima numeričkih vrijednosti

neovisno o sfernoj zakrivljenosti koju rješava Mercatorova ravna projekcija), na jugu bi

granica morala biti na 19°02' N. MeĎutim, u drugom koraku, zbog permutacije E u N, i

obrnuto, ako tom stupnju „izbijemo“ razliku izmeĎu paralele 30°58' N i meridijana 32°53' E,

što iznosi 2°05' (to su one prethodne c. 4'), tada imamo konačnu vrijednost juţne granice na

16°57' N, a ona je geografska širina najvećeg od sačuvanog iz povijesti Kušita, središta

meroitske kulture, Meroe, sa svojim piramidama-nekropolama neprocjenjivih kulturnih

vrednota. Proračun je toliko precizan da se i najmanji pomak čini velikom „katastrofom“.

Geografska duţina piramida (2' W od hramova Amunu i Suncu), 33°44'55'' E, preklapa se s

meridijanom V. katarakte (33°46' E). Premda nije pouzdano, jer operativno mapa na kojoj

radim na tom stupnju nema geografske podloge, najvjerojatnije je riječ o paraleli juţne

tangente ošljanske kruţnice.

Što još operativnog izvlačimo iz njene konstrukcije? Na mapi K15e radijus iznosi 15,6 cm.

Kad tu duţinu prenesemo na skalu geografske duţine, imamo meridijan Vlašića na Pagu,

15°13' E. Ukoliko tu duţinu prenesemo u formu svastike, usuprot istočnom meridijanu

krakova kriţa svastike, 32°53' E (meridijan Taygete i I. katarakte), njeni zapadni krakovi

pribliţno su na duţini meridijana Parisa (2°20' E). Mislim da sustavu ne treba ime.

Jedan od europskih gradova, koji u svom grbu nosi simbol bika, je i poljski Turek. Nalazi se

na 52°01' N i 18°30' E. Najgušća skupina kušitskih spomenika, nekropole El-Kurru i Nurri,

sveta planina Jebel Barkal, gradovi Napata i Merowe, nalaze se u pojasu geografske širine

18°25' N i 18°33' N, što je zona V. katarakte Nila (18°25' N). Drugim riječima, paralela

18°30' E prolazi posred tog svetog prostora Nubije. Nogiću sam kazao, kako su naši rezultati

Fibonaccijev niz „slučajnosti“. Ako prihvaćamo njega, naravno, nema ni njih!

Konotacija završetka uvijek stoji nad ulazom. Meridijan Ošlja, zlatni rez broja 28.7, i

meridijan Ferro, kazuju nam pute: 17°40' W / 17°44' E. Nulti meridijan i horizontalna os

Matrice Plejada – 40°44' N!

Što je tu paradigma

Novo čitanje povijesti ili nova znanost (geoforenzika)? Ono što geografija opiše, geoforenzika

prikupi! Drugačije i ne moţe, jer je riječ o dokazima i prevoĎenju različitih jezika izraţavanja

geografskih prostora spram nebeskih nam, ljudima još nejasnih, kozmičkih zakona, do kojih,

znanstveno, ne ide bez analitičkog pristupa, filozofski, bez trunke mašte i intuicije.

Što je tu paradigma? Matematički: u jednoj matrici (plejadska), imamo tri povijesno ključne

matrice (trojanska, marijanska i matrix katarakti). A što je prostorno? Sve tri se povode za

hrvatskim prostorom kao stoţernim stupom kojeg u povijesnoj kartografiji gotovo da i nema,

prazan prostor. Što je pak graditeljski? Imamo objekt po matrici Plejada graĎen, te njegovu

lokaciju koja ga čini jedinstvenim u svijetu, jer je centar, početak i kraj razumijevanja

katarakti Nila, izvorišta Loretske legende, velikih homeritskih megahitova Ilijade ili Odiseje,

Vergilijeve toponimije, itd.

Što je biogenetički, što kartografski, astronomski… pa treba odgovoriti što je čak i

astrološki… zato je studijama toliko osobnih podataka, koji su uvjetovali čitavi moj ţivot…

zato ne moţemo ni govoriti selektivno, samo o geometriji, na primjer, jer ako radite na čistom

bijelom papiru onda ćete vrlo brzo shvatiti kako ste limitirani dočim iziĎete izvan opsega

kruţnice, da nema ničega bez crte obale, da ne moţete razumjeti sustav bez planine, ušća

rijeke, mnoštva rtova…

Hrvatska znanost, općenito, poglavito humanistička, ima prigodu sučeliti se s nečim novim,

propitati zrcalo – „tko je ovdje najljepši“, jer ovo jest doista poput bajke, prelijepa

Snjeguljica, Pepeljuga ili Trnoruţica;

Prirodna znanost ima sve elemente sustava da priskrbi sebi u svijetu prestiţnu ulogu

promotora nepoznatih vrijednosti, ili barem mislimo da su nepoznate? Konkretno, hrvatska

arheologija, nogometnim rječnikom, ima šansu 1 na 1, sve je već eksplicirano – Rotonda u

matrici, matrica u Mariji, ilirička točka legendarnog prijenosa oko koje se stoljećima lome

koplja.

STUDIJE, doduše, nisu pisane znanstvenom metodom, već esejno-publicistički, blogerski, da

bi se narod, čitatelj, usput i zabavio. No, ta „zabava“, na kraju je otišla u zbilju, u nešto što se

ne da više zaustaviti, jer, konačno smo, moji suradnici na projektu i ja, konstatirali – matrica

počinje sama iscrtavati, ide pred nama, autonomna, samoprizvana, prokazuje prošlost, i ne

griješi.

Osobno, ne dvojim kazati da je sama ona materija, hologram, fraktal, algoritam koji

anatomski, utječe na strukturiranost naših tijela, biogenetički ili numerički upravlja našim

sudbinama, tri Parke, koje vrte vreteno i pletu, roĎenje, ţivot i smrt… geografski, posloţila je

cijeli svijet u vrlo jasan red… arhitektonski, ostavila nam je biser, kako god naraste u školjci,

sedefasto zatvoreno… samo, mi ga ne moţemo ni vidjeti ni prepoznati, ako nemamo

ključeve, i upravo o tomu je riječ, mi ovdje u rukama drţimo ključeve, moramo poznavati

sustav da bismo ga razumjeli, a moj tim je uloţio golemi napor da to i ostvari.

U odnosu na svijet hrvatske su tolerancije prema novim idejama neuobičajeno niske, zato još

jednom plediram na priziv savjesti, … Ove tisuće ispisanih stranica vjerojatno ne bi ni bilo da

nije angaţmana moga prijatelja, kolege, dr. Pajrića iz maĎarskog Gradišća, ili dr.

Osmanagića, koji je, usput, prvi i prepoznao respekt, i prvi dao definiciju pronalaska kao

Plana Kreatora za Zemlju, a ja kaţem, kao kreacije sveukupnosti ţivota na zemlji. Kao

znanstvenici moţemo razumjeti i prihvatiti činjenicu da grana sisavaca reda Xenarthra –

pasanaca, kako piše National Geographic, koja ţivi u zapadnoj hemisferi od paleocena, prije

oko 65 milijuna godina, produţuje svoju vrstu, kad muţjaci nanjuše ţenku u „estrusu“ i sam

spolni čin koitusa se odvije u trku. Lako nam je saslušati i prihvatiti istinu o dva srčana centra

koja će u disbalansu izazvati aritmičnu situaciju, ali, istodobno, teško prihvatljivo nam je

priznati da se ni fenička niti grčka kolonizacija nisu odvile nasumično, već po strogo

kontroliranom i planiranom obrascu, potonja čak i mnogo ranije od ustaljenih znanošću

nametnutih pragmi. Zahvaljujući matrici danas bolje razumijem Knjigu brojeva, drugačije

vidim Mojsijev Izlazak iz Egipta, na drugi način od učenog, marijansku kršćansku kulturu,

doţivljenu kao „ţivu Mariju“, kao strogo kontrolirane sustave, za mene svastika više nije

frustracija, … sve su to kriptogrami, a ključ je samo jedan.

Kad sam došao na studij u Zagreb (1969.) nisam mogao slutiti što će se dogoditi 50 godina

poslije, ali sam i dalje romantičar generacije koja još uvijek sanja, onako, sedamdesetih,

kultno-filmski: „Od hrpe smeća moţe se napraviti dvorac“, ali bih danas dometnuo – „i

dvorac od hrpe smeća“!

Kao znanstvenik nisam konvencionalan, ponajprije, zagovornik sam Škole Anala ekonomske

i društvene povijesti, jer ako je nešto srušilo sliku o hrvatskoj znanosti onda su to zacijelo,

kako je kazao le Goff, „skandalozna specijalizacija studijskih područja, koja ne samo da

sprječava stvaranje temelja za problemsku interdisciplinarnost, zbog čega dolazi do skoro

neizbjeţnih promašaja, već se oni koji su joj se ispriječili prave svecima.“ Na kraju će

zaključiti: „Potrebni su nadareni historičari sposobni ostvariti multidisciplinarne susrete u

istom razdoblju.“ Kao takvi, potpuno slobodni, neovisnog izraza, sve vide, svojim očima,

jasno i bez dvojbi o ţivotu kao idealu civilizacije.

I zato je nastalo ovo djelo, ogoljeli, dematerijalizirani, matematički oblik ţivota, moglo bi se

reći, na samoj granici demijurga. Kako je kazao Paul Gauguin: „Da bi stvorio nešto novo

moraš se vratiti postanku čovječanstva!“ Danas znamo da su kromosomi način na koji je

priroda uspjela riješiti problem razdvajanja dvije identične molekule DNK na suprotne polove

stanice za vrijeme mitoze i mejoze,… ali nitko ne kaže kako, niti tko je ta priroda!?

Osim što je znao reći samo pjesnik – Trilussa:10

„Ja nisam sveznajući onaj koji u svemu

uvijek ima posljednju riječ i koji sve ovjerovljuje. Makar sam navikao dolaziti do znanstvene

pouzdanosti najstroţom provjerom u laboratoriju, tu se, meĎutim, moram zadovoljiti

stalnošću koja nije tvarna, matematička, već je utemeljena na zdravorazumskom osjećaju za

dobro ili na općem mišljenju. Ne samo to – povjeravajući se Bogu, znam da moram prihvatiti

i to da bog moţe upasti u moj ţivot, upravljati njime i mijenjati ga.” Recitirajući njegovu

poeziju, papa Ivan Pavao I. znao bi dodati: „U pogibelji su da ne budu razboriti oni koji se

kreću stratosferom, glave ispunjene samo knjiškom znanošću, ne uspijevajući se nikako

odvojiti od onoga što je zapisano”.

Manjak ţeljeza u krvi moţe biti uzrokom raznih tjelesnih tegoba. Rudnici pak ţeljeza

svjedoče prinosu geografsko-tjelesnih struktura algoritma matrice:

- Ljubija: 44°55' N (44.914°) 16°37' E (16.67°) = meridijan Sinja (paralela Tetide) i

Koljnofa (Franjo Pajrić, Ferenc, alias Feri)

- Vareš: 44°10' N 18°20' E (rt Ristola – Santa Maria di Leuca, najjuţnija točka Pete)

- Vareš je smješten izmeĎu planina Zvijezda (1349 m) i Perun (1299 m)

- Tragovi metalurgije iz brončanog i rimskog doba – Brgule, 44°08' N (Zadar, 44°07'

N), 18°24' E

- Nulti meridijan Ferro, 17°40' W + 18°20 E = 36°

- Zvijezda planina, 44°09' N 18°24' E, udaljena je istočno od Vareša kao Elektra od 36.

meridijana E (4' / 13')

- Druga planina Zvijezda u BiH nalazi se zapadno od vrha Trilj (vidi u jednoj od

studija) na 44°07' N i 17°42' E (Trilj 17°43' E, Grad i Gradske stijene 17°44' E, 44°07'

N)

- Planina Perun, 44°08' N 18°18' E

- Ferro 17°40' + 18°18' = 35°58' E = Jebel Aqra

Jesmo li to upravo kreirali „željeznu“ mapu? Ili smo u ţeljeznom dobu Ptolemeja? Ali,

koliko je starija od njega? Feničani su na Kanarima 1100 godina ranije? Dakle, obiteljski

zemljišni posjed u Trilju (16°44' E) je 1° W od oronima Trilja i grada i gradskih stijena u

srednjoj Bosni, što je meridijan Ošlja, dobiven kao zlatni rez iz broja 28.7 – datuma roĎenja

Romantike. Koliko smo samo lijepih trenutaka proveli na tom svetom tlu pod Bornovcem!?

Geografski, dobivamo u konačnici početak svega – polazište Kadmove osi na 35°57' N 35°58'

E, koja upravo tim triljskim prostorom i prolazi.

10 Carlo Alberto Salustri, talijanski dijalektalni pjesnik, potvrĎuje upravo ono na čemu već dugo inzistiram:

njegov knjiţevnički pseudonim Trilussa, anagram je prezimena Salustri.

Potvrda: sredozemni prostor kreiran je algoritmom katarakti Nila, po definiciji: konačan

slijed dobro definiranih naredbi za ostvarenje zadatka, koji će za dano početno stanje

terminirati u definiranom konačnom stanju.

Vrijeme prolazi, ljubav ostaje

TABLICA PRINCIPA PO MERIDIJANU FERRO

I. Kat. 24°05' N + 17°40' W = 41°45' N / 32°53' E

II. Kat. 21°29' N + 17°40' W = 39°09' N / 30°58' E

III. Kat. 19°46' N + 17°40' W = 37°26' N / 30°22' E

IV. Kat. 18°55' N + 17°40' W = 36°35' N / 32°22' E

V. Kat. 18°25' N + 17°40' W = 36°05' N / 33°46' E

VI. Kat. 16°17' N + 17°40' W = 33°57' N / 32°40' E

ATBARA 17°43' N 33°59' E (ušće 33°58' E) Izradio: Igor Šipić11

Sve zbrojene koordinate već imamo primordijalno projektirane od samih početaka:

33°56' N = luka Beiruta // vrh Sinaj 33°58' E, Sv. Katarina 33°57' E

36°03' N = ušće Orontesa (Aqra), Europa Point – Gibraltar

36°36' N = Elektra / N tangenta Riyadske kruţnice

37°26' N = Inverzna Tetida / Taurus (najviši Medetsiz 3585 m, Toros 2900 m)

39°08' N = N tangenta Arapske kruţnice / Pergamum

41°46' N = Kobuleti (najistočnija točka Crnog mora)

- Uočavamo razliku ravnomjerno izmeĎu II. i IV. te III. i V. katarakte od 1°42' E.

- Zatim, vrlo tijesan rezultat zlatnog reza na paralelama III. / IV. / V. katarakte, što

spram njihove prirodne širine i mjesta mjerenja svodi razliku na minimum (0.6 / 0.63)

- Isti slučaj nalazimo meĎu paralelama III. / V. / VI. katarakte, kao i II. / III. / IV.

- Potom, vrlo tijesnu ujednačenost po paralelama II. / IV. te IV. / VI.

- Kakve su tu sve varijacije moguće? IzmeĎu zbroja koordinata IV. i V. katarakte je 30'

(Kat. 18°55' N + 17°40' W = 36°35' N // Kat. 18°25' N + 17°40' W = 36°05' N),

polovica je 15'. Pribrojimo ih zbroju 36°05' N, i imamo 36°20' ili dvostruku vrijednost

meridijana Ferro od rta Orehilla do Visokog (18°10' x 2).

22. 11. 2018. 15:20, RAI 1 – Lucrezia Cavallaro priča o gubitku oca nakon atentata u Siriji

(2003.). Kao djetetu kaţu joj, njen je otac sad postao jedna „stela“. Na velikom displeju u pozadini

scene blješti na nebu klaster Plejada.

11 Wikipedija, Katarakte Nila (STUDIJE II: „Godina je postala dosadna“), navedi niz geografskih netočnosti, što

sam utvrdio naknadno tijekom ovog rada.

Gerard Mercator, Africa, 1595.

„Fierro“ još nije na prvom meridijanu

Part of Map of Upper Silesia, 1746.12

Longitudines numeratæ à primo Meridiano per Ins[ula] Ferri

STEROPE – 50°07' N (srpanj, pedesete)

III. katarakta: 19°46' N +30°22' E = 50°08' N

VI. katarakta: 16°17' N + 33°57' E = 50°14' N

I. katarakta: 24°05' N + 32°53' E = 56°58' N (Riga, 56°56'56'' N 24°06' E, na trgovačkoj

ruti jantarom i ţeljezom)

24.6° X 0.618 = 15.2028° = 15°12'10'' E = VLAŠIĆI alias Plejade (15°12'27'' E)

Nepomirljivo je neslaganje paleontologa i genetičara oko starosti prve generacije sisavaca

(plod, placenta, 160 mil godina), no kad bi se i sloţili, ni jedan niti drugi ne bi mogli

odgovoriti – tko je Khnum koji je strukturu DNK dao ispisati, a mi je preveli u slova i

brojeve? MaĎarska narodna bibliografija. Bibliografija knjiga,13

kategorizirala je STUDIJE

Vlašići i mali narodi u grupu 08: „znanstveno neistraţene pojave“. Premda su studije ipak

znanstveno istraţene pojave, slaţem se s tom formulacijom, ako je grč. ezotheo, „nutarnji“,

primordijalni skup učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i

nevidljivih svjetova, a lat. occultus, „skriven“, „tajan“, se tumači kao skriveno znanje

nedostupno većini, dostupno pojedincima koji istraţuju duhovnu stvarnost van dosega

osjetilnog opaţanja.

Jer, ovo jest vremenska kapsula, ali ako nije sam Bog upravio njome, nije ni evolucija!

12

Gornja Silesia locirana većinom u Poljskoj i malim dijelom u Češkoj, koordinatno je nominirana 50° N i 18°

E, što znači da zahvaća pojas zbrojenih geografskih širina i duţina katarakti, ali s time se ovdje nećemo baviti

zbog izostanka podloge karte Sredozemnog mora. Ostrava (49°50' N), Katowice (50°15' N) ili Czestochowa

(50°48' N) reprezentanti oblasti, su u smjeru Jantarskog puta za Gdanjski zaljev. 13 http://www.oszk.hu/mnbwww/K/2309/S.HTML

28. 11. 2018. – na 49. obljetnicu našeg prvog randez-vousa, pred crkvom Sv. Frane u Splitu

(28. 11. 1969. 18:00).14

„Vrijeme prolazi, ljubav ostaje“ – stoji na jednom od sloganom Torcide (1950.) ispisanih

zidova prvih sati skrovitosti naše sudbine.

14 Decimalno, 28.11° daje koordinatno 28°6'36'' E (6/18/ 36), ili zaokruţeno – 28°7'. Geografski, meridijan je

poluotoka grada Rodosa, kroz kojeg je prolazio nulti meridijan starog svijeta Dikearha i Hiparha, koji se

nastavljao na Nil. Stoga i ne čudi da je po geografskoj širini to ponovno, ali s kojom nevjerojatnom preciznošću,

grad Minyja, 28°6'35.6'' N, mjesto roĎenja i dojenja Kufua ili Keopsa. Bio je to prirodni, neusiljeni, sudbinski

slijed!