19. siječnja 2019.

a) Isus predstavlja Sebe

b) Isusova ocijena crkve

❖ Jača strana

❖ Slabosti

c) Savjet

d) Poziv i obećanje (*)

(*) Prve tri crkve su pozvane (1) da slušaju (2) i primaju obećanje.Ostale četiri crkve imaju obećanje (1) i primaju poziv (2) da slušaju.

EFEZ

SMIRNA

PERGAM

TIJATIRA

SARD

FILADELFIJA

LAUDICEJAZačuđujuće je kako Bog koristi kvalitet ovih sedam izabranih crkava u Maloj Aziji (tamo je bilo još drugih crkava) da pokaže buduću povijest Crkve.

Poruke crkvama imaju zajedničku struktu-ru u hebrejskom stilu: Prva se slaže sa sed-mom, druga sa šestom, treća sa petom, ačetvrta je u sredini i dvostruko je duža odostalih (opisujući najmračniji period crkve-ne povijesti).

Svaka poruka je složena slijedećim redom:

EFEZ

• 31

• 100

SMIRNA

• 100

• 323

PERGAM

• 323

• 538

TIJATIRA

• 538

• 1517

SARD

• 1517

• 1798

FILADELFIJA

• 1798

• 1844

LAUDICEJA

• 1844

• …

Do smrtiap. Ivana

Do obraćenja

Konstantina

Do Justinijano-ve predaje pol. vlasti papstvu

Do Luterovereformacije

Do Napoleono-vog zatva-ranja pape

Do kraja2.300 dana

i noći

Do Kristovog dolaska

POVIJEST CRKVE JE PRETKAZANA

Crkva u Smirni je bila crkva mučenika. Tko je god odbio o-božavati imperatora bio je uta-mničen i ubijen od strane Rim-skog carstva. Kršćani su bili su-rovo progonjeni 10 god. u vri-jeme cara Dioklecijana od 303-313. p. Kr., kada je KonstantinVeliki izdao svoj Milanski edikt (21.3.313) i kršćanima omogu-ćio vjersku slobodu.

Isus nije naveo ni jednu sla-bost ove crkve. Kršćanima je dao divan savjet: ”Nemoj se bojati muka što te čekaju…i trpjet ćete ‘deset dana’ nevo-lju. Ostani vjeran do smrti i dat ću ti vjenac života .” (Otkrivenje 2,10)

“Anđelu crkve u Pergamu napiši: Ovo govori onaj koji drži oštri dvosjekli mač” (Otkrivenje 2,12)

Obožavanje živog imperatora počelo je u Pergamu 29. prije Kr. U gradu su također obožavali i njihovog poganskog boga Asklepija.

Isus opisuje crkvu tog vremena kao mjesto ”gdje se nalazi sotonino prijestolje”. Ako su htjeli trgovati trebali su ubaciti samo par zrna tamjana na žrtvenik za imperatora. I drugi slični kompromisi su im se sve više nudili. Za neke u crkvi ovo je bilo ispravno. Bio je to duh Balaama iz vremena Izraela i ”njihovih” nikolaita. Isus im daje savjet i priliku da se pokaju. Ako to ne žele, oni će biti kažnjeni ”doći ću k tebi i borit ću se mačem svojih usta (Otkrivenje 2,16).

Između 4. i 6. stoljeća čvrstina i duhovnost Crkve opada i sve više se širi. Progonjena vjera postaje državna crkva i treba joj kruh života (”skrivena mana”). Opasnost odstupanja od jednostavnosti biblijskog nauka sve je veća (a tako je i danas).

T I JAT I RA“Anđelu crkve u Tijatiri napiši: Ovo govo-ri Sin Božji, čije su ‘oči kao ognjeni pla-men’, čije su ‘noge slične užarenoj mje-di”. (Otkrivenje 2,18)

Tijatira znači ”žrtva poore” i simboliše doba hrišćanske isto-rije kada kršćani žrtvuju poniznost srca za mrtva ”djela po-kore”, a Isusovu vjeru za obred mise. Tko je htio ući u ceh obrtnika trebao je učestvovati u nekom ritualu u pogans-kom hramu pa je nakon toga mogao slobodno raditi svoj posao. Vođe crkve su hrabrili vjernike da čine takve kom-promise (Otkrivenje to naziva simbolom Jezabele koja ”uči i vara” . U srednjem vijeku su neuke mase bile u velikom vjerskom zanosu (2,19)

ali su crkvene vođe korumpirali kršćansku vjeru. 538. god. nastaje pre-vlast papstva od 1260 god. (Dan 7,25). Ljudsko svećenstvo zamjenjuje pravo nebesko posredničko svećenstvo Isusa Krista ( 2. Tim. 2,5). Uči se da se spasenje može kupitzi ili steći dobrim djelima.

Međutim, i u to vrijeme mraka postojao je jedan ostatak koji je tražio i slijedio is-tinu (Valdežani, Albigenzi, Hugenoti, Bo-gumili i drugi [2,24.25]). Progonjeni iz perioda Tijatire (Dan. 7,22) dobit će vlast da sude svojim progoniteljima!

“Anđelu crkve u Sardu naspiši: Ovo govori onaj koji ima sedam Duhova Božjih i sedam zvijezda: Poznam tvoja djela. Kađu da si živ, a mrtasv si”. (Otkrivenje 3,1)

Sard znači ”ono što preostaje”. Smatralo se da je Sard vrlo siguran grad, jer se nalazio na jednom nedostupnom brdu. To je bio razlog što njegovi bezbrižni stanovnici nisu brinuli o svom gradu.

Reformacija je 1517. god. ponovo visoko uzdigla istinu. Nažalost, reformacija, koja je toliko obe-ćavala, počela je odumirati u godinama između1565. i 1740. Tako reformirana crkva završava u hladnom beživotnom formalizmu.

Prvi vjerski prognanici bježe iz Evrope i 1620. stižu u Ameriku da tamo uživaju u vjerskoj slobodi koju su izgubili u Evropi. Isus i nas danas po-ziva i hrabri da izbjegavamo kompromise u našem duhovnom životu ibudno stražimo i rastemo u vjeri. Isus nas poziva da težimo za

duhovnim savršensvom i držimo svoju vjeru čistom da nas može odjenuti u bijele haljine svoje pravde i prizna naše ime pred Bogom.

Filadelfija znači ”bratska ljubav”. Grad je dobio ime po svojem vladaru Atalu II, koji je toliko volio starijeg brata Eumenusa II, da je dobio nadimak ”Filadelf”. Ovaj mali grad je bio uništen zemljotresom 17. po. Hr. ali ga je Rim-ski car Tiberije obnovio. Židovi su tamo mučili kršćane.

Krajem 18. vijeka počelo je veliko globalno vjersko probuđenje i duhovno obnovljenje i nastavilo se sve do polovine 19. vijeka, do 1844. godine. Ono što je reformacija počela, Kristova crkva (preteča naše adventističke Ckve) u to vrijeme nastavlja.

Bilo je prorečeno da će u to vrijeme Isusov Drugi dolazak biti glavna te-ma propovijedanja (3:,1). Ovoj crkvi nije izrečen ukor, već da su pred njom “vrata otvorena”. Isus je otvorio svojoj Crkvi vrata svoga kraljev-stva: ”Otvorila su se druga vrata i ljudima je ponuđen oprost grijeha Kristovim posredovanjem u Svetinji nad svetinjama” (VB 351).

Pozvani smo držati što imamo. Isus ćestaviti svoj karakter u nas (Njegovo ime) inastavit ćemo živjeti s Njim zauvijek!.

Laodiceja je bila bogata zahvaljujući trgovini, naročito s čuvenom crnom vunom, kao i Frigijskom masti za oči. Imali su i termalni izvor blizu grada u Hijerapolisu. Vodu su dovo-dili u grad akvaduktom (kanal za vodu). Grad je dobio ime po Laodi-ceji, ženi Antioha Epifana II oko 250. pr. Kr. Ona se spominje u Dan. 11,6 kao ”kći kralja Juga”.

Nikakva pohvala nije napi-sana za ovu crkvu. Isus poz-naje naš osobni duhovni život i hrabri nas da od Njega uzmemo sve što nam treba.

On namjerno kuca na vrata naših srca. Ako Mu dopusti-mo ući i nastavimo živjeti s Njim, onda ćemo s Njim sjediti i na Njegovom prijestolju.

Ako budeš pobjednik, Isus je obećao:

On će ti dati plod s drveta života.

On će te zaštititi od druge smrti.

On će ti dati manu i mali bijeli kamen sa novim imenom.

On će ti dati zvijezdu Danicu i vlast nad narodima.

Bit ćeš odjeven u bijelu haljinu i tvoje ime neće biti izbrisano iz Knjige Života. On će te priznati pred Ocem i anđelima.

On će te učiniti stubom u Božjem Svetilištu i bićeš zauvijek s Njim. Ime Božje bit će napisano na tvojem čelu.

Ti ćeš sjediti s Njim na Njegovom prijestolju zato što je On pobjedio!.

“Napori da budemo blagoslov drugimadonosit će blagoslov i nama. Upravonam je zato Bog pružio priliku dasudjelujemo u planu spasenja. On jeljudima osigurao prednost da dobijudio u božanskoj naravi i da sa svojestrane, šire blagoslov svojim bliž-njima. To je najviša čast, najvećaradost, koju je Bog mogao dati ljudima.Oni koji na ovaj način postaju sura-dnici u djelu ljubavi, dolaze u najvećublizinu svojega Stvoritelja.”

Ellen G. White, Put Kristu, str. 82. (2017)