Pravo Društava-osnovna Određenja
-
Upload
dajana-vukusic -
Category
Documents
-
view
49 -
download
2
description
Transcript of Pravo Društava-osnovna Određenja
PRAVO DRUŠTAVA - OSNOVNA
ODREĐENJA(seminarski rad)
SADRŽAJ
1. UVOD...........................................................................................1
2. NASTANAK HRVATSKOG PRAVA DRUŠTAVA.................3
2.1. STANJE PRAVA DRUŠTAVA DO 1918..........................3
2.2. PRAVO DRUŠTAVA U KRALJEVINI SRBA,
HRVATA I SLOVENACA........................................................4
2.3. PRAVO DRUŠTAVA U JUGOSLAVIJI..........................5
2.4. NASTAJANE PRAVA DRUŠTAVA U REPUBLICI
HRVATSKOJ.............................................................................6
3. POJMOVNE ODREDNICE PRAVA DRUŠTAVA U
REPUBLICI HRVATSKOJ.............................................................8
3.1. POJAM PRAVA DRUŠTAVA...........................................8
3.2. PRAVNE ZAJEDNICE KOJE NISU DRUŠTVA..........10
3.3. IZVORI PRAVA DRUŠTAVA........................................12
3.3.1. Izvori prava društava u Republici Hrvatskoj..........13
3.3.2. Europsko pravo društava..........................................16
3.4. ODNOS PRAVA DRUŠTAVA I DRUGIH GRANA
PRAVA......................................................................................19
3.4.1. Pravo društava i trgovačko pravo.............................19
3.4.3. Pravo društava i obiteljsko pravo, kazneno pravo i
prometno pravo....................................................................20
3.4.4. Pravo društava i radno pravo...................................20
3.4.5 Pravo društava i financijski propisi...........................21
3.4.6. Pravo društava i privredno pravo.............................21
4. DRUŠTVA.................................................................................23
4.1. POJAM DRUŠTVA...........................................................23
4.2. TIPOVI DRUŠTAVA........................................................25
4.2.1. Podjela društava na društva osoba i društva kapitala
................................................................................................25
4.2.2. Podjela društava prema pravnoj osobnosti.............28
4.2.3. Trgovačka i netrgovačka društva.............................30
4.2.4. Unutarnja i vanjska društva......................................30
4.2.5. Podjela društava prema cilju....................................31
5. ZAKLJUČAK.............................................................................33
POPIS ILUSTRACIJA...................................................................35
LITERATURA...............................................................................36
1. UVOD
Pojam prava društava opširan je i veoma proučavan segment
pravnih odnosa. Ovaj rad raščlanjuje pojam prava društava kroz
njegove definicije i tipove.
Temeljni problem istraživanja jest definiranje osnovnih odrednica
prava društava. Taj problem istraživanja zahtijeva analizu i
istraživanje pojmova pravo sruštava, njegovih nastanaka, izvora i
tipova. Svrha i ciljevi ovog istraživačkog rada su povezani s
postavljenim problemom i predmetom istraživanja. Svrha ovog
rada je istraživanje i analiza pojma prava društava i uz njega
vezanih definicija. Cilj ovog rada jest dati znanstveno utemeljene
odgovore na pitanja vezana za problem i predmet istraživanja, kao
što su što je pravo društava, kako je nastalo pravo društava, koji su
izvori prava društava itd.
Osobine istraživane problematike, te svrha i ciljevi ovog
istraživanja zahtijevaju uporabu slijedećih znanstvenih metoda:
metode analize i sinteze, metoda promatranja, statističke metode,
metode indukcije i dedukcije, generalizacije i specijalizacije,
apstrakcije i konkretizacije, metoda kompilacije, te metoda
deskripcije, odnosno teorije sustava.
1
Rezultati istraživanja ovog rada pod naslovom PRAVO
DRUŠTAVA - OSNOVNA ODREĐENJA sadržani su su u pet
velikih cjeline koje se granaju na više manjih cjelina. Prva cjelina,
Uvod, sastoji se od problema i predmeta istraživanja, znanstvenih
metoda i strukture rada. Druga cjelina, NASTANAK
HRVATSKOG PRAVA DRUŠTAVA, sastoji se od četiri
podcjeline koji pobliže povijesno određuju pojam. Treća cjelina,
POJMOVNE ODREDNICE PRAVA DRUŠTAVA U RH definira
i raščlanuje pojam. Četvrta cjelina, DRUŠTVA, daje pojam društva
i njegove tipove. Peta cjelina, ZAKLJUČAK, donosi najvažnije
zaključke autora.
2
2. NASTANAK HRVATSKOG PRAVA DRUŠTAVA
Nastanak prava društava Republike Hrvatske treba promatrati s
obzirom na njenu povijesnu pripadnost. Kroz povijest se, kao ni
danas, nije moglo govoriti o jedinstvenom europskom pravu, već su
u pravima pojedinih država usvajana rješenja po uzoru na ona iz
pojedinih naprednijih europskih pravnih sustava1.
2.1. STANJE PRAVA DRUŠTAVA DO 1918.
Do 1918. je područje Hrvatske bilo u sastavu Austro-Ugarske
Monarhije, pa se pravo temeljilo na njemačkoj pravnoj tradiciji.
Hrvatski trgovački zakon iz 1875. kojim su bila pravno uređena i
trgovačka društva te zadruge, ali ne na svim područjima današnje
Hrvatske, bio je poboljšana verzija austrijskog Općeg trgovačkog
zakonika iz 1862., a ovim zakonikom je u Austriji bio preuzet Opći
njemački trgovački zakonik iz 1861. Ortaštvo je bilo uređeno
Općim austrijskim građanskim zakonikom koji se od 1852.
primjenjivao na svim područjima današnje Hrvatske. U Istri i u
Dalmaciji su se, pored austrijskog Općeg trgovačkog zakonika iz
1862. primjenjivala Pravila o dioničkim društvima iz 1899. i Zakon
o udrugama s ograničenim jamstvom iz 1906., po uzoru na 1 Barbić, J.: Utjecaj njemačkog prava na stvaranje hrvatskog prava društva, Split, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol.. 44, 3-4/2007., str. 340.
3
njemačke propise tog vremena. Uz to se primjenjivao i austrijski
Zakon o tečevnim i gospodarskim zadrugama iz 1873. godine2.
2.2. PRAVO DRUŠTAVA U KRALJEVINI SRBA, HRVATA I
SLOVENACA
Posredni utjecaj njemačkog prava na hrvatsko pravo društava
putem austrijskog se nastavio i u Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca. Jugoslavija je 1937. donijela Trgovački zakon i njime
uredila pravo društava koji nikad nije stupio na snagu, pa se
nastavila primjena propisa koji su važili u vrijeme nastanka države.
To je trajalo do 1948. kada su Osnovnim zakonom o privatnim
trgovačkim radnjama u tadašnjoj Jugoslaviji prestala sva trgovačka
društva, osim privatnih trgovačkih radnji u obliku javnog
trgovačkog društva koje su prestale 1953. Od društava ostalo je
jedino ortaštvo koje su uređivale odredbe Općeg građanskog
zakonika što su se primjenjivale kao pravna pravila3.
2.3. PRAVO DRUŠTAVA U JUGOSLAVIJI
U sljedeća četiri desetljeća su trgovačka društva zamijenila državna
privredna poduzeća. Tim pojmom su se označavale pravne osoba,
nositelji poduzeća, a ne poduzeće. Do napuštanja državnog
2 Ibid. 3 Ibid., str. 341.
4
poduzeća kao pravnog oblika organiziranja u privredi došlo je
1950. – te, jer se državno vlasništvo pokazalo neučinkovitim, i
uvodi se samoupravljanje radnika i društveno vlasništvo. Tipovi
organiziranja u privredi u to su vrijeme bili najudaljeniji od
poznatih tipova trgovačkih društava i nazivali su se organizacijama
udruženog rada, s čime je Jugoslavija bila jedinstveni primjer u
svijetu. Prigodno tome je stvorena opsežna pravna infrastruktura
koja se mogla koristiti samo u spomenutim uvjetima, ali je
poznavala tajno društvo i današnje europsko gospodarsko interesno
udruženje. Tadašnje jugoslavensko pravo bilo je odsječeno od
trendova razvoja prava u svijetu. Krajem 1988. donesen je Zakon o
poduzećima kojim su vraćeni tipovi trgovačkih društava (društvo s
neograničenom solidarnom odgovornošću članova koje je trebalo
odgovarati javnom trgovačkom društvu, komanditno društvo i
komanditno društvo na dionice, dioničko društvo i društvo s
ograničenom odgovornošću) s brojem članaka od samo 52, što je
značilo uvođenje trgovačkih društava uz gotovo potpuno
prepuštanje njihova uređenja članovima tih društava. Bilo je to
vrijeme bez pravne zaštite članova društva i vjerovnika, vrijeme
ubrzanog nastajanja velikog broja mahom malih društava,
nesnalaženja u pravu i velikih mogućnosti za prijevare, što je sve
stvaralo pravnu nesigurnost. Takvo pravno stanje zatekla je i 1991.
godine preuzela nova hrvatska država4.
4 Ibid., str. 341.-343.5
2.4. NASTAJANE PRAVA DRUŠTAVA U REPUBLICI
HRVATSKOJ
Udruživanje više osoba na privatnopravnoj osnovi radi
zadovoljenja zajedničkih interesa zahtijeva pravno uređenje s
posebitostima koje ga razlikuju od uređenja odnosa nastalih u
ostvarenju samo pojedinačnih interesa neke osobe, što se ostvaruje
u različitim tipovima društava kao pravnom obliku zajedničkog
djelovanja. Narav odnosa u društvima, potrebe zaštite osoba koje u
njima djeluju i trećih zahtijevaju pravno uređenje mnogobrojnih
pitanja što je, s obzirom na opseg uređenja i njegovu posebitost, s
vremenom dovelo do nastajanja posebne grane prava. Napuštanjem
Zakona o udruženom radu i raspadom dijela pravnog sustava koji
se na njemu temeljio stvorili su se uvjeti za drukčije gledanje na to
područje prava. Zakon o poduzećima iz 1989. godine bio je
naznaka da će se stvari mijenjati kako bi se poslije, donošenjem
Zakona o trgovačkim društvima i propisa koji se na njemu temelje
ili ga glede posebnih pitanja dopunjuju moglo i u nas govoriti o
nastajanju prava društava. 15.12.1993. donesen je Zakon o
trgovačkim društvima koji je otvorio pitanje stvaranja nove grane
prava o kojoj prije toga, s obzirom na društveno-politički ustroj
6
1945-1990. nije moglo biti govora i postavljene su osnove za pravo
društava kao posebne grane prava.
7
3. POJMOVNE ODREDNICE PRAVA DRUŠTAVA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
Ovo poglavlje pojašnjava odrednice prava društava, te donosi
pojam prava društava, pravne zajednice koje nisu društva, izvore
prava društava i odnos prava društava i drugih grana prava.
3.1. POJAM PRAVA DRUŠTAVA
Pravom društava se prije svega uređuje zaštita i zadovoljenje
zajedničkih interesa suradnjom više osoba na privatnopravnoj
osnovi i pojedinačni interesi (npr. pružanje zaštite nekom članu
društva koji je u manjini i sl.), ali na način da se ne povrijedi
ostvarenje zajedničkog cilja. Pravo društava je pravo koje se odnosi
na različite oblike privatnopravnih udruženja stvorenih pravnim
poslom, voljom svih članova budućeg društva, a radi ostvarenja
zajedničkog cilja5.
Suradnja više osoba radi ostvarenja zajedničkih interesa moguća
je6:
na ugovornoj osnovi bez ustroja posebnog subjekta
(ortaštvo, tajno društvo), 5 Id., Pravo društava, Knjiga prva, Opći dio, Organizator, Zagreb, 2008., str. 4.6 Ib..
8
da se u tu svrhu stvori pravni subjekt s posebnim pravnim
ustrojem (neko od trgovačkih društava).
Društva mogu biti društva (zajednice) javnog prava i društva
(zajednice) privatnog prava. Društva privatnog prava mogu biti
slučajne zajednice (lat. communio incidens) i zajednice nastale
voljom zajedničara (lat. societas). Potonje se dijele na
zajednice/društva za obavljanje gospodarske djelatnosti i
zajednice/društva za obavljanje ostalih djelatnosti. Ukoliko je
osnovanim zajednicama cilj gospodarski, odnosno uspostavljanje
organizacije kojoj je svrha trajno obavljanje jedne ili više
gospodarskih djelatnosti, riječ je o zajednicama, odnosno društvima
trgovačkog prava koje ulaze u sveukupno pravo društava u užem
smislu riječi, o čemu će biti riječi u sljedećem poglavlju ovog rada7.
Društva su kod nas numerus clauses, odnosno postoji zatvoreni
broj vrsta društava određenih zakonom pa se ne može stvoriti, tj.
osnovati neki novi tip društva osim onih propisanih zakonom.
Jedinstvenog zakona o društvima nema, a tipovi društava određeni
su zakonima kojima se uređuju područja na kojima se propisuje
mogućnost zajedničkog djelovanja više osoba8.
7 Ibid., str. 5. 8 Ibid., str. 6.
9
3.2. PRAVNE ZAJEDNICE KOJE NISU DRUŠTVA
Društva pripadaju u pravne zajednice, a one postoje kad neko pravo
zajednički pripada osobama koje nisu međusobno povezane
ostvarivanjem određenog zajedničkog cilja. Često nastaju bez volje
onih koji u njima sudjeluju, a ne pravnim poslom pa se ni ne
temelje na ugovoru kojim se postavlja određeni zajednički cilj.
Takve zajednice se nazivaju communio incidens (npr. suvlasništvo
nastalo spajanjem ili miješanjem stvari, nasljednička zajednica,
bračna stečevina) Društvom se smatra samo ona pravna zajednica
koja ima spomenuta obilježja što je čine društvom. Zato nije
prijeko potrebno da društvo ima imovinu iako se teško može
pretpostaviti da bi npr. neko trgovačkog društvo postojalo bez
imovine, ali je to moguće kad je riječ o društvu koje ima obilježje
čistog obveznopravnog odnosa. S druge strane, sama činjenica
postojanja zajedničke imovine još ne znači da je riječ o društvu
(npr. suvlasništvo, nasljednička zajednica). Pravo društava je dio
prava kojim se uređuju zajednice čiji se izvori mogu nalaziti u
brojnim granama prava i svako društvo jest istodobno i zajednica,
ali svaka zajednica ne mora istodobno biti i društvo. Ipak, propisi o
zajednicama se supsidijarno primjenjuju i na društva. Radi li se
istodobno i o zajednici za koju u propisima o društvima nema
10
odredaba, valja posegnuti za propisima o zajednici o kojoj je u
konkretnom primjeru riječ9.
Zbog toga što ih se ne može smatrati osobama privatnog prava, te
uvjete ne bi redovito ispunjavale10:
Pravne osobe kojima su osnivači država ili javnopravna
tijela i njima upravljaju, ako zakonom nije izričito propisano da se
radi o trgovačkim društvima (npr. slučajevi kada po zakonu o
zdravstvenoj zaštiti država osnuje klinike, kliničke bolnice, kliničke
bolničke centre, domove zdravlja i dr.);
Pravne osobe koje se ne osnivaju pravnim poslom, nego
zakonom ili nekim drugim aktom države ili tijela lokalne
samouprave s time da ostvaruju ili ne ostvaruju ovlasti državnog
suvereniteta, ako tim aktima nije izričito propisano da se radi o
trgovačkom društvu (npr. Hrvatska narodna banka, Hrvatski zavod
za javno zdravstvo i dr.);
Pravne osobe koje se osnivaju privatnim aktom, ali za
osnivanje (ne i ako se to traži samo za početak rada) moraju dobiti
suglasnost državne vlasti (npr. Privatno sveučilište, Veleučilište i
dr.);
Pravne osobe u kojima članstvo nije dobrovoljno, nego
obvezno (npr. Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička
komora, Hrvatska odvjetnička komora);
9 Ibid., str. 12. 10 Ibid., str. 14.
11
Pravne osobe u kojima se organi ne biraju slobodno, nego ih
u cijelosti ili dijelom imenuje ili potvrđuje državno tijelo ili tijelo
lokalne samouprave ili to čini za dio tih organa (npr. Lučke uprave
kao ustanove u kojima se to čini prema zakonu o pomorskom dobru
i morskim lukama, zdravstvene ustanove);
Pravne osobe kojima se sredstva za rad osiguravaju iz
državnog proračuna (npr. Javna visoka učilišta)
3.3. IZVORI PRAVA DRUŠTAVA
Svako pravo čine propisi, sudska i arbitražna praksa, pravna
književnost, ali se mora uzeti i ustaljena priznata poslovna praksa
(običaji). Kod nas je na zakonodavnom području učinjeno najviše
iako naše pravo društava nije kodificirano.
12
3.3.1. Izvori prava društava u Republici Hrvatskoj
Temeljni izvori prava društava u Republici Hrvatskoj su: Zakon o
trgovačkim društvima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o
zadrugama, Zakon o osiguranju, Zakon o bankama, Zakon o
kreditnim institucijama, Zakon o tržištu kapitala. Provedbeni
propisi koji se odnose na izvore prava društava su: Zakon o reviziji,
Zakon o računovodstvu, Zakon o sudskom registru, Zakon o
Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, Zakon o porezu na dobit,
Stečajni, Ovršni zakon itd. Provedbeni propisi su Zakoni o
računovodstvu, reviziji, državnoj reviziji, javnom bilježništvu,
sudskom registru, Pravilnik o načinu upisa u sudski registar, Zakon
o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, itd.
Najveći broj društava koja su i gospodarski najvažnija, kodificirani
su Zakonom o trgovačkim društvima11. Preostalih šest tipova
društva uređeno je s pet drugih zakona12 Uz ove zakone, glavni
zakoni kojima se uređuju tipovi društava su još i Zakon o obrtu,
Zakon o odvjetništvu, Zakon o javnom bilježništvu, Zakon o
bankama i dr. Ipak, nijedan od tih zakona ne uređuje potpuno sva
pitanja koja se postavljaju glede pojedinih društava već zahtijeva
11 Zakon o trgovačkim društvima, NN 110/15, u daljnjem tekstu: Zakon o trgovačkim društvima. 12 Ortaštvo je uređeno Zakonom o obveznim odnosima, društvo za uzajamno osiguranje Zakonom o osiguranju, kreditna unija Zakonom o kreditnim unijama, zadruga i zadružni savez Zakonom o zadrugama i udruga Zakonom o udrugama.
13
primjenu provedbenih propisa, a najvažniji prateći propisi za
provedbu glavnih zakona su Zakon o sudskom registru, Pravilnik o
načinu upisa u sudski registar, Zakon o računovodstvu, Zakon o
reviziji, Zakon o tržištu vrijednosnih papira, Zakon o zaštiti
tržišnog natjecanja, Stečajni zakon, Ovršni zakon i dr. Osim ovih
najvažnijih propisa ima i drugih kojima se uređuju pitanja što se
javljaju u radu društava (npr. Zakon o radu ili Zakon o platnom
prometu i dr.) Nekim se zakonima, kad je riječ o društvima, jedino
određuje u kojem se tipu društva može obavljati određeno
poslovanje uz eventualno postavljanje samo nekih temeljnih
zahtjeva za to (npr. Zakon o bankama za bankovno poslovanje)13.
Kod nas su doneseni propisi koji su zaokružili pravo društava, ali
se njihovom donošenju nije pristupilo dovoljno koordinirano pa
ima i proturječnih i štetnih rješenja što zahtijeva usklađivanje onih
rješenja koja nisu međusobno usklađena pa valja očekivati da će se
propisi o pravu društava popravljati. Usklađivanje našeg pravnog
sustava sa stečevinom EU pridonijet će da se ostali propisi usklade
sa Zakonom o trgovačkim društvima. Na području prava društava
običaji imaju puno manju važnost nego u nekim drugim granama
prava (npr. trgovačkom pravu) Kod nas ih još nema jer nije ni bilo
prilike da nastanu. Vrijeme od kada je moguće stvaranje
najvažnijih od društava (trgovačkih društava) prekratko je za to da
13 Barbić, J.: Pravo…, cit., str. 50.-58. 14
bi se moglo govoriti o stvaranju običaja u onom malom opsegu u
kojemu bi i inače mogli nastati. Ne može se očekivati da će oni u
dogledno vrijeme imati neku značajniju ulogu među izvorima
prava, što je i slučaj u ostalim zemljama14.
Kod nas je izrađen i prvi kodeks korporativnog upravljanja za
dionička društva ako se ne računaju rijetki kodeksi koje su neka
dionička društva donijela za vlastitu upotrebu. Kodeks
korporativnog upravljanja izrađen je 2007. godine od strane
HANFE i Zagrebačke burze. Kodeks je namijenjen društvima
uvrštenim u Službeno tržište, Redovno tržište i Tržište javnih
dioničkih društava na Zagrebačkoj burzi koja ga primjenjuju
dobrovoljno. Kodeks korporativnog upravljanja određuje temelje za
izgradnju sofisticiranih korporativnih odnosa unutar organizacije.
Temeljna načela Kodeksa korporativnog upravljanja
podrazumijevaju osiguravanje transparentnog poslovanja,
definiranje detaljnih postupaka rada uprave i nadzornog odbora
izdavatelja, izbjegavanje sukoba interesa relevantnih osoba u
izdavatelju (članova uprave, nadzornog odbora, višeg rukovodstva),
uspostavljanje učinkovite unutarnje kontrole i učinkovitog sustava
odgovornosti15.
14 Ibid.. 15 Korporativno upravljanje, HANFA - Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, http://www.hanfa.hr/HR/nav/203/korporativno-upravljanje.html, 23.01.2016.
15
Takvi kodeksi namijenjeni su kao pomoć dioničkim društvima pri
formiranju i postupanju njihovih organa prikupljanjem i
objavljivanjem sistematizirane najbolje prakse i iskustava na tom
području. Za razliku od propisa, sudska praksa je još u razvoju, a
nešto je veća na temelju Zakona o trgovačkim društvima. Tek je
donošenjem Zakona o trgovačkim društvima sudovima dana
kvalitetna osnova za stvaranje ustaljene prakse. Posao sudova je
olakšan mogućnošću korištenja bogatom praksom njemačkih i
austrijskih sudova koja je dugo stvarana na identičnim ili sličnim
zakonskim rješenjima koje je usvojio i naš Zakon o trgovačkim
društvima. Mnogo manju ulogu zasad imaju arbitraže koje su na
području prava društava dopuštene u okviru koji postavljaju
propisi16.
3.3.2. Europsko pravo društava
Jedna od zadaća Europske unije jest izjednačavanje prava unutar
Unije, ali unatoč tome ne postoji tzv. europsko pravo društava.
Riječ je o nacionalnim pravima zemalja članica čija zakonodavna
rješenja Unija želi izjednačiti onoliko koliko to smatra potrebnim
da bi se nesmetano na cijelom području Unije ostvarile slobode na
16 Barbić, J.: Pravo…, cit., str. 50.-58.16
kojima se ona temelji, osobito sloboda kretanja kapitala i sloboda
obavljanja djelatnosti. Ta zadaća se ostvaruje na tri načina17:
donošenjem smjernica;
stvaranjem nadnacionalnog prava društava i
sklapanjem međunarodnih konvencija.
Vijeće EU donosi smjernice za izjednačavanje prava u državama
članicama kojima se postavljaju za njih obvezni ciljevi, ali im je
prepušten izbor načina i sredstva kojima će ih postići, čime se čuva
suverenitet nacionalnog zakonodavca iako je on dužan u roku
određenom smjernicom svoje propise prilagoditi onome što je
njome određeno. Smjernica služi i kao sredstvo za tumačenje
nacionalnog propisa koji je na temelju nje donesen. Ako država
članica ne postupi prema smjernici, Europska komisija može pred
Europskim sudom pokrenuti postupak zbog povrede Ugovora o
osnivanju EU. Sud tada može odrediti da se u državi članici
smjernica neposredno primjenjuje. Za razliku od smjernica, uredbe
djeluju neposredno bez potrebe da se pojedina njihova rješenja
ugrađuju u nacionalne propise. Zakon o trgovačkim društvima kao
najvažniji izvor prava društava kod nas usklađen je s Prvom
smjernicom Vijeća pa je nakon izmjena i dopuna iz 2007. godine
prema ocjeni Europske komisije u cijelosti usklađen s pravnom
stečevinom Europske unije. Posljedica potpunog usklađenja
17 Ibid., str. 22.17
Zakona o trgovačkim društvima s pravnom stečevinom jest nužnost
njegove primjene onako kako se u Uniji primjenjuje ta stečevina, a
za to se mora drukčije pristupiti tumačenju prava18.
Obzirom na povećanu prekograničnu aktivnost društava potrebno je
osigurati dostupnost podataka o društvima, naročito modernim
sredstvima komunikacije jer se neke od obveza smatraju
preopširnima ili zastarjelima. Zbog toga se u Europskoj uniji
kontinuirano provodi analiza tih obveza i kada je to moguće
pokušava se reducirati administrativni teret društvima. Brojne
promjene u hrvatskom zakonodavstvu posljedica su usklađivanja s
pravnom stečevinom Europske unije, ali i rezultat potrebe za
modernizacijom i smanjivanjem administrativnih prepreka. Temelj
za usklađivanje Zakona o sudskom registru19 u Republici Hrvatskoj
s pravnom stečevinom Europske unije jest Prva Direktiva (o
publicitetu) koja je izmijenjena i dopunjena Direktivom
2003/58/EZ, Direktivom 2006/99/EZ i Direktivom 2009/101/EZ, te
Direktiva 2009/109/EZ, Direktiva 2009/102/EZ i Direktiva
2009/101/EZ20.
18 Ibid., str. 23.-34. 19 Zakon o sudskom registru NN 110/15 (u daljnjem tekstu: Zakon o sudskom registru), stupio je na snagu s početkom primjene Zakona o trgovačkim društvima. 20 Horak, H., Dumančić, K.: Usklađivanje u području prava društava RH s pravnom stečevinom Europska unija, Zagreb, Hrvatsko i europsko pravo društava, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, str. 22.-24.
18
3.4. ODNOS PRAVA DRUŠTAVA I DRUGIH GRANA
PRAVA21
3.4.1. Pravo društava i trgovačko pravo
Pravo društava nastalo je iz trgovačkog prava. Temeljna razlika je
da se u trgovačkom pravu uređuju sodnosi društva (ili drugog
trgovca) koje ono ostvaruje svojim poduzećem s drugima i kada se
to smatra trgovačkim poslom, dok se pravo društava bavi privatnim
udruženjima koja nastaju radi ostvarenja zajedničkog cilja.
3.4.2. Pravo društava i građansko pravo
Na društva se primjenjuju i pravila građanskog prava. Ako glede
nekog pitanja nema dostatnog odgovora, najprije treba posegnuti za
odredbama obveznog prava. Slično će biti i sa stvarnim pravom;
ono je mjerodavno za unošenje stvari u društvo. Postoji i veza
prava društava i nasljednog prava: npr. utječe li smrt člana društva
na prestanak samog društva ili ne. Trgovačko pravo i pravo
društava razvili su se iz građanskog prava i sve do 1807. (kada je u
Francuskoj donesen zakon koji je doveo do razdvajanja – Code de
commerce). Građansko pravo se nije puno mijenjalo kroz povijest,
21 Prilagođeno prema: Barbić, J.: Pravo…, cit., str. 35.-41. 19
a razvoj trgovačkog prava i prava društava dinamičniji i uvijek
korak ispred zakona.
3.4.3. Pravo društava i obiteljsko pravo, kazneno pravo i
prometno pravo
Obiteljsko pravo se primjenjuje se primjerice kod rastave braka,
ako supružnici imaju trgovačko društvo.
Kazneno pravo primjenjuje se jer pravne osobe imaju odgovornost
za kaznena djela i u slučajevima gospodarskog kriminala.
Trgovačko pravo se razvija paralelno s prijevozom robe.
3.4.4. Pravo društava i radno pravo
Radno pravo daje odgovore na pitanja tko je s društvom u radnom
odnosu, kakav je odnos između člana organa i društva, što je s
radnim odnosima zaposlenih kada u slučaju statusnih promjena
pripajanja ili spajanja društava, što je s radnim odnosima
zaposlenih kada nositelj unosi svoje poduzeće u drugo društvo i sl.
20
Pitanja koja nastaju iz radnog odnosa poslodavca (trgovca) i
zaposlenika prosuđuju se prema pravilima radnog prava. Radi li
društvo bilo što zbog čega se koristi zaposlenima i s njima ulazi u
radni odnos, neće moći izbjeći primjenu radnog prava.
3.4.5 Pravo društava i financijski propisi
Kroz financijske propise država pokušava država pokušava držati
pod kontrolom gospodarske subjekte (privredno pravo). Obvezu
podnošenja financijskih izvještaja imaju banke (nadzor HNB), a
kategorizacija poduzetnika je u propisima financijskog prava, a ne
u Zakonu o trgovačkim društvima.
3.4.6. Pravo društava i privredno pravo
Pravo društava mjerodavno je za poduzimanje svih radnji koje se
tiču osnivanja, djelovanja, ustroja i ustrojbenih promjena pojedinih
društava, njihovih statusnih promjena te prestanka, ali se pri tome
moraju poštivati ograničenja koja postavlja privredno pravo. Kako
privredno pravo sadrži uglavnom propise prisilno-pravne naravi,
njime se zapravo postavljaju ograničenja autonomiji društava na
području koje uređuje pojedini propis. Posljedica suprotnog
21
postupanja može biti ništavost poduzetih radnji i kažnjavanje onih
koji su ih poduzeli.
22
4. DRUŠTVA
Ovo poglavlje obrađuje pojam društva i njegove podjele, koje su u
hrvatskom zakonodavstvu raznolike.
4.1. POJAM DRUŠTVA
Društvo je privatnopravna zajednica za koju su ispunjene tri
kumulativne pretpostavke22:
Posrijedi je udruženje osoba kao pravne zajednice;
temelji se na pravnom poslu kao osnovi udruživanja i
usmjereno je postizanju zajedničkog cilja.
Ako nije ispunjena neka od tih pretpostavki, nije riječ o društvu,
nego o nekoj drugoj pravnoj tvorevini privatnog ili javnog prava. O
društvu se ne radi ni onda kad se ispune sve tri pretpostavke ako je
riječ o osobi javnog prava. To je do izmjene Zakona o udrugama
2011. godine bio slučaj s udrugama.
Društva osoba su ortaštvo (društvo građanskog prava), zadruga i
europska zadruga, zadružni savez, udruga, tajno društvo (t.d.),
javno trgovačko društvo (j.t.d.), komanditno društvo (k.d.),
gospodarsko interesno udruženje (GIU) i europsko gospodarsko
22 Ibid., str. 133. 23
interesno udruženje (EGIU). Društva kapitala su dioničko društvo i
europsko dioničko društvo (d.d.), društvo s ograničenom
odgovornošću (d.o.o. i j.d.o.o.), kreditna unija i društvo za
uzajamno osiguranje.
Zajednička obilježja svih udruženja su23:
1. Društva moraju imati članove
d.d i d.o.o. mogu imati i samo jednog člana, a maximum
nije određen;
ortaštvo, j.t.d., k.d., t.d, GIU – moraju imati najmanje dva
člana;
zadruga i udruga – najmanje 3;
kreditna unija – najmanje 30;
društva za uzajamno osiguranje - minimum 250;
2. Članovi mogu biti – fizičke i pravne osobe
3. Društva su usmjerena na ostvarivanje zajedničkog cilja – taj cilj
mora biti dopušten (ne smije biti u suprotnosti s ustavom, prisilnim
propisima i moralom društva).
23 Ibid., str. 153.24
4.2. TIPOVI DRUŠTAVA
S obzirom na zajednička obilježja, društva se mogu razvrstati u
skupine prema nekoliko mjerila24.
4.2.1. Podjela društava na društva osoba i društva kapitala
Društva osoba su ortaštvo, tajno društvo, javno trgovačko društvo i
njegovo preddruštvo, komanditno društvo i njegovo preddruštvo
gospodarsko interesno udruženje i njegovo preddruštvo, zadruga i
njezino preddruštvo, zadružni savez i njegovo preddruštvo i udruga
i njezino preddruštvo.
Temeljna obilježja tih društava su:
Temelje se na osobama (članovima) koje čine društvo;
Društvo mora imati najmanje dva člana, s time da se kod
komanditnog društva traži postojanje najmanje jednog
komplementara i jednog komanditora;
Za postojanje društva nije bitan kapital i stoga takva društva
nemaju temeljnog kapitala pa se čak i kad su pravne osobe, mogu
osnovati a da se u njih ne unesu nikakva sredstva iako članovi
mogu unijeti kapital koji ne treba zanemariti za potrebe poslovanja
društva ni pri podjeli dobiti; 24 Prilagođeno prema: Barbić, J.: Pravo…, cit., 153.-159.
25
Između članova postoji jača povezanost interesa koje žele
ostvariti sudjelovanjem u društvu i učinci djelovanja društva u
svemu se odražavaju neposredno na članove;
Očekuje se osobni angažman i doprinos članova radu
društva koji ne mora biti u novcu ni u stvarima ni pravima, nego
može biti u radu, uslugama ili unošenjem bilo kakvog dobra, osim
u gospodarskom interesnom udruženju i udruzi poslove kojih vodi
organ društva, a ne neposredno članovi;
U načelu postoji osobna neograničena solidarna
odgovornost članova vlastitom imovinom za obveze društva
(razlika je u pogledu komanditora i tajnog člana u tajnom društvu
jer ono nije vanjsko društvo);
Članska prava se redovito određuju prema osobama, a ne
prema kapitalu koji su članovi eventualno unijeli u društvo, osim
ako se drukčije ne ugovori;
U načelu se bez suglasnosti ostalih članova ne može
prenijeti udio u društvu na nekog drugoga, a takva ograničenja
postoje i glede nasljeđivanja; bez te suglasnosti u društvo ne može
ući novi član;
Članovi imaju široku autonomiju uređenja odnosa u društvu
i propisi kojima se to uređuje najvećim dijelom su dispozitivne
naravi;
26
U nedostatku zakonodavnih rješenja kojima se uređuje
pojedini tip društva, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim
odnosima kojima se uređuje ortaštvo.
Društva kapitala su dioničko društvo i njegovo preddruštvo,
društvo s ograničenom odgovornošću i njegovo preddruštvo,
društvo za uzajamno osiguranje i njegovo preddruštvo, kreditna
unija i njezino preddruštvo. U ta društva se udružuju osobe preko
kapitala koji unose u društvo, pa je osobni moment u drugom
planu. Jednom uneseni kapital depersonalizira se i ne vezuje uz
osobu koja ga je u društvo unijela. Zbog toga su i lakše promjene
članstva jer izlaskom člana iz društva redovito ne izlazi i ono što je
on unio u društvo (nešto je drukčije kod kreditne unije) Član u
društvu stječe prava na temelju onoga što je u nj unio.
Za društva kapitala karakteristično je:
Da su pravne osobe osim (preddruštva);
Da imaju temeljni kapital;
Da se za osnivanje društva ne traži više osoba (iznimka su
društva za uzajamno osiguranje i kreditne unije)
Članovi društva ne odgovaraju za njegove obveze, osim u
iznimnim slučajevima propisanim Zakonom o trgovačkim
društvima;
27
Članovi snose ograničeni rizik za poslovanje društva i to
samo s onim što su uložili u društvo;
Kontrola ulaska i izlaska nije bitna, osim u kreditnoj uniji, a
uspostavlja se samo onda ako se to odredi društvenim ugovorom ili
statutom;
Osobni doprinos rada članova u društvu nije bitan.
4.2.2. Podjela društava prema pravnoj osobnosti
Podjela društava prema pravnoj osobnosti nalazi se na Tablici 1.
28
Tablica 1. Podjela društava prema pravnoj osobnosti.
Podjela
društava
PREMA PRAVNOJ OSOBNOSTI
DRUŠTVA OSOBA DRUŠTVA KAPITALA
Popis
društava
1.Sva trgovačka društva:
j.t.d., k.d., d.d., d.o.o.,
GIU
2.Društvo za uzajamno
osiguranje
3. Zadruga
4.Zadružni savez
1. Ortakluk
2. Tajno društvo
3. Sva preddruštva društava
pravnih osoba
Obilježja
društava
Njihovim
udruživanjem stvara se
novi pravni subjekt koji je
odvojen od članova
Između društva i
njegovih članova mogu se
sklapati pravni poslovi
Društvo se upisuje
u sudski registar, upisom
stječe svojstvo pravne
osobe
Njihovim udruživanjem
ne stvara se novi pravni subjekt,
nego je društvo ovisno o
članovima i tijesno je za njih
vezano, jer ga oni tvore.
Imovina društva je
zajednička imovina članova, oni
su zajedno nositelji prava i
obveza nastalih djelovanjem
društva.
Članovi vode društvo i
ono je o njima ovisno, pa se
stoga za promjenu članstva traži
suglasnost članova.
Izvor: Izrada autora prema Barbić, J: Pravo društava, Knjiga prva, Opći
dio, Organizator, Zagreb, 2008., str. 154.
29
4.2.3. Trgovačka i netrgovačka društva
Trgovačka društva su javno trgovačkog društvo, komanditno
društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i
gospodarsko interesno udruženje.
Trgovačko društvo je uvijek trgovac bez obzira na to je li
zajednički cilj društva ostvarivanje dobiti, što je inače propisano
kao jedna od pretpostavki koje se traže za svojstvo trgovca. Ono je
trgovac i onda kad mu je cilj ostvarivanje dobiti, ali to ne postiže.
4.2.4. Unutarnja i vanjska društva
Unutarnja društva su društva koja djeluju samo između članova i ne
ulaze u odnose prema trećima (npr. tajno društvo, ortaštvo u kojem
je predviđeno da u odnose s trećim osobama u svoje ime, a za račun
ortaštva stupa samo netko od ortaka) pa ih stoga ne može zastupati
nitko od članova ni bilo koja druga osoba. U odnose prema trećima
ulazi članovi društva samo u svoje ime i pri tome ne mogu djelovati
za društvo jer se njegov cilj ograničava samo u internim odnosima
članova. Oni nikada nisu u obliku pravne osobe, jer je njoj
imanentno da ulazi u pravne odnose s drugim osobama.
30
Vanjska društva su ona društva koja ulaze s trećim osobama u
pravne odnose, odnosno sudjeluju u pravnom prometu (npr. sva
društva pravne osobe, njihova preddruštva te ortaštvo, ali ne uvijek)
Svako je vanjsko društvo po naravi stvari i unutarnje. Ono djeluje
kao unutarnje društvo između članova, a kao vanjsko nastupajući
prema trećima. To razlikovanje ima i praktične učinke pa tako npr.
pravna radnja koju uprava dioničkog društva poduzme prema trećoj
osobi ostaje valjana iako uprava nije dobila suglasnost nadzornog
odbora odnosno skupštine koja je za to bila propisana statutom
odnosno društvenim ugovorom. Poduzeta radnja prema trećoj osobi
rezultat je okolnosti da je riječ o vanjskom društvu, a potreba
dobivanja suglasnosti proizlazi iz unutarnjeg društva koje djeluje
samo između članova.
4.2.5. Podjela društava prema cilju
Društva se razvrstavaju i prema cilju na ona koja su pogodna za
ostvarenje svakog dopuštenog cilja i obavljanje djelatnosti kojima
se to postiže i ona za koja su propisima glede toga postavljena
ograničenja. U pravilu su društva podobna za ostvarenje svakog
dopuštenog cilja, a samo za neke tipove društava su propisana
ograničenja (npr. za gospodarsko interesno udruženje, društvo za
uzajamno osiguranje, kreditnu uniju, zadrugu, udrugu) Samo se
31
iznimno postavljaju ograničenja tako da se propisuje koji je tip
društva pogodan za obavljanje određenih djelatnosti (npr. banke za
obavljanje bankovnih poslova moraju biti ustrojeni kao dionička
društva, odvjetnička društva se moraju ustrojiti kao javna trgovačka
društva).
32
5. ZAKLJUČAK
Nastanak prava društava Republike Hrvatske treba promatrati s
obzirom na njenu povijesnu pripadnost. Kroz povijest se, kao ni
danas, nije moglo govoriti o jedinstvenom europskom pravu, a na
hrvatskopravo društava je posredno, putem austrijskog, utjecalo
njemačkoo pravo, sve do Jugoslavije, kada dolazi do napuštanja
državnog poduzeća kao pravnog oblika organiziranja jer se državno
vlasništvo pokazalo neučinkovitim. Zakonom o poduzećima
postavljaju se temelji za današnje pravo društava, na koje se
nastavlja na Zakon o trgovačkim društvima.
Pravom društava se prije svega uređuje zaštita i zadovoljenje
zajedničkih interesa suradnjom više osoba na privatnopravnoj
osnovi i pojedinačni interesi bez povređivanja zajedničkog cilja. U
hrvatskom zakonodavstvu postoji zatvoreni broj vrsta društava,
odnosno ne može se osnovati novi tip društva koji nije određen
zakonom. Najvažnijim izvorom prava društava smatra se Zakon o
trgovačkim društvima. Ulaskom u Europsku uniju nastoji se
uskladiti zakonodavstvo Republike Hrvatske i Europske unije.
Pritom se ne može zanemariti povezanost prava društava s ostalim
granama prava, jer se njihovi subjekti isprepliću.
33
Društvo je strogo određeno zakonskim okvirima, i kao takvo se
može razlučiti na više podjela, a najvažniji su faktori da je ono
udruženje osoba kao pravne zajednice, temelji se na pravnom poslu
kao osnovi udruživanja i da je usmjereno ka postizanju zajedničkog
cilja.
34
POPIS ILUSTRACIJA
Tablica 1. Podjela društava prema pravnoj osobnosti..............28
35
LITERATURA
KNJIGE:
1. Barbić, Jakša: Pravo društava, Knjiga prva, Opći dio,
Organizator, Zagreb, 2008.
ČLANCI:
1. Barbić, Jakša: Utjecaj njemačkog prava na stvaranje
hrvatskog prava društva, Split, Zbornik radova Pravnog fakulteta u
Splitu, Vol.. 44, broj 3-4, 2007., str. 339.-363.
2. Horak, Hana, Dumančić, Kosjenka: Usklađivanje u
području prava društava RH s pravnom stečevinom Europska unija,
Zagreb, Hrvatsko i europsko pravo društava, Zbornik radova
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2012., str. 22.-36.
PRAVNI AKTI:
1. Zakon o sudskom registru, pročišćeni tekst zakona, NN
1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13,
93/14, 110/15
2. Zakon o trgovačkim društvima, pročišćeni tekst zakona, NN
111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,
125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15
36
INTERNET
1. Korporativno upravljanje, HANFA - Hrvatska agencija za
nadzor financijskih usluga,
http://www.hanfa.hr/HR/nav/203/korporativno-upravljanje.html,
23.01.2016.
37