PR VO PO GLA VLJE - knjizara.com file14 EaP![FG !LB!OPO „Treba i ti da pođeš. To je istorij ska...

25
PRVO POGLAVLJE POSTAO JE ČUVEN zahvaljujući ratu. Ne toliko čuven kao Marou, glas Londona, i ne kao Kvent Renolds, sada glas dokumentarnih filmova, ali dovoljno čuven da od Kolijera dobije obećanje („četiri teksta ako možeš da odeš tamo“) a zatim i novinarsku propusnicu za Berlin. * Na kraju, upravo je Hal Ridi bitno uticao manipulišu- ći novinarskim mestima kao rasporedom sedenja, Junajted pres pored Skrips-Hauarda, dalje za stolom od Hersta, koji je ionako odredio previše ljudi. „Ali ne mogu da te pošaljem pre ponedeljka. Neće nam dati još jedan avion, sad kad je konferencija potvrđena. Osim ako nemaš neku vezu.“ „Samo tebe.“ Hal se naceri. „Gori si nego što sam mislio. Pozdravi mi Nanija Venta, glupana.“ Njihov nekadašnji predratni cenzor, dok su oboji- ca bili u Kolumbiji, ** nervozni čovečuljak, uštogljen kao guvernanta, koji je voleo da im pred samu emisiju izmeni tekst. „Ministarstvo propagande i javnog prosvetljenja“, reče Hal kao i uvek. „Pitam se šta li je s njim bilo. Čujem da je Gebels otrovao rođenu decu.“ „Ne. Magda je“, reče Džejk. „Gnädige frau. *** Čokoladom.“ „Aha, slatkiši šećerima. Fini svet.“ Pružio je Džejku putni nalog. „Lepo se provedi.“ * Collier’s Weekly – američki nedeljnik koji je izlazio od 1888. do 1957. Za vreme Drugog svetskog rata, objavio tekst Jana Karskog Poljski logor smrti, jedan od prvih tekstova o koncentracionim logorima. (Prim. prev.) ** Misli se na CBS – Columbia Broadcasting System. (Prim. prev.) *** Nem.: Gnädige frau – „milostiva gospođa“. (Prim. prev.)

Transcript of PR VO PO GLA VLJE - knjizara.com file14 EaP![FG !LB!OPO „Treba i ti da pođeš. To je istorij ska...

PR VO PO GLA VLJE

PO STAO JE ČU VEN za hva lju ju ći ra tu. Ne to li ko ču ven kao Ma rou, glas Lon do na, i ne kao Kvent Re nolds, sa da glas do ku men tar nih fi l mo va, ali do volj no ču ven da od Ko li je ra do bi je obe ća nje („če ti ri tek sta ako mo žeš da odeš ta mo“) a za tim i no vi nar sku pro pu sni cu za Ber lin.* Na kra ju, upra vo je Hal Ri di bit no uti cao ma ni pu li šu-ći no vi nar skim me sti ma kao ras po re dom se de nja, Ju naj ted pres po red Skrips-Ha u ar da, da lje za sto lom od Her sta, ko ji je iona ko od re dio pre vi še lju di.

„Ali ne mo gu da te po ša ljem pre po ne delj ka. Ne će nam da ti još je dan avion, sad kad je kon fe ren ci ja po tvr đe na. Osim ako ne maš ne ku ve zu.“

„Sa mo te be.“Hal se na ce ri. „Go ri si ne go što sam mi slio. Po zdra vi mi Na ni ja

Ven ta, glu pa na.“ Nji hov ne ka da šnji pred rat ni cen zor, dok su obo ji-ca bi li u Ko lum bi ji,** ner vo zni čo ve ču ljak, ušto gljen kao gu ver nan ta, ko ji je vo leo da im pred sa mu emi si ju iz me ni tekst. „Mi ni star stvo pro pa gan de i jav nog pro sve tlje nja“, re če Hal kao i uvek. „Pi tam se šta li je s njim bi lo. Ču jem da je Ge bels otro vao ro đe nu de cu.“

„Ne. Mag da je“, re če Džejk. „Gnädige frau.*** Čo ko la dom.“„Aha, slat ki ši še će ri ma. Fi ni svet.“ Pru žio je Džej ku put ni na log.

„Le po se pro ve di.“* Col li er’s We ekly – ame rič ki ne delj nik ko ji je iz la zio od 1888. do 1957. Za vre me Dru gog svet skog ra ta, ob ja vio tekst Ja na Kar skog Polj ski lo gor smr ti, je dan od pr vih tek sto va o kon cen tra ci o nim lo go ri ma. (Prim. prev.)** Mi sli se na CBS – Co lum bia Bro ad ca sting System. (Prim. prev.)*** Nem.: Gnädige frau – „mi lo sti va go spo đa“. (Prim. prev.)

EaP![FG!LB!OPO14

„Tre ba i ti da po đeš. To je isto rij ska pri li ka.“„I ovo je“, od go vo ri Hal po ka zu ju ći dru gi na log. „Još dve ne de-

lje i kod ku će sam. Ber lin. Go spo de. Ni sam mo gao da do če kam da odem. A ti že liš da se vra tiš?“

Džejk sleg nu ra me ni ma. „To je po sled nja ve li ka rat na pri ča.“„Se de će za sto lom, de li ti ko lač.“„Ne. Ono što se do ga đa kad se rat za vr ši.“„De si će se to da ćeš ti ići ku ći.“„Još ne.“Hal br zo po di že po gled. „Mi sliš da je ona još ta mo“, re če ne

oko li ša ju ći.Džejk sta vi na log u džep ne od go va ra ju ći.„Pro šlo je mno go ota da, znaš. Sva šta se do ga đa.“Džejk klim nu gla vom. „Ona je ta mo. Hva la ti za ovo. Du gu jem

ti uslu gu.“„I ne sa mo jed nu“, re če Hal ne na va lju ju ći vi še. „Sa mo le po pi ši.

I ne moj da za ka sniš na avion.“Me đu tim, avion je ka snio sa ti ma u do la sku u Frank furt, za tim

je sa ti ma tra ja lo is to va ri va nje i okre ta nje na ze mlji, ta ko da su po le-te li tek sre di nom po po dne va. Voj ni tran sport ni avion u ko jem je stal no du va lo, C-47, imao je boč ne klu pe, a put ni ci, vi šak no vi na-ra, ko ji, po put Džej ka, ni su oti šli ra ni jim le to vi ma, mo ra li su da se do vi ku ju zbog bu ke mo to ra. Po sle iz ve snog vre me na, Džejk je od u stao i na slo nio se za tvo re nih oči ju, ose ća ju ći muč ni nu dok se avion truc kao na pu tu za is tok. Po slu že no je pi će dok su če ka li, i Bra jan Sten li, no vi nar Dej li eks pre sa ko ji se ne ka ko pri dru žio ame-rič koj gru pi, već je oči to bio pi jan, a ni osta li ni su za o sta ja li. Bel ser iz Ga ne ta, Ka u li, ko ji je vo dio ra ču na o pres bi rou Vr hov nog šta ba sa ve znič kih rat nih sna ga se de ći na bar skoj sto li ci u Skri be, Gim bel, ko ji je pu to vao sa Džej kom kad su pra ti li Pa to na dok je ula zio u Ne mač ku. Svi su od u vek bi li u ra tu, u svo jim ka ki pan ta lo na ma, s okru glim no vi nar skim ozna ka ma, čak i fo to graf Liz Jej ger, ko ja je pi štolj no si la na ku ku kao ka kva ka u boj ka.

Sve ih je znao ova ko ili ona ko, nji ho va li ca su bi la kao či o de na nje go voj rat noj ma pi. Lon don, gde je če tr de set dru ge ko nač no

Do bar Ne mac 15

na pu stio Ko lum bi ju jer je hteo da vi di rat ne bor be. Se ver na Afri-ka, gde ih je vi deo i do bio ko ma dić šrap ne la. Ka i ro, gde se opo ra-vio i no ću opi jao s Bra ja nom Sten li jem. Si ci li ja, gde je pro pu stio Pa ler mo, ali us peo, pro sto ne ve ro vat no, da se do bro sla že s Pa to-nom, pa mu se ka sni je, po sle Fran cu ske, opet pri dru žio u tr ci na is tok. Pre ko He se na i Ti rin ge na, sve se ubr za lo, okon ča ni su da ni gr če vi tog če ka nja u ko ji ma se po la zi lo i za u sta vlja lo, ko nač no rat či stog adre na li na ko ji ju ri. Vaj mar. Za tim, na po kon, go re pre ma Nord ha u ze nu i lo go ru Do ra, gde je sve sta lo. Dva da na zu re nja, ne mo ći da se pro go vo ri. Za pi si vao je bro je ve – dve sta dnev no – a on da i to pre stao. Film ska ka me ra je za be le ži la hr pe le še va, štr če-ćih ko sti ju i mli ta vih ge ni ta li ja. Pre ži ve li su, u pru ga stim dronj ci-ma, obri ja nih gla va, bi li bes pol ni.

Dru gog da na, u jed nom od lo go ra za pri nud ni rad, ko stur mu je uzeo ru ku i po lju bio je, a za tim je dr žao, uz ogav nu za hval nost, ne po ve za no go vo re ći ne što na ne kom slo ven skom je zi ku – polj-skom? ru skom? – a Džejk se uko čio po ku ša va ju ći da is klju či ču lo mi ri sa, ose ća ju ći ka ko mu ru ka po pu šta pod te ži nom sna žnog sti-ska. „Ja ni sam voj nik“, re kao je že le ći da po beg ne, ali ne mo gav ši da iz vu če ru ku, po sti đen, i sad uhva ćen. Pri ča ko ju su svi oni pro-pu sti li, ru ka ko je se ne mo žeš oslo bo di ti.

„Ne de lju da na u sta rom do mu, mom če, zar ne?“, re če Bra jan skla pa ju ći ru ke oko usta da bi ga ču li.

„Već si bio?“, ra do zna lo upi ta Liz.„Ži veo je ov de. Je dan od Edo vih mo ma ka, du šo, zar ni si zna la?“,

re če Bra jan. „Dok ga Šva be ni su iz ba ci le. Na rav no, sve su iz ba ci li. Mo ra li su, za pra vo. S ob zi rom na sve.“

„Da kle, go vo riš ne mač ki?“, re če Liz. „Hva la bo gu da ne ko go vo ri.“„Ber lin ski de utsch“, od go vo ri Bra jan ume sto nje ga, za dir ku-

ju ći.„Baš me bri ga ka kav je de utsch“, re če ona, „sa mo nek je de utsch.“

Po tap ša Džej ka po ko le nu. „Dr ži se me ne, Džek so ne“, re če po put Fi la Ha ri sa na ra di ju, a za tim: „Ka ko je iz gle da lo?“

Pa, ka ko je iz gle da lo? Kle šta ko ja se po la ko ste žu. U po čet ku, za ba ve i vre li da ni na je ze ri ma i oča ra nost do ga đa ji ma. Do šao je da iz ve šta va o Olim pi ja di 1936. a nje go va maj ka je po zna va la ne ko ga

EaP![FG!LB!OPO16

ko je po zna vao Do do ve,* pa je tu bi lo i kok te la u am ba sa di i po seb-nog me sta u nji ho voj lo ži na sta di o nu. Ge bel so va ve li ka za ba va na ostr vu Fa u e nin zel, dr ve će ukra še no hi lja da ma lam pi ca u ob li ku lep ti ra, ofi ci ri što se ko čo pe re po pe šač kim sta za ma, pi ja ni od šam-panj ca i zna ča ja, po vra ća ju po gr mlju. Do do vi su bi li za pre pa šte-ni. On je ostao. Na ci sti su obez be di li na slo ve, a čak je i ho no rar ni do pi snik mo gao ži ve ti od gla si na i gle da ti ka ko se iz da na u dan rat sve vi še bli ži. Kad je pot pi sao za Ko lum bi ju, kle šta su se za tvo-ri la, gla si ne pre tvo ri le u je dva čuj no di sa nje. Grad se su ža vao oko nje ga i, na kra ju, po stao za tvo ren krug: Klub stra nih no vi na ra na Pots da mer pla cu, uz su mor nu Vil helmštra se do mi ni star stva dva-put dnev no na kon fe ren ci ju za štam pu, da lje do Adlo na, gde je Ko lum bi ja za ku pi la so bu za Ši re ra i gde su se oku plja li za uz dig nu-tim šan kom, upo re đi va li be le ške i po sma tra li ese sov ce ka ko se de po red vo do sko ka, dr že ći sjaj ne či zme na ivi ci a iz bron za nih ža ba vo da ska če ka krov nom pro zo ru. Za tim iz la zak na Oso vi nu Is tok--Za pad do ra dio-sta ni ce na Tr gu Adol fa Hi tle ra, bes ko nač no pre-pi ra nje s Na ni jem Ven tom, pa tak si do ku će gde su pri slu ški va ni te le fon i her Leh ter, bloc kle i ter bud nog oka ko ji je ži veo do le niz hod nik, u sta nu ote tom od ne kih ne sreć nih Je vre ja. Bez va zdu ha. Ali to je bi lo na kra ju.

„Iz gle dao je kao Či ka go“, re če. Na bu sit i od lu čan i pun se be, no vi grad je po ku ša vao da bu de sta ri. Ne zgrap ne vil hel min ske pa la-te ko je su uvek iz gle da le kao ban ke, ali i oštri vi ce vi i mi ris pro su-tog pi va. Oštar sred njo za pad ni va zduh.

„Či ka go? Sad ne će iz gle da ti kao Či ka go.“ Ovo je, neo če ki va no, iz go vo rio kru pan ci vil u po slov nom ode lu, na aero dro mu pred sta-vljen kao kon gre smen iz dr ža ve Nju jork.

„Ne, za i sta“, vra go la sto re če Bra jan. „Sve je ras tu re no. Ali, šta ni je? Či ta va pro kle ta ze mlja je jed no ve li ko bom bar do va no pod-ruč je. Ne će te se lju ti ti da vas pi tam? Ni kad ne znam. Ka ko se kon-gre smen oslo vlja va? Ho ću da ka žem, da li ste ’uva že ni’?“

„Teh nič ki da. To, uosta lom, pi še na ko ver ta ma. Ali mi upo tre-blja va mo sa mo ’kon gre smen’ – ili ’go spo din’.“* Wil li am Dodd (1869–1940) – ame rič ki am ba sa dor u Ne mač koj od 1933. do 1937. i nje go va su pru ga. (Prim. prev.)

Do bar Ne mac 17

„Go spo din. Vr lo de mo krat ski.“„Da, je ste“, od go vo ri kon gre smen ozbilj no.„Uče stvu je te na kon fe ren ci ji ili ste sa mo do šli u raz gle da nje?“,

re če Bra jan po i gra va ju ći se s njim.„Ne ću pri su stvo va ti kon fe ren ci ji, ne.“„Da kle, sa mo ste do šli da vi di te radž.*“„Mo lim?“„O, ne lju ti te se. Ali, ve o ma je slič no, zar ne? Voj na upra va. Pu-

k kah sa hibs, za pra vo.**“„Ne znam o če mu go vo ri te.“„Pa, ne znam ni ja, uglav nom“, lju ba zno re če Bra jan. „Sa mo

jed no mo je ma lo po re đe nje. Ni je va žno. Iz vo li te, da po pi je mo“, re če, uzi ma ju ći no vu ča šu, ozno je nog če la.

Kon gre smen je pre stao da obra ća pa žnju na nje ga i okre nuo se mla dom voj ni ku, ukle šte nom po red nje ga, ko ji je sti gao u po sled-njem tre nut ku, bez tor be, mo žda ku rir. Na se bi je imao vi so ke ja hač ke či zme, ru ka ma je ste zao klu pu kao uzdu, li ca be log i po su-tog pe ga ma.

„Pr vi put ideš u Ber lin?“, re če kon gre smen.Voj nik klim nu uhva tiv ši se još čvr šće za se di šte kad se avion

za tre sao.„Imaš li ime, sin ko?“, upi ta, tek iz uč ti vo sti.„Po ruč nik Ta li“, od go vo ri, pa pro gu ta i po kri usta.„Je li ti do bro?“, upi ta ga Liz.Voj nik ski de šap ku. Cr ve na ko sa mu je bi la mo kra.„Iz vo li, za sva ki slu čaj“, re če mu ona pru ža ju ći mu pa pir na tu

ke su.„Ko li ko još?“, sko ro cvi le ći upi ta jed nom ru kom dr že ći ke su

na gru di ma.Kon gre smen ga po gle da i ne sve sno po me ri no ge u sku če nom

pro sto ru, van do ma ša ja ne zgo de, okre nuv ši se ma lo ta ko da je sad bio pri mo ran da opet gle da Bra ja no vo li ce.

„Iz Nju jor ka ste, re ko ste?“„Iz Ju ti ke, dr ža va Nju jork.“

* radž – bri tan ska upra va u In di ji. (Prim. prev.)** Puk kah sa hibs – ind. „pra vi go spo da ri“. (Prim. prev.)

EaP![FG!LB!OPO18

„Ju ti ka“, re če Bra jan pre tva ra ju ći se da ne mo že da se se ti gde je to. „Pi va re, je li?“ Džejk se na sme ši. Bra jan je, u stva ri, vr lo do bro po zna vao Sje di nje ne Dr ža ve. „Ako se ne va ram, ta mo ima pri lič-no mno go Ne ma ca.“

Kon gre smen ga mr ko po gle da. „U mom okru gu su sve sa mi Ame ri kan ci.“

Bra jan je sa da, me đu tim, iz gle dao kao da mu je do sad no. „Ma ne moj te“, re če skla nja ju ći po gled.

„Ot kud vi uop šte u ovom avi o nu? Mi slio sam da je na me njen sa mo ame rič kim no vi na ri ma.“

„Što ti je istin ski ose ćaj za sa ve zni štvo“, Bra jan se obra ti Džej ku.Avion bla go pro pa de, ne vi še ne go auto mo bil kad na i đe na uleg-

nu će na pu tu, ali oči to do volj no za voj ni ka ko ji za je ča.„Po vra ća ću“, re če je dva otvo riv ši ke su na vre me.„Pa zi“, re če kon gre smen u klop ci.„Sa mo iz ba ci“, re če Liz voj ni ku, po put sta ri je se stre. „Ta ko je.

Bi će ti do bro.“„Iz vi ni te“, re če on na po la se gu še ći, oči to po sti đen, iz gle da ju ći

od jed nom kao da ne ma ni dva de set go di na.Liz mu okre nu le đa. „Je si li upo znao Hi tle ra?“, upi ta Džej ka

skre ću ći ti me pa žnju na se be, kao da je na vu kla za ve su oko voj ni-ka da bi mo gao da ima mir.

„Upo znao ni sam. Vi deo ga je sam“, od go vo ri Džejk. „Mno go pu ta.“

„Mi slim, iz bli za.“„Jed nom“, re če on.Spar no pred ve če, vra ćao se iz No vi nar skog klu ba, uli ca go to vo

u sen ci, ali po sled nji zra ci sun ca još pa da ju na no vu Kan ce la ri ju Raj ha. Pru ska mo der ne, ši ro ko ste pe ni šte vo di do auto mo bi la ko ji če ka. Sa mo je dan ađu tant i dva stra ža ra, ne u o bi ča je no ne za šti ćen. Ve ro vat no se upu tio u Pa la tu spor to va, na još jed nu ha ran gu pro-tiv ne ča snih Po lja ka. Za stao je na čas u dnu ste pe ni šta gle da ju ći niz pu stu uli cu u Džej ka. Mo gao bih da sta vim ru ku u džep sa da, mi slio je Džejk. Je dan me tak, da se sve za vr ši, ta ko la ko. Za što to ni ko ni je ura dio? U tom tre nut ku, kao da se mi sao pre no si po put mi ri sa, Hi tler po di že gla vu i onju ši va zduh, opre zan kao lo vi na,

Do bar Ne mac 19

i po no vo po gle da Džej ka. Je dan me tak. Gle dao ga je u oči je dan se kund, pro ce nju ju ći, po tom se na sme šio, sa mo tr zaj br ko vi ma, po di gao ru ku u tro mi heil, i kre nuo ka auto mo bi lu, li ku ju ći. Ne ma ni ka kvog pi što lja, a on ima oba ve ze.

„Ka žu da je imao hip no ti šu će oči“, re če Liz.„Ne znam. Ni kad se ni sam to li ko pri ma kao“, re če Džejk i sklo-

pi svo je, iz bri sav ši sve dru go u avi o nu.Sa da ne ma još mno go. Pr vo će oti ći u Pa ri zer štra se. Vi deo

je vra ta, te ške ka ri ja ti de od pe šča ra što pri dr ža va ju te ra su iz nad ula za. Šta li će ona re ći? Če ti ri go di ne. Ali, mo žda se od se li la. Ne, bi će ona ta mo. Još ne ko li ko sa ti. Pi će u ka feu niz uli cu na Oli ver-pla cu, pri ča će šta im se do ga đa lo, go di ne pričâ. Uko li ko ne osta-nu kod ku će.

„Le pi sno vi?“, upi ta Liz, a on shva ti da se sme ši, već su tu. U Ber li nu. Sa da ne ma još mno go.

„Sti že mo“, re če Bra jan gle da ju ći kroz pro zor. „Bo že. Do đi te da po gle da te.“

Džejk otvo ri oči i sko či kao deč ko. Oku pi še se oko pro zo ra, i kon gre smen uz njih.

„Bo že moj“, po no vi Bra jan, go to vo ša pa tom, ućut kan pri zo rom. „Pro kle ta Kar ta gi na.“

Džejk po gle da do le, že lu dac mu se iz ne na da zgr či, sva nje go va ra dost ote če kao krv. Za što mu ni ko ni je re kao? I ra ni je je vi đao bom bar do va ne gra do ve – sa ze mlje u Lon do nu, raz ne te ni zo ve ku ća i uli ce za su te sr čom, po tom iz va zdu ha u Kel nu i Frank fur-tu, ogrom ne kra te re i ošte će ne cr kve – ali ni šta ovih raz me ra. Kar-ta gi na, ra za ra nje iz drev nog sve ta. Či ni lo se da se is pod njih ni šta ne mi če. Lju štu re ku ća, pra zne kao opljač ka ne grob ni ce, ki lo me-tri i ki lo me tri ta kvih, či ta ve zdro blje ne par ce le gde ni je bi lo čak ni zi do va. Do le te li su sa za pa da, pre ko je ze ra, pa je znao da ovo mo ra bi ti Lih ter fel de, pa Šte glic, pri laz Tem pel ho fu, ali ori jen ti ri su ne sta li pod di na ma ru še vi na ko je su pro mi ca le. Ka ko su se spu šta-li, ra štr ka ne zgra de su do bi ja le obri se, smo žde ne, ali ipak tu, ne ko-li ko dim nja ka je štr ča lo, čak i zvo nik. Ne ka kav ži vot mo ra da se i da lje od vi ja. Iz nad sve ga to ga je leb deo ble di oblak – ne dim, već gu sta iz ma gli ca ča đi i pra ši ne od mal te ra, kao da ku će ne mo gu

EaP![FG!LB!OPO20

da se na te ra ju da odu. Ali Ber li na ni je bi lo. Ve li ka troj ka do la zi da po de li ru še vi ne.

„Pa, do bi li su šta su za slu ži li“, iz ne na da re če kon gre smen ne pri-jat nim ame rič kim gla som. Džejk ga po gle da. Po li ti čar na bde nju. „Zar ne?“, re če po ma lo iza zi vač ki.

Bra jan se po la ko okre nu od pro zo ra oči ju pu nih pre zi ra. „Mom če, svi mi do bi ja mo ono što za slu ži mo. Na kra ju.“

Obod Tem pel ho fa bio je u ha o su, ali je uz le ti šte bi lo raš či šće no a i ter mi nal je još po sto jao. Po sle grob nog gra da ko ji su vi de li iz va zdu ha, aero drom se či nio pun ži vo ta, vr veo je od uni for mi sa nih ze malj skih po sa da i sve ti ne ko ja do če ku je put ni ke. Ko sma ti mla di po ruč nik sa žva ka ćom gu mom če kao je u dnu ste pe ni ca pre po zna-ju ći li ca dok su se is kr ca va li. Voj nik ko me je po zli lo pr vi je is te tu-rao niz ste pe ni ce, tr če ći u, ka ko je Džejk na ga đao, to a let.

„Gajz mar?“ Po ruč nik is pru ži ru ku. „Ron Er lih, pres bi ro. Ja sam za du žen za vas i go spo đi cu Jej ger. Je li ona u avi o nu?“

Džejk klim nu gla vom. „Sa ovim“, re če po ka zu ju ći na ko fe re ko je je do te glio iz avi o na. „Ho će te da mi po mog ne te?“

„Šta no si unu tra, mi raz?“„Opre mu“, re če Liz iza nje ga. „Ho ćeš da pra viš vi ce ve ili da

po mog neš čo ve ku?“Ron od me ri uni for mu i neo če ki va ne obli ne i na sme ši se. „Da,

go spo di ne“, re če, pre tva ra ju ći se da sa lu ti ra, a on da po di že ko fe-re jed nim je di nim la kim po kre tom, da za di vi go šću. „Ovu da.“ Po veo ih je pre ma zgra di. „Pu kov nik Ha u li vas je po zdra vio“, re če obra ća ju ći se Liz. „Ka že da vas se se ća iz vre me na ka da se ba vio re kla ma ma.“

Liz se osmeh nu. „Ne bri ni. Sli ka ću ga.“Ron joj uz vra ti osmeh. „Pret po sta vljam da se i vi nje ga se ća te.“„Ži vo. Hej, pa žlji vo s tim. Objek ti vi.“Išli su ste pe ni štem ka iz la zu iza kon gre sme na, ko ji je iz gle da

do bio prat nju, pa u če ka o ni cu, isti žuć ka sti mer mer ni zi do vi i vi so-ki pro stor kao i ne kad ka da je le te nje bi lo avan tu ra. Lju di su ov de do la zi li u re sto ran sa mo da bi po sma tra li avi o ne. Džejk po žu ri da ih su stig ne. Ron se kroz gru pe voj ni ka ko ji su če ka li kre tao kao što je go vo rio, br zo i sa mo u ve re no.

Do bar Ne mac 21

„Pro pu sti li ste pred sed ni ka“, re če. „Oti šao je u grad po sle ruč ka. Či ta va Dru ga oklop na mu se po stro ji la na Avu su.* Ka kav pri zor. Žao mi je što vam je avion to li ko ka snio, ve ro vat no ne će te mo ći vi še da sli ka te grad.“

„Zar ni je bio na kon fe ren ci ji?“, upi ta Liz.„Još ni je po če la. Uj ka Džo ka sni. Ka žu da je pre hla đen.“„Pre hla đen?“, re če Džejk.„Te ško je za mi sli ti, zar ne? Ču jem da je Tru man be san.“ Br zo

po gle da Džej ka. „Uz gred, to je ne zva nič na in for ma ci ja.“„Šta se de ša va?“„Ni šta po seb no. Imam ne ki ma te ri jal za vas, ali će te ga ve ro-

vat no ba ci ti. To svi ra de. Uosta lom, ne ma šta da se ka že dok ne sed nu za sto. U no vi nar skom kam pu ima mo ras po red in for ma tiv-nih sa sta na ka.“

„Gde je kamp?“„Niz uli cu od Šta ba voj ne upra ve. Ar gen ti nische al lee“, od go vo ri

ras te žu ći kao da je po spr dan na ziv.„Čak u Da le mu?“, re če Džejk shva ta ju ći gde se kamp na la zi.„Sve je čak u Da le mu.“„Za što ne ne gde bli že cen tru?“Ron ga po gle da. „Cen tar ne po sto ji.“Pe li su se uz ve li ko ste pe ni šte ka glav nom iz la zu.„Kao što ka žem, kamp je od mah do Šta ba voj ne upra ve, da kle,

to je jed no stav no. Kao i va še ko na či šte. Na šli smo vam le po me sto“, obra tio se Liz go to vo ne u ljud no. „Ras po red fo to gra fi sa nja je dru-ga či ji, ali ma kar će te sti ći ta mo. Mi slim, u Pots dam.“

„Ali ne i no vi na ri?“, re če Džejk.Ron od mah nu gla vom. „Že le za tvo re nu sed ni cu. Bez štam pe.

Go vo rim vam ovo sad da ne bih mo rao da vas po sle slu šam ka ko ku ka te kao svi osta li. Ne iz mi šljam ja pra vi la, pa, ako že li te da se ža li te, od mah idi te sle de ćem iz nad me ne, baš me bri ga. Mi će mo ura di ti sve što mo že mo u kam pu. Sve što vam tre ba. Odan de mo že-te i da ša lje te, ali sve što na pi še te pro la zi kroz mo je ru ke, da zna te i to.“* Auto mo bil-Ver ke hrs und Übungs-Straße, po zna ti ji kao Avus – sta za za auto mo bil ske tr ke, u to vre me du ga go to vo 20 ki lo me ta ra. (Prim. prev.)

EaP![FG!LB!OPO22

Džejk ga po gle da i pri si li se da se na sme ši. No vi Na ni Vent, ovog pu ta sa žva ka ćom gu mom i pun sna ge.

„Šta se de si lo sa slo bo dom štam pe?“„Ne bri ni te. Do bi će te do volj no ma te ri ja la. Ima će mo in for ma tiv-

ne sa stan ke po sle sva ke sed ni ce. Osim to ga, svi pri ča ju.“„A šta da ra di mo iz me đu in for ma tiv nih sa sta na ka?“„Uglav nom se pi je. Ta ko ba rem ra de.“ Okre nu se Džej ku. „Ni je

baš da Sta ljin da je in ter vjue, zna te. Evo nas“, re če pro la ze ći kroz vra ta. „Od ve šću vas do va šeg ko na či šta. Ve ro vat no že li te da se oku pa te.“

„To pla vo da?“, upi ta Liz.„Na rav no. Sve udob no sti kao kod ku će.“Na pri la znom pu tu su kon gre sme na br zo ugu ra li u iz najm lje ni

horh, na ko jem je sa stra ne bi la na sli ka na ame rič ka za sta va, a osta-le u otvo re ne dži po ve. Džejk je zu rio, iz no va pot pu no is pra žnjen. Ovo vi še ni je bio le ti mi čan po gled iz avi o na – ovo je bi lo stra šni-je. Ma lo broj ni ne sru še ni zi do vi ošte će ni ar ti lje rij skim gra na ta ma. Br da raz va li na, skr še nog be to na i vo do vod nih ce vi. Jed na zgra da pre se če na po sre di ni, tra ka ta pe ta je vi si la iz ogo lje ne so be, tra go-vi pa lje vi ne oko pro zor skih otvo ra. Ka ko će je pro na ći u ovo me? Ista pra ši na ko ju je vi deo iz avi o na, leb de la je u va zdu hu, za ma glju-ju ći po po dnev nu sve tlost. A sa da smrad, ki sel ka sta mo kra gra đe-vi na i otvo re na ze mlja, po put ne do vr še nog gra di li šta, i još ne što, za šta je pret po sta vljao da su le še vi ko ji su još uvek le ža li ne gde pod ru še vi na ma.

„Do bro do šli u Ber lin“, re če Ron.„Je li sve ova kvo?“, ti ho upi ta Liz.„Uglav nom. Ako ne ma kro va, to je od bom bi. Ina če, od Ru sa.

Ka žu da je gra na ti ra nje go re. Sve je na pro sto oti šlo do đa vo la.“ Uba cio je tor be u džip. „Us ka či te.“

„Vas dvo je idi te“, re če Džejk za gle dan u uli cu. „Ima ne što što že lim da ura dim pre sve ga osta log.“

„Us ka či te“, na re di Ron. „Šta mi sli te da će te ura di ti, po zva ti tak si?“

Liz po gle da Džej ka, okre nu se Ro nu i na sme ši. „Če mu žur ba? Od ve zi ga ku da že li. Us put mo žeš me ni da po ka zu ješ.“ Po tap ša

Do bar Ne mac 23

fo to a pa rat ko ji joj je vi sio oko vra ta, pa ga po di že u vi si nu oči ju i sa gnu se. „Osmeh.“ Sni mi la ga je uhva tiv ši u po za di ni vre vu Tem-pel ho fa.

Ron po gle da na sat, pre tva ra ju ći se da ne po zi ra. „Ne ma mo mno go vre me na.“

„Ma li obi la zak“, re če Liz ula gu ju ći se i pra ve ći još ne ko li ko fo to-gra fi ja. „Zar to ni je deo slu žbe?“

On uz dah nu. „Pret po sta vljam da že li te da vi di te bun ker. Svi že le da vi de bun ker, a ne ma šta da se vi di. Ru si iona ko ne do zvo-lja va ju da se uđe, ka žu da je po pla vljen. Mo žda po nje mu plu ta Adolf, ko zna? Ali, to je nji hov sek tor i mo gu da ra de ka ko im se ho će.“ Osmeh nuo se Liz. „Ali mo že te da sli ka te Raj hstag. Svi že le tu sli ku, a Ru si ma je sve jed no.“

„Do go vo re no“, od go vo ri mu spu šta ju ći apa rat.„Ako bu dem mo gao da vas od ve zem. Znam put u Da lem,

ali…“Liz pal cem po ka za na Džej ka. „On je ži veo ov de.“„On da vi go vo ri te ku da da ide mo“, re če Ron sle žu ći ra me ni-

ma i po ka za Liz da uđe u džip. „Mo že te se sti na pred.“ Još je dan osmeh.

„Bla go me ni. Sa mo dr ži ru ke na vo la nu. Či ta va voj ska Sje di nje-nih Dr ža va ima taj pro blem s ru ka ma.“

Džejk ni je obra ćao pa žnju na be za zle no oči ju ka nje po red se be. Ne ko se po ja vi iz ru še vi na, dve že ne, gle dao ih je ka ko se opre zno kre ću po ci gla ma, tro mo, kao da su još u šo ku od gra na ta. Po jul-skoj vru ći ni su no si le ka pu te, pla ši le se da ih osta ve kod ku će u po dru mu ošte će ne ku će, gde se ve ro vat no sve mo glo uze ti, mo žda čak i one sa me. Ka ko li je bi lo ovih po sled njih ne ko li ko me se ci? Kar ta gi na. Mo žda je i ona bi la po put ove dve, ne gde za ko pa na. Ali gde? Pr vi put je shva tio, gle da ju ći ove že ne, da je mo žda uop-šte ne će na ći, da su bom be si gur no raz ba ca le lju de jed na ko kao i ci gle. Ali mo žda i ni su. Okre nu se ka dži pu, od jed nom že le ći da što pre ta mo stig ne, be smi sle na hit nost, kao da joj se već ni je do go-di lo sve što joj se mo glo de si ti.

Po pe se u džip po za di, po red Li zi nih ko fe ra.

EaP![FG!LB!OPO24

„Ku da pr vo, u bun ker?“, Ron se obra ti Liz ko ja klim nu. Za tim se okre te Džej ku: „Ku da?“

On ni je že leo ta mo da ide, ali je sad mo rao da uči ni uslu gu Liz. „Na kra ju uli ce skre ni te le vo.“

Ron pu sti kva či lo. „Ne tru di te se da be le ži te. Svi ina če go vo re jed no te isto. Me se če va po vr ši na. To je glav no. I zu bi. Ni zo vi pro-pa lih zu ba. Aso ši ej ted pres je imao po kva re ne kut nja ke. Ali, mo žda će te vi smi sli ti ne što no vo. Bu di te do bri, ne što no vo.“

„Ka ko bi ga ti opi sao?“„Ne mo gu“, re če Ron, sa da ozbi ljan. „Mo žda ni ko ne mo že. To

je – pa, sa mi će te vi de ti.“Džejk ih je vo dio se ver no Me ring da mom, ali su mo ra li da skre-

nu na is tok i za ne ko li ko mi nu ta su se iz gu bi li, uli ce su bi le za tvo re-ne ili ne pro hod ne, ru še vi ne su pro me ni le či ta vu ma pu. Tu su tek pet mi nu ta i već su se iz gu bi li. Pa žlji vo su se vo zi li kroz ru še vi ne, Ron se osvr tao za so bom kao da je po kva ren kom pas dok ih, sre-ćom, sle de će skre ta nje ni je do ve lo po no vo na Me ring dam. Ovog pu ta oči šćen deo, ko jim će se pro bi ti do Lan dver ka na la, što je jed-no stav ni ji put od ne pred vi dlji vih dru mo va. Sa mo su glav ne uli ce ima le pro hod ne tra ke, osta le su bi le sve de ne na kri vu da ve pe šač ke sta ze, kad su uop šte i bi le vi dlji ve. Ber lin, rav ni grad, ko nač no do bi obri se, no va br da ci gli. Ni je bi lo tra ga ži vo ta. Jed nom je opa zio de cu ka ko, po put cvr ča ka, ska ku ću po ru še vi na ma, i rad ne gru pe že na što raš či šća va ju ci gle, s ma ra ma ma ko je ih šti te od pra ši ne, ali je ina če na uli ca ma vla dao mir. Ti ši na ga je uz ne mi ra va la. Ber lin je od u vek bio bu čan grad, uz dig nu ti S-ba no vi ju re pre ko mo sto va na pot por nim stu bo vi ma, ra dio-apa ra ti kr če u dvo ri šti ma zgra da, škri-pa gu ma na se ma fo ri ma, sva đe pi ja na ca. Sa da je čuo mo tor dži pa i zlo kob no cvi lje nje jed nog je di nog bi ci kla ko ji je išao is pred njih, ni šta dru go. Gro bljan ska ti ši na. No ću će bi ti mrač no kao u ro gu, dru ga stra na me se ca. Ron je bio u pra vu – ne iz be žna fra za.

Po red Lan dver ka na la je bi lo ži vlje, ali je smrad bio te ži, sve že ot pad ne vo de i le še vi plu ta li su na po vr ši ni. Ru si su bi li tu već dva me se ca – da li još to li ko mno go le še va tre ba iz va di ti? Bi la su tu, te la na su ka na na go mi le po red uni šte nih mo sto va ili jed no stav no plu ta ju na sred ka na la, li cem na do le, mi ru ju ći u me stu a da ih ne

Do bar Ne mac 25

dr ži ni šta osim sta ja će vo de. Liz je spu sti la apa rat i ma ra mi com pre-kri la li ce da se za šti ti od smra da. Ni ko ni šta ni je go vo rio. S dru ge stra ne vo de, Ha le šes Tor vi še ni je po sto jao.

Išli su po red ka na la ka Pots dam skom mo stu pre ko ko jeg se od vi-jao sa o bra ćaj. Kod jed nog pe šač kog mo sta je ugle dao pr ve lju de, ka ko se vu ku u uni for ma ma Ver mah ta, još u po vla če nju. Se tio se, na rav no, no ći kad je vi deo tran spor te ko ji su kre ta li u Polj sku, ve li-ke jav ne pa ra de na Bu le va ru Lin den, če tvr ta stih vi li ca iz fi lm skih no vo sti. Ova li ca su bi la bez iz ra žaj na, neo bri ja na i go to vo ne vi dlji-va; že ne su jed no stav no ho da le po red njih ne di žu ći po gled.

Sa da je već bi lo ori jen ti ra – Raj hstag na ve li koj uda lje no sti a ov de na Pots da mer pla cu is kr za ni osta ci rob nih ku ća. Vert hajm je ne stao. Spa lje ni ka mion bio je gur nut sa stra ne, ali ni je bi lo sa o-bra ća ja ko ji bi bio za u sta vljen, sa mo ma lo broj ni bi ci kli i ne ko li ko ru skih voj ni ka što vo de za pre žna ko la s ko nji ma. Sta ra pro met na ras kr sni ca sa da je iz gle da la kao iz ne mih fi l mo va, bez is pre ki da nog rit ma. Ume sto to ga, sve je pro la zi lo uspo re no, čak i bi ci kli, pa ze-ći da ne pro bu še gu me, i za pre žna ko la, ko ja su se vu kla niz uli cu pu stu po put ste pe. Ko li ko je no ći bom bar do va nja tre ba lo za ovo? Bli zu ka mi o na, ne ka po ro di ca je se de la na ko fe ri ma zu re ći u uli cu. Mo žda su tek sti gli na sta ni cu An hal ter, če ka li fan tom ski auto bus, ili su bi li isu vi še umor ni i dez o ri jen ti sa ni da bi na sta vi li.

„Mo raš da se sa ža liš na pro kle tu ko pi lad“, re če Ron, „stvar no mo raš.“

„Na ko ga, na Nem ce?“, re če Liz.„Da, znam. Ali ipak.“Skre nu li su u Vil helmštra se. Ge rin go vo no vo Mi ni star stvo

va zdu ho plov stva, ili ma kar nje go va lju štu ra, pre ži ve lo je, ali osta-tak uli ce, du gi red ras ko šnih dr žav nih zgra da, le žao je u ča đa vim hr pa ma, ci gle su cu ri le na uli cu na lik otvo re nim ra na ma. Tu gde je sve po če lo.

Bli zu Kan ce la ri je Raj ha je sta ja la go mi la lju di, uz neo če ki va no se va nje bli ce va. Po vre me ni apla u zi.

„Gle daj, to je Čer čil“, re če Liz gra be ći apa rat. „Sta ni.“„Valj da svi že le u obi la zak“, ka za Ron pre tva ra ju ći se da se do sa-

đu je, ali zu re ći ipak u ste pe ni šte za di vljen po zna tom lič no šću.

EaP![FG!LB!OPO26

Džejk iza đe. Baš gde je Hi tler sta jao na sme šen. Sa da je tu bio Čer čil, u la ga noj let njoj uni for mi, s ci ga rom sti snu tom me đu zu bi-ma, okru žen no vi na ri ma. Bra jan po red nje ga. Ka ko je ova mo ta ko br zo sti gao? Ali Bra jan je bio ču ven po svo joj spo sob no sti da svu da is ko či po put za pu ša ča iz fl a še šam panj ca. Čer čil je za stao na ste pe ni-štu, uz bu đen apla u zom. Po di že pr ste u znak po be de, re fl eks, za tim ih spu sti, zbu njen, od jed nom sve stan gde se na la zi. Džejk po gle da oku plje ne. Apla u di ra li su bri tan ski voj ni ci. Nem ci su ne mo sta ja-li, po tom se uda lji še, po sti đe ni mo žda svo jom sop stve nom ra do-zna lo šću, kao lju di što gle da ju sa o bra ćaj ni udes. Čer čil se na mr šti i po žu ri u auto mo bil.

„Haj de da po gle da mo“, re če Džejk.„Je si li po lu deo? I da osta vi mo džip pun fo to a pa ra ta?“ Čer či-

lov auto mo bil je od la zio, a za njim i go mi la. Ron pri pa li ci ga re tu i za va li se. „Vi idi te. Ja ću bra ni ti tvr đa vu. Do ne si te mi ne ki su ve nir ako je išta osta lo.“

Na ula zu su sta ja li ru ski stra ža ri, de žme ka sti Mon go li na o ru ža-ni pu ška ma, ali iz gle da da ni su pred sta vlja li ni šta vi še od pu kog pri ka zi va nja si le po što su lju di ula zi li i iz la zi li ka ko su hte li, a uosta-lom i ni je bi lo šta da se ču va. Džejk po ve de Liz po red ula znog hod ni ka či ji je krov zja pio, po tom kroz du gu dvo ra nu za pri je me. Voj ni ci su tu ma ra li po zgra di, pa žlji vo pre bi ra ju ći po ru še vi na ma ne bi li na šli me da lje, ili bi lo šta da po ne su. Ogrom ni lu ste ri le ža li su na sred pa to sa, je dan je još vi sio na me tar-dva iz nad kr ša. Ni šta ni je bi lo raš či šće no. Ne ka ko je to bi lo po tre sni je od šte te ko ju su na po lju na ne le bom be, vi dlji vog be sa po sled njeg na pa da, ra zor nog lu di la. Na me štaj raz bi jen u pa ram par čad, ba jo ne ti ma pro bu še ne pre svla ke, ra se če ne sli ke. Fi o ke po ha ra ne pa iz ba če ne. U Hi tle ro-voj kan ce la ri ji, dži nov ski mer mer ni sto je bio pre vr nut, ivi ce od lo-mlje ne kao de li ći za uspo me nu. Po svu da pa pi ri, na ko ji ma su se vi de li oti sci blat nja vih či za ma. Svi uz ne mi ra va ju ći do ka zi di vlja nja. Mon gol ska hor da. Za mi šljao je vi ku stra ža ra, ko ji su sa da sta ja li na po lju, dok su tr ča li po hod ni ci ma, ce pa li i gra bi li.

„Šta mi sliš, šta je ovo?“, re če Liz po di žu ći pre gršt ka ra ta, pra-znih ko ma da kan ce la rij skog ma te ri ja la oivi če nih zlat nim, sa na ci-stič kim or lom i sva sti kom uti snu tim na vr hu.

Do bar Ne mac 27

„Po ziv ni ce.“ Pre đe pr stom pre ko jed ne. Fi rer vas po zi va. Čaj. Ku ti je ta kvih. Do volj no da tra je hi lja du go di na.

„Sa svim na lik go spo đi Astor“, re če Liz gu ra ju ći ne ko li ko po ziv-ni ca u džep. „To je ne što, zar ne?“

„Haj de mo“, re če on uz ne mi ren ne re dom.„Sa mo da na pra vim ne ko li ko sni ma ka“, od go vo ri mu fo to gra-

fi šu ći pro sto ri ju.Čuv ši en gle ski, dva voj ni ka joj pri đo še pru ža ju ći fo to a pa rat.„Hej, ka ko bi bi lo? Ne maš ni šta pro tiv?“Liz se na sme ši. „Na rav no. Ta mo po red sto la?“„Mo žeš li da uhva tiš i sva sti ku?“Ogrom na ukra sna sva sti ka le ža la je na pa to su li cem na do le.

Sva ki je sta vio no gu na nju, za gr li li su se i is ce ri li u apa rat. De ca.„Još jed nu“, re če Liz. „Sve tlo je lo še.“ Ona škljoc nu pa po gle da

u nji hov apa rat. „Gde ste uop šte ovo na šli? Ova kav ni sam vi de la od ra ta.“

„Ša liš se? Prak tič no ih po kla nja ju. Idi u Raj hstag. Ne ko li ko fl a ša ka nad skog vi ski ja za vr ša va stvar. Tek si sti gla, a?“

„Ma lo pre.“„Ka ko bi bi lo da te vo dim na pi će? Mo gao bih da ti po ka žem

grad.“„E, sad, šta bi re kla tvo ja ma ma?“„Hej.“„Po la ko“, re če ona, pa po ka za gla vom na Džej ka. „Osim to ga,

on ume da bu de zao.“Voj nik le ti mič no po gle da Džej ka, a on da joj na mig nu. „Mo žda

sle de ći put, ma če. Hva la za fo to gra fi ju.“„Ovo je za knji gu“, re če Džej ku dok su se voj ni ci uda lja va li.

„Ni sam ni sa nja la da će mi se ne ko na ba ci va ti u Hi tle ro voj kan-ce la ri ji.“

Džejk je iz ne na đe no po gle da. Nje mu ni kad ni je ni pa lo na pa met da joj se iko na ba cu je. Sad je vi deo da je, po što je od stra-ni la rat nu pr ljav šti nu i pre tva ra nje, pri vlač na. „Ma če“, re če za ba-vlja ju ći se.

„Gde je bun ker?“„Valj da ta mo.“ Po ka za kroz pro zor na zad nje dvo ri šte gde je

stra ža ri la gru pa ru skih voj ni ka. Ma la be ton ska ka ra u la, iz bra zda no

EaP![FG!LB!OPO28

par če ze mlje. Stra ža ri su pr vo od bi li dva ame rič ka voj ni ka, ali kad im po nu di še ci ga re te, raz ma ko še se i pu sti še ih da fo to gra fi šu. Džejk po mi sli na Egi pat, na do li nu bun ke ra gde su fa ra o ni oti šli u ze mlju, za lju blje ni u smrt. Ali čak ni oni ni su po ne li ceo grad sa so bom.

„Ka žu da se na kra ju njome ože nio“, re če Liz.Dok su im Ru si di vlja li iz nad gla va, baš to kom po sled njeg

sa ta.„Na daj mo se da joj je to ne što zna či lo.“„To uvek zna či“, re če ve se lo i po gle da ga. „Vra ti ću se. Vi dim da

ni si ras po lo žen.“Svi že le da vi de bun ker, re kao je Ron. Po sled nji čin, sve do je zi-

vog ven ča nja i na po kon, pre ka sno, jed nog puc nja. A sa da je to pri ča za ča so pi se. Da li je Eva ima la cve će? Zdra vi ca uz šam pa njac pre no što su ubi li psa, a Mag da umo ri la svo ju de cu.

„To ni je sve ti li šte“, re če Džejk i da lje gle da ju ći kroz pro zor. „Tre-ba lo bi da ga pre ko pa ju.“

„Na kon što ja na pra vim fo to gra fi je“, od go vo ri Liz.Vra ti li su se u mrač nu du gu dvo ra nu. Opet su vi de li po lo mlje-

ne sto li ce, či ja je unu tra šnjost se di šta iz vi ri va la, ise če na ba jo ne-ti ma. Za što su Ru si ova ko ovo osta vi li? Ame rič ki voj ni ci su se sli ka li po red obo re nih lu ste ra, ne sve sni tu ri sti. Po red zi da se na la-zi la go mi la me da lja, iz ba če nih iz fi o ka. Gvo zde ni kr sto vi. Kad se Džejk sa gnu da uzme je dan, uspo me nu za Ro na, ose tio se kao gro-bar ko ji pre bi ra po osta ci ma.

Ne ras po lo že nje ga je pra ti lo uli com, pla ni ne ru še vi na vi še ni su bi le bez lič ni pri zor već nje mu po zna ti Ber lin, deo nje go vog ži vo ta ta ko đe iz ba čen iz stro ja. Na uglu, Un ter den Lin den je bio siv od pe pe la. Čak je i Adlon bio bom bar do van.

„Ne“, is pra vi ga Ron. „Ru si su ga za pa li li po sle bit ke. Ni ko ne zna za što. Pi ja ni, ve ro vat no.“

Po gle da u stra nu. Ali, šta je zgra da u po re đe nju sa svim osta lim? Ru ke ko jih se ne mo žeš otre sti. S dru ge stra ne tr ga sta ja la je Bran-den bur ška ka pi ja, ali je kva dri ga* skli znu la s po sto lja, kao ko či ja * Kva dri ga – ko la i za pre ga sa če ti ri ko nja na vr hu Bran den bur ške ka pi-je. (Prim. prev.)

Do bar Ne mac 29

pre vr nu ta u tr ci. Cr ve ne za sta ve i pla ka ti s Le nji no vim li kom bi li su ras pro str ti po stu bo vi ma, skri va li po ne ku ru pu od gra na te. Dok su ula-zi li u Tir gar ten, vi deo je ogrom nu go mi lu ka ko se kre će is pred Raj hsta-ga, ame rič ke voj ni ke ka ko raz me nju ju fl a še ka nad skog vi ski ja, ru ske voj ni ke ka ko is pi tu ju ruč ne sa to ve. Ne ki Nem ci, po put dve že ne kod Tem pel ho fa, no si li su ka pu te po vru ćem po po dne vu, ve ro vat no da pri kri ju ono što su po ne li da pro da ju. Ci ga re te, kon zer ve hra ne, sta-rin ske por ce lan ske sa to ve. No vi Vert hajm. Ne ke mla de de voj ke u let-njim ha lji na ma obe si le su se voj ni ci ma o ru ke. Is pred Raj hsta ga, či ji su uglje ni sa ni zi do vi pre kri ve ni ći ri lič nim gra fi ti ma, voj ni ci su po zi-ra li za fo to gra fi je, još jed na sta ni ca na no vom tu ri stič kom obi la sku.

U par ku je do tak nuo dno. Zgra de, kao i voj ni ci, oče ki va ne su žr tve ra ta. Ali i dr ve će je ne sta lo, sve. Gu sta šu ma Tir gar te na, sve vi ju ga ve sta ze, i luc ka ste, ušu ška ne sta tue, spa lje ne su u ogrom no otvo re no po lje une re đe no tam no si vim pa nje vi ma i is kri vlje nim me ta lom ulič-nih sve tilj ki. Džip se kre tao za pad no duž Oso vi ne, a u da lji ni, iz nad Šar lo ten bur ga, po sled nji zra ci sun ca bo ji li su ne bo u cr ve no, pa je Džejk na čas za mi slio ka ko va tre još go re, bli sta ju či ta ve no ći i na vo de bom bar de re. Deo jed nog je pao i eli sa je štr ča la iz ze mlje, ne stva ran ko mad sta ru di je, po put de lo va onih sta rih fri ži de ra i zar đa lih de lo va trak to ra ko ji se po ne kad vi de u pred njem dvo ri štu si ro ma šnih far mi.

„Go spo de bo že“, re če Liz, „po gle daj ih.“Kra jo lik pre pun lju di ko ji se la ga no kre ću svu da oko njih. Ko fe-

ri. Ode ća u za ve žlja ji ma. Ne ko li ko ruč nih ko li ca i no silj ki za be be. Kre ta nje pu no is cr plje no sti, ko rak po ko rak. Star ci i po ro di ce bez ika kvih tor bi. Ra se lje na li ca, no vi eufe mi zam. Ni ko ni je mo lio ni zvao, sa mo su se te ško vu kli mi mo njih. Ku da su išli? Ro đa ci ma u ne ki po drum? U no vi lo gor, na dez in sek ci ju i či ni ju su pe, i bez no ve adre se? Za pre pa šte no su ot kri li, u sr cu gra da, pu sto po lje go re od onog ko je su osta vi li za so bom. Ipak su išli ne ku da, se o ba pre-ži ve lih, po put onih na sta rim gra vi ra ma, tu ma ra li po spa lje nom kra jo li ku Tri de se to go di šnjeg ra ta.** Tri de se to go di šnji rat – vo đen od 1618. do 1648. uglav nom na te ri to ri-ji da na šnje Ne mač ke, po čeo kao su kob ka to li ka i pro te sta na ta, a za pra vo je u pi ta nju bio ani mo zi tet između ve li kih evrop skih kon ti nen tal nih si la, pre vas hod no Fran cu ske i Austro u gar ske. (Prim. prev.)

EaP![FG!LB!OPO30

Ni je tre ba lo da se ova ko za vr ši, po mi sli Džejk. Ali ka ko dru ga-či je? Pa ra da ma? Ber lin, živ kao i uvek a na ci sti od ve de ni? Ka ko dru ga či je? Čud no je što ni kad ni je mi slio da će se za vr ši ti. Iz van ra ta ni je bi lo ži vo ta, sa mo je je dan čla nak vo dio do dru gog, a za tim do sle de ćeg. A sa da po sled nji, šta se do ga đa na kon što je go to vo. Ideš ku ći, re kao je Hal. Ta mo ni je bio de set go di na. Vra tio se u Ber lin, još jed no ra se lje no li ce u Tir gar te nu. Sa mo što je on bio u dži pu, le teo po red za o sta lih put ni ka, sa dr skom de voj kom što fo to gra fi še i vo za čem ko ji pri pa lju je još jed nu ci ga re tu ko ja vre di ceo obrok. Lju di ko ji su pe ša či li je dva da su ih i po gle da li bez iz ra-žaj no, a po tom na sta vi li. Shva tio je, na glo se trg nuv ši, da je ono što su oni vi de li osva jač, je dan od mu žev nih ti nej dže ra i lo va ca na uspo me ne, a ne Ber li nac ko ji se vra ća ku ći. Sa da je i ta za blu da ne sta la, sa svim osta lim.

Ali ne što mo ra da je osta lo. Go di ne nje go vog ži vo ta. Lju di pre-ži vlja va ju, čak i ovo. Ka zao je Ro nu da skre nu kod Stu ba po be de i upu te se do le ka tor nje vi ma s pro tiv a vi on skom za šti tom kod zo o lo škog vr ta, i da lje po gle dom pra ve ći spi sak ono ga što je ne do-sta ja lo. Cr kva ca ra Vil hel ma, zvo nik raz net. Ka fe Kran cler u de li ći-ma. Sa da još vi še lju di. Kur fi r sten dam raz o ren, ali pre po zna tljiv. Bez ijed nog sta kla u iz lo zi ma i iz lo žbe nih ku ti ja uz ploč ni ke, ali tu i ta mo zgra de, do bit ni ci na ru le tu u bom bar do va nju. Le vo niz Fa za nen štra se.

„Ovo nam ni je us put“, re če Ron.„Znam. Ho ću ne što da vi dim“, re če Džejk, raz dra že nim gla-

som, u iš če ki va nju.De sno po red Lu dvi go ve cr kve, put ko jim je mo gao ići za ve za-

nih oči ju po sle svih no ći za mra če nja. Ke ste no va vi še ni je bi lo, pa je uli ca iz gle da la ne ka ko ne pri rod no ogo lje na, raš či šće na sve do Oli ver pla ca.

„Sta ni ov de“, iz ne na da re če. Pro šli su je, po što tu ni če ga ni je bi lo. Za tre nu tak je sa mo zu rio, a on da iza đe iz dži pa i po la ko pri đe ru še vi ni. Ni šta. Pet spra to va, sru še nih, sve tlo sme đa fa sa da sa da je le ža la u de lo vi ma. Čak su raz ne ta i te ška vra ta od ko va nog gvo žđa i sta kla. Be smi sle no, tra žio je ka ri ja ti de. Ne sta le. Umi va o nik je sta-jao na jed noj go mi li mal te ra.

Do bar Ne mac 31

„Je si li ov de ži veo?“, upi ta Liz či ji je glas od zva njao pu stom uli-com. Čuo je kad je škljoc nuo apa rat.

„Ne“, od go vo ri Džejk. „Ali je ste ne ko dru gi.“Ov de su do la zi li sve ga ne ko li ko pu ta kad je Emil bio od su tan.

Po pod ne, li sna te gra ne spo lja pra vi le su ša re na na vu če nim ro let-na ma. Čar ša vi mo kri od zno ja. Za dir ki vao ju je kad bi se, po sle, po kri la čar ša vom pre ko gru di, dok joj je ko sa, još umr še na i mo kra, bi la ra su ta po ja stu ku, gre šna kao to plo po pod ne, so ba u ko joj ne tre ba da bu du, vre me ko je su pro ve li za jed no.

„Ni je ti pre sme ta lo.“„To je bi lo pre. Tu ni šta ne mo gu. Sti dlji va sam.“ Po gle di su im

se sre li, na sme ja la se, smeh u kre ve tu, pri san kao do dir. Okre nu la se na svo ju stra nu. „Ka ko mo žeš da se ša liš?“

Pao je po red nje. „I tre ba da je za bav no.“Sta vi la je ru ku na nje gov obraz. „Za bav no za te be“, re kla je, ali

se sme ši la jer je seks bio ve seo, deo nji ho vog dru gog uz bu đe nja – iz vla če nja bez ka zne.

Pr vi da ni, po če tak, pre kri vi ce.Išao je ka sta zi ci me đu kr ho ti na ma. Mo žda još ne ko ži vi u

po dru mu. Ali sta za ni je vo di la ni kud. Ni je bi lo ni čeg do ru še vi na i te škog smra da. Či jeg te la? Štap s ko ma dom pa pi ra bio je za gla-vljen iz me đu slo mlje nih ko ma da mal te ra po put grob ne ozna ke. Sa gnuo se da pro či ta. Frau Dzu ris, de be la že na iz pri ze mlja, od se-li la se. U uli cu ko ju ni je pre po znao u Vil mer zdor fu. Frau Dzu ris sa da sta nu je… – stra ni, zva nič ni je zik po ziv ni ce. Iz va di be le žni cu i na žvr lja adre su. Fi na že na, vo le la je ko la če s ma kom, sin joj je ra dio u Si men su i sva ke ne de lje do la zio na ru čak. Stva ri ko jih se se ćaš. Kre nu ka dži pu.

„Ne ma ni kog kod ku će?“, re če Ron.Džejk za sta de, ali od lu či da se ne upu šta i od mah nu gla vom.

„Ov de sva ka ko ne.“ Ali ne gde. „Ka ko pro na ći ne ko ga? U sve mu ovo me?“

Ron sleg nu ra me ni ma. „Pri čaš s lju di ma. Pi taš su se de.“ Džejk po gle da pu stu uli cu. „Ili ogla sne ta ble. Ima ih na sva kom ćo šku. ’Tra žim in for ma ci je o to me gde je’ – zna te, kao u Klu bu usa mlje-nih sr ca.“ Spa zi Džej kov iz raz. „Ne znam“, na sta vi ži vah no. „Ali, ne ka ko na đu. Ako su ži vi.“

EaP![FG!LB!OPO32

Ne pri jat na ti ši na. Liz, ko ja je po sma tra la Džej ka, okre nu se Ro nu. „Da li te je maj ka vas pi ta va la ili si ova kav za hva lju ju ći se bi sa mom?“

„Žao mi je“, re če Džej ku. „Ni sam hteo…“„Za bo ra vi“, umor no re če Džejk.„Je ste li ovo hte li da vi di te? Već je ka sno.“„Da, to“, re če Džejk ula ze ći u džip.„Do bro, u Da lem“, ka za Ron.Džejk ba ci po sled nji po gled na ru še vi nu. Za što je oče ki vao da

će ov de bi ti ne če ga? Gro blje. „Da li stvar no ima mo to plu vo du? Pri ja lo bi mi ku pa nje.“

„To svi ka žu“, re če Ron, po no vo ve dar. „Po sle. To je sve zbog pra ši ne.“

Nji ho vo ko na či šte je bi la ogrom na vi la u Gel fer štra se, pri grad skoj uli ci iza Šta ba ne mač kog rat nog va zdu ho plov stva na Kron prin ce-na lee gde je sa da bi la sme šte na Voj na upra va. Si ve aero di na mič ne gra đe vi ne, u istom sti lu kao i Ge rin go vo mi ni star stvo, ukra še ne or lo vi ma što štr če s krov nog ven ca, sprem ni da po le te, ov de su bi le oki će ne ame rič kim za sta va ma, ko je su se vi jo ri le s kro vo va, a na pri la znom pu tu su se vi de le an te ne par ki ra nih auto mo bi la. I tu je bi lo ošte će nja, spa lje nih po vr ši na gde su ra ni je bi le ku će, ma da ni slič no ono me što su već vi de li, a i sa ma Gel fer štra se bi la je u pri lič no do brom sta nju, go to vo spo koj na, po ne gde za klo nje-na sen kom dr ve ća.

Džejk ni kad ni je mno go vre me na pro vo dio u Da le mu, či je su ga ti he uli ce, da le ko od cen tra, pod se ća le na Hempsted, ali zbog olak ša nja ko je je ose tio ugle dav ši ku će ko je sto je, s tra di ci o nal nim kro vo vi ma od cre pa i me sin ga nim zve ki ri ma, iz gle dao mu je po zna-ti je ne go što je za i sta bio. Ve ći na pro zo ra je još bi la ne za sta klje na, ali je uli ca uglav nom bi la oči šće na od sta kla, ure đe na, a smrad ko ji ih je pra tio kroz grad ko nač no je ne stao, te la su ta ko đe od ne ta u ve li kom spre ma nju.

Vi la je bi la tro sprat na go mi la ble do žu tog mal te ra, ne ras ko šna kao zda nja mi li o ne ra go re u Gru ne val du, ali imuć na, ve ro vat no

Do bar Ne mac 33

dom ne kog pro fe so ra iz In sti tu ta Kaj zer Vil helm ko ji se na la zio ne ko li ko uli ca da lje.

„Glav nu spa va ću so bu sam mo rao da dam kon gre sme nu“, re če Ron ku će u pra vi telj, vo de ći ih uz ste pe ni ce, „Ali ba rem ne mo ra te da de li te so be. Ka sni je mo gu da te pre me stim“, obra tio se Liz. „On osta je sa mo ne ko li ko da na.“

„Udri i be ži, a?“, re če Liz.„Ni ko ne osta je du go iz u zev oso blja Voj ne upra ve. Oni su svi na

dru gom spra tu. Još je dan sprat. Us put, ve če ra je u se dam.“„Gde od se da voj no oso blje?“„Svu da. Uglav nom u ka sar na ma do le u sta roj Te le fun ke no voj

fa bri ci. Ne ki u On kel Tom’s Hütte“, od go vo ri iz go va ra ju ći na ziv na en gle skom.

„Či ča To mi na ko li ba?“, re če iz ne na đe no Liz. „Ot ka da?“„Od u vek. Nji ho vo ime. Valj da im se do pa da knji ga.“Džej ko va so ba mo ra da je pri pa da la kćer ki po ro di ce u či joj ku ći

su bo ra vi li. Kre vet za jed nu oso bu bio je pre kri ven ru ži ča stim pre-kri va čem od bar šu na, cvet ne ta pe te i to a let ni sto čić s okru glim ogle da lom i ru ži ča stim kar ne rom. Čak su i za ve se za za mra či va nje bi le po sta vlje ne ru ži ča stom tka ni nom.

„Slat ko.“„Aha“, re če Ron. „Kao što sam re kao, za ne ko li ko da na mo že-

mo da pro me ni mo so be.“„Ne ma ve ze. Ima ću de vi čan ske mi sli.“Ron se is ce ri. „O to me si gur no ne tre ba da bri ne te u Ber li nu.“

Kre nu ka vra ti ma. „Ru blje za pra nje sa mo osta vi te na sto li cu. Oni će ga ka sni je uze ti.“ I, uz zvuk za tva ra nja vra ta, ode i od ne se svo ju le pr ša vost sa so bom.

Džejk je zu rio u na pir li ta nu so bu. Ko su to oni? Oso blje ko je do no si i od no si, jed na od bla go de ti po be de. Šta se do go di lo s de voj-kom ko joj je za ple nje na ru ži ča sta ča u ra? Pri đe to a let nom sto či ću sa sta kle nom gor njom po vr ši nom. Trag pu de ra, ali ina če oči šćen, sve te gli ce i tu bi ce str pa ne u ne ku tor bu u od la sku. Po la ko otvo ri fi o ke, u ko ji ma ni je bi lo ni šta iz u zev ne ko li ko re klam nih fo to gra-fi ja glum ca Vik to ra Šta la ko je su u uglo vi ma ima le ru pe od či o-da, ve ro vat no je vi še ni je pri vla čio. Ali, ona je ma kar ima la so bu

EaP![FG!LB!OPO34

iz ko je je oti šla. A Le na? Da li je ona spa ko va la bo či ce par fe ma i pu der i iz vu kla se na vre me, da li je ima la sre će ili je osta la dok se krov ni je uru šio?

Za pa lio je ci ga re tu i pri šao pro zo ru ot kop ča va ju ći ko šu lju. Dvo-ri šte je bi lo pre ko pa no i pre tvo re no u po vrt njak, ali su le je po sta-le blat nja va zbr ka, pre ga že ne, pret po sta vljao je, kad su Ru si tra ži li hra nu. Ipak, ov de se mo glo di sa ti. Ra nje ni grad, uda ljen tek ne ko-li ko ki lo me ta ra, već je ble deo, sa kri ven dr ve ćem i ku ća ma pred gra-đa, kao što ane ste tik za ma gli bol. Tre ba lo je da hva ta be le ške. Ali šta se mo glo re ći? Pri ča se već do go di la. Su de ći po iz gle du, zgra-da po zgra da, star ci i mla đa ri ja pu ca li su iz do vra ta ka. Za što su se bra ni li? Če ka li su Ame ri kan ce, ka ko je čuo. Bi lo ko ga sa mo ne Ru se. Mir će bi ti go ri – Ge rin go vo po sled nje upo zo re nje, je di no ko je se po ka za lo kao isti ni to. Da kle, po sled nje lu di lo. Či ta ve uli ce u pla me nu. Hor de ese so va ca su tu ma ra le gra dom, ve ša le de ča ke o ulič ne sve tilj ke kao de zer te re. Za pri mer. U lo go ri ma su ubi ja li lju de do po sled njeg ča sa. Ov de su na sr nu li čak i na svo je. Ni je to vi še rat već kr vo žed nost.

Džejk ni je pre dao pra vi čla nak već dva me se ca, od lo go ra. Če kao je Ber lin. Sa da je ose ćao da ga je Ber lin po ra zio, da će ceo tekst za vr ši ti Ro no vim me se če vim kra jo li ci ma i po kva re nim zu bi ma, neo d go va ra ju ćim po ku ša ji ma ski da nja ka men ca. Po tro šio je re či. Uzi mao k sr cu. Ne hi lja de, sa mo jed nu. Ona će bi ti ta mo. Ni je bi lo pre vi še na da ti se to me, jed noj pre ži ve loj oso bi. Po no vo po gle da ba štu. Bli zu ku ćer ka u po za di ni, se da že na je ka či la mo kru ode ću na im pro vi zo va ni ko no pac. Ha us frau.

„Ali šta ćeš da ra diš?“, re kao je. „Po đi sa mnom. Sve ću sre di ti. Iz vu ći ću te na po lje.“

„Na po lje“, re kla je od ba cu ju ći to, sa ma reč ne ve ro vat na. Po tom je od mah nu la gla vom. „Ne, ovo je bo lje.“ Se de la je za to a let nim sto-či ćem, još u ga ći ca ma, po no vo sa vr še no na šmin ka na, cr ve nih nok-ti ju. „Bi ću ha us frau.“ Spu sti la je po gled. „Ne ovo, sve ove la ži.“

„Ni su la ži“, re kao je za gr liv ši je.Po gle da la ga je u ogle da lu. „La ži upu će ne nje mu.“Od o zdo ga je se do ko sa že na opa zi la na pro zo ru. Okle va la je,

a on da klim nu la na klo nom slu žin če ta i po di gla kor pu od pru ća.

Do bar Ne mac 35

Po sma trao je ka ko pre la zi blat nja vo dvo ri šte. Uzi ma k sr cu. Ka ko je iz gle dao njen rat? Mo žda je pri pa da la oda ni ma, vi ka la iz sveg gla sa u Pa la ti spor to va, a sa da pra la ru blje ne pri ja te lju. Ili je mo žda obič na ha us frau, sreć na što je ži va. Pri đe kre ve tu, ba ci ko šu lju. Ka kve ve ze, uosta lom, ima? Pri če gu bit ni ka. Kod ku će su hte li ras ko šne kon fe ren ci je. Tru man se ne zva nič no do go va ra sa Sta lji-nom, ve li ki svet ko ji su osvo ji li, ne ru še vi ne i lju di bez bu duć no-sti u Tir gar te nu.

Ski nuo je osta tak ode će i oko stru ka oba vio pe škir. Ku pa ti lo se na la zi lo na kra ju hod ni ka i kad je otvo rio vra ta, do če ka ga pa ra i iz ne na đe na ci ka.

„O.“Liz je bi la u ka di, gru di je dva da su joj bi le po kri ve ne sa pu ni-

com, mo kra ko sa sklo nje na s li ca.„Zar ni kad ne ku caš?“„Iz vi ni, ja…“, re kao je, ali se ni je po me rao gle da ju ći ka ko je

skli znu la u ka du, skri va ju ći se, ko že ru ži ča ste po put kar ne ra na to a let nom sto či ću.

„Je si li se na gle dao?“„Iz vi ni“, po no vi po sti đe no. Me ko žen sko te lo, bez uni for me i

fu tro le za pi štolj, ko je su sad vi si le na kli nu.„Ne ma ve ze“, re če ona i na sme ši se, ve te ran ka za jed nič kih ša to-

ra i polj skih klo ze ta. „Sa mo ne ski daj pe škir. Iz la zim za mi nut.“Za ro ni gla vu u vo du da se is pe re, a on da za gla di ko su i po seg-

nu za pe ški rom.„Ho ćeš li se okre nu ti ili že liš i za bav ni pro gram?“Okre nuo joj je le đa dok je iz la zi la iz ka de. Plju ska nje vo de i

šu ška nje tka ni ne, in tim ni zvu ci.„Pret po sta vljam da ovo tre ba da shva tim kao kom pli ment“, re če

ona obla če ći kuć nu ha lji nu. „Ni kad ra ni je ni si pri me tio.“„Na rav no da je sam“, re če još okre nut le đi ma.„Aha.“ Čuo je klo ko ta nje vo de ko ja oti če. „U re du, obu kla

sam se.“Bi la je u svi le nom ogr ta ču i bri sa la ko su. Gle dao ju je na kri viv-

ši gla vu kao mla di voj nik u Kan ce la ri ji Raj ha.„A da te po sle vo dim na pi će?“

EaP![FG!LB!OPO36

„Kad se ob u čem? Ne mo gu. Za u ze ta sam.“„To je bi lo br zo. Ni je mla di Ron?“Na sme ši la se. „Ne bih ima la sna ge.“ Pe ški rom je kao tur ba nom

omo ta la ko su. „Sa mo po sao. Mo ram da se vi dim s jed nim čo ve kom zbog pro pu sni ce. Ali ra do ne ki dru gi put.“ Gla vom je po ka za la na ka du. „Bo lje pu sti vo du. Ne ide ta ko br zo.“ Po la ko je sku pi la svo je stva ri sa sto li ce a on da se la.

„Osta ješ?“„Džejk? Ka ži mi ne što. Ono da nas po pod ne – ko je ona?“„Za što mi sliš da je ’ona’?“„Za to što je ste. Ko ja je pri ča? Znaš da ćeš mi na kra ju ipak

re ći.“„Ne ma pri če“, od go vo ri i okre nu sla vi nu. „Vra ti la se mu žu.“„O“, re če ona, „ta pri ča. Osta vi la te?“„Ja sam oti šao iz Ber li na. Po zah te vu dok to ra Ge bel sa. Ni smo

se sla ga li u sta vo vi ma.“„Kla dim se da ni ste. Kad je to bi lo?“„Če tr de set pr ve. Pret po sta vljam da mi je uči nio uslu gu. Još

ne ki me sec i bio bih za gla vljen.“ Mah nuo je ru kom po ka zu ju ći na grad. „U sve mu ovo me.“

„Da kle, sa mo se ona za gla vi la.“Gle dao ju je na čas, a on da se vra tio na me šta nju sla vi ne.„Osta la je s mu žem“, re kao je bez iz ra žaj no.„Ja ne bih“, re če tru de ći se da zvu či neo ba ve zno, bla go iz vi nje-

nje. „Ko je on? Pri pad nik vi še ra se?“Na sme ši se sam se bi. „Ne pre vi so ke. Pre da vao je, u stva ri. Pro-

fe sor.“„Če ga?“„Liz, če mu sve ovo?“„Sa mo raz go va ram. Ne mam če sto pri li ku da te uhva tim u

ne po volj nom po lo ža ju. Mu škar ci pri ča ju je di no kad ski nu pan-ta lo ne.“

„Je li ta ko.“ Za stao je. „Ma te ma ti ke, kad već pi taš.“„Ma te ma ti ke?“, re če ti ho se na sme jav ši, iskre no za ču đe na. „Štre-

ber? Ni je baš sek si.“„Mo ra da je bi lo. Uda la se za nje ga.“

Do bar Ne mac 37

„I spa va la s to bom. Ma te ma ti ka. Mi slim, in struk tor ski ja nja ili ta ko ne što, pa da raz u mem…“

„Isti ni za vo lju, ski jao je. Ta ko su se upo zna li.“„Vi diš“, re če za do volj no. „Zna la sam. Gde se to de si lo?“Br zo je po gle da, raz dra že no. Još je dan tekst za žen ski ča so pis,

su sret na pa di na ma, če žnjiv kao po sled nja ča ša šam panj ca ko ju je po pi la Eva Braun.

„Ne znam, Liz. Da li je va žno? Ne znam ni šta o nji ho vom bra ku. Ot kud bih znao? Osta la je, to je sve. Mo žda je mi sli la da će oni do bi ti rat.“ Po sled nje što je mi sli la. Za što je to re kao? Za vr nuo je sla vi ne, sa da be san na se be. „Kup ka mi je sprem na.“

„Je si li je vo leo?“„To ni je no vi nar sko pi ta nje.“Po gle da ga i klim nu gla vom, pa usta de. „I to je od go vor.“„Ovaj pe škir se ski da za dve se kun de. Mo žeš da osta neš…“„Do bro, do bro, idem.“ Na sme ši se. „Vo lim da po ne ku sit ni cu

osta vim ma šti.“ Sku pi la je svo je stva ri, oka či la opa sač na ra me i kre nu la ka vra ti ma.

„Ne za bo ra vi da mi du gu ješ iz la zak“, re če on.Okre nu la se. „Da ti us put dam je dan sa vet? Sle de ći put kad

zo veš de voj ku na pi će, ne pri čaj joj o dru goj. Čak i kad te pi ta.“ Otvo ri la je vra ta. „Vi di mo se u kam pu.“