PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA - CORE

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Prof. dr. sc. Mihajlo Dika * UDK: 347.951.2

Izvorni znanstveni rad

PrihvaÊeno: listopad 2012.

U radu se nastoji cjelovito i sustavno, uz upozorenja na odreena komparativna rjeπenja i stavove strane doktrine, izloæiti institut presude na temelju priznanja, jedne od tzv. dispozitivnih presuda, presuda koje se temelje na manifestaciji volje jedne od stranaka kojom se izravno determinira sadræaj meritornog okonËanja spora. Posebno se istiËe i argumentira da, unatoË svom dispozitivnom karakteru u kojemu se oËituje prihvaÊanje naËela autonomije volje stranaka i na podruËju procesnog prava, priznanje tuæbenog zahtjeva u povodu kojega se donosi pre-suda na temelju priznanja zadræava znaËenje Ëiste procesne radnje, da je liπeno znaËenja i materijalnopravne dispozicije. De lege ferenda, upozorava se na potrebu proπirenja kruga procesno legitimiranih subjekata za podnoπenje pravnih lijekova protiv presude na temelju priznanja otvaranjem moguÊnosti da odreena dræavna tijela radi zaπtite javnog interesa, ali i treÊi radi zaπtite svog interesa podnose neke od tih lijekova. Predlaæe se i uvoenje moguÊnosti priznanja tuæbenog zahtjeva tijekom æalbenog postupka te donoπenja drugostupanjske presude na temelju priznanja, i to zato da bi se dopustilo strankama da raspolaæu svojim zahtjevima sve do pravomoÊnosti, ali i radi toga da bi se rasteretio drugostupan-jski sud nepotrebnog meritornog odluËivanja u povodu æalbe kad za to zapravo nema razloga.

KljuËne rijeËi: presuda, priznanje, postupak

* Dr. sc. Mihajlo Dika, profesor Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, Trg marπala Tita

14, Zagreb

CORE Metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

https://core.ac.uk/display/33250889?utm_source=pdf&utm_medium=banner&utm_campaign=pdf-decoration-v1

Mihajlo Dika: Presuda na temelju priznanja1886

1. OPΔENITO

Zakon o parniËnom postupku1, uvaæavajuÊi u naËelu dispozitivni karakter

odnosa u vezi s kojima ureuje pruæanje pravne zaπtite2, omoguÊava stranka-

ma da tijekom postupka slobodno raspolaæu zahtjevima koje su postavile, pa

se tako mogu odreÊi svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se,

uz ograniËenje da takva raspolaganja ne smiju biti u suprotnosti s prisilnim

propisima i pravilima javnog morala (3.).3

Presuda na temelju priznanja pripada u kategoriju tzv. dispozitivnih pre-

suda, presuda koje se temelje na izravnom raspolaganju stranaka istaknutim

tuæbenim zahtjevom. Osnova je, naime, za donoπenje te presude procesna

dispozicija tuæenika, njegova izjava da priznaje tuæbeni zahtjev (v. infra ad 4.).

Takvom su osnovom za donoπenje te presude determinirane pretpostavke i

postupak za njezino donoπenje, njezin sadræaj te razlozi zbog kojih se moæe

pobijati pravnim lijekovima.

U ovom Êe se radu nastojati relativno sustavno izloæiti ovaj institut. Pritom

Êe temeljna teorijska polazna toËka biti stav o njegovoj - unatoË tome πto je

izraz stranaËke autonomije - Ëistoj procesnopravnoj prirodi, stav koji bi trebao

naglasiti potrebu uoËavanja pravnog realiteta da dispozitivnost i autonomija

volje nisu svojstvene samo graanskopravnim odnosima, veÊ i sustavu pruæanja

pravne zaπtite u vezi s tim odnosima.

1 Sluæbeni list SFRJ, br. 4/77., 16/77., 6/80., 36/80., 43/82., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89.,

20/90., 27/90., 35/91.; Narodne novine, br. 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,

117/03., 2/07., 84/08. i 96/08.; dalje u tekstu ZPP.2 Prema odredbi Ëlanka 1. ZPP, tim se zakonom ureuju pravila postupka na temelju

kojih sud raspravlja i odluËuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama Ëovjeka i

graanina, o osobnim i obiteljskim odnosima graana te u radnim, trgovaËkim, imovin-

skim i drugim graanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova

odreeno da u njima sud rjeπava po pravilima kojega drugog postupka. 3 U ovom radu odredbe pojedinih zakona oznaËavat Êe se navoenjem broja Ëlanka, sta-

vka odvojenog kosom crtom od broja Ëlanka te toËke odvojene toËkom od broja Ëlanka

ili stavka. Viπe Êe stavaka ili toËaka istoga Ëlanka ili stavka meusobno biti razdvojeno

zarezom. Crtica izmeu brojeva dvaju Ëlanaka ili stavaka koristit Êe se radi oznaËavanja

da se sve odredbe izmeu tih brojeva odnose na tekst ispred njih. Za oznaËavanje pojed-

inih propisa koristit Êe se njihove kratice, koje Êe biti defi nirane u tekstu. Jedino Êe se

odredbe ZPP-a navoditi bez naznake kratice toga zakona.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1887

2. ZAKONSKE OSNOVE

Zakonske osnove za donoπenje ove presude utvrene su odredbama Ëlanka

331. ZPP, prema kojima je sud duæan bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu

kojom prihvaÊa tuæbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja) ako tuæenik

do zakljuËenja glavne rasprave prizna tuæbeni zahtjev (331/1.); sud, ipak, neÊe

donijeti takvu presudu i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako nae da

je rijeË o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (3/3.) (331/2.); donoπenje

presude Êe se odgoditi ako je potrebno da se o dopuπtenosti raspolaganja priz-

natim zahtjevom prije toga pribave obavijesti (331/3.); dano priznanje tuæenik,

meutim, moæe - na roËiπtu ili u podnesku - opozvati do donoπenja presude i

bez pristanka tuæitelja (331/4.). Neki su drugi aspekti instituta posebno ureeni

i nizom drugih odredaba: ova se presuda moæe donijeti u stadiju pripremanja

glavne rasprave te u stadiju glavne rasprave (279., 312/3.); ona se æalbom moæe

pobijati samo zbog tzv. apsolutno bitnih povreda odredaba parniËnog postupka

(354/2.) te zbog toga πto je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod

utjecajem prisile ili prijevare (353/3.), a revizijom samo zbog apsolutno bitnih

povreda zbog kojih je revizija dopuπtena (385/3.); ponavljanje postupka moæe

se traæiti samo zbog apsolutno bitnih povreda i kaznenih djela zbog kojih se

ono moæe traæiti te zato πto je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod

utjecajem prisile ili prijevare (421/3.). Na izvjesne Êe se daljnje specifi Ënosti

zakonskog ureenja instituta upozoriti u nastavku.

3. PRETPOSTAVKE ZA DONO©ENJE PRESUDE NA TEMELJU PRIZNANJA

Sud moæe donijeti presudu na temelju priznanja ako budu ispunjene odreene

pozitivne i odreene negativne pretpostavke:

(1) u tuæbi, protutuæbi ili u obliku nekog drugog meritornog prijedloga mora

u postupku pred sudom biti istaknut zahtjev koji moæe biti predmet priznanja

(v. infra ad 4.8.);

(2) moraju biti ispunjene opÊe i posebne pozitivne procesne pretpostavke

za donoπenje presude, odnosno ne smiju postojati takve negativne procesne

pretpostavke;4

4 O procesnim pretpostavkama u parniËnom postupku usp. Triva-Dika, Graansko parniËno procesno pravo, 7. izd., 2004., str. 28 i sl. Navedeno Êe djelo u nastavku biti citirano kao

Triva-Dika, GPPP, uz naznaku broja stranice.


(2) tuæenik mora valjano priznati tuæbeni zahtjev (v. infra ad 4.). RijeË je o

specifi Ënoj meritornoj (“materijalnopravnoj”) pretpostavci za donoπenje presude

na temelju priznanja;

(3) tuæenik ne smije opozvati dano priznanje do donoπenja presude (331/4.;

v. infra ad 4.11.);

(4) mora biti rijeË o sporu u kojemu dopuπtenost priznanja tuæbenog zahtjeva

nije izrijekom iskljuËena (v. infra ad 5.);

(5) ne smije biti rijeË o priznanju zahtjeva kojim stranke ne mogu raspola-

gati zato πto bi ono in concreto bilo u protivnosti s prisilnim propisima i javnim

moralom (3/3., 331/2., v. infra ad 5.).

Prijedlog tuæitelja za donoπenje ove presude nije potreban, kao πto je bio

potreban prema § 491. ZSPGP 29.5

4. PRIZNANJE TUÆBENOG ZAHTJEVA

4.1. Pojam

Temeljna je pretpostavka za donoπenje presude na temelju priznanju izjava

tuæenika dana u postupku pred sudom da priznaje tuæbeni zahtjev (331/1.).

Sadræaj i pravni uËinci te parniËne radnje tuæenika nisu izrijekom defi nirani

zakonom - do zakljuËka o tome dolazi se posredno na temelju specifi Ënosti

pretpostavaka za donoπenje presude koja se u povodu te izjave donosi, presude

na temelju priznanja, sadræaja njezina obrazloæenja te razloga zbog kojih se ona

moæe pobijati pravnim lijekovima.

U domaÊoj se doktrini priznanje tuæbenog zahtjeva defi nira kao jednostrana

parniËna radnja tuæenika kojom on pred sudom izriËito izjavljuje da je tuæiteljev

zahtjev za pruæanje pravne zaπtite odreenog sadræaja na zakonu osnovan.6

Uz ovu bi se defi niciju moglo primijetiti da ona inzistira na tome da tuæenik

priznanjem tuæbenog zahtjeva izjavljuje da je taj zahtjev na zakonu osnovan,

iako bi bit te izjave bila u tome da se njome tuæenik suglaπava s donoπenjem

presude kojom Êe zahtjev biti prihvaÊen, neovisno o njegovu stavu prema tome

je li zahtjev sam po sebi na zakonu osnovan ili nije - dispozitivni bi se karakter

5 ZSPGP 29: jugoslavenski Zakon o sudskom postupku u graanskim parnicama iz

1929. 6 Triva-Dika, GPPP, str. 597.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1889

te izjave oËitovao u njezinoj neovisnosti o zakonskoj osnovanosti priznatog

zahtjeva. SliËno bi se moglo reÊi i za defi nicije ponuene u austrijskoj doktrini

da je procesno priznanje tuæbenog zahtjeva (njem. Anerkenntnis) jednostrano

bezrezervno oËitovanje sudu da je tuæiteljevo traæenje pravne posljedice (Recht-sfolgebegehren) osnovano (berechtigt)7, odnosno jednostrano procesno oËitovanje

tuæenika da je tvrdnja o pravnoj posljedici koju je postavio tuæitelj (u cijelosti ili

djelomiËno) osnovana (zu Recht besteht)8, ali i za defi niciju ponuenu u slovenskoj

doktrini da priznanje zahtjeva (pripoznava zahtevka) ima znaËenje tuæenikove

izjave da je tuæiteljev zahtjev utemeljen.9 Tuæenik, naime, moæe izjaviti da sma-

tra da zahtjev nije osnovan, ali da ga ipak priznaje i sud bi bio duæan donijeti

presudu na temelju priznanja. Osnova za donoπenje te presude jest dispozicija

tuæenika, njegova izjava volje da se zahtjev prihvati, a ne osnovanost zahtjeva,

njegova pravna utemeljenost na objektivno egzistentnom sadræaju odnosa

meu strankama. U tome bi se oËitovala (relativna) apstraktnost priznanja

u odnosu na premise za odluËivanje o zahtjevu koje bi sud bio duæan utvrditi

da do njega nije doπlo.

Zato bi, polazeÊi od navedenih zakonskih osnova za ureenje instituta

(v. supra ad 2.), priznanje tuæbenog zahtjeva bilo moguÊe defi nirati kao

jednostranu parniËnu radnju tuæenika poduzetu u postupku pred prvo-stupanjskim sudom do zakljuËenja glavne rasprave kojom on izrijekom oËituje svoju volju da se tuæbeni zahtjev tuæitelja bez daljnjeg raspra-vljanja prihvati.

7 Usp. Fasching, Lehrbuch des österreichischen Zivilprozeßrecht, 2. izd., 1990. (ZPR), str. 661.8 Rechberger-Simotta, Zivilprozessrecht, Erkenntnisverfahren, 7. izd., 2010. (ZPR), str. 323.

Pritom bi stav da bi tuæenik priznanjem izjavljivao da je tuæiteljeva tvrdnja o pravnoj

posljedici, ako bi se ta pravna posljedica shvatila materijalnopravno, pravno osnovana

priznanju pridavao materijalnopravnu dimenziju koju ono nema.9 GaliË (u: Ude i dr.), Pravni postopek, Zakon s komentarjem, 3. knjiga, 2009., str. 77. Ta je de-

fi nicija (donekle) u kontradikciji s nastavnom tezom ovog autora da tuæenik, priznajuÊi

zahtjev, oËituje svoju volju da bude osuen na ono πto je tuæitelj zahtijevao tuæbom, ali

i s tezom da se priznanje odnosi na zahtjev u procesnom smislu, tj. na ustvrenu pravnu

posljedicu (konkluzija), a ne na donju i gornju premise sudskog silogizma.


4.2. Procesno priznanje tuæbenog zahtjeva i izvanprocesno priznanje utuæenog prava

U suvremenoj je doktrini (Ëini se) izvan dvojbe da je priznanje tuæbenog

zahtjeva “Ëista”10 parniËna radnja.11 Upozorava se, meutim, da se iz posebnosti

procesnog ureenja moæe spoznati da zakonodavac (u vrijeme donoπenja temelj-

nih njemaËkih i austrijskih procesnih zakona tijekom posljednje Ëetvrtine devet-

naestog stoljeÊa) nije jasno bio svjestan procesnog karaktera te radnje. Upravo

se zbog toga izvorno u njemaËkoj doktrini zastupalo i stajaliπte da je priznanje

dano u parnici materijalnopravni pravni posao. Viπe je prostora bilo zadobilo

shvaÊanje po kojemu je glavni uËinak sudskog priznanja, neovisno o njegovim

procesnim uËincima, u njegovu materijalnopravnom znaËenju, zbog Ëega se nje-

gov uËinak i valjanost trebaju prosuivati (i) prema materijalnom pravu. Ipak,

u posljednjem je stoljeÊu u njemaËko-austrijskom pravnom krugu prevladalo

uËenje da je priznanje tuæbenog zahtjeva (samo) parniËna radnja.12

U vezi s izloæenim razvitkom uËenja o pravnoj prirodi priznanja moglo bi se

primijetiti da se tu ne bi radilo samo o koincidenciji, veÊ i sadræajnoj uvjetovano-

sti teorijske (r)evolucije u tom razvitku i (r)evolucije koju su paraleno doæivjela

uËenja o predmetu spora prevladavajuÊi postupno stajaliπta o graanskopravnoj

traæbini kao predmetu spora i opredjeljujuÊi se za procesualistiËko poimanje

instituta.13

O odnosu procesnog priznanja tuæbenog zahtjeva i priznanja duga po pra-

vilima graanskog prava v. infra ad 4.3.

4.3. Priznanje kao parniËna radnja

Priznanje tuæbenog zahtjeva je parniËna radnja tuæenika. Kao takvo, ono

je relevantno samo ako je poduzeto u postupku pred sudom.

10 Rechberger-Simotta, ZPR, str. 323. 11 Usp.: Triva-Dika, GPPP, str. 597, 598; Fasching, ZPR, str. 661; Rechberger-Simotta,

ZPR, str. 323; GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77.12 Usp. Fasching, ZPR, str. 662, i tamo cit. literatura. Izvorne bi stavove njemaËke (i aus-

trijske doktrine) trebalo povezati i s tada dominantnim uËenjem o materijalnopravnom

zahtjevu kao predmetu spora (usp. Dika, Graansko parniËno pravo, VI., Tuæba, 2009., §

12/1.; ovo Êe djelo u nastavku biti citirano kao Dika, GPP, VI.).13 Usp. Dika, GPP, VI., §§ 12. i sl.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1891

Zato πto je parniËna radnja, valjanost se priznanja tuæbenog zahtjeva treba

prosuivati prema pravilima procesnog prava. Na to upuÊuju odredbe po kojima

se pravna relevantnost priznanja moæe nakon donoπenja presude na temelju

priznanja (posredno) dovesti u pitanje samo pravnim lijekovima protiv te presu-

de, koji se doduπe mogu izjaviti i zbog donekle specifi Ënih razloga uvjetovanih

dispozitivnom prirodom priznanja.

U austrijskoj se doktrini upozorava na bitne razlike izmeu priznanja tuæ-

benog zahtjeva kao parniËne radnje i privatnopravnog priznanja (duga, prava).

Priznanje tuæbenog zahtjeva jest jednostrana procesna radnja upravljena prema

sudu za Ëiju valjanost nije potrebno da je protivnik prihvati, koje predmet mogu

biti sve vrste tuæbenih zahtjeva - i kondemnatorni, i deklaratorni, i konstitutivni,

te za koju vrijede sve forme i ograniËenja procesnog prava (npr. obvezatnost

odvjetniËkog zastupanja kad je propisana). S druge strane, privatnopravno

priznanje je ili (u pravilu neformalni) ugovor koji se sklapa s protivnikom i

moæe kao predmet imati samo obvezna prava, ili deklaratorna izjava kao (prema

preteænom shvaÊanju) izjava znanja, koja nema karakter pravnog posla.14

U austrijskoj se doktrini, meutim, istiËe i da bi priznanje tuæbenog zahtje-

va dano u parnici, ipak, zato πto moæe u pojedinim sluËajevima ispunjavati i

zahtjeve za materijalnopravno priznanje, moglo imati znaËenje tzv. dvofunkcio-

nalne parniËne radnje (doppelfunktionelle Prozeßhandlung), koja se doduπe u parnici

prosuuje iskljuËivo prema pravilima procesnog prava, ali koja bi - ako zbog

povrede procesnih propisa ne bi imala nikakav procesni uËinak u postupku u

kojemu je oËitovana, ako dakle zbog toga ne bi mogla biti donesena presuda na

temelju priznanja - u istom ili nekom drugom postupku mogla imati znaËenje

materijalnopravnog priznanja (supsidijaritet privatnopravnog prosuivanja).

Upravo bi stoga okolnost da dano priznanje nema uËinak privatnopravnog

priznanja ili da bi kao takvo bilo pobojno bila bez utjecaja na njegovu proce-

snopravnu djelotvornost.15

14 Usp. Fasching, ZPR, str. 662. GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77, smatra da je priznanje tuæ-

benog zahtjeva odgovarajuÊi institut kao i priznanje duga prema ZOO-u, naglaπavajuÊi,

ipak, da, unatoË tome πto odgovara navedenom institutu obveznog prava, priznanje

zahtjeva nije posao materijalnog prava i nema posljedice na materijalnopravnom po-

druËju, pozivajuÊi se pritom na stavove nekih drugih autora (Juhart, Civilno procesno pravo FLRJ, 1961., str. 428, i Rosenberg-Schwab-Gottwald, Zivilprozessrecht, 16. izd., 2004.

(ZPR), str. 926). 15 Usp. Fasching, ZPR, str. 662, 663. Rechberger-Simotta, ZPR, str. 323, dopuπtaju mo-

guÊnost da bi priznanje tuæbenog zahtjeva (supsidijarno - ako ne bi proizvelo svoj proce-


Stajaliπte o moguÊoj dvofunkcionalnosti priznanja tuæbenog zahtjeva bilo bi

moguÊe prihvatiti samo za one postupke u kojima se ostvaruju graanskopravne

traæbine (zahtjevi), odnosno u kojima se traæi opÊenito utvrenje postojanja

graanskopravnih odnosa i iz njih izvedenih prava, i to samo ako bi se iz sa-

dræaja navoda stranaka u postupku moglo, prema kriterijima graanskog prava,

zakljuËiti da je tuæenik priznao i postojanje prava s obzirom na koje je tuæitelj

istaknuo svoj zahtjev za pruæanje pravne zaπtite. Pritom bi trebalo razliko-

vati sluËaj u kojemu bi se zakljuËak o graanskopravnom priznanju izvodio

opÊenito iz sadræaja radnji tuæenika u postupku, npr. iz njegovih raznih izjava

u podnescima i na roËiπtima, od sluËaja u kojemu bi se to priznanje izvodilo

samo iz okolnosti da je tuæenik na postupovnopravno nevaljan naËin priznao

tuæbeni zahtjev. O dvofunkcionalnosti priznanja tuæbenog zahtjeva moglo bi

se govoriti samo u ovom drugom sluËaju. Pritom bi se iz same okolnosti da je

tuæenik priznao tuæbeni zahtjev, da je pristao na to da se donese presuda kojom

Êe on biti prihvaÊen, moglo tek vrlo nategnuto izvesti da je on time posredno

priznao postojanje materijalnopravne situacije s obzirom na koju je taj zahtjev

istaknut. Takav bi izvod dovodila u pitanje apstraktnost priznanja tuæbenog

zahtjeva u odnosu na premise na kojima je tuæitelj utemeljio priznati zahtjev;

takav bi izvod bio teπko moguÊ u sluËaju nekonkluzivnosti tuæbe.

U prilog posebnosti (neovisnosti, apstraktnosti) priznanja tuæbenog zahtjeva

kao parniËne radnje govorila bi i okolnost da tuæenik moæe priznati tuæbeni

zahtjev i u tzv. procesnim parnicama, npr. tuæbeni zahtjev za poniπtaj arbi-

traænog pravorijeka zbog nedostataka u arbitraænom postupku (36. ZA)16, zbog

Ëega, barem u tim parnicama, priznanje tuæbenog zahtjeva ne bi moglo imati

znaËenje dvofunkcionalne parniËne radnje (v. infra).17 Ta bi se dva priznanja,

zatim, razlikovala i u pogledu svoga objekta. Objekt procesnog priznanja jest

tuæbeni zahtjev, zahtjev da se izrekne predloæena kondemnacija, konstitucija ili

deklaracija; objekt graanskopravnog priznanja jest izvanprocesni dug tuæenika.

Izmeu tih objekata ne bi, dakle, bilo izravne sadræajne podudarnosti. Priznanje

tuæbenog zahtjeva ne bi se moglo smatrati priznanjem duga ni u sluËajevima

snopravni uËinak), uzimajuÊi u obzir navode stranaka, moglo imati znaËenje priznanja

materijalnog prava. O tome da GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77, iskljuËuje materijalnopravne

uËinke priznanja tuæbenog zahtjeva v. prethodnu biljeπku.16 ZA: Zakon o arbitraæi, Narodne novine, br. 88/01.17 Te dvofunkcionalnosti ne bi opÊenito moglo biti kod priznanja konstitutivnih tuæbenih

zahtjeva u sluËajevima u kojima se traæena pravna promjena moæe ostvariti samo odlu-

kom suda, a ne i suglasnom izvanprocesnom dispozicijom stranaka.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1893

u kojima bi tuæbeni zahtjev priznao tuæenik koji ne bi bio i sudionik (navod-

nog) graanskopravnog odnosa s obzirom na koji se parnica vodi, npr. kad bi

deklaratorni tuæbeni zahtjev kojim se traæi utvrenje postojanja neke traæbine

priznao tuæenik koji ne bi bio i duænik.

I u domaÊoj je doktrini zauzet stav da je izjava o priznanju tuæbenog zahtjeva

(samo) procesna radnja parniËne stranke, da nije i graanskopravni posao pa

da stoga ne proizvodi neposredni pravni uËinak na podruËju graanskopravnih

odnosa meu strankama. Uzima se, meutim, da to ne bi znaËilo da bi priznanje

tuæbenog zahtjeva bilo bez ikakvog utjecaja na te odnose. Ono bi na odreeni

posredni naËin utjecalo na graanskopravne odnose - ako bi od takvog utjecaja

bila presuda koju priznanje tuæbenog zahtjeva sadræajno determinira. S time

se u vezi istiËe da upravo zbog toga zakon ne uvaæava tu procesnu dispoziciju

kad ona - posrednim putem - doe u sukob s prisilnim pravom ili moralom koji

reguliraju graanskopravne odnose stranaka (3/3).18 U okviru izloæenog stava

o posrednosti djelovanja priznanja i na podruËju graanskopravnih odnosa

ne razmatra se moguÊnost njegova izravnog (supsidijarnog) djelovanja i kao

dvofunkcionalne parniËne radnje.19

Izvansudsko priznanje duga ne bi nikako moglo biti shvaÊeno kao priznanje

tuæbenog zahtjeva;20 na to bi se priznanje tuæitelj eventualno mogao pozvati pri-

godom dokazivanja postojanja pretpostavaka za prihvaÊanje tuæbenog zahtjeva

kontradiktornom presudom.

4.4. Priznanje kao izjava volje

Priznanje tuæbenog zahtjeva ima s obzirom na svoj procesnopravni tretman

znaËenje izjave volje, neovisno o tome kakav je subjektivni stav tuæenika pre-

ma danoj izjavi - je li je on dao zato πto zna da je zahtjev osnovan ili zato πto

hoÊe da se prihvati neovisno o stavu koji ima prema osnovanosti zahtjeva;21

taj stav ne utjeËe na pravni tretman i uËinke radnje - on tek posredno moæe

biti relevantan u mjeri u kojoj bi mogao dovesti do mane volje zbog koje bi se

18 Triva-Dika, GPPP, str. 598. 19 O tome da GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77, iskljuËuje materijalnopravne uËinke priznanja

tuæbenog zahtjeva. 20 V. i ibid. 21 U tom smislu i Triva-Dika, GPPP, str. 597, a za austrijsko pravo Fasching, ZPR, str. 662,

odnosno za slovensko GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77.


presuda na temelju priznanja (i time, posredno, samo priznanje) mogli pobijati

(arg. ex 353/3.). U prilog takvoj kvalifi kaciji priznanja govori, najprije, odredba

po kojoj sud presudu na temelju priznanja neÊe donijeti unatoË tome πto je

tuæenik priznao tuæbeni zahtjev ako nae (i samo tada) da je rijeË o zahtjevu

kojim stranke ne mogu raspolagati (331/2.), a zatim i odredba po kojoj se priz-

nanje ne moæe pobijati zbog tzv. relativno bitnih povreda odredaba parniËnog

postupka, zbog pogreπno i nepotpuno utvrenog ËinjeniËnog stanja i zbog

pogreπne primjene materijalnog prava, veÊ samo zbog tzv. apsolutno bitnih

povreda odredaba parniËnog postupka i zbog odreenih mana volje (arg. ex 353/3.). Kad bi se priznanje postupovnopravno tretiralo (i) kao izjava znanja,

æalbu bi protiv presude koja bi se donijela na temelju njega trebalo moÊi izjaviti

i zbog nepravilno utvrenog ËinjeniËnog stanja i zbog mana volje.

BuduÊi da je priznanje tuæbenog zahtjeva parniËna radnja kojom se izravno

determinira sadræaj presude koju u povodu njega treba donijeti, priznanje ima

znaËenje tzv. materijalne dispozicije.22 Ono bi kao takvo imalo i znaËenje tzv.

konstitutivnih parniËnih radnji (njem. Bewirkungsprozeßhandlugen).23

4.5. Priznanje kao jednostrana parniËna radnja

Priznanje tuæbenog zahtjeva je jednostrana parniËna radnja.24 Upravo stoga

za valjanost priznanja nije znaËajno je li tuæitelj s njime upoznat i je li ga prihva-

tio25 - ono proizvodi svoj relevantni procesnopravni uËinak Ëim je priopÊeno

sudu. Tuæitelju se (u naËelu) ne bi mogao priznati pravni interes da se protivi

priznanju jer ono omoguÊava bræe prihvaÊanje tuæbenog zahtjeva uz bitno ogra-

niËenije moguÊnosti pobijanja presude koja Êe u povodu njega biti donesena.26

Tuæitelj bi tek iznimno mogao inzistirati na donoπenju kontradiktorne presude

ako bi meritornu odluku trebalo priznati i izvrπiti u zemlji u kojoj se presuda

na temelju priznanja ne bi mogla priznati.

Obavjeπtenje tuæitelja o tuæenikovu priznanju imalo bi smisla tek radi toga

da bi mu se omoguÊilo da podnese zahtjev za naknadu troπkova postupka, od-

22 Usp. Triva-Dika, GPPP, str. 597; GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77. 23 O tzv. konstitutivnim parniËnim radnjama usp. Dika, Graansko parniËno pravo, V., Par-

niËne radnje, 2009., § 53. Ovo Êe djelo u nastavku biti citirano kao Dika, GPP, V.24 O jednostranim i dvostranim parniËnim radnjma stranaka v. Dika, GPP, V., § 54.25 Usp. Triva-Dika, GPPP, str. 597.26 U tom smislu i GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 78.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1895

nosno radi kontradiktornog sudjelovanja u eventualnom postupku radi provjere

dopuπtenosti priznanja.

4.6. Bezuvjetnost priznanja

U domaÊoj se doktrini (ali i u austrijskoj) zastupa stav da bi priznanje moglo

biti samo bezuvjetno, da ne bi smjelo biti oroËeno27 ili dano uz rezerve.28,29

»ini se, meutim, da se inzistiranjem na takvim obiljeæjima priznanja zapra-

vo ograniËava moguÊnost koriπtenja tim institutom kao instrumentom za bræe,

jeftinije i pravozaπtitno prikladnije rjeπavanje sporova. Zaπto tuæenik, naime,

ne bi mogao izjaviti da priznaje tuæbeni zahtjev uz uvjet da tuæitelj ne zatraæi

naknadu troπkova postupka ili da se sam odrekne nekog drugog svog zahtjeva,

istaknutog u toj ili drugoj parnici? Otvaranjem takvih moguÊnosti priznanje

bi se pribliæavalo u svojim uËincima sudskoj nagodbi, s time da bi pruæalo viπu

razinu pravozaπtitne sigurnosti jer se donesena presuda (nakon pravomoÊnosti)

ne bi mogla pobijati tuæbom zbog onih razloga zbog kojih bi se sudska nagodba

kao (i) graanskopravni ugovor inaËe mogla pobijati, odnosno zbog kojih bi se

moglo traæiti utvrenje njezine apsolutne niπtetnosti.30

Trebalo bi, dakle, prihvatiti one oblike uvjetovanosti priznanja koji se inaËe

mogu prihvatiti kod poduzimanja parniËnih radnji. Nema nikakvih pravnodog-

matskih razloga zbog kojih se ne bi prihvatila elastiËnija interpretacija instituta.

4.7. Priznanje kao posredna parniËna radnja31

Priznanje bi tuæbenog zahtjeva bila posredna parniËna radnja u smislu da

ne bi sama izravno proizvodila uËinak koji bi se njome htio postiÊi - meritorno

okonËanje spora; za nastupanje tog uËinka bilo bi potrebno da sud donese svoju

odluku o prihvaÊanju tuæbenog zahtjeva utemeljenu na toj radnji.32

27 Usp. Triva-Dika, GPPP, str. 598. Tako i VSM: Rev-272/80 - SP 5/81-59.28 Fasching, ZPR, str. 661, 664.29 O uvjetnim i oroËenim parniËnim radnjama v. Dika, GPP, V., § 52/6.30 Zastupanjem ovoga stava autor ovoga djela zapravo odstupa od svoga stava o tom pita-

nju zauzetog na tragu dominantne austrijske doktrine u GPP, V., § 52/6.31 O posrednim i neposrednim parniËnim radnjama v. Dika, GPP, V., § 53/5.32 Usp. Triva-Dika, GPPP, str. 597, a za slovensko pravo GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77.


O priznanju tuæbenog zahtjeva kao konstitutivnoj parniËnoj radnji v. supra ad 3.5.

4.8. Objekt priznanja

Izjava o priznanju tiËe se tuæbenog zahtjeva, prijedloga izreke presude Ëije se

donoπenje traæi, zakljuËka (conclusio) silogizma tuæbe, neovisno o tome proizlazi

li iz Ëinjenica navedenih u tuæbi (praemissa minor) primjenom mjerodavne norme

materijalnog prava (praemissa maior) zakljuËak o njezinoj osnovanosti.33 U tom

smislu konkluzivnost tuæbe34 sama po sebi nije pretpostavka za donoπenje pre-

sude na temelju priznanja35 jer Êe sud biti duæan donijeti tu presudu i kad se na

temelju Ëinjenica navedenih u tuæbi primjenom mjerodavne norme materijalnog

prava ne bi moglo doÊi do zakljuËka o osnovanosti priznatog zahtjeva, osim ako

priznanje ne bi bilo dano radi toga da bi se ishodilo meritorno rjeπenje spora

koje bi bilo protivno prisilnim propisima i javnom moralu (arg. ex 331/1., 2.).36

Tuæbeni se zahtjev moæe priznati u cijelosti ili djelomiËno. MoguÊnost

djelomiËnog priznanja ovisila bi o tome jesu li ispunjeni uvjeti za donoπenje

djelomiËne presude (329.).

Priznati se moæe samo glavni zahtjev; mogu se priznati uz glavni zahtjev

i neki od sporednih (akcesornih) zahtjeva. Neki se od sporednih zahtjeva ne

mogu priznati odvojeno od glavnog zahtjeva, pa se tako zahtjev za plaÊanje

kamata ne moæe priznati ako nije priznat i glavni zahtjev. Tijekom postupka

mogu se odvojeno od glavnog zahtjeva priznati incidentalni zahtjevi za naknadu

troπkova - osobito oni uvjetovani odgovornoπÊu tuæenika za njihov nastanak po

kriteriju culpae ili objektivne uzroËnosti. U tom sluËaju sud bi u povodu takva

33 Usp. Triva-Dika, GPPP, str. 598.34 O konkluzivnosti tuæbe usp. Dika, GPP, VI., §§ 4/3.8, 19/3.2. 35 U tom smislu i Fasching, ZPR, str. 666. 36 U tom smislu Triva-Dika, GPPP, str. 598, istiËu da se tuæenik, priznajuÊi tuæbeni za-

htjev, “ne izjaπnjava o premisama na koje se taj zakljuËak oslanja, dakle ne kaæe niπta ni o

istinitosti tuæiteljevih ËinjeniËnih navoda (praemissa minor) ni o pravilnosti izbora i primjene

materijalnopravne norme koja bi upuÊivala na pravilnost zakljuËka (praemissa major).” Ipak

smatraju da je razumno u pravilu “pretpostaviti da tuæenik priznaje osnovanost konkluzije

jer priznaje istinitost i pravilnost premisa na kojima je graena, no to - u kontekstu dispozi-

tivnih graanskopravnih ovlaπtenja stranaka - nije i nuæno pa stoga ni relevantno”. U tom

smislu i GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 77.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1897

priznanja odluËivao rjeπenjem na temelju priznanja (arg. ex 129/5.). Tuæenik

bi u povodu stupnjevite tuæbe mogao priznati tzv. manifestacijski zahtjev, u

povodu kojeg bi priznanja sud donosio rjeπenje kojim bi taj zahtjev prihvatio

(186.b/1., 2., 325.a/1.). Objekt priznanja moæe biti i protutuæbeni zahtjev. Treba uzeti da bi se

mogao priznati i prigovor radi prebijanja. BuduÊi da se taj prigovor zapravo

podnosi uz uvjet da tuæbeni zahtjev tuæitelja bude prihvaÊen37, priznanje bi

bilo takoer uvjetno. Protutuæbeni zahtjev i prigovor radi prebijanja mogao bi

priznati tuæitelj (protutuæenik).

U austrijskoj se doktrini uzima da bi se mogla priznati i osnova tuæbenog

zahtjeva u sluËaju u kojemu bi bili sporni i osnova i iznos traæbine s obzirom

na koju je istaknut tuæbeni zahtjev, Ëime bi se stvorili uvjeti za donoπenje

meupresude na temelju priznanja.38 Ta je moguÊnost izrijekom predviena u

slovenskom pravu (315. ZPP SL). Nema razloga da se ona ne prihvati i s aspekta

hrvatskog prava.

Iako to nije izrijekom predvieno, treba uzeti da priznanje treba biti odreeno

u smislu da se moæe jasno utvrditi objekt priznanja. To zapravo vrijedi za sluËaje-

ve u kojima je tuæitelj u parnici istaknuo jedan kvantitativno djeljiv zahtjev,

zahtjev koji se stoga moæe i djelomiËno priznati, odnosno u kojima je istaknuo

viπe zahtjeva koji mogu biti odvojeno priznati. Problem odreenosti javljao bi se

i u sluËajevima u kojima bi isti tuæitelj vodio viπe parnica protiv istog tuæenika

kod istog suda pa bi tuæenik podneskom obavijestio sud da priznaje tuæbeni

zahtjev na naËin iz kojega se ne bi moglo odreeno zakljuËiti koji je od zahtjeva

istaknutih u tim razliËitim parnicama priznao.

Sueno je da se u sluËaju u kojemu je tuæenik priznao samo djelomiËno tuæ-

beni zahtjev koji je postavljen u hrvatskoj valuti, i to u protuvrijednosti strane

valute, ne navodeÊi prema kojem se teËaju treba izraËunati ta protuvrijednost,

takva izjava ne moæe smatrati djelomiËnim priznanjem tuæbenog zahtjeva.39

BuduÊi da je objekt priznanja tuæbeni zahtjev, priznanjem se ne priznaje

istinitost ËinjeniËnih navoda niti pravna osnova tuæbe na koju se tuæitelj moæe-

bitno pozvao. U tom se smislu u povodu priznanja postojanja prejudicijelnog

prava ili pravnog odnosa ne moæe donijeti presuda na temelju priznanja; to bi

se priznanje eventualno moglo tretirati kao priznanje tih odnosa kao pravno

37 Usp. Dika, GPP, VI., § 49/3.3. 38 Usp. Fasching, ZPR, str. 664.39 ÆS KO: Gæ-67/00 - IO 1/00-168.


relevantnih Ëinjenica. Iznimku bi Ëinio sluËaj u kojemu bi tijekom postupka

bio istaknut prejudicijelni zahtjev za utvrenje (187/3., 4.).

4.9. Subjekti ovlaπteni priznati tuæbeni zahtjev

Tuæbeni je zahtjev izvan dvojbe ovlaπten priznati tuæenik (331/1.). On

to moæe izravno uËiniti kao stranka ili preko svojih zastupnika. Zakonski

zastupnik za poduzimanje te radnje treba imati posebno ovlaπtenje kada je

to predvieno posebnim propisima (81.). Odvjetnik kao punomoÊnik moæe

priznati tuæbeni zahtjev na temelju punomoÊi za voenje postupka bez poseb-

nog izriËitog ovlaπtenja za poduzimanje te radnje (95/1.1.). PunomoÊniku koji

nije odvjetnik takvo ovlaπtenje treba biti izriËito dano u punomoÊi za voenje

postupka (96.).

Priznanje tuæbenog zahtjeva koje bi dao samo neki od jedinstvenih supar-

niËara bilo bi bez uËinka - ono ne bi djelovalo ni prema njemu; jedinstveni

suparniËari mogu, naime, naËelno nepovoljne parniËne radnje poduzimati samo

zajedniËki (naËelo jednoglasnosti).40

Priznanje tuæbenog zahtjeva koje poduzme jedan od obiËnih suparniËara

(npr. jedan od viπe solidarnih duænika kao tuæenika) djeluje samo prema nje-

mu. Upravo stoga presudu na temelju priznanja koja bi bila donesena u povodu

takva priznanja drugi obiËni suparniËar ne bi mogao pobijati æalbom. On za to

ne bi imao pravnog interesa jer je priznanje tuæbenog zahtjeva radnja koja niti

koristi niti πteti obiËnom suparniËaru koji je nije poduzeo.41

BuduÊi da je priznanje tuæbenog zahtjeva naËelno nepovoljna parniËna

radnja, obiËni umjeπaË ne bi bio ovlaπten samostalno poduzeti tu radnju - on

tako moæe poduzimati samo naËelno povoljne radnje.42

40 Usp. Dika, GPP, IV., § 21/5. (str. 174).41 VSH: Rev-2645/91 - IO 1994/306. O uËinku nepovoljnih radnji koje poduzimaju poje-

dini obiËni suparniËari usp. Dika, GPP, IV., § 20.42 O pravu obiËnog umjeπaËa da poduzima panriËne radnje usp. Dika, GPP, IV., § 38/6.3.

(str. 276, 277).

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1899

4.10. Forma i sadræaj izjave o priznanju te modaliteti njezina poduzimanja

Priznanje tuæbenog zahtjeva kao parniËna radnja moæe biti dano pismeno (u

podnesku) izvan roËiπta ili usmeno na roËiπtu (14.). Izvan roËiπta ono bi moglo

biti dano i usmeno na zapisnik kod parniËnog suda (106/5.), osim u postupku

pred trgovaËkim sudovima (501/1.). Ono bi tako moglo biti dano u pisanom

odgovoru na tuæbu ili u nekom drugom podnesku u stadiju prethodnog ispi-

tivanja tuæbe ili stadiju glavne rasprave, na pripremnom roËiπtu ako bi se ono

odræavalo, ili na nekom od roËiπta za glavnu raspravu.

Tuæbeni se zahtjev moæe priznati i u ponovljenom postupku nakon ukidanja

prvostupanjske odluke (369., 370.).

U doktrini se uzima da se tuæbeni zahtjev moæe samo izrijekom (expressis verbis) priznati.43 Tom se stavu priklanja i judikatura.44

Za priznanje tuæbenog zahtjeva nije propisana nikakva posebna formula.

Tuæenik bi svoju volju da se tuæbeni zahtjev prihvati kao osnovan redovito ma-

nifestirao koristeÊi se upravo izjavom koje Êe u sebi sadræavati rijeËi “priznanje”

i “tuæbeni zahtjev”. U tom bi se smislu, meutim, mogli shvatiti i izrazi poput

“suglasan sam da se tuæbeni zahtjev prihvati kao osnovan”, “prihvaÊam tuæbeni

zahtjev”, “ne osporava se osnovanost tuæbenog zahtjeva” i sl.

Izjava kojoj bi se pridalo znaËenje izjave o priznanju trebalo bi interpretirati

prema njezinu objektivnom znaËenju - volju stranaka ne treba istraæivati.45

Tuæenik bi eventualno, pozivajuÊi se na manu volje, mogao na naËin predvien

Zakonom, pobijati znaËenje koje se pridalo njegovoj izjavi. U svakom bi sluËaju

trebalo zauzeti stav da bi izjavi tuæenika trebalo pridati znaËenje izjave o

priznanju kad bi se takav zakljuËak mogao nedvojbeno izvesti iz objektivno

protumaËenog sadræaja te izjave.

O opreznom (rezerviranom) pristupu judikature svjedoËi stav da se ne

smatra priznanjem tuæbenog zahtjeva izjava tuæenika kojom ne osporava

postojanje traæbine i predlaæe plaÊanje u obrocima.46 Upravo se u vezi s ovim

judikatom moæe jasno utvrditi razlika u uËincima priznanja utuæene traæbine

i priznanja tuæbenog zahtjeva. U povodu priznanja traæbine sud bi mogao

43 Triva-Dika, GPPP, str. 598.44 VSH: Rev 2986/92 - IO 1994/296; ÆS ST Gæ 661/97 - IO 1/1998-175.45 U tom smislu za austrijsko pravo Fasching, ZPR, str. 664.46 ÆS ZG Gæ 6939/97 - ING PSP 1998-8-181.


donijeti kontradiktornu prihvaÊajuÊu presudu; u povodu priznanja tuæbenog

zahtjeva sud bi mogao donijeti dispozitivnu prihvaÊajuÊu presudu. RazliËito bi

se procesnopravno znaËenje tih presuda oËitovalo, izmeu ostaloga, u naËinu

njihova obrazloæenja (338/4., 5.) te razloga za pravne lijekove zbog kojih bi se

one mogle pobijati (353.).

Tuæbeni se zahtjev moæe priznati do zakljuËenja glavne rasprave (331/1.). To

znaËi da bi ga tuæenik u naËelu mogao priznati odmah po podnoπenju tuæbe,

neovisno o tome πto mu tuæba joπ uvijek ne bi bila dostavljena (arg. ex 331/1.).

De lege ferenda, povezano s otvaranjem moguÊnosti sklapanja sudske nagodbe i

tijekom æalbenog postupka, trebalo bi tijekom toga postupka dopustiti i priz-

nanje tuæbenog zahtjeva kao i odricanje od tog zahtjeva. U povodu tih dispozicija

ukinula bi se pobijana presuda i sudilo u skladu s njima.

4.11. Opozivost priznanja

Tuæenik moæe opozvati priznanje tuæbenog zahtjeva, na roËiπtu ili u podne-

sku, i bez pristanka tuæitelja do donoπenja presude (331/4.). On pritom nije duæan

navoditi nikakve razloge za opoziv, πto se moæe objasniti ne samo posrednoπÊu

te radnje47 veÊ i ozbiljnoπÊu njezinih pravnih posljedica. U tom je smislu sueno

da sud nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja u sluËaju u kojemu je

tuæenik doduπe priznao tuæbeni zahtjev, ali je tijekom rasprave prije donoπenja

presude opozvao priznanje, i to stoga πto je tuæenik ovlaπten opozvati svoje

priznanje i bez pristanka tuæenika, πto je i uËinio u tom sluËaju.48

Za ocjenu uËinkovitosti opoziva relevantan je moment donoπenja presude.

Problema oko utvrivanja tog momenta ne bi bilo ako bi sud presudu donio

na roËiπtu i odmah je objavio. Oni bi se mogli javiti u sluËajevima u kojima bi

tuæenik izvan roËiπta u podnesku priznao tuæbeni zahtjev odnosno u onima u

kojima bi sud odgodio donoπenje presude radi omoguÊavanja tuæitelju da postavi

zahtjev za naknadu troπkova ili radi provjere dopustivosti priznanja. Treba uzeti

da bi se presuda smatrala donesenom kad bi se o tome sastavio zapisnik u koji

bi se unijela ta okolnost - u sluËaju u kojemu bi za njezino donoπenje bilo nad-

leæno vijeÊe, odnosno kad bi odluka bila izraena u pisanom obliku i potpisana

47 Tako GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 78. O problematiËnosti stava o naËelnoj opozivosti po-

srednih parniËnih radnji usp. Dika, GPP, V., § 56.48 OS SP: Gæ-1028/80 - PSP 19/206.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1901

- u sluËaju u kojemu bi je bio nadleæan donijeti sudac pojedinac ili predsjednik

vijeÊa.49 Ovdje se apstrahira od moguÊih antedatiranja ili postdatiranja odluke,

πto bi imalo znaËenje krivotvorenja javne isprave.

U domaÊoj je doktrini zauzet stav da bi u sluËaju u kojemu je priznanje

dano na glavnoj raspravi odredbu o moguÊnosti opoziva do donoπenja presude

trebalo shvatiti tako da je opoziv moguÊ do zakljuËenja rasprave jer ovdje nema

potrebe da se donoπenje presude odgaa.50 U vezi s tim bi se stajaliπtem moglo

primijetiti da ono zanemaruje okolnost da Zakon izrijekom inzistira na mo-

mentu donoπenja presude. Okolnost da je glavna rasprava zakljuËena ne mora

znaËiti i da je presuda donesena.

Opozivanje priznanja imalo bi znaËenje naËelno povoljne parniËne radnje, pa

bi ga zato u ime stranke mogao dati i njezin punomoÊnik, neovisno o tome ima

li ili nema svojstvo odvjetnika. Njega bi u korist svih jedinstvenih suparniËara

mogao dati bilo koji od njih s uËinkom prema svima njima. ObiËni umjeπaË u

naËelu ne bi mogao opozvati priznanje koje je dala stranka jer bi time kontra-

dicirao radnji stranke.

Opozivom nestaje osnovna pretpostavka za donoπenje presude na temelju

priznanja i sud je duæan nastaviti postupak kao da tuæbeni zahtjev nije bio

priznat. Nastavljeni bi se postupak mogao okonËati donoπenjem kontradiktorne

presude ili na neki drugi naËin.

4.12. Priznanje tuæbenog zahtjeva i priznanje Ëinjenica

Priznanje Ëinjenica kao izjavu jedne od stranaka kojom se suglaπava s tvr-

dnjom protivne stranke o postojanju ili nepostojanju odreenih Ëinjenica treba

razlikovati od priznanja tuæbenog zahtjeva.51

49 Zanimljiv je stav zauzet u slovenskoj judikaturi da se presuda na temelju priznanja do-

nesena u pismenom obliku smatra donesenom kad stranka primi tu presudu - usp. GaliË,

op. cit. u bilj. 9, str. 78.50 Triva-Dika, GPPP, str. 599.51 O ovoj razlici usp. Triva-Dika, GPPP, str. 493, 494.


5. DISPONIBILNOST PREDMETA PRIZNANJA (DOPU©TENOST PRIZNANJA)

Sud neÊe uvijek donijeti presudu na temelju priznanja ako tuæenik prizna

tuæbeni zahtjev.

Sud, najprije, ne smije donijeti tu presudu u sporovima u kojima je moguÊnost

njezina donoπenja izrijekom zakonom iskljuËena. Tako u statusnim sporovima

fi ziËkih osoba stranke ne mogu priznati zahtjev protivne stranke i sud ne moæe

donijeti presudu na temelju priznanja (270/1., 3. ObZ).52 Takoer ni u parnicama

radi uzdræavanja maloljetno dijete ili dijete nad kojim roditelji ostvaruju rodi-

teljsku skrb ne moæe priznati tuæbeni zahtjev i sud ne moæe donijeti presudu na

temelju priznanja (270/1. ObZ). Ipak, u parnicama radi uzdræavanja protivnik

maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb moæe

priznati tuæbeni zahtjev i sud moæe donijeti presudu na temelju priznanja ako

to nije u protivnosti s interesima djeteta (270.a/2., 305.a ObZ).

Sud, meutim, neÊe donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovolje-

no potrebnim uvjetima ako nae da je rijeË o zahtjevu kojim stranke ne mogu

raspolagati, dakle ako nae da bi donoπenjem takve presude sankcionirao di-

spoziciju stranaka koja bi (objektivno) in concreto dovela do rezultata koji bi bili

u protivnosti s prisilnim propisima i javnim moralom (arg. ex 3/3., 331/2.).53

Apstraktni stav da nisu postojale pretpostavke za donoπenje presude na

temelju (“osnovi”) priznanja kad priznanje tuæbenog zahtjeva predstavlja

nedopuπtenu dispoziciju tuæenika, koja je u suprotnosti s prisilnim pripisima54,

u judikaturi je konkretiziran stavom da je priznanje tuæbenog zahtjeva kojim

je zatraæena ugovorna kazna obraËunata na novËanu obvezu nedopuπteno ra-

spolaganje stranaka55, odnosno stavom da priznanje tuæbenog zahtjeva, koji se

po pravilima materijalnog prava odreuje prema cijenama u vrijeme donoπenja

sudske odluke, dano radi toga da bi se iskoristio utjecaj infl acije, ima znaËenje

raspolaganja suprotnog pravilima javnog morala.56

U naËelu bi trebalo zauzeti stav da bi okolnost kako je priznanje rezultat

mane u volji zbog koje bi se presuda na temelju priznanja mogla pobijati (353/3.)

52 ObZ: Obiteljski zakon, Narodne novine, br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07. 53 OpÊenito o dopuπtenosti disponiranja stranaka u postupku usp. Dika, GPP, V., §

58/4.2. 54 VSH: Gzz55/84 - PSP 25/182.55 VSH: Gzz-49/94 - IO 1/1996-164.56 VSH: Rev-773/90 - PSP 53/150.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1903

trebala biti razlogom za nedonoπenje te presude jer bi to bilo protivno javnom

moralu. Ako bi sud posumnjao da je rijeË o sluËaju u kojemu je priznanje dano

u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, trebao bi, postupajuÊi po

pravilima o otvorenom pravosuenju, provjeriti je li zaista rijeË o mani volje i

svoj defi nitivni stav uskladiti s rezultatima te provjere.

ObiËna nekonkluzivnost tuæbe, dakle okolnost da iz Ëinjenica navedenih u

tuæbi primjenom mjerodavnog pravila materijalnog prava nije moguÊe izvesti

zakljuËak o osnovanosti istaknutog tuæenog zahtjeva, ne bi bila zapreka za

donoπenje presude na temelju priznanja ako se njezinim donoπenjem ne bi

sankcionirala (objektivno) nedopuπtena dispozicija stranaka, rezultat koje bi

bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

Radi provjere (“pribavljanja obavijesti”) je li rijeË o zahtjevu kojim stranke

ne mogu raspolagati, sud je duæan odgoditi donoπenje presude na temelju priz-

nanja. Tijekom takve provjere sud bi svakako bio ovlaπten utvrivati Ëinjenice

i izvoditi dokazivanje te na utvrene Ëinjenice primjenjivati materijalno pravo.

Taj bi se kontrolni postupak morao provoditi kontradiktorno u smislu da bi

strankama moralo biti omoguÊeno da u njemu sudjeluju - sud, naime, svoju

odluku ne bi smio utemeljiti na Ëinjenicama koje je utvrivao po sluæbenoj

duænosti i dokazima koje je izvodio po sluæbenoj duænosti o kojima strankama

nije dana moguÊnost da se izjasne (7/3.).

O tome da nema uvjeta za donoπenje presude na temelju priznanja sud ne

bi donosio nikakvu posebnu odluku, veÊ bi svoje razloge o tome trebao iznijeti

u odluci kojom bi okonËao postupak - u kontradiktornoj presudi, rjeπenju o

odbacivanju tuæbe itd. S time se u vezi ne Ëini prihvatljivim miπljenje izne-

seno u domaÊoj doktrini da bi, iako Zakon izrijekom ne odreuje (kao πto je

to uËinio kod presude zbog izostanka - 332/6.) da je protiv odluke kojom se

uskraÊuje donoπenje presude dopuπtena posebna æalba, trebalo uzeti da je i

ovdje takva æalba dopuπtena zbog toga πto se ovo rjeπenje ne bi moglo kvali-

fi cirati kao rjeπenje o upravljanju postupkom.57 Naime, za donoπenje presude

na temelju priznanja nije potreban prijedlog tuæitelja niti je sud duæan, ako bi

takav prijedlog i bio podnesen, o njemu donijeti posebnu odluku, kako je to joπ

uvijek predvieno u vezi s presudom zbog izostanka. Upravo zato πto to nije,

drukËije nego kod presuda zbog izostanka (332/1., 6.) i zbog ogluhe (331.b/1.,

6.), izrijekom predvieno, ne bi, arg. a contrario, trebalo donositi posebnu odluku

o odbijanju prijedloga za donoπenje presude na temelju priznanja, protiv koje bi

57 Triva-Dika, GPPP, str. 599.


bila dopuπtena samostalna æalba. Protiv donoπenja posebne odluke o odbijanju

prijedloga govorili bi i razlozi procesne ekonomije i ekspeditivnosti.

Ako na temelju provedenog postupka provjere ne bi sa sigurnoπÊu utvrdio da

priznanje nije dopuπteno zato πto je samo po sebi protivno prisilnim propisima

i pravilima javnog morala ili zato πto bi dovelo do rezultata koji bi tome bili

protivni, sud bi bio duæan donijeti tu presudu.

Tuæenik bi svakako mogao povuÊi priznanje tijekom kontrolnog postupka,

dakle prije nego πto bi presuda bila donesena.

6. POSTUPAK

6.1. OpÊa obiljeæja postupka

Postupak za donoπenje presude na temelju priznanja je sumarni postupak

utoliko πto je sud, Ëim utvrdi da je tuæbeni zahtjev priznat, duæan bez daljnjeg

raspravljanja donijeti tu presudu (331/1.). Sumarnost se oËituje i u sadræaju

obrazloæenja (v. infra ad 6.4.) te u ograniËenosti razloga za pobijanje.

6.2. Funkcionalna nadleænost za donoπenje presude

U sporovima koje sudi sudac pojedinac presudu na temelju priznanja donosi

uvijek sudac pojedinac. U sporovima koje sudi vijeÊe tu presudu donosi u stadiju

pripremanja glavne rasprave predsjednik vijeÊa; on je donosi i izvan roËiπta za

glavnu raspravu; na roËiπtu za glavnu raspravu donosi je vijeÊe (279., 312/3.).

6.3. Odgoda donoπenja

Sud je ovlaπten (i duæan) odgoditi donoπenje presude na temelju priznanja

radi provjere svoje sumnje da je rijeË o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspo-

lagati (331/2., 3.; v. supra ad 5).

6.4. Sadræaj presude na temelju priznanja

Presuda na temelju priznanja uvijek je presuda kojom se tuæbeni zahtjev

prihvaÊa (331/1.).

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1905

U obrazloæenju presude na temelju priznanja sud treba iznijeti samo razlo-

ge koji opravdavaju njezino donoπenje (338/5.). Ipak, osobito u sluËajevima u

kojima bi se priznavao generiËki tuæbeni zahtjev, u obrazloæenju bi trebalo spor

ËinjeniËno (prema navodima iz tuæbe) utoliko supstancirati ukoliko bi to bilo

potrebno radi individualiziranja predmeta spora.58

Na pisanom otpravku presude na temelju priznanja treba naznaËiti da je

rijeË o takvoj presudi.

7. PRAVNA PRIRODA PRESUDE NA TEMELJU PRIZNANJA

Presuda na temelju priznanja pripada kategoriji dispozitivnih presuda - pri-

godom njezina donoπenja sud je duæan utvrditi samo to je li tuæenik valjano dao

izjavu o priznanju tuæbenog zahtjeva. Pri donoπenju te presude sud ne utvruje

ËinjeniËno stanje koje bi bio duæan utvrditi niti primjenjuje materijalnopravnu

normu koju bi bio duæan primijeniti kad bi donosio kontradiktornu presudu,

osim u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno radi kontrole dopuπtenosti priznanja.

Presuda na temelju priznanja je pozitivna meritorna odluka jer se njome

prihvaÊa tuæbeni zahtjev.

Premda se njome u pravilu odluËuje o zahtjevima koji se tiËu graanskopravnih

prava i pravnih odnosa, po Ëemu Êe u pravilu po tome biti graanskopravna

presuda, s obzirom na to da se donosi uz primjenu odredbe Zakona o parniË-

nom postupku koja propisuje da Êe sud donijeti tu presudu ako tuæenik prizna

tuæbeni zahtjev, odredbe koja pri donoπenju te presude ima znaËenje norme o

kojoj ovisi osnovanost zahtjeva, dakle funkcionalno materijalnopravne norme

shvaÊene kao norme o primjeni koje ovisi odluka o osnovanosti zahtjeva, presuda

na temelju priznanja funkcionalno bi imala znaËenje procesnopravne odluke jer se pri njezinu donoπenju u funkciji materijalnopravne norme javlja norma

koja ureuje nastupanje postupovnopravnih (zapravo pravozaπtitnih) posljedica

jedne postupovne dispozicije.

Presuda na temelju priznanja jest “prava” presuda i po svojem je pravnom

znaËenju i uËincima izjednaËena s kontradiktornom presudom.

58 U tom smislu za slovensko pravo GaliË, op. cit. u bilj. 9, str. 79.


8. TRO©KOVI POSTUPKA BuduÊi da je presuda na temelju priznanja presuda kojom se prihvaÊa tuæ-

beni zahtjev, u naËelu bi sud donoseÊi tu presudu trebao, u povodu zahtjeva

tuæitelja, naloæiti tuæeniku da mu naknadi troπkove postupka (154/1.). Ipak,

ako sud utvrdi da tuæenik nije dao povod za tuæbu i ako je u odgovoru na tuæbu

odnosno na pripremnom roËiπtu, a ako se ne odræava pripremno roËiπte - onda

na glavnoj raspravi prije nego πto se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari,

priznao tuæbeni zahtjev, bio bi duæan, na zahtjev tuæenika, naloæiti tuæitelju

da mu naknadi parniËne troπkove (157.).

9. PRAVNI LIJEKOVI

Protiv presude na temelju priznanja dopuπteni su svi pravni lijekovi kao

i protiv kontradiktorne presude. Specifi Ënosti za njihovo podnoπenje tiËu se

zapravo razloga zbog kojih se oni mogu podnijeti.

Presuda na temelju priznanja ne moæe se pobijati zbog pogreπno ili ne-

potpuno utvrenog ËinjeniËnog stanja ni zbog pogreπne primjene materijalnog

prava (353/3.), πto znaËi da bi se, a contrario, mogla pobijati zbog bitnih povreda

odredaba parniËnog postupka.59

Izloæeno je ograniËenje moguÊnosti pobijanja tih presuda posljedica okol-

nosti da se ona temelji na izjavi volje tuæenika koja izravno determinira njezin

sadræaj - pri donoπenju te presude sud ne utvruje matrijalnopravno relevant-

no ËinjeniËno stanje niti primjenjuje materijalno pravo, barem ne ono koje bi

primijenio kad bi donosio kontradiktornu presudu. Meutim, buduÊi da je

sud prigodom donoπenja te presude duæan voditi raËuna o tome ne raspolaæu

li stranke priznanjem tuæbenog zahtjeva pravima kojima ne mogu raspolagati

(331/2., 331.b/2.), da je, dakle, u ograniËenoj mjeri duæan paziti na pravilnu

primjenu materijalnog prava koje bi primijenio prigodom donoπenja kontradik-

torne presude, i nju bi u toj mjeri trebalo moÊi pobijati zbog pogreπne primjene

materijalnog prava. Ipak, s obzirom na to da je donoπenje presude na temelju

priznanja protivno zakonu sankcionirano kao posebna apsolutno bitna povre-

59 O æalbi protiv presude na temelju priznanja v. Dika, Graansko parniËno pravo, X., Pravni lijekovi, 2010., § 25/3. Ovo Êe djelo u nastavku biti citirano kao Dika, GPP, X.

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1907

da odredaba parniËnog postupka, opisana se povreda materijalnog prava kao

moguÊi razlog za æalbu javlja u obliku te procesne povrede.60

Prigodom donoπenja presude na temelju priznanja sud nuæno provodi po-

stupak, πto znaËi da moæe u tome i pogrijeπiti. Zbog toga se ta presuda treba

moÊi i moæe se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parniËnog

postupka (arg. ex 353/3.). Za razliku od ureenja prije Novele 2003., po kojemu

se presuda na temelju priznanja mogla pobijati i zbog relativno bitnih povreda

odredaba parniËnog postupka (arg. ex prij. 353/3.), prema novom ureenju ona

se ne moæe pobijati zbog tih povreda. Razloge tome treba traæiti u okolnosti da

svaka relativno bitna povreda pretpostavlja da je zbog nje doπlo ili do nepravi-

lnog utvrenja ËinjeniËnog stanja ili do pogreπne primjene materijalnog prava,

pa bi æalba protiv tih presuda, ako bi se one mogle pobijati i zbog relativno

bitnih povreda, posredno postala moguÊa i zbog razloga zbog kojih inaËe nije

dopuπtena.

S obzirom na to da se presuda na temelju priznanja temelji na izjavi volje

tuæenika koja ima znaËenje materijalne procesne dispozicije (3/1.)61, ona se moæe

pobijati zbog mana u volji stranke koja je odgovarajuÊu dispoziciju poduzela

- zbog bitne zablude, prisile ili prijevare (353/3.). Nedostaci u formiranju izjave

volje na kojoj se temelji postaju nedostatkom same presude. U mjeri u kojoj je

to potrebno da bi se supstancirala mana volje zbog koje se pobijaju presude na

temelju priznanja, moguÊe je u æalbi protiv tih presuda iznositi i nove Ëinjenice

i predlagati nove dokaze.62

Iznimno od pravila da se redovna revizija moæe izjaviti i zbog pogreπne pri-

mjene materijalnog prava, protiv drugostupanjske presude kojom se potvruje

presuda na temelju priznanja ta se revizija moæe izjaviti samo zbog apsolutno i

relativno bitnih povreda odredaba parniËnog postupka zbog kojih je dopuπtena

(385/3.). Ta se iznimka moæe objasniti okolnoπÊu da se prigodom donoπenja tih

presuda materijalno pravo ne primjenjuje, ili barem ne primjenjuje na naËin na

koji se primjenjuje prigodom donoπenja drugih presuda. Zbog toga se te presude

ne mogu pobijati æalbom zbog pogreπne primjene materijalnog prava (arg. ex 353/2.), pa je onda, a fortiori, logiËno da se ne bi mogle pobijati ni revizijom.63

60 U tom smislu i Triva-Dika, GPPP, str. 678. 61 Materijalne dispozicije su takve parniËne radnje stranaka kojima one izravno utjeËu na

sadræaj i sudbinu zahtjeva za pruæanje pravne zaπtite - usp. Triva-Dika, GPPP, str. 129. 62 Usp. Triva-Dika, GPPP, str. 678, koji, meutim, relativno neodreeno, govore o moguÊnosti

iznoπenja zbog mana u volji prigovora ËinjeniËne naravi. 63 Usp. Dika, GPP, X., § 37/4.4.


Postupak pravomoÊno zavrπen presudom na temelju priznanja moæe se

ponoviti zbog svih razloga zbog kojih se moæe ponoviti postupak okonËan

kontradiktornom odlukom, osim zbog naknadnog preinaËenja, ukidanja ili

poniπtaja odluke na kojoj je pobijana odluka utemeljena (421/1.8.), zbog nak-

nadne drukËije pravomoÊne odluke o prejudicijelnom pitanju (421/1.9.) te zbog

novih Ëinjenica i novih dokaza (421/1.10.) (arg. ex 421/2.).64 Takvo je rjeπenje

uvjetovano okolnoπÊu da se ta presuda temelji na (izriËitoj) dispoziciji tuæenika,

a ne na kontradiktorno utvrenom ËinjeniËnom stanju (arg. ex 331.), zbog Ëega

se ona i ne moæe pobijati zbog pogreπno i nepotpuno utvrenog ËinjeniËnog

stanja (353/3.).65

Postupak pravomoÊno zavrπen presudom na temelju priznanja moæe se,

meutim, ponoviti i zato πto je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili

pod utjecajem prisile ili prijevare (421/3.). MoguÊnost da se ta presuda pobija

i zbog ove posebne grupe razloga moæe se objasniti okolnoπÊu da se ona kao

dispozitivna odluka moæe i inaËe pobijati zbog mana volje (arg. ex 353/3.). Te

su mane volje zapravo specifi Ëne kvalifi cirane novote za podnoπenje prijedloga

protiv te presude. Pritom bi okolnost da se ona moæe pobijati zbog mana volje

znaËila da se u prijedlogu mogu iznositi nove Ëinjenice i novi dokazi kojima

bi se te mane supstancirale (arg. ex 353/4.). Zbog mana u volji ponavljanje po-

stupka zavrπenog pravomoÊnom presudom na temelju priznanja ne moæe se

traæiti ako se stranka bezuspjeπno pozvala na te mane u prijaπnjem postupku

(arg. ex 422/1.); ona zbog tih mana ne bi bila ovlaπtena zatraæiti ponavljanje ni

ako bi se njezinoj krivnji moglo pripisati to πto ih nije iznijela prije nego πto

je prijaπnji postupak zavrπen pravomoÊnom sudskom odlukom (arg. ex 422/2.),

zapravo najkasnije u æalbi (arg. ex 353/3).

Rok od trideset dana za traæenje ponavljanja postupka zavrπenog pravomoÊ-

nom presudom na temelju priznanja zbog mana volje moæe se traæiti od dana kad

je stranka mogla iznijeti pred sudom da je priznanje dano u bitnoj zabludi ili pod

utjecajem prisile ili prijevare (423/1.7.). Ako bi taj rok poËeo teÊi prije nego πto

64 O prijedlogu za ponavljanje postupka protiv presude na temelju priznanja usp. Dika,

GPP, X., § 50/9. 65 Tek su Novelom 2003. izrijekom posebno ureeni razlozi za pobijanje navedenih dis-

pozitivnih presuda. Meutim, veÊ je i prije te novele u sudskoj praksi bio zauzet stav da

se presuda zbog izostanka ne moæe pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka zbog

onih razloga zbog kojih se nije mogla pobijati æalbom (VSH: Rev-2467/87 - PSP 44/175),

a da se presuda na temelju priznanja ne moæe pobijati zbog novih Ëinjenica i novih doka-

za (VSH: Rev- 435/96 - IO 2/1996 -119).

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1909

bi odluka postala pravomoÊna, on bi se raËunao od pravomoÊnosti odluke ako

protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek odnosno od dostave pravomoÊne odluke

viπeg suda izreËene u posljednjem stupnju (423/2.). Nakon πto protekne rok od

pet godina od dana kad je odluka postala pravomoÊna, prijedlog za ponavljanje

postupka ne moæe se podnijeti zbog mana u volji (arg. ex 423/3.).

10. ZAKLJU»NE NAPOMENE

Institut presude na temelju priznanja na teorijskoj i provedbenoj razini

ne izaziva posebne dileme. Teorijski bi se, de lege ferenda, moæda trebalo

otvoriti pitanje moguÊnosti da se - radi zaπtite javnog interesa ili interesa

treÊih u onim sluËajevima u kojima je institut iskoriπten radi postizavanja

nedopuπtenih rezultata - ovlaπtenje za pobijanje te presude prizna i odreenom

dræavnom tijelu, odnosno treÊem kojeg bi interesi mogli biti njome (njezinom

djelotvornoπÊu) pogoeni. To bi osobito dolazilo u obzir u sluËajevima u koji-

ma bi dispozicija koja je “pokrivena” presudom na temelju priznanja imala

znaËenje i kaznenog djela. U tom bi smislu zapravo institut prijedloga za

ponavljanje postupka s proπirenim krugom procesno legitimiranih ovlaπtenika

mogao biti dostatan.

De lege ferenda, trebalo bi razmotriti i moguÊnost priznanja tuæbenog zahtjeva

i donoπenja presude na temelju priznanja i u postupku u povodu æalbe. Time

bi se strankama omoguÊilo dopunsko disponiranje predmetom spora prije pra-

vomoÊnosti. Ta bi moguÊnost trebala biti praÊena odgovarajuÊim rjeπenjem i u

pogledu odricanja od tuæbenog zahtjeva te sklapanja sudske nagodbe. U povodu

priznanja tuæbenog zahtjeva tijekom æalbenog postupka drugostupanjski bi sud

bio duæan preinaËiti (odbijajuÊu) presudu i zamijeniti je presudom na temelju

priznanja. Uvoenjem takve moguÊnosti rasteretio bi se drugostupanjski sud

u mjeri u kojoj bi bio poπteen meritornog preispitivanja pobijane presude i

ponovnog suenja te obrazlaganja drugostupanjske odluke.


Summary

Mihajlo Dika *

VERDICT BASED ON A CONFESSION

The paper attempts to exhibit, completely and systematically, with warnings of some comparative solutions and opinions of the foreign doctrine, the institute of verdict based on a confession, one of the so called dispositive verdicts, verdicts that are based on the manife-station of will of one of the parties that directly determines the content of the ending of the litigation on the merits. It is especially emphasised and argued that, despite its dispositive character in which the acceptance of principle of autonomy of the parties’ will in the area of the procedural law, the acceptance of the litigation claim on which the verdict is being passed based on a confession maintains the meaning of the pure procedural act, it is free of meaning and material-legal disposition. De lege ferenda warns of the need to enlarge the circle of procedurally authorised subjects to hand in legal remedies against the verdict based on a confession by opening the possibility that certain government bodies for the purpose of protecting the public interest, but also third parties for the purpose of their interest can use legal remedy. It is also suggested to introduce the possibility to accept the litigation claim during the appeal process and passing the fi nal verdict based on the confession, in order to allow the parties to have their claims at disposal until legal validity, but also to disburden the court of appeal of the unnecessary decision-making on the merits after an appeal, when there is no real reason for it.

Key words: verdict, confession, procedure

* Mihajlo Dika, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marπala Tita

14, Zagreb

Zbornik PFZ, 62, (5-6) 1885-1911 (2012) 1911

Zusammenfassung

Mihajlo Dika *

URTEIL AUFGRUND EINES GESTÄNDNIS

In der Arbeit wird versucht, vollständig und systematisch, mit Hinweis auf einige komparative Lösungen und Stellungnahme fremder Doktrin, das Institut des Urteils auf-grund eines Geständnis vorzustellen, ein der sogenannten dispositiven Urteile, Urteile, die auf Manifestierung des Wille einer der Parteien basieren, womit unmittelbar das Inhalt der meritorischen Beendigung der Streitigkeit determiniert wird. Es wird besonders betont und argumentiert dass, trotz seiner dispositiven Charakter, in dem sich die Anerkennung von Prinzipien der Willensautonomie von Parteien offenbart und im Bereich des Ver-fahrenrechtes, die Anerkennung des Klagebegehren aufgrund dessen das Urteil getroffen wird aufgrund eines Geständnis die Bedeutung einer reinen Verfahrenshandlung bewahrt, und ist frei von Bedeutung und materiellrechtlicher Disposition. De lege ferenda, es wird gewarnt von der Notwendigkeit, den Kreis der verfahrenslegitimierter Subjekten für die Einreichung der Rechtsmittel gegen Urteil aufgrund Geständnis zu vergrößern durch Öffnung von Möglichkeit, dass bestimmte Staatskörper wegen Schutz des offenen Inte-resse, aber auch eine dritte Seite wegen Schutz eigenes Interesse, eine dieser Rechtsmittel einreichen. Es wird vorgeschlagen, die Möglichkeit einzubringen, Klagebegehren während des Einspruchverfahrens und während der Entscheidung über Urteil in zweiter Instanz aufgrund Geständnis anzuerkennen, damit den Parteien erlaubt wird, über ihren An-träge bis Rechtswirksamkeit zu verfügen, aber auch um das Gericht in zweiter Instanz von unnötiger meritorischer Entscheidung über Einspruch, wenn es dafür eigenzlich keine Gründe gibt, zu entlasten.

Schlusselworter: Urteil, Geständnis, Verfahren

* Dr. Mihajlo Dika, Professor an der Juristischen Fakultät der Universität Zagreb, Trg

marπala Tita 14, Zagreb

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA - CORE

Documents

Transcript of PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA - CORE