Preporodov Journal, br. 99-100

Tugo i sre}o bo{nja~kaTugo i sre}o bo{nja~kaKakvo je to dru{tvo bez alternative?Kakvo je to dru{tvo bez alternative?

Intervju – Sead Berberovi}Intervju – Sead Berberovi}Usvojena reforma policijeUsvojena reforma policije

Osama bin Laden u ulozi Johna RambaOsama bin Laden u ulozi Johna RambaKazivanje o Abrahamu / Ibrahimu a.s.Kazivanje o Abrahamu / Ibrahimu a.s.

Bajka o Dèvadu Jogun~i}uBajka o Dèvadu Jogun~i}u

“I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ’Mrtvi su.’ “I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ’Mrtvi su.’ Ne, oni su ìvi, ali vi to ne osje}ate.” (El-Bekara, 154)Ne, oni su ìvi, ali vi to ne osje}ate.” (El-Bekara, 154)

JOURNAL

2

SADR�AJ

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjeseènik KDBH “Preporod”

Izdavaè:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik:Ismet Isakoviæ

Urednici:Filip Mursel Begoviæ (Kultura)Anes Šuvaliæ (Iz svijeta)

Redakcija:Faris NaniæMirza MešiæAmina AlijagiæSena KulenoviæEdis Feliæ

Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:[email protected]@[email protected]:www.kdbhpreporod.hr

�iro-raèun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni raèun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 15 kuna

Pretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 € godišnje

Tisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz Dr�avnog proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici:Sarajevo

SADR�AJ

UVODNIKTugo i sreæo bošnjaèka .............................................................................. 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJSrebrenica – zloèin koji traje ..................................................................... 4Nagrada Seni Kulenoviæ ............................................................................. 6Izlo�ba o srebrenièkom genocidu ............................................................. 7Prizvuci ljepših vremena ............................................................................ 8Bošnjaèka stvarnost ................................................................................... 9Bog je lijep i voli lijepo ............................................................................. 13Knjiga o Banja Luci .................................................................................. 14Izgradnja mira u Afganistanu .................................................................... 1630 godina stvaralaštva .............................................................................. 17Svjetski rezultati ...................................................................................... 18NATO – strateški hrvatski interes ........................................................... 19Istine i zablude o NDH ............................................................................ 21Istina o Bosanskoj Posavini ...................................................................... 23Velikan islamske znanosti ........................................................................ 25

HRVATSKANATO naše zlato ..................................................................................... 28Kakvo je to društvo bez alternative? ....................................................... 29

INTERVJU – SEAD BERBEROVIÆ15 godina BNZH – vrijeme prošlo, sadašnje i buduæe ............................ 33

BOSANSKI BAROMETARUsvojena reforma policije ....................................................................... 38Bitka za prevlast u rijetko profi tabilnom sektoru .................................... 40Smrt i dalje pod velom tajne .................................................................... 42

IZ SVIJETAGrèka je rekla “ne” .................................................................................. 43Stop Ukrajini i Gruziji .............................................................................. 44Tibet i olimpijska baklja ........................................................................... 45

KULTURAOsama bin Laden u ulozi Johna Ramba ................................................... 46Odlazak velike glumice ............................................................................ 49Iranski fi lm u Zagrebu .............................................................................. 50

�IVJETI ISLAMKazivanje o Abrahamu/Ibrahimu a.s. (I) .................................................... 51

POLEMIKE I STAJALIŠTAPonovo svoðenje na vjersku skupinu? ..................................................... 53“Journal” i �urnalizam Farisa Naniæa ....................................................... 54

MURSELOV ŠEGISTANBajka o D�evadu Jogunèiæu ..................................................................... 55

ZANIMLJIVOSTISvi smo mi George .................................................................................. 58

JOURNAL

3

Svaka izreèena konstatacija, politièko opredjeljenje ili stav, kritièka i satirièka misao, svaka napisana rijeè u “Preporodovom Journalu” predmet je javne diskusije, polemike i kritike. Koliko god neki iznešeni stavovi u našoj tradicionalnoj sredini mo�da, na prvi pogled, izgledaju “heretièki”, oni su istinska potreba vremena u kojem �ivimo, s ciljem formiranja javnog foruma demokratske razmjene mišljenja. Jesmo li nekada provokativni? Jesmo. Lijeèimo li na taj naèin svoje frustracije? Mo�e se i tako reæi – ali ne one osobne prirode, nego iskljuèivo društvene. Frustrirani smo do boli stanjem u kojem se nalazi bošnjaèki narod (ne samo u Hrvatskoj) i kolektivnim stanjem naše svijesti. I pitamo se – što æemo dobroga ostaviti iza sebe, našoj djeci, imamo li pravo i dalje gurati glavu u pijesak? Skrivamo svoje mišljenje i probleme u ime jedinstva i zajedništva, èiju plemenitu ideju neki koriste, blago reèeno, na nakaradan naèin. Duboko smo uvjereni da je krajnje vrijeme za promjene, za smjenu generacija.

Neki nas zabrinuto pitaju: do kada æete pisati o Šemsi Tankoviæu? Odgovor je vrlo jednostavan: pisat æemo dokle god je Šemso Tankoviæ politièki predstavnik bošnjaèkog naroda u Hrvatskom saboru i dokle god obnaša funkciju predsjednika jedine bošnjaèke politièke stranke u RH. Logièno i dovoljno razumljivo, zar ne? Istodobno to pitanje shvaæamo i kao odreðeni vapaj – ne pišite o nama jer “znam ja nas...”. Da, znamo mi nas – kuluarske prièe, povremeni istupi na granici verbalnog delikta, nedostatak uva�ava-juæe komunikacije i, molim vas, samo bez pisane rijeèi u medijima, bez jasnog i javnog oèitovanja. Sakrijmo svoje probleme, greške i narušene odnose ispod tepiha da drugi ne saznaju. A ispod tepiha se toliko toga nagomilalo i namno�ilo da se po njemu više ne mo�e normalno hodati, veæ je potrebna planinarska oprema. Tko æe to poèistiti, kome æe se isporuèiti raèun za higijensko-personal-ne usluge? Uloge èistaèa malo tko æe se htjeti prihvatiti, po onoj zagorsko-domobranskoj – ne bi se šteli mešati! A raèun æe biti is-poruèen našoj djeci, to je valjda potpuno jasno.

Bošnjaci trebaju shvatiti da svatko od nas, a naroèito politièki predstavnici i osobe koje se bave društvenim aktivnostima u bošnjaè-kim udrugama i vijeæima, moraju stati pred ogledalo nacije, pred ogledalo istine – i polo�iti raèun za uèinjeno i neuèinjeno. O svakome od nas, bio on saborski zastupnik, predsjednik udruge, èlan redakcije ili glavni urednik ovoga mjeseènika, povijest æe reæi svoju ocjenu i sud. Pisana rijeè je trajni dokument, primarni izvor za buduæa politološka i sociološka istra�ivanja našeg prisustva i politièkog promi-šljanja na ovim prostorima. Zapisano ostaje, davno su rekli stari Rimljani. Zaista, nemamo više pravo zatvarati oèi (osim uvijek prisut-ne autocenzure, zbog uzvišenih ciljeva), nego argumentirano, javno i otvoreno progovoriti – bez obzira što neki smatraju da se radi o sustavnim kampanjama diskreditacije pojedinaca. Vrijeme i objektivni sud æe pokazati da nisu bili u pravu.

Što je “Preporodov Journal”? To je demokratski forum u kojem ima mjesta za sve politièke opcije i razmišljanja, za sve oblike bošnjaèkog institucionalnog organiziranja, ali... – bez prièa i spletki o duševnim bolesnicima, potplaæivanju novinara ovoga manjin-skog glasila, urotama, prijetnjama o ukidanju fi nanciranja, itd. Dijalog i izneseni stavovi moraju imati civilizacijski nivo i èinjenièno utemeljenje, s jasnom temom sporenja i iznošenja mišljanja. Ostali nivoi komunikacije, kao i do sada, bit æe predmet satire u Šegi-stanu. Ako se analizira sastav redakcije, slobodno se mo�e reæi da je “Journal” demokratski glas generacije šezdesetih i kasnije ro-ðenih, generacije koja plaæa cijenu nerazumijevanja permanentne potrebe podmlaðivanja i traganja za novim intelektualcima, nosi-teljima reformskih ideja. To je glas onih pripadnika bošnjaèkog naroda, veæinom roðenih u Hrvatskoj, koji ne prihvaæaju politiku po uzoru na Partijske komitete, odluke donešene na nekim neformalnim kuænim sijelima i retoriku primjerenu mostarskom Bulevaru iz 1993. godine. “Journal” je glas onih koji ne prihvaæaju meðusobnu komunikaciju koja se temelji na teorijama zavjere, antibošnjaè-kim elementima, izmišljenim renegatima ili neprijateljima bošnjaèkog naroda, mantri jedinstva bez jasno defi niranih osnova i cilje-va. To je glas koji pokušava artikulirati bošnjaèku politièku misao, tra�i i provocira demokratski dijalog – pa i od bošnjaèkog sabor-skog zastupnika. Zapravo, naroèito od Šemse Tankoviæa, politièkog predstavnika Bošnjaka u Hrvatskom saboru koji je, nakon svega, postao i predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina.

Treba otvoreno reæi onima koji nas uporno, a naroèito nakon Tankoviæeve postizborne trgovine, negiraju kao nacionalni kolekti-vitet – ne, mi nismo “suncokreti”, “konvertiti” i “prelivode”. Odluèno odbacujemo takvu stigmatizaciju bošnjaèkog naroda. Ali, treba javno reæi i da su nam politièki predstavnici nedosljedni i neprincipijelni, što baca mrlju na narod koji je – i zbog svoje princi-pijelnosti – podnio tešku �rtvu u proteklom desetljeæu. To bi bila odreðena katarza, proèišæenje kolektivnog stanja svijesti. Redakci-ji “Preporodovog Journala” potpuno je jasna situacija u bošnjaèkom narodu u RH, koji èeka nekakvu poruku, konkretnu akciju na poboljšanju stanja i polo�aja. Jedina politièka stranka je u dubokoj idejnoj i intelektualnoj krizi, bez unutarnje snage za reformama. Istovremeno se najavljuje formiranje nove bošnjaèke stranke, a koliko je to dobro, vrlo brzo æemo saznati. Proces rastakanja bošnjaè-kih udruga više je nego vidljiv, gubi se dah u realizaciji programskih aktivnosti, generiranje novih udruga dalo je kontraefekt i pore-metilo meðuljudske odnose, nije obavljena neophodna smjena generacija. Kao da se èeka da priroda i biologija uèine svoje jer je tako lakše i bezbolnije, beskonfl iktno. S druge strane, za desetljeæima zatirane demokratske standarde, prevelik su pritisak manjinski i parlamentarni izbori u samo pola godine.

Da li nam je potrebna politièka misao (nekad provokativna i, za naše prilike, pomalo heretièka) ili æemo se, u ime privida jedin-stva i zajedništva, svesti na folklor – prièe o dobrim i hrabrim Bošnjanima, narodna kola, sevdalinke, æevape i baklave? Uvjereni smo da je pitanje samo retorièko, a da je odgovor svima jasan, bez alternative. I zato, dragi bošnjaèki narode, oprostite ljudima koji pro-govaraju sa stranica “Journala” ako se ponekad ne razumijemo u dovoljnoj mjeri. “Djela se vrednuju prema nijjetu (namjeri) i sva-kom èovjeku pripada samo ono što je naumio”, prije 14 stoljeæa rekao je posljednji Bo�ji poslanik, Muhammed a.s. Neka nam Po-slanikove rijeèi budu ideja vodilja u buduæim vremenima. �

Ismet Isakoviæ

Rijeè glavnog urednika

Tugo i sreæo bošnjaèka

UVODNIK

JOURNAL

4

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U organizaciju svih bošnjaèkih asoci-jacija koje djeluju na podruèju Siska i Si-saèko-moslavaèke �upanije, 1. o�ujka je obilje�en Dan nezavisnosti Bosne i Her-cegovine. U Domu kulture “Kristalna kocka vedrine” u Sisku odr�an je okrugli stol u Srebrenici, na kojemu su sudjelova-li Hasan Nuhanoviæ, prevoditelj pri štabu nizozemskog bataljuna UNPROFOR-a u Srebrenici od 1992.-1995. godine, Abdu-rahman Malkiæ, naèelnik Opæine Srebre-nica i Ramo Dautbašiæ, zamjenik srebre-nièkog naèelnika.

U ime Grada Siska i Sisaèko-mosla-vaèke �upanije na poèetku su prisutne po-zdravili Tomislav Dovraniæ, proèelnik Od jela za društvene djelatnosti Grada Si-ska i Ladislav Laziæ, predsjednik Skupšti-ne Sisaèko-moslavaèke �upanije. U uvod-nom obraæanju Alem ef. Crnkiæ, sisaèki imam i moderator okruglog stola je pod-sjetio da su se prije prije 16 godina graða-ni Bosne i Hercegovine dvotreæinskom veæinom izjasnili za nezavisnu, suverenu i cjelovitu dr�avu BiH. Na temelju refe-rendumske odluke ostvareno je meðuna-rodno priznanje i prijem u Ujedinjene narode. Èestitajuæi Dan bosansko-herce-govaèke nezavisnosti, Crnkiæ je podsjetio na genocid u Srebrenici koji se 1995. go-dine odigrao u zaštiæenoj zoni Ujedinje-nih naroda, pred oèima cijelog svijeta. “Ima trenutaka kada nam u grlu zastaje dah i na jeziku nestaje rijeè. Ima trenuta-ka kada ljudski razum ne mo�e pojmiti zemaljsku stvarnost i kada ne mo�e dobiti odgovor. Ustvari, nema tih rijeèi i nema tog razuma koje bi objasnile jednu rijeè - Srebrenica. Najveæi zloèin i genocid u 20. stoljeæu. Najveæi zloèin protiv jednog na-roda na tlu Europe poslije Drugog svjet-skog rata. Paradigma stradanja jednog naroda. To je Srebrenica. Pojam za zlo-èin, pojam za ljudsko zvjerstvo ali i ne-ljudstvo, pojam za majèinu suzu, pojam za djeèiji vapaj. To je Srebrenica. Jauci bespomoænih ljudi, krici obešèašæenih srebrenièkih �ena, djevojaka i djevojèica, plaè tek roðene i odmah ubijene djece. To je Srebrenica. I doista, rijeè je nemoæna da opiše bol Srebrenice, ali rijeè nije umr-la da zapiše biljeg na èelu onih koji u ljeto ‘95. godine ubiše nevine ljude. Srebreni-ca je rana neprebolna. Ali, ona �ivi dalje. Rane ostaju. Du�ni smo ranu zvanu Sre-

brenica lijeèiti tako što neæemo dati da padne u zaborav, a onaj tko je zaboravi uèinio je zulum, nepravdu sam sebi. Uèi-nio je zulum svome narodu. Uèinio je zu-lum svojoj zemlji. Uèinio je zulum hilja-dama humki koje prekriva zemlja bosan-ska, hiljadama oèiju èije suze natapaju tu zemlju”, rekao je imam Alem ef. Crnkiæ.

Svjedok sramne uloge meðunarodne zajednice

Hasan Nuhanoviæ, svjedok tragedije u Srebrenici i jedan od pre�ivjelih prevodi-telja pri sto�eru Dutchbata, napisao je knjigu o srebrenièkom genocidu pod na-slovom “Pod zastavom UN-a – Meðuna-rodna zajednica i zloèin u Srebrenici”. Nuhanoviæ je prevodio sve sastanke iz-meðu zapovjednika nizozemskog batalju-na UN-a (potpukovnik Kerremans i major Franken) i srpskih komandanata na èelu s generalom Ratkom Mladiæem. Knjiga sa-dr�i brojne dokumente, mape, fotografi je i izjave koji detaljno opisuju situaciju i dešavanja unutar “zaštiæene zone Srebre-nice” u prvoj polovici srpnja 1995. godi-ne. Osim toga, Nuhanoviæ se potrudio da doðe i do drugih dokumenata sa sastana-ka izmeðu meðunarodnih snaga i srpskih snaga nakon pada enklave na kojima se razgovaralo o sudbini Srebrenice i zaro-bljenih Bošnjaka. Stoga je knjiga “Pod zastavom UN-a – Meðunarodna zajedni-ca i zloèin u Srebrenici” ustvari tu�ba i dokazni materijal protiv tzv. meðunarod-ne zajednice, prvenstveno zapovjednika UNPROFOR-a u bivšoj Jugoslaviji i Dut-chbata, nizozemskog bataljuna mirovnih snaga UN-a.

Nuhanoviæ je rekao da je knjigu napi-sao s ciljem da doka�e i poka�e nivo i vr-

stu odgovornosti za koju se mo�e teretiti tzv. meðunarodna zajednica, prvenstveno Ujedinjeni narodi, odnosno mirovna mi-sija koja je djelovala u okviru mandata UN-a. Kada se govori o meðunarodnoj zajednici, postoje konkretni pojedinci ko-ji su bili na èelu organizacija na lokalnom, regionalnom i svjetskom nivou. Nuhano-viæ je izdvojio nekoliko pojedinaca koji su odigrali sramnu ulogu u srebrenièkom pokolju. To je na svjetskom nivou u pr-vom redu Koffi Anan, koji je trebao osi-gurati kvalitetnu i pravovremenu koordi-naciju u sljedeæem zapovjednom lancu: Srebrenica (nizozemski bataljun) – Tuzla (regionalna komanda UNPROFOR-a) – Sarajevo (komanda UNPROFOR-a za BiH) – Zagreb (komanda UNPROFOR-a za bivšu Jugoslaviju) – New York (sjedi-šte Ujedinjenih naroda). Odgovorne oso-be, osim Anana, su potpukovnik Kerre-mans, zapovjednik Dutchbata, britanski general Ruperth Smith, komandant UN-PROFOR-a za BiH (za vrijeme genocida u Srebrenici bio na odmoru na Korèuli), Jasushi Akashi, najviša instanca civilne komponente UN-a i francuski general Ja-nvier, komandant mirovnih snaga na teri-toriju bivše Jugoslavije. Analizirajuæi broj-ne dokumente, Nuhanoviæ je došao do zakljuèka da oni nisu uèinili ništa kon-kretno da se sprijeèi pokolj u Srebrenici. Podsjetio je da u prvoj godini ratnih do-gaðanja u BiH mirovne snage nisu bile stacionirane u Srebrenici, nego su napa-æenom i izgladnjelom stanovništvu, koje su saèinjavali Bošnjaci iz 7-8 podrinjskih opæina, došli u pomoæ tek u travnju 1993. godine. Tokom prve godine rata nije bilo meðunarodnih promatraèa, a jedini kon-voj UNHCR-a, koji je saèinjavalo 25 ka-miona, došao je u studenom 1992. godi-ne. Dopremio je hrane u kolièini od samo 2,5 kg po stanovniku, što je bilo apsolut-no beznaèajno. Zaštiæena zona srebreniè-ke enklave imala je površinu od 122 km², što je znatno manje od površine prijeratne Opæine Srebrenica.

Od travnja 1993. do srpnja 1995. u Srebrenici su bile stacionirane prvo ka-nadske, a zatim nizozemske mirovne sna-ge iz sastava UNPROFOR-a. Nizozemski bataljun UN-a, Dutchbat, imao je oko 600 vojnika, koji su imali bazu u Potoèa-rima i promatraèke punktove na granici

Okrugli stol o Srebrenici povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Srebrenica – zloèin koji traje

Uèesnici tribine o Srebrenici

JOURNAL

5


enklave. “Na liniji razdvajanja bilo je provokacija, ljudi su ubijani. U proljeæe 1995. godine dogodilo se puno stvari koje su sasvim nedosmisleno ukazivale na ne-primjerenu reakciju UN-a na srpske pro-vokacije i napade. U aprilu je jedan zase-ok u rejonu Suæeske, dakle unutar zašti-æene zone, morao biti iseljen zbog �esto-kog granatiranja srpske artiljerije. 25. maja, kada je u Tuzli pobijeno izmeðu 70 i 80 mladih ljudi, na Srebrenicu je palo oko 20 artiljerijskih projektila”, opisao je situaciju prije srpanjskih dogaðaja. U lip-nju je napadnut promatraèki punkt UN-a, a i sama Srebrenica kroz jedan tunel. Otvoreni napad na Srebrenicu je uslijedio od 6. do 11. srpnja, kada je u poslijepod-nevnim satima grad okupiran. U trenutku kada je general Ratko Mladiæ sa svojim snagama ušao u Srebrenicu, Vojska RS-a je kontrolirala manje od 20% teritorija enklave. Meðutim, Ujedinjeni narodi su veæ tada digli ruke od “zaštiæene zone”. Jedina reakcija je bilo borbeno djelovanje dva aviona NATO-a s ukupno dvije bom-be, za koje Akashi u izvještaju za New York piše da su “vjerojatno promašile ci-ljeve”. Prema Nuhanoviæevim informaci-jama, obje bombe su potjecale iz Drugog svjetskog rata, iako u svome arsenalu NA-TO ima èitav niz navoðenih, tzv. pamet-nih projektila – bombi i raketa. Ukupno je 12 aviona letjelo prema Srebrenici, ali je 10 vraæeno u bazu Aviano nakon inter-vencije nizozemskog ministra obrane. “Ti avioni su mogli uništiti znatan dio srpskih tenkova, artiljerije i pješadije, te dati ja-san znak srpskoj vojsci da ne mo�e više dalje. Nakon njihovog povratka u bazu ništa više nije stajalo izmeðu razularenih Mladiæevih hordi i 25.000-30.000 civila koji su se kretali prema Potoèarima”, re-kao je Nuhanoviæ. Odgovornost meðuna-rodne zajednice mo�e se podijeliti u dva dijela: vojni i civilni. Borbe su ukupno trajale šest dana, pri èemu su srpske snage od ju�nog dijela enklave do Srebrenice prešle 6-7 kilometara. Bilo je sasvim do-voljno vremena za vojnu reakciju UN-a i NATO-a. Drugi dio odgovornosti odnosi se na situaciju s oko 25.000 izbjeglica u Potoèarima, koji su bili u i oko baze nizo-zemskog bataljuna UNPROFOR-a. “Sa-svim je jasno da su holandske snage i dru-gi meðunarodni faktori sauèesnici u zlo-èinu nad ljudima u Potoèarima. Na osno-vu nekih izvještaja u svijetu postoji uvje-renje da su holandski vojnici i ofi ciri, koji su svojim prisustvom predstavljali cijeli svijet, bili pasivni. Da su pasivno proma-trali odvajanje muškaraca i �ena, njihova ubijanja i masakriranja. To je netoèno.

Holanðani u Potoèarima nisu bili pasivni promatraèi. Holanðani su u tih 48 sati èi-nili razne stvari u Potoèarima, ali ni jednu koja bi za rezultat imala da netko ostane �iv od Bošnjaka”, naglasio je Nuhanoviæ. Jedino rješenje koje je UNPROFOR tre-bao napraviti u takvoj situaciji je smješta-nje kompletne izbjeglièke populacije u kompleks baze Ujedinjenih naroda u Po-toèarima, gdje je bilo sasvim dovoljno mjesta. Meðutim, u Izvještaju UN-a iz 1999. godine Akashi netoèno govori da u bazi nije bilo dovoljno mjesta za sve iz-bjeglice, da nije bio dovoljno hrane i vo-de. Kako bi ljude spasili iz teške humani-tarne situacije odluèili su izbjeglice pre-pustiti Mladiæevim snagama da ih što prije prevezu iz Potoèara. Kompletan UN-ov izvještaj govori o humanitarnoj ka tastrofi , dok se ubijanja zataškavaju. “Holanðani na silu iz baze istjeruju 5.000-6.000 civila. Nikad se prije u historiji mi-rovnih misija u svijetu tako nešto nije dogodilo. Oni otkazuju gostoprimstvo izbjeglicama u svojoj bazi i predaju ih ne-prijateljima, srpskoj vojsci. Na mjestu gdje se odvajaju �ene i mala djeca od mu-škaraca, uz srpskog stoji i holandski voj-nik, a u neposrednoj blizini veæ poèinju ubijanja”, rekao je Nuhanoviæ, koji je po-sljednji �ivi èlan svoje porodice. Naime, 13. srpnja 1995. u poslijepodnevnim sati-ma u Potoèarima zadnji puta je vidio maj-ku, oca i brata, koji su kasnije ubijeni, zajedno s blizu 9.000 Bošnjaka.

Srebrenièke brojke

Abdurahman Malkiæ i Ramo Dautba-šiæ, èelnici Opæine Srebrenica podsjetili su da su srpske snage okupirale njihov grad 18. travnja 1992., a da je osloboðen meðu prvima u BiH, veæ 8. svibnja 1992. Poèetkom 1993. godine potpisana je de-militarizacija Srebrenice i Rezolucijom Savjeta sigurnosti UN-a srebrenièka en-klava stavljena pod zaštitu meðunarodnih mirovnih snaga (UNPOFOR-a). U tom trenutku u Srebrenici se zateklo oko 45.000 ljudi iz podrinjskog kraja ili pet puta više nego što je �ivjelo do poèetka agresije. �ivot u tom gradu do srpnja 1995. obilje�ili su èesti srpski artiljerijski napadi i permanentna glad. Nakon geno-cidnog pohoda, po šumama izmeðu Sre-brence i Tuzle, odnosno Srebrenice i Klad nja, ostale su desetine masovnih grob nica, brojne kosti i lubanje bošnjaè-kih �rtava. Vojska Republike Srpske je dozvolila da s majkama poðu muška dje-ca starosti ispod 14 godina, dok su stariji odvedeni zajedno s odraslim muškarcima

i pobijeni. Preko 20.000 �ena i djece to-kom dva dana zloèinci su u autobusima i kamionima transportirali prema Kladnju. Jedan od epiloga srebrenièkog masakra je i podatak da je oko 10.000 djece iz Sre-brenice ostalo bez jednog ili oba roditelja. U Memorijalnom centru u Potoèarima evidentirane su 8.372 �rtve, ali taj broj si-gurno nije konaèan jer postoje i sluèajevi gdje su pobijene cijele porodice. Pošto nema pre�ivjelih èlanova, èesto se deša-valo da nije prijavljen njihov nestanak. “Zloèin u Srebrenici nije mogla poèiniti grupa ili pojedinac, veæ je planiran, orga-niziran i sistematski izveden od strane policije i Vojske Republike Srpske. Treba oprostiti, ali se ne smije zaboraviti niti ra-diti osveta po istom obrascu. Zlo se ne smije ponoviti. Graðani razlièitih nacio-nalnosti, koji sada �ive u Srebrenici, mo-raju suraðivati i raditi na uspostavi povje-renja. To je jedan i od osnovnih zadataka srebrenièkih politièara”, rekli su Malkiæ i Dautbašiæ.

Prije rata Opæina Srebrenica je zauzi-mala površinu od 527 km², što je èinilo oko 1% teritorije BiH, a u njoj je prema popisu stanovništva iz 1991. �ivjelo 36.666 stanovnika, od èega skoro 28.000 Bošnjaka. Uslijed ratnih djelovanja na prostoru zaštiæene zone od samo 122 km² �ivjelo je preko 60.000 ljudi, od kojih je 15.000 evakuirano na druga podruèja 1993., tako da je konaèno rješenje 1995. doèekalo 45.000 ljudi iz Srebrenice i Po-drinja. �ivot se polako vraæa u Srebreni-cu, u kojoj trenutno �ivi oko 11.000 sta-novnika, od èega oko 4.500 Bošnjaka. Meðutim, administrativno ih �ivi mnogo manji broj, jer imaju osobne dokumente iz gradova Federacije BiH, gdje ostvaruju razlièite benifi cije. Oko 10.000 Srebreni-èana �ivi na podruèju Bosne i Hercegovi-ne i 10.000 izvan matiène dr�ave, najviše u SAD-u (u St. Louisu �ivi oko 3.500).

Daytonskim sporazumom iz 1995. na-pravljen još jedan zloèin prema Srebreni-ci, koja je, i pored genocida i progona nesrpskog stanovništva, ukljuèena u Re-publiku Srpsku. “Za Srebrenicu su ponaj-više odgovorni oni koji su poèinili zloèi-ne, ali ne mo�emo zaobiæi èinjenicu da je Srebrenica tamna mrlja na savijesti èovje-èanstva. Srebrenica je poraz svih nas. U kontekstu presude Meðunarodnog suda pravde u Haagu tra�imo da se Srebrenica izvuèe iz ustavnopravnog i teritorijalnog ureðenja Republke Srpske”, zakljuèeno je na okruglom stolu o Srebrenici. �

I.I.

JOURNAL

6


U Gradskoj vijeænici Grada Rijeke 11. o�ujka 2008. sveèano je dodijeljena likovna nagrada Grada Rijeke “Ivo Kalina” za 2007. godinu izlo�bi “8372 NISU DOŠLI”, koju je primila nositeljica autorskog koncepta Sena Kulenoviæ. Ovo je druga godina da se dodjeljuje likovna nagrada “Ivo Kalina” za najbolju likovnu izlo�bu suvremene umjet-nosti odr�anu tokom godine u galerijskim i javnim prostorima na podruèju grada Rije-ke. Strukovne udruge, autori i likovni kriti-èari za nagradu su predlo�ili 9 izlo�bi odr-�anih tokom 2007. godine, a izlo�be je ocje-njivalo struèno povjerenstvo u sastavu: Branko Franceschi (ravnatelj Muzeja mo-derne i suvremene umjetnosti u Rijeci), Zvonimir Kamenar (predstavnik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka), Marina Baniæ-Zrinšæak (predstavnica Akademije primijenjenih umjetnosti Rijeka), Ervin Dubroviæ (predstavnik Društva povjesnièa-ra umjetnosti) i Jolanda Todoroviæ (pred-stavnica Grada Rijeke).

Na sveèanosti dodjele nagradu je uruèio gradonaèelnik Grada Rijeke mr. Vojko Obersnel, koji je èestitao autorima izlo�be Ned�adu Hrelji, Seni Kulenoviæ i Tariku Samarahu te svim autorima koji su sudjelo-vali sa svojim radovima na izlo�bi. “Ova izlo�ba prilika je da se podsjetimo da se na pragu 21. stoljeæa u srcu civilizirane Europe mogao dogoditi zloèin nesluæenih razmjera. Tako ova nagrada ima ne samo umjetnièku nego i opæeljudsku vrijednost upozorenja na srebrenièku tragediju”, rekao je rijeèki gradonaèelnik. “Pronijeti istinu o srebreniè-koj tragediji”, rijeèi su kojima je Ekrem Be-æiroviæ, predsjednik Vijeæa bošnjaèke naci-onalne manjine grada Zagreba objasnio ra-zloge nastanka izlo�be “8372 NISU DOŠ-LI” i isticanja njene kandidature za nagradu. Predsjednik �irija, povjesnièar umjetnosti Branko Franceschi u svom je vrlo nadahnu-tom govoru objasnio razloge zašto je Struè-no povjerenstvo dodjeljuje nagradu upravo izlo�bi “8372 NISU DOŠLI”.

U ime autora izlo�be na nagradi se Gra-du Rijeci i Struènom povjerenstvu zahvalila Sena Kulenoviæ koja je izmeðu ostalog re-kla: “Sjeæam se, kada su pale prve �rtve po-èetkom rata u Hrvatskoj, Slavenka Drakuliæ se u jednom eseju, nabrojavši poimence sve dotadašnje �rtve, upitala što kada �rtve više neæemo moæi navoditi po imenu, kada one postanu samo brojka? Upravo je ta misao bila naša vodilja kada smo krenuli s ovom

izlo�bom: ne zaboraviti niti jednu �rtvu, niti jedno ime, niti jedno ljudsko biæe. (…) Mi-slili smo ako ovom izlo�bom dodirnemo i jednu dušu ona æe imati smisla. Èini se da smo dodirnuli mnoge.”

Zanimljivo je istaknuti da nagrada nosi ime suvremenog hrvatskog slikara Ive Ka-line roðenog 1925. godine u Zagrebu. Ka-lina je bio jedan od prvih hrvatskih slikara informela i aprstraktong ekspresionizma. Bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušiæa, èlan grupe Mart i Grupe še-storice, a izmeðu ostalog izraðivao je kola-�e jedinstvene u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Umro je 1995. u Opatiji.

Govor Branka Franceschija, predsjednika �irija nagrade“Ivo Kalina”

“Ljudska silovitost i agresivnost uèestao su motiv i nadahnuæe u povijesti umjetniè-kog stvaralaštva. Kako stvari stoje inspiraci-je, na�alost, neæe manjkati niti u buduænosti. Mnogo godina nakon što stvarni dogaðaji postanu puki niz slova u ud�benicima povi-jesti, a ponekad èak niti to, umjetnièka djela koja ih predoèavaju u godinama, decenijima i stoljeæima koja slijede emaniraju snagu u�asa i tragedije. I što je najva�nije, ne samo da dogaðaje otimaju zaboravu, veæ uvlaèeæi nas u viziju nabijenu osjeæajima upozorava-ju i nadahnjuju èovjeèanstvo da pokuša pro-mijeniti naèin na koji rješava konfl iktne inte-

rese. Svatko æe se s lakoæom prisjetiti poje-dinog od takvih umjetnièkih djela iz vlasti-tog repertoara vizualne memorije, ali evo nekih mojih: Goyin serijal o Napoleonovom osvajanju Španjolske, Picassova ikonièka Guernica, Murtiæeve i Pricine ilustracije 'Ja-me' Ivana Gorana Kovaèiæa i hommage Sla-vena Tolja Pavu Urbanu, u Domovinskom ratu poginulom dubrovaèkom fotografu. Na ovoj tu�noj, a velièanstvenoj listi od prvog trenutka kad sam ga vidio objavljenog na poleðini èasopisa 'Zarez' nalazi se i plakat 'Bosnian Girl' Šejle Kameriæ.

Koliko je teško realizirati potresan umjetnièki rad nadahnut recentnom trau-mom vlastitog naroda – a to znaèi da u nepristranom analitièkom oku isti mora zadovoljiti kriterije estetske relevantnosti, moralne neupitnosti i univerzalne razu-mljivosti, najbolje znamo po svom isku-stvu. Koliko je teško, pak, pronaæi radove koji æe sinergijom svoje izra�ajnosti ostvariti relevantan doprinos unutar danas prezasiæenog diskursa anga�irane umjet-nosti, znamo najbolje mi koji se tim po-slom bavimo na bilo kojoj razini.

Struèno povjerenstvo Nagrade Ivo Kali-na mišljenja je da izlo�ba pod nazivom '8372 NISU DOŠLI' ponajprije u svim svo-jim segmentima predstavlja vrhunski domet prezentacije suvremenog umjetnièkog stva-ralaštva. Nositeljica autorskog koncepta izlo�be, povjesnièarka umjetnosti Sena Ku-lenoviæ sa svojim je suradnicima uspjela senzibilnim izborom umjetnika i umjetniè-kih djela u Galeriji Kortil ostvariti emotivno nabijenu, estetski vrhunsku te stilski i kvali-tativno uravnote�enu posvetu �rtvama Sre-brenièkog pokolja. U srazu sa zahtjevnim zadatkom mementa na jedan od najsramot-nijih i najtragiènijih dogaðaja suvremene povijesti, koncepcija izlo�be uspješno je izbjegla ljudski razumljivu zamku patosa i politikanstvo optu�be te je tragediju Srebre-nice sublimirala u internacionalno razum-ljiv simbol u�asa suvremenog ratnog zloèi-na i genocida. Stoga joj dodjeljujemo Na-gradu ‘Ivo Kalina’ za 2007. godinu.

Naše èestitke upuæujemo suradnicima Ned�adu Hrelji i Tariku Samarahu, a na-pose predstavljenim bosansko-hercego-vaèkim umjetnicima: Gordani Anðeliæ-Galiæ, Andreju Ðerkoviæu, Anuru Had�i-omerspahiæu, Šejli Kameriæ, Tariku Sa-marahu i Ajni Zlatar.” �

I.I.

Dodjela likovne nagrade Grada Rijeke nositeljici autorskog koncepta izlo�be “8372 NISU DOŠLI”

Nagrada Seni Kulenoviæ

Plakat izlo�be o genocidu u Srebrenici

JOURNAL

7


Na svom putu po Hrvatskoj izlo�ba “8372 NISU DOŠLI” od 28. o�ujka do 10. travnja 2008. gostovala je u MMC Luka u Puli. Izlo�ba “8372 NISU DOŠ-LI” posveæena srebrenièkom genocidu, pokrenuta je 2006. godine u organizaciji Vijeæa bošnjaèke nacionalne manjine gra-da Zagreba povodom obilje�avanja 11-go-dišnjice Srebrenice. Autori izlo�be Ned-�ad Hrelja, arhitekt, Sena Kulenoviæ, po-vjesnièar umjetnosti i Tarik Samarah, um jetnièki fotograf okupili su šest bosan-sko-hercegovaèkih autora mlaðe i srednje generacije koji su se veæ potvrdili na me-ðunarodnoj sceni: Gordana Anðeliæ-Ga-liæ, Andrej Ðerkoviæ, Anur Had�iomers-pahiæ, Šejla Kameriæ, Tarik Samarah i Ajna Zlatar. Djela ovih autora vrlo jasnim jezikom koristeæi suvremene medije (fo-tografi ju, reklamni plakat, instalaciju, fi lm) zabilje�ili su posljedice srebreniè-kog genocida.

Na otvorenju izlo�be prisutne je u ime domaæina pozdravio Robert Puleta, pred-sjednik MMC Luka, a ispred Vijeæa boš-njaèke nacionalne manjine grada Zagreba i autora Sena Kulenoviæ, koja je naglasila da “ukoliko izlo�ba ‘8372 NISU DOŠLI’ bude utjecala bar na nekoga da se zausta-vi u bilo kojem èinu nasilja, mi smo ispu-nili svoj zadatak”.

Otvorenju izlo�be su, izmeðu ostalog, prisustvovali �upanijski i gradski èelnici, kulturni djelatnici Pule te predstavnici bošnjaèkih asocijacija. Izlo�bu je otvorio vidno potreseni gradonaèelnik Pule, Bo-ris Miletiæ, koji se zahvalio Vijeæu i auto-rima što su izlo�bu doveli u Pulu. “Teško je bilo što reæi pred ovim potresnim um-jetnièkim djelima jer svakom èovjeku ko-ji u sebi ima osjeæaja mora biti teško pred njima i zato se prepustimo meditaciji i ti-šini koje ona zaslu�uju”, rekao je Miletiæ. O srebrenièkoj tragediji, va�nosti izlo�be i tragovima koje umjetnosti ostavlja pri-sutnima je u vrlo dirljivom eseju govorio knji�evnik Mirko Kovaè.

Izlo�ba “8372 NISU DOŠLI” je iza-zvala veliko zanimanje pulske publike i lokalnih tiskovnih i elektronskih medija koji su je izuzetno dobro popratili, poseb-no naglašavajuæi èinjenicu da joj je dodi-jeljena likovna nagrada Grada Rijeke “Ivo Kalina” za 2007. godinu za najbolji su-vremeni autorski koncept izlo�be.

Govor knji�evnika Mirka Kovaèa na otvorenju izlo�be

“Moj omiljeni pisac Isaac Bashevis Singer jednom je rekao: ‘Ako to ja ne isprièam, bit æe zaboravljeno.’ Jer svatko prièa na svoj naèin i na jedinstven naèin, kako nitko prije nije prièao. U tome i jest velièina umjetnosti. Po tome se i razliku-ju umjetnici. Moram reæi da su velike te-me i velike tragedije, uvijek kroz povijest bile izvor i nadahnuæe za umjetnost, ali istodobno opasno i sklisko podruèje, jer je dovoljan jedan neoprezan potez, bilo kistom, bilo rijeèju, bilo kamerom, ili bilo kojim drugim sredstvom izra�avanja, pa da se razotkrije slabost umjetnika. Ovdje, veèeras, imamo veliku temu, sjeæanje na Srebrenicu, na bestijalni pokolj što ga je poèinila srpska vojska nad nedu�nim na-šim svjetom, i to pred oèima meðunarod-nih mirovnih snaga, ali imamo i pristup

temi, jedinstven, skladan, drukèiji, u to æete se i sami uvjeriti kada se naðete pred svakim eksponatom pojedinaèno, jer æe vas neminovno uvuæi u meditaciju, jer æe svatko od nas reæi: ‘Pa, Bo�e, mi smo su-vremenici i svjedoci toga u�asa, to je bilo juèer i to nakon svih evropskih zala, na-kon holokausta koji je takoðer bio juèer.’ Gledajuæi ove radove, mi se moramo za-pitati: što æe biti sutra? Jer sada znamo da se ljudsko zlo ne mijenja. Pa samo èetiri godine nakon Potoèara, hladnjaèama se dovoze leševi albanskih civila s Kosova i pokapaju u masovne grobnice oko Beo-grada. Da nije umjetnosti, da nije ovakvih djela kakva su veèeras ovdje, u ovoj gale-riji, mnogo bi toga i naše pamæenje redu-ciralo, jer kako ka�e Primo Levi ‘postoje mehanizmi koju u posebnim uvjetima kri-votvore pamæenje’. On smatra da traume potiskuju naša sjeæanja. Da se sjeæanja ne bi ugasila postoji umjetnost koja je, izme-ðu ostaloga, i vje�ba naše memorije. Zato vam preporuèujem da od veèeras posje-æujete ovo mjesto, to je potrebno. Mora-mo suosjeæati, mora se u nama sve ljud-sko buniti pred tom èinjenicom da zloèin-ci nisu ka�njeni. Ova nas izlo�ba, na oprezan naèin, Rushdie bi rekao ‘tihim sredstvima’ upuæuje na to da ne zaboravi-mo �rtve, one ne mogu k nama, ali mi moramo biti s njima i uvijek na njihovoj strani. Samo tamo mo�emo barem ubla�i-ti jade našeg ljudskog roda.” �

S.K.

“8372 NISU DOŠLI” u Puli

Izlo�ba o srebrenièkom genocidu

Boris Miletiæ, Robert Pauletta, Mirko Kovaè i Ned�ad Hrelja

Detalj s izlo�be u Puli

JOURNAL

8


U izdanju Bošnjaèke nacio-nalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebaèku �u-paniju nedavno je izašla Zbirka kompozicija za zborove i vokal-ne grupe pod na-

zivom “Bosana”, autora Fuada Ahmets-pahiæa. Zbirka je, po rijeèima autora, na-stala kao plod njegovog dugogodišnjeg rada s vokalnim i instrumentalnim an-samblima. Znaèajan dio Ahmetspahiæe-vog djelovanja vezan je za muzièke ama-tere, kojima je i namijenjena ova zbirka. Zbirka sadr�i komponirane i aran�irane/stilizirane vlastite i druge obrade, parti-turno zapisane za djeèje ili �enske, i mje-šovite a capella pjevaèke grupe i zborove. U nekim primjerima je naznaèena i in-strumentalna pratnja. Radi se o širem me-lodijskom usmjerenju izmeðu bosanske sevdalinke i popularnih domaæih numera, kompozicije nastale uglavnom posljed-njih petnaestak godina. Recenzent knjige, dr. Senad Kaziæ, s Muzièke akademije u Sarajevu, izmeðu ostalog navodi, da se u dijelu vlastitih komponiranih i obraðenih kompozicija prof. Ahmetspahiæ bavi istra�ivanjem tekstova bardova bosanske poezije poput Safet-bega Bašagiæa, Ham-ze Hume, Muse Æazima Æatiæa i drugih, gdje autor pokazuje istanèan osjet za je-zièki izrièaj spomenutih pjesnika koje je nastojao interpretirati vlastitim glazbe-nim znakom. Meðu numerama se stilski izdvaja “Livnica”, nagraðivana i èesto izvoðena kompozicija za veliki mješoviti sastav nastala 80-ih godina prošlog stolje-æa, posveæena Fuadovoj Zenici i �eljeza-ri, odnosno ljudima, radnicima koji su tamo proveli radni vijek. Autor je nekoli-ko kompozicija posvetio i najmlaðima, gdje se istièe jednostavna i ljupka “Mala voæka”. U nekoliko duhovnih pjesama Ahmetspahiæ je pokazao afi nitet za ovaj �anr. U dijelu obrada autor se bavi najèe-šæe narodnom pjesmom. Kao dugogodiš-nji i dokazani voditelj malih vokalnih sa-stava osjetio je potrebu da natalo�eno iskustvo i znanje pismeno pretoèi u vla-stiti zbor obrada narodnih pjesama, što æe sigurno biti od koristi svima koji se bave

ovakvom vrstom muzike. Izvoðaèki za-htjevi ovih partitura nisu (pre)zahtjevni te æe ova zbirka predstavljati osvje�enje u ponudi i repertoaru mnogih izvoðaèa.

Fuad Ahmetspšahiæ roðen je 1937. go-dine u Zenici gdje je pohaðao osnovnu školu i Ni�u gimnaziju. Godine 1948. upi-suje se u Ni�u muzièku školu gdje mu je nastavnik violine bio Radovan Pejiæ. Go-dine 1953. odlazi u Sarajevo gdje upisuje teoretsko nastavnièki odsjek na Srednjoj muzièkoj školi. Po završetku upisuje Mu-zièku akademiju u Sarajevu. Diplomirao je 1961. godine na teoretsko-nastavniè-kom odsjeku, s violinom kao drugim glav-nim predmetom. Sudjeluje u radu više sa-rajevskih KUD- ova, poput “Valtera Peri-æa”, “Ive Lole Ribara”, “Slobodana Prin-cipa Selje” i “Miljenka Cvitkoviæa”. Ukljuèen je i u rad Narodnog orkestra Ra-dio Sarajeva pod rukovodstvom Ismeta Alajbegoviæa Šerbe. S horovima osnovnih škola “Moša Pijada” iz Vogošæe i “D�avid Haveriæ” iz Sarajeva, sudjelovao je na ra-znim festivalima i osvajao prva mjesta u svojoj kategoriji. Njegov program uvršten je i u arhivske snimke Djeèje redakcije Radio Sarajeva. Godine 1968. u Gimnazi-ji “29. novembar” osniva mješoviti hor i �enski hor, zatim orkestar harmonika, za-bavni i narodni orkestar te vokalnu grupu. Ansambli Gimnazije sudjelovali su u svim va�nijim manifestacijama u Zenici te je hor i orkestar harmonika 1972. godine na-graðen Nagradom grada Zenice. Rad s omladinom poèeo je i mnogo ranije, jer je Ahmetspahiæ još 1963. godine pokrenuo osnivanje Muzièke omladine u Zenici. Ta-da je krenulo s radom i folklorno društvo “Tribina mladih �eljezare” gdje radi kao korepetitor i voða Narodnog orkestra. Ka-snije, u KUD-u �eljezara radi kao dirigent hora, voða Narodnog orkestra i vokalne grupe. Godine 1977. otvara se Srednja muzièka škola u Zenici gdje radi kao na-stavnik solfeða, teorije muzike, violine, klavira i sviranja horskih partitura, a uspo-redno predaje harmoniku i vodi hor i orke-star. Anga�iran je i na sarajevskoj Muziè-koj akademiji kao struèni suradnik prof. Vojke Vukoviæ Terziæ. Godine 1987. za svoj rad dobio je Nagradu grada Zenice. U ratno vrijeme, 1992. godine, narušena zdravlja, prisiljen je napustiti Zenicu zbog nestašice lijekova koji su mu bili nu�ni za

�ivot. Dolaskom u Hrvatsku, zajedno sa svojom suprugom Zdenkom, koja ga je vjerno podr�avala u njegovom radu te svojim lijepim glasom obogaæivala njegov zamijeæeni glazbeni rad, nastanjuje se u Zagrebu. Anga�iran je, zajedno sa supru-gom, kao nastavnik osnovne i srednje ško-le za izbjeglice iz BiH. Na obje škole braèni par Ahmetspahiæ osnovao je horo-ve. Zanimljivo je da je u to vrijeme, u Fu-ssenu, Njemaèka, s djecom izbjeglicama nastupio pod motom “Bolje pjevati, nego plakati”. Godine 2002. odlazi u punu mi-rovinu kao profesor solfeða u Osnovnoj muzièkoj školi “Milka Trnina” u Ivaniæ Gradu. Kao direktor hora anga�iran je i u Zagrebaèkoj medresi. Zajedno s dr. Muhi-dinom Alièehajiæem pokreæe i vodi fol-klornu sekciju KDBH “Preporod” iz Za-greba. Kasnije, svoje djelovanje nastavlja u zagrebaèkom ogranku BNZH, gdje i da-nas radi kao voditelj folklorne sekcije pod nazivom “Bosana”.

U prostorijama BNZH u Zagrebu, 14. o�ujka odr�ana je promocija Zbirke kom-pozicija “Bosana” s programom pod nazi-vom “Bosanski pjesnici u narodnoj i oz-biljnoj muzici”. U programu su nastupili solisti Amila Alièelebiæ, Zdenka Ahmets-pahiæ i Mehmed Gora�da. Tom prigodom nastupio je i Kamerni zbor i Orkestar “Bosana”, koji su izvodili pjesme iz Zbir-ke kompozicija “Bosana”. �

F.M.B.

Predstavljanje zbirke kompozicija “Bosana”, kompozitora, glazbenog pedagoga i glazbenika Fuada Ahmetspahiæa

Prizvuci ljepših vremena

Fuad Ahmetspahiæ

JOURNAL

9


U organizaciji Sabora bošnjaèkih aso-cijacija Hrvatske, te potporu Vijaæa boš-njaèke nacionalne manjine grada Rijeke i Primorsko-goranske �upanije, Bošnjaèke nacionalne zajednice Primorsko-goran-ske �upanije i rijeèkog ogranka Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, u Rijeci je 15. o�ujka odr�an Struèni skup “Bošnjaci u Hrvatskoj”. Na skupu su uèestvovali eminentni struènjaci iz BiH i Hrvatske s vrlo kvalitetnim refe-ratima: mr. Aziz ef. Hasanoviæ (Bošnjaè-ka integriranost u hrvatsko društvo), prof. dr. Adib Ðoziæ (Bošnjaèka otvorenost za drugo i drugaèije – bitna karakteristika bosanskog identiteta), mr. sc. Edin Mu-tapèiæ (Mjesto i uloga Usore u dr�avno-pravnoj tradiciji srednjovjekovne Bosne), doc. dr. Adnan Jahiæ (Bosna i Hercegovi-na i Bošnjaci u procesima formiranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca), dr. sc. Ahmet Kasumoviæ (Bosanski jezik kao faktor bošnjaèkoga identiteta), Ham-dija Maliæ, dipl. iur. (25.000 Bošnjaka branitelja Domovinskog rata), novinar i publicist Fatmir Alispahiæ (Bošnjaci u daytonskoj tranziciji) i dr. sc. Ibrahim Ka-jan (Kulturni prostor bošnjaèke nacional-ne manjine u Hrvatskoj – elementi koji ga konstituiraju).

Integracija – da, asimilacija – ne!

Mr. Aziz ef. Hasanoviæ je na poèetku izlaganja defi nirao jezièno znaèenje kljuènih pojmova: Bošnjak, integracija, asimilacija, getoizacija i normizacija. Na-glasio je da su Bošnjaci tokom višesto-ljetnog pribivanja u Hrvatskoj uspjeli za-dr�ati svoju samobitnost, uklopiti se u hrvatsko društvo, razvijati i jaèati vlastite institucije i postati integralnim dijelom hrvatskog društva. Danas su u svijetu sve manjine osuðene na odabir jednog od mo-dela moguænosti �ivljenja: getoizacija, asimilacija ili integracija. “Ako bismo na-pravili jedno sociološko istra�ivanje o asimilaciji Bošnjaka u Hrvatskoj sigurno bi bili pora�avajuæi rezultati. Raduje èi-njenica da je rijeè o individualnim, a ne institucionalnim sluèajevima. Bošnjaci u Hrvatskoj usmjereni su institucionalno prema integraciji, što je i najbolji model odnosa manjine u zajedništvu s veæinom”, rekao je Hasanoviæ. Podsjetio je da se za-

dnjih godina asimilacija rijetko spominje kao tema društvenih istra�ivanja. Prihva-æanjem ideje kulturnog pluralizma, pojam integracije se sve manje povezuje sa za-htjevom za uraštanjem manjinskih kultu-ra u dominantnu kulturu, a sve više s pri-hvaæanjem zajednièkih vrijednosti demo-kratskog društva u sklopu kojih asimilaci-ja znaèi kršenje nekih od temeljnih prava i sloboda graðana. Ustavni zakon o pravi-ma nacionalnih manjina iz 2002. godine jasno pokazuje opredijeljenost RH u inte-griranju nacionalnih manjina u hrvatsko društvo, a u tom okviru Bošnjaci prepo-znaju svoje moguænosti i nastoje konzu-mirati dana im prava. Pritom je nastao niz bošnjaèkih nacionalnih, kulturnih, sport-skih i braniteljskih udruga, društava, vije-æa i zajednica.

Govoreæi o doprinosu Islamske zajed-nice u Hrvatskoj integraciji Bošnjaka Aziz ef. Hasanoviæ je citirao Statut u ko-jem se ka�e sljedeæe: “Islamska zajednica nadnacionalna je zajednica, ali nije anaci-onalna, a to znaèi da u svom radu uva�ava èinjenicu da njenu veæinu èine muslimani – Bošnjaci. Stoga se rad Islamske zajed-nice odvija u izravnoj suradnji s Islam-skom zajednicom u Bosni i Hercegovini èija je autonomija utvrðena vjersko-pro-svjetnim institucijama bosanskih musli-mana iz vremena osmanske uprave u Bo-sni.” Hasanoviæ je rekao da institucije Islamske zajednice – polazeæi od Sabora, Mešihata, svih med�lisa, Zagrebaèke me-drese, Islamske gimnazije – èine sve kako

bi njezini pripadnici zadr�ali svoju samo-bitnost i vlastiti integritet u svim segmen-tima, polazeæi od duhovne dimenzije pre-ko tradicije do kulture kao oblika prepo-znatljivosti jednog naroda. “Islamsko i bošnjaèko toliko je prepleteno kao crijeva u stomaku. Tko god bi po�elio da to raz-dvoji u tome neæe uspjeti jer to je nemo-guæe. Naslonjeno je jedno na drugo. Mo-raju suraðivati na zajednièkim projekti-ma. Ta suradnja i aktivnost je na opæe dobro svih na koje se odnosi. Pozitivni zakoni Republike Hrvatske u tome nas hrabre. To se mora konzumirati. Èesto volim konstatirati èinjenicu, pa i javno sa hutbe, koja glasi: ‘Nikada dr�ava nije pla-æala da budeš Bošnjak i musliman, a sada to èini.’ Da li konzumiramo sva vjerska i nacionalna prava? Sigurno je da ima još mnogo neiskorištenog prostora od zapo-šljavanja u dr�avnu i javnu slu�bu, preko vjeronauka u osnovnim i srednjim škola-ma do dušobri�ništva u vojsci, policiji, bolnicama i zatvorima”, rekao je Hasano-viæ. Zakljuèio je da je intencija Bošnjaka u Hrvatskoj integracija u sve sfere druš-tvene hrvatske zbilje, pri èemu se èvrsto i odluèno stoji na stajalištu: integracija – da, asimilacija - ne! “Bošnjaèko biæe u Hrvatskoj je biæe dvojne vizije. S jedne strane jaèanje multikulturalne, multiet-nièke, multinacionalne, multikonfesio-nalne hrvatske društvene zbilje, a s druge, jaèanje vlastitih institucija s ciljem oèu-vanja samobitnosti i bošnjaèkog integrite-ta, koristeæi sve raspolo�ive infrastruktur-

Struèni skup “Bošnjaci u Hrvatskoj”

Bošnjaèka stvarnost

Uèesnici simpozija u Rijeci

JOURNAL

10


ne resurse ove dr�ave. Samo takav model je odr�iv i jamèi oèuvanje svih manjin-skih specifi ènosti u veæinskoj zajednici. Trebamo znati da je odnos prema manji-nama svuda u svijetu odraz zrelosti i dr-�ave i društvene zajednice. Moramo nau-èiti da se èuvanje identiteta i izgradnja zajedništva meðusobno ne iskljuèuju, te kako su borba protiv jednoobraznosti i otvorenost za dijalog uvijek plodonosniji za zrelost osoba i njihovo zajedništvo u demokratskom društvu koje smiono i smisleno kroèi prema drugaèijoj, bogati-joj i miroljubivoj buduænosti. Drugog pu-ta nema”, rekao je mr. Hasanoviæ.

Povijesna iskustva

Prof. dr. Adib Ðoziæ je naglasio da je bošnjaèka otvorenost za drugo i drugaèije jedna od va�nih karakteristika bosanskog identiteta, pri èemu je taj identitet, uz poje-dinaèna ideološka zamagljivanja i ospora-vanja, te stereotipna iskrivljivanja, neupit-na društveno-povijesna èinjenica sui gene-ris. Multilateralna sadr�ajnost i otvorenost izra�ava se u svim sadr�ajnostima bosan-sko-hercegovaèkog identiteta: društvu, et-niènosti, religiji, kulturi, multikulturi, arhi-tekturi, stilovima �ivljenja po mjeri bosan-skog èovjeka, moralu, jeziku, duhovnosti i politièkoj organizaciji �ivota. Bosna i Her-cegovina preko 1.000 godina objedinjava povijesne razlièitosti i zasebnosti koje �ive zajedno. Materijalizacija tih povijesnih i civilizacijskih subjektiviteta vidljiva je, iz-meðu ostalog, u d�amijama, crkvama, ka-tedralama, sinagogama i drugim sakralnim objektima. “Prema bosanskoj matrici pro-mišljanja bosanske društvene zbilje, bo-sanski identitet nije ni srpski, ni hrvatski, ni bošnjaèki, veæ pripada svim svojim bi-æem, svakim svojim dijelom, podjednako svakom od svojih naroda, nacija, bez obzi-ra na broj i mjesto stanovanja. Bosanski identitet izra�en u bosanskoj dr�avi je op-æe, javno dobro i ne mo�e pripadati na jed-nom mjestu, politièkom subidentitetu, više jednom etnièkom identitetu, a na drugom mjestu drugom ili treæem identitetu. Na�a-lost, Bosna i Hercegovina je Daytonskim mirovnim sporazumom, upravo, konstrui-rana na diskriminirajuæim politièkim osno-vama, sasvim suprotnim karakterologiji bosanskog identiteta. Razumijevan iz per-spektive ideologije nacija-dr�ava, bosanski identitet se svojata, prisvaja, dijeli, negira kao višestoljetna cjelina ‘jedinstva razliè-ja’. Iz te matrice mišljenja proizašla su praktièna politièka ponašanja iskazivana, najprije kroz ideološke poruke, kao npr. ‘ovo je Srbija’ ili ‘ovo je Hrvatska’. To su

bile politièke parole velikodr�avnih ideo-logija koje su �eljele uspostavljanje novih granica u Bosni, razarajuæi bosanski iden-titet nasiljem, kako bi politièki realizirale ideologiju jedna nacija – jadna dr�ava”, naglasio je Ðoziæ.

Nabrojao je nekoliko društveno-povi-jesnih primjera bošnjaèke otvorenosti za drugo i drugaèije: bogumili (“bosanski heretici”) i Crkva bosanska, simboli nad-grobnih obilje�ja (kri�, polumjesec i zvi-jezda, jabuka, loza i otvorena ruka), ispo-vijedanje razlièitih monoteistièkih vjera, Ahd-nama sultana Mehmeda Fatiha II bo-sanskim franjevcima, prijem Sefarda, špa njolskih �idova prognanih iz Španjol-ske krajem 15. stoljeæa, novèano pomaga-nje izgradnje vjerskih objekata za pripad-nike drugih religija, antifašistièke Rezo-lucije Bošnjaka o zaštiti Srba od zloèina i nasilja koje su im nanosile ustaše poèet-kom Drugog svjetskog rata, itd. O otvore-nosti bosanskih krugova uva�avanja, ko-egzistencije, tolerancije i razumijevanja, svjedoèi autentièni bosanski fenomen po-bratimstva. I u periodima sukoba i u peri-odima mira bilo je primjera da se pobrati-me ljudi razlièitih religijskih, kulturnih i politièkih identiteta. “Od svog nastanka do danas bosanski identitet predstavlja je-dinstvo razlièja, èija svjesnost o sebi izvi-re iz bošnjaèke otvorenosti prema drugom i drugaèijem. Priznanje drugom da posto-ji tu pored tebe, istovremeno je odreðiva-nje sebe kao identiteta, ne nasuprot dru-gom, veæ kao jedinstva razlièitosti koje se raspoznaju, prepoznaju i uva�avaju, ne negirajuæi se. Razlièitosti koje �ive zajed-no, ne kao prosti zbir pojedinaènosti, veæ kao pojedinaènosti koje tvore jedinstvo autonomnog i autohtonog bosanskog iden-titeta ne gubeæi pritom svoju vlastitost”, zakljuèio je dr. Ðoziæ.

Mr. sc. Edin Mutapèiæ je govorio o ulozi Usore, sjevernog dijela današnje BiH, koja je zajedno s “bosanskim zem-ljama” Bosnom, Humom i Donjim Kraje-vima u srednjem vijeku bila sastavni dio srednjovjekovne bosanske dr�ave. Usora je sve do druge polovice 14. stoljeæa pred-stavljala udionu zemlju vladajuæe bosan-ske dinastije. Na taj naèin na njenom èelu bio je blizak roðak bosanskog bana (naj-èešæe brat ili sin) kao udioni vladar s titu-lom bana. Politièki individualitet Usore prisutan je u kasnom srednjem vijeku, a njen nosilac je institucija usorskog vojvo-de. Meðutim, pitanje njene bosanske pri-padnosti nikada nije dolazilo pa i u onim trenucima kada su njeni pojedini dijelovi dolazili pod vlast susjednih vladara, ugar-skih prije svih. S vremenom Usora je po-

stizala sve veæi stupanj politièke decen-tralizacije, pa tako u kasnom srednjem vijeku Usoru mo�emo posmatrati kroz tri nivoa organizovanosti, i to: Usoru u najši-rem smislu (vojvodstvo-zemlju) koja se sastoji od sljedeæih zemalja-oblasti: Uso-re, Soli i Podrinja, dok je cijelo vrijeme prisutna u današnjem tešanjskom podruè-ju i sama �upa Usora.

Doc. dr. Adnan Jahiæ je podsjetio da tokom 2008. godine Bosna i Hercegovina i njeno susjedstvo bilje�i nekoliko va�nih godišnjica: prije 90 godina završio se Prvi svjetski rat, proteklo je 100 godina od aneksije BiH, 90 godina otkako je Hrvat-ski sabor donio odluku o raskidu dr�av-nopravnih veza hrvatskih zemalja s Au-stro-Ugarskom, 90 godina od odlaska Austro-Ugarske iz BiH, 90 godina od for-miranja Narodne vlade za BiH i 90 godi-na od nastanka Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Jahiæ je naglasio da su izbija-njem Prvog svjetskog rata otvorene povi-jesne perspektive redefi niranja nacional-nih odnosa na Balkanu, uz moguænost ne samo preustroja postojeæih dr�avnih za-jednica, nego i nastanka potpuno novih dr�avno-pravnih realiteta na prostorima koji su stoljeæima bili poprište sukoba ve-likih carstava. Ratnim sukobom reaktua-lizirano je pitanje dr�avno-pravnog statu-sa Bosne i Hercegovine, koja je postala predmet meðusobno suprotstavljenih in-teresa - austrijskih, maðarskih, hrvatskih, srpskih - oèitovanih u dr�avno-pravnim i politièkim koncepcijama koje su se Boš-njacima nudile kao potencijalni okviri njihovog nacionalno-politièkog razvoja. “Oèito je da bošnjaèki politièari nisu ra-zvili vlastiti pristup problemu dr�avno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Optirajuæi za neko od prisutnih rješenja, veæina se izjašnjavala za austro-ugarsku i jugoslavensku opciju. Odsustvo artikuli-rane bošnjaèke platforme u navedenoj oblasti, nema nikakve sumnje, udaljilo je Bošnjake od politièkih i diplomatskih to-kova koji su uticali na rješavanje ju�no-slavenskog pitanja potkraj rata - èinjenica koja je doprinijela oblikovanju politièke sudbine Bosne i Hercegovine uz simbo-lièno uèešæe bošnjaèkih predstavnika”, rekao je dr. Jahiæ. Zbog izrazito pasivnog stava, tokom 1917. bošnjaèki je narod bio uglavnom predmet rasprave, sporni detalj u mozaiku tema i pitanja kojim su se ba-vili stvarni akteri ju�noslavenskog ujedi-njavanja. Kobna politika distance i pasiv-nog išèekivanja uvjetovala je i èinjenicu da su Bošnjaci tek naknadno bili koopti-rani u novonastajuæe organe Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu.

JOURNAL

11


Kraljevina Srbija, kao glavni akter ju�-noslavenskog ujedinjavanja, sve vrijeme rata je raèunala na Bosnu i Hercegovinu kao prirodan ratni plijen i teritorijalni do-bitak za uèešæe u ratu na strani Antante. Te�nja srpske vlade da se BiH prikljuèi Sr-biji naišla je na plodno tlo meðu srpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, ali i meðu jednim dijelom Bošnjaka i Hrvata. Srbi su, meðutim, smatrali da formiranjem zajednièke dr�ave 1. prosinca 1918. nema potrebe da se to pitanje prisajedinjenja vi-še pote�e, što se sa aspekta velikosrpskih interesa pokazalo strateškom greškom i povijesnim promašajem. “Dvadesetak go-dina kasnije, u atmosferi rasprave o preu-reðenju dr�avne zajednice, Srpski kulturni klub æe lamentirati nad èinjenicom što Sr-bija nije ušla u zajednièku dr�avu sa jasno defi niranim granicama. Ova æe percepcija poslu�iti èetnièkom pokretu Dra�e Mihai-loviæa da u uslovima Drugog svjetskog rata, u okupiranoj Jugoslaviji, pokuša rea-lizirati projekat srpskog nacionalnog pro-stora, odnosno Velike Srbije, terorom i zloèinima nad nesrbima, naroèito Bošnja-cima, koji su proglašavani odgovornim za ustaški genocid nad Srbima u Nezavisnoj Dr�avi Hrvatskoj”, rekao je Jahiæ i podsje-tio da je Bosna i Hercegovina ipak saèuva-la svoj teritorijalno-pokrajinski identitet i kao takva ušla u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bila èinjenica od nepro-cjenjive va�nosti po njenu daljnju dr�av-no-pravnu izgradnju. Dijelom je tome do-prinijela i Narodna vlada u Sarajevu, koja, ipak, nije samostalno inicirala prisajedi-njenje Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Temeljem ove realnosti Bosna i Hercego-vina æe sve do 1929. godine, zahvaljujuæi èlanu 135. Vidovdanskog ustava, ostati u svojim povijesnim granicama (granice šest oblasti neæe prelaziti granice BiH). Prem-da æe Bosna i Hercegovina, nakon 1924. godine, biti u cijelosti integrirana u vidov-danski sistem centralistièke vladavine, ona ipak neæe prestati egzistirati kao politièka, društvena i kulturna realnost u Kraljevini SHS. “Smatram da je ovo znaèajno pomo-glo kasnijim procesima, ukljuèujuæi za-htjeve Pokreta za autonomiju Bosne i Her-cegovine 1939. i napore koji su doveli do prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, u uslovi-ma Drugog svjetskog rata, èime su udareni temelji moderne dr�avnosti Bosne i Herce-govine”, zakljuèio je dr. Adnan Jahiæ.

Bosanski jezik i uèešæe u Domovinskom ratu

Prof. dr. Ahmet Kasumoviæ je rekao da je jezik najveæa èovjekova sloboda, a bo-

sanski jezik znaèajan faktor bošnjaèkoga identiteta. Svojim jezikom èovjek èuva svoj identitet jer jezik pouzdano pohranju-je tradiciju, obièaje, folklor, rad i sve dru-go u èemu se ispoljava individua i kolek-tiv. To znaèi da se jezikom kao vrlo bitnim kreatorom i èuvarom identiteta èuva i po-vijest, i religija, i umjetnost, znanost, ze-mljopis, antropološke vrijednosti i mnoge druge i pojedinca, naroda, dr�ave, društva, itd. Uz èinjenicu da je engleski jezik sve više globalni jezik, za bosanski jezik se mo�e reæi da je on, pored ostaloga, faktor bošnjaèkoga identiteta, ali i svih drugih koji u Bosni i Hercegovini i izvan nje bo-sanski jezik osjeæaju kao neraskidiv dio vlastitog govornog osjeæanja.

Kasumoviæ je naglasio da je bosanski jezik danas vrlo bitan faktor bošnjaèkoga identiteta, pored ostaloga, i zato što je op-stao u vrlo burnoj i njemu re�imski nena-klonjenoj daljoj i bli�oj prošlosti. Iz takve prošlosti on je i danas saèuvao skoro 4.000 rijeèi samo u kulinarstvu, ima pisa-ne spomenike na više pisama nego što ih itko ima (glagoljica, æirilica, bosanica, arabica, matufi ca, latinica), stoljeæima je saèuvan u bilingvizmu (arapski, turski, perzijski, latinski, njemaèki). U njemu su i danas vrlo aktivno u upotrebi mnogi tur-cizmi (orijentalizmi) koji se ni po èemu više ne osjeæaju kao rijeèi iz tuðih jezika (npr. francuskog, njemaèkog, engleskog), nego su se izvorne, na razlièite naèine tvorbeno modelirane, potpuno udomaæile i u periodu od šest stoljeæa, pa i više, ako-modirale jeziènoj strukturi bosanskoga jezika. Sve je to danas rezultiralo svojevr-snim stanjem u rjeènièkom bogatstvu bo-sanskoga jezika. Pojedinac posjeduje u svom govornom osjeæenju dva rjeènika: aktivni (u njemu su sve rijeèi koje zna i kojima se svakodnevno slu�i) i pasivni (u njemu su sve rijeèi koje zna, ali mnoge od njih rijetko ili nikako ne upotrebljava, jer ih manje ili više ne smatra svojim identi-tetom). “Ako je pojedinac uspio saèuvati i dalje razvijati svoj jezik i u uvjetima ap-solutno nenaklonjenih re�ima, ako je je-zik aktivan i pored dva vokabulara, evi-dentno je ne samo da je adekvatan objek-tivnoj stvarnosti svojih govornika, nego i da se razvija, jer je narod koji govori nji-me sebe opredmetio, ovjekovjeèio, ispo-ljio svoju emociju i misao, ukupan etno-loški identitet upravo tim jezikom. Zato je uzajamno povratni utjecaj, èuvanje i ra-zvijanje: bosanskoga jezika i bošnjaèkoga identiteta”, zakljuèio je prof. Kasumoviæ.

Hamdija Maliæ, predsjednik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske govorio je o doprinosu Bošnja-

ka obrani Hrvatske u proteklom ratu. “U pogledu Domovinskog rata, Bošnjaci u Hrvatskoj mogu i trebaju iæi svijetlog obraza te koraèati s puno zadovoljstva, snage i volje. Bošnjaci mogu biti ponosni zbog toga što su u vremenima, kada je Hrvatskoj bilo najpotrebnije, odluèili ostati na ovom tlu, braniti ga i pokazati da su ljudi koji znaju da cijene narod, prija-telje, dr�avu. Pokazali su da tlu na kojem �ive i prijateljima takoðer, pru�aju ono što je najdra�e i najvrijednije, a to je vla-stiti �ivot. Tih 90-ih godina 25.000 Boš-njaka, a meðu njima preko 9.000 onih koji nikada nisu bili trajno nastanjeni u Hrvatskoj, našli smo se na ratištima di-ljem Republike Hrvatske. Uzeli smo puš-ku u ruke i zajedno s hrvatskim narodom branili i stvarali današnjicu ove zemlje. 1.100 Bošnjaka, prema do sada slu�beno potvrðenim podacima, polo�ilo je �ivote za Republiku Hrvatsku, a 156 su invalidi Domovinskog rata. Takoðer, veliku po-zornost zaslu�uje i podatak da su Bošnja-ci kao nacionalna manjina u Hrvatskoj, imali relativno najveæi postotak, preko 15%, sudjelovanja u Domovinskom ratu”, naglasio je Maliæ. Podsjetio je da je 28. svibnja 2007., ispred Islamskog centra u Zagrebu, polo�en kamen temeljac za Spo-men obilje�je poginulim Bošnjacima bra-niteljima Domovinskog rata, èime æe se odati du�na poèast braniteljima palim za slobodu Hrvatske. To je jedan od najveæih primjera pravog vrednovanja bošnjaèkog sudjelovanja u Domovinskom ratu. “Pri-hvaæeni æe projekt imati odreðene auten-tiène sadr�aje i oni æe asocirati na to da se je Republika Hrvatska odu�ila Bošnjaci-ma za doprinos u Domovinskom ratu, Bošnjacima koji sa sobom nose obilje�je jedne druge vjere i kulture, ali su se 90-ih godina nesebièno borili za ovu dr�avu. Spomen obilje�je prihvaæamo i kao obve-zu da ovoj zemlji i u miru damo svoj radni i svoj stvaralaèki doprinos, kako bi u Hr-vatskoj danas-sutra bio bolji standard i bili bolji uvjeti �ivota za sve njezine gra-ðane”, rekao je predsjednik bošnjaèke braniteljske udruge. Maliæ je rekao da UBBDRH planira izdavanje knjige o po-vijesti dolaska Bošnjaka na ove prostore i njihovom sudjelovanju u razlièitim rato-vima i vojskama – uvijek na strani onih koji su se borili za oèuvanje teritorijalnog integriteta Hrvatske.

Bošnjaci u daytonskoj tranziciji

Fatmir Alispahiæ je rekao da se bosan-ski identitet zbog povijesnih i geopolitiè-kih okolnosti nu�no mora sagledavati iz

JOURNAL

12


razlièitih vremenskih pozicija i sa razlièi-tih taèaka gledišta, buduæi da nema jedna-ko znaèenje u svim vremenima i za sve subjekte. Potpuno je jasno da se u bosan-skom identitetu ne nalaze podjednako Bošnjaci, s jedne, i Hrvati i Srbi, s druge strane, buduæi da Bošnjaci bosanstvo osjeæaju kao domovinsku, a Srbi i Hrvati kao teritorijalnu pripadnost. Ovi osjeæaji su se mijenjali, a danas su na najni�oj toè-ki od poèetka nacionalnog mjerenja vre-mena u 19. stoljeæu. S raspadom Jugosla-vije obnavlja se stara i gotovo zaboravlje-na veza izmeðu hegemonistièkih matica i njenih bosanskih periferija – bosanski Sr-bi i Hrvati ubrzano osnivaju periferijske nacionalne institucije, u nastojanju da iz-grade nebosanski nacionalni i kulturalni identitet, a Bošnjaci prvi put u povijesti dobijaju priliku da sagledaju vlastiti iden-titet, njegove mijene, distorzije i slo�eno-sti, i da tu traumatiziranu cjelinu pozicio-niraju u okviru varijabilnog bosanskog identiteta. “Bosanski identitet je kultural-na, time, povijesna èinjenica, koju je mo-guæe potvrditi na mnoštvu duhovnih po-stignuæa koja svjedoèe da su ljudi u Bosni i Hercegovini svoja obzorja gradili poti-èuæi iz bosanske obièajnosti i poniruæi u nju. Bosanska obièajnost podrazumijeva jedan prefi njeni, fi ligranski model pona-šanja, èija je suština u tananom oprezu da se ne povrijedi drugi i drugaèiji. Poštiva-nje i proslava drugosti ustolièena je kao centralna vrlina u bontonu bosanske obi-èajnosti. Ostavljena su mnoga, prije sve-ga, literarna svjedoèenja o osobenosti bo-sanskog identiteta, usmjerenosti i pro�e-tosti njegovih èinilaca. Taj interkulturalni specifi kum svojstven je u Europi jedino Bosni i Hercegovini, i otud govorimo o bosanskoj paradigmi, kao primijenjenom uzoru za funkcioniranje zajednica koje raèunaju za toleriranje i sa�ivljavanje sva-kovrsnih razlièitosti. Na�alost, genocidna destrukcija i apsolutno nerazumijevanje Europe za vrijednosti bosanske paradig-me, doveli su do razaranja onoga najvred-nijeg što je Bosna i Hercegovina imala – bosanskoga biæa”, rekao je Alispahiæ. Na-�alost, izvan te kulturološke prizme, bo-sanski identitet je tek politièka utopija i plemenita bošnjaèka �elja da se Bosna i Hercegovina, kao jedino bošnjaèko stani-šte, ojaèa dr�avotvornom idejom. Geno-cidna agresija iz Srbije, a potom i njena hegemonistièka replika iz Hrvatske, razo-rili su hipotetièku moguænost da se bo-sanski identitet ustolièi kao osjeæaj do-moljublja kod svih bh-naroda.

Alispahiæ je naglasio da su u BiH naci-onalizam i mr�nja uvozni, a ne domaæi

pro izvodi, buduæi da mr�nju u Bosni ne susreæemo prije ovog povijesnog razdo-blja, u kojemu su Srbija i Hrvatska prihva-tanjem da budu garanti daytonskog mira, priznale svoju umiješanost u pokretanju i kreiranju bosanskog rata. Naime, ni jedan sukob u Bosni i Hercegovini nikada se nije dogodio iz unutarnjih bosanskih razloga, veæ su svi sukobi u povijesti kreirani i vo-ðeni izvana. “Dayton je uništio mnogo vi-še nego što se mo�e pretpostaviti, jer je što javnim, a što tajnim protokolima zaštitio ideju agresije o �ivotu jednih pored drugih. Daytonske godine su u politièkim i druš-tvenim rješenjima, a naroèito u medijskoj kulturi, odvojenost afi rmirale kao legalitet, što se u hrvatskoj i srpskoj zajednici razu-mjelo kao afi rmacija demokratskog prava na povezanost sa tzv. nacionalnim matica-ma. Daytonska sila je graðena po volji Hr-vatske i Srbije, i ta sila se ne obazire na povijesne èinjenice i kulturološke impera-tive, pa po prvi put u povijesti hb-Hrvati i bh-Srbi ostvaruju veæi stupanj prisnosti sa Zagrebom i Beogradom, nego sa Saraje-vom. Daytonsko stanje je novitet, samim tim što je novitet da unutarnje, društvene odnose u BiH, odreðuju i ureðuju Hrvatska i Srbija, preko satelitskih nacionalnih poli-tika, namjesto što su dosad to èinili pred-stavnici sva tri naroda, u zboru i dogovoru, promišljajuæi domaæinski o svojoj zajedni-èkoj zemlji. Daytonsko ustrojstvo je omo-guæilo da se rat protiv Bosne i Hercegovine nastavi u miru, drugim sredstvima, ali s potpuno istim ciljevima, a jedan od njih je uništenje bošnjaèkog naroda”, rekao je Alispahiæ.

Postkomunistièku tranziciju Bošnjaci su bolovali na nogama, u agoniji genocidne agresije i represivnog daytonskog ustroj-stva, bez spremnosti, ali i moguænosti, da se strateški djeluje u teškim okolnostima. Tranziciju je teško vidjeti izvan meðuna-rodne pljaèke bosanske imovine, hapšenja politièke akcije i javne misli, te kulturnog i medijskog porobljavanja. Namjesto da se tranzicija sprovede u imperativima legaliz-ma, demokracije, pravedne ekonomske

utak mice i medijskih sloboda, ona je, u bo-sanskom sluèaju, postala negacija sebe sa-me, jer se pretoèila u formalistièki okvir za nastavak genocidne agresije drugim sred-stvima. Alispahiæ je rekao da su svjetske sile Daytonski sporazum iznudile tolerira-njem višegodišnjeg genocida nad Bošnja-cima. Jezik genocida pretoèio se u jezik segregacije i marginalizacije Bošnjaka, u svim slojevima društvenog �ivota, od eko-nomskih do kulturalnih. “Bošnjaci su da-nas jedini europski narod koji �ivi u nezva-niènom getu, izlo�en medijskoj torturi i islamofobijskoj satanizaciji, što rezultira teškom kolektivnom depresijom i masov-nim preseljavanjem u prekookeanske ze-mlje. Stoga pod sintagmom ‘daytonska tranzicija’ ne podrazumijevamo tek upitne postkomunistièke izmjene politièke i druš-tvene prakse, veæ mislimo na nastavak ge-nocida nad Bošnjacima koji se odvija pod plaštom svekolikih reformi. Bošnjaci su, takoðer, jedini europski narod koji �ivi u informativnom mraku, jer nemaju više ni jedne politièke tribine za razmjenu mišlje-nja i tematiziranje ovakvih pitanja. Medij-ski prostor je pod totalitarnom kontrolom daytonskog ‘Velikog Brata', zbog èega Bošnjaci sebe vide oèima drugih, što poja-èava osjeæaj defetizma i izgubljenosti. Pri tome, bošnjaèka politièka elita biva uljulj-kana u zastupnièke privilegije i uopæe ne nastoji osloniti se na bošnjaèke akademske potencijale u sagledavanju i moguæem pre-vazila�enju sadašnjeg stanja”, naglasio je Alispahiæ. Meðunarodna zajednica je pod krinkom tzv. reformi u tranzicijskom pro-cesu uspjela Bošnjake razvlastiti u svim bitnim institucijama sistema, tako da Boš-njaci više ne odluèuju ni o jednoj vitalnoj funkciji svoga i bosanskoga �ivota. Pod maskom deideologizacije pravosuða i po-licije 2003. godine posmjenjivani su patri-otski opredijeljeni kadrovi i dovedeni srp-sko-hrvatski poslušnici, što je rezultiralo pokretanjm velike kampanje za izmišljanje tzv. islamskog terorizma i cijelom serijom montiranih sudskih procesa, kakav je bio proces “Pogorelica”. Slièno se dogodilo i za Javnog radio-televizijskog sistema, na kome èak rade i novinari koji su bili muèi-telji u Karad�iæevim konclogorima, dok su novinari koji su branili bosanski identitet u toku agresije, ili otjerani ili marginalizira-ni. “Buduæi da je stupanj dramatiènosti i prije pet ili deset godina bio jednako visok, a da bošnjaèke institucije nisu reagirale, za pretpostaviti je da æe se osipanje Bošnjaka u daytonskoj tranziciji nastaviti u ambijen-tu politièkog primitivizma i palanaèke tiši-ne”, zakljuèio je Fatmir Alispahiæ. �

I.I.

Fatmir Alispahiæ

JOURNAL

13


U Bošnjaèkoj nacionalnoj zajednici za Grad Zagreb, 28. o�ujka, otvorena je izlo�ba slika autorice Fadile Šaæiragiæ pod naslovom “My Way”. O izlo�bi je govorio predsjednik KDBH Preporod mr. Senad Naniæ. Fadila Šaæiragiæ, roðena je 1957. godine u Nikšiæu. Osnovnu školu i klasiènu gimnaziju završila je u Slavon-skom Brodu, a �ivi i radi u Zagrebu. Prvu izlo�bu ostvarila je 1996. godine. Do 1999. godine odr�ala je i postavila još tri-naest uspješnih izlo�bi. Njezino se umjet-nièko djelovanje ogleda i kroz modni di-zajn i kostimografi ju, gdje ova umjetnica ima zapa�ene rezultate. U njenom dizaj-nerskom izrièaju primjeæen je sna�an utjecaj tradicionalnog i to kroz narodni orijentalni motiv i arabesku koji su prisut-ni i u njenom slikarskom opusu.

Svoj osvrt na slikarstvo Fadile Šaæira-giæ, u prospektu izlo�be, dao je knji�evnik Ibrahim Kajan koji je napisao da je Fadilu upoznao istodobno kada i njene neobiène slike, bolje reæi: njezina obojena ozarenja. Kajan je još prije desetak godina bio zaèu-ðen njezinim slikama koje je donijela u “Preporod” �eleæi ih provjeriti u javnosti. Primijetio je da lica ljudi, zaustavljena pred njenim platnima, iz poèetne zateèe-nosti, èuðenom unutarnjom procedurom, postaju blaga i dobra. Bila bi nurli, rekli bi u Bosni. Na plavoj, nebeskoj podlozi u ni-zu razlièitih nijansi od njezine bijele inaèi-

ce do gotovo pastelne najèešæe se nalazi grafi èki znak, Bo�je ime, Muhammed, Ya sin, u svakom sluèaju Rijeè sna�ne, sre-dišnje moæi u èijoj znaèenjskoj sjenci, u èijoj mentalnoj bliskosti, �ivi naše vlastito jezgro. Kajan je u svojoj napomeni dodao da Fadila Šaæiragiæ svoje iskustvo ne bi mogla nauèiti na nekom studiju, jer, njezi-ne slike su Bo�ji dar, a On je lijep i voli lijepo. Na samom otvorenju izlo�be, u svojim prosudbama bio je konkretniji predsjednik “Preporoda” iz Zagreba, mr. Senad Naniæ. On je rekao da je rijeè o vr-sti slikarstva koja se u širem obliku zove iluminacija, a to je vrsta slikarstva koja je èovjeku kroz povijest najintimnija. Ilumi-nacija svojim minijaturnim djelovanjem prati vrijedne rukopise još od antièkih vre-mena pa do kršæanskih samostana na Za-padu i srednjoj Europi, opstoji kroz vrije-me Bizanta i vrsnih arapskih kaligrafa, prateæi i slaveæi samu rijeè. Iluminator-skim djelovanjem rijeè je postavljena u prvi plan. Iluminacija je pokušaj da se ri-jeèi osvijetle, ne samo u duhovnom smi-slu, nego i u fi zièkom te da se posebnim materijalima i bojama istakne slovo i or-nament oko slova. Korištene su razne bo-je, ali u sjeæanju nam ponajviše ostaju za-bilje�eno korištenje zlatnih listiæa koji su utkani u lijepe papire starih rukopisa i vri-jednih knjiga, èesto rukopisna izdanja Bi-blije, ali i Kur’ana i svih oèuðavajuæih

kaligrafi ja koje poznajemo iz islamskoga svijeta. Naniæ je istakao da Fadila Šaæira-giæ, svojim djelovanjem, prenosi isti duh, a iluminaciju je odvojila od samoga tek-sta. Ona ga vraæa u obliku kaligrafskog zapisa rijeèi Allah. Naniæ je posebno na-glasio da Fadila, nepogrešivom intuicijom i velikim iskustvom u ovoj vrsti slikarstva, kada govori o iluminaciji, ne suprotstavlja svjetlo i tamu, ne povodi se za barokom, ne povodi se za tradicijom iluminacije ko-ja je usmjerena samo na taj zlatni listiæ, na taj zlatni ornament. Fadila komplementira osvijetljeno s osvijetljenim. Fadiline slike imaju posebnu dragost jer nisu u sna�nom kontrastu onoga što je refl ektirano i ozrca-ljeno i onoga što je pozadinsko. Pozadin-sko je osvijetljeno, nema sjene, nema ta-me te su ti elementi u Fadilinom slikarstvu u puno slabijem odnosu nego bi to bilo u nekoj tradicionalnoj iluminaciji, gdje bi se bojama pristupalo u njihovom punom di-japazonu pa bi se izgubio efekt osvijetlje-nosti formata. U slikama novije faze, gdje se kao tematski okvir pojavljuje prozor i levhe s natpisom Allah, ornament nije do-slovan i u potrazi je za individualnim frak-talom, nekom geometrijskom metodom koja pokušava svjesno ispuniti i opleme-niti, barem u pokušaju da se ornament sa-èuva. Dakle, rijeè je o jedno prirodnom ispunjavanju i rastu ornamenta na forma-tu. Naniæ je na kraju napomenuo da se Fa-dilini ornamenti pretvaraju u poentilistiè-ku vještinu i dovedeni su do perfekcioniz-ma. Ona je sliène radove slikala i prije, ali tako upotpunjene i zrele nikada do sada, završio je Naniæ. �

F.M.B.

U BNZH otvorena izlo�ba slika pod nazivom “My Way” autorice Fadile Šaæiragiæ

Bog je lijep i voli lijepo

Fadila Šaæiragiæ i Senad Naniæ

JOURNAL

14


Intenzivan i brojnim programima ra-znovrstan rad bosansko-hercegovaèkog Kulturno-informativnog centra u Zagre-bu, pod uspješnim vodstvom Minke Lju-bijankiæ, tokom o�ujka je završio promo-cijom knjige “Izlet u Banjaluku”, autora Slavka Podgorelca, publiciste i novinara. Promocija je odr�ana 28. o�ujka, a uèe-stvovali su, pored autora, Ðorðe Latino-viæ, moderator, Jovica Latinoviæ, naklad-nik, prof. dr. Miodrag �ivanoviæ, s Filo-zofskog fakulteta u Banja Luci i Enes Kiševiæ, pjesnik.

Slavko Podgorelec (Zagreb, 1951.) više od 30 godine piše o Banja Luci. “Izlet u Banjaluku” njegova je druga knji-ga u kojoj pripovijetkama, pjesmama i fotografi jom o�ivljava staru Banja Luku, njene graðevine, obiène ljude i poznate liènosti, ulice i sastajališta. “Izlet u Ba-njaluku” zapravo je atipièna kronika ovo-ga grada. Podgorelec je autor brojnih fe-ljtona i serija dokumentarnih radio-repor-ta�a koje su, jednim dijelom, obuhvaæene prvom knjigom (“Istinite bajke”) u kojoj, kroz tekstove stranih putopisaca, diplo-mata, ali i domaæih autora, dokumentira bizarne primjere zajedništva na prostori-ma Bosne i Hercegovine od 16. stoljeæa do austro-ugarske okupacije. Dokumen-tarni radio-serijal “Medaljoni u vreme-nu”, koji se od travnja 2004. godine svake nedjelje emitira u programu Radija Repu-blike Srpske, zapravo je nastavak istra�i-vanja koja se, petoèeno u literarno djelo, zaokru�uju “Izletom u Banjaluku”. Pod-gorelec je pisao za brojna recentna izda-nja (“Veèernji list”, “Fokus”, “Arena”, “Start”, “TOP”, “Svijet”), godinama su-raðivao u programima Radio Sarajeva, radio kao urednik-redaktor magazina “Novi Prelom” i “Reporter”, a izvjesno je vrijeme proveo na banjaluèkoj Alternativ-noj TV. Podgorelec je u studenom 1978. godine osvojio Tradicionalnu godišnju nagradu Udru�enja novinara Bosne i Her-cegovine za radio-reporta�u. Zaposlen je kao novinar-urednik Radia Republike Srpske (RTRS).

Ðorðe Latinoviæ, moderator promoci-je je rekao da knjiga, po ugledu na stare kalendare, sadr�i pripovijetke, pjesme i jedan sociološko-publicistièki feljton o sukobu ruralnog i urbanog u Banja Luci. Dio prièa veæ je dobio verifi kaciju objav-

ljivanjem i otkupnim nagradama, a oko-snicu knjige èine novele iz banjaluèkog austro-ugarskog perioda, grad izmeðu dva svjetska rata i poratno razdoblje. Knjiga je raðena poput kronike u kojoj su ljudi i dogaðaji, intimne drame i komiène situacije povezane sa stvarnim objektima od kojih neki i danas postoje (neki su ne-povratno nestali) i sa stvarnim likovima iz banjaluèke prošlosti. Zbog toga ova zbir-ka sadr�i stotinjak odrednica (fusnota) i 30-ak starih fotografi ja, odnosno razgled-nica, iz kojih Banjaluèani (osobito mla-ði), ali i gosti ovoga grada, mogu podosta saznati o njegovoj europskoj prošlosti. Latinoviæ je podsjetio na èinjenicu da je prvu kavanu Banja Luka dobila 1617. go-dine, a Pariz tek 54 godine kasnije (1671.), dok je Beè, kada je o kavanama rijeè, 66 godina “iza” Banja Luke (1683.). Zani-mljivo je da je ovaj grad veæ 1875. godine bio osvijetljen sa 56 petrolejskih svjetiljki o kojima su danonoæno brinula èetiri èi-staèa, odnosno “palitelja” (“fenjeraša”). Radnja prièa u knjizi “Izlet u Banjaluku” dogaðaju se na poznatim banjaluèkim mjestima: u gostioni “Balkan”, pred zgra-dom Carske i kraljevske vojne �eljeznice, u hotelu “Bosna”, tvrðavi Kastel, Banja-

luèkom polju, pred Bezistanom, u Gos-podskoj ulici (Herren-gasse), oko statue �eljeznog vojnika, potom u hotelu “Pala-ce” i “Bosna” pred Drugi svjetski rat, itd. U knjizi se nalazi i pet pjesama, od kojih su dvije (“Safi kadi” i “Mašallah!”) usko vezane za – u prvom sluèaju, istinitu le-gendu o “banjaluèkoj Juliji”, a u drugom, o neumitnoj prolaznosti na kraju koje nas èeka odlazak u svima nam odreðenu Iz-vjesnost. “Dra� ovoga materijala je u fu-snotama, koje praktièno osvjetljavaju ga-leriju istorijskih likova – bosanskih kra-ljeva, turskih vojskovoða i pjesnika”, re-kao je moderator promocije.

Nakladnik Jovica Latinoviæ, direktor i vlasnik knji�are “Littera” je rekao da je po mnogo èemu neobièan knji�evni pro-jekt realizirao “Art-print” iz Banja Luke, koji je na oko 180 stranica odštampao ori-ginalne Podgorelèeve novele iz banjaluè-kog gradskog �ivota – od turskog, preko austro-ugarskog do perioda poslije Dru-gog svjetskog rata. Knjiga je ilustrirana s više od 40 fotografi ja i reprodukcija starih razglednica Banja Luke. Latinoviæ je na-glasio da je vrijednost ‘Izleta u Banjalu-ku’ potvrðena izuzetno pozitivnim recen-zijama uva�enih knji�evnika europskog

Aktivnosti Kulturno-informativnog centra BiH

Knjiga o Banja Luci

S promocije u Kulturno-informativnom centru BiH

JOURNAL

15


formata, kao što su Miljenko Jergoviæ i Enes Kiševiæ. “Izdavaè, banjaluèka ‘Li-ttera', izuzetno je prijatno iznenaðena za-nimanjem èitalaca, osobito iz dijaspore. Ovo æemo štivo, uz potporu odgovaraju-æih institucija, nastojati promovirati i u inozemstvu”, rekao je Jovica Latinoviæ.

Miodrag �ivanoviæ, profesor s Filo-zofskog fakulteta u Banja Luci je rekao da bivati zajedno znaèi odavati èast, od-nosno poèast jedni drugima. Naglasio je da Slavko Podgorelec u svojoj knjizi pro-govara na jedan nov naèin, nenovinarski, prije svega ljudski, pri èemu nam otvara moguænost susreta sa �ivotom koji je bio prije – “odsjaju tog prošlog �ivota na ovo sadašnje, koji nam èak pru�a moguænost da bacimo pogled na ono buduæe, bez ob-zira što se radnja odvija u vremenu uda-ljenom i do stotinu godina”. �ivanoviæ je naglasio da je autor napravio otvorenu formu koja komunicira s onim vremeni-ma i pokazuje da povijest nije kontinuitet, niti svijet kronoloških dogaðaja. Pritom je veliko umijeæe, obraðujuæi teme iz prošlosti samo jednog grada i malog broja ljudi i njihovih �ivota, spojiti i povezati niti koje ih spajaju. �ivanoviæa se poseb-no dojmila Podgorelèeva gotovo stalna, trajna upotre-ba metafore koju koristi kod iskazivanja lomova ljudi, �i-vota, svijetova i epoha. Po-tencirao je prièu pod naslo-vom “Soldat i jablanovi”, u kojoj opisuje starog travara koji je tokom Prvog svjet-skog rata bio pripadnik 2. carske i kraljevske regimen-te (banjaluèke) i odlikovan zlatnom medaljom cara Fra-nje Josipa. Banjaluèka regi-menta je bila elitna austro-ugarska postrojba, koja je ratovala na zapadnom, tali-janskom frontu – Piavu i So-èi. Pre�ivjeli iz regimente nikada nisu bili isti ljudi, pa tako niti dobroæudni stari travar koji nakon povratka iz rata, kao tridesetogodišnjak, godinu dana nije izlazio iz kuæe. A onda je, 1919. godi-ne, u Potoku poèeo saditi jablanove – za svakog ubije-nog neprijateljskog vojnika po jedno stablo. “Upamti sinko: svi se molimo jedno-me Bogu, svaki po svom adetu, i svi æemo, kad doðe vakat, pred njim raèun pola-gati. Nitko mene nije pit'o

hoæu li ja u rat, a bilo je ili ja – ili oni. Ðugume sam krvi tuðe prolio. I Bogu mo-lio da klanje prekrati. Onda sam jablano-ve posadio. Nek me po njima svijet pomi-nje kad preselim na Ahiret, a ne po mrtvi-ma koje za sobom ostavih. A sad idi, i upamti: nek’ te se, inšallah, ljudi po do-bru sjeæaju”, bile su rijeèi koje je travar, bivši austro-ugarski vojnik, rekao mla-dom lijeèniku prije mnogo godina.

Na kraju izlaganja profesor �ivanoviæ je naglasio da je “Izlet u Banjaluku” knji-ga koja se morala dogoditi, prvenstveno jer promièe humanost i govori da smo pr-vo ljudi, a tek onda pripadnici odreðenih entiteta. Rekao je postoje knjige koje se ne trebaju dogoditi, koje ne trebaju niko-me, pritom citirajuæi sljedeæe reèenice: “Netko je potpisao Daytonski mirovni sporazum. Zna se tko ga je potpisao i zna se tko je, takoðer, izvukao deblji kraj. (...) Islamski post je jedini pravi post jer kr-šæani ipak tokom svojih postova nešto je-du i piju. Najgori post je budistièki post jer budisti du�e vremena niti što jedu, niti što piju. (...) Tokom Drugog svjetskog ra-ta jedini antifašisti su bili Srbi, mada je tu i tamo, doduše, bilo nešto malo poštenih

Muslimana i Hrvata. Meðutim, njihov broj je zanemariv.” �ivanoviæ je podsjetio da se radi o citatima iz ud�benika za osnovne i srednje škole u Bosni i Herce-govini iz tzv. nacionalnih predmeta.

Pjesnik Enes Kiševiæ je podsjeti da je pred tamnim, ratnim vremenima zapisao sljedeæe: “Svatko se sa svoje razine svije-sti ponovo vrti u svome èinu. Svijet se ponavlja u svojoj ljepoti, a èovjek u svo-me zloèinu.” Naglasio je da “Izlet u Ba-njaluku” govori o ljepoti – jer “i kamenu je lakše �ivjeti kad je kuæa, grob ili most, a ova je knjiga kao most”. Ona slu�i èo-vjeku i kao ponos i dika svome gradu, pri èemu je Podgorelec u prièama iskazao svoju poetsku crtu. Enes Kiševiæ je citirao izvod iz recenzije Miljenka Jergoviæa, ko-ji je o knjizi napisao sljedeæe: “Slavko Podgorelec odlièan je kronièar Banja Lu-ke. Takav da bi ga valjalo staviti pod za-konsku zaštitu, kao kakav spomenik kul-ture, kao antièku iskopinu ili kao neki va�an manuskript iz srednjega vijeka. Slavka bi u Banja Luci trebalo zaštititi onako kako nisu zaštitili d�amiju Ferha-diju. On je jedan od posljednjih svjedoka da taj grad jednom nije bio provincija, da

je bio jedan od najglavnijih meðu svim našim glavnim gradovima i da nije sluèajno što se jedna od njegovih uli-ca tada nazvala Gospod-skom. O svemu tome svje-doèi Slavko, i daj Bo�e da još netko haje za to njegovo svjedoèenje. Provincija, nai-me, nije zemljopisna odred-nica, provincija je stanje du-ha i stvar vlastitog izbora. Netko je u zla vremena oda-brao da Banja Luka bude neka tu�na provincija s ruba svijeta. Slavko Podgorelec ne radi ništa drugo, nego na-stoji svjedoèiti kako njegov grad, njegova Banja Luka, nije takav izbor zauvijek pri-hvatila. Neka je sva sreæa pisaniji Slavka Podgorelca, i neka mu se dobri ljudi naðu pri ruci. A dobri su oni koji, nakon što proèitaju njegovu knjigu, shvate koliko je va�-no spašavati svoj grad.”

Na kraju izuzetno uspješ-ne i zanimljive promocije, autor Slavko Podgorelec je proèitao prisutnima nekoli-ko novela iz “Izleta u Banja-luku”. �

I.I.

JOURNAL

16


ISAF je meðunarodna vojna misija u Islamskoj Republici Afganistan, koja dje-luje od kraja 2001. godine, a od kolovoza 2003. pod vodstvom je NATO-a. Vijeæe sigurnosti UN-a procijenilo je da je situa-cija u Afganistanu prijetnja meðunarod-nom miru i sigurnosti, pa su Ujedinjeni narodi preporuèili svojim dr�avama èlani-cama da pomognu misiju ISAF osobljem, opremom i ostalim resursima, kao i fi nan-cijskim sredstvima, posebno fondom stvo-renim za tu namjenu.

ISAF u svojim aktivnostima suraðuje s Vladom IR Afganistan pridonoseæi sigur-nosti u dr�avi, s posebnim naglaskom na izgradnju kapaciteta i jaèanju sposobnosti Afganistanskih snaga nacionalne sigurno-sti (ANSF), Afganistanske narodne armije (ANA) i Afganistanske nacionalne policije (ANP), te provedbi reformi pravosuða. Misija ISAF je pru�anje potpore afgani-stanskoj vladi u uspostavljanju i odr�ava-nju mira i sigurnosti njezinim vlastitim sna gama sigurnosti, kako bi se podruèje središnje vlasti proširilo od prijestolnice na cijeli teritorij dr�ave. Postizanjem suve-reniteta Vlade na cijelom teritoriju, stvorili bi se preduvjeti za br�u obnovu dr�ave i izgradnju društva, te znatno pridonijelo re-gionalnoj stabilnosti. U posljednjih pet go-dina ostvaren je vidljiv napredak, ali još uvijek postoje mnogi izazovi za godine koje dolaze. Demokratske institucije ra-zvijale su se od poèetka, a obnova zemlje razorene 25-godišnjim ratovima i sukobi-ma je dugoroèan poduhvat. Iako je Afgani-stan još uvijek jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, njegovo gospodarstvo se znatno razvilo, tako da je BDP danas tri puta veæi nego 2001. godine.

Hrvatska je, kao dr�ava èlanica Par-tnerstva za mir i dr�ava koja se opredjelila za buduæe èlanstvo u NATO-u, odluèila svoj doprinos postizanju mira i sigurnosti na meðunarodnoj razini 2002. godine pro-širiti sudjelovanjem u UN-ovoj misiji ISAF. To je bila prva mirovna misija pod mandatom UN-a u kojoj je Hrvatska su-djelovala sa svojim postrojbama. Od velja-èe 2003. do proširenja opsega sudjelovanja 2005. godine, Oru�ane snage RH su dva-put godišnje u misiju upuæivale do 50 voj-nih policajaca, sto�ernih èasnika i doèasni-ka u Kabul. Hrvatski doprinos se znatno proširio u 2006. godini, pri èemu je pove-

æan obim zadu�enja i prošireno podruèje odgovornosti. U misiju se upuæuju sto�erni èasnici i doèasnici koji djeluju u Zapovjed-ništvu ISAF-a u Kabulu i u regionalnim zapovjedništvima u Kabulu i Mazar-e-Sha-rifu. U podruèje Regionalnog zapovjedniš-tva Sjever upuæuju se dvije vrste posebnih namjenskih orijentiranih postrojbi: snage pješaštva i tim za obuku i vezu (OMLT). U podruèje Regionalnog zapovjedništva Za-pad upuæuje se jedan Operativni tim za vezu (MLOT) i jedan èasnik za civilno-vojnu suradnju. Oni djeluju u sklopu Pro-vincijsko-rekonstrukcijskog tima (PRT) u Chaghcharanu, koji je pod litavskim vod-stvom. Širenjem podruèja na kojem su ras-poreðene hrvatske postrojbe u Afganistanu javlja se potreba za slanjem potpornih sna-ga – obavještajnih i logistièkih. U odnosu na prethodne godine, sastav pripadnika Oru�anih snaga RH je u 2006. godini tro-struko poveæan. Hrvatski sabor je odredio da u 2006. godini u svakom trenutku u mi-siji ISAF mo�e biti do 150 vojnika. Odlu-kom Hrvatskog sabora od 8. prosinca 2006. poveæan je broj hrvatskih vojnika u misiji ISAF do 200 u 2007. i do 300 u 2008. godini.

Posjeta hrvatskih vojnika Islamskom centru

U sklopu priprema za odlazak hrvat-skog kontingenta u NATO misiju ISAF u Afganistanu, peta rotacija MLOT-a (Mo-bilni promatraèki tim za vezu) posjetila je

7. travnja Islamski kulturni centar u Zagre-bu, te se susrela s mr. Azizom ef. Hasano-viæem, pomoænikom predsjednika Meši-hata i glavnim koordinatorom za suradnju Islamske zajednice u Hrvatskoj i Ministar-stva obrane RH. Èasnici Hrvatske vojske su naglasili da je osnovni cilj posjete da se kroz predavanje i odgovore na pitanja, pri-bli�i pripadnicima HV naèin �ivota, vjer-ski i kulturni obièaji u Afganistanu. Tako-ðer, vrlo va�an segment je tradicija i povi-jet afganistanskog naroda. Poznavajuæi te vrijednosti iskazuje se poštovanje narodu zemlje u kojoj æe naši vojnici boraviti, a korisne informacije ujedno æe uèiniti nje-gov boravak lakšim i kvalitetnijim.

Aziz ef. Hasanoviæ je podsjetio da je pr-vi korak u poštivanju drugih upoznati se s njegovim sustavom vrijednosti i uva�avati ga. Meðusobno poštovanje je najbolji naèin stvaranja i uèvršæivanja povjerenje što je osnovni uvjet za izgradnju mira. Hasanoviæ je ponovo pokazao otvorenost za eventualni posjet našim vojnicima u Afganistanu, gdje bi osobito bilo korisno susresti lokane vjer-ske voðe koji imaju veliki utjecaj na formi-ranje raspolo�enja domicilnog stanovništva prema pripadnicima mirovnih misija. Obi-lazeæi Islamski centar, pripadnicima Hrvat-ske vojske omoguæen je ulazak i u molitveni prostor d�amije, gdje im je Aziz ef. Hasano-viæ prezentirao naèin ponašanja u sluèaju posjete d�amiji u Afganistanu. Va�no je na-pomenuti da je veæini hrvatskih mirovnjaka to bio prvi ulazak u molitveni prostor d�a-mije. Tokom predavanja, hrvatski vojnici koji su i ranije veæ bili u misiji, iznijeli su svoje sugestije i prijedloge, te zahvalili pre-davaèu na gostoprimstvu i dragocjenim su-gestijama i informacijama. Na koncu je do-govoren slu�beni posjet imama mirovnom timu u vojarnu “Sveti Petar” u Ogulinu, to-kom kojeg æe Aziz ef. Hasanoviæ odr�ati iscrpniju prezentaciju.

Redakcija “Preporodovog Journala” je zbog izuzetno dobre suradnje, prezentacije aktivnosti u sklopu misije ISAF i suradnje Islamske zajednice u Hrvatskoj i MORH-a, od Ministarstva obrane Republike Hrvat-ske na poklon dobila fotomonografi ju o sudjelovanju Oru�anih snaga RH u misiji ISAF “Od branitelja domovine do èuvara svjetskog mira” i DVD-fi lm “Èuvari svjet-skog mira”. �

I.I.

Nastavak suradnje Islamske zajednice i Ministarstva obrane RH

Izgradnja mira u Afganistanu

Èuvari svjetskog mira

JOURNAL

17


10. travnja u Hrvatskom druš-tvu pisaca pred-stavljena je knji-ga izabranih pje-sama pod naslo-vom “Osvrneš se stablu”, knji�ev-nika, knji�evnog kritièara i glav-nog urednika

“Behara”, Seada Begoviæa (Zagreb, 1954.). O knjizi su govorili knji�evni kri-tièar i knji�evnik Ervin Jahiæ, knji�evnik i voditelj tribine HDP-a Branko Maleš i urednica izdavaèke kuæe Stajergraf u ko-joj je knjiga izašla, Marijana Rukavina Jerkiæ. Stihove je interpretirao autor.

Veæ sredinom 70-ih godina prošloga stoljeæa Sead Begoviæ kontinuirano poèi-nje objavljivati poeziju i knji�evnu kritiku kao jedan od najeksponiranijih èlanova tzv. Off generacije u gotovo svim istaknu-tim hrvatskim èasopisima, a ubrzo mu izlaze i prve knjige. Do danas je u Hrvat-skoj i BiH objavio trinaest knjiga kod uglednih izdavaèa. Od knjiga u njih osam je uvrštena poezija, a potom je slijedila knjiga knji�evnih kritika pod naslovom “Knji�evna otkrivanja”, zatim zbirka kratkih prièa koje su gotovo sve (njih dva-desetak) objavljene u “Veèernjem listu” i periodici, nadalje, izlaze mu izabrane pje-sme “Prorok u našem vrtu”, u nakladi Bošnjaèke nacionalne zajednice Hrvat-ske. Nedavno su mu je izašle dvije nove knjige kritika pod naslovom “Pjesmozor” i “Knji�evni meridijani”. Naslovi ovih knjiga upuæuju na kolumne istih naslova koje je pisao za zagrebaèkom “Vjesniku” i èasopisu “Forum” Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pojedine pjesme i prièe prevedene su mu na dvadesetak stranih jezika, a kao pjesnik, osim u osa-mnaest antologija, zbornika i panorama suvremene hrvatske poezije uvršten je i u antologiju “Muslimanska poezija XX vi-jeka”, a potom i u antologiju “Bošnjaèka poezija XX vijeka”. U sklopu projekta “100 knjiga bošnjaèke knji�evnosti”, u zajednièkoj knjizi s Tahirom Mujièiæem, u desetom kolu u kojem je objavljena knjiga Safeta- bega Bašagiæa, nedavno mu je izašla knjiga izabranih pjesama pod nazivom “Sve opet postoji”.

Urednica knjige Marijana Rukavina Jerkiæ naglasila je da Seada dugo poznaje te da je veliki štovatelj njegovih pjesama. Naglasila je da joj je izrazita èast da je Se-ad svoju knjigu izabranih pjesama poklo-nio baš njoj. “Znamo se još od studentskih dana. Kao kolege pjesnici zajedno smo stasali i ne mogu vjerovati da je prošlo to-liko godina i da danas, izlaskom ove knji-ge, obilje�avamo trideset godina knji�ev-nog rada, ovoga, za mene, velikog pjesni-ka. Uostalom, moju konstataciju potvrðuje èinjenica da je Sead preveden na preko dvadesetak stranih jezika i da je uvršten u sve najva�nije antologije suvremenog hr-vatskog i bošnjaèkog pjesništva”, izjavila je Marijana Rukavina Jerkiæ.

Knji�evnik i knji�evni kritièar Branko Maleš, koji je napisao i pogovor knjizi, istakao je da je Sead Begoviæ objavio šest knjiga pjesama, nekoliko knjiga kritika, kao i knjigu kraæih proza. U prvim je zbirkama krajem 70-ih godina 20. stolje-æa odmah naznaèio vlastitu poetsku stra-tegiju pripadajuæi u širem smislu tada po-pularnoj oznaèiteljskoj sceni, tj. inskrip-ciji subjekta u razmontirana i dekonstrui-rana polja raznih tradicionalnih graðan-skih jedinstva. Maleš je primijetio da se prve autorove zbirke stihova ispisuju de-konstrukcijskim gradbenim postupcima koji se zasnivaju na višemotivskom smi-slu. “No valja odmah reæi i to da je Sead Begoviæ, kao 'meki' semantièki konkre-tist, veæ u poèetku – i za razliku od drugih tada mladih autora – osjetno rabio lirski osjeæaj razmrvljena i atomizirana svijeta, upozoravajuæi ujedno i na lirski misterij takvoga raz-središtena i atomizirana svi-jeta kao na moguænost, nakon izvršena dekonstruiranja, nove gradnje”, naglasio je Maleš. “Voðenje pjesme” (1979.), prva autorova knjiga pjesama pojavila se kra-jem 70-ih godina prošlog stoljeæa i bila je znaèajna knjiga hrvatske moderne poezi-je, i takvom je ostala i danas. “Moje su inaèe simpatije, kao što se i vidi u pogo-voru, u autorim stihovima oznaèiteljske scene, ali - valja pošteno reæi - u zadnje doba nisam èitao nepretencioznije i bolje pjesme neoegzistencijalistièkog govora nego što su to Begoviæevi stihovi”, zavr-šio je Maleš.

Knji�evnik i knji�evni kritièar Ervin Jahiæ rekao je da Sead Begoviæ, javivši se

unutar iskustva jezika, u svojim prvim knjigama pokazuje tek mjestimiènu sklo-nost tehniciranjima oznaèitelja, koristeæi ipak moguænosti erotike kao prevratnièke geste njegova buntovno formuliranog su-bjekta. I tada nejednoznaèno svediv na jezièni antilogocentrizam, iako dakle tek-stualistièan, on æe u 90-ima, u nekolicini svojih knjiga, posve odustati od svoje mladenaèke ideologije i zasjesti u poširo-ko shvaæen poetièki obzor neogzistenci-jal-pjesništva. A poezija mu je tjelesna i uvijek otvorena prema razlièitim inaèica-ma fi ziènosti. Naglost i nje�nost naju�e suraðuju u njegovim pjesmama, a nape-tost i spokoj, kontemplativnost i trošiva dnevnost ga legitimiraju kao modernog ljubavnika drame u stihu. Begoviæ je i u svojim novim pjesmama pjesnik osobite æutilnosti, lirski melodramatièar opusto-šenih, zapuštenih ili tek osamljenih inti-miteta. U njima on kao da popravlja “kvar” – na sebi, na ljudima koje voli, na svijetu, kao tek uzorku, inaèici, malom pedlju svemira. “Zakljuèimo”, rekao je Jahiæ, “Sead Begoviæ je i novim rukopi-som Uresi (Aplikacije) jedan od najsuge-stivnijih lirskih mehanièara 'kvarova' na-stalih za prebrzih vo�nji urbanim nervo-zama u svojoj, srednjoj generaciji hrvat-skih i bošnjaèkih pjesnika, ali, po mom dubokom uvjerenju, vjerojatno i njen naj-uzbudljiviji predstavnik.” �

S.K.

Promocija izabranih pjesama Seada Begoviæa, knji�evnika, knji�evnog kritièara i glavnog urednika “Behara”

30 godina stvaralaštva

Ervin Jahiæ i Sead Begoviæ

JOURNAL

18


Prof. dr. med. sci. Emir Kabil odr�ao je 10. travnja u zagrebaèkom Islamskom centru, u sklopu Islamske tribine “Dr. Su-lejman Mašoviæ”, predavanje na temu “Kirurško lijeèenje najèešæih bolesti sr-ca”. Emir Kabil je profesor na Medicin-skom fakultetu u Tuzli, šef Odjela za kar-diologiju Klinike za kardiovaskularne bolesti u Tuzli i jedan od najpoznatijih eksperata za srce i kardiovaskularne bole-sti na ovim prostorima.

Prof. Kabil je rekao da je znanje ono što je najmoænije, najvrijednije, te nam svima treba biti ideja vodilja i vizija za buduænost. Ukoliko nemamo znanje onda nismo niti kompetentni da se suprostavi-mo moænijima i jaèima. Uspjesi koji su u Bosni i Hercegovini postignuti u oblasti kardiokirurgije pokazuju da postoji mno-go pametnih i kvalitetnih ljudi te da gra-nice, kada je u pitanju znanost, de facto na postoje. Vještina, znanje i bosanska tvrdoglavost mo�e nešto što je neshvatlji-vo za podruèje BiH akumulirati kao regu-larnu proceduru. “Kirurgija je strast, a kirurg je na neki naèin umjetnik koji po-kušava na svaki naèin pomoæi èovjeku, pri èemu pomoæ mora biti efi kasna”, re-kao je prof. dr. Emir Kabil. Naglasio je da veæina svjetskih i europskih kardiovasku-larnih centara uglavnom rade oparacijske zahvate pomoæu stroja srce–pluæa, pri èe-mu se pacijent prikljuèi na stroj, zaustavi rad srca i obavi operativni zahvat. Meðu-tim, strana tijela pogoduju stvaranju ra-znih defekata koji nisu primjereni nor-malnom organizmu. Brojne su komplika-cije kod operativnih zahvata gdje se upo-trebljava stroj srce–pluæa, kao npr. mo�-dani udar i poremeæaji ritma. Danas se sve više operacija obavlja kroz male rezo-ve na tijelu pacijenta, pri kucajuæem srcu, bez upotrebe stroja srce–pluæa. Kabil je rekao da direktni koronarno-arterijski bajpas predstavlja jednu radikalnu pro-mjenu kod lijeèenja bolesnika, kako kod pristupa pacijentu, tako i u glavi kirurga koji treba potpuno promijeniti ono što je do sada uèio. Prolazi se kroz prednji dio prsnog koša, a primjenjuje se veoma kompleksna tzv. last tehnika. Operacija se mo�e obavljati kroz mali ili veliki rez. Kod teških, kompleksnih bolesnika, kod teških operacija koje predstavljaju opte-reæenje za pacijenta preferira se mali rez,

gdje se posti�e najveæa uèinkovitost. Komplikacije su znatno manje, a smrtnost je ispod 1%. “Mi smo se izborili, èak i u Fondu koji plaæa operacije, da imamo veæi status nego regularni operativni zahvati jer se jedino takvi zahvati rade kod nas. Mi smo od 1998. uradili preko 200 opera-cija. Imamo daleko najveæu seriju u cijelo ovom regionu”, rekao je dr. Kabil. Pred-nosti nove tehnike, kod koje je rez velièine samo 3-6 cm, su sljedeæe: operativni za-hvat traje upola kraæe nego regularni ope-rativni zahvat uz pomoæ pumpe, du�ina boravka pacijenta na respiratoru poslije operacije je svedena na najmanju moguæu mjeru, krvarenje je neznatno, kao i kolièi-na nadoknaðene krvi, smanjena je uèesta-lost opæih i lokalnih postoperativnih kom-plikacija, manja je uèestalost revizija, bol je minimalna, a du�ina hospitalizacije skraæena. “U Tuzli pacijente koji nisu kompleksni puštamo kuæi veæ nakon 2-3 dana. Inaèe, obzirom na socijalnu situaci-ju u Bosni i Hercegovini pacijente dr�imo sve dok se sve potencijalne komplikacije ne saniraju. Zato što, na�alost, u Bosni i Hercegovini ne postoji dobro praæenje pa-cijenata u manjim sredinama, u manjim mjestima. Zato inzistiramo da te pacijente maksimalno zadr�imo ovdje, iako je to za velike centre veliki trošak i veliki pro-blem. Ali smo primjetili da se zbog neade-kvatnog tretiranja u lokalnim bolnicama ono što smo napravili mo�e pokvariti za samo jedan dan. Vjerujemo da æe se s ra-zvojem svijesti kod naših pacijenata i lo-kalnih zdravstvenih institucija ova du�ina trajanja smanjiti na normalna 2-3 postope-rativna dana”, naglasio je dr. Kabil.

U Tuzli je pri kraju izgradnja novog Centra za srce BiH, èiji su fi nancijeri

Amerikanci. U Bosni i Hercegovini po-stoji kvalitetan kadar koji mo�e napraviti kvalitetan i transparentan sustav u rangu najviših svjetskih standarda. “Novi Cen-tar æe biti svjetlo u tunelu zvan Bosna i Hercegovina. Bolnica æe biti funkcional-na i zadovoljavat æe sve propisane evrop-ske normative i standarde u pogledu kva-litete usluge i prostora. Mi pravimo eko-lošku bolnicu u smislu bacanja otpada, gdje se svaki otpadni materijal mora pri-javiti i registrirati”, rekao je prof. dr. Ka-bil. Naglasio je da æe bolnica funkcionira-ti bez papira jer æe kompletna dokumen-tacija iæi preko informatièkog sustava. Osnovni cilj Centra za srce BiH je što kva litetnija suradnja izmeðu lijeènika i pacijenata, te postizanje dijagnoze za naj-više 24 sata, pri èemu se nastoji razviti humani koncept gdje æe pacijent biti u centru zbivanja. “Pokušavamo da maksi-malno uvedemo tzv. akutno rješavanje infarkta miokarda. Znaèi, èovjek koji u Bihaæu dobije bol više ne razmišlja što æe, nego ide prvo na komisiju i u roku od šest sati se prebacuje u naš Centar, gdje æe mu se otvoriti krvna �ila i preduprijediti infarkt. Dakle, prvo, niste dopustili da se razvije infarkt, drugo, veæ se nakon dva dana pacijent vraæa kuæi kako bi radio u punom pogonu i treæe, on više nije ovisan o doktoru”, naglasio je prednosti novog koncepta. Sadašnja situacija je sljedeæa: razvije se infarkt, tra�i se veza za koro-grafi ju, uradi se stent ili operacija, a zatim ide rehabilitacija. Cijena koštanja drugog, starog naèina tretiranja pacijenata je naj-manje tri puta veæa. Centar za srce BiH je osnovan uz pomoæ privatnog domaæeg i stranog kapitala, koji promovira ideju pri-vatno-javnog partnerstva. Ima oko 11.500 m² površine i brojne sadr�aje. “Mnogi se pitaju da li Bosni i Hercegovini u ovome trenutku treba ovakav Centar? Ja mislim da treba. Treba mnogo više nego politièka naklapanja o tome što je bijelo, a što crno, da li æemo priæi Evropskoj uniji ili neæe-mo? Ovo je Evropska unija. Mi moramo pokazati da imamo potencijala i snage, da je naša pamet sposobna naæi milijune i ostaviti ih u Bosni i Hercegovini. Moramo pokazati drugo lice Bosne i Hercegovine. Vjerujem da æe to imati pozitivan odjek”, zakljuèio je prof. dr. Emir Kabil. �

I.I.

Tribina o kirurškom lijeèenju srca u Tuzli

Svjetski rezultati

Prof. dr. Emir Kabil

JOURNAL

19


U sklopu tradicionalne Islamske tribi-ne èetvrtkom “Dr. Sulejman Mašoviæ”, 17. travnja u Islamskom centru u Zagrebu odr�ano je predavanje pod nazivom “Što nam donosi NATO?”. O povijesti NATO saveza, ulozi, naèinu funkcioniranja i fi -nanciranja, mirovnim misijama u svijetu, razlozima ulaska Hrvatske u NATO, pita-nju hrvatskog suvereniteta, ulozi Atlan-skog vijeæa Hrvatske i drugim temama govorili su prof. dr. Lidija Èehuliæ – Vu-kadinoviæ, s Fakulteta politièkih znanosti u Zagrebu, mr. Ðana Luša, asistentica na istom fakultetu i mr. Mladen Nakiæ, iz Ministarstva vanjskih poslova RH, bivši vojni izaslanik u SAD-u. Urednik i mode-rator tribine je zagrebaèki imam Mirza ef. Mešiæ, èlan redakcije “Preporodovog Jo-urnala”. U èlanku dajemo osnovne teze i informacije iznesene na tribini.

Što je NATO?

Organizacija Sjeveroatlanskog spora-zuma (NATO) predstavlja politièki i vojni savez koji okuplja 26 zemalja èlanica s osnovnim ciljem suradnje na podruèju si-gurnosti i obrane. Osnivanjem NATO sa-veza ostvarena je transatlanska veza ko-jom je sigurnost Sjeverne Amerike trajno vezana uz sigurnost Europe.

Stvaranje Ugovora o Sjevernoatlanskoj zajednici posredno i neposredno uzroko-valo je nekoliko razlièitih faktora od kojih je svaki izravno vezan uz poslijeratne od-nose u meðunarodnoj zajednici i proces bipolarizacije svijeta. To se, u prvom re-du, odnosi na Staljinovu politiku zatvara-nja socijalizma, striktno kontroliranje ze-malja Istoène Europe, proces stvaranja zemalja tzv. narodne demokracije i bojkot Marshallovog plana. Sve je to uzrokovalo promjenu javnog mišljenja u zapadnim zemljama, a posebice u SAD-u, na SSSR koji se poèinje do�ivljavati kao glavna opasnost i neprijatelj tzv. slobodnog svi-jeta. Zapadne zemlje odluèuju stvoriti su-stav kolektivne sigurnosti koji bi èlanica-ma jamèio obranu od agresije i osigurao okru�je u kojem se mogu razvijati demo-kracija i tr�išno gospodarstvo.

Sjevernoatlanskim sporazumom ko-jeg je, na neogranièeno vrijeme, potpisalo 12 zemalja èlanica u Washingtonu 4. trav-nja 1949. godine utemeljen je NATO sa-

vez. Sporazum sadr�i 14 èlanaka u koji-ma su potvrðena naèela Saveza u obliku garantiranja slobode i sigurnosti svih èla-nica, te dijeljenja zajednièkih vrijednosti priznatih u demokratski funkcionirajuæim društvima.

Prema èlanku 5. Sjevernoatlanskog sporazuma temeljno naèelo funkcionira-nja NATO saveza je naèelo kolektivne si-gurnosti, sukladno kojem se svaka prijet-nja sigurnosti bilo kojoj od zemalja èlani-ca smatra ujedno prijetnjom sigurnosti svih saveznika, što podrazumijeva podu-zimanje zajednièkih akcija obrane.

Osnovna uloga NATO-a je oèuvanje mira i sigurnosti svih svojih èlanica, kako politièkim tako i vojnim putem u skladu s naèelima Povelje Ujedinjenih naroda. NATO je ujedno i zajednica kolektivnih vrijednosti u smislu promicanja demokra-cije, slobode pojedinaca, vladavine zako-na i mirnog rješavanja sukoba. Treæa di-menzija Saveza ogleda se kroz aktivnosti predviðanja civilnih opasnosti, te pomoæ èlanicama i partnerima prilikom izbijanja prirodnih katastrofa, kao i suradnja na po-druèju znanosti i oèuvanja okoliša. Slu�-beni jezici u NATO-u su engleski i fran-cuski. Kao simbol Saveza, znak NATO-a prihvaæen je u listopadu 1953. godine. Krug simbolizira jedinstvo i suradnju, a

kompas oznaèava zajednièki put prema miru kojim su krenule zemlje èlanice.

NATO funkcionira na principu meðu-vladine suradnje, što podrazumijeva sa-vez suverenih dr�ava koje su ujedinjene s ciljem postizanja sigurnosti i èuvanja za-jednièkih vrijednosti. Odluke u Savezu donose se konsenzusom, tj. postizanjem suglasnosti svih zemalja èlanica, što zna-èi da je odluka donesena tek kada sve dr-�ave daju svoj pristanak. Rasprave i sa-vjetovanje meðu èlanicama kljuèni su u procesu donošenja odluka. Naèelo kon-senzusa prilikom donošenja odluka pred-stavlja garanciju suvereniteta i nezavisno-sti zemalja èlanica.

Snage NATO saveza trenutno su ras-poreðene i aktivne u èetiri misije (Afgani-stan, Kosovo, Mediteran i Irak) i u tri sto-�era (Sarajevo, Skopje i Tirana). Ured za vezu s NATO-om uspostavljen je u Beo-gradu nakon ulaska Srbije u Partnerstvo za mir.

Razlozi ulaska RH u NATO

Èlanstvo Hrvatske u NATO savezu je-dan je od najva�nijih vanjskopolitièkih ciljeva zemlje, koji u�iva potporu u kon-senzusu svih politièkih stranaka. Èlanstvo u NATO-u polica je osiguranja koja dono-

Tribina o ulasku Hrvatske u NATO savez

NATO - strateški hrvatski interes

Slijeva: Mladen Nakiæ, Ðana Luša, Lidija Èehuliæ – Vukadinoviæ i Mirza ef. Mešiæ

JOURNAL

20


si brojne koristi, meðutim podrazumijeva i odreðene odgovornosti.

NATO je savez zasnovan na temelj-nim vrijednostima i interesima zemalja èlanica, onima koje dijeli i sama Hrvat-ska: slobodi, demokraciji, vladavini pra-va, tr�išnom gospodarstvu, meðunarod-noj solidarnosti i stabilnim svjetskim od-nosima.

Hrvatska dobiva sna�no jamstvo si-gurnosti svog teritorija, dr�avnosti, do-brobiti i prosperiteta svojih graðana.

Ulaskom u Savez, Hrvatska bi postala èlanicom organizacije u kojoj su gospo-darski i politièki najnaprednije dr�ave svijeta, s kojima bi kao ravnopravni par-tner suodluèivala o politièkim i sigurno-snim pitanjima globalne va�nosti.

Ulaskom u Savez hrvatsko æe gospo-darstvo biti priznato kao pouzdano za strano investiranje.

Poveæana sigurnost i meðunarodna afi rmacija koju sa sobom donasi èlanstvo u NATO-u pozitivno utjeèe na kreditni rejting zemlje, te ukupan gospodarski i socijalni razvoj.

Hrvatska dobiva sna�niji glas u meðu-narodnoj zajednici, te aktivno sudjeluje u kreiranju najva�nijih svjetskih zbivanja.

U sluèaju pristupanju Savezu prora-èunski izdaci za reformu obrambenog su-stava biti æe znatno ni�i.

Prilagoðavanje standardima NATO saveza Hrvatska æe razviti moderne vojne snage spremne u svakom trenutku odgo-voriti suvremenim izazovima sigurnosti.

Trajna stabilnost regije moguæa je sa-mo kroz èlanstvo svih dr�ava u Europskoj uniji i NATO savezu.

Hrvatska dobiva jamstvo Saveza da æe joj priskoèiti u pomoæ u sluèaju da njezi-na sigurnost, suverenitet i teritorijalna cjelovitost budu ugro�eni.

Hrvatski suverenitet, mirovne misije, vojne baze...

Ulaskom u NATO dr�ava se ne odrièe svoje suverenosti i samostalnosti. NATO nije nadnacionalna veæ meðuvladina or-ganizacija. Èlanice Saveza zastupljene su u svim tijelima te predstavljaju svoja sta-jališta i perspektive ostalim saveznicima, dok se istovremeno prepuštaju mehaniz-mima koji im omoguæuju zajednièko efi -kasno djelovanje.

Konzultacije su kljuèni postupak koje slu�e zajednièkom cilju donošenja odluka u skladu s nacionalnim interesima zema-lja èlanica. Ukoliko dr�ave imaju razlièit stav prilikom donošenja odluka rasprava se nastavlja u smjeru postizanja konaènog

kompromisa. Moguæa je situacija u kojoj odluka mo�e glasiti da nije bilo moguæe postiæi dogovor, što je potvrda neodrica-nja od suverenosti u smislu da niti jedna dr�ava èlanica nije obavezna djelovati ili donositi odluke protiv svoje volje. Stoga se mo�e zakljuèiti da ulaskom u NATO savez Hrvatska ne gubi suverenitet.

Hrvatska je od pasivnog primatelja si-gurnosti ubrzo postala aktivan sudionik pru�anja potpore misijama uspostave mi-ra i sigurnosti diljem svijeta. Trenutno Hrvatska sudjeluje u 14 mirovnih misija UN-a s 45 pripadnika Oru�anih snaga i 25 pripadnika policijskih snaga, u jednoj misiji NATO-a s 200 pripadnika Oru�a-nih snaga (ISAF) i jednoj misiji EU (EU-POL Afganistan) s tri pripadnika policij-skih snaga.

Hrvatska svojim anga�manom na ob-novi i stabilizaciji Afganistana na neizra-van naèin doprinosi meðunarodnoj borbi protiv nekoliko najveæih globalnih prijet-nji današnjice od kojih nije pošteðena ni-jedna dr�ava, pa tako i Hrvatska. To su ponajprije: terorizam, buduæi da je Afga-nistan do listopada 2001. bio jedno od glavnih svjetskih teroristièkih uporišta i baza za obuku terorista, te droga, jer naj-veæi dio heroina na svjetskom tr�ištu po-tjeèe iz Afganistana. Trenutno se preko 200 hrvatskih vojnika u sklopu misije ISAF nalazi u Kabulu, Mazar-e-Sharifu, Chagcharanu i Pol-e-Komri (u sklopu maðarskog kontingenta).

O tome hoæe li se hrvatski vojnici an-ga�irati u nekoj misiji, u kojem broju, te koje æe zadaæe obavljati samostalno odlu-èuje svaka dr�ava za sebe u sklopu NATO saveza. Prema tome, Hrvatska æe suklad-no svojim interesima i prioritetima sama odluèiti da li �eli poslati svoje vojnike u pojedine mirovne misije.

Va�no pitanje je eventualno proglaše-nje neutralnosti. Hrvatska mo�e proglasiti neutralnost, ali bi ona nekoliko puta pove-æala naša izdavanja za obranu, što bi za posljedicu imalo smanjivanje izdataka za zdravstvo, socijalne potrebe, prosvjetu i znanost. Èlanstvo u NATO-u višestruko je jeftinije od opcije da zemlja mora sama razvijati svoje obrambene snage, te donosi dugoroènu sigurnost uz manje troškove.

Izgradnja vojnih baza NATO-a je ne-poznanica. Hrvatska neæe dobiti baze na svom teritoriju ako to ne bude �eljela jer svaka zemlja èlanica sama odabire naèin sudjelovanja u NATO savezu. Trenutno ne postoje politièki i strateško-sigurnosni, kao ni realni planovi za gradnju novih ba-za na teritoriju RH. Smještaj NATO-vih baza na teritoriju nije preduvjet za pristu-

panje. U sluèaju kada bi i NATO izrazio �elju za izgradnjom baze, Hrvatska za-htjev mo�e odbiti bez utjecaja na njezin polo�aj unutar Saveza.

Ulazak zemlje u NATO savez prido-nosi privlaènosti zemlje stranim turistima jer se ista percipira sigurnijom. Potvrdu nalazimo u èlanicama Saveza koje su tu-ristièke supersile: Francuska, Italija, Špa-njolska, Grèka i Turska, te na svje�em primjeru Bugarske u kojoj turistièki sek-tor bilje�i rast nakon ulaska u Savez. Ula-zak u NATO pridonosi osjeæaju sigurno-sti. Takoðer, bitno je napomenuti da do sada nije zabilje�eno niti dokazano niti jedno oneèišæenje okoliša prouzroèeno od strane Saveza.

Uloga Atlanskog vijeæa Hrvatske

Atlansko vijeæe Hrvatske (AVH) je ne-vladina organizacija osnovana 26. svibnja 2000. u Zagrebu, s ciljem promicanja ide-je euroatlantizma, euroatlantskih integra-cija, te uspješnijeg prikljuèenja Hrvatske organizaciji NATO. Svoje ciljeve AVH re-alizira kroz sljedeæe aktivnosti: informira-nje javnosti, organizacije meðunarodnih seminara, javna predavanja, ok rugle stolo-ve, izdavaèku djelatnost i èlanstvo u me-ðunarodnim udrugama. Èlanovi Atlan-skog vijeæa Hrvatske autori su brojnih iz-danja tematski vezanih uz euroat lantske integracijske procese. AVH organizira u Dubrovniku, u sklopu Interuniverzitet-skog centra, tradicionalni meðunarodni znanstveni seminar “Regional Security and Cooperation in SEE” (zadnji tjedan u mjesecu lipnju) u suradnji s Florida State University i Fakultetom za dru�bene vede iz Ljubljane. Suradnici Vijeæa, kao i ista-knuti gosti iz inozemstva, gostovali su na tribinama Atlanskog vijeæa Hrvatske di-ljem svijeta. Od 2002. godine na otoku Šipanu Atlansko vijeæe organizira meðu-narodnu školu za mlade lidere u okviru koje se svake godine odr�avaju èetiri jed-notjedna znanstvena seminara. Škola je do sada okupila više od 1.000 sudionika iz 30 zemalja svijeta. 2003. godine osnovan je Odbor mladih Atlanskog vijeæa Hrvatske, kao udruga mladih s ciljem promišljanja aktivnosti i politike NATO saveza. Va�na zadaæa Odbora mladih je educiranje i in-formiranje mlade populacije kroz koje bi se ukazalo na va�nost euroatlanskog inte-griranja, pomoglo uspješnijem prikljuèe-nju Republike Hrvatske NATO savezu i aktivnije ukljuèilo mladu populaciju u sam proces. �

I.I.

JOURNAL

21


U petak 18. travnja, u prostorijama Bošnjaèke nacionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, odr�ana je tribina pod naslo-vom “Bošnjaci i NDH”, na kojoj su su-djelovali dr. sc. Adnan Jahiæ i prof. dr. Adib Ðoziæ, obojica s Univerziteta u Tu-zli. Moderator tribine bio je D�evad Jo-gunèiæ, potpredsjednik zagrebaèkog og-ranka BNZH.

Od nade do ogorèenja, od lojalnosti do otpora

Dr. sc. Adnan Jahiæ je istaknuo da je za razumijevanje odnosa Bošnjaka prema Nezavisnoj Dr�avi Hrvatskoj od prvora-zredne va�nosti objasniti samu prirodu odnosa ustaškog re�ima prema Bošnjaci-ma. Suština tog odnosa nije bila samo u integriranju Bošnjaka u hrvatski dr�avni projekat, odnosno hrvatsku nacionalnu ideologiju – negiranju posebnosti Bosne i Hercegovine i nazivanju Bošnjaka cvije-æem hrvatske narodnosti.

6. travnja 1941. godine, odmah nakon njemaèkog napada na Kraljevinu Jugosla-viju, dr. Ante Paveliæ se preko obratio ra-dija obratio hrvatskim vojnicima, katoli-cima i muslimanima, pozivajuæi ih u od-luèni boj za uspostavu nezavisne hrvatske dr�ave, “koja æe se protezati od Mure, Drave do Drine i od Dunava do sinjeg Ja-dranskog mora”. Nekoliko dana kasnije, poslije proglašenja NDH, Slavko Kvater-nik je pozvao Bošnjake da se svrstaju pod ustašku zastavu, savjetujuæi im da kao “najkorjenitiji i najplemenitiji dio hrvat-skog naroda” slušaju zapovjednika koji æe preuzeti vlast u ime poglavnika. Jahiæ je naglasio da su u oba sluèaja Bošnjaci tretirani kao objekt politièke volje, kao marginalna skupina bez prava na vlastito politièko oèitovanje. “Iz kasnijih izvješta-ja politièkih i vojnih zvaniènika o raspo-lo�enju Bošnjaka i ponašanju njihovih predstavnika vidi se da je nova dr�ava od bošnjaèkog naroda uglavnom oèekivala samo jedno: bezuslovnu lojalnost hrvat-skoj dr�avi i bespogovornu poslušnost ustaškim vlastima. ‘Sarajevski novi list', upadljivim antrfi leom, objašnjavao je Bošnjacima da pravo voðenja politike i donošenja politièkih odluka pripada samo poglavniku NDH. Njima su pripadali pra-vo i obaveza da se uzdaju u njegovo mu-

dro vodstvo i slijede put kojim je on kre-nuo”, rekao je Jahiæ.

Naglasio je da se u Istorijskom arhivu Sarajevo nalazi pismo èetrdesetorice inte-lektualaca upuæeno reisu-l ulemi Fehim ef. Spahi. Pismo je datirano 19.04.1941. i predstavlja najraniju bošnjaèku reakciju na uspostavu NDH. Reis Spaho je u pi-smu upozoren da snosi odgovornost pred cijelim bošnjaèkim narodom i historijom u sluèaju pasivnog dr�anja i nijemog pro-matranja tekuæih dogaðaja. Od njega je zatra�eno da zajedno s viðenijim Bošnja-cima, u formi deputacije, posjeti koman-dnog generala njemaèkog Reicha u Sara-jevu i izrazi mu �elju i molbu bosanskih muslimana “da, obzirom na našu veæinu u Bosni, voða Reicha prizna autonomiju Bosne, sa Muslimanom na èelu”. Inicija-tiva je obrazlo�ena potrebom da Bošnjaci ne budu tek rezignirani promatraèi koji mirno gledaju kako im se “ispred nosa” izvlaèi domovina “i pripaja najnovije osnovanoj dr�avi Hrvatskoj”. “Èast braæi Hrvatima, ali Bosna je naša!”, ka�e se u pismu. Reisu-l ulema Spaho nije se pri-kljuèio inicijativi u pogledu autonomije, a hrvatske su vlasti oštro reagirale protiv autonomista. Oèigledno je veæ tada posi-jano sjeme sumnje hrvatskog dr�avnog vrha u bezuvjetnu lojalnost Bošnjaka.

Jahiæ je naglasio da se nakon Paveli-æeve poruke reisu Spahi od 25.04.1941., u kojoj je izra�ena poglavnikova �elja da se muslimani u NDH osjeæaju svoji na svo-me, “slobodni, ravnopravni i zadovoljni”, u Islamskoj zajednici pojavilo pozitivno raspolo�enje prema novoj dr�avi. Vjero-valo se da je prošlo vrijeme bezakonja i nepravdi prema muslimanima. Meðutim, kasniji negativni dogaðaji na terenu poka-zali su ozbiljnu sumnju u ravnopravan tretman Bošnjaka u NDH. Novu fazu u profi liranju odnosa Bošnjaka prema NDH

predstavljali su ustaški pogromi nad Srbi-ma, �idovima, Romima i drugim nepo-æudnim elementima. 1941. nastaju brojne bošnjaèke rezolucije, vrlo znaèajne sa stanovišta osvješæivanja i distanciranja Bošnjaka od ustaškog re�ima. Rezolucije su bile vidljive manifestacije rastuæeg an-tiustaškog raspolo�enja bošnjaèkog gra-ðanstva.

Veæ je krajem 1941. bošnjaèka lojal-nost prema NDH bila na klimavim noga-ma. Znaèajna manifestacija bošnjaèkog nepovjerenja u politièke i vojne strukture nove dr�ave bilo je osnivanje Dobrovo-ljaèkog odjela narodnog ustanka bojnika Had�iefendiæa 22.12.1941. u Tuzli. U to su vrijeme muslimani bili najviše izlo�eni osvetama èetnika, te jaèa utjecaj komuni-sta na muslimane i protivljenje hrvatskoj nacionalnoj ideologiji. “Kao dodatni po-vod neraspolo�enju muslimana navedeno je njihovo ubjeðenje da nije bilo dovolj-nog razumijevanja prema pravoslavcima koji su prelazili na islam. Reisu-l ulemi Fehim ef. Spahi se stavlja na teret da mu je bezmalo glavna briga 1941. bilo stara-nje za statusna prava muslimana koji su napustili judaizam i pravoslavlje”, rekao je Jahiæ i dodao da se u jednom pismu s kraja 1941. navodi i sljedeæe: “Dok Mu-slimani širom Bosne i Hercegovine krva-re, vrhovni poglavar Islamske vjerske za-jednice tra�i da se broj pobijenih Musli-mana nadoknadi brojem pravoslavnih konvertita na islam.” Znaèajno je napo-menuti da je reis Spaho do kraja �ivota ostao lojalan NDH, ali na kraju i frustri-ran zbog nemoæi hrvatske dr�ave da zašti-ti Bošnjake i sredi stanje u BiH. Meðutim, pojedini vjerski zvaniènici ispoljavali su ozbiljne rezerve prema novoj dr�avi, na-roèito od poèetka bošnjaèke golgote u istoènoj Bosni. U jednoj hrvatskoj karak-terizaciji iz sijeènja 1942. èlan Ulema-med�lisa Ali ef. Aganoviæ se tereti za ne-skrivene animozitete prema hrvatstvu i hrvatskoj dr�avi, naroèito prema Hakiji Had�iæu, koji je, prema Aganoviæu, “do-veo ovamo Hrvatsku”.

Dr. Jahiæ je naglasio da su u djelu “Posebnost Bosne i Hercegovine i strada-nja Muslimana” napisani pouzdani poda-ci o prisustvu Bošnjaka u dr�avnim orga-nima NDH i njihovom uèešæu u ustaškom pokretu. “Iz njih se vidi da su Bošnjaci

Tribina “Bošnjaci i Nezavisna Dr�ava Hrvatska”

Istine i zablude o NDH

Slijeva: Adib Ðoziæ, D�evad Jogunèiæ i Adnan Jahiæ

JOURNAL

22


predstavljali krajnje beznaèajnu manjinu u upravi i poretku nove dr�ave. Prema jednom shematskom prikazu, u Ustaškoj nadzornoj slu�bi nije bilo nijednog Boš-njaka. Takoðer, ni meðu ustaškim ofi ciri-ma i podofi cirima u logoru Jasenovac. S druge strane, ni samo bošnjaèko prisustvo u hijerarhiji uprave nije podrazumijevalo neupitnu lojalnost politici i ideologiji no-ve dr�ave”, rekao je Jahiæ. Glavni uzroci rastuæeg neraspolo�enja i udaljavanja Bošnjaka od NDH bili su vjerska i gra-ðanska neravnopravnost, pogromi ustaš-kog re�ima nad nehrvatima, te nemoæ po-litièkih i vojnih vlasti da ih zaštite od èet-nika. Hrvatske dr�avne vlasti oèekivale su bezuvjetnu lojalnost Bošnjaka, uslijed èe-ga su ispoljavale krajnju neosjetljivost spram posljedica koje je njihova politika imala po bošnjaèko stanovništvo. Daljnje narušavanje odnosa izmeðu Bošnjaka i nove hrvatske dr�ave predstavljala su uèestala hapšenja bošnjaèke omladine osumnjièene za komunistièku djelatnost. Tako su npr. pitomci i stipendisti Hrvat-skog muslimanskog kulturnog društva “Narodna uzdanica” više puta bili hapše-ni zbog imputirane komunistièke propa-gande. Pored zatvaranja bošnjaèke omla-dine, i dr�avna politika sporazuma i su-radnje sa èetnièkim odredima, zapoèeta potkraj travnja 1942. godine, imala je znaèajne reperkusije po bošnjaèki odnos prema NDH. Dojuèerašnji odmetnici i ru-šitelji dr�avnog poretka, temeljem ove politike, postali su legalna vojska od koje se oèekivalo da radi na sreðivanju prilika u zemlji. “Ustaško-èetnièki sporazumi, generalno uzevši, pojaèali su nezadovolj-stvo Bošnjaka njihovim tretmanom u no-voj dr�avi, ali i njihovu svijest o neop-hodnosti organiziranja vlastitih vojnih formacija u cilju zaštite i odbrane boš-njaèkih naselja”, naglasio je dr. Jahiæ.

Nakon 1942. bošnjaèko nezadovolj-stvo se sve više pretvaralo u ogorèenje re�imom koji nije èinio ništa kako bi una-prijedio svoj odnos prema Bošnjacima. Tome su posebno doprinosila brojna ustaška ubojstva bošnjaèkih civila koja dr�avne vlasti uopæe nisu �eljele sankcio-nirati. Ovi zloèini, naroèito odnos dr�ave prema njihovim poèiniteljima, djelovali su tako negativno na Bošnjake da su po-kolebali èak i jedan broj bošnjaèkih pri-padnika ustaškog pokreta. Jahiæ je nagla-sio da su Bošnjaci, nakon pobjeda save-znièkih snaga na ratištima u Sjevernoj Africi, kao i poraza njemaèke 6. armije kod Staljingrada, sa sve veæim podozre-njem gledali u perspektivu NDH. Hrvat-skim vlastima to nije moglo promaæi, pa

su ih teretili za kolebljivost i malodušje. U jednom ustaškom izvještaju sljedeæim rijeèima je opisano politièko raspolo�enje Bošnjaka u Tuzli: “U zadnje se vrijeme opa�a znaèajna crta veæine muslimana, borba za ‘din', a ne za Hrvatsku. Pred oèi-ma je mnogih jeruzalemski muftija i pani-slamski pokret, a narodni karakter, koji ga nisu nikada iskreno isticali potpuno je za-tajio. Tuzlanska èaršija ne valja, èaršija trgovaca, kojima je sredstvo i svrha no-vac, sticanje dobara na štetu pojedinaca. U Tuzli ima prilièan broj muslimana Sr-ba, koji se došaptavaju sa Srbima osobito u zadnje vrijeme, kad su se njemaèko-ta-lijanske snage povukle iz Tunisa.”

Treba reæi da su se iz tih “srbomusli-mana”, kako su nazvani u izvještaju, re-grutirali sve istaknutiji bošnjaèki pripad-nici partizanskog pokreta, od kojih su znaèajan broj èinili bivši borci Had�ie-fendiæeve legije. Nakon pada Tuzle u li-stopadu 1943. i prvog zasjedanja ZAV-NOBiH-a bilo je sve više Bošnjaka u par-tizanskim jedinicama. Tako je npr. u Ca-zinskoj krajini Huska Miljkoviæ s cijelom svojom vojskom pristupio partizanima. Spremnost da saraðuje s partizanima imao je i hafi z Muhamed ef. Pand�a, èo-vjek koji je stajao iza mnogih inicijativa koje su bile u funkciji biološkog opstanka Bošnjaka. Sluèaj Pand�e je bio utoliko delikatan što se radilo o uglednom èlanu Ulema-med�lisa, glasovitom vaizu Bego-ve d�amije, znalcu Kur'ana i osobi koja je izradila 26 hutbi kao pomoæ imamima u prireðivanju njihovih d�umanskih propo-vijedi. Nakon dogovora sa dr. Zaimom Šarcom, Mehmed ef. Hand�iæem, Husei-nom Kadiæem i Mustafom Softiæem, Pan-d�a je 20.10.1943. napustio Sarajevo i otišao u šumu. Krajem ljeta 1943. intenzi-virano je naoru�avanje Bošnjaka, zahva-ljujuæi èemu su Bošnjaci raspolagali s oko 15.000 pušaka. Prema Pand�inoj vi-ziji, te vojne snage treba okupiti, ujediniti i obrazlo�iti im da je zadnji èas da se i Bošnjaci ukljuèe u zajednièku borbu èiji je cilj protjerivanje neprijatelja. Musli-manski oslobodilaèki odredi ne bi bili sa-mostalne jedinice pod zasebnom koman-dom, veæ sastavni dio narodno-oslobodi-laèkog pokreta. “Pitanje autonomije Bo-sne i Hercegovine ne smatram da se mo�e rješavati kao posebno muslimansko pita-nje nego opæenarodno pitanje, koje svi narodi Bosne i Hercegovine imaju svoje-voljno da riješe”, na saslušanju kod parti-zana rekao je hafi z Pand�a. Jahiæ je rekao da u historiografi ji nema jedinstvenog stajališta o stvarnom karakteru Pand�ine vojno-politièke akcije, a osobito u pogle-

du njegovog odnosa prema partizanskom pokretu. “Nema valjanih razloga za sum-nju da se Pand�a doista prikljuèio parti-zanskom pokretu. Tome u prilog govori i njegov proglas Bošnjacima Kalesije, Pr-njavora, Vukovija i Jeginovog Luga, od-nosno pripadnicima zelenog kadra Neša-da Topèiæa, u kojem ih je pozvao da se svrstaju u redove partizanske vojske”, na-glasio je Jahiæ.

Premda je od nadle�nih organa dobi-vao pouzdane informacije o raspolo�enju bošnjaèkog �ivlja prema hrvatskoj dr�avi, ustaški dr�avni vrh sve do sloma NDH nije prestajao insistirati na punoj lojalno-sti i povjerenju Bošnjaka u njegovo vod-stvo. Tako je Promemorija sarajevskih bošnjaèkih prvaka s kraja travnja 1944. godine, u kojoj su izneseni brojni primjeri nasilja nad Bošnjacima od strane dr�ave, okarakterizirana u posebnom osvrtu kao “jedan od najveæih atentata Muslimana na suverenitet i jedinstvo NDH”. Boš-njaèka upozorenja nisu bila protumaèena kao apeli za unaprijeðenje ljudskih prava Bošnjaka, veæ kao oruðe u borbi za auto-nomiju BiH u rukama bošnjaèke elite. Godinu dana kasnije, pred sami krah NDH, od zastupnika reisu-l uleme Muha-meda ef. Riðanoviæa je tra�eno da u ime Islamske zajednice da izjavu protiv nepri-jatelja NDH, boljševizma i “partizanskih divljanja na podruèju Nezavisne Dr�ave Hrvatske”. Riðanoviæ se vratio u Sarajevo s uputama, ali zbog pada Sarajeva u parti-zanske ruke do dogovorene izjave nije došlo. “Bila je to zorna manifestacija am-bicije hrvatske dr�ave da u�iva bezrezer-vnu podršku Bošnjaka, ali i potvrda kole-bljivosti i dezorijentacije u rukovodstvu Islamske zajednice, koja, ni sa Spahom ni bez njega, nije bila u stanju artikulirati konzistentan odnos prema NDH i ratnoj stvarnosti u Bosni i Hercegovini”, nagla-sio je dr. Jahiæ.

Zakljuèio je da je posljednjih mjeseci NDH rastao otpor Bošnjaka prema politici ustaških vlasti, pogotovo u pogledu mobi-lizacije u ustaške i domobranske formaci-je. Zeleni kadar i partizanske jedinice bili su glavna utoèišta, glavni izrazi nezado-voljstva i borbe protiv postojeæeg dr�avnog poretka. Vojne vlasti su reagirale pritisci-ma i terorom, hapšenjem i likvidacijama, nastojeæi sprijeèiti kolaps dr�avnog siste-ma. Kraj rata znaèajan broj Bošnjaka je doèekao u odredima formacija neprijatelj-skih prema NDH, a glavnina bošnjaèkog stanovništva u ravnodušnosti spram dr�ave èija je uspostava bila povodom nezapam-æene golgote njihovih sunarodnjaka. �

I.I.

JOURNAL

23


U organizaciji Udruge Bošnjaka bra-nitelja grada Siska 19. travnja u Sisku je organizirana promocija knjige dr. Ante Kovaèeviæa “Posavski koridor smrti”. Osim autora, o knjizi su govorili poznati hrvatski politièari i akteri bosanskih rat-nih zbivanja: prof. dr. Zdravko Tomac, prof. dr. Marko Veselica, prof. Mijo Men-deš i Vinko Begiæ, ratni predsjednik HVO-a Bosanska Posavina.

Dvostruke zapovjedne linije

Prof. dr. Zdravko Tomac je istaknuo da je bio na stotinjak promocija knjiga, ali da je ovo prvi puta da sudjeluje na promociji knjige jednog hrvatskog politièara koju organizira bošnjaèka udruga. “Mislim da je to posebno vrijedno. Potrebno je neke stvari, ne samo u sjeæanju nego i u politici, obnoviti u interesu i jednog i drugog naro-da”, rekao je Tomac. Naglasio je da je dr. Anto Kovaèeviæ bivši robijaš, integralni Hrvat iz Posavine, koji ima jedan intuitiv-ni osjeæaj, pa i ljubav, za Bošnjake. U naj-te�im danima, kada je došlo do sukoba i meðusobnog rata izmeðu Bošnjaka i Hr-vata, Kovaèeviæ je bio u opoziciji jer nije htio prihvatiti pogrešnu politiku. “O ovoj knjizi se mo�e dosta govoriti. Ona je pisa-na sa dušom i srcem. Knjiga je pisana sa jasnog opredjeljenja, ona nije neutralna. Ona je hrvatska knjiga, ali mogu reæi i bošnjaèka knjiga, u onom smislu u kojem jasno pokazuje da je savez Hrvata i Boš-njaka od vitalnog, �ivotnog interesa za oba naroda”, naglasio je Tomac. Vrlo je bitno spoznati istinu o prošlosti, kako bi na istini gradili buduænost. Pritom se sva-ka buduænost temelji na nekoj prošlosti, na njenoj interpretaciji, reinterpretaciji, odnosno krivotvorenju. “Ono što je istina, koju moramo braniti, je da su Hrvati i Bošnjaci imali, imaju i imat æe zajednièke interese. Moraju naæi naèina kako da iza-ðu iz situacije gdje su više konkurenti i protivnici, ponekad i neprijatelji, nego pri-jatelji”, rekao je Tomac. Trenutno se po-novo miješaju politièke karte na Balkanu, pri èemu postoji odreðeni pritisak da se za sva vremena legalizira Republika Srpska. Premijer Milorad Dodik nudi Hrvatima svojevrsnu zamku – treæi entitet. “Kod formiranja treæeg entiteta Federacija, bez Drvara i još nekih dijelova, podijelila bi se

izmeðu Hrvata i Bošnjaka, gdje bi se oni zakrvili oko svakog pedlja zemlje. Znaèi, to nije izlaz. Moraju se naæi naèela ureðe-nja Bosne i Hercegovine, u kome æe sva tri naroda na cijelom teritoriju biti ravno-pravni, gdje se neæe ozakoniti rezultati et-nièkog èišæenja. A to nije moguæe ako kratkovidna hrvatska i bošnjaèka politika u Bosni i Hercegovini ne vidi da Hrvati i Bošnjaci moraju imati zajednièku politi-ku, bez meðusobnog sukobljavanja”, za-kljuèio je Zdravko Tomac.

Prof. dr. Marko Veselica je predstavio povijesni pregled nastanka dr�ava na ju�-noslavenskom prostoru i razvoj hrvatske dr�avotvorne ideje, s posebnim nagla-skom na projekt stvaranja tzv. Velike Sr-bije, olièene u Slobodanu Miloševiæu i Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti. “Na poèetku rata Bosna i Hercegovina je bila u mnogo te�em polo-�aju nego Hrvatska. Bilo je te�e organizi-rati obranu i savladati neke odnose izme-ðu hrvatskog i bošnjaèko-muslimanskog naroda”, rekao je Veselica. On je, zajedno s Antom Kovaèeviæem, smatrao da je po-trebno sve uèiniti da se Hrvati i Bošnjaci slo�e i dogovore, te pru�e otpor veliko-srpskoj genocidnoj agresiji pod okriljem JNA. Podsjetio je da u Bosanskoj Posavi-ni nije bilo ratnog sukoba izmeðu Hrvata i Bošnjaka kao u nekim drugim dijelovi-

ma BiH. “Bilo je grešaka u samoj hrvat-skoj politici u Zagrebu i u Bosni i Herce-govini. Ali Hrvati u Bosanskoj Posavini i Bošnjaci našli su metodologiju i naèin da se dogovore i oslobode skoro cijelu Posa-vinu, koja je kasnije pripala Republici Srpskoj”, rekao je Veselica i podsjetio da srpski entitet zauzima 49% teritorija, dok u BiH �ivi samo 31% Srba. “Republika Srpska je stvorena na genocidu i zloèinu koji je prihvatila meðunarodna zajednica, ali i na greškama hrvatske politike u Hr-vatskoj i na nivou Bosne i Hercegovine. Ukoliko hrvatski i bošnjaèki narod ne bu-du na strateškom, intelektualnom, moral-nom, gospodarskom i svakom drugom nivou, i ukoliko ne pronaðu metode i na-èine kako æe dalje suraðivati uz poštivanje meðusobnih razlika – onda æe taj prostor ponovo biti izvor sukoba”, naglasio je Ve-selica. Politièki procesi još nisu do kraja dovršeni, ali se sigurno neæe ponoviti ve-likosrpska dominacija, koja je po svojoj prirodi imperijalna i parazitska. Veselica je rekao da je dr. Anto Kovaèeviæ u svojoj knjizi dao znaèajan doprinos tretiranja politièkih procesa na ovim prostorima, pri èemu je pokazao da su hrvatski i boš-njaèki branitelji Bosanske Posavine bili sposobni presjeæi koridor velikosrpskog snabdijevanja JNA i èetnièke pobune u BiH i Hrvatskoj. “�elim da imamo zna-nja, snage i sposobnosti, i da na osnovu ovakvih i drugih knjiga i analiza, naðemo spas za opstanak i buduænost i Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini”, zaklju-èio je Marko Veselica.

Mijo Mendeš, profesor na Policijskoj akademiji u Zagrebu je rekao da su aktiv-nosti na pripremi obrane Bosanske Posa-vine poèele poèetkom 1992. godine. Osobno je uèestvovao u osnivanju 108. brigade Hrvatskog vijeæa obrane, pri èe-mu je vodio tajne pripreme i obuèavao dobrovoljce. U to vrijeme velika veæina ljudi nije vjerovala da æe doæi do rata, ia-ko povijesno iskustvo govori da se na ovim prostorima niti jedna dr�ava nije stvorila bez prolijevanja krvi. U Bosan-skoj Posavini ispoljeno je jako zajedniš-tvo izmeðu Hrvata i Bošnjaka u organizi-ranju obrane, zbog èega su zabilje�eni brojni uspjesi na poèetku rata. “Ali, zbog sulude politike Mate Bobana u Hercego-vini, nasjedanja na provokacije i metode

Promocija knjige “Posavski koridor smrti” u Sisku

Istina o Bosanskoj Posavini

Uèesnici tribine

JOURNAL

24


UDBA-e i KOS-a, te francuske i engleske obavještajne slu�be – zapoèeo je totalno ludi i neprirodni rat izmeðu Bošnjaka i Hrvata. Svima nam je bilo teško u to vri-jeme, ali smo se ipak tome uspjeli othrva-ti. Mo�da i zato što se politika nije uspjela previše umiješati u zajedništvo”, rekao je Mendeš. Smatra da je dupla, dvostruka linija zapovijedanja osnovni uzrok pada Bosanske Posavine. Vojnici na terenu su dobivali èudne, kontradiktorne zapovije-di, što je meðu njima stvaralo strah i ne-povjerenje. Vojska se povukla i iz predje-la gdje ih nitko nije napadao. Mendeš je podsjetio da je Bosanska Posavina homo-gena cjelina hrvatskog i bošnjaèkog naro-da, gdje èak 83% katastarskog zemljišta pripada Hrvatima i Bošnjacima. Sada je Posavina u raljama Republike Srpske i Milorada Dodika. “Ako nešto u ratu treba �rtvovati, onda treba �rtvovati ono što je manje vrijedno. Mi smo, na�alost, �rtvo-vali ono što je najvrijednije”, zakljuèio je Mijo Mendeš.

Vinko Begiæ, predsjednik HVO-a Bo-sanska Posavina i �ivi svjedok istine go-vorio je o politièkom aspektu rata u BiH. Za orijentaciju, Begiæ je imao istu funkci-ju – predsjednik HVO-a – kao i Mate Bo-ban u Hercegovini, ali je vodio dijametral-no suprotnu politiku od hercegovaèke. U to vrijeme postojala je netransparentna politika hrvatskog dr�avnog vrha prema Bosni i Hercegovini. Nakon prvih više-stranaèkih demokratskih izbora Begiæ je ispred HDZ-a izabran za gradonaèelnika Dervente. “U to vrijeme hrvatski narod ima dva èlana Predsjedništva – Franju Bo-rasa i Stjepana Kljuiæa. Imamo Pelivana kao premijera, imamo ministra obrane Ðozu, imamo ministra Krstièeviæa za sao-braæaj, imamo ministre za školstvo i vjer-ska pitanja. I onda nekome padne na pa-met da se to prekri�i i svu tu pamet prese-li u Grude. S takvim potezom rušio se le-galitet i legitimitet dr�ave Bosne i Herce-govine”, rekao je Begiæ. Narušavanje od-nosa i pucanje ljubavi izmeðu Hrvata i Bošnjaka u BiH poèelo je kada je doneše-na odluka da se smijeni Stjepan Kljuiæ s mjesta predsjednika HDZ BiH. Begiæ je naglasio da je Kljuiæ odjednom postao ne-podoban zato što je bio transparentan i jer je pru�io ruku Aliji Izetbegoviæu i rekao: “Mi moramo ovu dr�avu braniti zajedno.” Begiæ je naglasio da je i on smetao cijelo vrijeme rata u Bosanskoj Posavini. “Kada kreæe rat vi mo�ete osnivati zajednice – kulturne, sportske, èak i zajednice za obranu prostora, ali ne mo�ete praviti dr-�avu u dr�avi. Sa svojim sam ljudima ‘92.

godine donio odluku da se Hrvatska za-jednica Bosanska Posavina smatra sastav-nim dijelom dr�avnog ustrojstva dr�ave Bosne i Hercegovine. Kljuèna reèenica koja je smetala ‘velikim Hrvatima’ je: ‘Postrojbe HVO-a Bosanske Posavine smatraju se sastavnim dijelom Oru�anih snaga Bosne i Hercegovine.’ Zbog èega smo donijelu takvu odluku? Da bismo šti-tili legalitet i legitimitet dr�ave Bosne i Hercegovine”, rekao je ratni predsjednik HVO-a Bosanska Posavina. Nakon toga je krenula haranga, pri èemu su mnoge struje radile na razbijanju ljubavi izmeðu Hrvata i Bošnjaka. “U jeku najveæe ofenzive na Bosansku Posavinu, kada ide okupacija od strane Kninskog, Banjaluèkog i Tu-zlanskog korpusa, dolaze zapovijedi od nekih zapovjednika iz Gruda kako mi tre-bamo zaratiti s Muslimanima. Ja tu zapo-vijed uzimam i cijepam pred nekim ljudi-ma, koji kasnije iza mojih leða idu Mati Bobanu u Hercegovinu i govore: ‘Ne da Vinko Begiæ da se ratuje s Muslimanima.’ Ti neki kokošari su sada generali”, rekao je Begiæ. U vrijeme najveæeg rata njega nitko nije posjetio iz hrvatskog dr�avnog vrha, dok su istovremeno Hercegovinu mnogi posjeæivali. U Bosanskoj Posavini nije bilo logora niti klanja, a izgubljena je na politièki naèin. Podsjetio je da je pogi-nulo 2.446 branitelja i oko 1.500 civila, ostalo je 2.600 ratnih siroèadi i 500 ratnih invalida. Odnos stradalih Bošnjaka prema Hrvatima bio je 3:1. Naglasio je da danas u BiH postoji èak 16 hrvatskih politièkih stranaka, što neki mogu nazvati demokra-cijom. Danas vrlo opasnu igru zagovara Milorad Dodik, koji “pjeva pjesmu da Hr-vati trebaju imati svoj entitet”. Begiæ pra-

vilno smatra da je to ponuda Hrvatima s ciljem oèuvanja Republike Srpske. Rekao je da se nakon 15 godina ponovo vraæa na politièku scenu, nakon što je bio poni�en od svoje politièke stranke zbog neslaganja oko politike prema BiH. Zakljuèio je da Bosna i Hercegovina mo�e funkcionirati sama s tri konstitutivna naroda na cijelom teritoriju, a ne na ovakav nametnuti naka-radan naèin.

Dr. Anto Kovaèeviæ je rekao da nitko nije bogatiji od Hrvata koji imaju dvije domovine: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovi-nu. U politiku je ušao iz ideala, uvjerenja i strasti, a to je platio teškom cijenom jer je veæ u 29. godini �ivota osuðen na osam i pol godina robije i konfi skaciju cjeloku-pne imovine. Osvrnuo se na sadašnju bo-sansko-hercegovaèku situaciju. “Što da-nas reæi nakon 18 godina? Duboko sam deprimiran i razoèaran. I što je danas isti-na, pitam se pilatovski. Što je danas istina o Bosni i Hercegovini? Istina je sljedeæa: ona je poga�ena i poni�ena, a zloèin je na-graðen. Srbi su prvi puta dr�avno-pravno u povijesti prešli Drinu. Uvijek sam govo-rio da je svako zapadno širenje Srba od Drine pogubno za opstanak Hrvata, hrvat-ske dr�ave i za opstanak Bosne i Hercego-vine. Za mene je kao Hrvata, kao �rtvu bilo prirodno savezništvo potlaèenih naro-da protiv tlaèitelja”, rekao je autor “Po-savskog koridora smrti”. Naglasio je da je danas apsurdna situacija u kojoj su Karad-�iæ, Mladiæ, �upljanin i Had�iæ na slobo-di, a hrvatski generali u Haagu. Istovre-meno, Milorad Dodik nudi Hrvatima “ku-kavièije jaje” – treæi entitet, što je velika podvala. “Danas se toèno vidi da su Hrva-ti i Bošnjaci meðusobno ratovali za raèun treæega. Englezi i Francuzi su inscenirali sukob Hrvata i Bošnjaka s ciljem da se sve to proglasi graðanskim ratom, da se amne-stira Miloševiæa. Bio sam i danas sam za obranu svete povijesne granice – Drine, jer znam da je cjelovita Bosna i Hercego-vina smrt Velike Srbije. Nema Velike Srbi-je ako je Bosna i Hercegovina cjelovita dr�ava. U interesu je Bošnjaka da Hrvati ostanu u Bosni i Hercegovini. U interesu je hrvatske dr�ave da Hrvati ostanu u Bo-sni i Hercegovini. Ne bude li Hrvata u Bo-sni i Hercegovini, ona æe postati tumor, rak u utrobi Hrvatske. I danas, kao i juèer, prirodno je savezništvo Hrvata i Bošnjaka i svih onih Srba koji Bosnu i Hercegovinu osjeæaju svojom domovinom”, zakljuèio je dr. Anto Kovaèeviæ. �

I.I.

JOURNAL

25


U organizaciji Zagrebaèke medrese “Dr. Ahmed Smajloviæ”, Med�lisa Islam-ske zajednice Zagreb i Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, u zagrebaèkom Islamskom kulturnom centru od 24.-26. travnja odr�an je simpozij pod nazivom “Tragom uspješnog rada dr. Ahmeda Smajloviæa”. Povod odr�avanja simpozija je 20. godišnjica smrti dr. Ahmeda Smaj-loviæa (1938.-1988.) i 21. obljetnica rad-nog otvorenja Zagrebaèke d�amije.

Simpozij se sastojao iz dva dijela: pr-vi, �ivot i rad dr. Ahmeda Smajloviæa, i drugi, Islamske zajednice i muslimani da-nas. Izuzetno kvalitetne referate dali su brojni uèesnici simpozija: Murat Had�i-smajloviæ (Zagrebaèka medresa s pono-som nosi ime dr. Ahmeda Smajloviæa), Ela Poriæ (Novi detalji za biografi ju dr. Ahmeda Smajloviæa), Adnan Omanoviæ (Uloga dr. Ahmeda Smajloviæa u realiza-ciji ideje izgradnje Islamskog centra u Zagrebu), mr. Aziz ef. Hasanoviæ (Islam-ska zajednica u viziji dr. Ahmeda Smajlo-viæa – briga za vjerske potrebe muslimana na Balkanu), Vahid ef. Had�iæ (Zaslugom dr. Ahmeda Smajloviæa otvoren je mesd-�id u Splitu), Esad ef. Jukan (Zaslugom dr. Ahmeda Smajloviæa otvoren je mesd-�id u Puli), Mevludin ef. Arslani (Još ne-prevedena doktorska disertacija dr. Ahme-da Smajloviæa: “Filozofi ja orijentalistike i njen utjecaj na suvremenu arapsku knji-�evnost” - obranjena 1974. na Al-Azheru u Kairu), Saudin ef. Subašiæ (Doprinos dr. Ahmeda Smajloviæa znanosti akaida), Avdo Imširoviæ (Muslimanski identitet danas), Lamija Alili (Uloga vjere u sva-kodnevnom �ivotu), Mirza ef. Mešiæ (Iza-zovi sa kojima se suoèavaju mladi u oèu-vanju vjerskih vrijednosti), Adnan Demi-roviæ (Muslimanska mlade� u Hrvatskoj), dr. Tarik Kulenoviæ (“Stare” i “nove” islamske zajednice u Europi), Ahmed Sa-lihbegoviæ (Suvremena Europa izmeðu kršæanske obnove, muslimanskog vala i religije sekularizma), dr. Fahrudin Nova-liæ (Od tradicije prema modernosti - iza-zovi razvoja islamskog svijeta), dr. Ru�i-ca Èièak-Chand (Indijski islam), dr. Esad Æimiæ (Uloga islama u oblikovanju etniè-kog identiteta), mr. Senad Naniæ (Razlozi visokog stupnja kulturne integriranosti Bošnjaka - muslimana), dr. Šemso Tanko-viæ (Suvremeni bošnjaèki identitet), dr.

Jasminka Domaš (Religija u svakodnev-nom �ivotu) i mr. Mahira Tankoviæ (Ulo-ga �ene u oblikovanju islamskog identite-ta obitelji).

�ivotni put i djelo

Dr. Ahmed Smajloviæ je roðen 17. lip-nja 1938. godine u Tokoljacima kod Sre-brenice kao najmlaðe, sedmo dijete ugled-nog alima Ali ef. Smajloviæa. Osnovnu školu je završio u Krnjiæima (Srebrenica), zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sa-rajevu 1959. godine. Potom je vanredno studirao pravo u Ljubljani. 1962. godine je od strane Vrhovnog starješinstva Islam-ske zajednice, u prvoj generaciji studenata iz bivše Jugoslavije, bio upuæen na studij islamskih znanosti na Sveuèilište El-Az-har u Kairo. Na ovom Sveuèilištu studirao je arapski jezik i studij uspješno okonèao 1967. godine na Odsjeku za knji�evnost i knji�evnu kritiku, koji po El-Azharovom programu pru�a najširi uvid u više islam-skih znanstvenih oblasti (arapskog jezika, arapske knji�evnosti, Kur'ana, fi lozofi je i dr.). Slijedeæe, 1968. godine, na istom Sveuèilištu upisuje postdiplomski studij, te potom magistrira 1970. godine na temu “Muhammed ‘Abduhu i njegov utjecaj na modernu knji�evnu arapsku renesansu”. Titulu doktora islamskih nauka, prvog na prostorima bivše SFRJ, stekao je 1974. godine obranivši doktorsku tezu pod na-slovom “Filozofi ja orijentalistike i njezin

utjecaj na suvremenu arapsku knji�ev-nost”.

Poèetkom 1975. godine dr. Ah med Smajloviæ se ukljuèio u rad Islamske za-jednice obnašajuæi du�nost šefa Kabineta reisu-l uleme had�i Sulejman ef. Kemure, a nedugo iza toga od strane Vrhovnog sa-bora Islamske zajednice izabran je za predsjednika Starješinstva Islamske za-jednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije sa sjedištem u Sarajevu. Na toj du�nosti je ostao punih deset godina, una-prijedivši u tom razdoblju rad Islamske zajednice na mnogim poljima djelatnosti. Nakon otvaranja Islamskog teološkog fa-kulteta u Sarajevu 1977. godine, za èije osnivanje je imao velikih zasluga, izabran je za vanrednog profesora na predmetima Akaid i Islamska fi lozofi ja. Profesorske poslove obavljao je uporedo s du�nošæu predsjednika Starješinstva. 1985. godine potpuno se posveæuje profesuri na Islam-skom teološkom fakultetu (današnji Fa-kultet islamskih nauka FIN), pri èemu se bespoštedno davao kao profesor, znan-stveni radnik i pedagog. Nije samo vodio i odr�avao svoju katedru na potrebnoj vi-sini, nego je svestranim zalaganjem uèe-stvovao u podizanju, konsolidaciji i preo-blikovanju cjelokupne znastvene fi ziono-mije ovog fakulteta i doprinosio njegovoj reputaciji. Za vrijeme predavanja najviše mu je bilo stalo da svojim studentima probudi �elju za pronicanjem u neizmjer-ne dubine vjere i islamskog naslijeða. 1986. godine izabran je za redovnog pro-fesora na toj jedinoj visokoškolskoj usta-novi Islamske zajednice.

U naponu snage, kada je najviše obe-æavao na polju znanosti, islamskog rada i djelovanja, od posljedica srèanog udara umro je 11. kolovoza 1988. godine u Sa-rajevu. Dr. Ahmed Smajloviæ je bio jedan od zaslu�nijih ljudi Bosne i Hercegovine 20. stoljeæa na polju islamskog rada. Imao je veliku energiju i takt u radu. To potvr-ðuje na tisuæe odr�anih vazova i predava-nja, svakodnevni obilasci d�emata i is lam-skih institucija na terenu, susreti s ljudima iz krugova znanosti, vjere, kulture i um-jetnosti, uèešæa na brojnim znastvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, napisa-ni i objavljeni mnogi radovi i knjige, te prijevodi s arapskog na bosanski jezik, i obrnuto.

Simpozij o dr. Ahmedu Smajloviæu

Velikan islamske znanosti

Dr. Ahmed Smajloviæ

JOURNAL

26


Dr. Ahmed Smajloviæ je mnogo htio, mnogo zapoèeo, ali mnogo i uradio. Nje-gova biografi ja govori o uzoritom èovje-ku, muslimanu, znanstvenom radniku i nepokolebljivom islamskom borcu. Kada je stao na pozornicu vjerskog lidera bo-sanskih muslimana i Bošnjaka, te svojim vanrednim oratorskim sposobnostima za-palio �ar vjere na ovoj balkanskoj vjetro-metini, poèeli su skoro svakodnevni nje-govi sudari sa komunistièkom vlašæu, politikom i ideologijom. Kao i mnogi drugi bošnjaèki intelektualci i vjerski lju-di i dr. Smajloviæ je bio ucjenjivan i pro-ganjan od strane tadašnjeg komunistièkog re�ima samo zato što je promicao ideje islama i slobode vjeroispovijesti. Mnogi naši muslimanski i bošnjaèki intelektual-ci su prijevarama i ucjenama bili primora-vani davati kojekakve informacije i odla-ziti na nekakve razgovore koji su imali za cilj inkriminiranje svega muslimanskog i bošnjaèkog, jer je to muslimansko i boš-njaèko stanovništvo uvijek za re�im pred-stavljalo stanovitu “sigurnosnu prijetnju”. Dr. Ahmed Smajloviæ je imao dosta ne-prijatelja u vlasti, ali i u samim redovima Islamske zajednice èiji je jedan dio bio u direktnoj svezi s tadašnjim re�imom.

Mudrim i promišljenim koracima dr. Smajloviæ je izbjegavao razapete zamke i nezaustavljivo išao naprijed. Zahvaljujuæi njegovom radu i inicijativi, pokrenuta je mjeseèna revija za islamistiku, teologiju i vjersku informatiku pod nazivom “Islam-ska misao”, kojoj je jedno vrijeme bio glavni urednik. Oko ovog èasopisa okupi-la su se najbolja pera bošnjaèkog i uopæe muslimanskog naroda, a u njemu je napi-sano preko 50 obimnih radova i prijevoda iz akaida, islamske fi lozofi je, islamske knji�evnosti, tesavvufa (sufi zma) i drugih oblasti. Takoðer je jedan od pokretaèa “Zbornika radova Islamskog teološkog fakulteta”, u kome je takoðer suraðivao. Njegovi radovi su objavljivani i u drugim èasopisima i publikacijama na bosan-skom, arapskom i engleskom jeziku. Za-pa�eni su mu znastveni radovi u “Glasni-ku Vrhovnog islamskog starješinstva”, u “Preporodu” – islamskim informativnim novinama, u kojima je takoðer bio ured-nik, te u “Takvimu”, godišnjaku Udru�e-nja Ilmijje Bosne i Hercegovine.

Za relativno kratko vrijeme objavio je 260 radova koji svojim obimom prelaze pet tisuæa stranica. Njegovo najpoznatije i naj-obimnije djelo “Felsefetul-istišraki ve ese-ruha fi l-edebil-’arabijjil-mu’asiri”, objav-ljeno na arapskom jeziku, i danas je uni-verzitetski ud�benik u svijetu. Na bosan-ski jezik, izmeðu ostalog, preveo je i ob-

javio od dr. Mustafe Mahmuda “Dijalog s prijateljem”, od Ro�e Garodija “Islam, kultura i socijalizam”, od Ebu Vefa Tafta-zanija “Filozofi ja Ihvanus-safa i njihov doprinos islamskoj fi lozofskoj misli”, od dr. ‘Abdulaziza Kamila “Islam i rasna dis-kriminacija”, od dr. Ibrahima Mak dura “Islamsko-arapski utjecaj na evropsku re-nesansu na polju fi lozofi je, Dijalog islam-skih i evropskih nauènika”, od dr. Muha-mmeda Halefullaha Ahmeda “Islamsko-arapski utjecaj na evropsku renesansu”, od dr. Muhammeda el-Behija “Ahmed ibn Tejmijje, Muhammed ibn ‘Abdulveh-hab i Muhammed ibn Ali es-Senusi”.

Takoðer je preveo “Meðunarodni kon-gres o islamskom radu”, od Ebul-D�a'fera et-Tahavija “Tahavijev akaid”, od Imama Ebul-Hasana el-Eš'arija “Vjerovanje ehlus-sunneta, ehlul-hadisa i ehlus-sele-fa”, od D�elaludina es-Sujutija “Nauka o osnovama vjere”, od Imama Ahmeda ibn Hanbela “Odgovor d�ehmijama i zindici-ma”, od Imama Ahmeda ibn Tejmijje “Kitabu et-tevhid”, od Imama Muham-meda ibn Jusufa es-Senusija “Ummul-ba-rahin” i mnoge druge. Na arapski je s bo-sanskog jezika preveo, zajedno sa dr. Hu-seinom Abdullatifom, poznato djelo bo-sanskohercegovaèkog pisca Meše Seli-moviæa “Ed-Dervišu vel-mevtu (Derviš i smrt)”, koje je objavljeno u Kairu 1970. godine i u Tripoliju 1981. godine. Tako-ðer je na arapski jezik preveo poznatu po-emu “Hasanaginicu”. U njegovoj zao-stavštini ostalo je nekoliko knjiga pripre-mljenih za tisak od kojih su najznaèajniji “Historijski razvoj akaidske nauke i nje-zini glavni predstavnici” i “Hrestomatija akaidskih tekstova”.

Svojim pregalaèkim radom dr. Ahmed Smajloviæ je �elio o�ivjeti neke od klasiè-nih obrazaca nekadašnjih velikih, univer-zalnih liènosti, pomiriti politiku i znanost, pisanje i oratorstvo, rukovoðenje i nepo-srednu djelatnost i sve to objediniti u svo-joj liènosti. U velikoj mjeri on je u tome uspijevao, što je mogao postiæi zahvalju-juæi snazi i erudiciji njegovog duha i tjele-snoj kondiciji. Njegov znastveni opus ugraðen èvrsto u temelje bosansko-herce-govaèke i svjetske islamologije i islami-stike uvrstio ga je u red velikana ovih pro-stora i šire. U bosanskoj i muslimanskoj povijesti dr. Ahmed Smajloviæ æe ostati neprolazan i nazaobilazan zahvaljujuæi èvrstini graðe od koje je satkao svoje dje-lo i bogatsvu misli koje ono sadr�i. On predstavlja simbol stvaralaèkog rada zna-stvenika koji je cijeli svoj �ivot ulo�io u otkrivanje, traganje, prouèavanje i nala�e-nje. On simbolizira univerzalnog islam-

skog borca kakav se raða jednom u 100 godina.

Njegova velika �elja za islamskim ra-dom ogleda se i u èinjenici da je on jedan od nazaslu�nijih ljudi za izgradnju Zagre-baèke d�amije i Islamskog kulturnog cen-tra u Zagrebu. Takoðer je posebno zaslu-�an za organiziranje i kupnju mnogih vjer-skih objekata Islamske zajednice u Hrvat-skoj, posebice mesd�ida i prostorija u Splitu, Dubrovniku, Puli i dr. Neosporna je èinjenica da je dr. Smajloviæ ovim zadu�io muslimane i Islamsku zajednicu u Hrvat-skoj i oni su mu zbog toga zahvalni. Velièi-nu lika i djela dr. Smajloviæa potvrðuje i èinjenica da je on jedan od rijetkih bosan-ko-hercegovaèkih alima èija su biografi ja i �ivotno djelo našli mjesta u kapitalnim bi-ografskim djelima kao što je Ziriklijev “Al-A'lam”. Takoðer, ime dr. Smajloviæa se našlo i u “Islamskoj enciklopediji”, koju je 2001. godine izdao Mešihat Republike Turske, gdje se na dvije stranice govori o �ivotu i djelu dr. Ahmeda Smajloviæa.

Dr. Ahmed Smajloviæ je tokom svoga �ivota doista mnogo toga napisao i ura-dio. Iako je u narodu bio poznat i kao vr-stan va'iz, govornik i orator, njegovo pisa-no naslijeðe govori o èovjeku širokih na-zora i iznimno velikog iluma. Napisao je stotine tekstova, znanstvenih eseja, ko-mentara iz razlièitih oblasti islamske zna-nosti, islamske kulture i civilizacije, tek-stove o odnosima Istoka i Zapada, odnosa kršæanskog i muslimanskog svijeta. Tako-ðer je pisao o fenomenu orijentalizma i njegovim reperkusijama na razvoj suvre-menog islamskog mišljenja, kako u svije-tu tako i kod nas. O velikom znanstvenom opusu dr. Smajloviæa najbolje svjedoèe njegovi radovi, objavljeni kako u našoj domaæoj, islamskoj periodici tako i u me-ðunarodnim znanstvenim èasopisima.

Izlaganje muftije Omerbašiæa

Zagrebaèki muftija Ševko ef. Omer-bašiæ, predsjednik Mešihata Islamske za-jednice u Hrvatskoj je rekao da je dr. Ahmed Smajloviæ Islamsku zajednicu u Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, uvelike zadu�io svojom brigom i pa�njom. U znak zahvalnosti za sve ono što je uèinio za Islamsku zajednicu dok je bio pred-sjednik Starješinstva, Zagrebaèka medre-sa i od ove školske godine i Islamska gi-mnazija ponosno nose njegovo ime. Mu-slimane u Hrvatskoj mnogo èega podsjeæa na rahmetli dr. Smajloviæa, a najznaèajni-je je njegovo zauzimanje za izgradnju Za-grebaèke d�amije, te podrška i pomoæ koju je pru�ao tokom njene gradnje. “Ne

JOURNAL

27


bi prošlo ni mjesec dana, a Doktor bi iznenada došao poslovnim vlakom u Za-greb da bi se uvjerio kako teku radovi i da li ima teškoæa. Kada se dogodio po�ar na kupoli d�amije, istog je dana bio u Zagre-bu, a nekoliko dana poslije doveo je i ge-neralnog tajnika Rabite dr. Omera Nesifa, dajuæi tako obnovi d�amije sna�nu podrš-ku. U dva je navrata on osobno predvodio delegaciju Islamske zajednice iz Zagreba u posjet islamskim zemljama u cilju lobi-ranja za pomoæ njene izgradnje, što doka-zuje koliko je podr�avao ovaj projekt. Na veliku �alost, prije otvorenja Zagrebaèke d�amije iz politièkog vrha Hrvatske jasno nam je stavljeno na znanje da je Doktoro-va nazoènost na sveèanom otvorenju d�a-mije nepo�eljna. Unatoè svemu tome, mi smo ga pozvali na otvorenje i on se odazvao. Zagreb je preko svojih predstav-nika u tijelima Islamske zajednice osudio njegovu smjenu nazivajuæi je miješanjem politike u autonomnost Islamske zajedni-ce”, rekao je muftija Omerbašiæ.

Naglasio je da je dr. Smajloviæ bio vrlo zahtjevan kada su u pitanju bile imamske obaveze, pri èemu je imamima pru�ao neo-granièenu pomoæ i zaštitu. Stalno je razmi-šljao o profi lu imama koji æe moæi odgovo-riti na brojne izazove, veæ tada duboko uvjeren da o imamima ovisi kakva æe biti buduænost Islamske zajednice. Naroèito je veliku brigu posveæivao ulozi glavnog ima-ma u sustavu Islamske zajednice. Godinu dana prije završetka gradnje Zagrebaèke d�amije u Sarajevu je organizirao skup naj-odgovornijih predstavnika Islamske zajed-nice na podruèju tri tadašnje republike, za koji je Omerbašiæ napisao elaborat o radu i aktivnostima Zagrebaèke d�amije, s poseb-nim osvrtom na mjesto i ulogu imama.

Muftija Omerbašiæ se osvrnuo i na stanje u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj. Zbog vrlo znaèajnih poruka i konstataci-ja, taj dio referata prenosimo u cijelosti.

“Islamska zajednica spada u red naj-znaèajnijih institucija kod musliman-skih naroda. U Domovinskom ratu i agre-siji na Bosnu i Hercegovinu Zajednica je svojim humanitarnim i duhovnim ra-dom i djelovanjem stekla nepodijeljene simpatije i autoritet kod naroda. Poma-�uæi svima kojima je pomoæ bila potre-bita, Islamska zajednica nije samo ste-kla autoritet kod muslimana, nego i drugih, bez obzira na vjeru i nacional-nost. Nakon što je rat završio pojavila se opasnost da ono što smo stekli mukotr-pnim radom upropastimo pogrešnim po-stupcima i djelovanjem, jer mnogi su po-èeli snagu misijske rijeèi i djelovanja mijenjati za konformizam. To se naroèito

vidi kod nekih imama koji umjesto da �ive za islam, oni udobno �ive od islama. Vjerski ljudi u Islamskoj zajednici ne smiju nikada materijalno pretpostaviti vjerskom i moralnom. Onog trenutka kada smo odluèili biti slu�benici naše uzvišene vjere, tada smo prihvatili ne-ke uvjete koje moramo ispunjavati ako �elimo biti autentièni predstavnici naše struke. Ono od èega vjerski ljudi ponaj-više boluju jeste da nas ima puno ‘neza-mjenjivih’ i ‘neuklonjivih’. Ima nas koji ne podnosimo zajedništvo i timski rad, a u d�amijama i mesd�idima zagovaramo jedinstvo i i slogu. Vremena su se promi-jenila kada je u pitanju autoritet i ugled vjerskih ljudi. On se teško stjeèe meðu vjernicima. Autoritet se ne stjeèe ni po funkciji ni po kompetenciji, nego po stvarnom doprinosu oèuvanju i izgradnji vjere i osvjedoèenom �ivotu u njoj.

Veæ odavno se govori o nu�nosti du-hovne i vjerske obnove Islamske zajed-nice i njene prilagodbe potrebama i zna-kovima vremena u kome �ivimo. Za tu obnovu potrebno je stvoriti novu struk-turu imama i muallima, ali to nikako ne znaèi omalova�iti one koji su u prošlosti bili pozitivni i znaèajni, a takvih je bi-lo mnogo. Islamska zajednica mora do-raditi svoj identitet i viziju same sebe i svoga poslanja, ali i preispitati svoje do-sadašnje djelovanje. Danas svi shvaæaju da kvaliteta društva ovisi o kvaliteti nje-gove javnosti, pa tako i Islamska zajed-nica. Njena otvorenost i transparentnost mora biti naš prioritetan zadatak. Na�a-lost, netransparentnost i zatvorenost u samu sebe znaèajno je obilje�je naše Za-jednice. To donosi mnoge probleme u

meðumuslimanskim odnosima, a ponaj-više nepovjerenje, koje je kako vidimo postao jedan od najveæih problema mu-slimana u svijetu.

Izlazak Islamske zajednice u javnost veliki je izazov koji sa sobom nosi mno-ge proturjeènosti. Od nas se tra�i prije svega umijeæe djelovanja u takvim uvje-tima i promjenu sadašnjeg mentaliteta. Iako je javno mnijenje predmet istra�i-vanja sociologije i sociologa, ono treba biti predmet i religijskog istra�ivanja. Do dijaloga se mo�e doæi samo preko utjecaja na javno mnijenje. Na to nas upozoravaju brojni kur'anski ajeti i ha-disi Bo�jega poslanika. Nedostatak jav-nog mnijenja nije samo problem musli-mana nego i drugih religija, a za to su najodgovorniji vjerski ljudi. Danas nam je potpuno jasno da nema islamizacije bez javnog mnijenja. Nezainteresiranost za vjeru i dogaðaje u njoj izravna je po-sljedica nedostatka javnog mnijenja. Ko-munikacija mora naæi mjesto i u religiji i zadnji je trenutak stvaranja teologije ko-munikacija kako Kur'an ka�e: “Da si ti (Muhammede) prema njima bio grub oni bi se od tebe razbje�ali, pa zato im pra-štaj i tra�i za njih (od Boga) oprosta i s njima se savjetuj.”

Kako na primjer promijeniti u društvu svijest da religija nije samo obred, nego i uèiteljica. Ako �elimo dobro Islamskoj zajednici mi stalno moramo propitivati utjecaj našeg djelovanja na oblikovanje muslimana. Zato ako �elimo struktural-nu obnovu Islamske zajednice potrebno je mnogo više dijaloga koga u našoj Za-jednici nedostaje.” �

I.I.

Zagrebaèka d�amija

JOURNAL

28

HRVATSKA

Poèetkom travnja Hrvatska je napra-vila veliki iskorak na meðunarodnom pla-nu, na svom putu ulaska u euroatlantske integracije prešla je prvi dio puta. Na summitu NATO-a u Bukureštu dobila je pozivnicu za èlanstvo. Èelnici Saveza slo�ili su se oko poziva Hrvatskoj i Alba-niji, dok je Makedonija ispala iz vlaka zbog Grèkog veta. No, èelnici dr�ava èla-nica NATO-a ovlastili su svoje veleposla-nike da mogu uputiti pozivnicu Makedo-niji èim se riješi spor oko imena tako da se ne mora èekati novi summit Saveza. Grèka je ulo�ila veto na primitak Make-donije zbog spora oko imena.

To što je Hrvatska dobila pozivnicu ne znaèi da je postala i èlanica, veæ je dobila priliku da zapoène pristupne pregovore. Pregovori se odvijaju u dvije faze, u prvoj fazi struènjaci NATO-a i predstavnici ze-mlje kandidata trebaju utvrditi vremenski okvir dovršetka potrebnih reformi, koje se po potrebi mogu nastaviti i nakon stu-panja zemlje u èlanstvo. Kandidati se mo-raju i slu�beno obvezati na izvršavanje obveza iz Washingtonskog ugovora. U drugoj fazi pregovora u fokusu su pitanja tehnièke naravi, kao što su upravljanje re-sursima, usklaðivanje sigurnosnih i prav-nih pitanja te odreðivanje “èlanarine” ko-ja u prosjeku iznosi oko 0,5% vojnog proraèuna zemlje èlanice. To bi u našem sluèaju iznosilo oko tri milijuna eura go-dišnje. Prema procjenama Hrvatska bi mogla postati punopravna èlanica saveza na sljedeæem summitu NATO-a, koji æe se odr�ati u travnju 2009. godine.

Takva situacija podijelila je hrvatsku javnost na one koji su bezuvjetno za ulazak i one koji su protiv toga, te one koji smatra-ju da bi se trebao raspisat referendum o ula-sku, bez obzira na njegov ishod. Ovi prvi pozivaju se na dogaðaje iz bli�e povijesti, trenutno stanje u regiji i na moguæi porast stranih ulaganja. Drugi pak ne �ele da su-djelujemo u vojnim akcijama, koje su u najmanju ruku diskutabilne, poput one u Iraku te da preuzimamo rizik koje one no-se. Treæi, meðutim, nisu uspjeli prikupiti 450.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma. Organizatori tvrde da su im fi nancijska sredstva bila ogranièena, rok od dva tjedna za prikupljanje potpisa prekra-tak, a broj potpisa koje je trebalo prikupiti, gotovo pola milijuna, prevelik.

Svoju podršku ulasku u NATO pru�io je i amerièki predsjednik George W. Bush svojim posjetom Zagrebu. Bush je u Za-greb doputovao iz Bukurešta gdje je su-djelovao na summitu NATO-a na kojem je Hrvatska dobila poziv za èlanstvo. On je treæi amerièki predsjednik koji posje-æuje Hrvatsku. Prije njega, Hrvatsku (ta-dašnju SFRJ) je 1970. godine posjetio Richard Nixon, zapamæen po tome što je na sveèanom prijemu digao veliku praši-nu svojom zdravicom u kojoj je osim Ju-goslaviji, nazdravio i Hrvatskoj. Drugi amerièki predsjednik, Bill Clinton, posje-tio je Hrvatsku 1996. godine, kada se za-dr�ao tek nekoliko sati u zagrebaèkoj zraènoj luci.

Bush je tokom posjeta prvo posjetio svoga domaæina predsjednika Stjepana Mesiæa. S njim se sastao na Pantovèaku, gdje mu je Mesiæ priredio sveèanu veèeru na koju su pozvani pripadnici akademske zajednice, politièkog �ivota, gospodarstva, kulture i sporta. U svojoj zdravici na sve-èanoj veèeri predsjednik Mesiæ rekao je sljedeæe: “�ivimo u svijetu optereæenom mnogim problemima, suoèeni smo s mno-gim izazovima. Oduprijeti se mo�emo sa-mo zajednièki, usklaðeno, polazeæi od spoznaje da su i globalni terorizam, i regi-onalne krize, i siromaštvo, ali i globalno zatopljenje, kao i uništavanje prirodnoga okoliša - problemi koji pogaðaju sve nas - mo�da ne u istoj mjeri, mo�da ne u istome trenutku, ali to su nedvojbeno problemi svake dr�ave i mi ih, ponavljam, mo�emo rješavati samo zajednièki. Kada to ka�em, imam svakako na umu ulogu koju u tome mogu i trebaju odigrati Ujedinjeni narodi.” Iz tih se rijeèi mo�e išèitati kritika nekih devijacija u amerièkoj vanjskoj politici, ponajprije nepotpisivanje Protokola iz Kyota, ali i amerièkog zanemarivanja in-stitucija UN-a kao meðunarodnog arbitra. Sljedeæi dan je bio rezerviran za susret s premijerom Ivom Sanaderom i drugim èlanovima Vlade RH u Banskim dvorima. Bush se potom na Trgu sv. Marka obratio hrvatskim graðanima, kojima je obeæao: “Ako vašem narodu ubuduæe zaprijeti bilo kakva opasnost, Amerika i NATO bit æe uz vas. I nitko vam neæe moæi oduzeti slobo-du.” Neposredno prije odlaska iz Zagreba amerièki predsjednik se u Villi Prekri�je sastao s èelnim ljudima Hrvatske, Albanije

i Makedonije. Predsjednici i premijeri Hr-vatske, Albanije i Makedonije – Stjepan Mesiæ, Ivo Sanader, Bamir Topi, Sali Be-risha, Branko Crvenkovski i Nikola Gru-evski – razgovarali su s amerièkim pred-sjednikom o stanju u regiji, NATO-u i ne-davno završenom summitu u Bukureštu.

No, nisu svi Bushev posjet primili s oduševljenjem. Zbog neslaganja s vanj-skom politikom amerièkog predsjedni-ka u Zagrebu su odr�ana dva prosvjedna skupa koji su protekli bez izgreda. Oko 250 aktivista Antiimperijalistièke akcije okupilo se na Trgu Francuske Republike gdje su uz udaranje u bubnjeve i glasno zvi�danje izra�avali svoje neodobravanje amerièke vanjske politike. Oni su se na-kon završetak skupa pridru�ili skupu na Cvjetnom trgu, koji su organizirale nevla-dine udruge Documenta, Centar za mi-rovne studije i Zelena akcija. Na skupu su zapaljene svijeæe za, kako su rekli aktivi-sti, sve �rtve politike Georgea W. Busha, stradale u Svjetskom trgovinskom centru, Iraku i Afganistanu. Gordan Bosanac, akti-vist Centra za mirovne studije izjavio je kako su organizirali mirno okupljanje u povodu dolaska Busha u Hrvatsku, �eleæi osuditi njegovu vanjsku politiku koja je, kako smatraju, smanjila standarde zaštite ljudskih prava i uzrokovala pogibije veli-kog broja ljudi u Iraku i Afganistanu. Iako su antiamerièki prosvjedi uobièajeni pri-godom Busheva posjeta diljem svijeta, naš je ministar obrane Ronèeviæ u jednom trenu èak izdao i zabranu odr�avanja tog skupa. No za razliku od premijera Sana-dera, koji je uvidjevši paradoks situacije promijenio odluku svoga ministra, zagre-baèki gradonaèelnik Milan Bandiæ je ostao neumoljiv. On je prosvjednicima uskratio dozvole za poseban program, po-stavljanje šatora, velikih transparenata i projekciju fi lma o Bushu. �

A.Š.

Na vratima NATO-a

NATO naše zlato

George W. Bush

JOURNAL

29

HRVATSKA

Dio hrvatske javnosti bio je pomalo zbunjen tokom prikupljanja potpisa za ras-pisivanje referenduma o ulasku RH u NA-TO savez, pritom pogrešno smatrajuæi da njihov potpis automatski znaèi da ne daju podršku pristupanju NATO-u i da su “ne-zahvalni prema SAD-u” (pritom nejasno ostaje trebamo li biti zahvalni za prekasno reagiranje na kraju rata ili za neizmjeran doprinos izjednaèavanju agresora sa �rtva-ma). Odbor za referendum je pokrenuo inicijativu za referendum dr�eæi da je izjaš-njavanje od opæeg javnog interesa i jedno od graðanskih prava, a ne zato što bi bio za ili protiv ulaska u NATO, kako su mu to uèestalo neki mediji pokušali imputirati. Zapravo, bilo je zaèuðujuæe gledati televi-ziju ili èitati novine poèetkom travnja u Hrvatskoj, buduæi su obilovale pristranim izvještajima “s mjesta dogaðanja” de facto inscenacije demokracije na Markovom tr-gu, neuvjerljivim znanstvenim studijama i kontradiktornim kvaziargumentima, u èi-jem je informativnom kaosu jedina kon-stanta bila “rastuæa podrška graðana ula-sku u NATO”. Pokušavaju nas uvjeriti da je NATO zapravo bez alternative, èak i ako zakljuèimo da kod njega nešto ipak ne va-lja. Svojim “ušminkanim” vijestima oèito su uspjeli utjecati na graðane, pa treba sa �alošæu konstatirati da æe se ulazak Hrvat-ske u NATO savez, prva va�na strateška odluka koju RH donosi od proglašenja svoje samostalnosti, potvrditi glasanjem u Saboru obiènom veæinom glasova.

Znamo li što je referendum?

Referendum je oblik neposrednog od-luèivanja kojim se graðani neposredno taj-nim glasanjem izjašnjavaju o nekom pita-

nju koje je najèešæe tako oblikovano da se na njega mo�e odgovoriti sa za ili protiv, odnosno sa da ili ne. Valja upozoriti da je nedopustivo izjednaèavati neposredne iz-bore i referendum, što je greška koju je premijer Ivo Sanader, u vrijeme dok je skupljanje potpisa još bilo aktualno, (ne)namjerno neprestano ponavljao u obliku naizgled logièki sroèenog argumenta: “Neæe biti referenduma o ulasku Hrvatske u NATO. Narod je rekao što o tome misli na izborima u studenom prošle godine kad je svoje povjerenje dao HDZ-u. A HDZ je protiv referenduma.” Neposredni izbori ni-su referendum, veæ su temelj oblikovanja predstavnièkog tijela (u RH Hrvatskog sa-bora) preko kojeg kroz sustav predstavniè-ke vladavine narod posredno obnaša svoju suverenu vlast. Prema tome, neposredni izbori su temelj predstavnièke (posredne) demokracije, a referendum je najva�nija institucija neposredne demokracije. Naju-oèljivija razlika izmeðu ta dva bitno razli-èita postupka politièkog odluèivanja je u tome što na izborima graðani biraju nosite-

lje politièkih programa, a programi se sa-stoje od više sastavnica, dok se na referen-dumu odluèuje o jednom jedinom pitanju. Nedopustivo je da se Sanader ponaša kao apsolutni izborni pobjednik s “plebiscitar-nim pravom” da u sljedeæe èetiri godine vodi sebi svojstvenu politiku – “ja æu vam reæi što vam je misliti”. Oèigledno ga treba podsjetiti da je HDZ pobijedio tek s rela-tivnom veæinom (34,9%), drugim rijeèima za njega nije glasalo 65,1% ili gotovo 2/3 biraèa od onih koji su izišli na izbore.

Ignorirati i zanemarivati glas javnosti (124.457 graðana i graðanki potpisnika re-ferenduma, razlièitih naraštaja i politièkih uvjerenja) u toj situaciji pokazuje izraziti demokratski defi cit vladajuæe elite, te po-stavlja opasan presedan u razvoju hrvatske demokracije. Takvim ponašanjem politièa-ri poruèuju hrvatskim graðanima da ih ne smatraju dovoljno kompetentnima i odgo-vornima za donošenje bitnih strateških od-luka o svojoj buduænosti. Nadalje, ponaša-nje vlasti prema inicijativi za provedbu re-ferenduma mo�e se tumaèiti kao indikator njezina odnosa prema civilnom društvu. Inicijativa je potekla iz ekoloških, �enskih, mirovnih, urbanih i sliènih graðanskih po-kreta i nevladinih organizacija, dakle akte-ra civilnog društva koji u RH nisu ni po-sebno jaki ni posebno utjecajni.

Prepreke i otegotne okolnosti

Odbor za referendum je na samom po-èetku zatra�io oèitovanje Središnjeg dr-�avnog ureda za upravu o toènom broju biraèa, na osnovu kojeg se raèuna broj od 10% od ukupnog broja biraèa u Republici Hrvatskoj. Naime, promjenom Ustava RH iz 2002. prihvaæen je institut narodne inici-

Kad NATO ka�e sigurnost, treba dodati “za kapital”

Kakvo je to društvo bez alternative?

Bilo je zaèuðujuæe gledati televiziju ili èitati novine poèetkom travnja u Hrvatskoj, buduæi su obilovale pristranim izvještajima “s mjesta dogaðanja” de facto inscenacije demokracije na Markovom trgu, neuvjerljivim znanstvenim studijama i kontradiktornim kvaziargumentima, u èijem je informativnom kaosu jedina konstanta bila “rastuæa podrška graðana ulasku u NATO”. Pokušavaju nas uvjeriti da je NATO zapravo bez alternative, èak i ako zakljuèimo da kod njega nešto ipak ne valja.

Amina Alijagiæ

NATO i Hrvatska

JOURNAL

30

HRVATSKA

jative za raspisivanje referenduma, u èijem je èl. 86., stavku 3. propisano da æe “Hrvat-ski sabor raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatra�i deset posto od ukupnog broja biraèa u Republici Hrvat-skoj”. Nedoumicu su izazivali èl. 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu koji je propisivao da “na dr�avnom referendumu imaju pravo sudje-lovati hrvatski dr�avljani koji imaju prebi-valište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana odr�avanja referenduma”, te odluka Ustav-nog suda koji je 5. lipnja 2007. ukinuo ogranièenje iz tog zakona. Ta situacija ostavila je pitanje ukupnog broja biraèa u Republici Hrvatskoj nedoreèenim, a slu�-beno tumaèenje u kojem je utvrðen broj od pribli�no 4,5 milijuna biraèa u Republici Hrvatskoj (od èega 400.000 biraèa bez stalnog prebivališta u RH) nije realno. Na-ime, veæ je nekoliko mjeseci u javnosti pri-sutna tvrdnja da se u protekle èetiri godine na popisima biraèa sa stalnim prebivali-štem u RH pojavilo oko 150.000 novih bi-raèa. Za usporedbu, u prethodnom èetve-rogodišnjem razdoblju, od 2001. do 2004. godine, broj novih biraèa iznosi oko 5.000. Radi se o nerazumnoj brojci koja je u pot-punoj suprotnosti s demografskom situaci-jom u RH, a radi èega je GONG nakon proteklih parlamentarnih izbora izašao u javnost s procjenom da se u biraèkim spi-skovima biraèa bez stalnog prebivališta u Hrvatskoj (popularno zvana “dijaspora”) nalazi barem 20% preminulih osoba. Ta procjena nikada nije opovrgnuta niti ispi-tana od strane dr�avnih tijela i institucija. Dakle, postoji osnovana sumnja da se me-ðu 4,5 milijuna biraèa na popisima nalazi barem 200.000 preminulih ili dva puta upi-sanih biraèa. Umjetno “napuhan” broj bi-raèa mo�e proizvesti ozbiljne i dalekose�-ne posljedice jer æe RH u narednom razdo-blju morati raspisati referendum o ulasku u EU, a Ustav propisuje da se na taj referen-dum mora odazvati barem 50% biraèkog tijela RH, kako bi on bio pravovaljan.

Odbor je takoðer poslao slu�beni upit u kojem je zatra�eno tumaèenje o potrebi na-voðenja JMBG-a prilikom prikupljanja potpisa biraèa za raspisivanje referendu-ma. Prema Zakonu o referendumu “biraèi koji se izjašnjavaju o potrebi da se zatra�i raspisivanje referenduma upisuju ... svoje ime i prezime i jedinstveni matièni broj graðana te se osobno potpisuju”. Meðutim, nakon donošenja tog Zakona, Sabor je u 2003. godini donio Zakon o zaštiti osobnih podataka, na osnovu kojeg je ogranièena moguænost tra�enja JMBG-a. Odluka Sre-dišnjeg dr�avnog ureda za upravu bila je

da Odbor u ovoj akciji mora prikupljati i matiène brojeve graðana, bez kojih su pot-pisi na zahtjevu neva�eæi. Tu se, zdravora-zumski i pravno gledajuæi, radi o admini-strativnoj odluci koja je u potpunosti u su-protnosti s duhom Zakona o referendumu. Naime, u trenutku donošenja tog zakona, JMBG je bila javna i lako dostupna infor-macija koju je svaki graðanin mogao naæi na svim svojim dokumentima. No, Zako-nom o zaštiti osobnih podataka, JMBG je postao tajan broj koji se veæ pet godina ne nalazi na dokumentima. Odbor je procije-nio da je najmanje 20%, dakle oko 25.000 graðana, morao odbiti prilikom prikuplja-nja potpisa jer nisu znali ili nisu �eljeli da-ti svoj matièni broj graðana, iako su �eljeli potpisati zahtjev za referendumom.

Najveæa prepreka bio je sam Zakona o referendumu koji propisuje da je za raspi-sivanje referenduma potrebno prikupiti potpise 10% glasaèkog tijela RH u razdo-blju od 15 dana. Za usporedbu, susjedne zemlje koje imaju zakonsku moguænost takvog raspisivanja referenduma tra�e za-dovoljavanje sljedeæih kriterija: u Italiji je potrebno prikupiti 500.000 potpisa (manje od 1% glasaèkog tijela) u roku od 90 dana, u Sloveniji se tra�i 40.000 potpisa (oko 2,3% glasaèkog tijela) u periodu od 30 do 60 dana, a u Maðarskoj 200.000 potpisa (oko 2,5%) u èetiri mjeseca. Mo�emo ustvrditi da bi se s potpisima prikupljeni-ma u RH u ovih 15 dana referendum raspi-sao u svim ovim dr�avama, što jasno uka-zuje kako je ovako zahtjevnom i u praksi neprovedivom odredbom zakonodavac za-pravo htio onemoguæiti graðane da prisile Sabor na raspisivanje referenduma.

Odbor se u svom radu susreo i s op-strukcijama tijela lokalne samouprave, kao i dr�avnih tijela. Tako je u nekim sre-dinama iznimno dugo èekao dozvole za prikupljanje potpisa na javnim površina-ma (Zaprešiæ, Zadar), koje je na kraju do-bio tek nakon medijskog pritiska. Policij-ska uprava u Malom Lošinju pokušala je naplatiti neadekvatnu pristojbu, ali su ipak najgora vrsta opstrukcije rada Odbo-ra bila ispitivanja èlanova putem telefona, od strane pojedinaca koji su se predstavili kao djelatnici MUP-a.

Unatoè svemu, Odbor je u priopæenju konstatirao da je peticija za referendum “znaèajan korak graðanskog društva u bor-bi s politièkom apatijom i rezignacijom, te sustavnim zanemarivanjem glasa javno-sti”. Stoga æe nastaviti s djelovanjem, s tri glavna zahtjeva: raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez, izmjena Zakona o referendumu i pokretanje proce-dure za utvrðivanje toènog broja biraèa.

Potpisivanje završilo, vaganje o ulasku nije!

U knjizi “Hrvatska i NATO” dr. Vlat-ka Cvrtile iz Ureda predsjednika RH na-brojane su po 33 toèke koje trebaju imati funkciju argumenata za i protiv ulaska u NATO. Pa�ljivijim išèitavanjem pro-ar-gumenata uoèavamo da se 33 toèke daju svesti na svega nekoliko argumenata: si-gurnost se spominje 22 puta u 15 èlanaka; stabilnost 11 puta, i to èesto u sintagmi sa sigurnošæu; suradnja 3 puta; fi nancije 6 puta i to u kontekstu dotoka, gospodar-skog razvoja i fi nancijskih ulaganja u Hr-vatsku. Takoðer se spominju bolji tranzi-cijski uvjeti, razvoj znanosti i tehnologije, te rast ugleda u meðunarodnim zajednica-ma i fi nancijskim institucijama. Demo-kracija se spominje 8 puta, rat 6 puta, dok se mir spominje 3 puta, a ljudska prava i sloboda svega 2 puta.

Tvrdi se da je NATO zasnovan na ne-kim temeljnim vrijednostima i interesima kao što su sloboda, mir, demokracija, si-gurnost itd. Što se slobode i demokracije tièe, dovoljno je reæi da èlanice NATO-a, predvoðene SAD-om, trenutno posve otvoreno okupiraju Afganistan, a nešto malo manje otvoreno Irak. U Iraku “NA-TO kao organizacija nije prisutan, veæ ta-mo sudjeluju neke èlanice po vlastitoj odluci”, dok je NATO u Afganistanu kako bi svrgnuo “talibansku diktaturu”. Name-æe nam se pitanje: zar mo�e vojna organi-zacija biti “neutralni širitelj i branitelj demokracije”? Obrana kapitalizma, za-pravo njegove suvremene neoliberalne verzije, posve je jasna ideološka pozicija, jednako koliko su ideološke pozicije ne-prijatelja NATO-a jasne. Naime, diktatura po svijetu ima mnogo, a Amerikanci ih, samo kad to njima odgovara, ruše ili pak aktivno podupiru njihovo uvoðenje, npr. uspostavljanje zloèinaèkih diktatura u Èi-leu, Urugvaju, Argentini i Brazilu prije kojih 40-ak godina, za koje se zna da su izravno bile odgovorne SAD. Takoðer, SAD veæ godinama krše �enevsku kon-venciju i osnovna ljudska prava muèeæi svoje zarobljenike u Guantanamu i drug-dje. O ideji da se vojni (sic!) savez bori za mir ne treba posebno ni govoriti.

Zar jamstvo sigurnosti?Od koga, èega?

Sigurnost je glavni argument zastupni-ka ulaska Hrvatske u NATO. Tobo�e æemo u NATO-u biti sigurniji. NATO æe nas bra-niti ako nas tko napadne. Nitko pritom ne spominje da NATO protiv eventualnih te-

JOURNAL

31

HRVATSKA

roristièkih napada na RH ionako ne mo�e pomoæi jer se protiv terorista ne mo�e bo-riti vojska nego policija. Osim toga, valja napomenuti da ni u sluèaju veæeg rata NA-TO zapravo nije nikakav jamac sigurnosti. Èlanice NATO-a zadr�avaju pravo ne in-tervenirati u obrani napadnute zemlje èla-nice jer se ta pomoæ, u skladu s pa�ljivo sroèenom logièkom strukturom èl. 5. Sje-vernoatlantskog sporazuma, ne podrazu-mijeva automatski. Naime, iako garantira napadnutoj èlanici kolektivni odgovor, on sam po sebi ne znaèi zapoèinjanje nekih vojnih aktivnosti jer svaka èlanica Saveza, kao prvo, ima pravo na odluèivanje i kao drugo, ima pravo na izbor naèina pomaga-nja. Èak i da se dr�ave èlanice Saveza od-luèe na pomaganje te odaberu uporabu oru�anih snaga kao jedan od naèina po-maganja, treba se prisjetiti s koliko su �ara i hrabrosti meðunarodne snage interveni-rale u Ruandi, Kurdistanu, Srebrenici ili Vukovaru.

Nadalje, postavlja se pitanje od kojih bi nas to globalnih i regionalnih prijetnji NATO trebao braniti? Ako doðe do glo-balnog sukoba NATO-a i Rusije, izazva-nog agresivnim SAD-ovim širenjem na istok - na Ukrajinu i Gruziju, što izravno ugro�ava strateške interese Rusije, oèito je da æemo biti sigurniji izvan NATO-a nego u njemu. Naime, ostanemo li izvan NATO-a, mo�emo igrati na kartu neutral-nosti i jednostavno se ne miješati ni u ka-kav moguæi sukob izmeðu dviju sila. Isto je i u sluèaju globalnih teroristièkih pri-jetnji. Ukoliko se RH ne umiješa u NA-TO, potencijalna opasnost od terorizma, iako je i sada zanemariva, neæe se poveæa-vati. Dakle, ostaju prijetnje iz regije. Èak i ako zanemarimo èinjenicu da je Srbija vojno nemoæna, kao i èinjenicu da se RH veæ uspješno od nje obranila, treba se sje-titi se da je i Srbija u NATO-ovom Par-tnerstvu za mir i da je na putu da uðe u NATO. Kako nas NATO u tom sluèaju misli obraniti od svoje èlanice?

Iako smo pobili argument sigurnosti, zanimalo nas je tumaèenje Hrvatskog sa-bora, koje smo pronašli u dokumentu “Strategija nacionalne sigurnosti Republi-ke Hrvatske” od 2002. godine. U njemu je sigurnosni koncept prezentiran putem de-fi niranja sigurnosnih ciljeva, koji se pak ostvaruju putem “naèela ostvarivanja na-cionalne sigurnosti”. Dva naèela koja se posebno istièu su naèelo aktivnog ukljuèi-vanja i uèinkovitog sudjelovanja u meðu-narodnim nastojanjima za izgradnju po-voljnoga sigurnosnog okru�ja i regionalna usmjerenost sigurnosnog djelovanja, koja prema t. 50. proizlazi iz èinjenice da je

“Republika Hrvatska relativno mala dr�a-va, te da su sigurnosni problemi suvreme-nog svijeta brojni i kompleksni. Zato, dok naèelno podupire globalni pristup i anga-�iranje u meðunarodnim sigurnosnim ak-tivnostima, Republika Hrvatska naglasak i te�ište stavlja na svoje anga�iranje u okviru regije u kojoj se nalazi. Sigurnosni izazovi i prijetnje u regiji u kojoj se nalazi, bez obzira na njihov opseg, imaju veæu va�nost za nacionalnu sigurnost Republi-ke Hrvatske od regionalnih izazova i pri-jetnji u drugim dijelovima svijeta”.

U odjeljku “Podruèja i instrumenti si-gurnosne politike RH” navodi se integra-cija u NATO kao jedan od glavnih ciljeva hrvatske vanjske i sigurnosne politike. No, ni ovaj dokument u 4 toèke koje se bave NATO-om ne prikazuje konkretan razlog (sigurnosna platforma, sigurnosno jamstvo za sluèaj oru�ane agresije, va�ni politièko-savjetodavni mehanizmi, par-tnerski ciljevi) zašto bi NATO bio jedini ili najbolji izbor za takvo nešto. Dapaèe, sljedeæa cjelina koja se bavi integracijom u EU, regionalnom i globalnom surad-njom, nabrajajuæi razlièita vojno-politiè-ka udru�enja s kojima Hrvatska na razli-èitim razinama veæ suraðuje, izravno po-kazuje da NATO nije jedini moguæi in-strument djelovanja RH u svijetu. Jedno od tih udru�enja je Europska sigurnosno-obrambena politika (ESDP) koja je inte-gralni dio zajednièke vanjske i sigurnosne politike EU (CSFP), a bitna mu je karak-teristika da spada pod jurisdikciju EU. To je institucija koja ima isto podruèje djelo-vanja kao i NATO, dapaèe, 1996. Berlin-skim sporazumom izdvojila se iz NATO-a kako bi mogla spadati izravno pod Bruxe-lles i biti garant sigurnosti dr�avama èla-nicama EU. Treba napomenuti i to da æe

Hrvatska sasvim sigurno za nekoliko go-dina ipak uæi i u EU, a teško je pomisliti da bi EU, iako nije vojni savez, dopustila agresiju na svoju èlanicu.

RH aktivno sudjeluje i u radu meðu-narodnih organizacija: Ujedinjenim naro-dima (UN), Organizaciji za europsku si-gurnost i suradnju (OSCE), Vijeæu Euro-pe (VE), Svjetskoj trgovinskoj organiza-ciji (WTO) i dr. OSCE predstavlja oko-snicu europske kooperativne sigurnosti. Njezine terenske misije i promatraèke ak-tivnosti jesu konkretan doprinos sigurno-sti i širenju najviših meðunarodnih demo-kratskih standarda. Nadalje, u t. 76. ista-knuto je da æe Hrvatska “s obzirom na ogranièenost resursa i sposobnosti pro-movirati sudjelovanje u mirovnim misija-ma putem partnerstva s drugim demokrat-skim dr�avama te kroz regionalno uteme-ljene multinacionalne mirovne snage, kao što su MLF i CENCOOP”. Buduæi da RH veæ aktivno djeluje na podruèjima koja se proklamiraju kao podruèje djelovanja NATO-a, jedino koje ostaje nepokriveno jest obveza svih zemalja èlanica NATO-a da se konstantno naoru�avaju. No, ako je to jedino pozitivno što na kraju dobivamo od NATO-a, ne mo�e li se i taj problem riješiti drugaèije nego našim stalnim èlan-stvom u toj organizaciji netransparentnih ciljeva i sumnjive etiènosti?

Troškovi na dobrobit graðana?

Hrvatsku potresaju valovi poskuplje-nja, fi nancijska situacija se pogoršava, a ulaskom u NATO RH æe biti izlo�ena do-datnim golemim troškovima nu�nim da bismo se prilagodili NATO-ovim, ne uvi-jek logiènim, “standardima”. Masovno ku-povanje opreme i oru�ja jest obveza impli-

Prosvjed protiv NATO-a u Zagrebu

JOURNAL

32

HRVATSKA

cite nametnuta èlankom 3. Sjevernoatlant-skog sporazuma. RH slu�beno doista “ne mora” kupovati (zastarjelo) oru�je od èla-nica NATO-a, u prvom redu Amerike, ali æe to ipak u praksi, u velikoj mjeri, morati. Pored obveze provoðenja reformi vojske, za RH naglih i prebrzih, a za NATO nu�nih (npr. kupovanje “posebnih” njemaèkih te-lefona koje sve NATO-ove èlanice upotre-bljavaju), RH æe trebati plaæati godišnju èlanarinu u iznosu od 3 milijuna eura go-dišnje, fi nancirati zajednièke vje�be i baze te NATO-ove mirovne misije po svijetu. Bez obzira na to koliko sad izdvajamo na vojsku (cca. 1,7% BDP-a) razvidno je da nam se troškovi mogu samo poveæavati. Najveæa zanimljivost je da hrvatska vlast smatra da æemo ulaskom u NATO uštedje-ti tj. smanjiti troškove za obranu (sic!), ia-ko istodobno otvoreno priznaje da æe se ti troškovi progresivno poveæavati sve dok ne dosegnu 2% BDP-a.

Do danas su napravljene samo dvije studije troškova individualne obrane, ko-ju na�alost nije izradio nezavisni eko-nomski institut veæ MORH. Analiza indi-vidualne obrane, koja predviða uštedu u izdvajanju do tri puta, diskreditirana je od struènjaka jer se zasniva na potpuno nere-alnim projekcijama troškova individualne obrane. Druga analiza, koja je puno real-nija, govori o uštedi od 0,6% BDP-a u korist kolektivne obrane, ali naèelna je kritika kako obje studije nisu zadovoljile potrebne minimalne znanstvene standar-de da bi bile vjerodostojne. Time su nave-dene studije izgubile bilo kakav kredibili-tet te je neprimjerno pozivati se na iste. Ono što je za sada jedino vjerodostojno, buduæi da je usvojeno od strane Hrvat-skog sabora, projekcija je proraèuna MORH-a za period 2008.-2010. iz koje je oèigledno da æe doæi do poveæanja izdva-janja za vojni bud�et s 1,7% na 2% BDP-a, tj. u bruto iznosima s 5,3 mil. kuna na 7,3 mil. kuna, dakle realno poveæanje od 28,3%. Dugoroèni plan razvoja Oru�anih snaga RH 2006.-2015. daje naznake da æe se udio obrambenog bud�eta u BDP-u na-kon 2010. ustabiliti na 2% ukupnog BDP-a. To æe biti više od izdvajanja bilo koje post-socijalistièke èlanice NATO-a, osim Bugarske i eventualno Rumunjske.

S druge strane, ulaskom u NATO zai-sta æe doæi do uštede, ali samo u dijelu u kojem æe RH imati pravo koristiti svu vojnu opremu pojedinih zemalja èlanica NATO-a namijenjenih za NATO-ove mi-sije. Reèeno u �argonu - dobivamo puno oru�ja za malo para. Ali, da li su pred RH uistinu takve vojne prijetnje da joj je po-trebna takva lepeza vojne tehnologije?

Argument da “svaka dr�ava samostalno odluèuje za sebe o tome hoæe li se vojnici anga�irati u nekoj misiji, u kojem broju te koje æe zadaæe obavljati” teoretski je ispra-van, ali u praksi sve èlanice NATO-a mora-ju sudjelovati u misijama. RH veæ u njima sudjeluje, iako još nije u NATO-u, te se na jednostavnom primjeru mirovne misije u Afganistanu mo�e vidjeti koliki æe biti troš-kovi NATO-a. Ondje je u ovoj godini 300 hrvatskih vojnika, koji povrh svoje osnov-ne plaæe, po svakom danu boravka u Afga-nistanu dobivaju dnevnice od 90 eura, što znaèi da æe RH samo na plaæe svojih vojni-ka u Afganistanu u 2008., prema MORH-u, potrošiti najmanje 250 milijuna kuna. Tre-ba spomenuti da æe takvi troškovi u buduæ-nosti samo rasti: za 2009. se planira pove-æavanje hrvatske misije na 450 vojnika, za 2010. na 700 (tada bi ukupni godišnji troš-kovi trebali iznositi nešto više od 580 mili-juna kuna), a ulaskom u NATO pritisci za slanjem naših vojnika u takve misije æe se samo poveæavati. Troškove prijevoza, hra-ne, smještaja, opreme i dr. plaæa iskljuèivo RH, iako od takve misije u Afganistanu ne dobiva ništa, osim što se bori na strani ame-rièkih korporacijskih interesa.

Zanimljivo je bilo kad je premijer Sa-nader u jednom trenutku zaokrenuo te�i-šte retorike od sigurnosti prema ekonom-skoj koristi, rekavši da vjeruje da æe ula-skom u Savez hrvatsko gospodarstvo “biti priznato kao pouzdano za strano in-vestiranje”. Kao prvo, nije jasno tko to trenutno percipira Hrvatsku kao politièki, vojno i gospodarski nepouzdanu za inve-stiranje. Kao drugo, ulazak u NATO uop-æe ne jamèi poveæanja ulaganja, jer se to mo�e, ali i ne mora dogoditi. Tu bi puno

veæu ulogu moglo imati daljnje pribli�a-vanje EU. Treæe, pitanje je o kakvim je tu investicijama rijeè. Ako je rijeè o “inve-sticijama” poput privatizacije HT-a ili ku-povanja svih hrvatskih banaka, tada se takvih “investicija” bolje kloniti.

Ostali argumenti

Vlast samouvjereno odbacuje svaku moguænost izgradnje NATO baza u RH, ali je èinjenica da ne postoji zemlja èlani-ca NATO-a koja nema bazu, dok postoje zemlje koje nisu èlanice i imaju NATO baze. Naime, predstavnici Vlade, kad tvr-de da u RH neæe biti baza, zapravo govore o stalnim NATO bazama. No, oèitim je postalo da to nije jedina vrsta baza koja postoji i koje NATO mo�e koristiti. On je jednako tako dao sigurna obeæanja Slove-niji da ondje neæe graditi nikakve baze, pa se trenutno u Sloveniji veæ osposobljava ne-stalna baza u Cerklju za prihvat NA-TO-ovih zrakoplova.

NATO-ovi zrakoplovi trenutno mogu koristiti samo hrvatske zraène koridore i za to su du�ni davati novèanu naknadu. Ako RH uðe u NATO, ne samo što æe im èitav hrvatski zraèni prostor biti besplat-no dostupan, veæ æe RH, u skladu s NA-TO-ovim zahtjevom da nema zraènih sna-ga, plaæati NATO-u što æe je štititi. Drugi primjer u kojem navodimo Sloveniju je njen odustanak od toga nakon što je, na-kon godinu dana “zraène zaštite” za koju je bila ovlaštena Turska, dok je zapovjed-ništvo bilo u Litvi (sic!), dobila raèun od 20 milijuna eura.

Argument da NATO nema nadnacio-nalnu vlast i da se slu�beno sve odluke do-nose konsenzusom ne stoji jer neslu�beno postoje veliki pritisci na manje èlanice i one se uvijek u pravilu pokoravaju voljama moænijih. Iluzorno je vjerovati da bi Hrvat-ska u NATO-u bila ravnopravan partner, osim posve formalno, velikim dr�avama poput SAD-a ili Velike Britanije.

Na kraju mo�emo zakljuèiti da se go-tovo svi argumenti za ulazak Hrvatske u NATO mogu svesti na nagaðanja, besmi-slene apstrakcije, poluinformacije i, neri-jetko, na oèite la�i. Hrvatska ulaskom u NATO dobiva samo goleme troškove i moguæu buduæu nesigurnost. Osim toga, moralno se ulazak u NATO, koji pred-stavlja aktivnu potporu amerièkoj agre-sivnoj i imperijalistièkoj politici u svijetu, ne mo�e nikako opravdati. Znaèi, pitanje koje treba postaviti nije “treba li Hrvatska uæi u NATO”, nego “što æe se dogoditi ako Hrvatska ne uðe u NATO”. A odgo-vor je - ništa. �

NATO jednako mir?

JOURNAL

33

INTERVJU

Sead Berberoviæ je roðen 15. o�ujka 1953. u Zenici. Diplomirao je na Elektro-tehnièkom fakultetu u Zagrebu 1975. godi-ne. Po završetku studija radio je godinu da-na u �eljezari Zenica. Od 1977. godine radi na Elektrotehnièkom fakultetu/Fakultetu elektrotehnike i raèunarstva u Zagrebu, da-nas kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Na istom fakultetu je obranio magistarsku radnju i doktorsku disertaciju. Godine 1994. izabran je za èlana suradnika Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske, a od 2006. go-dine je izvanredni èlan. U podruèju znan-stvenog djelovanja bavi se numerièkim pro-raèunima elektromagnetskih polja i njiho-vom primjenom u analizi i projektiranju elektromagnetskih naprava i sustava. Iz tog podruèja objavio je 90 znanstvenih radova objavljenih u inozemnim i domaæim èaso-pisima, odnosno znanstvenim skupovima. Napisao je dvije knjige. Kroz plodnu surad-nju s institucijama i poduzeæima u zemlji razvijao je struènu djelatnost koja je rezulti-rala s oko 140 struènih radova, elaborata i projekata u kojima su rješavani razlièiti pro-blemi s kojima se susretala domaæa privre-da i industrija. Od akademske godine 2000./2001. do 2003./2004. u dva mandata obavljao je du�nost predstojnika Zavoda za osnove elektrotehnike i elektrièka mjerenja, a od akademske godine 2005./2006. je pro-dekan za poslovanje FER-a.

U Glavni odbor BNZH izabran je 1997. godine, u kojemu je obavljao du�-nost tajnika. Od lipnja 2000. godine do kraja 2002. bio je vanjski èlan Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. Na skupštini BNZH odr�anoj 4. studenog 2000. izabran je za njezinog predsjednika. Bio je èlan Savje-ta za nacionalne manjine od njegovog

osnivanja 2003. godine do 2007. godine. Na osnivaèkoj Skupštini BNZ ZG i ZG� odr�anoj 22. o�ujka 2005. izabran je za predsjednika.

Prvih 15 godina

Bošnjaèka nacionalna zajednica Hr-vatske osnovana je 22. svibnja 1993. go-dine pod nazivom Nacionalna zajednica Muslimana Hrvatske. Dakle, uskoro se obilje�ava 15. obljetnica osnutka Zajed-nice. Kako ocijenjujete postignute rezul-tate u proteklom periodu? Koji su najzna-èajniji uspjesi?

Od samog osnutka Bošnjaèka nacio-nalna zajednica, osnovana u teškim ratnim okolnostima, prolazila je mukotrpan put. Na registraciju kod nadle�nih tijela Repu-blike Hrvatske èekalo se više od godinu dana. Od samog poèetka na rad Zajednice su nepovoljno utjecale tadašnje društvene okolnosti kao i objektivne poteškoæe i su-bjektivne slabosti unutar Zajednice. Prak-

tièki se taj rad nije znaèajnije osjeæao do izbora novog rukovodstva 1997. godine kada je Zajednica konsolidirana, postav-ljeni su temelji dugoroènih programa nje-nog rada i defi nirana njena orijentacija. Rad Zajednice su pratile i nesretne okolno-sti: prvi predsjednik prof. dr. Ned�at Paša-liæ umro je 1996. godine, a drugi predsjed-nik prof. dr. Muradif Kulenoviæ, koji je izabran 1997. godine, umro je 2000. godi-ne. Ovo je naravno imalo znatnog utjecaja na rad, pogotovo što je Zajednica bila još u fazi svojeg organiziranja i uspostavljanja pozicije u hrvatskom društvu te meðu Boš-njacima u Hrvatskoj.

Ako mogu govoriti o rezultatima koje je Zajednica postigla u periodu otkako sam ja na njenom èelu, izdvojio bih neko-liko èinjenica. Od 2000. godine do danas osnovali smo još sedam �upanijskih orga-nizacija: za Sisaèko-moslavaèku, Karlo-vaèku, Zadarsku, Vukovarsko-srijemsku, Vara�dinsku i Dubrovaèko-neretvansku �upaniju te za Grad Zagreb i Zagrebaèku �upaniju, tako da danas brojimo ukupno 11 �upanijskih organizacija. Zajednica je imala kontinuirani rast u svojim aktivno-stima, organiziranju i stabilnosti djelova-nja. U proteklom periodu pozicionirala se unutar bošnjaèke nacionalne manjine i u hrvatskom društvu kao temeljna organi-zacija bošnjaèkog naroda i autentièni predstavnik manjinskih prava Bošnjaka. Zajednica je, unatoè svim teškoæama u kojima je djelovala, saèuvala principijel-nost i neovisnost. Na prvim izborima za Vijeæa i predstavnike nacionalnih manji-na odr�anim 2003. godine, Zajednica je bila inicijator i nositelj svih predizbornih i izbornih aktivnosti što je omoguæilo da bošnjaèka manjina po broju izabranih Vi-

Sead Berberoviæ, predsjednik Bošnjaèke nacionalne zajednice Hrvatske za “Preporodov Journal” govori o postignutim rezultatima i problemima u radu BNZH, manjinskim vijeæima, parlamentarnim izborima, odnosu Islamske zajednice prema nacionalnom identitetu, bošnjaèkim autoritetima, odnosima meðu bošnjaèkim aso-cijacijama, bošnjaèkim èasopisima...

15 godina BNZH – vrijeme prošlo, sadašnje i buduæe

Mi imamo najviše 10 kljuènih nacionalnih opredjeljenja oko kojih postoji apsolutni konsenzus Bošnjaka. Da su nam ta opredjeljenja vodilje u radu svih tih udruga i asocijacija sve bi funkcioniralo na opæe zadovoljstvo.

Razgovarao: Ismet Isakoviæ

Prof. dr. Sead Berberoviæ

JOURNAL

34

INTERVJU

jeæa i predstavnika bude najuspješnija. U to vrijeme, ne samo u široj bošnjaèkoj javnosti veæ i u rukovodstvima bošnjaè-kih asocijacija, manjinska vijeæa i pred-stavnici su bili apsolutno nepoznata kate-gorija i iskljuèiva zasluga BNZH je da Bošnjaci nisu propustili tu va�nu šansu, što im se inaèe èesto dogaðalo u povijesti. Kroz Vijeæa i predstavnike bošnjaèke ma-njine u cijeloj Hrvatskoj aktivirano je u radu na manjinskoj problematici preko 400 Bošnjaka, lokalne vlasti su osigurale prostor i sredstva za njihov rad i to je predstavljalo znaèajan iskorak u našem organiziranju kao manjine. Znatno se po-boljšalo fi nanciranje organizacija BNZ. Samo preko Savjeta za nacionalne manji-ne uspjeli smo od poèetnih simbolièkih 60.000 kuna, koje je imala BNZH, osigu-rati u dr�avnom proraèunu za 2007. godi-nu 630.000 kuna za rad �upanijskih orga-nizacija BNZ i KUD-ova koji su proiste-kli iz njih. Osim toga, za svoje aktivnosti �upanijske organizacije iz gradskih i �u-panijskih proraèuna dobivaju dodatna sredstva za svoj rad. I posljednje, naravno ne i najmanje va�no – sve je to rezultiralo da se u strukturama gradskih vlasti prepo-znao naš rad i da nam je Grad Zagreb, dodjelom na korištenje prostora u Ilici 54, omoguæio buduæi uspješan razvitak djelo-vanja. Prostore su, zahvaljujuæi svom uspješnom radu, dobile i druge �upanij-ske organizacije.

De�urni kritièari æe reæi da je to malo i da se moglo i trebalo napraviti više, ali obzirom na okolnosti u kojima smo djelo-vali, obzirom na nedostatak sredstava i prostora za rad, obzirom na nerazumije-vanje drugih bošnjaèkih asocijacija o ulo-zi i poziciji Bošnjaèke nacionalne zajed-nice, koje je i danas prisutno, slobodno mogu reæi da je napravljeno jako mnogo.

BNZH je do�ivjela organizacijsku transformaciju, osnovano je èak 11 �upa-nijskih organizacija – od Osijeka do Du-brovnika. Nakon izuzetne prisutnosti u bošnjaèkoj javnosti, aktivnosti u BNZH u posljednjih godinu i pol dana prilièno stagniraju, tako da se nameæe zakljuèak da Zajednica polako gubi dah. Upravo bi BNZH trebala svojim programima inten-zivno raditi na podizanju svijesti o identi-tetu, kulturi i povijesti, a sve se na odre-ðeni naèin svelo na folklor. Što se dogodi-lo, zašto se ne razvijaju novi programi? Kakav je izlaz iz postojeæe situacije?

Mislim da je u ovom pitanju izreèena pogrešna konstatacija. Èinjenica jeste da je moj neposredni anga�man u aktivnosti-ma BNZ zadnjih godinu i pol dana, zbog

profesionalnih obaveza reduciran, ali ne mislim da se to znaèajnije odrazilo na rad BNZ. BNZ za Grad Zagreb, osim stan-dardnih programa koje fi nancira Savjet za nacionalne manjine svake godine vlasti-tim snagama organizira jedan do dva zna-èajna dogaðaja. Krajem 2006. godine or-ganizirali smo Znanstveni skup “Obilje-�avanje 100. godišnjice osnivanja Musli-manske narodne organizacije” te presud-no, kao suorganizatori, doprinijeli da se krajem iste godine ostvari gostovanje Na-rodnog pozorišta iz Sarajeva s predsta-vom “Legenda o Ali-paši” u HNK u Za-grebu. U 2007. godini pokrenuli smo Fond “Salim Šabiæ” za stipendiranje na-darenih bošnjaèkih studenata. Postoje i brojne druge aktivnosti koje nisu fi nanci-rane iz dr�avnog proraèuna, a takoðer imaju va�no mjesto u ukupnom radu. Sve što radimo izravno ili posredno je usmje-reno na jaèanje bošnjaèkog identiteta.

Naravno da se, kako je navedeno u pi-tanju, mo�e govoriti o novim programi-ma, ali za nove programe trebate osobe koje æe ih znati i htjeti sprovoditi, koji æe to volonterski raditi i za te programe treba pronaæi minimalna fi nancijska sredstva. Kad je rijeè o sredinama izvan Zagreba, u mnogima je BNZ jedini nostelj programa i aktivnosti unutar bošnjaèke populacije. Stoga bi ovo pitanje o stagnaciji i sveuku-pnoj aktivnosti trebalo uputiti drugim bošnjaèkim institucijama, koje raspola�u i s veæim fi nancijskim sredstvima. Za ilu-straciju, sredstva Savjeta za nacionalne manjine u odnosu na 2007. poveæana su za 18%, a poveæanje za BNZ Zagreb je 9%. A opaska o svoðenju aktivnosti na folklor upuæena je na krivu adresu: boš-njaèki KUD-ovi su za 2008. godinu dobi-li veæa sredstva u rasponu od 38% (KUD “Nur” iz Siska) do 153% (KUD “Sevdah” iz Zagreba). Program Ansambla BNZ Za-greb dobio je 30% manje sredstava. Sva sreæa da više nisam èlan Savjeta za nacio-nalne manjine pa se ne mo�e meni pripi-sati to usmjeravanje proraèunskih sred-stava na folklorne aktivnosti.

Manjinski i parlamentarni izbori

U protekloj godini imali smo manjin-ske i parlamentarne izbore. Kako ih ocje-njujete? Da li je došlo do demokratskog napretka meðu Bošnjacima u RH? Kakav je Vaš komentar politièkog puta novog/starog bošnjaèkog zastupnika od SDP-ovog tima do HDZ-ove koalicije?

Manjinski izbori su pokazali da prote-kli èetverogodišnji rad Vijeæa i predstav-nika nije poluèio odgovarajuæe rezultate,

niti su ona svojim radom u potrebnoj mje-ri potvrdila znaèaj svoga postojanja. Da-paèe, u nekim Vijeæima, kao što je Vijeæe bošnjaèke nacionalne manjine Grada Za-greba, koje bi po svom kadrovskom i fi -nancijskom potencijalu trebalo biti uzor-no i vodeæe u Hrvatskoj, došlo je do sna�-nih unutarnjih tenzija, netransparentnog trošenja sredstava, podreðivanja rada Vi-jeæa osobnim interesima, itd. Nije èudno da je onda odziv na manjinske izbore bio slab, što u velikoj mjeri umanjuje vjero-dostojnost Vijeæa u predstavljanju boš-njaèkog naroda na lokalnim razinama. Primjera radi, u Zagrebu je na izbore izaš-lo manje od 6% od ukupnog broja biraèa, a najveæi broj glasova za jednog vijeænika bio je 2,5%. Na parlamentarnim izborima za manjinskog saborskog zastupnika ispred Bošnjaka se kandidiralo osam oso-ba, što oèito govori o velikom interesu, prije svega osobnom, za osvajanje man-data saborskog zastupnika i svim sineku-rama koje takav mandat donosi. O potpu-noj konfuziji i neizgraðenosti bošnjaèkog biraèkog tijela najbolje govori podatak da je stari/novi zastupnik Šemso Tankoviæ, koji je veæ 17 godina aktivni politièar i imao je iza sebe svoju stranku SDAH i novac za predizbornu kampanju, zamalo bio pora�en od široj javnosti nepoznatog Ned�ada Hod�iæa. Takoðer, veæina pri-padnika nacionalnih manjina opredijelilo se na izborima za svoj “graðanski” glas, a ne za “manjinski”, što ukazuje na èinjeni-cu da pripadnici nacionalnih manjina ve-æinom vjeruju da æe na njihov polo�aj vi-še utjecati politièke stranke nego njihovi manjinski zastupnici. Ne bih komentirao napuštanje predizbornog koalicijskog sporazuma sa SDP-om i stvaranje postiz-bornog sporazuma s HDZ-om koje je na-pravio Šemso Tankoviæ. Samo bih kon-statirao sljedeæe: ako je svima prihvatljivo da se postizborno koalira s izbornim po-bjednikom, ostaje èuðenje zašto se onda potpisivao predizborni sporazum, kakve politièke stranke u Hrvatskoj inaèe izbje-gavaju – primjer SDP-HNS.

Zbog organizacijske snage i raspro-stranjenosti �upanijskih ogranaka na po-druèju cijele Hrvatske oèekivalo se da æe BNZH istaknuti svoga kandidata za Hr-vatski sabor. Zašto to nije uèinjeno? Da-paèe, niste nikoga javno niti podr�ali, što je pomoglo Šemsi Tankoviæu da osvoji drugi saborski mandat.

Moje osobno mišljenje je da manjin-ski saborski zastupnici ne mogu znaèajni-je utjecati na status manjina, a tako veæi-nom razmišljaju i pripadnici manjina,

JOURNAL

35

INTERVJU

kako se vidi po izbornim rezultatima. Prema tome, uputnije je usmjeriti snagu i energiju na razvijanje svih drugih vidova organizacijskog djelovanja jedne manjine – udruge, kulturna društva i manjinska vi-jeæa. Bilo je mišljenja u rukovodstvu BN-ZH da bi svakako trebali imati svog kan-didata, meðutim na Glavnom odboru BN-ZH nije bilo prijedloga. U ljeto 2006. go-dine svoju kandidaturu za saborskog za-stupnika je navijestio Ibrahim Ru�niæ, predsjednik BNZ za Primorsko-goransku �upaniju, ali kao kandidat stranke, HNS-a. Unutar Glavnog odbora BNZH bio je pre-vlaðujuæi principijelan stav da BNZH ne mo�e podr�ati kandidaturu bilo kojeg stranaèkog kandidata. Da smo imali kan-didata ispred BNZH trebalo bi ga podr�a-ti samo ako ima realne izglede za izborni uspjeh. BNZH, zbog svoje snage i ugle-da, ne mo�e sebi dopustiti teški izborni poraz nekog svog nekompetentnog kandi-data i da time kompromitira i kandidata i cijelu BNZH. A davanje podrške bilo ko-jem osim svima kandidatima koji su bili na prošlim izborima nije imalo smisla: po èemu nekoga izdvojiti u odnosu na osta-le? Uopæe je dvojbeno i apsolutno dava-nje podrške “svom” kandidatu. BNZH je cijelo vrijeme inzistirala na principijelno-sti, moralnosti i objektivnosti i nastojala se izdiæi iznad partikularnih interesa po-jedinaca ili grupa i teško bi saèuvala taj ugled pru�anjem nekritièke podrške ne-kome samo zato što je kandidat BNZH.

Kako ocjenjujete odluku Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj o zabrani politièkih aktivnosti u d�amijama i mesd-�idima, koja je donešena prije parlamen-tarnih izbora? I sami ste bili svjedoci ne-gativnih iskustava iz kampanje 2003. go-dine. U posljednjih nekoliko mjeseci muf-tija Omerbašiæ imao je nekoliko zapa�e-nih istupa u kojima je naglašavao potrebu jaèanja nacionalne komponente bošnjaè-kog identiteta. Takovi stavovi sigurno olakšavaju rad i demokratiziraju unutar-bošnjaèke odnose.

Mislim da su svi razumni ljudi po-zdravili odluku Mešihata Islamske zajed-nice da se iz fi zièkog i duhovnog prostora Islamske zajednice iskljuèi politièko dje-lovanje. Misija Islamske zajednice je ja-sna i nedvosmislena i svaka vjerska za-jednica treba ostati izvan politièkih sfera, jer uplitanjem u dnevnu politiku kompro-mitira svoje vjeèno poslanje. Poznato je da javno mnijenje, ne samo u Hrvatskoj, nema o politici i politièkom djelovanju pozitivan stav. Stoga je nespojivo da poli-tika, o kojoj se ponekad izrièu najte�e

kvalifi kacije i daju vulgarne usporedbe, kontaminira fi zièki i duhovni prostor koji pripada uzvišenoj vjeri.

Takoðer izuzetno pozdravljam mufti-jino javno isticanje znaèaja nacionalnog identiteta, pri èemu ne smatram da se nje-gove poruke odnose samo na Bošnjake, veæ i na Albance i Rome, koji takoðer pri-padaju Islamskoj zajednici. Mislim da je unutar Islamske zajednice bilo pogrešno zanemarivanje nacionalne u odnosu na vjersku komponentu. Posljedice tog izvornog kur'anskog stava nisu iste u dr-�avi ureðenoj po islamskim naèelima, kao za muslimansku manjinu u kršæanskom svijetu. Nisam kompetentan, ali moje mi-šljenje je da islam treba tumaèiti i primje-njivati u suvremenim društvenim okolno-stima. Za opstanak kako islama, tako i nacionalnosti muslimana na ovim prosto-rima, nu�no je razvijati i jaèati oba identi-teta: i vjerski i nacionalni. Razvoj samo jednog, prije ili kasnije, vodi u nacional-nu asimilaciju odnosno vjersku konverzi-ju, ili najèešæe oboje.

Bošnjaèki autoriteti

Na bošnjaèkoj sceni osjeæa se da je došlo vrijeme za smjenu generacija. To mi se inaèe èini vrlo nu�nim, pogotovo zbog èinjenice da je vrijeme da generaci-je koje su roðene u Hrvatskoj, koje dobro poznaju situaciju iznutra i ne osjeæaju se strancima u svojoj zemlji. Da li BNZH priprema kakve izmjene u svome vodstvu? Što BNZH radi da bi privukla mlade Boš-njake, da li postoje kakvi programi, osim folklora?

Ove prièe o potrebi smjene generaci-ja, otvaranju prostora mladima i slièno, slušamo veæ godinama. Kad se o tome govori stjeèe se pogrešan dojam da su sa-dašnja rukovodstva bošnjaèkih asocijaci-ja, ukljuèujuæi i BNZH, zauzela rukovo-

deæe pozicije koje nikako ne ispuštaju iz ruku, što nije istina, barem kad se radi o BNZH. Na�alost, suština problema je u tome da mlade generacije nemaju izgra-ðen nacionalni identitet koji se, u prilika-ma gdje mi �ivimo, mora izgraditi u obi-telji. BNZH nije “nacionalni vrtiæ” u ko-jem æemo nekoga pouèavati o njegovoj nacionalnoj pripadnosti. Èinjenica jeste da u aktivnostima bošnjaèkih asocijacija mi nemamo ukljuèen dovoljan broj djece i omladine i moram priznati da svi naši pokušaji u BNZH nisu dali velike rezulta-te. Najmanje je, kako rekoh, problem u sadašnjim rukovodstvima: u Izvršnom odboru BNZ Zagreba od 11 èlanova šest je mlaðih od 30 godina. Èak smo i statu-tarno normirali zastupljenost mladih i �e-na. Generacija koja je na odlasku stvorila je iz nièega izvrsne preduvjete za rad mladim generacijama. Mi bi bili najsret-niji da sve prepustimo mladima i da oni svojim entuzijazmom, novim idejama, poletnošæu, programskom orijentacijom prilagoðenom svojim potrebama, itd. uspješno nastave rad na oèuvanju boš-njaèkog nacionalnog identiteta.

Od zadnjeg popisa stanovništva u Hr-vatskoj prošlo je sedam godina i od tada se vrlo malo se uèinilo na prevoðenju Musli-mana u Bošnjake, a prema statistikama upravo je u Zagrebu prisutan najveæi ne-srazmjer. Tko je po Vašem mišljenju kriv za takvo stanje? Do konverzije Musliman/Bošnjak neæe doæi nikakvim dr�avnim ak-tom, te je potreban sustavan rad u naredne tri godine. Zašto se bošnjaèke asocijacije nisu mogle do sada na kvalitetan naèin okupiti oko tog pitanja? Tko bi po Vašem mišljenju trebao pokrenuti inicijativu i sta-ti na èelo projekta vezanog uz popis sta-novništva 2011. godine?

To je pitanje svih bošnjaèkih asocija-cija. U popisu 2001. mi smo se prepolovi-

Reisu-l ulema Mustafa ef. Ceriæ i Sead Berberoviæ

JOURNAL

36

INTERVJU

li, bilo je pola Bošnjaka i pola Muslima-na. BNZH je bila stava da su nadle�na dr�avna tijela, svojim nedjelovanjem ili pogrešnim djelovanjem, suodgovorna za taj rošomon. Stoga smo zahtijevali da se sprovede konverzija Muslimana u Boš-njake, uz naravno poštivanje svaèijeg pra-va da ostane u nepostojeæoj naciji Musli-man, te da se dr�avna tijela sa svojom in-frastrukturom ukljuèe zajedno s nama u rješavanje tog problema.

To nije problem samo nacionalne ma-njine Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, veæ i Republike Hrvatske koja prema popisu stanovništva 2001. ima oko 20.000 graða-na u nepostojeæoj nacionalnoj manjini “Musliman” a prema biraèkim popisima još i više. Nije ovo pitanje tako pravno i tehnièki nerješivo kako se èesto pokušava prikazati, veæ je kljuè u tome da do sada nije bilo dovoljno politièke volje da se ono riješi. Mi smo naravno pokušavali promi-jeniti stanje vlastitim aktivnim djelova-njem: nebrojeno smo puta, koristeæi svaku priliku, apelirali na pripadnike naše zajed-nice da individualno promjene svoj status iz “Muslimana” u Bošnjake, što je jedno-stavan administrativni postupak u opæini. To je napor na koji treba svako potrošiti 15 minuta svoga “dragocijenog” vremena. Objašnjavali smo da je “Musliman” izmi-šljena kategorija, nastala kao kompromi-sno rješenje izmeðu neodr�ivosti dotadaš-nje “neopredijeljenosti” i negiranja boš-njaštva. Objašnjavali smo i èisto pragma-tièno da po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina “Muslimani”, kao ne-priznata kategorija, ne ostvaruju nikakva manjinska prava. Rezultati tog djelovanja su takvi kakvi jesu, nedostatni u odnosu na ulo�eni trud. I svi Bošnjaci su spremni, kao što je sadr�ano u ovom pitanju, propi-tivati što uèiniti, što poduzimaju bošnjaèke asocijacije, lamentirati da se tako više ne mo�e, a rijetki su spremni uèiniti taj jedno-stavan korak i za 15 minuta riješiti problem za sebe. To je zapravo indikator stanja na-cionalne svijesti i opæeg stanja nacije koja je još u procesu sazrijevanja.

Bošnjaci su druga nacionalna manji-na po brojnosti u Hrvatskoj. Na�alost, osim nespornog autoriteta muftije Omer-bašiæa prema hrvatskoj strani Bošnjaci nisu uspjeli iskristalizirati osobu koja bi bila u stanju u javnosti artikulirati boš-njaèke interese u RH. Ako to usporedimo npr. sa srpskom manjinom, oni pored prof. Pupovca imaju još niz ljudi za koje se mo-�e reæi da su predstavnici Srba. Kod Boš-njaka je to izostalo. Po Vašem mišljenju, što je tome uzrok?

Jedna od loših osobina, neki æe mo�da reæi i dobrih, našeg naroda je da teško pri-znaje autoritete u svojim redovima. Svi su spremni kritizirati, svi su spremni davati dobre prijedloge, svi znaju kako bi nešto trebalo raditi, ali nitko ne poštuje i ne pri-znaje pozitivne rezultate drugih. Koliko ne �elimo objektivno valorizirati rezultate pojedinaca iz naših redova, isto toliko smo nekritièni u toleriranju tuðih negativ-nosti ili velièanju uspjeha. Na�alost, nije ni muftijin autoritet izgraðen unutar Islamske zajednice ili bošnjaèke popula-cije, premda ga je svojim sveukupnim djelovanjem zaslu�io, veæ proistjeèe iz funkcije koju on obnaša i veæim ga je di-jelom izgradila nemuslimanska i neboš-njaèka okolina, birajuæi muftiju kao naj-pogodniju osobu za komunikaciju. Iz svog osobnog iskustva znam da za osam godina, koliko sam na vodeæim pozicija-ma u BNZH, nikad nisam èuo niti rijeèi pohvale za veliki trud i energiju koju sam unio u rad BNZH, o èemu na kraju govore i rezultati. Nikad nisam u BNZH naplatio niti putni nalog, kao ni drugi èlanovi ru-kovodstva, a kamoli bio honoriran za taj rad. A cijelo to vrijeme nema bošnjaèke asocijacije iz koje nisu dolazili neargu-mentirani napadi, prizemna etiketiranja, osporavanja, minoriziranje rezultata, pa èak i liène uvrede. Pa i u “Preporodovom Journalu” sam prije par godina javno do-�ivio totalno anatemiziranje, što bi se u Bosni reklo “bigajri hak”.

Po meni bi normalno bilo da je pred-sjednik BNZH osoba koja bi u javnom �ivotu predstavljala Bošnjake i bošnjaèke nacionalne interese. Ne govorim to s osobne pozicije, buduæi sam na odlasku sa svih odgovornih du�nosti u BNZH, veæ mislim da principijelno to tako treba biti. Kad æe se i hoæe li se to dogoditi ovisi prije svega o spremnosti bošnjaèkog na-roda u Republici Hrvatskoj da se bezre-zervno okupi uz Bošnjaèku nacionalnu zajednicu te prihvati i poštuje autoritet ta-kvog svog predstavnika.

Unutarbošnjaèki odnosi i informiranje

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina daje moguænost osnivanja razli-èitih koordinacija. Do sada je “vegetira-la” Koordinacija bošnjaèkih vijeæa na nivou �upanija. Kakvo je Vaše mišljenje o jednoj sveobuhvatnoj bošnjaèkoj koordi-naciji koja bi obuhvaæala Vijeæa i pred-stavnike na sva tri nivoa – gradove, opæi-ne i �upanije? Kakve zadatke bi takvo ti-jelo trebalo riješavati?

Mislim da je više nego dovoljna Koor-dinacija �upanijskih vijeæa i predstavnika kakva je osnovana. Komunikacija prema Vijeæima i predstavnicima na razini gra-dova i opæina mo�e se ostvariti preko �u-panijskih koordinacija bošnjaèke nacio-nalne manjine u koju bi ušla �upanijska vijeæa/predstavnici i Vijeæa/predstavnici gradova i opæina s podruèja te �upanije. Time bi imali koordinacijska tijela na dvije razine: prva je dr�avna i druga �upa-nijska. Smisao koordinacija, koje su uo-stalom predviðene u Zakonu o pravima nacionalnih manjina je da na svojoj razini – dr�avnoj ili �upanijskoj - koordiniraju rad i time posti�u sinergijske uèinke.

U proteklih nekoliko mjeseci bilo je mnogo turbulencija u Vijeæu bošnjaèke nacionalne manjine grada Zagreba. Na prošlogodišnjim manjinskim izborima za-grebaèki ogranak BNZH je osvojio najvi-še mandata u Vijeæu. Kakav je Vaš komen-tar na protekla dogaðanja?

Vijeæe bošnjaèke nacionalne manjine grada Zagreba u prvom mandatu istrošilo se u unutarnjim sukobima, kompromitira-lo se netransparantnim utroškom sredsta-va, privatizacijom Vijeæa, promoviranjem osobnih interesa, itd. Odgovornost za ta-kvu situaciju snose svi èlanovi Vijeæa, posebno njegovo rukovodstvo i najisku-sniji èlanovi. Umjesto da postane poziti-van primjer i spiritus movens za sva ostala Vijeæa bošnjaèke manjine, zagrebaèko bošnjaèko vijeæe je bilo primjer na kojeg se ne treba ugledati. Na�alost, situacija se gotovo navlas ponovila s novoizabranim Vijeæem. Veæ su sami izbori za èelne funkcije u Vijeæu pokazale neodgovor-nost vijeænika prema du�nosti na koju su izabrani, neprincipijelno lobiranje, prize-mne metode “borbe za vlast”, itd.

Odgovor na pitanje zašto je tomu tako je vrlo jednostavan: osobni interesi i tzv. “etno biznis”. Zagrebaèko vijeæe raspola�e s bud�etom od oko milijun kuna, od èega se 60%, tj. 600.000 kuna utroši na plaæu zaposlene tajnice i naknadu vijeænicima. Uz to je do sada praksa bila da se iz preo-stalih sredstava namjenjenih programskim aktivnostima nastoji što više “nagraditi” rad vijeænika na tim programima, premda je to Zakonom o pravima nacionalnih ma-njina izrièito zabranjeno. Tako je bilo u prošlom sazivu Vijeæa, tako je nastavljeno i u ovom. Ispada da su Vijeæe i vijeænici, sa svim velikim sredstvima koje Grad Zagreb izdvaja za rad Vijeæa kako bi se unaprije-dio polo�aj bošnjaèke manjine u Zagrebu, najveæim dijelom postali sami sebi svrha. Najbolja ilustracija za ovo je da je Vijeæe

JOURNAL

37

INTERVJU

utrošilo blizu 40.000 kuna na petodnevni teèaj, po par sati dnevno, iz “Javnog go-vorništva” koji su pohaðali svi vijeænici. Kao da je smisao Vijeæa da se 25 amatera školuje za neke buduæe politièke funkcije u kojima je oratorstvo neophodna vještina. Ako su veæ htjeli utrošiti tolike novce sami na sebe, bolje bi im bilo da su pohaðali te-èaj kulture komuniciranja, jer je èesto razi-na komunikacije na sjednicama Vijeæa bila ispod svakog minimuma.

Kakva je Vaša ocjena odnosa meðu bošnjaèkim asocijacijama u RH? Mnogi smatraju da smo postali preorganizirani, prava infl acija bošnjaèkih asocijacija. To je dovelo do sljedeæe situacije: previše udruga i Vijeæa, previše predsjednika, sve manje entuzijazma, a sve više meðusobnih sukoba. U proteklom periodu bili smo svje-doci da je èak i politièka stranka, konkret-no SDA Hrvatske, osnovala svoju udrugu – SABAH, nakon èega je došlo je i do od-vajanja dijela folklornog ansambla od za-grebaèkog ogranka BNZH. Nakon poèet-nih vrlo �estokih razmimoila�enja, kakva je sada suradnja na relaciji BNZH-SA-BAH, a i sa SDA Hrvatske? Trebaju li Boš-njacima u RH nove udruge?

Bošnjaèka scena u Republici Hrvatskoj još uvijek je turbulentna. Prije 10-ak godi-na bošnjaèke udruge bile su malobrojne. Nakon toga je BNZH osnovala Udrugu Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hr-vatske, koja je osnovala svoje ogranke po Hrvatskoj. Onda smo prije pet godina ima-li prve manjinske izbore i na njima izabrali Vijeæa i predstavnike. Prije èetiri godine stranka SDAH je osnovala SABAH s na-mjerom da potisne djelovanje BNZH. Još uvijek postoje tendencije za osnivanjem novih udruga, pa i krovnih asocijacija, kao što je na prošlogodišnjoj Skupštini SDAH najavljeno osnivanje Bošnjaèkog nacio-nalnog vijeæa po uzoru na Srpsko narodno vijeæe. Naèelno bi mogli pozdraviti ovo prividno poveæanje interesa Bošnjaka za stvaranjem svojih asocijacija, porast broja anga�iranih u njihovom radu i ekspanziju aktivnosti, kad bi to bilo tako. Na�alost, svjedoci smo da se èesto nešto novo stvara samo s motivom i ciljem da se ono posto-jeæe i uspješno uništi, te da je najèešæi mo-tiv novoanga�iranih Bošnjaka osobni inte-res koji se stavlja ispred zajednièkog naci-onalnog interesa.

Mi imamo najviše 10 kljuènih nacio-nalnih opredjeljenja oko kojih postoji ap-solutni konsenzus Bošnjaka. Da su nam ta opredjeljenja vodilje u radu svih tih udruga i asocijacija sve bi funkcioniralo na opæe zadovoljstvo. Ali, ako nas ne vode ta opre-

djeljenja veæ nas vode partikularni interesi, oni se vrlo brzo sukobe i onda nije èudno da su bošnjaèke udruge i asocijacije meðu-sobno suprotstavljene, da se ne nalaze na zajednièkom pravcu djelovanja, da postoje podjele. Preciznije je zapravo reæi da nisu u sukobu Bošnjaci – èlanovi ili simpatizeri pojedinih udruga ili asocijacija, veæ u pra-vilu èelni ljudi koji pretpostavljaju i name-æu svoje osobne interese opæim i zajedniè-kim, umjetnim razjedinjavanjem nastoje stvoriti privid o sebi kao jedinim “pravo-vjernim” Bošnjacima. Ja se nadam da æe vrijeme profi ltrirati i asocijacije i pojedin-ce i da æe ostati na površini udruge koje kvalitetno rade, koje imaju kvalitetne pro-grame i koje vode osobe neoptereæene vla-stitim interesom.

Što se tièe broja organizacijskih oblika ne bih rekao da se dogaða infl acija. Ima i previše posla da bi postojeæi broj asocijacija bio preveliki za naše potrebe. Prije je u pita-nju infl acija nekvalitete programa, infl acija èelnih osoba nedoraslih funkcijama, nedo-statnog rada. Recepti za prevazila�enje po-stojeæih organizacijskih shema, koje nisu odgovorile na stvarne potrebe, su jednostav-ni: dovoljno je samo pogledati rad manjin-skih zajednica koje imaju dugu tradiciju u manjinskom organiziranju, npr. Èehe ili Maðare. Imaju brojne ogranke nacionalne zajednice, imaju brojna kulturno-umjetniè-ka društva, samostalna ili u okviru ograna-ka, i sve imaju uvezano u Savez ogranaka. Za njih su Vijeæa i predstavnici dobrodošla nadgradnja djelovanja, kojima se ispunjava politièki prostor manjinske samouprave.

Po Vašem mišljenju, s obzirom na za-htjeve vremena u kojemu �ivimo, kakav naèin informiranja je potreban bošnjaèkoj populaciji u Hrvatskoj? Zadovoljavaju li bošnjaèki èasopisi potrebne kriterije?

Savjet za nacionalne manjine fi nancira informativnu djelatnost bošnjaèke manjine kroz šest èasopisa: “Bošnjaèka pismohra-na” koju izdaje BNZH, “Behar”, “Prepo-rodov Journal” i “Jasmin” koje izdaje KD-

BH “Preporod”, “Sabah” kojeg izdaje SA-BAH i “Bošnjaèki glas” kojeg izdaje Boš-njaèka nacionalna zajednica za Primorsko-goransku �upaniju. Od tih šest èasopisa tri pretendiraju da budu aktualni èasopisi koji pokrivaju manjinsku problematiku Boš-njaka u Hrvatskoj: “Preporodov Journal”, “Sabah” i “Bošnjaèki glas”. To su tri èaso-pisa sliène koncepcije, sliènog ritma izla-�enja, mjeseèno ilidvomjeseèno, koji èesto pišu o istim temama, istim ljudima i istim dogaðajima, naravno svaki iz svoga kuta gledanja, pa stoga prilozi o istom dogaðaju ili istoj osobi mogu biti dijametralno su-protni. Postavljaju se pitanje: ima li objek-tivno bošnjaèka manjina dovoljno kadrov-skih i svih ostalih resursa da izdaje tri èa-sopisa sliène tematike i sliène programske orijentacije? Trebaju li Bošnjacima takva tri èasopisa? A kome i zašto trebaju? Svi koji ih èitaju znaju odgovor.

Na sastanku predstavnika “Preporo-da”, SABAH-a i BNZH, uz prisustvo sa-borskog zastupnika, odr�anom u Savjetu za nacionalne manjine prošle godine ja sam predlo�io da se ta tri èasopisa ujedine, da se objedine sredstva koja Savjet za njih izdvaja (preko 300.000 kuna godišnje), da se objedine redakcije i da se ujedinjenim snagama izdaje dvotjedni èasopis, koji bi bio kvalitetan, aktualan, odgovoran prema èitateljima, koji ne bi bio ni “Preporodov” ni “SABAH-ov” ni “Bošnjaèke nacionalne zajednice”. Naravno, unatoè tome što je to razuman prijedlog, nisam bio naivan da bih oèekivao da æe se prihvatiti. Htio sam samo isprovocirati reakciju. A reakcija je bila oèekivana: nikome nije palo na pamet da se odrekne kontrole i raspodjele prora-èunskih sredstava koje dobije za èasopis i da se u ime “bošnjaštva” odrekne utjecaja na bošnjaèki medijski prostor. A najljepše od svega je da to ne plaæaju èitatelji �eljni “kvalitetnog istra�ivaèkog novinarstva” kakvo nam se nudi, veæ se fi nancira iz Dr-�avnog proraèuna bez ikakvih kriterija kvalitete, uz jedini kriterij formalne kon-trole ugovorenog broja stranica i dinamike izla�enja. Ja ostajem kod toga da Bošnjaci-ma u Hrvatskoj u buduænosti treba jedan kvalitetan tjedni list, objektivan, nepristran i nezavisan koji bi pisao afi rmativno o boš-njaèkoj svakodnevnici u Hrvatskoj i koji bi donosio najva�nije vijesti i komentare zbi-vanja u našoj matiènoj dr�avi Bosni i Her-cegovini. Kako sada stvari stoje, teško je vjerovati da æe se to ikada dogoditi. A vje-rojatno æe biti i ne mali broj onih koji æe smatrati da ovakvim prijedlozima “gušim pluralitet medijske scene” i potièem “uni-formnost i jednoumlje” u bošnjaèkom in-formativnom prostoru. �

Sulejman Tihiæ i Sead Berberoviæ

JOURNAL

38

BOSANSKI BAROMETAR

Zastupnièki dom i Dom naroda Parla-mentarne skupštine BiH u prvom su èita-nju izglasali zakone o policiji. To se odi-gralo u vrlo vruæoj atmosferi kada su pre-glasani glasovi zastupnika vladajuæe SDA, ali i opozicijskog SDP-a te ostalih manjih stranaka u Parlamentu BiH. No, da su snage protiv ovog zakona �ilave, pokazala je sjednica Parlamentarne komi-sije za obranu i sigurnost, koja je odr�ana 12. o�ujka. Na njoj su razmatrani zakoni koji su dobili zeleno svjetlo oba doma Parlamenta u prvom èitanju, a koji su na-kon sjednice ove Komisije trebali iæi u drugo èitanje. Zakon nije prošao na sjed-nici Komisije, a protiv su bili, prema rani-je utvrðenim stavovima, šestorica zastu-pnika SDA, SDP-a i SDS-a, dok su ga podr�ala takoðer šestorica zastupnika Stranke za BiH, SNSD-a, HDZ BiH i HDZ 1990. “Nismo imali potrebnu veæi-nu za izglasavanje dva zakona o reformi policije. Negativni izvještaj Komisije bit æe upuæen parlamentu, i ako bude prihva-æen, zakoni æe biti odbijeni. Ukoliko par-lament ne prihvati izvještaj, zakoni æe opet biti vraæeni Komisiji na ponovno razmatranje i izjašnjavanje”, pojasnio je SDA-ovac Šefi k D�aferoviæ, zamjenik predsjedavajuæeg ove Komisije.

Tako se nastavila borba oko verzije reforme policije u Bosni i Hercegovini koja æe rezultirati usvajanjem seta zakona o reformi policije po hitnom postupku u Predstavnièkom domu Parlamentarne skupštine BiH kasno uveèer 11. travnja. Prijedlog zakona o nezavisnim i nadzor-nim tijelima policijske strukture BiH i Prijedlog zakona o Direkciji za koordina-ciju policijskih tijela i o Agencijama za podršku policijskoj strukturi BiH podr�a-la su 22 poslanika iz redova SNSD, Stran-ke za BiH, PDP, HDZ BiH, HDZ 1990 i DNZ, dok je 19 poslanika iz redova SDA, SDP, SDS, BPS i DNS bilo protiv. Posla-nik Jerko Ivankoviæ-Lijanoviæ iz stranke Radom za boljitak bio je suzdr�an.

I ovaj omjer snaga pri izglasavanju pokazuje kako je bilo tijesno do zadnjeg trenutka, te kako su vršeni veliki pritisci od OHR-a, meðunarodne zajednice i bo-sanskih politièkih grupacija da se zakoni usvoje. Zakoni su izglasani pošto je Milo-rad Dodik uèinio minimalne ustupke, koji ipak nisu zadovoljili ranije protivnike ovakve reforme. Ustupak je bio Silajd�i-æevoj stranci koji praktièno ništa nije pro-mijenio. Kako je došlo do ustupka?

Ja u klin, ti u ploèu i puèe BosnaNakon što je Komisija odbila zakone u

prvom èitanju, Silajd�iæ je promijenio stav rekavši kako æe ustrajati na ugradnji aman-dmana u prijedloge zakona o reformi poli-cije, koji æe jamèiti da æe se preustroj poli-cije nastaviti i nakon usvajanja tih zakona u Parlamentu BiH. “Vrlo je va�no da se dr�i-mo tri principa, Mostarske deklaracije i Sa-rajevskog akcijskog plana”, govorio je Si-lajd�iæ, potvrdivši na taj naèin da njegova stranka nastavlja ustrajavati na tome da se postojeæe policijske strukture u entitetima naknadno izmijene i stave pod nadzor tijela vlasti na dr�avnoj razini. No, entitetski pre-mijer i predsjednik Stranke nezavisnih so-cijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik pokazao je kako Mostarsku deklaraciju i Sarajevski akcijski plan razumije drukèije od Silajd�iæa. On je istodobno kad i Silajd-�iæ rekao kako odbija svaku moguænost raspuštanja entitetske policije, sada ili u bu-duænosti. HDZ BiH je kao posrednik, a to je izgleda i buduæa uloga stranaka s hrvat-skim predznakom kao posljedica njihove dvoliène politike, ponudio treæi kompromi-

sni prijedlog koji je trebao pomiriti Dodika i Silajd�iæa. Dodik je to odbijao rekavši ka-ko su politièki pregovori o reformi poplici-je završeni. I visoki predstavnik Miroslav Lajèak pokušavao je ponovno okupiti lide-re šest stranaka vladajuæe koalicije u BiH i privoliti ih da se odluèe za jedan od tri opreèna prijedloga zakona o reformi polici-je. No, Dodik iako nije odbio sastanak, re-kao je kako se na novom sastanku politiè-kih lidera mo�e razgovarati tek o tehnièkim detaljima. “U svakoj reformiranoj strukturi policijskih snaga mora postojati policija Republike Srpske i MUP RS-a sa svojim ovlastima”, kazao je Dodik.

Još pred samo zasjedanje Parlamenta, dvojica kljuènih zagovornika reforme Si-lajd�iæ i Dodik najavili su kako neæe odu-stati od dosadašnjih stajališta o tom pita-nju. Tako je Zastupnièki dom Parlamenta BiH na sjednici 4. travnja privremeno prekinuo raspravu o prijedlozima zakona o reformi policije kako bi se predsjednici politièkih stranaka pokušali usuglasiti oko spornih odredbi. Nastavak rasprave najavljen je za 10. travnja.

Nakon prekida sjednice Dodik je po-èeo upuæivati signale da je spreman na kompromis sa Silajd�iæem, ali ne i sa pro-tivnicima ovakve reforme. OHR je odi-grao kljuènu ulogu u postizanju sporazu-ma kada je Lajèak pozvao Dodika i Silaj-d�iæa i ponudio im kompromisnu verziju dva zakona o reformi policije. Oni su to prihvatili i tako utvrðeni dokument upu-æen je Kolegiju Zastupnièkog doma Par-lamenta BiH. Zbog toga su na sjednici Zastupnièkog doma Parlamentarne skup-štine BiH poslanici SNSD-a, Stranke za BiH i HDZ BiH povukli svoje prijedloge zakona o reformi policije, èime su stvore-ni uvjeti za sazivanje novog zasjedanja na kojem bi bio razmatran najnoviji set pri-jedloga ovih zakona. Obrazla�uæi ovu od-luku, predlagaèi su naveli da su meðusob-no postigli dogovor o jedinstvenom tekstu prijedloga zakona.

Stranka za BiH za reformu, SDA kao protiv

Usvojena reforma policijeNakon velike kampanje za reformu, Dodik pristao na beznaèajan kompromis kojim se rješenje i ovlasti nad lokalnim strukturama ostavljaju za nakon ustavnih promjena. No, Dodik je dobio bitku ovakvom reformom koja je pokazala da u BiH nema znaèajnije snage koja æe istjerati radikalniju reformu Ustava, što æe mu na kraju donijeti konaènu pobjedu.

Edis Feliæ

Milorad Dodik

JOURNAL

39

BOSANSKI BAROMETAR

Tako se Prijedlog zakona o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture BiH i Prijedlog zakona o Direkciji za koordina-ciju policijskih tijela i o Agencijama za po-dršku policijskoj strukturi BiH razlikuju od prijedloga Savjeta ministara BiH, odnosno SNSD-a, po prijelaznim i završnim odred-bama. I tu je bio taj kompromis. Naime, u oba prijedloga zakona defi nirano je da æe lokalna razina, kao dio nove jedinstvene po-licijske strukture BiH, zatim odgovarajuæa pitanja odnosa izmeðu tijela osnovanih ovim zakonima i lokalnih policijskih tijela, te ostali detalji policijske strukture biti regu-lirani nakon reforme Ustava BiH u skladu s tri principa Europske komisije, i to u dva temeljna zakona: Zakon o policijskoj slu�-bu BiH i Zakon o policijskim slu�benicima BiH. Defi nirano je kako æe se ovi zakoni zasnivati na relevantnim odredbama Ustava BiH, a bit æe usvojeni najkasnije godinu da-na nakon usvajanja Ustava BiH. Tako æe struktura jedinstvenih policijskih snaga BiH odgovarati ustavnoj strukturi zemlje, kako stoji u prijelaznim i završnim odredbama usvojenih zakona.

Zadovoljstvo zagovornika reforme

Dodik je ocijenio da dogovor o reformi policije predstavlja veliki politièki uspjeh jer je saèuvana policija Republike Srpske i osiguran dalji put prema europskim integra-cijama. “Ispunili smo uvjete za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridru�ivanju sa EU, a policija RS nièim nije dovedena u pi-tanje”, rekao je Dodik zahvalivši se stranka-ma iz Federacije BiH koje su u prvi plan stavile europski put i realno stanje, a ne svo-je �elje. SNSD je, kako je rekao, prihvatio da se saèekaju promjene Ustava i da tek na-kon toga budu donesena dva zakona koja æe odrediti organizaciju policije, naglasivši ka-ko je jako bitno što je prihvaæen amandman SNSD-a po kojem æe organizacija policije pratiti ustavnu strukturu zemlje, što, po nje-govim rijeèima, znaèi da “nema ništa o prièi o prelasku entitetske linije... u narednim mjesecima i godinama”.

Predsjedništvo EU-a pod slovenskim predsjedanjem srdaèno je pozdravilo refor-mu koja je za BiH “kljuèna etapa”, te iska-zalo nestrpljenje do potpisivanja Sporazum o stabilizaciji i pridru�ivanju (SSP).

Zamjenik predsjednika HDZ 1990 Mar-tin Ragu� bio je mišljenja kako svi graðani BiH trebaju biti zadovoljni usvojenim zako-nima, jer taj èin otvara novo pozitivno po-glavlje za dr�avu BiH. “Zakoni nisu idealni, ali su neophodni i mi æemo nakon potpisi-vanja Sporazuma o stabilizaciji i pridru�i-vanju s EU krenuti na put s kojeg nema po-

vratka nazad i koji neæe imati alternative”, rekao je Ragu� ocijenivši kako æe se prvi efekti ovih zakona oèitovati kroz liberaliza-ciju viznog re�ima, lakši pristup Bosne i Hercegovine EU-fondovima, a dobar su po-ticaj i za inozemna ulaganja jer osiguravaju stabilnost u zemlji.

HDZ BiH èestitala je svima koji su na-pravili kompromis u interesu BiH, njenih naroda i graðana jer je ovim ispunjen po-sljednji uvjet koji je postavila EU za potpi-sivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridru�i-vanju. “Vjerujemo da æe se potpisivanjem tog sporazuma stvoriti ambijent stabilnosti, elana i da æe stvari za narode i graðane u BiH konaèno krenuti nabolje”, rekao je Mi-šo Relota, glasnogovornik HDZ BiH. On je dodao da to predstavlja ohrabrenje za naro-de i graðane BiH, te da je posljednjih mjese-ci bila stvorena suviše negativna politièka atmosfera u kojoj su mnogi �eljeli neke svo-je uskostranaèke interese staviti iznad eu-ropskog i euroatlantskog puta BiH.

A širokogrudost i tolerancija, pomije-šana sa sreæom zbog svih naroda i graða-na uhvatila je i Ned�ada Latiæa, predsjed-nika Narodne bošnjaèke stranke. “Kao bošnjaèka stranka smatramo da je ovo bi-la veoma hrabra i va�na politièka odluka Harisa Silajd�iæa koji je smogao snage preuzeti povijesnu odgovornost radi dalj-njeg pribli�avanja BiH Europskoj uniji. Narodna bošnjaèka stranka �ali što toga nisi bili svjesni lideri SDP-a, SDA i BPS-a, jer je njihov oportunizam mogao dovesti BiH u samoizolaciju, što bi se kobno odrazilo na polo�aj Bošnjaka u kontekstu vrlo bremenitih politièkih de-šavanja u regiji”, rekao je Latiæ.

Za razliku od njih, Damir Mašiæ, gla-snogovornik SDP-a, izjavio je da ovi za-koni ne predstavljaju uopæe reformu te da neæe dovesti do funkcionalnije policije. “Oèigledno je da je od samog poèetka po-stojao interni dogovor SBiH, SNSD-a i HDZ-a u vezi s usvajanjem policijskih zakona, odnosno da su dogaðanja u po-sljednjih nekoliko tjedana u ovoj oblasti bila obièna predstava za narod. Usvojeni zakoni su loši i dovest æe do daljnjeg ce-mentiranja reformi i pozicija stranaka ko-je su ih podr�ale, što je SNSD veæ nekoli-

ko puta jasno poruèio stavom da je, ovim usvajanjem, reforma policije za njih zavr-šena. S druge strane, oni koji su obeæavali sto posto BiH, ovim rješenjima pristali su na sto posto policiju RS-a i neispunjenje europskih principa”, rekao je Mašiæ.

Institut vitalnog nacionalnog interesa neiskorišten

Ove zakone trebao je još potvrditi Dom naroda èije je zasjedanje bilo zakazano za 16. travnja. “Oèekujemo da æe i Dom naro-da Parlamentarne skupštine BiH usvojiti te zakone i da æemo tako imati završenu za-konodavnu proceduru o ovom pitanju”, izjavio je Relota. Probleme je mogla na-praviti SDA u Domu naroda Parlamentar-ne skupštine BiH. Poslovnik o radu tog Doma predviða da veæina zastupnika unu-tar svakog nacionalnog kluba, a koji broji po pet èlanova, mo�e blokirati usvajanje zakona pozivajuæi se na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Pravorijek na kraju donosi Ustavni sud BiH. SDA ima tri od pet delegata u bošnjaèkom klubu Doma naroda tako da je mogla lako preglsati ostalu dvojicu bošnjaèkih delegata i bloki-rati zakone pozivajuæi se na vitalni nacio-nalni interes. No, Tihiæ je rekao kako æe SDA glasati protiv zakona, ali se neæe po-zivati na zaštitu vitalnog nacionalnog inte-resa. “Nije nam nakana opstruirati donoše-nje zakona, iako se ne sla�emo s tim rješe-njima”, rekao je Tihiæ, iduæi na ruku onima koji tvrde da je cijelu predstavu odglumio pred biraèima znajuæi da zagovornici re-forme imaju dovoljno glasova.

Na sjednici Doma naroda odr�anoj 16. travnja, po hitnom postupku za predlo�ene zakone glasalo je 10 delegata, dok su èetiri delegata iz SDA, SDP-a i SDS-a bila protiv. Poslanici SDA nisu zatra�ili zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, èime je otvoren put da Bosna i Hercegovina, kako je najavljeno, 28. travnja potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridru�ivanju. Ostaje gorka èinjenica da se nije pru�io �estok otpor Dodiku, kao što je on pru�io zagovornicima propalog prijedlo-ga reforme koji je bio gotovo donešen. Ostaje nam za pitati se da li se trebalo �esto-ko zalagati za sreðivanje strukturnih dijelo-va dr�ave BiH pa tek tada krenuti u europ-ske integracije, ili sa ovakvim èudovištem daytonske kvazidr�ave otiæi u Europu. Da ponovimo zlokobne rijeèi Martina Ragu�a, zamjenika presjednika HDZ 1990: “28. æe-mo travnja sa ovakvom strukturom krenuti na put s kojeg nema povratka nazad i koji neæe imati alternative.” Neka Bog Uzvišeni pomogne Bosni i Hercegovini. �Haris Silajd�iæ

JOURNAL

40

BOSANSKI BAROMETAR

Zbog sumnje u kriminal i zloupotrebu polo�aja i ovlasti, glavni tu�itelj Kantona Sarajevo Branko Šljivar poèetkom travnja donio je naredbu o provoðenju istrage u procesu izbora strateških partnera u ener-getskom sektoru. Istraga je pokrenuta pro-tiv federalnog premijera Ned�ada Branko-viæa, federalnog ministra energetike, indu-strije i rudarstva Vahida Heæe, direktora Elektroprivrede HZ HB Vlade Mariæa, bivšeg direktora Elektroprivrede BiH En-vera Krese i bivšeg predsjednika Nadzor-nog odbora Elektroprivrede BiH Rasima Gaèanoviæa. Pored njih, Tu�ilaštvo istra-�uje radnje Ivice Èule, direktora Direkcije za prijenos u Elektroprivredi HZ HB, Stipe Buljana, tajnika u Federalnom ministar-stvu energetike, industrije i rudarstva, Mile Srdanoviæa, pomoænika federalnog mini-stra energetike, Tarika Begiæa, iz Federal-nog ministarstva energetike, industrije i rudarstva, Hilme Šehoviæa, konzultanta za oblast energije pri ministarstvu, Seada Softiæa, savjetnik ministra Heæe, Nihada Kadiæa, direktor proizvodnje u Elektropri-vredi BiH, te Ivana Lovriæa, rukovoditelja Sliva Neretva u Elektroprivredi HZ HB. Odluku o provoðenju istrage Tu�ilaštvo je donijelo nakon analize dostavljenih kazne-nih prijava i prateæeg materijala, pošto je Financijska policija Federacije BiH po na-redbi tu�itelja Šljivara dobila nalog da ispi-ta zakonitost odluke federalne Vlade u vezi s elektroenergetskim sektorom. “Zlopora-bom slu�benog polo�aja i ovlasti prilikom donošenja odluka koje se iskljuèivo vezuju za elektroenergetski sektor, spomenute osobe su povrijedile pravila i procedure ra-di potpisivanja ugovora sa strateškim par-tnerima, a na naèin da favoriziraju odreðe-ne ponuðaèe, pribavljajuæi im velike imo-vinske koristi”, priopæeno je iz Tu�ilaštva.

Heæin lov u mutnom?O èemu se radi, pokušali su objasniti

novinari sarajevskog “Dnevnog avaza”, èi-ji su novinari došli u posjed dva kljuèna

dokumenta na osnovu kojih je Šljivar nare-dio istragu. U “Dnevnom avazu” tvrde da, pored svih pokušaja manipulacija da se od javnosti sakrije suština problema, obruè istine ste�e oko navodnog kriminala Vahi-da Heæe i interesne grupe oko njega. Po-kretanje istrage izazvalo je lavinu informa-cija i komentara u Bosni i Hercegovini u kojima se Heæo optu�uje da je, iako nije imao saglasnost jedine nadle�ne institucije - Parlamenta Federacije BiH - prošle godi-ne po�urio potpisati pojedinaène protokole o strateškoj saradnji. Prvi je potpisan 11. listopada s tvrtkom Bed�eta Pacolija i Bra-ne Crnogorca, “JSC KazTransGasom” i “BMG grupom AG”, o izgradnji Termoe-lektrane Kakanj, snage 250 MW.

Ovdje se postavilo pitanje na osnovu kojeg zakona je ministar u ime najveæe dr-�avne kompanije - Elektroprivrede BiH - prihvatio da ona bude strateški partner za izgradnju neuporedivo manjoj kompaniji od sebe, kao što je Crnogorèeva fi rma. Za poslanike Federalnog parlamenta otvorilo se sijaset pitanja na koje Vlada FBiH i njen korumpirani ministar trebaju odgovoriti.

Samo pet dana kasnije, 16. listopada 2007. godine, s “APET grupom” iz Austri-je, potpisan je protokol o izgradnji elektro-energetskih objekata i o strateškom par-tnerstvu vezanim za nekoliko hidroelektra-na: HE Ustikolina, HE Vranduk, rudnika i TE Kongora i HE Vrilo. I on je precizno naznaèen kao protokol “o izgradnji ener-

getskih objekata i strateškom partnerstvu”. To je materijalni dokaz da je ministar Va-hid Heæo falsifi cirao zvanièni stav Vlade FBiH, koji je u sluèaju oba ponuðaèa pred-viðao samo poslove u oblasti konsultacija, a nikako prava na gradnju!

Situacija je još zanimljivija jer je re-dovni sud još ranije donio konaènu presu-du koja je praktièno govorila koje su mini-strove ovlasti. Tako je sud odluèio da Heæo ne mo�e smijeniti èak ni predsjedavajuæeg Skupštine dionièara EP BiH Rasima Gaèa-noviæa, jer to nije nadle�nost ministra, pa se opravdano postavilo pitanje odakle mu nadle�nost da umjesto Skupštine dionièa-ra, Nadzornog odbora i Uprave EP BiH, mo�e stavljati svoj neovlašteni potpis na milijarderski vrijedne ugovore.

Potpisanim protokolima praktièno se onemoguæava da bilo koji ozbiljan inoze-mni investitor uðe u igru.

Optu�eni bez komentaraPosebna je prièa vezana za “APET gru-

pu”. Na osnovu Odluke Vlade FBiH od 28. rujna 2006. godine, kojom je tada predsje-davao Ahmet Had�ipašiæ, bilo je jasno da su je èinile èlanice “Vatech hydro”, “Alstom”, “Voith”, “Siemens Hydro”, “Poyry”, “Alpi-ne Mayreder” i “Porr”. Jednom prijavljena fi nancijska ponuda, kao i grupa sa èlanica-ma ne mo�e se mijenjati ni na mnogo ma-njim poslovima poslije prijavljivanja. Me-ðutim, kako tvrdi Avaz, “na volšeban naèin, odnosno brutalnim kriminalom ministra Heæe, APET grupa se svela na dva èlana, a odjednom su iz nje ispale najreferentnije svjetske kompanije. To, na�alost, znaèi da su Heæo i Oruèeviæ samo iskoristili njihove svjetski poznate brendove” za dobijanje po-sla kako bi poèinile “kriminal u kojem æe na kraju ostati samo dvije kompanije” – Porr i Wienstrom. To dokazuje i nova Odluka Vlade FBiH, sada pod predsjedanjem Ned-�ada Brankoviæa, kako više nije na snazi ranija odluka Vlade FBiH o izboru strateš-kih partnera za konzultantske usluge.

Sukobi u elektroenergetskom sektoru

Bitka za prevlast u rijetko profi tabilnom sektoru

Tu�ilaštvo Kantona Sarajevo pokrenulo je istragu protiv vodeæih ljudi entiteta i elektroenergetskog sektora. I dok neki mediji �estoko napadaju Heæu, a posredno i Brankoviæa, drugi na dogaðaj bacaju svjetlo iz suprotnog kuta.

Vahid Heæo

JOURNAL

41

BOSANSKI BAROMETAR

Premijer Brankoviæ je potpisao, prema mišljenju Avaza, nesvjesno, poturanjem, nešto sasvim drugo. Umjesto konzultant-skih usluga sada je rijeè o Odluci o izboru za pripremu izgradnje te izgradnju i kori-štenje elektroenergetskih objekata u FBiH. Time je, smatra se, poèinjeno i krivièno djelo falsifi ciranja odluka Vlade FBiH, te je prekršen i Zakon o javnim nabavkama i koncesijama, odnosno prekršene su zako-nom predviðene obavezne tenderske pro-cedure za izbor najpovoljnijih ponuðaèa. Naime, ovim pitanjem ne mo�e se baviti najavljeni pravni tim Vlade FBiH, veæ za-konom predviðeni nadle�ni organi, èiji je rad nezavisan od politike i politièara.

“Dnevni avaz” ne navodi na koji naèin su se Heæo i suradnici oslobodili ostalih kompanija, ali navodi da “Porr”, kao gra-ðevinska kompanija, nema reference da gradi hidrocentrale, a isto vrijedi i za “Wienstrom”, te se pita “kako su oni bez obaveznog tendera, bez Zakona o javnim nabavkama i itd. od konsultanata postali izvoðaèi radova i graditelji objekata”.

Cijela ideja bila je u tome da æe se bu-duæi poslovi pripremati “uz pomoæ neovi-sne konsalting kompanije”, a taj je status upravo bio predviðen, kako tvrde u Avazu, za Heæine partnere. No, malo kasnije æemo vidjeti da je za pru�anje konzultantskih usluga zainteresirana još jedna tvrtka.

Ministar Heæo je za potez Tu�ilaštva saznao od novinara te zbog toga nije �eli davati opse�nije komentare, rekavši samo “vidjet æemo, ima tu svašta”. Za pokreta-nje istrage od novinara je saznao i bivši generalni direktor Elektroprivrede BiH Enver Kreso, rekavši kako nema pojma o tome, ali je moguæe da je istina, dok je direktor Elektroprivrede HZ HB Vlado Mariæ takoðer bio škrt na komentaru.

Kako smatraju neki mediji, u ovoj je prièi, mimo svoje volje, duboko upetljan i aktuelni federalni premijer Brankoviæ. Ko-liko u tome ima istine zaista je teško reæi, i to æe utvrditi istraga ukoliko bude dovede-na do kraja. No, prvi Brankoviæev komen-tar mo�da dosta toga govori, kada je na novinarsko pitanje ustvrdio da je dobro što je Tu�ilaštvo pokrenulo istragu, “jer previ-še dugo traju i politièke i medijske speku-lacije o tome šta je Vlada uradila s odlu-kom koja još nije ni stupila na snagu, od-nosno nije ju potvrdio Parlament”.

Heæin lov na mutneNeki drugi medij, poput sarajevskog

tjednika “Dani”, navode da se zapravo radi o sukobu unutar vladajuæe garniture u koju se po obièaju upetljao Avaz, kojoj je Heæo

�rtveni jarac. Tako se Heæi, prema urednici “Dana” Vildani Selimbegoviæ, zamjera što je Heæo predstavio Zastupnièkom domu Parlamenta FBiH ambiciozni plan stranog investiranja u elektroenergetski sektor Fe-deracije koji je je Parlament podr�ao.

“Nema rasprodaje elektroenergetskog sektora Federacije, strani investitori neæe imati vlasnièkog udjela u novim objekti-ma, BiH neæe nikom poslu�iti kao praoni-ca para niti æe kojekakvi zaslu�ni poje-dinci podebljati svoje inozemne bankov-ne raèune lovom u mutnom i kojekakvim fantomskim kreditima”, govorio je tada Heæo zastupnicima. Prema “Danima”, Heæo je zaprepastio dio vladajuæe garni-ture kada se uvidjelo da zaista kani prove-sti ono što je rekao u Skupštini. Naime, Skupština dionièara Elektroprivrede BiH nije izabrala za predsjednika Nadzornog odbora, u skladu sa dogovorom Sulejma-na Tihiæa i Harisa Silajd�iæa, agilnog predsjednika Sabora Islamske zajednice BiH Edhema Bièakèiæa. Zbog toga je Ti-hiæ zatra�io Heæinu smjenu.

Bièakèiæ je bio dugogodišnji direktor EP-a BiH, a smijenjen je odlukom visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, da bi konaèno bio odstranjen odlukom Paddyja Ashdowna. Pored anga�mana u Saboru, Bi-èakèiæ je u meðuvremenu postao vlasnik fi rme za projektiranje, in�enjering i konsal-ting “Bièakèiæ d.o.o.”, koja se bavi, ni manje ni više, nego projektima malih centrala, veli-kih trafostanica te dijelom konstrukcije alata u automobilskoj industriji. Umjesto Bi èak-èiæa, za predsjednika NO izabran je Zehru-din Sikira, nekadašnji èelnik rudnika Ka-kanj. No, Sikira vrlo brzo odbija predsjed-nièko mjesto pravdajuæi to “zdravstvenim razlozima”, pa je nakon toga Bièakèiæ pono-vo postao kandidat za predsjednika NO.

Interesantno je da se Heæo ovdje svima zamjerio. Tako “Dani” navode da je Heæo najviše ojadio dvojicu dokazanih strujnih mahera svjetskog kalibra - Vuka Hamoviæa i Vojina Lazareviæa. Hamoviæ je dobio novi ugovor o kupovini viškova struje, ali je mi-nistar Heæo taj ugovor poništio. Takoðe se zamjerio i Vojinu Lazareviæu, vlasniku fi r-me “Rudnap”, inaèe nekadašnjem Hamovi-æevom partneru i èovjeku s amerièke crne liste, koji je zainteresiran za elektroenerget-ski sektor u FBiH. “Heæo ne krije svoju od-bojnost spram lova u mutnom, a dovoljno vjeruje Amerikancima da ni s Hasanom Èengiæem ne �eli piti kafu, a kamoli s Laza-reviæem. Ovaj je, pak, odluèan da se doèepa elektroenergetskog sektora BiH, anga�irao dokazanog prevaranta Damira Fazliæa, ina-èe nekadašnjeg savjetnika Edhema Bièakèi-æa dok je bio premijer Federacije, pa nema

nikakve sumnje da æe uèiniti sve da Heæinu krivicu anulira preko starih prijateljskih i savjetnièkih veza”, tvrdi Vildana Selimbe-goviæ iz “Dana”.

Podugaèak spisak neprijateljaŠta je Heæo skrivio svom nekadašnjem

stranaèkom kolegi Enveru Kresi, ne treba ponavljati: afera Kreso - Gaèanoviæ mje-secima je punila novinske stupce, a i nju je izazvao Heæo, kao što se zamjerio i Safetu Oruèeviæu, lobisti austrijskog APET-a. Austrijancima su Kreso i Gaèanoviæ za svoga mandata dodijelili strateško partner-stvo u èitavom sektoru, ali je Heæo dola-skom na ministarsku poziciju poništio i ovu odluku. Tako je, piše Selimbegoviæ, “dodatno nasekirao Kresu, ojadio Oruèe-viæa u oèima austrijskih poslodavaca, pa još umjesto strateškog partnerstva s Au-strijancima opredijelio se za njemaèki ENBW i dodijelio mu izgradnju najva�ni-jeg objekta - Termoelektrane Tuzla i po-tom termoelektrane u Bugojnu i hidroelek-trane Rmanj manastir. Heæo je Kazahstan-cima dao strateško partnerstvo u termoe-lektrani Kakanj pa je Apetu zapravo pripao najmanji dio energetskog kolaèa - izgrad-nja dviju hidroelektrana od 100 MW, što je jedva deseti dio onoga što su austrijski lo-bisti predvoðeni Oruèeviæem oèekivali”.

Heæo se zamjerio i svome stranaèkom kolegi Safetu Haliloviæu, kada je umjesto Haliloviæevog kandidata postavio Amera Jerlagiæa, in�enjera koji se razumije u svoj posao, a zamjerio se dodatno i Tihiæu jer u sukobu premijer Brankoviæ-pred-sjednik SDA Tihiæ oko direktorske fotelje u Energoinvestu Heæo, èiji je to takoðe sektor, podr�ava Brankoviæa. Ali ne samo to. Zamjerio se i Miloradu Dodiku i reisu Mustafi Ceriæu. “Dodiku naprosto ne od-govara realizacija projekta koji je dobio jednoglasnu podršku Parlamenta i Vlade, on je više za privatizaciju u èetiri oka i, po moguænosti, dovoðenje ruskih strateških partnera. Efendija Ceriæ pak �eli konaèno da riješi pitanje predsjednika SDA: vraæa-nje na va�nu scenu Edhema Bièakèiæa stepenica je ka vrhu stranke, a zar mo�e bolji suradnik u predsjednièkom prvom safu SDA od predsjednika Sabora Islam-ske zajednice”, pita se Selimbegoviæ.

Kakva god bila istina u ove dvije prièe, ostaje sigurno da se Heæini propusti, ako ih ima, nikad ne bi otkrili da nije bilo sukoba klanova unutar vladajuæe grupacije. Tako, u sjeni velikih rijeèi o obrani BiH, iza kuli-sa se dešavaju sukobi oko toga tko æe na kom mjestu u BiH profi tirati. �

Edis Feliæ

JOURNAL

42

BOSANSKI BAROMETAR

Prije dvadeset godina u Sarajevu je umro Hamdija Pozderac, svojevremeno jedan od najznaèajnijih politièara komuni-stièke vladavine. Bio je predsjednik Pred-sjedništva SR Bosne i Hercegovine i pred-sjednik Komisije za promjenu Ustava SFRJ sedamdesetih i osamdesetih godina, te potpredsjednik Predsjedništva SFRJ u vremenu kada su joj nacionalistièke i šovi-nistièke snage, uz pomoæ stranih slu�bi, zapeèatile sudbinu. Funkciju predsjednika Predsjedništva SFRJ, koju je prema Usta-vu trebao preuzeti za manje od godinu da-na, nije uspio doèekati. Bio je prisiljen dati ostavku i povuæi se iz politièkog �ivota, da bi nedugo nakon toga i umro.

Prva politièka �rtva raspada SFRJ

Hamdija Pozderac je primjer kako net-ko moæan mo�e preko noæi pasti na druš-tvenoj ljestvici. Za njegov primjer još je va�nije da je pao kao prva politièka �rtva u raspadu Jugoslavije. Kao predsjednik sa-vezne Komisije za ustavne promjene bio je najveæa prepreka nastupajuæem velikosrp-skom projektu èiji su protagonisti tra�ili izmjene: minimalne u smanjivanju ovlasti Autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodi-ne, ali i maksimalne u centralizaciji tadaš-nje federalne dr�ave. Mediji su 1986. godi-ne javili da su Pozderac i tadašnji pred-sjednik Predsjedništva SR Srbije Ivan Stamboliæ sklopili dogovor o ustavnim promjenama po kojem ne bi došlo do uki-danja Autonomnih pokrajina.

Meðutim, veæ je tada krenula organizi-rana medijska kampanja protiv njega. Slabu taèku su mu pronašli u poduzeæu “Agroko-merc” pošto je bila javna tajna da ga je Po-zderac sna�no podr�avao, a u kojem je ot-kriveno da tvrtka posluje s mjenicama bez pokriæa. Veæ 25. sijeènja 1987. u “Agroko-mercovom” skladištu repromaterijala izbio je, i danas pod velom tajnosti, po�ar velikih razmjera koji je oštetio tvrtku za nekoliko desetaka milijuna dolara. Tadašnji republiè-ki sekretar za unutrašnje poslove Duško Zgonjanin, inaèe akter velikosrpskog pro-jekta, nakon samo tri dana bio je informiran da je u “Agrokomercu” katastrofa, ali ne

zbog po�ara, nego kriminalnog poslovanja. Ipak, afera još neko vrijeme nije puštena u javnost, jer je korištena kao sredstvo ucjene Hamdije Pozderca. No, sredinom kolovoza 1987. godine izbila je afera “Agrokomerc”, kojoj je pored pljaèke prišiven termin “kon-trarevolucija”, a “Agrokomercovo” ruko-vodstvo, èak i sa srpskim i hrvatskim èlano-vima, optu�eno je i za koketiranje s islam-skim fundamentalizmom. Ipak, Pozderac nije tako okvalifi ciran jer je bio previše jak, no veæ i dovoljno slab da na sjednici Cen-tralnog komiteta SK BiH, odr�anoj 13. ruj-na 1987., pod velikim pritiskom podnese ostavku na mjesto potpredsjednika Pred-sjedništva SFRJ i predsjednika Komisije.

Umro je u travnju 1988. godine u Kli-nièkom centru bolnice Koševo u Sarajevu pod još i danas nerazriješenim okolnostima. Iako je sahranjen sa svim poèastima, to se uradilo dosta tiho, što su graðani Bosne i Hercegovine osjetili. �estoka medijska kampanja protiv “Agrokomerca”, a samim tim posredno i na Hamdiju Pozderca, dava-la je polako, ali sigurno rezultate. Iz onog vremena ostalo je zabilje�eno da je vrlo ma-li broj ljudi iz njemu rodne Krajine, na koju je bio emotivno slab cijelog svog �ivota, oti-šao na njegovu sahranu, vjerovatno iz po-misli da nije baš uputno da ih se tamo vidi.

Sukob mišljenja oko uloge Pozderca

Tako je završio èovjek èija je biografi ja bila vrlo bogata. Roðen je 15. sijeènja 1924. godine u Cazinu pod imenom Mu-hamed. Imao je tri brata, Hakiju, Sakiba i Ismeta, te èetiri sestre Bekiru, Fatimu, Ha-sniju i Zuhru. Kao srednjoškolac ukljuèio se u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a kao uèesnik narodnooslobodilaèkog rata od njegovog poèetka, obavljao je niz va�-

nih funkcija i vojnih du�nosti. Poslije rata obavljao je brojne partijske i dr�avne du�-nosti. Završio je Visoku partijsku školu u Moskvi i Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine. Napisao je niz publicistièkih i nauènih djela, a od 1961. godine preda-vao je opæu sociologiju na Fakultetu poli-tièkih nauka u Sarajevu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa len-tom i Ordenom junaka socijalistièkog ra-da, te dobitnik Nagrade ZAVNOBiH-a.

Pred kraj i nakon svoje smrti bio je ili hvaljen ili osporavan, no nitko nije bio rav-nodušan na spomen njegovog imena. To-kom svih ovih godina, od demokratskih promjena 1990. godine do danas, bosansko-hercegovaèka desnica je vidljivo ignorirala svaku manifestaciju vezanu za Pozderèevo ime. Desnica ga nikad nije prihvatila zbog suðenja 13-orici èlanova pokreta “Mladi muslimani” u kojemu je procesuiran i Alija Izetbegoviæ, te stoga što je bio komunista. Velikosrbi, na èelu s akademicima, nisu ga voljeli jer je bio brana ustavnoj centralizaci-ji dr�ave, nazivajuæi ga muslimanskim fun-damentalistom. Ljevica, pak, i danas smatra da je bio jedan od najveæih branitelja Bosne i Hercegovine, pogotovo u turbulentnim vremenima nakon Titove smrti, kada su se šovinistièke snage, daleko od oèiju javnosti, prestrojavale.

Za razliku od njih, i ove godine na sa-rajevskom groblju Bare èlanovi porodice Hamdije Pozderca, graðani Cazina i pred-stavnici SDP-a BiH prigodnim obraæanji-ma i polaganjem cvijeæa obilje�ili su dva desetljeæa od smrti ovog istaknutog bo-sansko-hercegovaèkog politièara. Povo-dom 20. godišnjice smrti Hamdije Po-zderca organizirana je prigodna akademi-ja na kojoj je uprilièena promocija knjige “Hamdija Pozderac – Dr�avnost i nacio-nalnost BiH”, prireðivaèa prof. dr. Muje Demiroviæa i prof. Mule Had�iæa. Polo-�eno je i cvijeæe na spomen obilje�je Na-rodnoslobodilaèkog rata. �

E.F.

20 godina nakon smrti Hamdije Pozderca

Smrt i dalje pod velom tajneHamdija Pozderac pao je kao prva politièka �rtva u raspadu Jugoslavije, kao najodluèniji protivnik nastupajuæeg veli-kosrpstva meðu komunistima. Pred kraj i nakon njegove smrti bio je ili hvaljen ili osporavan, no nitko nije bio ravnodušan na spomen njegovog imena.

Hamdija Pozderac

JOURNAL

43

IZ SVIJETA

Nedobivanje pozivnice za ulazak u NA-TO strašno je pogodilo slu�beno Skopje. Nikola Gruevski, makedonski premijer i šef najjaèe makedonske stranke VMRO-DP-MNE, nakon grèkog veta najavio je moguæ-nost raspuštanja parlamenta i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, što se na kraju i dogodilo. Vladajuæa koalicija po-dr�ala je taj prijedlog, koji vodi u novo raz-doblje politièke nesigurnosti u Makedoniji, manje od dvije godine otkako je ova Vlada došla na vlast. Izbori se moraju odr�ati u roku od dva mjeseca. Multietnièka make-donska vlada veæ je mjesecima u previranju oko reformi i prava velike albanske manji-ne. Konaèni udarac Vlada je dobila na sum-mitu NATO-a u Bukureštu tjedna kada je Grèka blokirala pozivnicu Makedoniji za èlanstvo u Savezu zbog spora oka imena dr-�ave. Pozivnica je trebala omoguæiti Make-doniji da uðe u mirnije politièko razdoblje, nakon napetosti uzrokovanih pobunom al-banske manjine, te onih vezanih za neovi-snost Kosova. Za Makedoniju, koja je bila korak do graðanskog rata, ulazak u NATO osigurao bi potrebnu unutarnju stabilnost, ali bi isto tako pomogao daljnjem pacifi ci-ranju regije, u kojoj se opet zakuhalo nakon priznanja neovisnosti Kosova.

Makedonski su se du�nosnici odluèili napustiti konferenciju u Bukureštu nakon što su NATO-ovi èelnici donijeli odluku o odgodi pridru�enja Makedonije Sjevernoa-tlanskom savezu. Treba upozoriti da je iza makedonske pozivnice stajao sam amerièki predsjednik George W. Bush. Uoèi summi-ta NATO-a u Bukureštu Grèka je upozora-vala da æe ulo�iti veto na ulazak Makedoni-je u Savez jer dvije zemlje nisu postigle kompromis oko imena. U rješavanje tog problema ukljuèila se i meðunarodna zajed-nica. Matthew Nimetz, posrednik UN-a u pregovorima izmeðu Makedonije i Grèke, predstavio je prijedlog koji je Grèka odbila. Po njemu bi naziv Republika Makedonija (Skopje) bila za meðunarodnu upotrebu, a Republika Makedonija za domaæu i za bile-taralnu komunikaciju sa zemljama koje to �ele. Pridjev “makedonski” mogu rabiti i makedonska i grèka strana bez ogranièenja, a Skopju se preporuèila promjena imena zraène luke koja sada nosi ime “Aleksandar Veliki”. Kako nije bilo naznaka da æe Grèka prihvatiti taj kompromis, Skopje je odluèilo odgoditi parlamentarnu raspravu o promje-

ni imena. Grèko “tjeranje inata” rezultiralo je oštrim kritikama od strane Sjedinjenih Amerièkih Dr�ava, EU-a i NATO-a koji strahuju da bi odbijanje Makedonije moglo ugroziti stabilnost na Balkanu. Slovenski premijer Janez Janša, èija zemlja trenutaèno predsjeda EU-om, upozorio je prije veèere u Bukureštu, na kojoj se razgovaralo o šire-nju NATO-a, da bi, ne dobije li Makedonija pozivnicu u NATO, to bio loš znak i za pro-širenje EU-a. Odgoda pozivnice za Skopje mogla bi potaknuti radikale i nestabilnost na Balkanu, upozorio je i albanski premijer Sali Berisha. No on je uvjeren da æe pitanje imena Makedonije biti riješeno u buduæno-sti te da æe ta dr�ava dobiti poziv za èlanstvo u Savezu. Bugarski premijer Sergej Stani-šev izjavio u Bukureštu kako njegova vlada �ali zbog odluke NATO-a da ne uputi poziv za èlanstvo Makedoniji. On je rekao da je tokom summita Bugarska insistirala da di-jalog NATO-a sa Makedonijom bude prive-den kraju, pošto je ta dr�ava ispunila sve neophodne reforme. Odbijanjem Makedo-nije razoèarana je i Sabine Fraser iz Meðu-narodne krizne skupine (ICG), koja upozo-rava kako je situacija na Zapadnom Balkanu sada “jako osjetljiva”, osobito zbog Kosova.

Europska komisija smatra da je spor oko njezina imena bilateralno pitanje, ali upozo-rava da bi nerješavanje tog pitanja moglo negativno utjecati na europsku perspektivu zemlje. Makedonija za otvaranje pregovora mora provesti sve obveze koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridru�ivanju (SSP). Rijeè je o uspostavi dijaloga izmeðu politièkih stranaka, donošenju zakona o po-liciji i poduzimanju protukorupcijskih mje-ra, reformi pravosuða i javne uprave, dono-šenju mjera vezanih za zapošljavanje i podu-

zetništvo. Skopje se nada da æe pregovore s EU-om poèeti do kraja ove godine. I ameriè-ki predsjednik George W. Bush, koji se sa-stao s Crvenkovskim i Gruevskim u Hrvat-skoj, ponovio je potporu kandidaturi Make-donije za èlanstvo u NATO-u. Govoreæi u Zagrebu, Bush je izrazio �aljenje zbog toga što Makedonija nije dobila pozivnicu za èlanstvo u NATO-u. On je pohvalio dopri-nos makedonskih vojnika koji se nalaze u misijama u inozemstvu i izrazio nadu kako æe Makedonija postati èlanicom NATO-a odmah nakon rješavanja spora.

Od osamostaljenja Makedonije, u njezi-nim odnosima s Grèkom dominira pitanje makedonskog imena. To pitanje Grci sma-traju jako bitnim, jer po njima današnja Ma-kedonija nema nikakve veze s onom Alek-sandra Makedonskog, koju smatraju svojim povijesnim nasljeðem. Stoga su izvršili i ve-liki pritisak da Makedonija postane èlanica UN-a pod imenom FYROM (Former Yugo-slavian Republic of Macedonia, Bivša Jugo-slavenska Republika Makedonija), blokira-juæi im meðunarodno priznanje pod imenom Republike Makedonija. Korištenje make-donskog imena za Grke predstavlja navodne aspiracije Skopja prema sjevernoj grèkoj pokrajini, koja se takoðer zove Makedonija. Ateni smeta što se današnja Makedonija u preambuli svoga ustava poziva na AVNOJ-sku antifašistièku proklamaciju iz 1944., ko-jom je Antifašistièko sobranje narodnog osloboðenja Makedonije granice Makedo-nije vidjelo u znatno veæim obimu od ovih današnjih. Oni idu i dalje u svojim tvrdnja-ma, po kojima je Tito nakon Drugog svjet-skog rata osnovao Makedoniju, kao republi-ku u sastavu SFRJ, kako bi pod krinkom ujedinjenja Makedonije izašao na Egejsko more. Osim toga, Grci imaju osjeæaj da je ideja “ujedinjenja Makedonije” dominantna politièka ideja u makedonskom društvu. No u svemu tome ostaje nejasno kako bi to Ma-kedonija mogla ugroziti integritet Grèke i Bugarske, ako stanovništvo regije Makedo-nije u Bugarskoj i Grèkoj ne pokazuje nika-kvu spomena vrijednu �elju za ujedinjenjem u zajednièku dr�avu u granicama povijesne Makedonije. Veoma je oèigledno i naglaše-no potenciranje opasnosti od nacionalistièke i teritorijalno ekspanzionistièke ideje s ma-kedonske strane, èija je realna snaga i ra-sprostranjenost upitna. �

A.Š.

Stop za ulazak Makedonije u NATO

Grèka je rekla “ne”

Makedonija i okru�enje

JOURNAL

44

IZ SVIJETA

Rusija mo�e biti zadovoljna zakljuè-cima summita NATO-a, odr�anog od 2. do 4. travnja u rumunjskoj prijestolnici Bukureštu. Ruski pritisci pred sam sum-mit urodili su plodom. Upozorenja Mo-skve da bi ulazak Ukrajine u NATO, iza-zvao veliku krizu u odnosima izmeðu Zapada i Moskve, shvaæeno je ozbiljno. Stalni predstavnik Rusije pri NATO-u Dmitrij Rogozin izrazio je zadovoljstvo nedavanjem pozivnice za Akcijski plan za èlanstvo u NATO-u Ukrajini i Gruziji. On je istaknuo kako je u Bukureštu Rusija is-punila sve ciljeve koje je za taj susret isplanirala, ali i da je ovakvim razvojem situacije Rusija postala neodvojivi faktor pri donošenju odluka u NATO-u. Èlanice Saveza nisu se uspjele dogovorit da dvje-ma zemljama ponude Akcijski plan za èlanstvo, kao prvi korak prema èlanstvu u Savezu, no ipak su uspjele dogovoriti kompromis prema kojem æe u prosincu razmotriti njihov napredak.

Èinjenica je da obje zemlje, osim vanjskog faktora, imaju i unutarnje pro-bleme koji koèe njihov ulazak u NATO, što su i naglasile èlanice Saveza koje su bile protiv davanja pozivnice Ukrajini i Gruziji. Ukrajini ne ide u prilog èinjenica da je ta zemlja podijeljena oko pristupa zapadnom vojnom savezu. Tako bi na eventualnom referendumu, za pristup NATO-u bila tek treæina Ukrajinaca, dok ih je natpolovièna veæina (oko 53%) pro-tiv. I posljednji izbori na kojima je proru-ska Stranka regija osvojila relativnu po-bjedu, ne idu u prilog Kijevu, jer se ta stranka oštro protivi ulasku u Savez. Ko-liko je jako protivljenje dijela stanovniš-tva NATO-u, najbolje govori neuspjeli pokušaj odr�avanja zajednièkih vojnih vje�bi na Krimu. To je rusko govorno po-druèje u Ukrajini, a stanovništvo je pro-svjedima i cestovnim blokadama uspjelo odgoditi zajednièku vojnu vje�bu s NA-TO snagama. Gruziju pak muèe drugi problemi – pokrajine Abhazija i Ju�na Osetija, nad kojima Tbilisi nema nikakvu kontrolu. Nakon rata, poèetkom 90-ih go-dina, Abhazija je proglasila nezavisnost, ali do danas nije meðunarodno priznata. Ju�na Osetija je de facto nezavisna repu-blika, koja je obuhvaæena meðunarodno priznatim granicama Gruzije. Iako je i ova bivša sovjetska autonomna oblast

proglasila svoju nezavisnost, do danas ni-je priznata. No ukoliko bi Gruzija insisti-rala na u ulasku u NATO, Rusija bi mogla potaknuti daljnju secesiju tih pokrajina po kosovskom principu.

No bez obzira na sve, savjetnik ameriè-kog predsjednika Georgea W. Busha za si-gurnost Stephen Hadley rekao je da Bush neæe odustati od tog pitanja i da æe do kraja svog mandata u sijeènju sljedeæe godine po-novno postaviti pitanje pribli�avanja Ukra-jine i Gruzije NATO-u. Oèekuje se da æe Sjedinjene Dr�ave ustrajati na tome na sa-stanku ministara vanjskih poslova NATO-a u prosincu. Takav amerièki stav Moskva dr-�i prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti i ugro�avanjem svojih strateških interesa. Posebice stoga što u Moskvi dr�e da su ze-mlje bivšeg Sovjetskog saveza (s izuzetkom baltièkih dr�ava) ruska interesna sfera. Ta-mošnji analitièari stoga širenje NATO-a i na Ukrajinu i Gruziju dr�e upadom u rusko dvorište. S èlanstvom Ukrajine i Gruzije u NATO-u, Savez bi mogao kontrolirati Crno more i veæinu njegove obale, te bi se stvori-li preduvjeti za strateški prodor u “meki tr-buh” Rusije. Ulaskom Gruzije u NATO stvorili bi se preduvjeti za preuzimanje kon-trole nad kavkaskom prevlakom, podruèjem izmeðu Crnog mora i Kaspijskog jezera, izuzetno va�nog zbog svoga geografskog polo�aja, koji omoguæuje transport ener-genta (nafte i plina) iz kaspijske regije pre-ma Zapadu, mimo Rusije. Zbog toga Kre-mlj ni ne pomišlja popustiti u pitanju pristu-pa Ukrajine i Gruzije NATO-u.

No ipak nije sve tako crno u odnosima NATO-a i Rusije. U Bukureštu je potpisan

Sporazum o transportu neborbene opreme za NATO-ovu misiju u Afganistanu preko ruskog teritorija, što u Savezu tumaèe ja-èanjem suradnje s Rusijom. Sporazum su, zadnjeg dana summita NATO-a u Bukure-štu, potpisali glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Saveznici æe preko ruskog teritorija moæi prevoziti neborbe-nu opremu za svoje vojnike u Afganista-nu. Sporazum ne ukljuèuje transport voj-nika ili borbenih sredstava, veæ samo po-trepštine za 47.000 pripadnika ISAF-a, od hrane do nekih oblika vojne opreme. Na-kon Bukurešta Bush je posjetio svoga ru-skog kolegu Vladimira Putina u ruskom ljetovalištu Soèiju. Razgovarali su o naj-te�oj temi rusko-amerièkih odnosa, o amerièkom postavljanju proturaketnog štita u Europi. Izgleda da su obje strane uvidjele moguæu korist iz suradnje, pa su umjesto dosadašnjeg optu�ivanja vezanih uz cilj postavljanja raketnog štita, Rusi odluèili omekšati svoj stav. Oni su done-davno optu�ivali SAD da je odluèio po-staviti štit samo da bi ostvario dubinski nadzor ruskog zraènog prostora, a kao protumjeru prijetili su usmjeravanjem svojih nuklearnih raketa na europske gra-dove. Postavljanje radarskog sustava u Èeškoj, omoguæio bi Amerikancima du-binski nadzor ruskog zraènog prostora. S druge strane, Amerikanci su odbijali bilo kakvo involviranje Rusa u projekt, iako su ovi nudili korištenje podataka s radarske baze Gabala, koju imaju u Azerbajd�anu, na samoj granici s Iranom. No razvoj ru-skih mobilnih inaèica raketa s nuklearnom bojevom glavom Topol-M i njezinih ina-èica koje se lansiraju s podmornice Bula-va, promijenile su amerièki stav o va�no-sti ruskog involviranja u projekt. Naime, nove ruske rakete poveæavaju moguænost proboja projektila kroz amerièki raketni štit na 87%. Dva su predsjednika najavila kako su poèeli razgovore o tome da raket-ni štit uspostave zajedno. Iako obje zemlje još imaju velik manevarski prostor za pro-mjenu stava, taj bi sastanak mogao ozna-èiti poèetak velike promjene. U zajedniè-koj deklaraciji stoji da su obje strane zain-teresirane za razvoj proturaketnog sustava u kojem æe Rusija, SAD i Europa biti rav-nopravni partneri. �

A.Š.

Rusko-amerièki odnosi: NATO pred vratima Rusije

Stop Ukrajini i Gruziji

Širenje NATO-a u Europi

JOURNAL

45

IZ SVIJETA

Kineske vlasti odluèile su silom uguši-ti antikineske prosvjede na Tibetu, koje su organizirali budistièki sveæenici na 49. go-dišnjicu krvavog gušenja tibetanskog ustanka protiv kineske okupacije. Prema tibetanskim izvorima, u neredima je naj-manje 135 osoba izgubilo �ivot, tisuæu je ozlijeðeno, a èetiristotinjak je uhiæeno. Ti-betanski duhovni voða Dalaj Lama sastao se u svojem sjedištu u Dharamsali s voða-ma tibetanskih prosvjednika u egzilu koje je morao uvjeriti u svoje stavove o naèinu rješavanja tibetanskog pitanja. On je jasno naglasio da se zauzima za autonomiju Ti-beta, a ne njegovu neovisnost, te je zapri-jetio da æe se povuæi ako nasilje na Tibetu izmakne kontroli. Nekoliko organizacija tibetanskih emigranata, poput Tibetan-skog kongresa mladih, podr�ava taktike poput bojkota predstojeæih Olimpijskih igara, èemu se Dalaj Lama protivi.

Slu�beni Peking za eskalaciju nasilja u Tibetu krivi Dalaj Lamu. Kineski pre-mijer Wen Jiabao smatra da su nemiri u Lhasi pokrenuti s ciljem sabotiranja Olimpijskih igara u Pekingu, te je izjavio da Kina raspola�e dokazima o umiješano-sti Dalaj-lame u nemire u Tibetu. On je izrazio spremnost za dijalog s duhovnim voðom Tibetanaca, pod uvjetom da Dalaj Lama odustane od neovisnosti Tibeta, re-kavši sljedeæe: “Ako Dalaj Lama odusta-ne od neovisnosti i prizna da je Tibet neo-tuðiv dio Kine poput Tajvana, naša æe im vrata biti otvorena za dijalog.” Na prijed-log nobelovca Elieja Wiesela, 26 dobitni-ka Nobelove nagrade, pozvalo je kineske vlasti je na dijalog s ciljem da prestanu nasilno gušiti prosvjede u Tibetu i povedu dijalog s Dalaj Lamom. Duhovni voða Ti-betanaca po svemu sudeæi je spreman za dijalog jer je i sam pozvao Kinu na obno-vu dijaloga kako bi pronašli mirovno rje-šenje za Tibet. “Uvijek sam bio spreman razgovarati s kineskim najvišim du�no-snicima, poglavito s Huom Jintaom, te sam i sad spreman ako Peking uputi kon-kretne signale”, rekao je.

Suoèene sa eskalacijom nasilja u Tibetu meðunarodne organizacije za ljudska prava pozvale su demokratske vlade da u nekom obliku bojkotiraju Olimpijske igre u Pekin-gu. Robert Menard, glavni tajnik udruge Re-porteri bez granica pozvao je šefove dr�ava da bojkotiraju sveèanost otvaranja OI u Pe-kingu i time uka�u na neprihvatljivo kršenje

ljudskih prava na Tibetu. Slièna su stajališta oglasili i predsjednik Europskog parlamenta Nijemac Hans Gert Poettering, te udruga Human Rights Watch. Amerièka organizaci-ja za ljudska prava Human Rights Watch pozvala je politièare da dobro razmisle prije nego odluèe putovati u Peking. “Jedno je ne �eljeti da atletièari bojkotiraju igre, no drugo je tra�iti da predstavnici stranih vlada od ki-neskih vlasti zatra�e poboljšanje stanja ljud-skih prava”, rekao je Kenneth Roth, šef HRW na konferenciji u Tokiju.

Postavlja se pitanje zašto do sada za-padne zemlje nisu zauzele oštriji stav spram stanja ljudskih prava u Kini. Mo�da zato što je Kina gospodarski bitan partner mnogim zemljama u svijetu. John Tkacik, struènjak za Kinu u amerièkoj zakladi He-ritage, smatra da SAD �eli uèinit Kinu iznimkom zbog jake gospodarske meðuo-visnosti: “Na stvari koje zamjeramo Bur-mi, Sudanu ili Uzbekistanu, skloni smo za�miriti kad se radi o Kini.” Naime, Kina ima oko 1,5 bilijuna dolara rezervi u devi-zama, a veliki dio tih rezervi upravo je u obveznicama na dolare. Ako ih Kina pre-stane kupovati, dolar bi mogao naglo pasti. Kineski novi investicijski fond ubrizgao je u prosincu 2007. oko 5 milijardi dolara u Morgan Stanley, nakon što je Amerièka in-vesticijska banka obznanila gubitak od 9,4 milijardi dolara zbog propasti drugora-zrednih hipotekarnih kredita.

No za razliku od svojih vlada, graðani su svoje nezadovoljstvo stanjem u Tibetu pokazali brojnim prosvjedima koji prate

put olimpijske baklje. Ona bi trebala obiæi svijet prije poèetka Olimpijskih igara u Pe-kingu, a na rutama kojim bi se trebao pro-nijeti veæ su najavljeni brojni prosvjedi zbog krize u Tibetu. Poèetak masovnih an-tikineskih prosvjeda na putu olimpijskog plamena prema Kini, oznaèila je sama ce-remonija paljenja. Na ceremoniji u grèkoj Olimpiji, prije poèetka govora predsjedni-ka Kineskoga olimpijskoga organizacio-noga odbora Lju Qia, tri su nepoznate oso-be dotrèale prema njemu noseæi protukine-ske transparente. Što se mo�e oèekivati najbolje su pokazali prosvjedi u Londonu, prvom velikom gradu kojim je prošla ba-klja. Oko stotinjak prosvjednika okupilo se u blizini Fleet Streeta pokušavajuæi blo-kirati napredovanje plamena ukazujuæi na stanje na Tibetu. Dva prosvjednika su po-moæu aparata za gašenje pokušala ugasiti plamen, dok je na jednom drugom pro-svjedu, jedan prosvjednik pokušao oteti baklju u èemu ga je sprijeèila policija. Ti-jekom prosvjeda uhiæeno je 37 osoba. Ni u Parizu situacija nije bila ništa bolja. Niti 80 ljudi zadu�enih nošenje baklje, kordon od 65 policajaca na motorima, 200 policajaca na rolama, sveukupno više od 500 polica-jaca i pripadnika slu�be sigurnosti nisu uspjeli sprijeèiti gašenje baklje. Naime, osiguranje baklje moralo je ugasiti plamen iz “tehnièkih razloga” nekoliko puta to-kom dana. U Parizu su posla imali i vatro-gasci, koji su morali ukloniti èetiri metra veliku crnu zastavu s nacrtanim lisièinama s prve eta�e Eiffelova tornja. Policija je na-kratko zaustavila i parlamentarnog zastu-pnika Zelenih, Sylvaina Garela, koji se pokušao pribli�iti baklji uz povike: “Slo-boda za Tibet, kineski vojnici van iz Tibe-ta. Sloboda za Kineze. Bojkot Olimpijskih igara.” Koliko je situacija bila kaotièna go-vori i podatak, da za sat vremena nakon silaska s Eiffelovog tornja baklja nije proš-la više od dva kilometra, a trebala je proæi 28 kilometara. Tokom prosvjeda u Parizu uhiæeno je dvadesetak ljudi. U San Fran-ciscu, jedinom amerièkom gradu kojim je trebala proæi baklja, situacija je bila puno mirnija stoga što su suorganizatori dogaðaj preselili u drugi dio grada. To su uèinili upravo zato da ne doðe do incidenata, koji su se mogli oèekivati buduæi da se okupilo mnogo ljudi koji su �eljeli prosvjedovati protiv kineske politike u Tibetu. �

A.Š.

Nemiri u Tibetu i njihov utjecaj na Olimpijske igre u Kini

Tibet i olimpijska baklja

Dalaj Lama

JOURNAL

46

KULTURA

Da neæemo moæi nikada sve promisli-ti, te da i ono malo što nam je dano promi-šljati, neæemo promisliti u potpunosti, s time se mo�emo bez poteškoæa pomiriti. A sada nas ta skromnost, koja i nije neka odlika jer je ionako naša sudbina, suoèava s dramatiènim etièkim problemom: je li uopæe još dozvoljeno misliti? Mo�emo li se u 21. stoljeæu još usuditi, još drznuti misliti, mo�emo li si priuštiti oholost da misli šaljemo u javnost? Ako se pitamo smijemo li razmišljati, veæ smo morali razmišljati da bismo uopæe mogli doæi do toga pitanja. To znaèi da dilema pretpo-stavlja ono o èijoj moguænosti dvoumi, te tako sama na sebe odgovara jer se pra-gmatièno pobija. Mo�emo takoðer reæi da ono što nama, promatraèima svjetskih zbivanja, èini strahote strašnima, upravo to što nam pred njima zamukne govor, ukoèi se misao. Govor misli je prva gesta odbijanja, protivljenja, otpora. Ili, manje patetièno i manje samodopadljivo reèeno, ukoliko su sadašnje grozote, koje u medi-jima gledamo svaki dan, djelo gomila ko-je su, ma koliko nam se gadilo priznati, ipak neka vrsta ljudskih zajednica, tada ih je moguæe zaustaviti samo zajednièki, da-kle govorom, uzajamnošæu, a jednom mo�da i solidarnošæu. Neki dogaðaji nas neugodno uznemire jednostavno zato što se ne bi smjeli dogoditi. Medijske slike, koje svakodnevno upijamo, poništavaju neke temeljne postavke na kojima smo izgradili sliku o svijetu, s njima uskladili svoje djelovanje, odnose i �ivot. I dok je Diogen ulazio u bure, samo da bi mislio, današnji medijski mislioci u punom kom-foru diktiraju daktilografkinjama univer-zalne istine, naše posljednje rijeèi na oproštajnom pismu. Medijski mislioci ni-šta ne misle, oni su svoje mišljenje èuli na teèajevima od ljudi kojima ni iz kakvog

razloga ne bi smjeli vjerovati. Èim ne mi-sle, ne prijeti im nikakva opasnost od gre-šaka koje od postanka svijeta nije izbje-gao nitko tko je mislio. Greške su najveæi grijeh našeg vremena. Da bi se izbjegla opasnost da sluèajno pogriješite, jedno-stavno ne treba ništa misliti. To je najbo-lje rješenje. Vidjeli smo, uostalom, koliko su bili naivni svi oni koji su cijeloga �ivo-ta samo mislili, uvjereni da je sva mudrost u mišljenju. Završili su u buretu poput si-rotog Diogena. Biti nepogrešiv, cilj je su-vremenog èovjeka, a nepogrešiv se ne mo�e biti ako misliš. Tako meðu nama �i-ve sakati ljudi. Medijski kentauri bez pola glave, uvjereni da je sve do njih trajalo djetinjstvo èovjeèanstva, da s njima poèi-nje zrelo doba, trijumf inteligencije. Oni su stavili toèku na ljudsko mišljenje, sum-nje i dileme, a izgubili i prekinuli vezu s vremenom i tlom.

Naše slike uvijek æe biti naše

Ako se malo oslobodimo svojih pre-drasuda lako uviðamo da nam svakodne-vica donosi obilje snova koje bi nas još donedavno duhovno uvrijedili, a sada mogu biti osnova teorijskom promišlja-nju. Primjerice, rat u Perzijskom zaljevu koji se od vijetnamskog razlikovao u od-sutnosti slika. Vojska je lišila medije svo-jih mrtvih. Umjesto toga, uznemireni gle-daoci morali su sami postiæi dramatiènost pitajuæi se: “Je li ovo pravo bombardira-nje ili neka videoigra?”. Kada su se iraèki vojnici napokon pojavili na ekranu, poka-zalo se da su to neki siroti naivci koji po-zdravljaju amerièku vojsku. Zahtjev za slikama smrti ostao je nezadovoljen. Taj rat se nije toliko vodio protiv Iraka ili ne-kog Saddama Husseina, koji je navodno kemikalijama planirao zatrovati svijet, koliko je bio pomak prema Novom svjet-skom poretku, u kojemu postoje samo ko-lege igraèi u igri ponude i potra�nje, a ne neprijatelji. Tadašnji mediji strašno su se osvetili vojsci, kao što su ubrzo otkrili Kurdi u svojim planinskim taborima. Dok još meðunarodne snage nisu bile ni na vi-diku, mediji su veæ nadoknaðivali nedo-statak smrti i odmah su emitirali šokantne slike diljem svijeta. Kako bi predstavili temu genocida i pojaèali svijest ljudi da su pre�ivjeli, postavili su nekoliko ek-splozivnih punjenja u kolektivno nesvje-sno. U�asne slike mrtve djece i umiruæih starica predstavljale su uništenje staroga ciklusa od predaka do potomaka. Buduæi da se smrt nije smjela pojaviti u ratu, ona se vratila drugdje kao neposlušni remeti-telj Novoga poretka. U ratu je smrt našla smislen kontekst u medijima, ali stotinu tisuæa mrtvih u Iraèkom ratu ostali su ne-vidljivim. Zato su se pojavili drugdje, i

Osvrt – fi lmska umjetnost i terorizam

Osama bin Laden u uloziJohna Ramba

Da bi se njih dvojica mogli preporoditi kao cjeloviti pojedinci, da bi oblikovali svoj subjektivni identitet, svaki put se moraju vratiti na ratište. O Rambu je snimljeno nekoliko fi lmskih nastavaka, dok se Osama iz Amerike preselio u Afganistan, a zatim nastavio epizodu u Iraku. Daljnji nastavci tek trebaju biti snimljeni.

Filip Mursel Begoviæ

JOURNAL

47

KULTURA

umirali u golemom broju, kao bezimena i besmislena katastrofa. Nadalje, urušava-nje komunistièkih re�ima i diktature Tre-æeg svijeta morale su se dogoditi uredno, po mjeri Novoga svjetskog poretka jer mi smo samo gledatelji. U redu je da nas me-diji obavještavaju o neredima, ali ne oèe-kujte da interveniramo. Što je veæa medij-ska pozornost prema zemljama Bliskog istoka, to je veæa naša zatupljenost i manji su izgledi da æemo ikada izaæi na ulice. Visoka gledanost �ivih prijenosa sukoba oznaèava fascinaciju nad moæi moderne komunikacijske tehnologije, a ne brigu i svijest da smo svi zajedno u istoj borbi. Jedini politièki faktor na koji graðanska svijest ostaje osjetljiva, po svojoj prirodi je obramben: oèuvanje socijalne sigurno-sti, djevièanskog okoliša i multikultural-nog društva. Sve ostale teme za akciju nepogodne su za proraèunato graðanstvo zbog nenamjernog ozraèja mazohizma. Bez obzira kako se mo�e postaviti radi-kalni diskurs, svi smjerovi argumentacije nu�no završavaju u nekom Guantanamu ili Abu Graibu. Medijske akcije odbacuju svaki dobronamjeran sadr�aj i smjerove argumentacije, primjenjujuæi semioarti-ljeriju koja ispaljuje èiste znakove. Èak i ako se sve nakane akcija iskrive i izosta-ve, nastat æe tako jake slike da se njihovo znaèenje neæe moæi umanjiti. Da parafra-ziramo slogan nizozemskih squatera: “Mo�ete uništiti naše ideje, ali naše slike uvijek æe biti naše.” Ta gerila utemeljena je na pretpostavci da emancipirani graða-nin ionako ne vjeruje u ono što mediji iz-bacuju i da se privatno smije razaranjima na ekranu. I negativne slike su slike. Pre-rušene kao teme, nameæu se medijima da bi postigle maksimalni optjecaj.

Sef za fatamorgane

Posve je vjerojatno da æemo jednog dana do�ivjeti da nuklearne sile posvuda izvoze atomske elektrane, oru�je i bom-be. To nije ništa èudno jer smo veæ do�i-vjeli da pušimo amerièke cigarete, pijemo amerièki alkohol, �alimo za amerièkim predsjednicima i engleskim princezama, �vaèemo amerièke �vakaæe gume i kupu-jemo njemaèke automobile pjevajuæi kau-bojske pjesme. Sve je to danas normalno. To je bilo neminovno. Kontrolu prijet-njom zamijenit æe mnogo uèinkovitija strategija pacifi kacije bombom i posjedo-vanjem bombe. Novom vremenu potreb-ne su nove parole, drugi borci, drugi hero-ji, drukèiji podvizi, drukèiji idoli, potrebe i struènjaci. Male sile, misleæi da kupuju svoju nezavisnu borbenu snagu, kupit æe

virus odvraæanja, odvraæanja od nje same. Isto vrijedi i za atomske elektrane koje im se ubrzano isporuèuju: isti broj neutron-skih bombi što demontiraju svaku povije-snu zarazu, svaku opasnost od eksplozije. U tom smislu nuklearno posvuda uvodi ubrzani proces zamrzavanja svega oko se-be, usisavanja sve �ive energije. Svi se mire s novim potrebama, novim idealima, novim pogledima. Nitko ne �eli ništa zau-staviti, promijeniti i propisati zauvijek. Tim zakonima poèela je robovati i umjet-nost. Umjetnost ne smije proisteæi iz nu-klearne zaraze jer nuklearno je ujedno vrhunac raspolo�ive energije i maksima-lizacija sustava kontrole sve energije, u buduænosti sasvim sigurno i one umjet-nièke. Ali, zatvaranje i kontrola rastu upravo onako (nesumnjivo još i br�e) ka-ko rastu i moguænosti oslobaðanja. Tko mo�e biti sudac jednom vremenu? Umjet-nici ne mogu biti suci jer njihov sud nije prihvatljiv ni za koga normalnog, zdravog i “suvremenog”. Isto tako dijabetièari ne mogu sastavljati jelovnike, slijepci ne mogu biti likovni kritièari, a æelavci ne bi trebali raspravljati o frizurama. Umjetnici su nadle�ni samo za umjetnost. U sadaš-njem i nasilnom povijesnom razdoblju, nuklearno osvaja umjetnost kao imagi-narni sadr�aj. Prijetnja nuklearnim, izba-èena iz zbilje, svoje utoèište nalazi u umjetnosti. Svi imaju razumijevanja za tako postavljeni scenarij. Slijepo, uporno, nezavisno od svih dogaðanja, nasuprot stvarnosti, protivno svakom vremenu i �i-votu, èovjek pristaje da, na primjer, fi lm-ska umjetnost bude mali muzej parola, bastion zabluda, uporište naivnih ciljeva, kinoteka vjeène mladosti, sef za fatamor-gane, spas lijepih snova i utoèište globali-zatorskim ubojicama. Èovjek priznaje

stvarnost jedino na fi lmu. On ustaje protiv vlasti, jedino na fi lmu.

�ivot prolazi, a fi lm ostaje

Ima ljudi koji se ne mire sa svim i sva-èim što donosi novo vrijeme, nisu kon-struktivni i elastièni, ne postavljaju moral-na pitanja. Takav je amerièki Rambo. Po-java Rambovog lika koincidira s nestan-kom jasno lociranih poprišta borbi i razvo-jem virtualnog rata u trci za razoru�anjem koja se odvijala osamdesetih. Kao odgovor na uspješnu taktiku Ho Ši Minovih ko-mandosa u d�ungli, Rambo je utemeljio dezintegraciju regularne vojske. Zamijenio je vojsku tako što je sam postao rat. Fron-tovski vojnik koji je u Prvom svjetskom ratu i praelektronici Blitzkriega izgubio tjelesnost, vratio je sada svoju sliku medij-skoga potrošaèa, u anaboliènom i steroid-nom tijelu nepobjedivoga Amerikanca Ramba. Popularnost njegove uniforme po-ticali su fi lmski kritièari i knjiški klubovi. Rambov lik kombinirao je opremu sred-njovjekovnog ratnika s djelotvornošæu naj-novijih kompaktnih oru�ja, ali njegova lo-kacija bila je svijest jeftinih videoteka, ogranièen na imaginarnu stvarnost carstva slika, nije imao izbora nego ostati medijski ratnik. Ima još jedan takav medijski ratnik za kojega se pretpostavlja da je stvaran. Ri-jeè je o najpoznatijem teroristu na svijetu, Osami bin Ladenu. Nitko ga nije vidio u posljednjih desetak godina, ali on na ma-garcu i s bolesnim bubrezima, negdje iz utroba afganistanskih planina, komunici-rajuæi s ostatkom svijeta preko goluba umjesto interneta i mobitela, uspijeva za-strašiti èitav svijet. Za razliku od Ho Ši Minove gerile i Rambo i Osama nisu zain-teresirani za oslobaðanje potlaèenih naro-

JOURNAL

48

KULTURA

da. Njih, kao medijske ratnike, zanima sa-mo izra�avanje vlastite liènosti, u kojoj gledatelji, poput muslimana na jednoj stra-ni i zapadnjaka na drugoj, mogu vidjeti same sebe i nakon toga se obraèunati baš kao na fi lmu. Da bi se njih dvojica mogli preporoditi kao cjeloviti pojedinci, da bi oblikovali svoj subjektivni identitet, svaki put se moraju vratiti na ratište. O Rambu je snimljeno nekoliko fi lmskih nastavaka, dok se Osama iz Amerike preselio u Afga-nistan, a zatim nastavio epizodu u Iraku. Daljnji nastavci tek trebaju biti snimljeni. Dakle, sasvim je jasno da su fi lm o Osami bin Ladenu, baš kao i o Rambu, snimili do-bro plaæeni re�iseri, po dobro utvrðenom scenariju. U nevidljivosti neprekidnog rata i Osama i Rambo djeluju kao remeteæi ele-menti što daju oduška borbenom duhu koji je postao èisto folkloran. No, u kontekstu potpunog svjetskog mira njih dvojca ne mogu biti ništa više osim nostalgiène iden-tifi kacije gledatelja s akterima kakvi oni sami više ne mogu postati. Valjda zato što �ivot prolazi, a fi lm ostaje. Film bi trebao saèuvati ono što je �ivot napustio.

Agonija medija tek je poèela

Film se u svojim današnjim pokušajima sve više i sa sve više savršenstva pribli�ava apsolutnoj zbilji u njenoj banalnosti, istini-tosti, goloj oèitosti, u njezinoj dosadi, a istovremeno u njezinoj obijesti, u zahtjevu da postane zbilja, neposredno, neoznaèeno, što je najluði pothvat, nijedna kultura nije imala to naivno i paranoièno, puritansko i teroristièko viðenje svojih znakova. Terori-zam je uvijek terorizam zbilje. Istovremeno

s tim nastojanjem potpunog poklapanja sa zbiljom, fi lm (u svojim hollywoodskim inaèicama) se pribli�ava i potpunom pokla-panju sa samim sobom kao surova hiperz-bilja. Film sebe plagira, kopira, ponovo snima svoja klasièna ostvarenja, retroakti-vira svoje prvotne mitove, ponovo snima nijeme fi lmove savršenije od originalnih nijemih fi lmova, fi lmove sa zvukom, ali bez slike. U nijemom fi lmu o amerièkom graðanskom ratu, u kojem naslovnu ulogu igra zvijezda nijemog fi lma Buster Keaton, vidimo sliku, ali tona nema. U novim fi l-movima, s amerièkim vojnicima u naslov-nim ulogama, slika ubijanja i krvi nema, vidljivi su samo zvukovi stradanja i lica fo-toreportera. Sve je udaljeno, sve je otuðe-no, toliko da slika nije vidljiva ili je prekri-vena crnom vreæom za leševe. Amerièki politièari lišavaju svoje graðane slika svo-jih mrtvih, jer se plaše reakcija �ivih. Sve je to logièno, fi lm je fasciniran samim sobom kao izgubljen objekt, jednako kao što smo mi fascinirani zbiljom kao referencijom koja nestaje. Film i imaginarno (romanes-kno, mitsko, nestvarno, ukljuèujuæi i mah-nitu upotrebu vlastite tehnike) imali su ne-koæ jedan �iv, dijalektièki, pun, dramatièan odnos. Odnos što se danas stvara izmeðu fi lma i zbilje je obrnut, negativan odnos, a proizlazi iz gubitka specifi ènosti jednoga i drugog. Sve se snima i sluša. Dogaðaji su dokumentirani kao svjedoèanstva i slu�e kao oru�je u informacijskom ratu. Sve se dogaða preko velikih udaljenosti, u okru�ju vojnih satelita i telezumova, i na male uda-ljenosti, uz pomoæ amaterskih foto i video-kamera. No, èak u ovo doba totalne tran-sparentnosti postoje klanovi koji se pona-

šaju kao da �ele saèuvati svoju privatnost kao neku sakralnu povlasticu: mafi ja, spe-cijalne postrojbe, automisti koji se bune, kraljevske obitelji i neka druga tajna druš-tva. Okru�uju se tjelohraniteljima koji dje-luju kao antimedijski ratnici. Njihova osi-guranja ni Rambo ni Osama ne mogu pro-biti, zato što su i sami dio tog osiguranja. Njihova funkcija je ista kao i funkcija crnih rupa koje usisavaju medijsku tvar tako da dogaðaj posve nestane, iako se u javnosti poka�e da su to magneti za novinare, te da potajno u�ivaju u kršenju svoje privatnosti dok se kupaju u svijetlu refl ektora. Oni za-poèinju svoju junaèku borbu na nièijoj ze-mlji, izmeðu medija i klasiène stvarnosti. Vidimo ih u posljednjoj roli gdje njihova ruka odgurava kameru, Osama ili Rambo cilja u gledatelja i puca, ili se uka�e nared-ba da se hitno prestane snimati. No, agonija medija tek je poèela. Dok god mogu prika-zivati smrt, oni sami �ive, a kada jednom ne budu mogli prikazivati mrtve, uzrokovat æe to njihov katastrofi èan povratak na drugom mjestu. Što nas mediji dovode bli�e smrti, to smo bli�e smrti medija. Neæe to biti oce-ubojstvo, hvatanje Osame bin Ladena, niti neèije samoubojstvo, veæ katastrofa o kojoj mediji neæe nikada izvijestiti. Sada vje�ba-mo rituale kojima bismo osigurali ne samo da mediji umru, nego da postanu naši preci. Samo tako æemo sprijeèiti da se mediji jed-noga dana ne pretvore u zloduhe i da Ram-bo izaðe iz fi lma i sve nas poubija.

Epilog

Kolaju glasine o vrsti bla�enih biæa koja putuju preko obzora i skrivaju se iza povijesti, promatrajuæi medije kao što mi promatramo ekran. Meðu njima su i izva-nmedijski ratnici, oni stoje nasuprot Ram-bu i Osami. Njihov prostor i vrijeme teèe paralelno s našim vlastitim i rijetko ga se dotièe. Poput klasiènih ratnika, ovladali su umijeæem nestanka u praznini kako bi se iz nje iznova pojavili na neoèekivanim razinama stvarnosti. Njihovi putovi ne-vidljivi su medijskom oku jer djeluju u dimenziji koja u najboljem sluèaju presi-jeca struje horizontalnih medijskih zna-kova. Na tim sjecištima dogaðaju se kata-strofe u medijskoj komunikaciji znakovi-ma koji izgledaju kao teroristièke akcije nekog drugog kruga. Cilj medija, nakon što su uèinili svemir vidljivim, jest omo-guæiti ovim licima da progovore. Ali ti ratnici odgovaraju samo na nepostavljena pitanja koja tjeraju medije da zašute. Predstavljaju se kao snijeg koji rastaèe ikonografski poredak. Statièna slika je njihova konaèna informacija. �

JOURNAL

49

KULTURA

Glumica Semka Sokoloviæ Bertok preminula je 4. o�ujka u 72. godini u za-grebaèkoj bolnici Rebro od posljedica mo�danog udara. Roðena je 22. prosinca 1935. u Sarajevu, a pamtit æemo je po ve-likoj glumaèkoj karijeri i brojnim uloga-ma u TV serijama i fi lmovima. Semka Sokoloviæ bila je jedna od najveæih i naj-popularnijih karakternih glumica bosan-sko-hercegovaèkog i ex-jugoslavenskog glumišta. Malo je poznato da Semkina porodica vuèe porijeklo od legendarnog Mehmed paše Sokoloviæa te da joj je i djed bio paša. Roðena Sarajka, koja se u mladosti bavila maèevanjem, u Zagrebu je upisala dramsku akademiju. Impresio-nirala je dr. Branka Gavellu, postala nje-gov asistent i zaposlila se u Zagrebaèkom dramskom kazalištu (poslije preimenova-no po velikom redatelju). Bila je majstor velikih scena. Svojim ne rijetko otresitim, strogim nastupom, u nekoliko minuta ili sekundi bi se usjekla gledatelju u pamæe-nje, èak jaèe nego neki glavni glumci. U komediji Rajka Grliæa “U raljama �ivota” igrala je tetku iz Bosanske Krupe tako soèno da su i publika i kritièari za�alili što oko nje nije usredotoèen cijeli fi lm.

Prve va�ne uloge zahvaljuje Fadilu Had�iæu, koji je u njoj prepoznao vrsnu ka-rakternu glumicu. Ostvarila je fi ne vinjete u “Slu�benom polo�aju” (1964.), “Drugoj strani medalje” (1965.), “Protestu” (1967.) i “Divljim anðelima” (1969.), meðutim, da je tada na sceni bila imalo ozbiljnija kine-matografi ja, Semka bi stasala u jugoslaven-sku Thelmu Ritter. Njezino geslo kao da je bilo “nema gluposti, nema glumatanja”, zbog èega su je i prigrlili redatelji nove ge-neracije, ponajprije Goran Markoviæ, koji joj je u fi lmu “Majstori, majstori” povjerio prvu veliku fi lmsku ulogu. 1980-ih je po-stala puno va�nija fi lmska glumica no što je bila prethodnih desetljeæa: otkrile su je i te-levizijske serije, pa se ni nakon penzije u “Gavelli” više nije mogla po�aliti na neza-poslenost. Pogotovo stoga što su i nakon raspada Jugoslavije redovito stizale ponude iz Sarajeva, Beograda i Ljubljane. Jedna od njih, u fi lmu “Kod amid�e Idriza” (2005.), osigurala joj je ulogu karijere. Danas bi joj

se teško moglo dogoditi da se jedva probije u krug glumaca o kojima piše Filmska en-ciklopedija Leksikografskog zavoda, kao što je bio sluèaj potkraj 80-ih. Zakljuèak mnogih kritièara je da bi se bez njezina do-prinosa fi lmovi cijele regije doimali manje �ivotno. Premda je na daskama koje �ivot znaèe i na fi lmu ostvarila lijepu karijeru, javnost je èesto ipak golicalo nešto drugo: kako to da jedna glumica mo�e odlièno igrati šah (osam je puta bila prvak Hrvat-ske, a suprug joj je bio šahovski velemaj-stor Mario Bertok), brid� i poker? Po vla-stitom priznanju, u kazalištu joj je bilo ma-lo dosadno, jer su joj kolege sporo svlada-vale tekst, a fi lm je više odgovarao njezinu temperamentu.

Privatno je Semka bila veliki humanist i kozmopolita, �ena otvorenih vidika i oso-ba bez predrasuda. Nije krila svoje mišlje-nje, što ju je pokatkad i koštalo karijere na kazališnim daskama. Ostat æe upamæena kao srèana i veoma po�rtvovna glumica, koja je svojim likovima znala udahnuti pravi �ivot. U kazalištu je ostvarila mno-gobrojne znaèajne uloge, meðu kojima Anku i Marijanu Margetiæku (M. Krle�a: “Kraljevo” i “Vuèjak”), Jeku (P. Budak: “Klupko), Cicibelu (M. Smoje: “Roko i Cicibela”), Perku (I. Brešan: “Smrt pred-sjednika kuænog savjeta”), Anu (È. Prica:

“Zemlja”). Istakla se i kao Mae (T. Willi-ams: “Maèka na vruæem limenom krovu”), Lida Petrus (P. Kohout: “Takva ljubav”), Moliereova Dorina i Arsinoe (“Tartuffe” i “Mizantrop”), Marionette (C. Goldoni: “Lukava udovica”), Raka (B. Nušiæ: “Gos-poða ministarka”), Stella (H. Pinter: “Ko-lekcija”), Lady Macbeth (W. Shakespeare: “Macbeth”) te Ana Petrovna (A. P. Èehov: “Drama bez naslova”), a ostat æe upamæe-na i po mnogobrojnim nastupima na Du-brovaèkim ljetnim igrama (M. Dr�iæ, “Gri-�ula”; J. Palmotiæ, “Pavlimir”; I. Vojnoviæ, “Suton” i “Na taraci”). Televizijski æe gle-datelji Semku Sokoloviæ pamtiti po uloga-ma u nekima od najpopularnijih serija na ovim prostorima, meðu kojima su “U regi-straturi” i “Velo misto”, dok u posljednje vrijeme i nastupima u serijama “Naši i va-ši” te “Bitange i princeze”. Tradicionalna godišnju Nagradu ‘Fabijan Šovagoviæ’ ko-ja se dodjeljuje glumici ili glumcu èije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvat-skog fi lma, Semka Sokoloviæ Bertok pri-mila je na 53. festivalu igranog fi lma u Puli 2006. godine.

Pokopana je 10. o�ujka na zagrebaè-kom groblju Mirogoj, dok je istoga dana u GDK “Gavella” bila uprilièena kome-moracija. �

F.M.B.

Umrla Semka Sokoloviæ Bertok

Odlazak velike glumiceSemka Sokoloviæ Bertok (1935.-2008.) bila je jedna od najveæih i najpopularnijih karakternih glumica bosansko-hercegovaèkog i ex-jugoslavenskog glumišta.

Semka Sokoloviæ Bertok (1935. – 2008.)

JOURNAL

50

KULTURA

Mnogi æe poznavatelji svjetske kine-matografi je reæi da fi lm uopæe ne poznaje-mo ako nismo upoznati s iranskim novim valom. Kiarostami, Majidi, Mohsen i Sa-mira Makhmalbaf, Mehrjui, Panahi, Gho-badi, Reza Mir-Karimi… tek su neka ime-na ovjenèana nizom nagrada na najveæim svjetskim festivalima. S druge strane, poli-tièki poredak, duboko utemeljen na vrijed-nostima Islamske revolucije iz 1979, po-stavlja pitanja: kako u, po zapadnim kriteri-jima, strogo cenzuriranim okolnostima na-staju tako duhovno slobodni fi lmovi? Kako je u islamskom re�imu uopæe dopušteno nešto stvarati? Ili, ipak, nije sve u Hatami-jevu Iranu bilo tako rigidno i natra�njaèko, kako nam sugeriraju mediji Novoga svjet-skog poretka moæi. Iranski fi lm u cjelini, u svojim najboljim ostvarenjima, otkriva nam nepovratno izgubljen svijet djetinjstva zapadne civilizacije. Zapadni se svijet, kroz njega, prisjeæa svojih indo-europskih kori-jena. Mo�da se upravo u tome kriju odgo-vori na pitanja koja muèe Zapad.

Kao i prethodnih godina hrvatski fi lm-ski program obogaæen je ciklusom suvre-menog iranskog fi lma u kinu Tuškanac u Zagrebu. Na programu je bilo pet nagraði-vanih fi lmova snimljenih u razdoblju od 2004. do 2007. godine. Film “Noæni auto-bus” (2007.), ratna drama iz vremena iran-sko-iraèkog sukoba, otvorio je ciklus. Re-datelj fi lma Kiomars Pourahmad, koji je bio gost zagrebaèkog ciklusa, rekao je da je fi lm napravljen tako da pripada cijelom svijetu i da ga mogu svi razumjeti i pratiti. Slijedio je fi lm “Sunce svima jednako sija” (2006.) Abbasa Rafeia, fi lm ceste koji kroz prièu o dvjema prijateljicama na putu do svetišta Mashad progovara o problemu emotivne otuðenosti. Prikazan je i fi lm “Obrisi dana” (2007.) Bijana Mirbagheria, adaptacija Dorfmanove drame “Djevojka i smrt”, prema kojoj je i Roman Polanski snimio fi lm. Na programu je bio i fi lm “Ubrizgavanje” (2006.) Rakhshana Bani-Etemad i Mohsena Abdolvahaba, drama o narkomanki koja se pokušava skinuti s he-roina nekoliko dana uoèi vjenèanja. Po-sljednji fi lm ciklusa bio je humorna drama “Mamin gost” (2004.) Dariusha Mehrjuia, o �eni koja mora ugostiti neæaka i njegovu �enu, no zbog siromaštva ne zna hoæe li im moæi ponuditi dostojan obrok. Taj je fi lm producirala producentska kuæa CMI, èiji je

predstavnik Alireza Shahrokhi takoðer bio gost ciklusa. Shahrokhi je rekao da je hr-vatska kinematografi ja u Iranu poznata po-najviše po animiranim uradcima, te je izra-zio nadu da æe se širenjem suradnje dviju zemalja i u iranskim kinima moæi pogleda-ti ostali hrvatski fi lmovi.

Po rijeèima Diane Nenadiæ, autorice najavnog teksta, ciklus suvremenog iran-skog fi lma, s mahom urbanim temama, svjedoèi kako je cenzura u toj zemlji smek-šala, pa je i veo kojim su zastrte bolne toè-ke iranskog društva postao transparentniji. “Bit æe skoro i 40 godina otkako je Dariush Mehrjui skrenuo svijetu pozornost na iran-sku kinematografi ju fi lmom 'Krava'. Sni-mljena 1969., bunkerirana, a onda prošver-cana na festival u Veneciji, ta ruralna dra-ma osvojila je kritiku, u Iranu je postala kultni fi lm, a Mehrjui je snimio još dvade-set igranih fi lmova iako je njegov rad i na-kon Revolucije, osobito �enski ciklus iz 1990-ih, bio pod budnim okom cenzora”, napisala je Diana Nenadiæ. Iranski novi val, koji su navijestili i Mehrjuiovi fi lmovi, danas ima bogatu povijest. O tome svjedo-èi i novi ciklus iranskoga fi lma u kojem su benigne djeèje/staraèke èe�nje i ruralne ambijente zamijenile ozbiljne, mahom ur-bane teme, a jedini redatelj koji se izbjega-va ozbiljnije suoèiti s njima zapravo je naj-poznatiji i nekada problematièni Mehrjui. Ipak, njegova humorna obiteljska drama “Mamin gost” iz 2004., dotièe i bizarna lica iranskoga društva okupljena u prigrad-skom dvorištu gdje se stanari solidariziraju sa susjedom na rubu �ivèanoga sloma. Dvorišni ensemble skuplja i priprema hra-nu za njezine goste, jer je zakazao mu� potpuno zaluðen fi lmom, a ponajviše “Mr-tvom prirodom” i Sohrabom Shahidom Salesom (fi lm je prikazan u kinu Tuškanac u o�ujku 2005.), velikanom iz 70-ih, koje-mu Mehrjui posredovanjem svojega lika

odaje poèast. U Iranu, ali i šire, ugled da-nas u�iva i Rakhshan Bani-Etemad, reda-teljica hvaljenog “Plavog vela” (1995.) i (uz Mohsena Abdolvahaba) koautorica fi l-ma “Ubrizgavanje” (2006.), drame o nar-komanskoj krizi iranske mladenke nekoli-ko dana prije vjenèanja koja otvara crnu kutiju disfunkcionalne obitelji, a snimljena je u trendovskom dokumentarstièkom stilu direktnog fi lma mahom u urbanim eksteri-jerima. Problemom emotivne otuðenosti pozabavit æe se pak “Sunce svima jednako sija” (2007) Abbasa Rafeija, religiozno poantirani fi lm ceste o dvjema prijateljica-ma u samopotrazi, jednoj neobiènoj otmici i zakljuèno o snazi vjere i ljubavi. A na ce-sti, inaèe èestom poprištu suvremenih iranskih fi lmova, no sada punom ratnih i moralnih zamki, nalazi se napeti “Noæni autobus” (2007.) Kiomarsa Pourahmada. Avantura dvojice boja�ljivih iranskih voj-nika u pratnji 30 iraèkih zarobljenika pod-sjeæa na iranske odnose sa susjedima. Ku-riozum iranskoga ciklusa svakako je prije-nos drame “Djevojka i smrt” Ariela Dorf-mana u iranski ambijent i politièki kon-tekst, kako zbog neizbje�nih usporedbi s adaptacijom Romana Polanskoga, tako i zbog traumatizirana pogleda na razdoblje prije islamske revolucije na koje se iranski fi lm èesto, ali rijetko i otvoreno referira.

Karakteristièan stil iranskih autorskih fi lmova primjer je uspješnog prilagoðiva-nja okolnostima koje od autora tra�e sni-manje jeftinog fi lma sa socijalnom poru-kom. Iranski autori naginju jednostavnom i dokumentarnom stilu, bez ušminkane fo-tografi je, dinamiène monta�e i bogate glazbene pratnje. Filmove snimaju u pri-rodnom okru�enju, èesto bez profesional-nih glumaca, a za veæinu njih, prvi fi lm je obièno i posljednji. Nerijetke su usporedbe takvog stila s neorealizmom. Iranski fi lm izbjegava izra�enije dramske akcente i emocionalnu manipulaciju. Meðutim, iza prividne neutralnosti, jednostavnosti i be-skonfl iktnosti redatelji znalaèkom naraci-jom stvaraju �ivotne drame pune društve-nih paradoksa, ali ne bez dojma objektiv-nosti i �ivotne uvjerljivosti, što je dokazao i novi ciklus iranskog fi lma u kinu Tuška-nac. Ciklus je organiziran u suradnji s Iran-skim kulturnim centrom, a fi lmovi su pri-kazani u Rijeci, Dubrovniku i Osijeku. �

F.M.B.

Ciklus suvremenog iranskog fi lma, Kino “Tuškanac”, 4.-9. o�ujka 2008.

Iranski fi lm u Zagrebu

JOURNAL

51

�IVJETI ISLAM

Ibrahim a.s. ili starozavjetni Abraham poslanik je oko kojeg sljedbenici �idov-stva, kršæanstva i islama, usprkos meðu-sobnog svojatanja, imaju najviše zajed-nièkih dodirnih toèaka i osoba je oko koje najprije mogu izgraditi ono što neki nazi-vaju “abrahamovski ekumenizam”. Taj potencijalni ekumenizam nikako ne znaèi dokidanje razlika meðu vjerama, jer æe one ostati do Sudnjega dana, nego velièa-nje i promicanje mira, dijaloga, su�ivota, poštivanja drugog i drugaèijeg, dobra pre-ma bli�njima, poštenja, opraštanja drugi-ma i svih ostalih vrijednosti koje se nala-ze u svetim knjigama, a za koje se zalagao i sam Abraham/Ibrahim a.s.

Islam, kao što smo i prije pisali, ne ne-gira �idovstvo i kršæanstvo, ali im ospora-va neka uèenja, posebno ona koja su vre-menom defi nirali njihovi teolozi, te ih uèi-nili obvezujuæim za svoje sljedbenike. Oko Ibrahima a.s. posebno se spore �idovstvo i kršæanstvo. Bo�je obeæanje Ibrahimu a.s. da æe od njegovih potomaka izrasti oda-brani narod, �idovi ekskluzivno zadr�ava-ju za sebe, smatrajuæi da �ive u “savezu s Bogom”, te negiraju svaku drugu religiju. Kršæanstvo, posebno nakon Augustina Au-relija (354.-430.), oca sveukupne kršæan-ske teologije, to pravo “oduzima” od �ido-va naglašavajuæi da Abraham više nije otac �idovskog naroda, nego iskljuèivi svjedok istine za Isusa Krista. Abraham se iskori-štava da se kršæanstvo legitimizira kao je-dina ispravna vjera, a �idovi se u isto vri-jeme teološki razbaštinjuju. �idovsko-kr-šæansko sporenje oko Ibrahima a.s. navodi i Kur'an. Allah d�.š. ukazuje na nelogiè-nost njihova prisvajanja Ibrahima a.s. kad je on, kao Poslanik, djelovao prije same pojave i �idovstva i kršæanstva. Zapravo, Kur'an više puta naglašava da su i Ibrahim a.s. i ostali poslanici �ivjeli jednu te istu vjeru, vjeru islam, odnosno bili su pokorni jednome Bogu – ne kralju, ne kipovima, ne nebeskim tijelima, ne sveæenicima ni institucijama, nego Stvoritelju, Bogu Jed-nome.

Muhammed a.s., koji je poslan kao posljednji poslanik svim ljudima, još je jedanput, zadnji put, potvrdio jednu te istu vjeru i èovjeèanstvu je dostavio u

isitnskoj formi kroz Rijeè Bo�ju – Èasni Kur'an. “O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Ind�il (Stari i Novi zavjet) nisu objavljeni posli-je njega? Zašto ne shvatite? Vi rasprav-ljate o onome o èemu nešto znate, a zašto raspravljate o onome o èemu ništa ne znate? Allah zna a vi ne znate! Ibrahim nije bio ni �idov ni kršæanin, veæ pravi vjernik, vjerovao je u Boga Jednoga, i ni-je bio idolopoklonik. Ibrahimu su od ljudi najbli�i oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik (Muhammed) i vjernici (mu-slimani). A Allah je zaštitnik vjernika.” (Ali Imran, 65-68).

Ibrahim – mladiæ koji traga za svojim Stvoriteljem

Prema povijesnim zapisima, Ibrahim a.s. je roðen na podruèju današnjeg Iraka, u gradu Babilonu, prijestolnici nekadaš-nje Babilonije, dr�ave koju su osnovali Sumeriæani u 4. stoljeæu prije Isaa a.s. Babilonija se nalazila u sredini Starog istoka, gdje su se sastajali putevi koji su vodili iz Egipta, Sirije i Male Azije, te Perzije i Indije. U to se vrijeme vjerovalo da svaki grad ima svoje bo�anstvo-zaštit-nika. Bo�anstvo Babilona nazivali su Marduk - Proljetno sunce. Ibrahimov na-rod je obo�avao kipove, ali i nebeska tije-la, osobito sedam planeta u koje su ubro-jili Sunce i Mjesec. Svoga kralja Nimruda takoðer su smatrali bo�anstvom.

Kazivanje o Ibrahimu a.s. Kur'an zapo-èinje opisom njegovog mladalaèkog traga-nja za istinskom vjerom, isprepletenim i pomiješanim propitivanjem, sumnjama, negiranjem i zbunjenošæu, te napokon ot-krivanjem prave istine o postojanju samo Jednoga Boga. Ibrahim a.s. je najprije do-šao do zakljuèka da Bog ne mo�e biti nešto što je sam èovjek isklesao niti to mo�e biti posrednik do Boga. On svome ocu Azeru postavlja pitanje kako on i njegov narod mogu za bogove smatrati nešto što su vla-stitim rukama napravili: “A kada Ibrahim reèe ocu svome Azeru: ‘Zar kumire sma-traš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi'” (El-En'am, 74). Na-kon što je odbio priznati kipove za bo�an-

stva, Ibrahim a.s. se okreæe ka prirodnim pojavama i nebeskim tijelima vjerujuæi da odgovore o Stvoritelju mo�e pronaæi u ne-beskim prostranstvima. “I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi èvrsto vjerovao. I kad nastupi noæ, On ugleda zvijezdu i reèe: ‘Ovo je Gospodar moj!’ A pošto zaðe, reèe: ‘Ne volim one ko-ji zalaze!’ A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reèe: ‘Ovo je Gospodar moj!’ A pošto za-ðe, on reèe: ‘Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, biæu, sigurno, jedan od onih koji su zalutali.’ A kad ugleda Sunce kako se raða, on uzviknu: ‘Ovo je Gospo-dar moj, ovo je najveæe!’ - A pošto zaðe, on reèe: ‘Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridru�ujete! Ja okre-æem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridru�u-ju!'” (El-En'am, 75-79).

Ibrahim a.s. je razmišljanjem i logiè-kim zakljuèivanjem “pronašao” svoga Gospodara, ali to nije bio kip, ljudskom rukom isklesan, niti nebesko tijelo koje najmanji oblak mo�e prekriti, niti išta što vanjsko oko mo�e vidjeti. Ibrahim a.s. je svoga Gospodara pronašao u samome se-bi, u svome srcu, umu i svijesti, u svemu što postoji oko njega, a što ukazuje na Mudrog Stvoritelja.

Oèito da je Ibrahim a.s. kao mladiæ u�ivao veliki ugled u svome narodu èim su ga njegovi sugraðani poèeli uvjeravati u istinitost njihove vjere koju su naslijedi-li od svojih predaka. Plašili su Ibrahima a.s. da æe doæi u nemilost njihovih bo�an-stva u isto vrijeme bojeæi se njegova uspjeha u propagiranju nove vjere (isla-ma). Potpuno identièan sluèaj bio je i sa Muhammedom a.s. Njega su u mladosti nazivali El-Emin (povjerljivi, pouzdani) i bio je miljenik sredine, poznat po svome poštenju. Meðutim, kada je poèeo propo-vijedati vjeru u Jednoga Boga, njegovi su ga sugraðani, koji su vjerovali u više bo-gova, prvo pokušali u la� utjerati i osra-motiti, a na kraju i ubiti, kao što su i Ibra-hima a.s. pokušali ubiti njegovi sugraða-ni. No, istina uvijek pobijedi la�.

“I narod njegov se s njim raspravljao. ‘Zar da se sa mnom raspravljate o Alla-

Islamske teme

Kazivanje o Abrahamu/Ibrahimu a.s. (I)Mirza ef. Mešiæ

JOURNAL

52

�IVJETI ISLAM

hu, a On je mene uputio?’ - reèe on. ‘Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridru�ujete, biæe samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obu-hvaæa sve. Zašto se ne urazumite? A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridru�u-jete, kada se vi ne bojite što Allahu druge pridru�ujete, iako vam On za to nije nika-kav dokaz dao? I znate li vi ko æe, mi ili vi, biti siguran? Biæe sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboš-tvom ne miješaju; oni æe biti na Pravome putu.’ To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepe-ne dajemo onima kojima Mi hoæemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Svezna-juæi.” (El-En'am, 75-83).

Ne samo da je Ibrahim a.s. negirao ido-lopoklonstvo svoga naroda nego je poèeo negirati i bo�anske prerogative samoga kralja (Nimruda), što je bilo posebno opa-sno. Taj osori kralj, èuvši da Ibrahim a.s. negira njegove bo�anske moæi i bo�anstva njegovih predaka, poziva ga na dvor i or-ganizira raspravu o Bogu, �eleæi ga ponizi-ti i osramotiti, kao što je i faraon �elio osramotiti Musaa a.s. kada mu je organizi-rao natjecanje sa èarobnjacima. O tome nam Allah d�.š. na sa�et naèin govori u Kur'anu: “Zar nisi èuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepi-rao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reèe: ‘Gospodar moj je Onaj koji �ivot i smrt daje', on odgovori: ‘Ja da-jem �ivot i smrt!’ (Prema predajama, na kraljev upit tko je njegov Bog, Ibrahim a.s. je odgovorio da je njegov Bog Onaj koji �ivot i smrt daje. Kralj je potom naredio da mu dovedu dvojicu robova pa je jednoga od njih osobno ubio, a drugog ostavio da �ivi uz komentar da je i on bog koji �ivot i smrt daje. No, uslijedio je Ibrahimov a.s. izazov pred kojim je oholi kralj zašutio.) ‘Allah èini da Sunce izlazi s istoka', reèe Ibrahim, ‘pa uèini ti da grane sa zapada!’ I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima neæe ukazati na Pravi put.” (El-Bekara, 258).

Iako mladiæ, Ibrahim a.s. je veæ bio po-èašæen poslanstvom i mudrošæu koje je na najbolji naèin iskazao u dijalogu sa oholim vlastodršcem. Nakon susreta s kraljem Ni-mrudom kod Ibrahima a.s. se javlja �elja da mu Allah d�.š. demonstrira svoju moæ o�ivljavanja. Takve �ivotne epizode naila-zimo skoro kod svakog poslanika kad su oni kao obièni ljudi �eljeli svjedoèiti bez-graniènu Allahovu mudrost i moæ stvara-nja. “A kada Ibrahim reèe: Gospodaru moj poka�i mi kako umrle o�ivljuješ? On reèe: Zar ne vjeruješ - vjerujem - odgovori on, ali bih da mi se srce smiri. - Uzmi èetiri ptice - reèe On - i isijeci ih, pa pojedine

komade njihove stavi na razne bre�uljke, zatim ih pozovi, brzo æe ti doæi. Znaj da je Allah silan i mudar!” (El-Bekara, 260).

Ibrahim a.s. – rušitelj idola

Ibrahim a.s., koji je spozano istinu i bio poèašæen poslanstvom, prvo je po-zvao svoga oca Azera u islam. No njegov otac, pravdajuæi se da slijedi vjeru svojih predaka, nije �elio napustiti visoki druš-tveni polo�aj koji su u to vrijeme zauzi-mali èuvari i klesari kipova. Èesti su pri-mjeri iz povijesti poslanstva koji nam ka-zuju da najbli�i èlanovi Poslanikovih po-rodica nisu povjerovali u poslanstvo. Osim što Ibrahimu a.s. nije povjerovao njegov otac, isto tako ni Nuhu a.s. nisu povjerovali sin i �ena, Lutova a.s. je �ena takoðer bila nevjernica, a Muhammedov a.s. voljeni amid�a Ebu Talib nije slijedio svoga bratiæa u vjeri, iako ga je pomagao i štitio protiv agresivnih sugraðana. Ovi primjeri nam govore da Dragi Allah upu-æuje samo one ljude koji �ele uputu, one ljude koji tragaju za smislom svoga po-stojanja i bivstvovanja na ovome svijetu. Tko �eli spoznati istinu Allah mu to i omoguæava, a koliko èovjek mo�e zaluta-ti neka nam kao primjer poslu�i upravo Ibrahimov a.s. otac Azer. Na iskrena si-novljeva pozivanja u vjeru islam, otac mu je èak poèeo prijetiti smræu ako se ne oka-ni propovijedanja vjere u Jednoga Boga. Uvidjevši da njegov otac i njegov narod ne �ele napustiti idolopoklonstvo, Ibra-him a.s., da bi im dokazao apsurdnost nji-hove vjere, odluèuje uništiti njihova bo-�anstva i to u glavnom hramu za koji se upravo brinuo njegov otac.

Ibrahim a.s. je prvi poslanik koji se javno borio i ratovao protiv idola i kumira rušeæi i uništavajuæi ih. O tome nam Allah d�.š. govori u suri El-Enbija: “Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome reèe: ‘Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noæ klanjate?’ Oni odgovoriše: ‘I naši preci su im se klanjali.’ ‘I vi ste, a i preci vaši su bili u oèitoj zabludi', reèe. ‘Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?', upitaše oni. ‘Ne', reèe, ‘Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvo-rio, i ja æu vam to dokazati. Tako mi Alla-ha, ja æu, èim se udaljite, vaše kumire ude-siti!’ I porazbija ih on u komade, osim onog najveæeg, da bi se njemu obratili. ‘Ko ura-di ovo sa bogovima našim', povikaše oni, ‘zaista je nasilnik?’ ‘Èuli smo jednog momka kako im huli', rekoše, ‘ime mu je Ibrahim.’ ‘Dovedite ga da ga ljudi vide', rekoše, ‘da posvjedoèe.’ ‘Jesi li ti uradio

ovo s bogovima našim, o Ibrahime?', upi-taše. ‘To je uèinio ovaj najveæi od njih, pi-tajte ih ako umiju govoriti', reèe on. I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: ‘Vi ste, zaista, nepravedni!’ Zatim glave oboriše i rekoše: ‘Ta ti znaš da ovi ne govore!’ ‘Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?', upita on. ‘Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?'”

Ibrahimova a.s. mud�iza

Iako im je Ibrahim a.s. na najjedno-stavniji i najlogièniji naèin dokazao ap-surdnost njihove vjere u kipove kao bo�an-stva, rušeæi ih i razbijajuæi i ukazujuæi da ti kipovi ni sebi ne mogu pomoæi a kamoli èovjeku, oni se nisu �eljeli odreæi vjere svojih predaka, nego su Ibrahima a.s. osu-dili na smrt i to najgroznijom kaznom: �e-ljeli su ga spaliti �ivoga. Meðutim, Allah d�.š reagira i svoga Poslanika Ibrahima a.s. mud�izom (èudom) spašava od nevjer-nièkog naroda. “'Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoæete išta uèiniti!', povikaše. ‘O vatro’, rekosmo Mi, ‘postani hladna, i spas Ibrahimu!’ I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemoguæismo. i spasi-smo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili.” (El-Enbija, 57-71).

Nakon što su ga pokušali �ivoga spali-ti i nakon što ga je Allah d�.š. spasio od nevjernièkog naroda, Ibrahim a.s. èini hid�ru u Palestinu, blagoslovljenu zemlju. Po nekim predajama prvo je otišao u Egi-pat, gdje je ostao izvjesno vrijeme, a za-tim je odselio u Palestinu u kojoj æe se raðati i koja æe ugostiti najodabranije Bo�je Poslanike.

U gornjem ajetu spomenut je i Lot/Lut a.s. Nije rijedak sluèaj da je u povijesti po-slanstva u isto vrijeme djelovalo nekoliko Poslanika. Osim Ibrahimu a.s., poslanstvo je darovano i njegovom bratiæu Lutu a.s. koji je povjerovao Ibrahimu a.s. i slijedio ga, te je i sam kao Poslanik poslan u dva grada (Sodomu i Gomoru) èiji su muškarci èinili najogavnije stvari - umjesto sa �ena-ma opæili su sa muškarcima, bili su homo-seksualci. Kasnije æemo vidjeti da su me-leki (anðeli) došli izvijestiti Ibrahima a.s. da æe njegova prva �ena Sara, iako stara i nerotkinja, roditi drugoga sina Ishaka a.s. i da æe Allah d�.š. kazniti Lutov grešni na-rod. Ibrahim a.s. je dobio u poznim godi-nama dvojicu sinova s dvije razlièite su-pruge – Had�era mu je rodila Ismaila a.s., a Sara Ishaka a.s. �

(Nastavlja se...)

JOURNAL

53

POLEMIKE I STAJALIŠTA

Jedan od glavnih “hitova” nedavno završenih izbora u Hrvatskoj bilo je pita-nje kome æe predstavnici Bošnjaka – u ovom sluèaju ekskluzivni zastupnik, predsjednik SDA Šemso Tankoviæ – dati svoje glasove. Nakon što je krajem okto-bra prošle godine potpisan sporazum iz-meðu SDP-a i SDA Hrvatske, kojim je konaèno trebalo prevaziæi kontinuitet be-zrezervnog podr�avanja HDZ-a i u vre-menima kad je ova stranka na svaki naèin minorizirala Bošnjake, na Bo�iæ prošle godine partner je promijenjen. To je Sa-naderu i obnovljenom HDZ-u otvorilo vrata za formiranje Vlade. Ništa zlo, reklo bi se: nagodba o vraæanju Bošnjaka u Ustav stoji kao jedna od glavnih odredaba toga sporazuma. Istina, Tankoviæevi spo-razumi zovu se unekoliko drugaèije: Spo-razum o predizbornoj i poslijeizbornoj suradnji sa SDP-om potpisan sa Zoranom Milanoviæem, u varijanti sa HDZ-om zo-ve se “Sporazum o meðusobnom razumi-jevanju i suradnji”. Suradnja je suradnja, a razumijevanje, ipak, nešto drugo.

Cvijeæe i proljeæe

U sporazumu sa HDZ-om, koji je, va-lja reæi, puno konkretniji u odnosu na onaj s SDP-om, stoji da se Vlada obavezuje da prilikom prve izmjene Ustava vrati Boš-njake u Ustav, što je izbaèeo još 1997. go-dine, te da se u narednih 180 dana saèini tekst svih izmjena zakonskih propisa. U meðuvremenu, krenulo je novo proljeæe, a još ništa nije napisano, stvar stoji kako sto-ji i èini se da bi jedino ulazak Hrvatske u Evropsku uniju mogao promijeniti ne sa-mo formalni status Bošnjaka, danas naj-brojnije manjine kod zapadnih susjeda. Ono što upada u oèi kad se pomnije proèi-taju ova dva dokumenta jeste da se u “SDP-ovom” papiru spominje Mirsad Srebreni-koviæ, najbli�i suradnik Šemse Tankoviæa, iz devedesetih poznat kao jedan od glavnih operativaca u akciji dovoðenja mud�ahedi-na u BiH. Srebrenikoviæ je, prema prvom

sporazumu, trebao biti kan-didat SDA Hrvatske, bez stranaèkog isticanja, koji bi mogao postati èlan kluba za-stupnika SDP-a. S druge strane, Tankoviæ se unekoli-ko ogradio od bezrezervne podrške SDP-u, ugradivši u Sporazum s Milanoviæem da bi SDA mogao podr�ati eventualnu vladu koju ne bi formirao SDP. Što je, u kraj-njoj varijanti, praktièno, ali ponovo vraæa Bošnjake oku-pljene oko SDA u okrilje HDZ-a, koji nije pokazao su-štinsku �elju za reafi rmaci-jom polo�aja Bošnjaka koji je dominirao tokom vladavi-ne Tuðmanovog HDZ-a. A to znaèi da su po�eljni oni Boš-njaci (sjeæanje priziva opskurne primjerke ala Muhamed Zuliæ i Mirsad Bakšiæ) koji neæe puno “èaèkati” po ljudskim pravima i politièkoj misli, nego æe klimati glavom na svaki HDZ-ov potez, a kad god mo�e, otvoreno i kriomice iskoristiti i glupost o “cvijeæu hrvatskog naroda”.

Èetiri godine

Ništa novo, reklo bi se. SDA i HDZ, bez obzira na sadašnje reformirane struk-ture koje imaju njihova nova izdanja, pri-rodniji su saveznici od SDP-a i SDA. S druge strane, èini se da SDA Hrvatske na tamošnje Bošnjake �eli aplicirati model koji je vrh Islamske zajednice htio aplici-rati na one u domovini, a on glasi: što vjerske strukture imaju veæi utjecaj na Bošnjake, to se lakše njima vlada kao et-nièkom skupinom. U tom smislu valja pogledati i dio Sporazuma sa HDZ-om u kojem se spominje suradnja Hrvatske s islamskim zemljama, dok Bosne i Herce-govine u tom tekstu nigdje nema. Jasno je da je pojam politièke nacije u tom smislu marginaliziran i prezren. Usput, glavni

urednik �urnala Preporoda Ismet Isakoviæ u svom uvodniku se pita: “Tko je Šemsu Tankoviæa i silne struènjake u njegovoj stranci spreèavao da formuliraju ove za-htjeve u protekle èetiri godine? Mo�da je odgovor – ljenost ili neznanje, ili oboje?”

Istina, jedan od izvora Osloboðenja, blizak strukturama Islamske zajednice u Zagrebu, i odlièan poznavalac tamošnjih prilika tvrdi da je Tankoviæ samo izvoðaè radova, a da Srebrenikoviæ, predsjednik Med�lisa Islamske zajednice, vodi igru u kojoj se Bošnjaci svode na vjersku skupi-nu.

Ukoliko je to taèno, trebalo bi se ko-naèno odrediti. Ovdašnja SDA nema pra-vo dopuštati svojoj “sestri” u Hrvatskoj da na taj naèin ravna s tamošnjim Bošnja-cima, a sekularizirani pripadnici tog naro-da moraæe tra�iti druge puteve poveziva-nja, ukoliko im Sanaderov ne bude odgo-varao. Njegov put jest evropski, ali zasad za Bošnjake, to je samo deklarativno, i samo onda kad zafali glasova. Koje æe Šemso Tankoviæ uvijek rado isporuèiti, ne pitajuæi za eventualne posljedice. �

Ahmed Buriæ, “Osloboðenje”

DRUGI O NAMA – prenosimo teksta Ahmeda Buriæa, zamjenika glavnog urednika sarajevskog “Osloboðenja”, o Bošnjacima u Hrvatskoj. Èlanak je objavljen 31. o�ujka 2008. godine, a nastao je na osnovu informacija i stavova iznesenih u prethodnom “Preporodovom Journalu”.

Ponovo svoðenje na vjersku skupinu?Šta su taèno potpisali prvo Tankoviæ i Milanoviæ, potom Tankoviæ i Sanader, i kakvog smisla ima dogovarati saradnju Hrvatske i islamskih zemalja? Ko vodi igru, a ko izvršava nareðenja?

Èlanak u sarajevskom “Osloboðenju”

JOURNAL

54

POLEMIKE I STAJALIŠTA

U “Preporodovu Journalu” (97/98) na-šao sam tekst pod dramatiènim naslovom: “Zaustavite ih!” i podnaslovom, koji vrije-di citirati u cijelosti: “Praktièno dokidanje ‘Journala’ izostankom fi nanciranja, ono-sno preusmjeravanjem sredstava na druge, valjda politièki podobnije ‘Preporodove’ projekte, ušutkava slobodnu rijeè i kritièku misao i, najva�nije pokriva istinu. Arapska rijeè kufur upravo oznaèava pokrivanje, odnosno prekrivanje, sakrivanje istine.”

Mada mi, priznajem, nije bilo jasno zašto su tri bosanske rijeèi objašnjene arapski – ukoliko autor nije htio demon-strirati svoje temeljno poznavanje toga jezika – taj sam èlanak, proèitao sa zani-manjem prije sjednice Glavnog odbora Preporoda, koji izdaje Journal.

Nije to bilo lahko. Faris Naniæ veoma voli pisati; on je opèinjen svojim mislima, asocijacijama i reèenicama, ne vodeæi mnogo raèuna o tome koliko ih je, ponav-ljaju li se i imaju li veze s onim kako je naslovljen njegov tekst. Tako poèinje od – Saveza komunista Jugoslavije i Kosova 1981! Nejse. Vratit æu se još na taj podu-gaèki uvod, ali odmah sam na sjednici upitao, što je to, tko tra�i “dokidanje Jo-urnala”, “izostanak fi nanciranja itd”, ali nitko o tome ništa ne umije reæi.

I predsjednik Preporoda, kulturnog društva i izdavaèa “Journala”, Senad Naniæ, sjedi i šuti. Kao da ga se to ne tièe. Ni ka�e ni rijeèi. Je li to Kufur – pokrivanje, prekri-vanje, sakrivanje istine? Tko æe znati?

Ali onda èitam dalje, kako se: “jednoj maloj grupi današnje bošnjaèke manjine koja se drznula pisati o stvarnom stanju, posebno politièkog djelovanja Bošnjaka u Hrvatskoj, prijeti: ‘Zaustavit æemo vas! – ali ovaj put iz bošnjaèkih, dakle manjin-skih redova”.

Nastavljam strpljivo èitati kako bi mo�da dospio do neèega konkretnoga, èe-mu se, s obzirom na naslov, ipak nadam.

“Kako je moguæe danas zaustaviti jedno demokratsko glasilo koje djeluje po Ustavu i zakonima ove zemlje?”, retoriè-ki se pita dalje Faris. Pa onda nas poduèa-va kako se to radi u demokracijama, opi-suje nam opet jednim, ne arapskim, nego ovaj put engleskim izrazom budget cu-ting. To bi se u Bosni reklo: ne daju im pare, ali Faris je temeljit, pa tumaèi: “pre-poznaj im glavni izvor fi nanciranja i bitno ga reduciraj. Ušutkat æeš ih uèinkovitije od bilo kojeg pokušaja represije.”

U nadi da æu napokon saznati što je po-srijedi, ipak èitam dalje: “Upravo takve pri-jetnje daju se èuti baš danas, a prenose nam ih ljudi dokazano nikakva morala i osobnog integriteta, koji, na�alost još uvijek obnaša-ju neke funkcije i u ‘Preporodu’.”

Oho! Ovakve teške optu�be nekih lju-di iz vodstva Preporoda nisam proèitao ni u onim davnim i ru�nim anonimnim pi-smima protiv Ibrahima Kajana. U Prepo-rodu ima nas toèno 16 koji “obnašamo neke funkcije”. To su: Abad�iæ Navaey Azra, Begoviæ Filip Mursel, Dizdareviæ Ferid, D�end�o Sad�ida, Garankiæ Azra, Hasanbegoviæ Zlatko, Isakoviæ Ismet, Mešiæ Mirza, Muftiæ Abdulah, Mujad�e-viæ Dino, Naniæ Senad, Omanoviæ Mersi-ja, Srebrenikoviæ Ajka Tiro, Šehoviæ Ja-sna, Šuvaliæ Anes i moja malenkost.

Dakle, moralna vertikala Faris Naniæ nalazi meðu nama neke “dokazano nemo-ralne”! Ne znam što navedeni o tome mi-sle, ali ja nipošto ne mislim prihvatiti kvalifi kaciju da sam “dokazano nemora-lan”. A niti da sam o ukidanju Journala rekao ikada igdje ijednu rijeè. Morat æe Faris dokazivati te “dokaze” i moj “ne-moral”. Ali on tvrdi i da neke od tih osoba nemaju ni “osobnog identiteta”! Biva, ne-ki od navedenih ne samo da nisu to što jesu, nego – nisu ništa! Ve la havle.

Naniæ nastavlja o njima plivajuæi sve dalje u moru svojih tipiènih misli: “Ljudi koji su se poput ustrašenog aparatèika svim biæem podali ideologiji bespogovorne lojal-nosti pretpostavljenom centru moæi, ma ka-

ko slabašan i neutjecajan on bio, posebno ako je politièki, ili još bolje, parapolitièki. Takav centar moæi morao bi meðutim vodi-ti raèuna da se lojalnost beskièmenjaka iz roda svitkovaca transferira za nibudšto(...)” Nema potrebe, a nemam vremena ni volje pratiti njegova daljnja razmatranja o pona-šanjima morskih �ivotinja, njegovoj recep-ciji metafora dramatièara Ionescoa, èitati marljiva ponavljanja misli o ušutkivanju slobodne rijeèi i kritièke misli i samohvale.

Konstatiram: u cijelom tom tekstu glamurozno prelomljenom na dvije stra-nice, Faris Naniæ, koji tvrdi da je kvaliteta Journala “neupitna i dokazana, izjavama i dokumentima” nije èitateljima napisao osnovne elemente svake informacije:

1. Tko su te osobe koji prijete Journa-lu njegovim ukidanjem?

2. Gdje su one to zatra�ile, predlo�ile?3. Kada su to uèinile?4. Kako su to uèinile, napisale, izjavi-

le, pred TV kamerama?5. Što su rekle (napisale, izjavile) za-

što to �ele?Sve dotle dok junaèina Faris Naniæ, taj

Alija Ðerzelez borbe za istinu, kritièku i slobodnu rijeè, ne odgovori na ovih pet naj-jednostavnijih pitanja smatrat æu da je cijeli njegov tekst ne samo jedan, kako sam piše, kufur – pokrivanje, prekrivanje, sakrivanje istine – nego obièna kleveta i la�.

Na kraju, ne mogu a da se ne osvrnem, kako sam obeæao, na uvod Naniæeva teksta. koji poèinje s 1981. i demonstracijama Al-banaca na Kosovu. Buduæi da sam tada ra-dio u novinama, znam ponešto o tome. Be-ogradske novine, kojima je to dobro došlo, javno su optu�ivale Albance za proganjanje Srba, separatizam, iredentizam itd. Na taj-nim sastancima najviših politièkih funkcio-nera u Beogradu sazvanim povodom toga, nikakav “ustrašeni aparatèik”, nego Ma-hmud Bakali, predsjednik kosovskih komu-nista osporio je tvrdnje o napadima na Srbe. Onda mu je navodno neki srpski komuni-stièki voða rekao: “Pa to javlja Reuters”, a Mahmut odgovorio: “Zaustavite onda taj Reuters”. Ne treba biti osobito pametan pa uoèiti da je to tipièna beogradska podvala, prikazati albanskog šefa kao primitivca, ko-ji ne zna ni što je britanska novinska agenci-ja Reuters, ali to Naniæ oèito ne shvaæa.

Iz te prièe je uzeo i naslov “Zaustavite ih!” i povezao s Journalom. Bez veze. �

Zija Sulejmanpašiæ

Objavljujemo pismo Zije Sulejmanpašiæa, èlana Nadzornog odbora KDBH “Preporod”

“Journal” i �urnalizam Farisa Naniæa

JOURNAL

55

MURSELOV ŠEGISTAN

Preko sedam bošnjaèkih manjinskih udruga, sedam vijeæa, sedam nadzornih odbora i sedam pseæih kuæica, ni na nebu ni na zemlji, �ivio je potpuno izmišljeni lik D�evadmora Jogunmara. Neki su tvrdili da su ga i vidjeli, majke su njime plašile zlo-èestu djecu, ušao je u viceve, govorilo se da pripada d�inskom svijetu, da je davno s prokletnikom sklopio ugovor i da se pojav-ljuje iz magle, da uveèer pere zube našom èetkicom, da za ru�na i kišna vremena obeæava sunce, a kada sklopite kišobran oèekujuæi šarenu dugu, on vas pogodi ci-glom ravno posred èela. Ako je na dunjalu-ku sve relativno, a èini se da jeste, onda nema ni toène potvrde o njegovom posto-janju. Primjer D�evadmora Jogunmara nas trajno upozorava da narodne prièe nikada ne prihvaæamo jednostrano i dogmatski. Ako je povijest samo toèka gledišta ili ugao gledanja, onda se ni ugao na kojem stoji D�evadmor Jogunmar ne smije igno-rirati, osim na vlastitu štetu. Dakle, kada god Vam netko smeta ili se sluèajno dogo-di nešto što vaš ljudski mozak ne razumije samo pomislite kako bi se u toj situaciji snašao jedan D�evadmor Jogunmar. Vidje-ti æete da rješenje postoji, manje ili više D�evadmorsko, ali je ipak rješenje.

Dakle, bilo je to u davno doba kada je na jednoj krèevini, negdje u Bosni, pretpo-stavlja se u tuzlanskom regionu, po prvi put spomenuto D�evadmorovo ime. Spustila se to jutro gusta magla, a stari je baštovan Hu-so Bezgaèa nataknuo fes na poveliku glavu i krenuo u obilazak begovskoga bostana. Na rubu jedne ledine iznenada zastade, postade mu nekako strašno u toj jutarnjoj tišini. Veæ se dugo prièalo meðu rajom da u ovakvim maglovitim, tamnim i nemilim danima s ru-ba šume, iz krošanja, putnike namjernike napada i plaši šumski d�in D�evadmor Jo-gunmar, vladar svih manjinskih bijesova. Stari Huso osjeæao je da u tim prièama ima istine jer one kru�e, ku�e, viju, a odnekuda vala mora da su i potekle. Narodne prièe su misteriozne kao i rast begovskoga patlid�a-na, pomisli Huso te od tog nenadanog ushi-æenja, sam od sebe poène pjevušiti do tada mu nepoznat napjev. /Aga, Bego, od mane

još manja manjina, para d�ina stvara, smo-la zove vola, puèe puška zvana moja njuška, suzaloèe malo siroèe, prijem/ Tek što pje-smicu kraju privede, gle li èuda, nestade le-dine, fesa na glavi i tmine što prekrivaše put, a iz krošanja na vršcima magle dojaha D�evadmor Jogunmar, vladar manjinskih bijesova. Huso, obrati se Jogunmar starcu, djece nemaš, kuæa ti je begovski ambar, pu-tevi su ti du�i nego širi, naivan si kao lisica od godinu dana, da te stave da kleèiš na ku-kuruzu zaèas bi ga pozobao, od krvnih zrna-ca praviš ogrlicu, imaš manje mozga nego krmelja u oèima, a ovo je najmanje što ti se mo�e reæi. Znaj da si ti si puno više zaslu�io od ovoga dunjaluka. Starac se odjednom zainteresira, nestade mu prijašnjeg straha i klimajuæi glavom nastavi slušati Jogunma-ra. Slušaj me dobro, moje je vrijeme meðu vama isteklo, vi s crven fesiæima ste mi po-stali dosadni. Vaša je tragedija u tome da ste toliko jogunasti i snala�ljivi da ne mo�ete do�ivjeti ništa tragièno. Vas je Bošnjake ne-moguæe uplašiti i nadmudriti. Kolektivno ste legli izmeðu korica povijesti, kolektivno pozaspali i sada vas više nitko ne mo�e ni izbrisati ni probuditi. Vaše hrkanje remeti mi poslove. Odluèio sam vas stoga nagradi-ti i ostaviti vam svoje dojenèe, boljega me-

ne, koji æe vam u ljepšoj buduænosti razno-siti mlijeko po kuæama, donositi vam nafa-ku i hajr u male �ivote i mnoge vam nevje-rovatne stvari uèiniti bliskima i razumljivi-ma. Ti si odabran da moga sina, koji je go-tovo po svemu kao i vi ljudi i kojega sam nazvao D�evad Jogunèiæ, izvedeš na pravi put. Izabrao sam te meðu mnoštvom samo zato što tebi, kada nešto nije jasno, ništa ne pitaš, odmah odgovaraš. Nagrada za ovo dobro djelo biti æe ti sam D�evad koji je od sada tvoje dijete koje nisi nikada imao. I znaj da je D�evad drugaèiji od vas po tome što �ivi du�e, uzima manje nego što daje, ne èudi se što drugi ljudi imaju toliki novac jer ga on ima uvijek više, lisnica mu je dublja i dulja od sto kilometara autoputa nizbrdo smotanog u rolu cigaret papira, kada kupuje tvornicu s tisuæu radnika ne razmišlja o to-me mora li odvajati od ustiju i, što je najva�-nije, protiv je ka�njavanja nevinih. Dobro ga pazi, a on æe ti se na kraju odu�iti tako da æe umjesto o tebi brinuti o sudbini cijelog bošnjaèkog naroda. U to Jogunmar nestade u oblaku crna dima, a starcu ostade smije-šak na licu i dijete u naruèju kojemu su prve rijeèi bile: Moje meso nije šejtansko, ono samo isijava �uto-crvene strasti iz doba div-nih predaka dok je sevdah još bio osnovni ritam svijeta, izvorni ep o strasti umiranja i �ivljenja, raðanja i ubijanja, lova i rata, a nitko nije kriv, �ivot skoro pa nema smisla, sevdah is not dead. Starca zbuni ova verbal-na lakoæa i umah shvati da je D�evad poseb-no dijete. Tada reèe nešto što je mladom D�evadu ostavilo neizbrisiv trag u pamæe-nju: Na dunjaluku ništa nije devijantno što ujedno nije normalno, i ništa nije normalno što ujedno nije devijantno.

Vrijeme je prolazilo, godišnja doba mi-jenjala su društvena ureðenja, a mladi D�e-vad izrastao je u stasitog i naoèitog muškar-ca. Starac Huso, koji mladiæu nije nikada spomenuo njegovo pravo podrijetlo, ubrzo je onemoæao i odluèio sina poslati u bijeli svijet ne bi li našao bolji �ivot. “Nema ovdje hajra, moj D�evade, gorak je kruh bosanski, a jedu ga samo problematièni, nervozni, ne-strpljivi i vlastitom krivicom neshvaæeni lju-di. Eto, ja sam te odgojio najbolje što sam

Neobièna pripovijest o tome kako je potpuno izmišljeni lik D�evada Jogunèiæa ušao u naše snove

Bajka o D�evadu JogunèiæuPrva manjinska bajka o likovima koji bi bili stvarni kada bi to htjeli, ali to neæe, iz inata

Piše: Filip Mursel Begoviæ

D�evadmor Jogunmar sa sinom D�evadom

JOURNAL

56

MURSELOV ŠEGISTAN

znao, a ti kreni i naði zemlju gdje æeš se mo-æi do mile volje naèaèkati nosa da ti nitko ne zamjeri i pazi se na putu. Ne pitaj za kravu, nego je odmah pomuzi, ne spominji jelov-nik, nego pojedi što god ti donesu, nemoj se stidjeti svoga podrijetla i kloni se kockarni-ca, fast foodova, manjinskih udruga, nacio-nalista u dijaspori, pištolja bez municije i munara bez d�amija iz kojih suklja tanani dim. Sve što sam znao ja sam te nauèio i re-kao ti što sam rekao tako da ti više nemam pod milim Bogom što reæi. Neka ti je s haj-rom.” D�evad uzme smotuljak što mu je sta-rac spremio za put, podigne hlaèe iznad ku-kova, da tko ne bi pomislio da se u svijet gologuz prometnuo, i krene tra�iti bolji �i-vot. Putovao je D�evad kroz neobiène pre-djele, gradove i sela. Na jednoj pustopoljini vidio je kišu koja se pretvara u suze, u jed-nom selu kokoši koje se glasaju poput ljudi, u gradovima poštene ljude koji odgajaju svoju djecu da budu lopovi jer pošten èovjek nikada ne bi krao da silom prilika ne mora da krade. Vidio je razna èudesa novoga svi-jeta, poput stolca koji je zašiven na leðima da èovjek i kad hoda, u stvari, sjedi. Jednom rijeèju razoèarao se u svijet jer stari Huso ga je lijepo odgojio i nikada mu nije govorio o gomili uvrijeðenih, tu�nih, �igosanih, senti-mentalnih i ostavljenih ljudi koji uz to po-svuda svoje rekvizite oèaja nose kao odliko-vanja, kao dokaz uspjeha u �ivotu. Shvatio je tada da ako insana neæe sreæa, uvijek mu ostaje još jedna velika i utješna sreæa, a to je izbjeæi nesreæu. Sreæa je tada za D�evada postala èinjenica da je manje nesretan od drugih. Ta spoznaja je bila njegova prednost nad drugima. Hodao je i hodao, u šir je du-njaluk širio, ali mira nije našao.

“Pljunut æu na ovaj dunjaluk i on æe za-hrðati”, reèe D�evad prije nego je ušao u grad koji se Agram zvao. Odluèio se u nje-mu naseliti. Svidjelo mu se što su ulice Agrama pod pravim kutem poslo�ene, a ne kao u Bosni valovite i isprepletene poput košmarna sna. Stanovnici toga grada zvali su se Purgeri. Purgeri su iz milja svoje sta-novnike islamske vjeroispovijesti nazivali Pljugerima. D�evad se s time nije mogao slo�iti i odmah je nakon svoga dolaska u Agram pokrenuo niz reformatorskih akci-ja. Osnovao je udrugu pod nazivom “Boš-njaci lete u nebo, a vi ih sanjate”. Bajka ka�e da je Bošnjacima, koji su se nakon nekog vremena udru�ili i homogenizirali pod D�evadovim vodstvom, krenulo nabo-lje. Nakon D�evadovog dolaska razdoblje kada su Bošnjaci istjerivani s fakulteta zbog naprednih ideja, nazvano je prošlim. To su bila zlatna vremena za Bošnjake u Hrvatskoj. Ljudi su imali za što se �rtvova-ti i èemu se nadati. Za vrijeme njegove vla-

davine bošnjaèki narod u Hrvatskoj imao je svijetlu prošlost na koju su svi bili pono-sni, a ona neka sumnjiva pripala je iskljuèi-vo pojedincima. Ali, ostatci prošlosti nisu se htjeli pomiriti s porazom i sve širim za-mahom napretka i narodnog preporoda kojega je D�evad Jogunèiæ plaho unio. Protiv njega i njegovih pristalica posebno je djelovalo tajno društvo, osnovano u mraku jednog manjinskog podruma, na-zvano NKBD ili Nacionalno kontrarevolu-cionarno bošnjaèko društvo. Društvo je od svojega osnivanja brojilo deset èlanova ko-ji se ni pod kakvim uvjetima nisu mogli smijeniti i zamijeniti mlaðima i pametniji-ma. Èlanovi su bili do�ivotni, a predsjed-nik pod kodnim imenom dr. sc. El-Siste-matiziran imao je biti štovan i poslije svoje smrti, a njegove zapovijedi imale su se prenositi iskljuèivo preko d�inskog svijeta. Manifest NKBD-a je glasio: BLJUVANJE PO PRLJAVOJ KOŠULJI JE DOSADNO, BLJUVANJE PO ÈISTOJ VEÆ JE UZ-BUDLJIVO, ALI ŠTO SE ZBIVA AKO JE ÈISTA KOŠULJA NAPRAVLJENA OD CRNOG MATERIJALA? SAMO NKBD JE KROJAÈ VAŠE KOŠULJE! Ostalih devet èlanova tajnoga društva na-zvani su kodnim imenima: dr. Odlikovan, dr. oec. Nezamjenjiv, mr. sc. Potapšan, prof. Najpodobniji, dr. sc. Konzumiran, gða. Neudata, ing. Neraskrinkan, dr. agr. Predimenzioniran i dr. iur. Zveèarka. Zve-èarka je prozvan tako jer nije znao pljeska-ti na sastancima veæ klepetati svojim umjetnim zubalom kao znakom odobrava-nja, a po pravilu je odobravao i ono s èime se nije slagao. Èim bi netko pogledao u njegovom pravcu èula bi se zubna zveèar-ka, a ostatak društva pao bi u neku vrstu zmijskoga transa pjevajuæi: Reci la�, ali prilagodi je da zvuèi kao istina/ uspjeh u zaobilaznici le�i/ Za naš nemoæni u�itak presjajna/ istina je divno iznenaðenje/ kao munja djetetu objašnjena/ na naèin lijep/ la� mora zaslijepiti postepeno/ inaèe svaki èovjek nije slijep. Poslije sastanka gða. Ne-udata nudila je èlanove Društva pitom gi-betnicom.

Kada bi se Društvo dobro ponajelo na dnevnom redu uvijek bi bio D�evad Jo-gunèiæ i njegove pristalice od kojih su naj-istaknutiji bili urednici bošnjaèkog èasopi-sa u Hrvatskoj pod nazivom “Feral Jour-nal” i to tvrdoglavi Ismet Isakoviæ, zatim momak s èudna dva imena Filip i Mursel, koji je svojim razrokim oèima mogao isto-dobno gledati i manjinu i veæinu te goniè manjinskih deva porijeklom iz Emirata, koji je uvijek spavao s jednim okom otvo-renim, Faris Naniæ. Njih je NKBD progla-sio osovinom zla pod direktnim vodstvom

D�evada Jogunèiæa, a djelovali su protiv bošnjaèkih nacionalnih ideala. Sve što su radili, po mišljenju Društva, radili su jer im je D�evad tako rekao i zato ih dobro platio. Da bi NKBD pratio rad D�evadove udruge, bilo je potrebno u njihove redove ubaciti dr. iur. Zveèarku ne bi li ih špijuni-rao i iznutra uništio. Tako je i bilo. Zveèar-ka je svoje ime promijenio u dr. iur. Zveè-ka i sprijateljio se s D�evadovom grupom. U poèetku je djelovao u skladu s pravilni-kom udruge “Bošnjaci lete u nebo, a vi ih sanjate”, ali ubrzo je poèeo uništavati rad udruge plaæajuæi njihovim novcem svoje stare dugove, a potpisujuæi na virmane D�evada, Filipa Mursela, Ismeta i Farisa. Urota je urodila plodom jer se ubrzo hairli udruga sina D�evadmora Jogunmara ras-pala na više frakcija i interesnih skupina. NKBD je bio presretan Zveèarkinim djelo-vanjem i nagradio ga pozicijom višeg kon-zultanta u diplomatskoj slu�bi jedne strane zemlje. Ubrzo je NKBD preuzeo inicijati-vu u bošnjaèkom djelovanju u Hrvatskoj. NKBD je uveo nova pravila ponašanja po-put onog da je bošnjaèka manjina toèno znala u koliko sati, na kojem mjestu i zbog èega mora biti ogorèena i nesretna. Spon-tanih ogorèenja više nije bilo. Tko se spon-tano bunio, proglašen je nepodobnim i bio je ka�njen zbog svoje hrabrosti, ali i glupo-sti. Neslobode je bilo taman toliko da se nije moglo dobro �ivjeti jer NKBD je znao da æe se urušiti ako prijeðe dozvoljenu gra-nicu bošnjaèke nesreæe. Predsjednik NKBD-a se po mjestima gdje obitavaju Bošnjaci znao voziti u crnom BMW-u. Bio je ono što su Bošnjaci oduvijek �eljeli da bude, dio njih. Iako u prolazu, znao je po-dizati golemu prašinu i poput uliènog vje-tra raznositi glazbu u svakom Bošnjaku i taj bi odmah zapjevao sevdah i uèlanio se u folklorno društvo, zatim pjevao istrošenim glasom, u jedinom kaputiæu. Postalo je po-znato, kada bi se netko iz NKBD-a spalio u ime gladnih, prvo bi mu gladni rekli da je budala jer što bi se spaljivao onaj koji je sit. Ali, D�evad i njegova grupa, u narod-nim kuloarima nazvana dobrim Bošnjani-ma, znala je da njihov poraz nije dovoljno velik da bi bio proglašen pobjedom NKBD-a. Dobri Bošnjani krenuli su u kontranapad pod pretpostavkom da se za pobjedu zdravog razuma ne treba boriti jer se zdrav razum sam po sebi pretpostavlja. Bitka za zdrav razum je ujedno i jedina bit-ka koju èovjek vodi. Sve revolucije su i voðene da bi zdrav razum pobijedio, ali na koncu razum nije pobijedio. Nije pobije-dio jer ogranièeni èovjek nije pobijedio svoju ogranièenost. Protiv NKBD trebalo se boriti nerazumno, mimo svih pravila i

JOURNAL

57

MURSELOV ŠEGISTAN

uzusa. Raspolagati zdravim nerazumom privilegija je rijetkih: fi lozofa, mudraca, genija, jednom rijeèju D�evada.

Tada su se kod D�evada Jogunèiæa po-èele pojavljivati osobine koje mu je njegov otac D�evadmor Jogunmar zapisao posred èela kada ga je predao nesretnom baštova-nu Husi. D�evad i njegova dru�ina odjed-nom je nestala s lica zemlje. Njih èetvorica kao da su u zemlju propali, prièao je narod. Za Ismeta se govorilo da je skoèio u vatru rastaljenog èelika sisaèke �eljezare gdje je honorarno radio, za Farisa da se vratio u Emirate gdje ga je progutao �ivi pijesak zajedno s njegovim devama i kremama protiv jakog sunca, za Filipa i Mursela se prièalo da je pobjegao svako na svoju stra-nu, jedan da je od bošnjaèkog Pljugera po-stao Purger, a drugi da se predao ašiku i nestao u poljupcu djevojke u koju se zalju-bio. Za D�evada se nije ništa prièalo. On za sobom nikakvog traga nije ostavio. D�evad je iskoristio svoje nadnaravne spo-sobnosti i, poput svoga oca, odluèio uæi u snove bošnjaèkog naroda. Tamo je bio naj-sigurniji, tamo mu NKBD nije mogao na-uditi. U snovima slike izazivaju dojmove

za koje mislimo da ih uzrokuju, ne osjeæa-mo straha zato što nas mo�e uplašiti neki D�evad Jogunèiæ, nego D�evada sanjamo zato da bismo objasnili strah koji osjeæa-mo. Ako je tako, kako bi mogao puki opis fi zièkog oblika D�evada Jogunèiæa predo-èiti èuðenje, zanos, uzbunjenost, grozu i razdraganost koji otkaše san one noæi kada je svaki Bošnjo u Hrvatskoj, zapravo svaki koji se tako na papirima slu�beno vodi, sa-njao D�evadov lik. Kada su se hrvatski Bošnjaci u davnoj prošlosti jedno jutro probudili, zajednièki su povikali: Sanjali smo D�evada Jogunèiæa sina D�evadmora Jogunmara, sina naših noænih mora, koji nas, zlatne ljiljane, lovi ukosnicama iz svo-je kose. Bajka prenosi da su zbunjeni sno-vaèi prije buðenja vidjeli nešto što je poput ptice u letu, obasjano suncem, promijenilo svoju boju pa je bošnjaèkim sanjalicama izgledalo poput odbljeska golemog leptira. To je dobar put, pomisle tada kao jedno, tim æemo putem iæi. Prije smrti umrijeti i poput leptira slobodno letjeti. Nakon toga dogaðaja èlanovi tajne organizacije nazva-ne NKBD bivaju uništeni u puèu koji, zbog uznemirujuæih opisa krvi i razbacanih

ljudskih udova, nije primjeren da se u ovoj bajci spominje. NKBD je odlaskom D�e-vada i njegovih pristalica, u svijet kolektiv-nih snova jednog naroda, izgubio smisao svoga postojanja. Pita gibetnica umah se pokvarila i prestala biti hranjivim sastoj-kom odbornika tajnog Društva. Spomenuti æemo samo da su u mraku gromoglasno odjekivali umjetni zubi dr. iur. Zveèarke koji je navodno, naglo ogladnio i poput pi-rane nevjerno pojeo svoje vjerne drugove, a na kraju i sam sebe. Ostalo je samo zuba-lo koje se danas mo�e pogledati u zagre-baèkom Arheološkom muzeju kao artefakt pod nazivom – sasvim oèuvani primjerak bošnjaèkog nejedinstva u Hrvatskoj.

Na jednom drugom mjestu, u jednom dijelu Zagreba koji se nekad Agram zvao, na jednoj lijepo ureðenoj tratini, dignut je spomenik Braniteljima bošnjaèkog jedin-stva u Hrvatskoj. Na spomeniku piše: U SPOMEN D�EVADU, FARISU, ISMETU I FILIPU MURSELU KOJI POGINUŠE DA BISMO IH MI SANJALI I BILI SLO-BODNIMA. JAO ONOME KOJI ZA NJI-MA PLAÈE, JER VEÆ STJEÈE BIJED-NU NAVIKU DA JADIKUJE. �

Preporodne d�uvegije F.M.B., Ismet Isakoviæ i D�evad Jogunèiæ

JOURNAL

58

George W. Bush sin je mame i tate, tj. svojih roditelja, a rodio se na samom poèet-ku svoga �ivota. Tata mu ima isto ime, pa su malca odmalena poistovjeæivali s tati-com. Nakon što se rodio, George junior je poèeo rasti – jeo je i pio, jahao konje, ško-lovao se, trèao za curicama i cugao, malo trgovao naftom, bavio se politikom, odvi-kavao se od alkohola, godine su prolazile – pa je konaèno narastao. I više nije mali i nikada više neæe biti jer je kauboj iz Teksa-sa, po uzoru na sretne završetke iz najboljih westerna, u meðuvremenu postao nautje-cajniji èovjek na svijetu, predsjednik najve-æe vojne sile, bastiona demokracije i slobo-de govora, svjetskog policajca. Naš George W. Bush ili, kako bi Zagorci rekli, Ðuro V. Grmek, izuzetan je spoj briljantne opæe kulture i glasovite amerièke arogancije, ko-jega širom svijeta slijepo slijede narodne mase vjerujuæi u svaku njegovu rijeè. Ame-rièki El-Presidente svojim izjavama èesto uveseljava svoje sunarodnjake, ali i ostatak èovjeèanstva. I tako... Bush senior, pa Bush junior i nastadoše bušizmi.

Legendarni bušizmi

Izjave amerièkog predsjednika Georga W. Busha, prvog èovjeka posljednje svjet-ske imperije, postale su toliko popularne da su dobile i posebno ime - bušizmi. Iz usta najmoænijeg dr�avnika tokom njego-va dva mandata izletjelo je toliko nebuloza da ih je teško prebrojati. Ovom prigodom, nadamo se na vašu radost, objavljujemo 70 najupeèatljivijih. U�ivajte...

1. Obeæajem vam da æu slušati sve što se ovdje ka�e, iako tu nisam bio.

2. Preletim naslove samo kako bi do-bio uvid u to što je aktualno. Rijetko èi-tam vijesti, ali me informiraju ljudi koji su ih vjerojatno proèitali.

3. Razumijem rast malog poduzetni-štva. I ja sam bio jedno.

4. Sigurno je rijeè o bud�etu. Ima mnogo brojki.

5. Najbitniji posao je ne biti guverner. Ili prva dama, u mojem sluèaju.

6. Ja sam zapovjednik - vidite, ne mo-ram objašnjavati - ne moram objašnjavati zašto govorim što govorim. To je zani-mljiva stvar kad si predsjednik.

7. Nisam dio problema. Ja sam repu-blikanac.

8. Ja nisam analitièan. Znate da ne provodim mnogo vremena razmišljajuæi o sebi, zašto radim neke stvari.

9. Ja znam u što vjerujem. I nastavit æu izra�avati ono u što vjerujem i u što vjerujem. Vjerujem da je ono u što vjeru-jem ispravno.

10. Znate li u što vjerujete, lakše je odgovoriti na pitanje. Ne mogu odgovori-ti na vaše pitanje.

11. Neæu odgovarati ni na kakva pita-nja, ni na ona postavljena na engleskom, ni na ona postavljena na francuskom, ni na ona postavljena na meksièkom jeziku.

12. Donio sam neke jako dobre odlu-ke u prošlosti. Donio sam i neke jako do-bre odluke u buduænosti.

13. Ja sam majstor u niskim oèekiva-njima.

14. Mislim da se oko toga mo�emo slo�iti. Prošlost je završila.

15. Buduænost æe nam sutra biti bolja. 16. Mi æemo imati najbolje obrazova-

ne Amerikance na svijetu. 17. Nauèite dijete èitati i ono æe proæi

test pismenosti.18. Kad pa�ljivije prouèimo stvar, vid-

jet æemo da su uèitelji jedina profesija ko-ja poduèava našu djecu.

19. Divna stvar u knjigama jest to što se katkad u njima mogu naæi i prekrasne slike.

20. Nije zagaðenje ono što ugro�ava naš okoliš, njega ugro�avaju neèistoæe u našem zraku i našoj vodi.

21. Znam da ljudi i ribe mogu zajedno �ivjeti miroljubivo.

22. Vidim da ljudi imaju povjerenja u mene. Svaki put to osjetim kad mi u pre-dizbornoj kampanji nepoznati ljudi doðu i ka�u: “Nemojte nas opet iznevjeriti.”

23. U jednu rijeè mo�e se sa�eti odgo-vornost onog koji vlada, a ta jedna rijeè glasi: “Budi potpuno pripremljen.”

24. Sve u svemu ovo je bila fantastiè-na godina za Lauru i mene. (tri mjeseca nakon 11. rujna 2001.)

25. Ako ne postignemo uspjeh, u opa-snosti smo od neuspjeha.

26. Mi smo spremni za dogaðaje koje je nemoguæe predvidjeti, a koji æe se mo�da dogoditi, ali se mo�da i neæe do-goditi.

27. Ljudi koji su stvarno jako izvitope-reni mogu doæi i na vrlo va�ne funkcije, pa potom imati i ogroman utjecaj na politiku.

28. Nizak postotak biraèa na izborima pokazuje da je manji broj ljudi izašao na birališta.

29. Velika veæina našeg uvoza dolazi iz inozemstva.

30. Vrlo je va�no da naš narod shvati da, kada je više trgovine, onda se više trguje.

31. Svi ambiciozni ljudi moraju znati da se uspjeti mo�e samo s uspjehom, a ne s neuspjehom.

32. Rekao sam da je re�im sankcioni-ranja kao švicarski sir – to znaèi da nije dovoljno uèinkovit.

33. Va�no pitanje je: koliko sam ruku stisnuo?

34. Imao sam èast rukovati se s hra-brim Iraèaninom kojemu je Saddam Hu-ssein odrezao ruke.

35. Bog mi je rekao da napadnem el-Qa’idu i to sam uèinio. Zatim mi je nalo-�io da se obraèunam sa Saddamom i to sam uradio, a sada mi je naredio da sre-dim stvar na Bliskom istoku. Pomognete li mi, to æu i uraditi. Ako ne, koncentrirat æu se na predstojeæe izbore.

36. Jasno mi je da nemir na Bliskom istoku stvara nemir na Bliskom istoku.

37. Mi smo spremni raditi s obje stra-ne da snizimo razinu terora na prihvatlji-vu mjeru za obje strane.

38. Moja administracija poziva sve voðe na Bliskom istoku da poduzmu sve kako bi prekinuli nasilje, objašnjavajuæi im da do mira nikada neæe doæi.

39. Rat protiv terorizma ukljuèuje Sad-dama Husseina zbog prirode Saddama Hu-sseina, povijesti Saddama Husseina – i njegove volje da samog sebe terorizira.

40. Našli smo oru�je za masovno uni-štenje. Našli smo laboratorije i naæi æemo još oru�ja. Oni koji misle da nismo našli ništa varaju se. Jer našli smo oru�je, a ne kako drugi misle da nismo našli. Oru�je za masovno uništenje mora biti negdje.

41. Najva�nija stvar za nas je naæi Osamu bin Ladena. To nam je najva�niji prioritet i neæemo mirovati dok ga ne na-ðemo. (Washington, 2001.)

42. Ne znam gdje je bin Laden. Ne-mam pojma i nije me briga. To nije va�no. To nije naš prioritet. (Washington, 2002.)

Bušizmi – izjave amerièkog predsjednika Georga W. Busha

Svi smo mi George

ZANIMLJIVOSTI

George W. Bush

JOURNAL

59

ZANIMLJIVOSTI

43. Mi stojimo uz NATO. Mi smo dio NATO-a. Mi stojimo uz Europu. Mi smo dio Europe.

44. Ne znam zašto razgovaramo o Šved-skoj. Oni su neutralni. Oni nemaju vojsku.

45. Vidite, slobodne dr�ave su miro-ljubive dr�ave. Slobodne dr�ave ne napa-daju jedna drugu. Slobodne dr�ave ne ra-zvijaju oru�je za masovno uništenje.

46. Provodimo mnogo vremena razgo-varajuæi o Africi, što bi i trebali. Afrika je nacija koja boluje od nevjerojatne bolesti.

47. Plemenska suverenost znaèi suve-renost. Mislim, dana vam je suverenost i na vas se gleda kao na suvereni entitet.

48. Sreo sam se s predsjednikom Puti-nom juèer. Èini mi se da je on vrlo napre-dan èovjek, kako se to ka�e u nijansira-nim diplomatskim krugovima.

49. Rekao sam predsjedniku Putinu sasvim jasno da je va�no da mi poènemo razmišljati dalje od onih starih dana kad smo imali koncept po kojem se mislilo da æe, ako mi jedan drugog uništimo nukle-arnim bombama, svijet biti sigurniji.

50. Kao prvo, mi neæemo prihvatiti ugovor koji neæe biti ratifi ciran ni ugovor za koji ja mislim da bi bio koristan ovoj zemlji.

51. Za amerièku svemirsku agenciju NASA svemir je prvi prioritet.

52. Vrijeme je da ljudska vrsta uðe u Sunèev sustav.

53. Ovdje sam kako bih vas obavije-stio da æe ovaj èetvrtak šalteri i avioni od-letjeti s aerodroma “Ronald Reagan”.

54. Na svaku fatalnu pucnjavu dolaze tri nefatalne pucnjave. Ljudi, to je u Ame-rici neprihvatljivo. Jednostavno neprih-vat ljivo. Moramo uèiniti nešto u vezi toga.

55. Kad su me pitali tko je odgovoran za nerede u Los Angelesu, moj je odgo-vor bio jednostavan: za nerede su odgo-vorni oni koji su izazvali te nerede, a za ubojstva su bili odgovorni oni koji su po-èinili ta ubojstva.

56. Ja æu nastaviti govoriti ovoj naciji što o njoj mislim kao o ljudskom biæu i pojedincu.

57. I tako, u mojem stanju, mojem sta-nju unije, zapravo stanju, mojem govoru naciji, ma zovite to kako �elite, govoru naciji, ja sam zatra�io od Amerikanaca da daju 4.000 godina, zapravo 4.000 sati na godinu, do kraja svog �ivota, u slu�bu Amerike, da, to sam tra�io, 4.000 sati.

58. Mi imamo d�epove trajnog siro-maštva u našoj zemlji, kojima ja ne dopu-štam da nastave, pa stoga nastojim da oni prošire svoja krila diljem Amerike, kako bi se osjetio taj divan duh suosjeæanja.

59. Trebamo zakon o energiji koji æe poticati njezinu potrošnju.

60. Nadam se da æe Kongres izglasati zakon s kojim æu ja moæi �ivjeti èak ako i ne bude izglasan.

61. Imate li i vi crnce? (pitanje upuæe-no brazilskom predsjedniku Fernandu Cardosu, Washington 2001.)

62. Obojica koristimo pastu “Colga-te”. (nakon što ga je novinar upitao što ima zajednièko s britanskim premijerom Tonyem Blairom, Camp David 2001.)

63. Mi smo vrlo zabrinuti zbog AIDS-a u Bijeloj kuæi.

64. Bila bi greška SAD-a kad bi ame-rièki Senat dopustio bilo kakvo kloniranje u tom domu.

65. Mi smo udvostruèili – s 50 miliju-na na 195 milijuna – kolièinu novca koji nam je za tu stvar na raspolaganju.

66. Èini mi se da smo krenuli nezau-stavljivim putem prema slobodi i demo-kraciji – ali se to mo�e promijeniti.

67. Sloboda mora imati granice!68. Da u SAD-u postoji diktatura, bilo

bi mi mnogo lakše. Naravno, kad bih ja bio diktator.

69. Moj put u Aziji poèinje ovdje u Japanu zbog va�nog razloga. On poèinje ovdje jer èitavo stoljeæe i pol Amerika i Japan èine jedno od najèvršæih i najdugo-trajnijih savezništava modernog doba. Na tom temelju le�i era mira na Pacifi ku. (ups, èovjek je zaboravio na Drugi svjet-ski rat – Pearl Harbor, Ivo Jimu, dvije atomske bombe...)

70. Stojim iza svih pogrešnih izjava koje sam dao.

Legenda koja traje

U SAD-u se o Bushovoj inteligenciji polemizira otkad se u prvoj polovici 90-ih kandidirao za guvernera Teksasa. Njego-vi politièki protivnici veæ su tada uvjera-vali biraèe da je neobrazovan i stoga ne-kvalifi ciran da vodi tako veliku saveznu dr�avu, ali su ga biraèi u Teksasu ipak 1994. i 1998. izabrali za guvernera.

Neposredno nakon što je Bush ušao u Bijelu kuæu u SAD-u je objavljena “Knji-ga ne�eljenih mudrosti 43. predsjednika” Jacoba Weisberga, u kojoj su bile popisa-ne sve Bushove gluposti koje je izrekao u predizbornoj kampanji. Knjiga se odlièno prodavala, Amerikanci su se do suza smi-jali na raèun svog novog predsjednika. Autor je pokazao da se Bush loše izra�a-va, slabo poznaje materinji jezik, grama-tiku i pravopis. Jednom je rekao da æe “voditi vanjskopolitièki orijentiranu vanj-sku politiku”, drugi put da su “obitelji mjesto gdje naša nacija nalazi dom”, treæi put da se on “protivi oduzimanju �ivota �ivotu”.

Weisberg je povodom svoje knjige dao nekoliko intervjua u kojima je poku-šao objasniti Bushovu neobrazovanost, pa je rekao da postoje razne teorije o to-me – “od toga da je u mladosti patio od disleksije, da nije baš bio bistro dijete, da nije dobio dobro obrazovanje, do toga da jednostavno nije dovoljno istanèan”. Au-tor je tvrdio da Busha škola uopæe nije zanimala, da mu je otac omoguæio da po-haða neke od najskupljih amerièkih pri-vatnih obrazovnih institucija, pa je zavr-šio fakultet, ali je uvijek bio jako loš uèe-nik, pa nikad nije �elio odati svoje školske i sveuèilišne ocjene. George W. Bush ni-kad nije pokazivao intelektualnu rado-znalost, nije èitao knjige, niti se dru�io s obrazovanim ljudima. Weisberg tvrdi da to Amerikance uopæe ne zabrinjava, jer njima nikada nije smetalo što njihov voða ne pokazuje savršenu bistrinu. Amerikan-ci su na izborima mnogo puta pokazali da nije nu�no da amerièki predsjednik bude naèitan, nego da od njega oèekuju da do-bro vodi zemlju, a za to nije preduvjet da se netko besprijekorno izra�ava.

I sam George W. Bush osvrnuo se na knjigu, pritom obogaæujuæi kolekciju bu-šizama. Porièuæi da je u mladosti patio od disleksije, mlaði Bush je rekao: “Ta novi-narka tvrdi da sam patio od disleksije, a ja ne znam otkud ona to zna kad je ja nikad nisam intervjuirao.” Za napade da nije in-telektualno spreman za predsjednièki po-sao rekao je: “Mislim da se podcjenjuje svatko onaj tko misli da ja nisam dovolj-no pametan za taj posao.”

Na internetu ima nekoliko desetaka siteova posveæenih iskljuèivo Bushovim verbalnim ekshibicijama, glupostima i nespretnostima, koji se neprestano nado-punjuju. “Mislite li da tip, koji je u stanju izlaprdati sve ove gluposti, zaista zaslu-�uje da zbog njega uvodimo izvanredno stanje”, glasi pitanje koje je osvanulo na web-stranici Pokret za slobodu (Freedom Fight) povodom Bushovog posjeta Hrvat-skoj poèetkom travnja. Amerièki pred-sjednik je tada šarmirao i zabavljao hrvat-ske graðane svojim nekonvencionalnim ponašanjem i grimasama, koje su s osobi-tom pa�njom bilje�ile TV-kamere. Bez obzira na sve – opsadno stanje tih dana u hrvatskoj metropoli, saobraæajni kolaps, zavarivanje poklopaca šahti, posebne si-gurnosne kontrole i provjere muslimana – volimo te Ðuro, Ðorðe, George, care i legendo! �ivi nam još dugo, nastavi nas i dalje uveseljavati, nevjerojatano si talen-tiran. Samo što prije prestani biti pred-sjednik Amerike... previše si opasan po cijeli svijet. �

Ismet Isakoviæ

AUSTRO-UGARSKE RAZGLEDNICESTARIH BOSANSKIH GRADOVA

POÈETAK 20. STOLJEÆA

Sarajevo - Begova d�amija Banja Luka

Višegrad Mostar

Orašje Brèko

Izdanje KDBH

“Preporod”

Preporodov Journal, br. 99-100

Documents

Transcript of Preporodov Journal, br. 99-100