PREMIJERE 71 Marieta Vulić

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split21. – 31. svibnja 2019.

Izložba se otvara u utorak, 21. svibnja 2019. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 31. svibnja 2019.

Marieta Vulić rođena je 1996. godine u Splitu. Završila je Opću gimnaziju „Vladimir Nazor“. Trenutno je studentica treće godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesorice Nine Ivančić. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi.

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjelo-životno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Marieta Vulić // Fotografija: Božo Balov // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je po-stupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.

Lucija Ečim