Prezentacija Metodologija Sa Statistikom
-
Upload
emilija-davidovic -
Category
Documents
-
view
51 -
download
2
description
Transcript of Prezentacija Metodologija Sa Statistikom
Metodologija politikolokih istraivanja sa statistikom
Vebe IV Pripreme za kolokvijum
1. PROJEKTOVANJE ISTRAIVANJA
Proces izrade projekta sadri sledee delatnosti:
opaanje i shvatanje problema i predmeta istraivanja;
prethodnu identifikaciju;
preliminarno odreenje i klasifikaciju analogijom;
analizu izdvojene pojave odnosno problema;
koncipiranje modela problema, predmeta i situacije.
1.1. KONCEPTUALIZACIJA
Konceptualizacija je opti plan predstojeeg istraivanja, koja znai izradu i razvijanje najoptije zamisli o predstojeem istraivanju.
Ona poinje optom idejom o zapaenom problemu i preliminarnim definisanjem predmeta istraivanja.
1.1.1. PARADIGMATSKO I TEORIJSKO ZASNIVANJE ISTARIVANJA
Konceptualizacija istraivanja poinje prihvatanjem odreene paradigme i paradigmatskom artikulacijom istraivanja.
Prva radnja po konstatovanju problema, kao mogueg predmeta istraivanja, je ostvarivanje uvida u postojei nauni fond.
Analiza naunog saznanja o problemu poetna je faza analize problema.
1.1. KONCEPTUALIZACIJA
Konceptualizacija je opti plan predstojeeg istraivanja, koja znai izradu i razvijanje najoptije zamisli o predstojeem istraivanju.
Ona poinje optom idejom o zapaenom problemu i preliminarnim definisanjem predmeta istraivanja.
1.1.1. PARADIGMATSKO I TEORIJSKO ZASNIVANJE ISTARIVANJA
Konceptualizacija istraivanja poinje prihvatanjem odreene paradigme i paradigmatskom artikulacijom istraivanja.
Prva radnja po konstatovanju problema, kao mogueg predmeta istraivanja, je ostvarivanje uvida u postojei nauni fond.
Analiza naunog saznanja o problemu poetna je faza analize problema.
1.1.2. IZBOR TEME ZA ISTRAIVANJE
Izbor teme se vri po odreenim pravilima:
pravilo prvo je da tema mora biti nauno znaajna;
pravilo drugo je da tema moe biti istraena u okvirima datog paradigmatsko - teorijskog sistema i zadovoljavajueg nivoa i obima;
pravilo tree je da se u datim drutvenim okolnostima istraivanje moe konkretno sprovesti.
Tokom itavog procesa konceptualizacije vano je raditi na preciziranju opte zamisli sa ciljem da:
preliminarno odreenje predmeta istraivanja bude konkretno i precizno;
bude izbegnuta upotreba sveza koje ne specijaliziraju veze na koje se odnose;
budu izbegnuti homonimi i sinonimi;
budu izbegnute sloene reenice;
u izboru i formulisanju teme osloniti se na prethodno nauno saznanja, istraivaku i drutvenu praksu.
1.1.3. ISTRAIVAKI ZADATAK
Projektni zadatak je prvi potpuno formiran naunooperativni dokument kojim se dovoljno odreeno iskazuju bitne odredbe problema istraivanja, mogueg predmeta istraivanja, kao i moguih naina istraivanja.
1.1.4. IDEJNA SKICA
Idejna skica je razraena opta zamisao projekta.
Ona ima dvostruku funkciju:
ona ima karakter poslovnog dokumenta;
ona ima orijentacionu funkciju za naruioca i istraivaa.
Idejna skica uglavnom sadri:
preliminarno odreenje predmeta istraivanja;
mogue ciljeve istraivanja;
osnovni hipotetiki stav o pojavi, problemu, predmetu istraivanja;
znaaj i opravdanost istraivanja;
osnovne metode i tehnike istraivanja;
potrebno vreme, kadrove i sredstva.
1.2. IZRADA NACRTA NAUNE ZAMISLI
Projektovanje istraivanja je:
zamiljen model sticanja naunog saznanja o predmetu istraivanja;
nauni i operativno-organizacioni dokument.
Projekt istraivanja ima sledee funkcije:
funkciju povezivanja teorije i istraivake prakse;
funkciju usmeravanja istraivanja;
sinhronizujuu funkciju.
Projekt istraivanja je sastavljen od: nacrta naune zamisli, planova istraivanja i instrumentarija.
Nacrt naune zamisli je sistem naunoteorijskih i metodolokih stavova o predmetu istraivanja kojim se projekt istraivanja bavi.
Nacrt naune zamisli sastoji se od:
Formulacije problema;
Odreenja predmeta istraivanja;
Ciljeva istraivanja;
Hipotetikog okvira hipoteza;
Naina istraivanja;
Naune i drutvene opravdanosti istraivanja.
Izrada nacrta naune zamisli
1.2.1. FORMULACIJA PROBLEMA
Formulacijom problema se uspostavlja odnos izmeu realne drutvene pojave i predmeta istraivanja.
Osnovne funkcije formulacije problema u nacrtu naune zamisli su:
izdvajanje delova, dimenzija i svojstava pojave koji se mogu odrediti kao problem koji treba reavati;
utvrivanje osnovnih hipotetikih stavova o problemu na osnovu postojeih saznanja;
rangiranje po stepenu znaajnosti izdvojenog problema i njegovih delova;
usmeravanje na postojee rezultate predhodnih istraivanja.
Osnovne funkcije formulacije problema ostvaruju se kroz tri dela:
Hipotetiki stavovi o problemu;
Znaaj istraivanja;
Rezultati predhodnih istraivanja.
1.2.1.1. HIPOTETIKI STAVOVI O PROBLEMU
Funkcije: definie se pojava na koju se istraivanje odnosi;
izdvajaju se delovi i svojstva koji se mogu smatrati problemom;
izdvojeni delovi se organizuju u celine i zatim se klasifikuju po srodnosti;
1.2.1.2. ZNAAJ ISTRAIVANJA
Znaaj, kao sloena kategorija, moe se konstatovati posredstvom sledeih indikatora:
znaaj problema;
znaaj istraivanja;
drutveni;
nauni.
Verifikatorska heuristika istraivanja.
1.2.1.3. REZULTATI DOSADANJIH ISTRAIVANJA
U ovom delu se saoptava koja se to nauna saznanja neposredno odnose na problem, kao i koji se rezultati odnose posredno.
Neophodni kriterijumi klasifikacije su sledei:
neposrednost postojanja veze izmeu predmeta istraivanja i postojeim naunim saznanjem;
karakter istraivakih rezultata;
Naune discipline iz koje dolaze rezultati.
Funkcije:
pregled rezultata od kojih se polazi pokazuje poetni fond istraivanja i ukazuje na osnovna polazita;
ukazuje na to koliko je predmet istraivanja nauno obraivan;
uslovljava dalji rad na odreenju predmeta istraivanja.
1.2.2. ODREIVANJE PREDMETA ISTRAIVANJA
Predmetom istraivanja konkretno odreujemo ta istraujemo.
Dimenzioniramo istraivanje:
smisaono;
sadrajno;
vremenski, prostorno i nauno-disciplinarno.
Preliminarno odreenje predmeta uspostavlja okvire u kojima e se kretati dalja razrada naeg istraivanja.
Preliminarno odreenje predmeta :
Izraava stav autora o tome ta treba istraivati;
izraava stav o odreenoj realnoj situaciji;
specijalizuje predmet istraivanja;
mnogobrojna pojedinana saznanja uoptava u odnosu na predmetnu pojavu.
Funkcije preliminarnog odreenja predmeta su sledee:
iz mnotva moguih pitanja u vezi sa odreenom pojavom izdvaja se jedno pitanje kojim e se istraivanje konkretno baviti;
ograniava se irina zahvata;
definie se opti stav i pristup.
Kriterijumi za izbor teme:
nauna i drutvena aktuelnost;
nauna i drutvena znaajnost;
nauan i drutvena korisnost;
nauna i drutvena produktivnost;
realistinost teme.
Odreenje predmeta istraivanja ima dva dela.
teorijsko odreenje;
operacionalno odreenje.
1.2.2.1. TEORIJSKO ODREENJE PREDMETA
Saznanja koja koristimo u radu:
provereno nauno saznanje o predmetu istraivanja;
drugi deo se bavi joe neverifikovanim, ali ipak naunim saznanjem o predmetu istraivanja;
trei deo sadri empirijsko-iskustveno, nenauno saznanje;
etvrti deo obuhvata nepostojee saznanje, kojim se oslanjajui se na predhodna tri dela aktivnom imaginacijom konstruie ono to nedostaje.
Kategorijalni-pojmovni sistem
Moemo konstatovati javljanje sledeih osnovnih vrsta pojmova:
pojmove koje pruzimamo u celini;
pojmove koje sadrajno preuzimamo;
pojmove koje preraujemo;
pojmove koje konstruiemo iz dva ili vie pojmova;
nove pojmove koje stavramo za potrebe istraivanja.
Funkcija izgradnje kategorijalnog sistema je otklanjanje moguih nesporazuma vieznanosti i mogunosti razliitog tumaenje istih podataka i informacija.
1.2.2.2. OPERACIONALNO ODREENJE PREDMETA
Operacionalno odreenje predmeta istraivanja je konkretizacija i specijalizacija predmeta istraivanja tj. preciziranje onog to e se konkretno istraivati.
Operacionalno odreenje predmeta istraivanja sastoji se od etiri osnovna dela:
inioci sadraja predmeta istraivanja;
vremensko odreenje predmeta istraivanja;
prostorno odreenje predmeta istraivanja;
disciplinarno odreenje predmeta istraivanja.
Funkcije operacionalnog odreenja predmeta su:
konano dimenzioniranje sadraja predmeta istraivanja;
selekcioniranje komponenata;
vremensko dimenzioniranje;
prostorno dimenzioniranje;
disciplinarno dimenzioniranje;
uslovljavanje ciljeva istraivanja;
usemravanje hipoteza na odreene sadraje;
uslovljavanje indikatora;
uslovljavanje metoda i tehnika, prikupljanja i obrade podataka.
1.2.3. CILJEVI ISTRAIVANJA
Ciljevi istraivanja su sticanje odgovarajuih, prvenstveno naunih saznanja.
Nauni ciljevi:
nauna deskripcija;
nauna klasifikacija i tipologija;
nauno otrkie;
nauno objanjenje;
nauna prognoza.
Drutveni ciljevi istraivanja uslovljeni su formulacijom problema i predmetom istraivanja.
1.2.4. UTVRIVANJE HIPOTEZA I INDIKATORA
Hipoteze su osnovne misaone pretpostavke o predmetu istraivanja.
Hipoteza je stav o nepoznatom ili nedovoljno poznatom zasnovan i izveden iz postojeeg naunog saznanja.
pravilo prvo je da hipoteze treba dokazati odnosno proveriti rezultatima istraivanja;
pravilo drugo je da hipoteze moraju biti adekvatne i simetrine operacionalnom odreivanju predmeta;
pravilo tree je da hipoteze moraju biti odgovarajue i saglasne sa ciljevima istraivanja, nauni i drutvenim;
pravilo etvrto je da hipoteza mora biti teorijski ili empirijski proverljiva.
Odlike - svojstva hipoteza su:
da je iskaz hipoteze smislen;
da je taj iskaz o stavu logiki i teorijsko-empirijsko osnovan;
da je predmetno konkretan;
da je precizan i jasan;
da je dovoljno sadrajan i obuhvatan.
Nauni razlozi nastanka hipoteza:
sticanje novog naunog saznanja o novim pojavama;
proirivanje i produbljivanje postojeeg saznanja o pojavama;
provera postojeeg naunog saznanja;
obrada, sistematizacija, verifikacija i pretvaranje svakodnevnog iskustvenog saznanja u nauno.
Osnovne optenaune funkcije hipoteza su:
otklanjanje praznina u postojeem naunom saznanju;
otklanjanje protivurenosti pojedinih delova naunog saznanja;
ostvarivanje sve vieg nivoa istinosti naunog saznanja.
Kriterijumi klasifikacije hipoteza:
1. PREMA PREDMETU:a- teorijske;b- empirijske;v- iluzorne;
2. PREMA LOGIKOJ PRIRODI:a- logiki proces nastajanja = prosto implikacione, deduktivne, induktivne, statistike;b- modalitet sudova = mogue, verovatne, sluajne;
3. PREMA OPTOSTI:a- obuhvatnost materije=opte, posebne, pojedinane;b- optost vaenja=empirijske uniformonosti, statistike generalizacije,relacionih analitikih varijabli;
4. PREMA SAZNAJNOJ ULOZI:a- funkcije u delatnosti istraivanja = ad hoc, radne, pomone, naune;b- u skladu sa ciljem istraivanja = deskriptivne, klasifikatorske, eksplikativne i statistike;
SISTEM HIPOTEZA U NACRTU NAUNE ZAMISLI
1. GENERALNA HIPOTEZA - ona pokriva ceo predmet istraivanja i iskazuje se kao stav ili pitanje o preliminarnom odreenju predmeta. Ona je uvek najoptija hipoteza u nacrtu naune zamisli.
2. OPTA HIPOTEZA/E- vre razradu generalne hipoteze, ali su i dalje opte i nuno ih je konkretizovati.
3. POSEBNE HIPOTEZE- konkretizovan deo generalne, opte hipoteze;- hipotetiki stav o posebnom delu predmeta.
4. POJEDINANE HIPOTEZE- najjednostavnije i najkonkretnije, razrada posebnih hipoteza
Hipoteze su naune tek kada se njihova vrednost potvrdi, kada budu proverene.
Prema naunom cilju hipoteze mogu biti:
deskriptivne;
klasifikatorsko-tipoloke;
heuristiko konstatujue;
eksplikativne;
prognostike.
Struktura hipoteze:
stav hipoteze;
varijable hipoteze.
Stav hipoteze je sadraj i smisao iskaza jedne formulisane hipoteze i on u stvari moe biti osnovni stav ili ak zakljuak koji nije u potpunosti dokazan.
Varijable ili promenjive su opti pojmovi stvari kojima se znaenje moe menjati.
Hipoteza moe imati vie varijabli ali je neohodno da budu najmanje dve: zavisna i nezavisna.
Varijable mogu biti:
zavisne;
nezavisne;
antecedentne;
intervenirajue;
kondicionirajue;
INDIKATORI
Indikatori su spoljanje manjifestacije unutranje sutine.
Indikatori se utvruju odmah posle formulisanja svake pojedinane hipoteze i u vezi s varijablama koje ona sadri.
Sve indikatore moemo podeliti na:
ekspresivni indikatori stavova;
predikativni indikatori svojstava;
B.kvanititativni;
kvalitativni;
V.objektivni;
subjektivni.
Izbor indikatora uslovljen je:
karakteristikama predmeta i ciljeva istraivanja;
karakteristikama stava hipoteze i varijabli;
predhodnim naunim saznanjem o predmetu sitraivanja.
1.2.5. UTVRIVANJE NAINA ISTRAIVANJA
Metode i tehnike istraivanja uslovljene su teorijskim odreenjem predmeta, paradigmtskim opredeljenjem i svojstvima indikatora.
1.2.6. NAUNA I DRUTVENA OPRAVDANOST ISTRAIVANJA
Nauna opravdanost istraivanja je povezana sa doprinosom istraivanja nauci, u dva vida:
kao heuristiki rezultat;
kao verifikatorni rezultat.
Doprinos istraivanja moe biti u oblasti:
spoznaje same pojave;
metodologije.
Drutvena opravdanost istraivanja je uslovljena doprinosom istraivanja reavanju drutvenih problema.
2. ORGANIZOVANJE REALIZACIJE ISTRAIVANJA2.1. POJAM ORGANIZOVANJA I REALIZACIJE ISTRAIVANJA
Organizovanje je sloen sistem aktivnosti na povezivanju svih subjekata, tehnikih i finansijskih sredstava kako bi istraivanje bilo to uspenije.
Organizovanje realizaicje istraivanja podrazumeva:
planiranje;
obezbeivanje saradnika;
pribavljanje sredstava;
rasporeivanje kadrova i sredstava;
obezbeivanje uslova njihovog normalnog rada.
Realizacija istraivanja ima svoje faze: planiranje istraivanja, preduzimanje praktinih mera, organizovanje i izvoenje istraivanja.
2.1.1. PLANIRANJE ISTRAIVANJA
Planiranje istraivanja je sloen proces kojim se povezuje nauna zamisao sa praktinim delatnostima u istraivanju.
Rad na planiranju istraivanja moe se kvalifikovati kao nauno-kreativni i struno rutinski.
Planiranje istraivanja politikih pojava je izuzetno sloeno.
Osnovna funkcija planiranja istraivanja je sinhronizacija svih delatnosti, uesnika i sredstava u odreenom prostoru i vremenu.
Planiranje istraivanja je determinisano:
vremenskim i prostornim odreenjem predmeta;
nainom istraivanja;
realnom drutveno-politikom situacijom;
sredstvima;
kadrovima;
drugim uslovima.
Rezultat procesa planiranja je operativni plan istraivanja, iji je zadatak da odgovori na pitanja: ko, ta, kada, gde, kako, ime i sa kojim rezultatom.
Operativni plan istraivanja sastoji se iz tri dela.
Uobiajeno je da se u literaturi govori o tri plana istraivanja:
terminskom planu;
planu kadrova;
planu sredstava.
2.1.2. PRAKTINE MERE ORGANIZOVANJA REALIZACIJE ISTRAIVANJA
Proces organizovanja zapoinje preciziranjem poslova, uloga, funkcija, ovlaenja, odgovornosti, informisanja, naina odluivanja i komuniciranja, itd.
Sva reenja koja koristimo u okviru organizacije realizacije istraivanja usklaena su iskljuivo sa pravilima sticanja naunog saznanja.
3. REALIZACIJA ISTRAIVANJA
Izvoenje istraivanja obuhvata sve aktivnosti od poetka prikupljanja podataka do primene rezultata istraivanja u drutvenoj praksi.
Sastav izvoenja istraivanja ine:
predistraivanje;
prikupljanje podataka;
sreivanje prikupljenih podataka;
obrada podataka;
analiza i eventualno dopunjavanje podataka;
zakljuivanje i izrada izvetaja o rezultatima istraivanja na osnovu podataka;
preporuke o korienju rezultata istraivanja u praksi.
3.1. PRIKUPLJANJE PODATAKA
Sakupljanje podataka je sistem aktivnosti usmerenih na evidentiranje i prikupljanje podataka koji se odnose na predmet istraivanja.
U svakodnevnoj upotrebi esto se pogreno poistoveuju znaenja pojmova: podatak, injenica, informacija i obavetenje. S obzirom na to, vredno je utvrditi razlike izmeu tih pojmova.
injenice, kao to su predmeti bia, prirodni, psihiki i drutveni procesi i aktivnosti nazivamo realnim injenicima.
Realnim injenicama smatramo sve realne manifestacije koje moemo opaziti i naunim metodama saznavati.
Naa opaanja realnih injenica nisu u datom trenutku potpuna. Takva naa pojedinana opaanja, koja moemo da evidentiramo, nazivamo podacima.
Naune injenice se mogu definisati kao nauno utvreno saznanje o realnim injenicama.
Saznajne injenice predstavljaju organizovane i povezane podatke u celoviti deo saznanja do kojeg se dolo u toku istraivanja ali koje jo nije dobilo vrednost verifikovane naune injenice.
Obavetenja predstavaljaju smisleno organizovane podatke u poruku odreenog znaenja.
3.1.1. IZVORI PODATAKA
Za istraivanja u politikologiji najznaajniji izvor podataka je tekua politika praksa, to znai da je osnovni izvor podataka politiko ponaanje uesnika u politiki akcijama.
Pored toga: politiki dokumenti, rezultati ranijih istraivanja, materijalni spomenici, itd.
Politiko ponaanje je najdirektniji, najaktuelniji, najpotpuniji, najvalidniji i najverodostojniji izvor podataka, ali je ujedno i najsloeniji izvor.
Problem predstavlja izbor i odreenje populacije iz koje e se izdvojiti uzorak, ukoliko se neobuhvata populacija u celini.
Uzorak za istraivanje politikih ponaanja mogu initi:
stanovnici ili dravljani jedne politiko-teritorijalne jedinice;
politike i drutvene organizacije raznih vrsta;
institucije drave, nauke, obrazovanja, kulture i razne poslovne organizacije (komore, firme...)
razne socijalne grupe formirane po raznim osnovama (klase, slojevi,nacije, nacionalne manjine...)
koncentracija stanovnitva na odreenim geografskim podrujima, prema prirodnim, kulturnim i drutvenim obelejima podruja.
Osnovni problem u politikolokim empirijskim istraivanjima vezan je za obezbeivanje reprezentativnosti uzorka.
Sloenost formiranja uzorka ima tri osnovna izvora:
svojstva politike i politike prakse, sloenost i prisutnost mnogobrojnih protivurecnosti;
veliku sloenost strukture i svojstava svake linosti ili skupine i razliitih subjekata koji se obuhvataju uzorkom;
ukljuivanje u uzorak antropoloke, istorijske, ekonomske i drugih dimenzija.
3.1.2 OSNOVNIN KRITERIJUMI KLASIFIKACIJE IZVORA PODATAKA O POLITIKIM POJAVAMA
Po prirodi grae:
tvorevine materijalne kulture (umetnike, rekreativne);
tvorevine duhovne kulture;
neposredno ponaanje subjekata koji ine drutvo i samog drutva.
Prema predmetnosti sadraja:
izvori potpunog politikog sadraja;
izvori kombinovane i srodne sadrine;
izvori ija je sadrina nepolitika.
Prema subjektu:
kompetentne;
nekompetentne.
Prema obliku iskazivanja sadraja:
auditivne;
vizuelne;
audio-vizuelne;
ostale.
Prema kriterijumu javnosti:
drutvene;
privatne.
legalne;
ilegalne.
javne;
interne;
poverljive;
tajne, strogo poverljive.
Prema dostupnosti:
dostupni;
nedostupni.
Razlozi za nedostupnost mogu biti:
obrazovno-kulturni;
ekonomsko-finansijski;
tehniki;
organizacione, prostorne i vremenske smetnje;
retkost izvora;
neinformisanost o postojanju izvora.
Prema kriterijumu slubenosti:
slubene-oficijelne;
neslubene-neoficijelne.
Prema kriterijumu izvornosti:
izvorne;
interpretirane, autentine;
interpretirane, neautentine;
proizvoljne.
3.1.3. DOKUMENTI KAO IZVOR PODATAKA
Pojmom dokument oznaavamo sve izvore podataka koji nisu aktuelno ponaanje subjekata.
Dokumente razvrstavamo na:
naune;
publicistike;
informativne;
akcione;
propagandne;
evidencijske;
normativne;
radno-poslovne.
3.1.3.1. POLITIKA DOKUMENTA KAO SPECIFIAN IZVOR PODATAKA U POLITIKOLOKIM ISTRAIVANJIMA
Politiki dokumenti su oni dokumenti iji je tvorac oficijelni politiki subjekt koji njime utvruje svoju politiku i njeno sprovoenje, a nastao je odreenom procedurom.
Posebnu vrstu izvora o politikim pojavama predstavljaju nauna dokumenta i njih ne treba meati sa politikim.
Zatim tu su prelazna dokumenta, kao to su glasila, koja takoe mogu biti izvor podataka o politikim pojavama i procesima.
Kriterijumi za klasifikaciju poltikih dokumenata:
subjekti koji izrauju i donose dokument;
uloga dokumenta u politikom procesu;
mesto u politikom procesu;
subjekt kome se dokument obraa.
Prema subjektu koji donosi dokument:
dravana dokumenta;
dokumenti politikih stranaka, pokreta, udruenja;
dokumenti interesnih udruenja i organizacija;
razni drugi politiki dokumenti.
Prema ulozi dokumenta u politikom procesu imamo dve dihotomije i jednu klasifikaciju:
Prva dihotomija, po osnovanosti: a) osnovna dokumenta, b) izvedena dokumenta.
Druga dihotomija, po optosti: a)opta dokumenta, b) posebna dokumenta
Klasifikacija prema ulogama:
programska dokumenta;
normativna dokumenta;
analitika dokumenta;
evidenciona dokumenta;
operativna dokumenta (akciono-operativna, operativno-informativna).
U politikom procesu dokumenta imaju svoje mesto i funkciju, na osnovu tih kriterijuma i pravimo sledeu klasifikaciju:
inicijalni dokumenti;
radni dokumenti;
izvrni dokumenti;
meoviti dokumenti.
U korienju politikih dokumenata nailazi se na mnogo prepreka. Jedna od tih prepreka je i specifinost jezika politike i politikih akata.
Vrednovanje izvora je neophodno zbog njihove razliite upotrebljivosti u istraivanju.
Osnovni kriterijum vrednosti izvora podataka je upotrebljivost izvora tj. mogunost njegovog korienja.
Dve su bitne dimenzije vrednovanja:
prvo, da postoji opta realna mogunost za korienje izvora;
drugo, da sa stanovita predmeta istraivanja izvor bude sadrajno adekvatan.
Indikatori za upotrebljivost izvora su:
dostupnost;
pravovremenost;
adekvatnost sadraja;
istinitost;
potpunost.
Provera upotrebljivosti izvora vri se odrgovarajuim postupkom, u dva pravca:
prikupljanjem informacija o izvoru podataka iz drugih izvora;
analizom samog dokumenta.
Najtei deo postupka je utvrivanje verodostojnosti izvora. Osnovni inioci ovog postupka su :
provera fizikog svojstva izvora(obima, sastava,oblika);
provera sadraja izvora (loginosti,saglasnosti);
provera forme sadraja (jezika,simbola,znakova).
Vrednovanje podataka u sutitni je utvrivanje njihove adekvatnosti i istinitosti, pa se koriste termini valjanost, validnost, pouzdanost.
Vrednovanje podataka se ne moe poistovetiti sa vrednovanjem izvora podataka.
Prvi kriterijum za vrednovanje podataka je koliko se podaci odnose na predmet istraivanja:
direktno;
indirektno;
uslovno;
nemati veze sa predmetom istraivanja.
Drugi kriterijum je verodostojnost, istinitost podataka. Ona se obezbeuje unapred, izborom izvora podataka, instrumenata i postupaka u prikupljanju podataka.
Trei kriterijum predstavlja dovoljnost podataka. Dovoljnost zavisi od predmeta, cilja i hipoteza.
Pod dovoljnosti obuhvatamo ne samo ukupnu koliinu podataka, ve odgovarajuu i potrebnu koliinu kvantitativnih i kvalitativnih podataka u vezi sa svakom bitnom hipotezom koju proveravamo.
Primenom ova tri kriterijuma mogu se utvrditi validnost, valjanost i pouzdanost podataka.
HVALA NA PANJI
SRENO NA KOLOKVIJUMU !!!!
Click to edit Master title style
3/26/15
Click to edit Master title style
Click to edit Master text styles
Second level
Third level
Fourth level
Fifth level
3/26/15