Povijest-teologije1 Skripta- Željko Porobija

7/27/2019 Povijest-teologije1 Skripta- eljko Porobija

1/139

ADVENTISTIKO TEOLOKO VISOKO UILITE

Povijest razvoja teologije

Od apostolskih otaca do konca srednjega vijeka

eljko Porobija

Prosinac 2011.

Pregle najvanijih teologa i sustava koji su obiljeili povijest krdanstva o konca I. oXIV. stoljeda


2/139

2

Uvod

Ova skripta povijesti razvoja teologije obuhvaa period od apostolskih otaca do zavretka

srednjevjekovne teologije. Ideja skripte nije bila da se ide u irinu i obuhvate svi kranski

mislioci navedenog perioda, kako se to inaenajee i obrauje u udbenicima dostupnim na

naem govornom podruju, nego je ne namjera bila da se ide u dubinu i zadri se prije svega na

onim misliocima koji su svojim mislima najvie utjecali na razvoj teologije tog, a i kasnijeg,

vremena, to podrazumijeva i odreenu subjektivnost izbora. Kljuno je, meutim, da se

pokualo to je mogue vie sustavno, objektivno i kritiki izloiti misao teologa (i heretika)

razliitih tradicija, kako bi se na taj nain stekao i dublji uvid u sistematsku teologiju kao takvu.

Stoga ovo nije skripta iz crkvene povijesti, jer se ne usredotouje na dogaaje i biografije, nego

prvenstveno na misaone sustave. Skripta je za zadau sebi postavila i da ukae na neke mrane

strane razvoja teoloke misli, a to se prije svega odnosi na razvoj askteizma (osobito po pitanju

spolnosti), te jo zlokobnijih ideja poput antisemitizma i neravnopravnosti ena, koje su kao

ideje ve zarana ule u kranstvo. Iako je vrlo anakrono u tim mranim stranama traiti

korijene nekih puno kasnijih politikih pojava (poput nacizma), ipak je bitno da se pokae kako

su se odreene misli krajnje neopravdano ukorijenile u kransku teologiju, iako tamo izvorno

ne spadaju.Skripta u sadanjem stanju zasigurno vrvi nedostatcima i stoga je nedovren projekt, ije

upotpunjavanje i poboljavanje predstavlja stalnu zadau. Ipak, i u ovakvom obliku ona

studentima dodiplomskog studija teologije daje dovoljno materijala za razumijevanje glavnih

teolokih tokova u dugoj povijesti kranstva.Ona moe posluiti i svakoj drugoj osobi koja je

zainteresirana za ovu tematiku i pruiti joj neke uvide kakvih moda nema u drugim slinim

materijalima. Svaka kritiko zapaanje je vie nego dobrodolo.

Maruevec, prosinac 2011. godine


3/139

3

Podjela epoha

U osnovi, period kojim se bavimo u ovoj knjizi dijeli se na ranokransku i srednjevjekovnu

epohu. Detaljnija pak podjela izgleda ovako:

1. Apostolski oci (kraj I./poetak II. st.)2. Oci apologeti (II. stoljee)3. Klasina patristika (III-VI. stoljee)4. Rana skolastika (VIII-IX. stoljee)5. Razvijena skolastika (XI-XIII. stoljee)6. Kasna skolastika (XIV. stoljee)

Kao i svaka podjela, i ova je priblina vidjet emo ve u prouavanju perioda apostolskih

otaca kako neki od njih moda ipak spadaju u vrijeme oca apologeta. No, ova nam podjela ipak

daje neophodni okvir naem izlaganju.

Apostolski oci

Period ranokranske Crkve kojim dominiraju osobe za koje se tvrdi (katkad pogreno) da su

imale osobna poznanstva s apostolima, te se stoga implicira i da su bili vjerni prenositelji

apostolskog nauka. Od njih su ostala uglavnom kraa djela, koja su bila vie moralno-

poticajnog karaktera, a o njima su ostale i odreene zabiljeke, ija se povijesna istinitost

zasigurno ne moe uzeti zdravo za gotovo. Nauk koji apostolski oci iznose nije utemeljen samo

na Novom zavjetu, te je sigurno da je jedan od izvora njihovog nauavanja bila ve rairena

usmena predaja unutar rane crkve (na tu emo se predaju donekle osvrnuti i u izlaganju

novozavjetnih apokrifa).

Polikarp (69-156)

Polikarp je bio biskup Smirne, navodno je osobno poznavao apostole, osobito Ivana, angairao

se u borbi protiv heretika (ebionita, marcionita, itd.); umro je mueniki 155/156. g. u Smirni, o

emu, s puno fantastinih detalja, govoriMuenitvo Polikarpovo. Napisao jePoslanicu

Filipljanima, uglavnom etikog sadraja. Crkva njegovog vremena ima prije svega prezbitere i

akone(to znai da jo nemamo biskupe); nastavlja Ivanovo uenje da svaki koji ne priznaje

Krista u tijelu jest antikrist; isto tako je antikrist i onaj koji ne priznaje uskrsnue i sud (7).


4/139

4

Poziva na oponaanje Kristovog muenitva (8), i openito na to da se slijedi Kristov primjer

(10) kao to su to uinili apostoli, te Ignacije (koji je jo iv u vrijeme pisanja poslanice), i

nama nepoznati Zosima i Ruf, koji su sada tamo gdje i spadaju, u prisutnosti Gospodnjoj (9).

Polikarpovo muenitvoAnonimni spis nastaje u vrijeme kada se martiriji ili muenitva razvijaju kao zasebna

knjievna vrsta. Polikarpovo je muenitvo pisano u obliku pisma crkve iz Smirne crkvi u

Filomeliju. Vrijeme nastanka je vjerojatno negdje tijekom treeg stoljea, to se da zakljuiti iz

podataka o nastanku knjige danih u 21. poglavlju (vidi dolje). Zanimljivi su sljedei detalji:

5. Polikarp u vienju promatra jastuk kako gori i shvaada e ga spaliti na lomai.

9. Od njega se zahtijeva da prisegne genijem Cezarovim, pokaje se i kae, Dolje ateisti

(krane se smatra ateistima jer nijeu rimske bogove).

11. Polikapr hrabro uzvraa muitelju: Ti prijeti vatrom koja gori za vrijeme i malo potom se

ugasi: jer ne zna za vatru buduega suda i vjene kazne, koja se uva za bezbone.

12. Mnotvo pogana i idova na stadionu smatraju Polikarpa krivim to rui njihove bogove i

poduava mnoge da ih ne tuju i ne rtvuju im. Zanimljivo je ovo spominjanje idova koje

oduzima na povijesnoj uvjerljivosti izvjetaja (zato bi se idovi bunili protiv negiranja rimskih

bogova). Prisutni gledatelji zahtijevaju da se Polikarp baci zvijerima, a kad se to odbilo (iz

tehnikih razloga), trai se da ga se ivog spali.

13. Masa skuplja granje za potpalu, a pisac napominje da su u tome su osobito revni idovi.

Pojavljuje se i kult svetakog tijela: svi vjernici u sva vremena revno su se utrkivali u tome

tko e prije dotaknuti njegovo [Polikarpovo] tijelo.

14. Molitva Polikarpova spada u najljepe zapisane kranske molitve.

15. Potpaljena vatra se oblikovala u zid oko tijela i ne dodiruje tijelo, a sasvim u skladu s

novonastalim kultom tijela svetaca, osjea se ugodan miris tamjana.16. Polikarpa onda bodu noem, prolijeva se ogromna koliina krvi koja gasi vatru (implicira

se Polikarpova smrt). Ovaj dio tekstualni kritiari smatraju kasnijom interpolacijom-

17. Masa zahtijeva da se tijelo ne preda kranima, iako su mnogi htjeli dodirnuti ovo sveto

tijelo, da ne bi odbacili raspetoga i poeli oboavati ovoga ovjeka. Osobito snano to

zahtijevaju upravo idovi. Pisac pravi razliku izmeu oboavanja Krista i tovanja svetaca:


5/139

5

Jer Njega, koji je Sin Boji, oboavamo, ali muenike, uenike i oponaatelje Kristove mi

volimo.

18. Kad je stotnik vidio protivljenje idova, odluio je spaliti tijelo po njihovom obiaju.

Pisac dalje napominje:

I tako smo mi potom uzeli njegove kosti koje su vrednije od dragog kamenja i istije od istogazlata, i stavili ih na pogodno mjesto; gdje e nam Gospod dopustiti, kako nam se moe, da sesakupimo u radosti i veselju i slavimo roendan njegova muenitva u sjeanju na one koji su vezavrili svoju bitku

19. Poto Polikarp svojom postojanou nadvladao nepravednog vladara u sukobu i tako primio

krunu besmrtnosti, radovao se u drutvu s apostolima i svim pravednicima, napominje pisac

kojemu je nauk o besmrtnoj dui ve potpuno nedvojben.

21. Daje se precizan datum Polikarpove smrti (mjesec Xanthicus, itd.), to takoer upuuje na

komemoriranje tog sveca u Crkvi drugog stoljea.

22. Napokon se daje i kratka povijest pisanja i prepisivanja spisa: Gaj je ovaj izvjetaj prepisao

od Ireneja (Lionskog, o kojemu e kasnije biti rijei), uenika Polikarpovog, Sokrat od Gaja,

Pionije od Sokrata. Pionije je napisao iivot Polikarpov; ubijen je 250. g. u vrijeme Decijeva

progonstva, dok je slavio Polikarpov roendan. Pioniju je Polikarp osobno u viziji otkrio gdje

se nalazi spis o njemu. Spisivot Polikarpov (za razliku odMuenitva)je krivotvorina iz 6.

stoljea.

Ignacije, koji se zove i Teofor (cca. 50 107)

Ignacije je biskup Antiohije u Siriji, grada koji e odigrati znaajnu ulogu u razvoju kranske

misli. Na biskupskoj je stolici naslijedio Petra, poznavao je Ivana i (to je kudikamo

vjerojatnije)prijatelj je Polikarpa, Ivanovog uenika. Uhienje i voen u Rim za vrijeme cara

Trajana, zastaje na dva mjesta, odakle pie poslanice (iz Smirne, gdje je Polikarp bio biskup, su

poslanice Efeanima, Magneanima, Tralanima i Rimljanima; iz Troade su poslanice

Filadelfljanima, Smirnjanima i Polikarpu).

Poslanice su ouvane u grkim (dva rukopisa), latinskim (pronaao anglikanski biskup Usher1644.), sirijskim i koptskim rukopisima (te Rimljanima u armenskom i Metafrastovim DjelimaIgnacijevim).

Uobiajen poredak ovih poslanica prema kronolokom redu nalaska bio bi: Efeanima,Magneanima, Tralanima, Rimljanima, Filadelfljanima, Polikarpu, Smirnjanima; grki rukopis


6/139

6

znatno mijenja poredak (Smirnjanima, Polikarpu, Efeanima, Magneanima, Filadelfljanima,Tralanima, Rimljanima).

Osnovne teoloke ideje:Kristologija

Ignacije se na nekoliko mjesta bavi pitanjem Kristove boanske (i boansko-ljudske) naravi, te

postavlja temelje kristoloke ortodoksije:

Jer je jedan Lijenik koji ima i tijelo i duu; oboje sainjeno i nesainjeno; Bog koji postoji utijelu; istinski ivot u smrti; i od Marije i od Boga; prvo mogu, pa onda nemogu, Isus Krist naGospodin. (Efe. 7)Jer, na Bog, Isus Krist, bio je po volji Bojoj, zaet u utrobi Marije, sjemena Da vidova, aliSvetim Duhom. Rodio se i bio krten, da bi svojim stradanjem proistio vodu. (Ef. 18) jer se Sam Bog oitovao u ljudskom obliku, da obnovi vjeni ivot. (Ef. 19) U Isusu Kristu, koji je bio sjeme Davidovo po tijelu, i Sin ovjeji i Sin Boji (Ef. 20)

sluba Isusa Krista, koji je bio s Ocem prije poetka svijeta, i oitovao se na kraju (Mag. 6) ak i citati koji govore o poloaju biskupa i o oponaanju Krista poivaju na upravo izloenoj

Kristologiji:

da budete u prisnoj zajednici s Isusom Kristom, naim Bogom, i biskupom i onima koji supostavili apostoli. (Tra. 6)Dopustite mi da oponaam stradanje mog Boga. (Rim. 6)Trai Onoga koji je iznad svakog vremena, vjean i nevidljiv, a koji je ipak postao vidljiv radinas; koji je neopipljiv i neprolazan, a koji je ipak postao prolazan radi nas; i koji je na svaki nainstradao radi nas. (Plk. 3)

Protiv lanih uitelja (docetista)Kristoloko uenje koje izlae Ignacije u oitoj je protimbi s uenjima (neimenovanih)

docetista, koji su nijekali Kristovu stvarnu tjelesnost. Jedan od razloga Ignacijeve kritike jest i

etiki: negiranjem stvarnosti Kristova tijela, negira se i stvarnost njegovih muka, pa time i

smisao onih muka koje upravo predstoje Ignaciju:

Takav ovjek, oskvrnjujui se tako, otii e u vjenu vatru, kao i onaj koji ga slua. (Ef. 16) Ali ako, kao to neki koji su bez Boga, to jest nevjerni, kau da je on samo naizgled stradao (kaoto oni samo naizgled postoje), zato sam ja u okovima? (Tra. 10)

da ne padnete u zamke ispraznosti, ve da budete sasvim uvjereni u roenje, stradanje, iuskrsnue to je istinski i sigurno uradio Isus Krist, naa nada (Mag. 11) Ne sluajte, dakle, kad vam netko pria nesuglasno Isusu Kristu, koji je potekao od Davida, i odMarije; koji je bio stvarno roen, i jeo i pio. On je zaista bio progonjen pod Poncijem Pilatom;zaista je razapet, i umro, na oigled bia na nebu, i na zemlji, i pod zemljo. Zaista je bio dignut izmrtvih, jer ga je oivio Njegov Otac, kao to e na isti nain podii i nas koji vjerujemo u NjegaKristom Isusom (Tra. 9)I trpio je stvarno, kao to se zaista i uzdigao, nije, to neki nevjernici tvrde, samo izgledalo datrpi, kao to i oni sami samo izgledaju. (Smi. 2)


7/139

7

Jer znam da je poslije svog uskrsnua On i dalje imao tijelo, i vjerujem da je tako i sad. (Smi. 3)Ako je te stvari na Gospod uinio samo naizgled, onda sam i ja vezan samo naizgled. (Smi. 4) Kako mi koristi ako me tko hvali, a huli na mog Gospoda, ne priznajui da je On imao tijelo?Onaj tko to ne priznaje, u stvari Ga se sasvim odrie, umotan u smrt. Nisam ipak smatrao datrebam napisati imena tih ljudi, jer su nevjernici. (Smi. 5)

Euharistija

Nauk o Euharistiji, kao ni ostali dijelovi nauka, nije obraen detaljno, no moe se prilino jasno

nazrijeti da su kruh i vino tijelo i krv Kristova, da Euharistija ima spasonosno djelovanje, kao i

da Euharistiju udjeljuje biskup.

lomei jedan isti kruh, koji je lijek besmrtnosti i protuotrov smrti, i kojim emo ivjeti vjenou Isusu Kristu. (Ef. 20)

elim kruh Boji, nebeski kruh, kruh ivota, koji je tijelo Isusa Krista, Sina Bojeg, koji je potompostao sjeme Davidovo i Abrahamovo; i elim pie Boje, naime Njegovu krv, koja je

nekvarljiva ljubav i vjeni ivot. (Rim. 7)Pazite, dakle, da imate samo jednu priest. Jer jejedno tijelo naeg Gospodina Isusa Krista, ijedna aa jedinstva Njegove krvi; jedan oltar, kao to je i jedan biskup (Fld. 4)

Napokon nam ostaje i svjedoanstvo (ili samo optuba) o tome da docetisti u skladu sa

svojim nijekanjem Kristove tjelesne naravinemaju Euharistiju.

Oni [docetisti] ne prieuju i ne mole se, jer ne priznaju da je priest tijelo naega SpasiteljaIsusa Krista (Smi. 7)

Ekleziologija

Ignacijeva Crkva, za razliku od Polikarpove, ve ima trostruku podjelu na biskupe, prezbitere(sveenike) i akone. U slaganju s njima Crkva postie jedinstvo, koje je bilo itekako

neophodno u vrijeme progonstva:

Osobito se stavlja naglasak na ulogu i znaenje biskupa, koji je postavljen od apostola i iji

autoritet poiva na Gospodnjem autoritetu. Nepotovanje biskupa ujedno je i nepotivanje

Boga i otpad od Crkve:

Oito je, dakle, da trebamo gledati na biskupa, isto kao to bismo gledali na Samog Gospodina.

(Efe. 6) da biste sluali biskupa i prezbitere, nepodijeljenim umom (Ef. 20)Slino tome, da svi potuju akone, kao one koje je postavio Isus Krist, biskupa kao Isusa Krista,koji je Sin Oca, a prezbitere kao sinedrij Boji i skup apostola. Osim njih, nema crkve. (Tra. 3) ve su mu [biskupu] posluni ustvari, ne njemu, ve Ocu Isusa Krista, koji je biskup svegaispravno je da se pokoravamo jer ovjek ne vara samo vidljivog biskupa, ve nipodatavaonog nevidljivog. (Mag. 3)

Zato se ne treba samo zvati kraninom, ve to i biti, i ne biti kao netko ko priznaje biskupa, alisve ini po strani od njega (Mag. 4)


8/139

8

Podinite se svom biskupu i jedan drugom, kao Isus Krist svom Ocu po tijelu, i apostoli Kristu iDuhu (Mag. 13) onaj koji ini to po strani od biskupa, i sveenstva i akona, takav ovjek nije ist u svojojsavjesti. (Tra. 7)Jer oni koji su Boji i Isusa Krista, s biskupom su. (Fld. 3)Ali, prilii i mukarcima i enama koji se vjenavaju, da svoju zajednicu zasnuju s odobrenjembiskupa, da bi im brak mogao biti u skladu s Bogom, a ne po njihovoj udnji. (Plk. 5)Neka nitko ne radi nita u vezi s Crkvom bez biskupa. Neka se obavlja ispravna priest, kojutreba obavljati ili biskup ili netko kome on to povjeri. Kad god se biskup pojavi, neka se pojavi

mnotvo ljudi; kao to, gdje god je Isus Krist, tu i opa crkva. Nije zakonito bez biskupa nikrtavati, ni slaviti gozbu ljubavi; ali to god on odobri, to je ugodno i Bogu, tako da se sve inisigurno i valjano. (Smi. 8)

Dobro je potovati i Boga i biskupa. Onome tko odaje ast biskupu, ast odaje Bog; tko ini tobez biskupovog znanja, slui avolu. (Smi. 9)

Stari i novi zakon

Ignacije pootrava novozavjetnu temu o starom i novom zakonu, pritom ostavljajui

svjedoanstvo da je bilo krana koji su zadrali neke oblike judaistike religije, pri emu

izriito spominje i da je prijelaz sa svetkovanja subote na nedjelju znak prijelaza iz starog u

novi zakon (implicira se, vjerojatno, i to da je bilo krana koji su drali subotu).

Jer, ako ivimo po religiji idova, priznajemo da nismo primili milost. (Mag. 8)Ako su, dakle, oni koji su bili pod starijim zakonom, uli u novu nadu, ne drei vie subotu, vepotujui Gospodnji dan (Mag. 9)Nedosljedno je zvati se imenom Krista Isusa, a ivjeti na nain idova. Jer, kranstvo nije

vjerovalo u judaizam, ve judaizam u kranstvo (Mag. 11)Ali, ako vam propovijeda tko judaizam, ne sluajte ga: jer je bolje uti Evanelje od obrezanoga,nego judaizam od neobrezanoga. (Fld. 6)Sveenici su tako bili dobri, ali je Prvosveenik bolji, jer mu je povjerena Svetinja nadsvetinjama. Ali Evanelje ima posebnu prednost u dolasku Spasitelja Jer su voljeni prorociu svojem navijetanju upuivali na Njega; ali je Evanelje dovretak besmrtnosti. (Fld. 9)

Etika

Ignacijeva etika mogla bi se izloiti jednim izrazom ostajanje u Kristuto znai slijediti

njegov primjer blagosti spram neprijatelja (Ef. 10). Etika je dana s naglaskom na posljednjim

vremenima (Ef. 11), odnosno, iekivanju skorog Kristovog dolaska.

Etika stradanja

No, najvea osobitost Ignacijeve etike slijeenja Krista jest velianje stradanja kao posebnog

dokaza neije posveenosti Bogu. U skladu s time, Ignacije radosno pristaje na mueniku

smrt, molei subrau u Rimu da ga ni na koji nain ne pokuavaju spasiti:


9/139

9

a vjerujuima otisak Boga Oca kroz Isusa Krista, iji ivot, ako ne postignemo kroz njega davoljno umremo njegovom stradanju, nije u nama. (Mag. 5)Zaista elim da stradam, ali ne znam jesam li toga dostojan. Jer ta enja, premda nije oitamnogima, sve me silnije obuzima. (Tra. 4)Zato eznem biti predat divljim zvijerima? (Tra. 10) kao onaj koji ugaa Bogu Jer, niti u ja ikada imati takvu priliku da stignem Bogu neteite da mi ukaete ikakvu veu ast od toga da budem rtvovan Bogu Dobro je krenuti izsvijeta k Bogu, da bih se mogao dii k njemu. (Rim. 2)

Osobito su slikovite rijei u kojima se Ignacijeva spremnost na smrt opasno granii s

mazohizmom:

Podnesite da postanem hrana zvijerima, ime e mi biti dano stii do Boga. Ja sam penica Boja,i melju me zubi zvijeri, kako bih bio isti kruh Boji. (Rim. 4)O, da mogu uivati u divljim zvijerima pripremljenim za mene; i molim se da budu spremnejurnuti na mene, a i ja u ih poticati da me brzo poderu, a ne da postupaju sa mnom kao snekima koje, iz straha, i ne dotaknu. I ako ne budu voljne da me napadnu, natjerat u ih da touine. I neka mi nitko, od vidljivih ili nevidljivih, ne zavidi, to u stii do Isusa Krista. Nekavatra i kri; gomile divljih zvijeri; trganje, lomljenje, iaenje kostiju; neka odsijecanje udova;neka lomljenje cijeloga tijela; i neka sve strane muke avola dou na mene: samo me pustite dastignem Isusu Kristu. (Rim. 5)

ne prijeite mi da ivim, nemojte eljeti sauvati me u stanju smrti; i dok ja elim pripadatiBogu, ne predajte me svijetu. Podnesite da steknem istu svjetlost; kad odem tamo, bit u zaistaovjek Boji. Dopustite mi da oponaam stradanje mog Boga. (Rim. 6)A tko je blizu maa, blizu je Boga; onaj tko je meu divljim zvijerima, u drutvu je Bojem;(Smi. 4)

DuaIgnacije, sasvim u skladu s uenjem o besmrtnosti due, oekuje nagradu za svoje muenitvo

neposredno nakon smrti, ne pokuavajui da to nekako dovede u sklad s novozavjetnim

uenjem o uskrsnuu tijela:

Pavao, sveti muenik, zaslueno najsretniji, do ijih nogu bih se naao kad stignem Bogu. (Ef. 12)

Podnesite da steknem istu svjetlost; kad odem tamo, bit u zaista ovjek Boji. (Rim. 6)Zato si sastavljen od tijela i due, da bi mogao blago se baviti onime to se pred tobom oituje.(Plk. 2)

Pneumatologija

Puno manje od Kristologije, Ignacije razvija i zametak uenja o Svetome Duhu. Duh je oito

shvaen kao osoba, koja dolazi od Boga:

Jer, premda su me neki htjeli prevariti po tijelu, ipak Duh, jer je od Boga, nije prevaren. Jer, on

zna i odakle dolazi i kuda ide, i otkriva ono skriveno.


10/139

10

Angelologija

Jo je skromnija njegova angelogolija ustvari, Igncije je spreman priznati kako o tome on ne

moe govoriti, iako implicitno izlae odreene ideje za koje nam nije jasno njihovo podrijetlo

(ali su oito ve postojale u ranoj Crkvi): jo nisam sposoban razumjeti nebeske stvari, i mjesta anela i njihove skupove pod njihovimodnosnim knezovima. (Tra. 5)

Drutvena pravilaPoput apostola, i Ignacije vidi odreenu drutvenu ulogu kranstva, te se bavi pitanjem odnosa

prema udovicama i robovima

Neka se udovice ne zanemare. Nakon Gospoda, ti budi njihovim zatitnikom.

Ne preziri robove, bilo muke ili enske. Ali neka se oni ne nadimaju, nego neka slue vjernijeslavi Bojoj, kako bi mogli pribaviti bolju slobodu od Boga. Neka ne ele osloboenje o javno mtroku, kako ne bi postali robovima poude. (Plk. 4)

Posljednja reenica odaje ne samo Ignacijevu spremnost zadravanja drutvenogstatusa quo,

nego implicira i da robovi imaju izraeniju sklonost robovanju poudi.

Po pitanju braka, Ignacije se zalae zauzajamnu ljubav suprunika, ali bezbrani ivot hvali

kao stanje istoe, kojim se nitko ne bi trebao hvalisati (te se implicira da brak i nije neto

isto).

Priaj mojim sestrama da vole Gospoda, i budu zadovoljne svojim muevima i u tijelu i u duhu.Slino tome, potii i moju brau, u ime Isusa Krista, da vole svoje ene kao to Gospod voliCrkvu. Ako netko moe nastaviti da bude u stanju istoe, na ast onome tko je Gospodar tijela,neka ostane takav bez hvalisanja. (Plk. 5)

Hermin Pastir

Nesigurno je datiranje ovog spisa, pa se predlae jedan prilino dugi vremenski raspon u

kojemu je on najvjerojatnije nastao (od oko 90. g. do 155. g.) Autor je anoniman, Herma je

pseudonim, vjerojatno dan po tada relativno poznatom suvremeniku Klementa Rimskog. Djelo

je apokaliptikog karaktera, kompleksne knjievne strukture koja se sastoji od 5 vienja(visiones), 12 zapovijedi (mandata) i 10 pria (similitudines), pa se dijelovi oznaavaju s npr.

V.3.viii (vienje tree, osmi paragraf).

Lik pripovjedaa Herme ima iza sebe buran ivot prodaju u ropstvo u Rimu, osloboenje od

strane njegove robovlasnice, Rode, stjecanje nepotenog bogatstva, gubitak bogatstva,

obraenje, zanemarivanje obitelji i otpad njegove djece, te njegov rad na zemlji u okolici Rima.


11/139

11

Upravo se njegova biva robovlasnica Roda prva i pojavljuje u njegovu vienju, gdje ga kori

zbog njegove neasne (iako kratke i potajne) elje prema njoj. Potom ima vienje Crkve, koja

je prikazana kao jedna stara gospoa (iji se izgleda stalno mijenja), a zatim mu zapovijedi i

prie govori aneo koji se pojavljuje u obliju pastira (po emu je djelo i nazvano Pastir)

Glavna problematika je eklezioloka, a to su prije svega znaaj crkve i oprotenje grijeha.

Crkva je prikazana kao stara gospoa zato to je svijet stvoren zbog nje:

Dakle, brao, otkrivenje mi je bilo dano u mom snu od strane mladia prelijepoga izgleda, kojimi je rekao: to misli, tko je stara ena iz koje si primio knjigu?. Sibila, rekoh. U krivu si,ree on, nije. Tko je onda, rekoh. Crkva, ree. Rekoh mu: Zato je onda stara. Zato, reeon, to je stvorena prije svega i nje je radi svijet oblikovan. V.2, iv (p. 169)

Herma je potaknut da tu staru gospou pita o tome hoe li skoro dii do svretka svijeta i

dobiva odgovor da e se kraj dogoditi tek kada se crkva (prikazana simbolom kule) dovri.

Time ovo djelo prvo iznosi ideju da je dovretak Crkve neraskidivo povezano s dovretkom

povijestidrugim rijeima, prava povijest postaje povijest Crkve, to e kasnije u svojoj

teologiji razviti Augustin.

EtikaHerminog Pastira je zasnovana na kritici morala dvostrukog srca (V.3, vii). No, najvie

se raspravlja o pitanjima oprosta i pokajanja, te u osnovi zastupa stav da se nakon krtenja (kao

i nakon stupanja u brak) moe oprostititei grijeh, no samo jednom:

Ako mu sazna za enin preljub, onda je treba otpustiti, ali ostati sam, kako bi je mogao primitinatrag ako se eli vratiti. Radi pokajanja, dakle, mu ne treba da se eni. Ovaj postupak vai i zaenu i za mua. Da, tko je zgrijeio i pokajao se mora se primiti, ali ne esto; jer je samojedno pokajanja za sluge Boje (M 29.i)

Iako ovo suvremenom uhu moe djelovati prilino nemilosrdno, Herma zapravo raspravlja s

onima koji su mislili da nema pokajanja nakon krtenja. Hermi takav stav nije sasvim

neprihvatilv:

uo sam, rekoh, od izvjesnih uitelja kako nema drugog pokajanja osim onoga to se zbiva

kad siemo u vodi i pribavimo otpust naih prijanjim grijeha. Ree mi: Dobro si uo, jer takojest. M 29.3 (p. 185)

Ipakse nalae stroga pokora i post za one koji se prekre zapovijed nakon krtenja:

U onaj dan u koji posti ne okusi nita osim kruha i vode, a od jela koja si imao jesti zbroj troaktog dana kad si to imao initi, i odvojivi na stranu, podaj to udovici i s iroti i onome koji nema. S.V. iii


12/139

12

Problem grijeha vidi se prije svega u zloj elji, koju treba ukloniti odijevanjem u dobru i svetu

elju. Loe su one elje koje nas vuku materijalnim dobrima, nepotrebnom luksuzu i tuim

suprunicima, napominje Pastir koji nagovjetava Augustinovu teoriju grijeha.

Uglavnom, onaj tko zgrijei prolazi muke koje se raunaju po naelu dan (grijeha) za godinu

(ovozemaljskog) muenja. Grijesi pokajnika ne otputaju se odmah, nego on treba da mui

duu svoju i da se alosti mnogim alostima. S. 7.

Na koncu imamo ak i misao koja nikada nije dublje uhvatila korijena u kranstvu da su

apostoli nakon smrti propovijedali onima koji su ranije umrli:

Jer su to, veli, apostoli i uitelji koji su propovijedali ime sina Bojega i usnuvi u sili i u vjeriSina Bojega, propovijedali su i onima koji su ranije usnuli, i oni im dadoe peat propovijedi. S.9

Didahe Upute apostola

Didaheje jo jedno djelo koje nam dolazi anonimno, a prema nekim tumaenjima (i

rukopisima) puni je naslov ovoga djela Uputa Gospodinova narodima po dvanaestorici

apostola. Za neke je rane krane ovo djelo imalo status kanonskog novozavjetnog spisa. Po

unutarnjim pokazateljima ono je vrlo stari spis, nastao negdje koncem I. ili poetkom II. st.

Iako kranski spis, ima poveznica sa idovskom teologijom tog vremena (Ime kao

poosobljeno; milostinja kao otkupljivanje grijeha).

Prvi dio spisa je usporedba dvaju putova, jednog ivota, a jednog smrti. Etika je zasnovana na

zapovijedima ljubavi i izbjegavanju zla (od kojih je jedna i protiv pobaaja i ubijanja

novoroenadi; 2). Poziva se na potivanje onih koji govore u ime Boje, na potivanje svetih i

na izbjegavanje izme (3). Etika ima i socijalni karakter zabranjuje se ogorenost i ljutnja

prema slugama, a utemeljena jekao i drugi spisi apostolskih otacana blizini dolaska: [...]

jer On dolazi, ne da pozove ljude potovane od ljudi, nego On dolazi onima koje je Duh

pripremio (4). U putu k smrti nabrajaju se brojni grijesi, izmeu ostalog i jedenje mesartvovanog idolima jer je to tovanje mrtvih bogova (6). Inae sedoputa da se jede to se

ima, to predstavlja jasan prekid s judaizmom.

Drugi dio spisa bavi se ekleziolokim pitanjima. Preporuuje se krtenje u tekuoj vodi,

hladnoj, ali mogue jei u drugim vodama: toploj, ili ak polijevanjem vode (triput) na glavu,

u ime Oca i Sina i Svetoga Duha (7). Raspravlja se i o danima posta, razlikuju se licemjeri


13/139

13

(najvjerojatnije se to odnosi na idove), koji poste drugi i peti dan tjedna (ponedjeljak i

etvrtak), preporua se post etvrtog i dana priprave (srijeda i petak) (8). Daju se detaljne

upute o Euharistiji, izlau se molitve uz uzimanje ae i kruha. Zadnja se molitva zavrava s

maran atha.(9). Naglaavaju se razlikeizmeu apostola ilanih proroka apostol ostaje dan-

dva u gostima, lani prorok ostaje due; apostol ivi po svom uenju, ne trai darova, dok je

kod lanih proroka suprotno (11), itd. Oito da crkva i dalje nije vrsto strukturirana, uz stalne,

lokalne sveenike, postoje i putujui apostoli (to nisu 12 apostola), to lii na apostolsko

vrijeme.

Potie se okupljanje na Dan Gospodnji, s lomljenjem kruha, zahvaljivanjem, priznavanjem

grijeha, kako bi vaa rtva bila potpuna.Ukoliko se rije rtva odnosi na Euharistiju, onda

imamo prvo povezivanje Euharistije i rtve u povijesti kranske teologije. Moraju se svi

pomiriti kako bi rtva bila neukaljana. Izgleda da je gozba ljubavi (agapeveera) i dalje dio

Euharistije (14). Biskupe i akone treba paljivo odabrati, ostaje nejasnim tko ih tono

postavlja i da se naslutiti da izbore u jednoj gotovo demokratskoj maniri vri cjelokupna

zajednica. Izabrani crkveni dunosnici obavljaju posao proroka i uitelja, a Crkva, slino kao i

u Polikarpa,jo nije podijeljena na biskupe, prezbitere i akone.

Spis zavrava pozivom na spremnost i kratkom apokalipsom: Ustat e lani proroci i kvaritelji,

ovce e se pretvoriti u vukove; ljubav e postati mrnjom, bezakonje se umnoiti i poet e

progoni.

I varalica svijeta e se pojaviti kao sin Boji; i init e neiste stvari, kakve se nikada nisu inileod poetka svijeta. Tada e sve stvoreno ovjeanstvo doi k vatri kunje, i mnogi e se sablaznitii propasti; ali oni koji ustraju u svojoj vjeri bit e spaeni od Prokletstva. I onda e se znaci istinepojaviti: prvo, procijep na nebu, onda znak glasa i zvuka trube, i tree, uskrsnue mrtvih; ali nesvih, nego kako je reeno: Gospod e doi i svi sveti s Njime.Onda e svijet vidjeti Gospodakako dolazi na oblacima nebeskim. (16)

Poslanica Diognetu (ili Matetova [uenikova] poslanica Diognetu)Ni ovdje nije poznat pisac, predstavlja se kao mathetes, to nije osobno ime, nego naprosto

rije uenik. On uz to dodaje da je uenik apostola koji postaje uitelj neznaboaca (11).

Neki ga smatraju Ivanovim uenikom zbog toga to ne koristi ime Isus Krist, nego Rije.

Nije jasno ni o kojemu se Diognetu radipostojao je Diognet, tutor Marka Aurelija, koji se

ovome divio zbog obrazovanosti i neprihvaanja praznovjerica, ali ne moemo biti sigurni da


14/139

14

se radi ba o njemu. Nije jasno ni vrijeme pisanjapostoje dva prijedloga (oko 130.g. ili oko

200.g.), no za sad o tome nije postignut konsenzus.

Spis je u osnovi apologija u kojoj se prije svega eli naznaiti razlika i prednost krana u

odnosu na pogane i idove. U tom smislu, spis je moda uputnije uvrstiti u epohu oca

apologeta, nego u vrijeme apostolskih otaca. Pogani svojim tovanjem idola zapravo vrijeaju

svoje bogove, jer vie cijene idole od srebra i zlata, dok uope ne uvaju one od kamena i

zemlje. Oni svojim prinoenjem krvi i dima rtava proglaavaju svoje bogove nerazumnima.

Vi sigurno ne pokazujete svojim ponaanjem da va bog posjeduje razum (2). Pisac se jo

otrije obruava na idove:

idovi su praznovjerni jer vjeruju slino poganima da Bogu neto treba. Osobito je kritian

prema idovskim propisima o hrani, praznovjerju o subotama, obrezanju, postu i mlaacima. Jerprihvaati neke od onih stvari koje je uobliio Bog za upotrebu ljudima kao ispravne, a odbacitidruge kao beskorisne i izline kako to moe biti zakonito? I govoriti lano o Bogu, kao da namje zabranio da inimo dobro u subotnje danezar to nije bezbono? (4).

Krani se od drugih ljudi ne razlikuju po jeziku, zemlji ili obiajima, nego po tome to ive u

svojim zemljama, ali prosto kao privremeno ... Potuju propisane zakone, ali ih svojim

ivotima i nadmauju (5). Krani su dua svijeta, raspreni posvuda dua obitava u tijelu,

ali nije tijelo; krani borave u svijetu, ali nisu svijet.Dua je zatoena u tijelu (to je misao iz

PlatonovogFedona), ali ipak uva to isto tijelo. Tako je i s kranima u svijetu.Besmrtna dua boravi u smrtnom prebivalitu; i krani ive kao privremeno u kvarljivimtijelima, traei nekvarljivo boravite na nebu (6).

Znanje krana nije zasnovano na zemaljskom pronalasku, nego na Bojem poslanju Isusa

Krista, Stvoritelja i Uobliitelja svijeta, kojim je napravio nebo..., i koji je doao u blagosti, a

ne u sili, jer u Bojem karakteru nema mjesta nasilju (7). Svidotadanji pokuaji shvaanja

Boga (kroz grku filozofiju) bili su bezvrijedni, tek kroz Krista dolazi istina (8). Dotadanja

povijest bila je povijest grijeha, ali i formiranja uma svjesnog pravednosti, tako da nam, kadsmo se uvjerili u to da smo nedostojni postii ivot kroz vlastita djela, sad, Bojom ljubaznosti,

ivot bude osiguran. Bog alje Sina kad je naa poronost bila na vrhuncu, da oituje svoju

blagost i mo. Objanjenje znaenje Kristove smrti je metaforiko ali e se u okviru toga po

prvi puta pojaviti i misli o otkupnini i razmjeni, koje e se kasnije ponavljati kod brojnih

kranskih teologa:


15/139

15

On sam je uzeo na sebe breme naih nepravdi, dao je svog jedinog Sina kao otkupninu za nas,Svetog za prijestupnike, Besprijekornog za porone, Pravednog za nepravedne, Nekvarljivog zakvarljive, Besmrtnog za smrtne. to je drugo moglo pokriti nae grijehe, osim Njegovepravednosti? ime bismo se mogli mi, poroni i bezboni, opravdati, osim jedinim SinomBojim? O, slatka razmjeno! (9).

Kristova spremnost da na sebi ponese tue grijehe (to u sutini znai oprost) ujedno je i

temeljnim naelom kranske etike. Isusa se ne oponaa mukama (kao kod Ignacija), nego

pomaganjem potrebitima:

Onaj koji na sebe uzima breme svog blinjeg; onaj ko eli pomoionome tko je u emu slabiji odnjega; onaj koji, kakve god stvari da je primio od Boga, dijelei to onima koji su u nudi, postajeBog onima koji primajuon je oponaatelj Boga. (10)

Kristologija

Poslanica Diognetu Krista promatra kao Onoga koji je od poetka, koji se pojavio kao nov, inalo se da je star, a ipak se iznova raa u srcima svetih. On je Onaj koji se, iako vjean, danas

zove Sin (11). Kristologija je, dakako, jo nerazvijena ali u njoj nema niega to kasnija

ortodoksija ne bi prihvatila.

Barnabina poslanica

Autor nigdje sebe ne naziva Barnabom, te ostaje prilinim misterijem kako je poslanica dobila

svoje ime. Nastala je u Aleksandriji, negdje izmeu 70. (ruenje Hrama) i 132. godine (dakle,

izmeu dvije idovske pobune). Imamo sauvane grke rukopise iz IV. st., kao i latinske

prijevode.Barnabina poslanicaje uivala prilino visoki status kod ranih krana, pa je u

Codexu Sinaiticusubila svrstana meu novozavjetne spise.

Tema poslanice je protivljenje judaizmu, ali Barnaba ne zastupa stav (kojega e negdje u to

vrijeme zastupati heretik Marcion, o emu emo kasnije detaljnije raspravljati) da su dva

zavjeta suprotna jedan drugome, nego da su idovi pogrijeili u svom doslovnom

razumijevanju Starog zavjeta. Od svih apostolskih otaca, upravo je Barnaba taj koji najvie

inzistira na strogom razlikovanju izmeu idova i krana. Stoga onpribjegava prilino

alegorijskom tumaenju Starog zavjeta, to je manira kakva se razvila u Aleksandriji kod

idovskog mislioca Filona, kao i kod nekih ranijih grkih filozofa (o emu emo ve govoriti

kasnije).


16/139

16

Taj je idovski sustav poniten i namjesto toga, uvodi se novi zakon naeg Gospoda Isusa

Krista, slobodan od jarma ogranienja. rtva nije bila doslovna zapovijed, nego poziv na

pokajanje, protiv zla u srcu i lane zakletve (2). I post je bio razvezivanje poroka, a ne

doslovni post (3).

idovi su izgubili zavjet idolopoklonstvom, a krani se poueni negativnim primjerom

idova moraju uvati kako u dobu bezakonja i uvreda koje e doi, nebi onaj Crni

sprijeio njihov ulazak u raj (4).

Naglaava se da je Isus bio u tijelu, kako bi pripremio novi narod za sebe i sabrao sve grijehe

onih koji su progonili i ubijali njegove proroke (5).

Mojsijeve rijei o ulasku u zemlju gdje teku med i mlijeko tumae se kao prorotvo o

kranima koji e biti poput djece koja se napajajuprvo medom, pa onda mlijekom. Oni e

rasti i mnoiti se i vladati ribama, ali na drugome svijetu, gdje emo biti uinjeni savrenim

(6). I protjerani jarac iz Jom Kipura je praslika Isusova; Barnaba citira uglavnom apokrife

poputHenokove knjige i etvrte Ezdrine: I pljujte na njega i tucite ga, i omotajte mu skerletnu

vunu oko glave i otjeratje ga u pustinju. I taj koji ga otjera u pustinju, neka uzme tu vunu i stavi

je na granu trna zvanog Rahela, ono istog ije izdanke jedete kad je naete. Samo je od tog trna

plod tako sladak. (7). Slino se tumai i crvena junica koja se prinosi za veliki grijeh djeca

koja prskaju su ona koja su nam propovijedala oprotaj grijeha, to jest, apostoli. Troje je

djece koja prskajui ona su slika Abrahama, Izaka i Jakova; itd. (8). I obrezanje ima duhovno

znaenje, koje se otkriva u tumaenju broja 318 (koliko je svojih slugu Abraham obrezao)a u

objanjenu ove simbolike Barnaba se koristi nekakvom gematrijom (pretvaranja slova u

brojke), koja je, zanimljivo, bila omiljenom metodom upravo idovskih rabina (9). Duhovno se

tumae i zapovijedi o neistim ivotinjama zeevi su simboli kvaritelja djeaka, svinje su

simbol ljudi koji zaboravljaju na Boga kad ive luksuzno, lasice su simbol laova, itd. Naravno,

teko je sa suvremenim znanjem biologije shvatiti to se time tono htjelo rei.I kri je

unaprijed navijeten (11-12), premda pisac koristi vrlo udne prijevode i ve spomenute

apokrife da bi to opravdao (Kad se drvo savije i opet uspravi i kad krv potee iz drveta).

Jakovljevo blagoslivljanje Efraima i Manaea upuuje na to da e biti blagoslovljen narod koji

dolazi kasnije. Uinio sam te, Abrahame, ocem narodima koji vjeruju u Boga, a neobrezani


17/139

17

su. (13) Prava subota je zapravo tisuu godina nakon est tisua godina vremena poronog

ovjeka:

[] za est dana, to jest, za est tisua godina, sve e se dovriti... i onda e on zaista otpoinuti usedmi dan.

[]Dalje, on im kae: 'Ne podnosim vae mlaake i vae subote'. Vidite kako On kae: Vaesadanje subote mi sad nisu prihvatljive, ve ona koju ja uinim, kad napravim, dajui odmorsvemu, poetak osmoga dana, to jest, poetak novoga svijeta. Zato, takoer, drimo osmi danradosno, dan kad se Isus digao iz mrtvih. (15).

idovi su nazvani bijednicima; oni i gradnju Hrama shvaaju doslovce (nakon ruenja 70.g.

Rimljani su izdali edikt o obnovi hrama), ali radi se o dolasku Gospoda u ovjekovo srce. Tu

Barnaba zastupa teologiju duhovnog hrama, odnosno, krana ispunjenih Kristom to je

duhovni hram izgraen za Gospoda (16).Poglavlja od 18-21 su dio poslanice o putu svjetlosti i putu tame (ili put Crnoga); slie

Uputama apostola, isto tako su zabranjeni abortus i ubijanje novoroenadi (19). I ovdje je

etika zasnovana na eshatologiji: Dan je blizu, kad e se sve unititi, zajedno sa Zlim. Gospod

je blizu i njegova nagrada.


18/139

18

Pregled novozavjetnih apokrifa

Rekli smo da se uenja apostolskih otaca ne mogu opravdati samo njihovim tumaenjem

Novoga zavjeta. Ustvari, i pitanje je koliko oni poznaju sve one spise koji e kasnije ui u

kanon Novoga zavjeta (iako nema neke dvojbe o tome da su ti spisi ve bili napisani). Meuranim kranima slue razni spisi koji sebe predstavljaju proisteklim iz pera samih apostola.

Ovi se spisi danas opravdano smatraju apokrifima i to u smislu da nemaju stvarne veze s

apostolima. Njihova uenja pokazuju jasne elemente grkog naina razmiljanja, gotovo lienih

svih veza sa semitskim korijenima kakvih smo imali u djelima apostola (koji su svi od reda

moda s jedinim izuzetkom Luke bili semiti). Novozavjetni nam apokrifi daju dobar uvid u to

kako su se neke predaje ukorijenile u kranstvu. Ove apokrife dijelimo na apokrifna

Evanelja, zatim Djela, poslanice i apokrifna Otkrivenja. Svojim brojem znatno premauju brojkanonskih spisa novoga zavjeta. Prvo emo dati neki njihov opi pregled, da bi smo u drugome

dijelu detaljnije izloili tri apokrifna Evanelja.

Apokrifna EvaneljaObino se dijele na :

1. Evanelja o Isusovim roditeljima i Isusovom djetinjstvu, kojima se eli nadomjestiti turi

opis ovih tema u Evaneljima, osobito u Mateju i Luki. Najpoznatija suProtoevanelje

Jakovljevo, Pseudo-Matejevo evanelje, Uznesenje Marijino, Povijest Josipa tesara ,1 Tomino

evanelje djetinjstva, i Arapsko-armenijska evanelja o Isusovom djetinjstvu.

Evanelje Marijinog roenja i Tomino evanelje djetinjstva2s nekim manjim inaicama

donose prikaze Isusovog roenja i djetinjstva dane sline s drugim apokrifima.

U drugim evaneljima o Isusovom djetinjstvu navodi se svjedoanstvo babice s Isusovog

roenja da Isus nije imao teinu kao druge bebe i nije plakao; na putu u Egipat Marija i Isus

susreu dva razbojnika, Tita i Dimaha, kojima beba Isus prorie da e za trideset godina biti

razapeti s njim, i to koji na kojoj strani (Dimah je onaj koji je priznao Isusa). 2. Evanelja

Isusove muke i uskrsnua

1O prva etiri navedena djela vidi kasniji detaljniji prikaz.

2Postoji i gnostiko Tomino evanelje, naeno u Nag Hammadiju 1946., o emu emo govoriti netokasnije.


19/139

19

Najvanije jePetrovo evanelje, koje je bilo u irokoj uporabi kod ranih krana koncem II.

stoljea.Isus je prikazan kao onaj koji nije osjeao nikakve boli prilikom raspea. Straari na

grobu ujedno su svjedocima uskrsnua: dvojica ije glave seu do neba vode jednoga ija glava

nadrasta nebesa.Evanelje Nikodemevo govori da je Veliko vijee nakon uskrsnua priznalo da

je Isus uskrsnuo; rimske zastave se klanjaju pri Isusovom ulasku kod Pilata; Isusu u prilog

svjedoe Nikodem i Berenika (Veronika), koju je Isus izlijeio od teenja krvi; razbojnici

razapeti s Isusom jesu Disma i Gesta, a vojnik koji je kopljem prob Isusa jest Longin. Isus

silazi u donji svijet, straei Sotonu i odvevi sa sobom vjernike, ukljuujui Adama i

pokajanog razbojnika Dismu. Neki detalji ovog evanelja doveli su do kanonizacije Pilatove

ene Prokle u Grkoj pravoslavnoj crkvi i do proslave Dana svetog Pilata u Etiopskoj

pravoslavnoj crkvi.

3. idovsko-kranska evanelja

Najpoznatija suEvanelje Nazarena,Evanelje Ebionita iEvanelje Hebreja. Prva dva

predstavljaju preraene verzijeMatejeva evanelja. PremaEvanelju Nazarena ovjek sa

suhom rukom (Matej 12.10) je bio klesar; Isus nalae uenicima da prataju 70 puta 7, dodajui

da je i u spisima Starog zavjeta bilo grenih tekstova; bila su dva bogata mladia kojima je Isus

rekao da sve to imaju podaju siromasima (usporedi Matej 19,16-22), a od tri sluge s talentima

(usporedi Matj 25,14-25) jedan je umnoio bogatstvo, drugi je sakrio talenat a trei ga potroio

s bludnicama i sviraicama.

4. Heretika evanelja

Radi se uglavnom od gnostikim evaneljima samo za gnostika Bazilida postoji podatak o 24

prikupljena evanelja. O gnostikim emo evaneljima i uenjima rei neto vie u odsjeku o

gnostikom uenju.

5. Tajno evanelje

Popisu apokrifnih evanelja obino se dodaje i takozvano tajno evanelje. Radi se o rukopisu

koji spominje tajno Evanelje po Marku, koje je ovaj navodno napisao u Aleksandriji nakon

Petrove smrti u Rimu. Po svemu sudei, posjedovalo je elemente magijskog i erotskog, te se

oito radi samo o jo jednom apokrifnomi to najvjerojatnije gnostikomevanelju.


20/139

20

Apokrifna Djela

Pripisivana su uglavnom apostolima Pavlu, Andriji, Petru, Ivanu, a kadto i Filipu, Tadeju i

Matiji.

Djela Pavlova donose u prvom dijelu dogodovtinu izvjesne Tekle iz Ikonija, koja je tolikooarana Pavlovim propovijedanjem djevianstva da se odbija udati za svog zarunika, te potom

Pavla privode prokonzulu. Tekla posjeuje Pavla i osuena je na spaljivanje, no vatra se

udesno gasi. Ona postaje Pavlovom pratiljom i unato mnogim kunjama ostaje doivotnom

djevicom. U drugom dijelu imamo Treu Korinanima.Korinani alju pismo Pavlu,

zatoenom u Filipima (zbog utjecaja na neku Stratoniku) u kojemu se pod utjecajem lanih

uitelja odriu prorokog autoriteta, Boje svemoi, uskrsnua tijela, stvorenosti ovjeka i

svijeta od Boga (svijet su stvorili aneli) i Kristovog roenja u tijelu. Oaloeni Pavao na tehereze prua otre odgovore. Trei dioDjela Pavlovih govori o njegovu muenitvu pod

Neronom. Krvnik koji Pavlu odrubljuje glavu biva poprskan mlijekom namjesto krvlju. Pavao

se u viziji pojavljuje Neronu i njegovim asnicima, proriui im sud; prefekta i stotnika

zaduene za Pavla krtavaju Luka i Tit.

Djela Petrovagovore o tome da je Petar izlijeio svoju paralitinu ker da bi pokazao

nevjernom promatrau kako je to kadar uiniti, a potom joj opet vratio paralizu, da bi je

sauvao od okrutnog suda. Opirnije se opisuje sukob Petra i imuna Maga u Rimu, gdje se

Petar ak slui jednim psom kako bi oslobodio Marcela kojega je svezao imun mag. Zavretak

latinske verzije ovih Djela donosi priu o Petrovom bijegu iz Rima zbog prijetnji njegovu

ivotu. On susree Krista koji ga upozorava da e se predati na jo jedno raspee ukoliko se

Petar ne vrati u Rim (to je inspiriralo Henrika Sienkiewiza za svoj roma Quo vadis, Domine?).

Petar se vraa u Rim, biva osuen na smrt raspeem, i na vlastiti zahtjev (objanjen mranim

simbolizmom) razapet naglavce. Marcel sahranjuje Petra, koji mu se potom ukazuje u viziji.

Neron eli ope progonstvo, ali ga vizija spreava u tome.

UDjelima Ivanovim imamo prvo spominjanje slikanja svete slike (s Ivanovim likom) koju

tuje efeki pretor Likomed, kojega je Ivan uskrsnuo. Istini za volju, Ivan se tom slikanju

protivi. Inae se ovaDjelasmatraju najheretinijim od svih drugih apokrifnihDjela,jer su

optereena gnostikim zabludama.


21/139

21

Djela Andrijina najvie se fokusiraju na njegovu zatoenitvu zbog nagovaranja izvjesne

gospoe Maksimilije da se odvoji od svoga supruga, kako bi se oslobodila zemaljskih stvari.

Zbog toga biva razapet i tri dana propovijeda s kria, odbivi ponuenu aboliciju.

Apokrifne poslanice

Najistaknutije su Poslanice Krista i apostola, Trea Korinanima (u okviru Djela Pavlovih),

Laodicejcima, Poslanice Pavla i Seneke, Titova poslanica, itd. Treba istai Poslanice Pavla i

Seneke, kojima se prenosi neopravdano uvjerenje da je stoiki rimski filozof Seneka (iji je

roeni brat bio Galion iz kanonskih Djela 15) bio tajni Pavlov uenik. Nedjeljnu poslanicu (iz

VI. st.) je navodno osobno Isus s neba bacio na mnoge oltare, optuujui krane zbog krenja

nedjelje.

Apokrifna Otkrivenja

Najpoznatija Otkrivenja (Apokalipse) nazvane su poJakovu, Pavlu, Petru, Stjepanu, Tomi,

Djevici, Sibili, Izaiji iIvanu.Pavlovo Otkrivenje nastavlja se na Druga Korinanima 12,1-4

gdje Pavao spominje svoje nebeske vizije. Pavao promatra blaenstva pravednika i muke

grenika, osobno sudjelujui na suenju jednom pravedniku i jednom greniku. Pravednici

prebivaju u gradu, u ijem sreditu David pjeva psalme, osobito tijekom mise na zemlji. Na

kraju grada nalazi se oblast tame, s ognjenim jezerom u kojemu se pre izvjesni biskup koji je

zanemario slubu siromanima, te sveenik i akon koji su prekinuli post. Grenici mole

Gabriela da posreduje za njih kod Isusa, te se njihove patnje olakavaju nedjeljom. Ovo je

Otkrivenje inae vrijedan dokument koji prikazuje popularne kranske ideje IV. st.

Sibilina proroanstva(bilo je vie osoba u povijesti koje su se zvale Sibilom i prorokovale)

jesu kranske knjige u kojima Sibila navodno daje prorotva o Kristu. Oito se radi o

kranskim interpolacijama, a prije krana sline su interpolacije u ova proroanstva unosili i

idovi.


22/139

22

Apokrifi novoga zavjeta3

Ovdje donosimo najavljeni detaljniji pregled triju apokrifnih Evanelja:ProtoevaneljeJakovljevo,Pseudo-Matejevo Evanelje iEvanelje Marijina roenja, kao iPovijest Josipatesara.

Protoevanelje JakovljevoUvod

NazivProtoevangelium dao je prevoditelj na latinski, Postel 1522. Radi se o Jakovu, Isusovu

bratu. Izgleda da to djelo spominje ve Origen; a Justin govori o pilji u kojoj se Isus rodio(iako to ne znai da je tradiciju o tome preuzeo ba iz tog apokrifa). U 4. st. ve imamo dostaaluzija na ovo evanelje. Tischendorf je imao 17 rukopisa ovog spisa; jedan iz 9. st. Grki jedobar, slobodan od greaka i kvarenja.SadrajJoakim, vrlo bogat, donosi dvostruku rtvu za umilostivljenje, oekujui veliki dan Gospodnji.Rubim mu brani da prvi donese rtvu, jer nema potomka. Zbog toga se Joakim alosti i nalazi

da su svi pravednici imali potomka u Izraelu, npr. Abraham. Odlazi od svoje ene u pustinju iposti 40 dana i noi u atoru. Njegova ena Ana oplakuje svoju dvostruku nesreu. Njezinaslukinja Judita joj nudi skupocjenu vrpcu za glavu, to Ana odbija. Ana se odijeva u svojevjenano ruho. Silazi u vrt,moli se pod lovorom da dobije dijete kao i Sara. Tui se da je goraod ptica, zvijeri, vode i zemlje, jer oni raaju. Dolazi aneo i kae da joj je molitva usliana i dae dobiti dijete o kojemu e govoriti sav svijet. Ona obeava da e ga podariti Bogu.Dolaze jodva anela, koji joj govore da se Joakim vraa sa stadom. Sljedeeg dana promatrajui metalnu

plou sveenika (naprsnik) Joakim vidi da nema grijeha u sebi. U devetom mjesecu Ana raadjevojicu Mariju. Sa est mjeseci Marija ve moe malo hodati. Ana prisee da Marija neehodati dok je ne dovede u hram. Ana pravi Mariji svetite u djejoj sobi; s njom su (uvaju je?

kupaju?) nepokvarene keri hebrejske. Kad je Marija navrila godinu, Joakim pravi gozbu,dolaze sveenici koji blagoslivljaju Mariju. Ana doji dijete i pjeva psalam slian Marijinom.Kada dijete napuni tri godine, uz pratnju neokaljanih djevojaka hebrejskih odvode je u hram.

Sveenik prorie da e kroz nju Gospod pokazati svoju otkupljenje. Mariju stavlja na treustepenicu oltara; ona plee i voli je sav Izrael. Marija se ne vraa doma i nju hrani aneo dodvanaeste godine. Sveenik Zaharija se moli u Svetinji nad svetinjama to da uini s Marijom.Dobija odgovor od anela da pozove sve udovce, i svako od njih da donese svoj tap. Dolazi iJosip, moli se, ali nema znaka. Predaje svoj tap i potom iz njega izlazi golubica i slijee naJosipovu glavu. Josip se neka uzeti Mariju, jer je star ovjek i ima djecu. Sveenik mu prijetida e proi kao Datan, Abiram i Korah, koje je zemlja progutala zbog pobune protiv Boga.

Josip onda uzima Mariju, ostavlja je u svojoj kui i odlazi na gradnju. Sveenici odluujunapraviti veo za hram i dovode sedam djevica, a potom i Mariju. Ona dobiva za zadau isprestiskerlet i ljubiasto platno. SveenikZaharija je nijem, Samuel ga mijenja dok ne progovori.

3 Alexander, Roberts and Donaldson, James, ed. The Ante-Nicene Fathers. Translations of the

Writings of the Fathers down to AD. 325. Vol. VIII. Grand Rapids, Michigan: Wm. B.

Eerdmans Publishing Company, 1951.


23/139

23

Marija odlazi zahvatiti vode i objavljuje joj se aneo, navijeta roenje djeteta (poruka slinakao u Luci). Marija odnosi sveenicima predivo, oni je blagoslivljaju. Potom odlazi kodroakinje Elizabete (opet kao u Luci). Zaboravlja aneosku objavu, ostaje tri mjeseca, raste izdana u dan, to nju strai, vraa se u svoj dom i krije se (ima 16 godina). Josip se vraa s

gradnje, Marija je u estom mjesecu. Moli se ogoreno to ga je to zadesilo i toje prevaren.Marija govori da nije kriva i da ne zna otkuda joj dijete u utrobi. Josip dvoji to napraviti:prikriti trudnou i prekriti zakon; ili je izvesti pred sinove Izraelove i moda predati smrtinevinu krv (ako je dijete od anela). Odluuje je potajno pustiti, ali mu se u snu objavljujeaneo (kao u Mateju). Ana pismoznananac otkriva da je Marija trudna i optuuje Josipa za

potajno vjenanje. Oboje tvrde pred sveenicima da su nevini. I Marija i Josip piju vodu kunje(Broj.5,11) i odlaze u brdoviti kraj (svaki zasebno) i vraaju se nepozlijeeni. Izlazi naredba odAugusta da se svi popiu u Betlehemu. Josip ne zna kako da upie Mariju kao enu ili kaoker (Josip ima sinove). Mariju spopadaju trudovi nekih pet km pred Betlehemom. Josip nalazipilju, ostavlja svoja dva sina pored nje i odlazi pronai babicu. Josip vidi u jednom trenutku(govor u 1. licu) da je sve zamrlo. Josip nalazi babicu, kojoj objanjava svoj sluaj. Nadpiljom se pojavljuje bljetavi oblak. Potom velika svjetlost u pilji, koje se postupno smanjujekako izlazi dijete, koje odmah poinje sisati. Babica odlazi i susree Salomu i prenosi joj da jedjevica rodila. Saloma ne vjeruje i palpacijom provjerava da je Marija djevica. Zbog toga joj

ruka odumire, kaje se i klei pred Marijom.. Aneo joj govori da dri dijete i biva iscjeljena.Dobiva zapovijed da ne govori nita dok dijete ne ode u Jeruzalem. U Jeruzalemu zbrka zbogdolaska Maga. Herod alje asnike po njih i raspituje se kod sveenika gdje se ima roditi Krist.Magi govore Herodu o velikoj zvijezdi, od ijega se sjaja druge zvijezde i ne vide. Herod ih

puta (isto kao i u Mateju). Kada se magi ne vraaju Herodu, ovaj ubija djecu od dvije godinenanie. Marija umata dijete i stavlja ga u talicu s volovima. Elizabeta odlazi s Ivanom u

brdovite predjele, ne moe nai utoite. Ona se moli, planina se raskoljuje i prua utoite,

aneo joj osvjetljuje put. Herod alje asnike po Zahariju da kae gdje je dijete. Zaharija kaeda ne zna i Herod ga ubija u predvorju hrama u zoru. Sveenici ne znaju da je Zaharija ubijen,ekaju da se u redovito vrijeme pojavi na blagoslivljanju. Jedan ulazi u hram i kod oltara ujeda je Zaharija ubijen i da se krv nee izbrisati dok ne doe osvetnik. Ulaze potom i drugisveenici, rezbarije/reetke kao da kukaju; nalaze samo krv pretvorenu u kamen, ali ne i tijelo.Obznanjuju Zaharijino ubojstvo i namjesto njega izabiru Simona, kojemu je Duh Sveti rekao da

nee vidjeti smrti dok ne ugleda Krista u tijelu. Na kraju pisac, Jakov, govori da se nakonHerodove smrti povukao u pustinju dok se nije stiala strka u Jeruzalemu, slavei Boga koji mu

je dao dar i mudrost (sic!) da napie ovu povijest.

Pseudo-Matejevo EvaneljeUvod

Knjiga tvrdi da ju je pisao Matej na hebrejskom, a preveo Jeronim na latinski, premda uopenije pisano njegovim stilom. Jeronim ima brojne aluzije na ovo djelo. Sauvano na latinskom,nije sasvim jasno radi li se moda o prijevodu s grkog.SadrajProlog


24/139

24

Biskupi Kromatije i Heliodor piu Jeronimu Starjeini. Govore da o roenju Marijinom iroenju i djetinjstvu Isusovom piu apokrifni spisi, koji su protivni naoj vjeri.4 Njih trebaodbaciti da se ne bi vjerovalo u Antikrista namjesto Krista. uli su od Parmenija i Varina da jeJeronim pronaao Matejev spis u kojemu se pie o roenju i djetinjstvu, te ga mole da ga

prevede s hebrejskog na latinski. Slijede dva Jeronimova pisma kao odgovor: u prvom govorida je ovo doista Matejev spis, ali koji apostol nije htio objaviti, nego se potajno itao u uskimkrugovima. Ali zato to ju jeobjavio manihejski heretik Leucije, Jeronim je odluuje prevesti,

budui da je Crkva zbog Leucija odbacila ovaj spis. U drugo pismu Jeronim dvoji o Matejevuautorstvu, ali se slae da su Marijino roenje i ivot pratila uda; stoga smatra da knjiga nijetetna.

Radnja

Joakim je iz plemena Judinog, stoar. Daje dvostruke darove onima koji se bave nauavanjem islubom Bogu. Treinu svega daje siromanima i udovicama; drugu treinu klanjaocimaBojim; tek treu treinu ostavlja za sebe. Zbog toga ga Bog blagoslivlja i postaje najbogatijimu Izraelu. Tako radi od 15 godine ivota, a s 20 godina eni Anu, ker Aharovu, iz Judinog

plemena, Davidove obitelji. Dvadeset godina nemaju djece.

Potom slijedi niz dogaaja gotovo identian Jakovljevu protoevanelju: Joakim ide prinijetirtvu u hram i suproti mu se sveenik Ruben, zato to Joakim nije blagoslovljen potomstvom.Stoga Joakim odlazi sa svojim stadom u daleke planine punih pet mjeseci. Ana se moli i

obeava potomka posvetiti Bogu u hram, dolazi aneo i obeava joj potomka kojemu e sediviti svi narataji sve do konca svijeta. Ana odlazi zapanjena i cijeli dan i no drhti na molitvi.Zove slukinju u pomo, a ova joj se ruga to joj je Bog zatvorio utrobu i oduzeo mua. Mladise ovjek istodobno pojavljuje i Joakimu, pitajui ga to se ne vraa eni. Objavljuje mu da jeAna zaela ker iz Joakimova sjemena. Ona e biti blagoslovljenija od svih ena. Aneo odbijahranu i da se ljudi zovu njegovim slugama. Joakim prinosi paljenicu, u ijem dimu odlazi

aneo (slino Suci 13,16). Joakim se moli od podneva do veeri, obznanjuje svojim slugamaviziju, a kada se pone premiljati hoe li se vratiti, u san mu dolazi isti aneo. Vraa se punihtrideset dana, a Ani aneo objavljuje da ide ekati mua kod zlatnih vrata. Raa se Marija, kojuu treoj godini, nakon to je odbila od prsiju, Ana donosi u Hram, u zajednicu djevica kojedanonono slave Boga. Kad su je ostavili pred vratima Hrama ona hitro prelazi petnaest stuba iuope ne trai roditelje. Marija s tri godine zrelo hoda i govori savreno, provodi vrijeme uhvaljenju Boga, tako da je nitko ne dri djetetom nego odraslom osobom. Plete vunu bolje ododraslih ena, ima strogi raspored dana tri sata molitve, est pletenja, pa opet molitva. Usvemu dostie savrenstvo; ne govori ljutito ili zlo; moli se i prouava zakon. Stalni joj je

pozdravHvala nek je Bogu; hrani je aneo, a hranu koju dobija od sveenika dijeli

siromasima. Aneli s njome razgovaraju i sluaju je; svaki bolesnik koji je sluajno dodirne,ozdravlja. Sveenik je Abijatar eli uzeti za enu, ali ona odbija jer je Bogu drago djevianstvo.Kad je napunila etrnaest godina, farizeji odluuju udati Mariju. Abijatar govori da su sedosadanje hramske djevice udavale i stoga izvlae kockom Judino pleme. Pozivaju sveneoenjene da dou i donesu svoje tapove. Bog nareuje prvosveeniku da sve tapove ostaviu Svetinju nad svetinjama i da e Marija pripasti onome iz ijega tapa izleti golubica.

4Uvod je oito kasnijeg datuma.


25/139

25

Sveenik vraa izjutra tapove, nehotice zaboravlja Josipov, kojise i ne eli oeniti, jer imadjecu, a Marija je mlaa od njegovih unuka. Meutim, iz njegova tapa izlijee golubica, kojaodlijee u nebo. Sveenici Josipa opominju da se na buni protiv Boje odluke, kao Datan,Abiraim i Korah. Josip dobija Mariju i jopet djevica koje trebaju tjeiti Mariju do udaje i koje

dobijaju materijale za izradu zavjesa u Hramu; Mariju zapada ljubiasti za zavjesu Hrama.Djevice se ale da je ona kraljica djevica, ali ih aneo opominje da je to istinito proroanstvo.Aneo se objavljuje Mariji na izvoru, a potom, treeg dana, dok radi s tkaninom, ulazi kod njekrasan mladi i objavljuje joj roenje Isusovo (poput anela u Luki). Josip kao stolar radi nakuama u priobalju. Kad se nakon devet mjeseci vratio i naao Mariju trudnu, vapi Bogu.Djevice svjedoe da ona nije imala nikakvog mukarca, ali im on vjeruje, misli da se neki

pretvarao da je aneo. Namjerava otpustiti Mariju, ali mu se objavljuje aneo (kao u Mateju) igovori mu o roenju Isusovu. Josipa i Mariju dovode sveenici u hram i oni piju voduoienja i hodaju sedam puta oko oltara, ali nema znakova grijeha na licu. Marija jasnosvjedoi da je zaela od Boga, na to je svi poinju ljubiti u noge i traiti da im oprosti zbognjihovih sumnji.

Izlazi Kvirinov dekret o popisu, te Marija i Josip odlaze u Betlehem. Marija ima viziju dva

naroda: Judejaca koji plau zbog svojih grijeha i pogana koji se raduju to su pridodaniGospodu. Aneo nareuje ivotinji da stane i Marija odlazi u mranu pilju roditi Isusa, a pilja

poinje jako svjetliti. Mali Isus odmah staje na noge, a aneli mu pjevaju Slava Bogu na visini.Josip je u meuvremenu pronaao primalje Zelomi i Salomu, koje stoje na ulazu u pilju zbogvelike svjetlosti. Zelomi utvruje da je Marija djevica i da je rodila dijete bez krvarenja i boli.Saloma trai da to provjeri, uvlai ruku, koja se potom sui. Ona se moli, aneo joj kae da idedjetetu ukazati ast i biva iscijeljenom. Pastiri govore da su im se ukazali aneli (kao u Luki);zvijezda sija nad piljom i proroci u Jeruzalemu tumae da ona ukazuje na roenje Krista.Treega dana Marija odnosi dijete u talicu i klanjaju mu se vo i magare (Iza. 1,3). estog dana

ulaze u Betlehem, osmoga dana obrezuju dijete. U hramu ih susree Simeon, star 112 godina(ostalo kao u Luki); susree ih i Ana, proroica (isto kao u Luki). Kad je prola druga godina,dolaze magi s istoka, raspitijui se gdje se rodio izraelski kralj. Glasovi dolaze do Heroda, kojiod sveenika saznaje da se Krist trebao roditi u Betlehemu. Razgovara s Magima (kao u Matej2,1-12). Jedan daje Isusu zlato, drugi tamjan, trei miro (neki rukopisi: Gapar daje miro,Melkior tamjan, a Baltazar zlato). Magi odlaze drugim putem, a Herod ubija djecu.

Dan ranije Josip dobija anelovu poruku u snu da bjei u Egipat. Dolaze do neke pilje da bi seodmorili, s njima su tri djeaka i djevojica. Iz pilje izlaze zmajevi, djeca bjee, a Isus staje nasvoje noge pred zmajevima, koji mu se klanjaju (Ps. 118,7). Potom govori Josipu i Mariji da ga

ne smatraju djetetom, jer je on uvijek savren. Njima slue i druge zvijeri: lavovi i panteri.

Odmaraju se pod palmom, Marija bi htjela njezina ploda, ali su grane previsoke; Josip se brinezbog nedostatka vode. Isus nareuje palmi da spusti svoje grane i Marija bere plodove; potomsvojim korijenem na Isusovu naredbu otvara izvor svjee vode. Zbog toga Isus poziva anelada uzme jednu granu ove palme i presadi je u raj. Josip moli Isusa da dopusti putovanje kroz

priobalje; Isus kae da e im skratiti put od trideset dana na jedan dan i oni odmah stiu uEgipat, u oblast Hermopolis, grad Sotinen. Nemaju prebivalita pa odlaze u Glavni hram. Tamo

je 355 idola i kad su Marija i dijete uli u hram ovi idoli padaju nice pred njima i razbijaju se ukomade (Iza. 19,4). Afrodosius, upravitelj grada, na tu vijest dolazi u hram sa svojom vojskom.


26/139

26

Priznaje Isusa kao Boga, opominjui se da ne smije biti nevjeran kao faraon koji se udavio svojskom u Crvenom moru. Sav grad povjeruje u Boga kroz Isusa Krista.

Isus se vraa iz Egipta i onda se prelazi na njegove dogaaje u 4. godini ivota. U subotu seigra s nekom djecom u koritu rijeke Jordan. Pravi sedam glinenih jezeraca, s kanaliima, itd.

Tada je jedno dijete, sin sotonin, pokvario Isusovo djelo i Isus ga proklinje: Jao tebi, sinesmrti, ti sine Sotonin!,te djeak odmah umire. Roditelji djeaka se bune, Josip ne smijeizravno prigovoriti Isusu nego trai od Marije da posreduje. Ona ga umoljava a mali Isus udaramrtvog djeaka u stranje dijelove tijela i kae mu Ustani, sine krivnje; jer nisi dostojan ui u

poinak mojega Oca, zato to si unitio djelo koje sam nainio , te djeakustaje iv. Jednesubote Isus pravi 12 glinenih vrabaca. Jedan idov prigovara Josipu to Isus to radi subotom.Josip prigovara Isusu, a on jednim pljeskom oivljuje vrapce. Glas o ovom udu dolazi doglavnih sveenika i farizeja, te se uje po cijelom Izraelu. Potom sin Anin, sveenik hrama,tapom rui Isusova jezerca i kanalie. Isus mu se obraaotrim rijeima: Najgori sine grijeha,sine smrti, djelo Sotonino!,itd. te se ovaj naoigled sviju sui i umire. Josip vodi Isusa doma,a jedan ga djeak udara s lea, te odmah nakon Isusova prokletstva umire. Roditelji mrtvogdjeaka trae da Josip i Isus odu; ili da barem pone blagoslivljati a ne proklinjati. Josip koriIsusa, Isus odgovora da prokletstvo trpe samo zli. Ipak na kraju hvata mrtvog djeaka za ui,die ga i govori mu kao otac sinu, te ovaj oivi. Potom idovski pismoznanac Zakaja trai daIsusa poduava zakonu, na to mali Isus odgovara kako je on prije zakona i kako on zna za svenjih kad su se rodili i koliko e ivjeti. On je vidio i Abrahama, te govorio s njim. Drugi putZakaja trai da Isusa daju rabi Leviju na uenje pisanja. Meutim Isus pokazuje kako znamnogo vie od ovog Levija, koji ak kae da Isusa treba objesiti na neki veliki kri. Isus dri

jedan vrlo opskurni govor, pomijean nekim simbolima magijskih knjiga. Isus uz to izvodi iudo da na njegovu rije ozdrave svi bolesni od smrtnih bolesti.Tek tada Marija, Josip i Isus odlaze u Nazaret. Tamo se igra s nekom djecom na krovu i jedan

djeak je gurnuo drugoga tako da je ovaj poginuo. Roditelji mrtvog dolaze Josipu i Mariji,optuuju Isusa. Isus uti, a onda zove mrtvog djeaka po imenu i pita ga je li ga on gurnuo, aovaj kae da nije. Onda odlaze u Jerihon. Isus skuplja vodu u krag, a neki mu ga djeakrazbija. Isus onda rairi svoju tuniku i skupi svu ovu vodu u nju. Potom uzima malo penice izmajine itnicei sadi ga. Dobija obilan urod, koji vlastoruno anje i dijeli poznanicima.Osmogodinji Isus ulazi u pilju na putu iz Jerihona prema Jordanu, gdje prebiva lavica smladima i oni mu se klanjaju. Zapanjenim promatraima govori da ga ivotinje poznaju, a ljudine. Potom s lavovima prelazi Jordan, koji se dijeli nadvoje, i alje ih tamo odakle su doli. Takotaj put postaje ponovno sigurnim. Potom Josip dobija narudbu napraviti krevet od est stopa,ali njegov sluga ree dva nejednaka komada drva, jedan krai od potrebnog. Isus produuje

krai dio. Potom opet Isusa alju u kolu. Uitelj ga ui alefu, a Isus govori da mu prvo kaebet, pa e mu on rei alef. Uitelj udara Isusa ibom i odmah pada mrtav. Isusa po trei putalju u kolu, a on uzima knjigu Zakona i tako je tumai da mu se i uitelj klanja i priznaje gasvojim uiteljem.Potom zbog neprijatelja odlaze u Kapernaum. Tamo je umro neki bogati ovjek Josip. Isussvom pooimu Josipu kae da moe imati korist od toga to se zove istim imenom. Nalae muda ode i stavi maramicu na glavu mrtvoga ovjeka i kae mu Isus te iscijelio, to je Josip iuinio te oivio mrtvaca. Nakon toga odlaze u Betlehem. Josip alje svog prvijenca Jakova u


27/139

27

vrt da uzbere povra. Isus slijedi Jakova kojega ujeda otrovnica. Isus iscjeljuje Jakova, aotrovnica umire.

Na kraju se spominju imena Josipovih sinovaJakov, Josip, Juda i Simeon, te dvije keri. IsusJosipa i njegove sinove na gozbi upoznaje s Marijom Kleofom, koja je ki Isusove bake Ane iz

njezina druga braka s Kleofom (neki rukopisi dodaju cijelu genealogiju po kojoj su Isusovisrodnici i Jakov i Ivan Zebedejevi, te Jakov i Filip Alfejevi. Spominje se i trei Anin brak saSalomom). Josipova djeca nazivaju se Isusovom braom, koja ne poinju niti jedan objed dokga Isus ne zapone. Kada bi Isus spavao, na njemu je poivala svjetlost Boja.

Evanelje Marijinog roenjaUvod

Izvorno napisano na latinskom, u brojnim ulomcima blisko Vulgatinom prijevodu. Oslanja se

na prethodna dva evanelja, ali se od njih i razlikuje u nekim detaljima. Steklo je slavu time toje gotovo potpuno prenijeto uHistoria Lombardica iliLegenda Aurea koncem 13. st.

Nadahnulo je srednjevjekovnu poeziju i umjetnost.

SadrajObuhvaa period od objave Ani i Joakimu (kao i prethodna evanelja), a zavrava Isusovimroenjem. Marija se odmah na poetku naziva blaenom i slavnom vazda-djevicom inapominje se da je Joakim iz Nazareta, a Ana iz Betlehema. Blagdan na koji Joakim prinosi

rtvu jest blagdan posveenja, a sveenik koji se ruga Joakimu jest Jisakar. Joakim odlazi sastadom, a aneo koji mu se objavljuje govori mu daBog zatvara ensku utrobu kako bi jekasnije udesno otvorio, kao u sluaju Sare, Rahele i majki Samsona i Samuela. Jo jednarazlika jest ta to Josip uope ne predaje svoj tap u hram (iako se odazvao pozivu) i tek nakonBoje objave prvosveeniku pristaje dati svoj tap. Nakon zaruka Josip odlazi u Betlehemurediti kuu i pripremiti vjenanje, a Marija ostaje kod roditelja u Galileji. Aneo se objavljuje

Mariji tijekom njezina prva dolaska u Galileju, kao i u Luki, s tim to se ide u detalje ikomentare, poput Marija nije sumnjala u aneoske rijei, ali je eljela saznati nain na koji ese to (zaee) dogoditi.itd. Evanelje zavrava rijeima da je Marija rodila svog prvoroenca,kao to su sveti evanelisti pokazali, naeg Gospodina Isusa Krista, koji s Ocem, Sinom (sic!)i Duhom svetim ivi i vlada.

Povijest Josipa tesara

Uvod

Izvorno pisano na koptskom, kasnije prevedeno na arapski. Objavljeno 1722. na latinskom

(Wallin). Tischednorf zastupa IV. st. kao vrijeme nastanka, zbog hereza i doktrina koje se

pojavljuju tek nakon 3. st.

SadrajZapoinje s rijeima U ime Boga, jedne biti i tri osobei uglavnom se usredotouje naizvjee o Josipovoj smrti. Priu iznosi osobno Isus svojim apostolima na Maslinskoj gori, iakoima povremenih prijelaza na govor u treem licu. Prema toj prii, Josip je bio sveenik izBetlehema, koji je sa svojom enom dobio etiri sina Judu, Justa, Jakova i Simona te dvijekeri, Assiu i Lidiju. Ostao je udovac u vrijeme kada je Marija imala 12 godina, a koja je odtree godine ivjela u hramu. Oni drijebom biraju Josipa da Marija ivi kod njega do svojeudaje (inae Josip je ve prilino star, jer e umrijeti u dobi od 111 godina). Josip odvodi


28/139

28

Mariju svojoj kui, a ona tjei Jakova mlaeg, kojeg onda Luka 24,10 naziva sinom Marije(ovdje pisac apokrifa pogreno izjednauje dvije razliite Marije). Isus biva zaet na nain kojito ljudski um ne moe pojmiti, Josip je kani potajno otpustiti, ali je ostavlja kod sebe nakonaneoske objave. Odlaze na popis puanstva i Marijaraa Isusa u pilji blizu Rahelinog groba.

Sotona o tome obavjeujeHeroda, Arhelajevog oca, koji je ubio i Ivana Krstitelja (to je opetpieva pogreka). Upozoren u snu Josip odvodi Mariju i malog Isusa u Egipat, zajedno saSalomom (ovo je mukarac, trei mu Marijine majke Ane) i ostaju tamo punih godinu dana.Vraaju se u Nazaret i Josip radi kao tesar. Nakon vie godina u kui ostaju samo Juda i Jakovmlai (ostali su se poenili i poudavali), a Isus slua Josipa i Mariju, ne inei nikakvogagrijeha. Uskoro Josipu aneo javlja da mu se pribliuje smrt, te Josip odlazi u Jeruzalem

pomoliti se u hramu. On se moli za laganu smrt i da ga na putu do Boga prati aneo uvar i titiga od strahovitih demona i lavova, te da mu vratari rajskih vrata dopuste ulaz. Dvadeset estogAbiba Josip umire. Na samrti jadikuje poput Joba, ali se tjei kad mu se Isus pribliio. Isus tjeraSmrt, Gehenu i njihovu vojsku koja dolazi do Josipa i na njegovu molbu dolaze po njega

Mihael i Gabriel. Potom Isus upuuje nebesku molitvu koji je nainio jo prije tjelesnogroenja i dolazi aneoska vojska od koje dva anela umataju Josipa u sjajnu odjeu. Isusobeava Josipu da mu tijelo nee istrunuti, niti mu se vlas izmijeniti, nego e ostatineraspadnutim do gozbe tisuu godina. Svakome koji prinese dar na dan Josipova spomenaili d hranu siromanima, ili uini ma koje djelo bit e mu uzvraeno tridesetostruko,ezdesetostruko i stostruko. Osobito e biti nagraen onaj tko napie povijest Josipova ivota

bit e mu izbrisani grijesi i proi e bezbolno ognjeno jezero; tko ne moe uiniti nita odovoga, jer je siromaan, treba svog sina nazvati Josip i u toj kui vie nee biti siromatva iliiznenadne smrti. Josipova odjea postala je poput eljeza priraslo za njegovo tijelo, to izazivauenje ljudi koji ga ele umotati u pogrebnu odjeu. Isus plae na Josipovu grobu (inae ganaziva svojim ocem po tijelu). Apostoli se oduevljavaju Isusovom priom, prihvaaju da slave

godinji spomen na njega i pitaju ga kako je mogue da Henok i Ilija nisu vidjeli smrti, a Josipjest. Isus govori da je njegov Otac odredio da svi ljudi imaju umrijeti, tako i Josip. to se tieHenoka i Ilije oni se na kraju vremena imaju vratiti na zemlju i tada e ih Antikrist ubiti,zajedno sa Skilom (vjerojatno onom udovicom iz Naina; v. Luka 7.11-16) i Tabitom.

ZakljuakRekosmo kako apokrifi Novoga zavjeta pokazuju kako su se neke predaje pojavile i razvile u

kranstvu. Ovdje se osobito istiu predaje o Mariji, koja je prikazana idealistino, s osobitim

naglaskom na njezino vazda-djevianstvo. Josip je namjerno prikazan kao starac, kako bi se

izbjegla bilo kakva ideja da je Isus imao brau (iako novozavjetna evanelja Isusovu brauupravo tako i nazivaju, bez ikakvih ograda). Povijest se nesmiljeno iskrivljuje, pa se Mariju bez

ikakvog krzmanja smjeta u Hram. Uzdizanje djevianstva openito stalnim je motivom ovih

spisa. Iz novozavjetnih nam apokrifa dolaze i predaje o Isusovom roenju u pilji, kao i

uvoenje kulta tijela svetaca. Crkva, naravno, nije mogla preuzeti sve iz ovih apokrifnih spisa,

koji, kako smo mogli vidjeti, Isusa prikazuju esto i kao vrlo prgavo dijete, ali i s jasnim


29/139

29

uplivom docetistikog negiranja Isusovog tijela kao istinskoga tijela (pa tako ni beba Isus nije

uope prava beba, to biimpliciralo da ni Isus nije bio pravi ovjek).Odreeni dijelovi ovih

apokrifa pokazuju jake utjecaje magijskih i mistikih shvaanja, koja s novozavjetnim

kranstvom, najblae reeno, nemaju veze. Nije teko pretpostaviti da se Crkva odluila na

preuzimanje odreenih predaja iz ovih apokrifa samo da bi se opravdala neka ve uvrijeena

vjerovanja u ranokranskim zajednicama. Time su ovi apokrifi u povijesti razvoja kranske

teologije dobili prilino znaajno mjesto, iako oni u sutini nisu nastavljanje i razvijanje

novozavjetnog uenja, nego, puno ee, njegovo iskrivaljavanje.


30/139

30

Oci apologeti

Apologetska kranska knjievnost nastaje u II.st., kada se kranstvo susree s predrasudama i

progonstvima u Rimskom Carstvu, koji krane smatraju primitivnima i nemoralnima. S druge

strane, razne filozofske kole onoga vremena populariziraju svoje sustave, te je i kranstvo,

radi prodiranja u obrazovanije slojeve stanovnitva, primorano ui u diskusiju s drugim

filozofskim kolama, te pribjegava sve filozofskijem nainu komuniciranja svoje poruke. Isto

tako je trebalo odgovoriti na sve brojnije heretike pokrete u Crkvi.

O onovremenim stavovima prema kranima:

Justin Muenik,Dijalog s Trifonom, XI pitam ovo: jeste li vi takoer povjerovali o nama da jedemo ljude; i da se nakon gozbe,

ugasivi svjetla, preputamo promiskuitetnom ljubavnom odnosu?Lucijan iz Samosate (cca. 125-180) u svom djeluDe morte Peregrini (O Peregrinovoj smrti),

spominje krane na sljedei nain:Tada se on [Peregrin]susreo sa sveenicima i pisarima kranima, u Palestini, i prihvatio jenjihovo uvrnuto vjerovanje. Mogu ti rei, da ih je vrlo brzo uvjerio u vlastitu superiornost;

prorok, starjeina, upravitelj sinagoge sve je bio odjedanput; izlagao je njihove knjige,komentirao ih, pisao svoje knjige. Oni su ga prihvatili kao Boga, prihvatili njegove zakone i

proglasili ga svojim predsjednikom. Krani, zna, sve do danas oboavaju ovjekaistaknutulinost koja je uvela njihove nove obrede i bila zbog toga razapeta.[Lucije potom opisuje kako je Peregrin dopao zatvora, pa su se krani danomice brinuli o

njemu].Aktivnost ovih ljudi, kad se radi o bilo emu to se tie njihove zajednice, je neto izuzetno; onine tede na trudu i troku. Peregrin je sve to vrijeme imao prilian dohodak na ime svogzatoenitva. Vidi, ova zabludjela stvorenja zapoinju s opim uvjerenjem da su zauvijek

besmrtna, to objanjava njihov prijezir spram smrti i dragovoljno samortvovanje, to je takouobiajeno meu njima; i nadalje, njihov im je izvorni zakonodavac utisnuo da su svi oni braa,od trenutka kad se obrate, i nijeu grke bogove i oboavaju razapetog mudraca, i ive ponjegovim zakonima. Sve to oni primaju na vjeru, iz ega proishodi da preziru sva svjetskadobra, smatrajui ih pukom zajednikom imovinom. Tako neki snalaljivi, beskrupulozni tip,koji je vidio svijeta, treba se samo prikljuiti ovim prostim duama i vrlo skoro stei bogatstvo;on se igra s njima.

Justin Filozof (100-165)

Iako je bilo apologeta i prije Justina, njemu svakako pripada prvo mjesto, jer je i prvi apologeta

ije djelo imamo potpunije sauvano. Justin je svoj nadimak dobio zbog svog filozofskog

obrazovanja i plata (pallium)kojega je nosio. UDijalogu s Trifonom (pogl. II) on opisuje

svoja iskustva s raznim filozofskim kolama, od stoika do platonista, te svoje iskustvo


31/139

31

obraenja nakon susreta s jednim starim kraninom (Dijalog, III). U povijest kranstva Justin

je uao i pod svojim drugim nadimkom, Muenik, kojega je stekao nakon to je negdje izmeu

163-167. g. muen i ubijen u Rimu s jo nekoliko svoje kranske subrae. Justin je prvi od

kranskih apologeta i mislioca openito koji u svoje tumaenje vjere ubacuje ne samo

filozofsku terminologiju, nego dovodi u dublju korelaciju filozofiju i teologiju, dajui, dakako,

prednost ovoj drugoj. Justin je napisao dvijeApologijeupuene Antoniju Piju, teDijalog s

Trifonom, u kojemu napada judaizam, a imamo i sauvane ostatke njegovog spisa O uskrsnuu.

Znaajno je spomenuti i ovo da postoje jasne indikacije kako Justinu nisu bili poznati svi

novozavjetni spisi (prilino sigurno to vrijedi za Ivanovo Evanelje). Stoga moemo rei kako

se on trudi kransku teologiju stvoriti gotovo iz niega, te da u tom svjetlu treba promatrati i

neke nedoreenosti u njegovoj teologiji.

Bog, Logos i Sveti Duh

U tradiciji tadanjeg (srednjeg) platonizma, Justinov je Bog transcendentan i neizreciv, i nema

imena (jer ime podrazumijeva roditelje)sva imena koja mi koristimo u oznaavanju Boga,

jesu zapravo samo nazivi njegovih manifestacija (Otac, Stvoritelj, itd.). Jedini nain na koji taj

transcendentni Bog komunicira sa svijetom, jest preko Logosa, koji je proizaao, rodio se od

Boga. U sutini je ovo ponavljanje Filonove filozofije na kranski nain.

Filon iz Aleksandrije (25. pK50 nK), idovski je mislilac koji je drao da Biblija (odnosno, Starizavjet) i grka filozofija imaju zajedniko izvorite u boanskom umu, odnosno, Logosu. Da bi todokazao, Filon je primijenio alegorijsko tumaenje na spise Starog zavjeta: tako je biblijska pria olutanju Izraela na putu u obeanu zemlju shvaena kao pria o ovjekovom lutanju kroz ovozemaljskiiivot, dok tekst o egzodusu Izraelaca iz Egipta zapravo pria o izlasku due iz ropstva tijela. Filon eovom metodom tumaenja utjecati na kranske teologe iz Aleksandrije, a ne toliko na Justina osobno.No, Filonovo uenje o Bogu ostavlja dublji trag na Justina: Bog je shvaen kao apsolutna monada(jedinica), koja se uzdie iznad svakog mnotva, ak i nad-monada, jer je on neusporediv s ostalimjedinicama po svojoj potpunosti i cjelovitosti. O Bogu samo moemo znati da postoji, ali ne i kakav jeon. Zato se Bog objavio Mojsiju (Izlazak3.14) samo kao ja jesam (), postojei. O Bogu se

moe govoriti samo apofatiki, odnosno odricanjem onoga to on nije. Kada poreknemo sve to on nije,ostat e neki ostatak, ono to on jest, ali to se ne moe razumski izraziti, nego se samo nesvjesno imistiki osjetiti, u ekstazi (izlaenju iz sebe).Izmeu mistinog Boga i ovoga svijeta nalazi se boanski um i rije Logos. On je carstvo(platonistikih) ideja, identinih s Bojim mislima, po kojima Bog stvara svijet. Bog stvara svijet izniega, po sili svoje Rijei, kao to u biblijskom tekstu o stvaranju svijeta (Postanak1) sugerira estafraza I ree Bog. Iako izgleda kao nekakav drugi Bog, Logos je ustvari samo slika Boga. Filon gajo naziva prvoroenim sinom Boga Oca, ovjekom Boga, nebeskim Adamom, arkanelom itd.


32/139


33/139

33

umovanjem, nego, kako i Justin napominje, svjedoenjem istini koja je iznad sveg dokazivanja

i dostojna je vjerovanja (Dijalog, 7). U tom su smislu starozavjetni proroci superiorni grkim

filozofima, koji su ionako zahvaali samo dio Logosa, to je uvjetovalo i meusobna

proturjeja meu Grcima.

Justin nastavlja ve razvijenu onovremenu tradiciju da su Grci do svojega znanja doli

posuivanjem od drugih (to i nama nije strana ideja, jer kaemo da su Grci preuzeli alfabet od

Feniana, a geometriju i matematiku od Egipana). Prema Justinu, Platon, kao njemu oito

najomiljeniji grki filozof, svoja je uenja preuzeo od Mojsija i proroka: prije svega uenje o

jednom transcendentnom Bogu, o stvaranju svijeta iz niega, o ovjekovoj slobodi volje, o

sudu, itd. Justin to zasniva i na injenici da su Mojsijevi spisi stariji od Platonovih:

I kako bi mogao nauiti da je od naih uitelja mislimo na izvjetaje dane kroz proroke Platonposudio svoje tvrdnje o Bogu, koji je promijenivi bezoblinu tvar stvorio svijet, posluaj svakurije zapisanu kroz Mojsija, koji je, kao to je gore pokazano, bio prvi prorok i od vee starine negogrki pisci. (Prva apol. 59)

U svakom sluaju, zahvaljujui svom uenju o Logosu, Justin vidi cijelu filozofiju kao jedan

nesavren diskurs o Bogu, u kojemu su neke istine sauvane, ali su se izgubile ideje o Bojoj

skrbi za svakoga ovjeka, o konanom kraju svijeta, o dui koja nije besmrtna po sebi, itd.

(Dijalog,1) S obzirom da je Logos Rije, a ne um, i da je potrebno svjedoanstvo o Logosu, a

ne umovanje, grka se filozofija i nije mogla razviti u punu istinu.

U Justinovoj teologiji postoji i Duh, kojega se najee naziva duhom prorotva. I njemu

pripada oboavanje (Prva apol. 6), iako bi se iz tog teksta moglo izvui i da oboavanje

pripada i mnotvu anela koji su nainjeni slinima Isusu. Izgleda da je uloga Duha prenoenje

znanja koje je u Logosu, to bi moglo implicirati da Duh izlazi iz Sina. No, premalo je

materijala da bismo mogli izvui neke definitivne zakljuke: Justinova je trinitarna teologija jo

nerazraena, pa se u njoj mogu prepoznati i momenti koji definitivno vuku nasubordinacionizam, kojega emo prepoznati i u drugih crkvenih otaca iz vremena prije

Nicejskog sabora: ... i mi razumom oboavamo Njega, nauivi da je On Sin istinitoga Boga,

i drei ga na drugom mjestu, a prorokog Duha na treem... (Prva apol. 13). Tako Justin

ostavlja i svoju pneumatologiju i svoju trinitarnu teologiju prilino nedoreenima.


34/139

34

ovjek i grijehovjek je nejasno shvaen kao jedinstvo tijela, due i duha. Justin smatra tijelo vrijednim i

odbacuje platonistiki prijezir spram materijalnog (O uskrsnuu, 7). Dua se vie vodi kao neki

osjetilni aspekt ljudskosti i Justin dri kako ona nije sama po sebi besmrtna, jer je nastala. Aliona ima darovanu besmrtnost od Boga i Justin smatra opepoznatom injenicu da dua moe

osjeati i nakon smrti tijela. Dua je ta koja je odgovorna za tijelo, pa su grijesi tijela ustvari

vie grijesi due koja potie tijelo na grijeh.

Uenje o duhu ostaje jo nejasnijim, ali je po svemu sudei rije o racionalnom dijelu

ljudskosti, sjemenu Logosa, koji je u veoj ili manjoj mjeri prisutan u svakom ovjeku. To

ujedno znai da nijedan ovjek nema potpunu spoznaju i u toj nesavrenosti se nalazi glavni

razlog ljudskog pada u grijeh.

Justin se bori protiv stoikog nauavanja o sudbini kao glavnom kreatoru zbivanja (Druga

apol. 7), te smatra da ljudizajedno s anelima imaju slobodnu volju po kojoj mogu odabrati

izmeu dobra i zla.

Bog, eljevi da ljudi i aneli slijede Njegovu volju, odluio je stvoriti ih slobodnima da inepravednost; posjedujui razum, da oni mogu znati od koga su stvoreni i kroz koga, ne postojeiprije, sada postoje; i sa zakonom kako bi im On mogao suditi, ako urade ita protivno pravomerazumu: i po sebi emo mi, ljudi i aneli, biti osueni zbog grenog ponaanja, ukoliko se

prethodno ne pokajemo. No, rije Boja pretkazuje da e neki ljudi i aneli biti kanjeni, ali zato toje ona unaprijed znala da se nee promijeniti, a ne zato to ih je Bog stvorio takvima. (Dijalog, 141)

Ljudi su u tom smislu prilino slini anelima, a i aneli postaju kod Justina slini ljudima.

Justin se dri ideje o pobuni anela protiv Boga, koji su se, namjesto da skrbe o ljudima,

predali pohoti prema enama i rodili djecu koja se zovu demonima (demoni su dakle djeca

otpalih anela i ljudskih ena). Ovi su demoni potom podloili ljudski rod sebi, djelomice kroz

magijske spise, a djelomice kroz strah i kazne, uei ljude da prinose rtve koje su trebale

otpalim anelima, te posijavi meu ljudima ubojstva, ratove, preljube, djela neumjerenosti isvu zlou (Druga apol. 5). U tom smislu, dakle, ljudi i nisu bili ba sasvim slobodni u izboru

dobra i zla, jer je to bila posljedica djelovanja od njih monijih anela.

Ukoliko bi anakronistiki uitali u Justina nauk o istonom grijehu, onda bismo mogli rei

kako je izvorni grijeh, koji je doveo do pada, pohota. Justin se ne zamara pitanjima kako to da

aneli, koje i on (kako emo vidjeti u njegovom shvaanju o uskrsnuu) smatra bespolnima


35/139

35

postanu ba pohotni. Aneli su oito prikazani kao mukarci i ostaje udnim da imamo

potencijalno seksualne anele koji svoju spolnost ne mogu nikako drugaije upotrijebiti osim s

kerima ljudskim. Biblijski gledano je vrlo udno tekst iz Postanka 6 staviti nekako

kronoloki ispred onoga to se dogaa u Postanku 3. Isto tako je jasno da Justin dio opeg

problema vidi u enama kojesvjesno ili nesvjesnoizazivaju pohotu anela.

Posljedica djelovanja tih zlih demona jest i nastanak mitologije. Justin, meutim, ne smatra da

su sva grka razlikovanja u odnosu prema pravom Logosu bila samo posljedica njihove

nepotpune spoznaje Boga. U skladu s ve postojeim anti-mitolokim trendovima u grkoj

filozofiji, Justin i u grkoj mitologiji vidi krivotvorinu prave istine, s time to se ovdje

krivotvorine ne objanjavaju kao puka posljedica nesavrenog znanja, nego i kao posljedica

demonskih prijevara. Justin stoga sve slinosti izmeu kranstva i mitologije objanjava time

da su zli demoni namjerno iskrivljavali prorotva o Kristu pravei od njih svoje mitove (Prva

apol.23, 44). Tako su i mitolozi, a ne samo filozofi, takoer prepisivali od Mojsija, no ovaj put

je ta krivotvorina prilino maligne naravi.

Problem demona je, dakle, bio problem njihove neposlunosti i pohote; no, problem ovjeka, u

Justinovoj hamartiologiji, je prije svega problem ovjekovog neznanja: jer je on ili nesavren u

znanju, poput grkih filozofa koji zahvaaju Logos djelomice, ili je zaveden od demona, poput

pisaca grkih mitova. U svakom sluaju, Justinova hamartiologija nije previe razliita od

gnostike.

Spasenje

Ako je problem grijeha prije svega u neznanju, koje je posljedica i priroene nesavrenosti i

demonske zablude, onda se spasenje svodi na obznanjivanje prave istine i unitenje demona, a

moglo bi se prilino sigurno zakljuiti da je obznanjivanje istine ujedno i unitenje zlih sila. Za

takvo obznanjivanje ne moe biti zaduen nitko drugi nego Sin, tj. Logos, uz, podrazumijevase, sudjelovanje Duha. I upravo je u tu svrhu Logos, roen od vjenosti od Boga, sada u

vremenu bio roen od ovjeka, odnosno, ene:

On je postao ovjekom po Djevici, kako bi neposlunost koja je proizala iz zmije mogla primitisvoje unitenje na isti nain na koji je i primila svoj nastanak. Jer Eva, koja je bila djevica ineukaljana, zaevi rijeju zmije, iznjedrila je neposlunost i smrt. Ali Djevica Marija je primilavjeru i radost, kad joj je aneo Gabriel objavio radosnu vijest da e Duh Go

Povijest-teologije1 Skripta- Željko Porobija

Documents

Transcript of Povijest-teologije1 Skripta- Željko Porobija