POVIJEST naroda Jugoistočne europe u srednjem vijeku

1

Sveuĉilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

PEDAGOŠKI FAKULTET OSIJEK

Doc. dr. sc. Ivan Balta

P R E G L E D P O V I J E S T I

S R E D N J E I J U G O I S T O Ĉ N E E U R O P E

U S R E D N J E M V I J E K U

Osijek, 1998.

2

Doc.dr.sc. Ivan Balta

Pregled povijesti srednje i jugoistoĉne Europe u srednjem vijeku

S a d r ž a j:

P r o s l o v

H r v a t i u srednjem vijeku

A u s t r i j a n c i u srednjem vijeku

M a Ċ a r i u srednjem vijeku

Ĉ e s i u srednjem vijeku

S l o v a c i u srednjem vijeku

P o l j a c i u srednjem vijeku

T a l i j a n i u srednjem vijeku

S l o v e n c i u srednjem vijeku

B o s n a / H u m u srednjem vijeku

G r c i / B i z a n t u srednjem vijeku

B u g a r i u srednjem vijeku

S r b i u srednjem vijeku

C r n o g o r c i u srednjem vijeku

M a k e d o n c i u srednjem vijeku

A l b a n c i u srednjem vijeku

R u m u n j i / Vlaška, Moldavija i Transilvanija u srednjem vijeku

T u r c i u srednjem vijeku

P a p e u srednjem vijeku

Dodatak

3


PREGLED POVIJESTI SREDNJE I JUGOISTIĈNE EUROPE U SREDNJEM

VIJEKU

Recenzenti:

Doc. dr. sc. Miroslav Granić, Filozofski fakultet Zadar

Dr. sc. Stjepan Sršan, Drţavni arhiv Osijek

Urednik:

Antun Babić, red. prof., Pedagoški fakultet Osijek

(Gordana Šoštarko, Pedagoški fakultet Osijek)

Lektor:

Doc. dr. sc. Ana Pintarić, prodekan

Pedagoški fakultet Osijek

Nakladnik:

Sveuĉilište J. J. Strossmayera, Pedagoški fakultet Osijek

Za nakladnika:

Prof. dr. sc. Zdravko Faj, dekan

Pedagoški fakultet Osijek

Tisak:

Tiskara i knjigoveţnica Pedagoškog fakulteta Osijek

(daktilobiro: Ivica Nećak / Slavica Svalina)

Naklada:

300 primjeraka

4

P r o s l o v

Pregled povijesti srednje i jugoistočne Europe u srednjem vijeku

Program obuhvaća razdoblje od velike seobe naroda do sredine XV. stoljeća.

Komparativnim se pristupom studiraju temeljni društveni, politiĉki, gospodarski i kulturni

procesi na ĉitavom prostoru središnje i jugoistoĉne Europe. Teţište je na povijesti društva.

Program i udţbenik je namijenjen prvenstveno studentima povijesti, posebno

studentima dvopredmetnog studija povijesti, koji se u Republici Hrvatskoj mogu studirati

na sva ĉetiri sveuĉilišta:

Pedagoškom fakultetu, Sveuĉilišta J.J.Strossmayera u Osijeku

Filozofskom fakultetu u Zadru, Sveuĉilišta u Splitu

Filozofskom fakultetu u Puli, Sveuĉilišta u Rijeci

Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sveuĉilišta u Zagrebu, i

Hrvatskim studijama u Zagrebu, Sveuĉilišta u Zagrebu

Plan predmeta – Pregled povijesti srednje i jugoistoĉne Europe u srednjem vijeku

– planska godišnja satnica: 60 sati predavanja i 30 sati seminara, odnosno tjedna satnica:

2 sata predavanja i 1 sat seminarskog rada sa studentima (III. i IV. semestar !). Udţbenik

– Pregled povijesti srednje i jugoistoĉne Europe u srednjem vijeku – nije namijenjen samo

studentima povijesti, već i drugim studentima humanistiĉkih i društvenih usmjerenja.

Osnovne teme:

Središnji i jugoistoĉni prostor Europe u prošlosti nakon seobe naroda. Pitanje kontinuiteta

/diskontinuiteta s antiĉkim svijetom naroda u srednjem vijeku. Odnosi izmeĊu

obnovljenog carstva (Bizanta) i novouspostavljenog (Svetog Rimskog Carstva) u srednjoj

i jugistoĉnoj Europi. Izgradnja novih sila – drţava i naroda – u srednjem vijeku: Venecije

i ostalih talijanskih drţava koje su bile u neposrednom kontaktu s hrvatskim zemljama,

Bugarske, Ĉeške, MaĊarske (Ugarske), Poljske, Srbije, drţave Slovenaca, Otomanske

turske imperije, Dukljanske/Zetske drţave, Bosanskog kraljevstva, Makedonskog carstva,

Bizantskog carstva (Latinskog, Nikejskog i Solunskog carstva, Ahajskog i Katalanskog

kraljevstva i Epirske despotovine...), Vlaške, Moldavske i Transilvanske kneţevine,

stvaranje Habsburškog carstva u okviru Svetog rimskog/njemaĉkog carstva, Albanci.

Hrvati su i njihove zemlje obraĊeni enciklopedijski, jer se izuĉavaju u posebnom

nacionalnom predmetu Hrvatske povijesti.

Ranosrednjovjekovne drţavne tvorbe. Kristijanizacija i ishodište procesa

kristijanizacije. Prostor i problemi interferencije Istoka i Zapada. Oblikovanje feudalnih

društava. Razvoj gradova. Razina komunikacije meĊu društvima i oblikovanje kulturnih

zajedništava. Gospodarska uloga i politiĉki znaĉaj trgovaĉkih republika – Dubrovnik i

Mleci. Vjerske sljedbe. Pitanje crkvene organizacije – katoliĉanstvo i pravoslavlje.

Dezintegracijski procesi u balkanskim carstvima i osmansko – turska penetracija.

Suĉeljavanje osmanskog i središnjoeuropskog srednjovjekovlja. Pad Carigrada. Od

srednjovjekovne kulture prema kulturi novog vijeka. Seljaĉki ustanci. Pojava i razvitak

totalitarnih društava i struktura “apsolutizma” u strukturi drţave i uprave. “ Historijski” i

“nehistorijski” narodi i odreĊenje etniĉkog i nacionalnog identiteta…

5

U Pregledu povijesti srednje i jugoistoĉne Europe u srednjem vijeku pregledno su

povijesno obraĊeni srednjoeuropski narodi (Hrvati, Austrijanci, MaĊari, Ĉesi, Slovaci,

Talijani, Poljaci i Slovenci) i jugoistoĉni narodi (Grci, Bugari, Turci, Makedonci, Srbi,

Crnogorci, Albanci i Rumunji – Vlasi/Moldavci), povijest naroda Bosne/Huma u

srednjem vijeku, te papa u srednjem vijeku.

ObraĊeni su samo temeljni povijesni podaci, koje valja i treba dopuniti s

dopunskom i dodatnom povijesnom literaturom, historiografijom te povijesnim izvorima.

Hrvatska povijest se ne realizira u okviru predmeta Pregleda povijesti srednje i

jugoistoĉne Europe u srednjem vijeku, već u posebnom programu i predmetu hrvatske

nacionalne povijesti, stoga je ovdje izloţena naĉelno – pregledno.

Temeljna svrha predmeta i sadrţaja ovoga predmeta je spoznati kulturno,

civilizacijsko, politiĉko, gospodarsko i povijesno okruţenje hrvatske povijesti i naroda.

--------- -magiĉni kvadrat /-zbroja 34-/

Ako je povijest uĉiteljica ţivota,ona 16 3 2 13

se u svojoj povijesnoj osobitosti 5 10 11 8

pokazivala u srednjoj i jugoistoĉnoj 9 6 7 12

Europi u srednjem vijeku ! 4 15 14 1

---------

a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v z x y -grĉko i latinsko pismo

"ŢIVOT IMA VIŠE MAŠTE, NEGO ŠTO IH MI IMAMO U SNOVIMA"! - (Christopher

Columbo, 1492.godine)

povijest srednje i jugoistoĉne Europe u srednjem vijeku

Temeljni povijesni izvori i historiografija su navedeni poslije svakog poglavlja.

Pregledan popis izvora, može i mora se nadopuniti s ostalim izvorima i literaturom.

Temeljni izvori za povijest srednje i jugoistoĉne Europe u srednjem vijeku su:

S. Antoljak, Izvori za historiju naroda Jugoslavije(srednji vijek), Zadar, 1978.

F. Šišić, Priruĉnik izvora hrvatske historije, I/1., Zagreb, 1914.

E. Bernheim, Lehrbuch der historischen Methode und der Geschichtsphilosophie,

Leipzig,1914.

P. Kirn, Einfuhrung in die Geschichtswissenschaft, Berlin, 1947.

F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, I, Ljubljana, 1902.

Historija naroda Jugoslavije, I,II, Zagreb, 1953, 1960.

Vizantijski izvori za historiju naroda Jugoslavije, I, II, III, IV, Beograd, 1955., 59., 66.,

71.

G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd, 1959.

D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim, 1963.

N. Klaić, Historia salonitana maior, Beograd, 1967.

S. Mijušković, Ljetopis popa Dukljanina, Titograd, 1967.

N. Klaić, Izvori za hrvatsku povijest, Zagreb, 1972.

S. Gunjaĉa, Isprave i dopune starijoj hrvatskoj historiji, I, II, Zagreb, 1973., 1975.

S. Ćirković, Srednjovekovna srpska drţava, Izabrani izvori, Vizantinski izvori, II-IV.

Latinski izvori za blgarskata istorija, II, III, Sofija, 1960., 1965.

Grĉki izvori za blgarsata istorija, VI, VIII, Sofija, 1965., 1969.

G. Elezović, Turski izvori za istoriju Jugoslavena, Beograd, 1932.

Izvori za hrvatsku povjesnicu, ŠK, Zagreb, 1956.-1960.

6

Temeljni udţbenici za povijest naroda i drţava srednje i jugoist.Europe u sred. vijeku:

V. Klaić, Povijest Hrvata, Zagreb...

E. Zollner-T. Schussel, Povijest Austrije, Barbat, Zagreb, 1997.

H. Nantsch, Geschichte Osterreichs, I, II, Wien, 1951.

P. Hanak, Povijest MaĊarske, Barbat, Zagreb, 1995.

E. Molnar, A magyar nemzet tortenete az Arpadkortol Mohacsig, Budapest, 1950.

V. Novotny, Ĉeske dejinu, Praha, 1912.

J. Novotny, Dejiny Slovenska, I-II, Bratislava, 1968.

J. Gerlach, Istorija Poljši, I-III, Moskva, 1954.-58.

M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1955. (prijevod, Bgd. 1960.)

P. Ţivković, Povijest BiH do konca XVIII.st., Mostar, 1994.

S. Ćirković, Istorija srednjovjekovne bosanske drţave, Beograd, 1964.


G. Ostrogorski, Postanak teme Helada i Peloponez, Beograd, 1952.

Š. Atanasov, Istorija na Blgarija, Sofija, 1961.

K.Jireĉek, Istorija Srba, Beograd, 1952.

M. Medaković, Povjesnica Crne Gore od najstarijeg vremena do 1830., Zemun, 1850.

A. Matkovski, Istorija makedonskog naroda, Beograd, 1970.

A. Hadri, Pregled istorije Albanaca, Priština, 1968.

G. Procacci, Povijest Talijana, Barbat, Zagreb, 1996.

V. Klišanić, Italija, Beograd, 1960.

G. Novak, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, Beograd, 1962.

P. Tomac, Vojna istorija, Beograd, 1959.

R. Rosetti, Istoria Romaniei, I-V, Bucaresti, 1960.-62.

B. Lewis, Arapi u povijesti, Zagreb, 1956.

H. Inaldţik, Osmansko Carstvo.Klasiĉno doba 1300.-1600., Beograd, 1974.

7

HRVATI U SREDNJEM VIJEKU

(kratak pregled hrvatske povijesti)

Na današnjem hrvatskom prostoru u antiĉkom su dobu ţivjeli Kelti i Iliri, potom

Rimljani u Dalmaciji, Istri i Panoniji. Uzroĉnici propasti Rimskog Carstva su narodi:

Gota, Langobarda, Huna, Avara, Slavena i drugih naroda. Sa Slavenima doseljavaju u

bivšu rimsku provinciju Dalmaciju i Panoniju Avari, a Hrvati dolaze krajem VI. ili

poĉetkom VII. stoljeća (po Konstantinu Porfirogenetu, caru i piscu iz Bizanta, X. st.).

Podrijetlo Hrvata je neizvjesno te postoje ĉetiri hipoteze: - iranska, - gotska, - autohtona i

avaro – slavenska. Po iranskoj hipotezi Hrvati su se zvali "Harauvati" koji su se doselili iz

Irana oko 1500. g. pr. Kr. na rijeku Don, a onda nastavili seliti prema Europi. Po gotskoj

hipotezi Hrvati su ostaci seoba Gota, tj.oni su Germani a po autohtonoj hipotezi Hrvati su

oduvijek ţivjeli na ovom današnjem tlu, nisu se doselili, već su potomci Kelta ili Ilira,

dok su se po avarsko – slavenskoj hipotezi Hrvati doselili sa sjevernih obronaka Karpata

iz juţne Poljske, te se naselili na obali Jadrana od rijeke Raše do grada Budve. Prema

legendi, hrvatska plemena vodila su iz Karpata petorica braće i dvije sestre (Klukas,

Lobelos, Kosences, Muhlo, Hrvat, Tuga i Buga) u Panoniju na poziv Bizantskog cara

Heraklija (610.–641.). U novoj postojbini izmeĊu Raše, Drave i Drima Hrvati su

organizirali ĉetiri hrvatske zemlje – kneţevine:

Bijelu Hrvatsku (Croatia Albina), od Raše do Cetine, ĉije je staro hrvatsko jezgro

drţavnosti izmeĊu Zrmanje i Cetine.

Crvenu Hrvatsku (Croatia Rubena), od Cetine do Drima – nalazile su se zemlje:

Neretljanska oblast, Zahumlje ili Hum (od Neretve do Dubrovnika), Travunja (oko

Trebinja) i Duklja.

Panonsku ili Posavsku Hrvatsku (Terra Sclavonica), od Drave, Save i Kupe, te sjeverne

Bosne.

Bosansku Hrvatsku ili Bosnu, centralni dio Bosne, na istoku do Drine.

Hrvati su bili pokrštavani iz kršćanskih centara: Rima – Splitske, Salzburške

nadbiskupije i Carigrada – iz Akvileje, od VII.do IX. stoljeća. Prethodno u rimskom

vremenu bijahu metropolije kršćana u Solinu i Sr. Mitrovici (Salona i Sirmium), kasnije

se osnivaju biskupije: Dubrovnik, Rab, Krk, Trogir, Zadar, Kotor, Duvno, Zenica,

Vinkovci… Za Hrvate su znaĉajne pape: Ivan IV. (Dalmatinac) poĉetkom VII. st., Ivan

VIII. (827.–882.) vezan za priznanje drţavnosti, Agaton (678.–681.) u vezi pokrštavanja,

Ivan X. (914.–928.) u vezi hrvatskog kraljevstva i Grgur VII. u vezi ss Zvonimirom.

Na temelju oskudnih povijesnih izvora, a prema nekim povjesniĉarima, kao

Dominiku Mandiću i Boţidaru Vidovu, prvi je hrvatski knez vjerojatno bio KLUKAS

(626.–635.) a naslijedio ga je vjerojatno njegov sin PORGA (635.–660.). Kao prvo

središte Hrvata u povijesnim izvorima se spominju Biaći (danas Kaštela). Od 660. do 740.

nemamo puno povijesnih izvora, a onda se spominje “kral” BUDIMIR (740.–780.), koji

je imao dvor na planini Hlibu i odrţavao Duvanjski sabor. Njega su priznavali banovi

Bijele i Crvene Hrvatske (po Boţidaru Vidovu, Povijest Hrvata, Toronto 1976.).

U Panonskoj Hrvatskoj protiv Franaka se borio knez ili ban (oko 795.)

VOJNOMIR, a poslije njega i knez VIŠESLAV (785.–802.), kada je u Ninu 800. njegov

ţupan Godeslav podigao crkvu sv. Kriţa. Za kneza Višeslava je vezano pokrštavanje –

krstionica.

8

U Posavskoj Hrvatskoj se protiv Franaka u ratovanju istiĉe LJUDEVIT Posavski

(810.–823.), koji je pobijedio franaĉkog Kadolacha, ali je kasnije poraţen od markgrofa

Baldericha.

U Primorskoj Hrvatskoj, djelovao je bijelohrvatski knez BORNA (802.–821.),

kojeg je naslijedio sinovac VLADISLAV (821.–830.) a potvrdio za kneza franaĉki car

Ludovik u Aachenu.

Vladislava je naslijedio brat MISLAV (830.–845.), koji je ratovao protiv Mleĉana

i Saracena. Mislav je pobijedio Mleĉane 839., ali su Saraceni opustošili Hrvatsku obalu.

Knez TRPIMIR (845.–863.) je osnivaĉ dinastije Trpimirovića, a vladao je u

Bijeloj Hrvatskoj, dok je u Crvenoj Hrvatskoj vladao njegov brat SEBISLAV (845.–855.).

Trpimir je proširio drţavu, a znaĉajna je darovnica koju je izdao 4. oţujka 852.,

kao prvi pisani znak hrvatske drţavnosti i samostalnosti.

Knez DOMAGOJ (863.–876.) je ponovno pobijedio Mleĉane na Jadranu i imao

diplomatske odnose s papom.

Knez ZDESLAV (878.–879.) je bio pretendent bizantskog dvora.

Knez BRANIMIR (879.–892.) je vladao samostalno, na što upućuje dopis i pape i

bizantskog cara Bazilija iz 879. ili 880.

Knez MUTIMIR (892.– 910.) je stolovao u Klisu i proširio granice Hrvatske.

U Posavskoj Hrvatskoj se u to vrijeme spominje knez BRASLAV (880.–896.),

kao vjeran franaĉki vazal.

U Hrvatskoj se širi pismenost, posebno od vremena Ćirila i Metoda, kultura,

graditeljstvo i znanost. Knezovi su stolovali dolaskom u današnju domovinu u Biaćima

(Kaštelima), zatim u Ninu, Tomislavgradu – Duvnu, Hlibu – Livnu, Kninu, Sisku i

drugim mjestima.

Dubrovnik je od VI. st. bio pod Bizantom a kraće vrijeme i pod Mleĉanima, dok je

1358. ušao u sastav Ugarsko-Hrvatske drţave, da bi se u XV. st. osamostalio na temelju

ranijih dokumenata (1272. kodifikacija prava). Od 1272. otok Lastovo je pod

Dubrovaĉkim feudom, te Cavtat, Lokrum, Sumet, Rijeka Dubrovaĉka, Zaton, Koloĉep,

Lopud i Šipan.

Car Dušan je Dubrovĉanima 1333. prodao Ston i poluotok Rat (Pelješac) za 8000

perpera odjednom i 500 perpera godišnje otkupnine, ali kako su Ston i Rat pripadali prije

Zahumlju, Dubrovĉani su plaćali po 500 perpera i bosanskim banovima Kotromanićima.

U drugoj polovici XIV. st. Dubrovĉani su preuzeli otok Mljet (drţali ga benediktinci kao

dar zahumskih knezova). Bosanski kralj Ostoja (Stjepan) 1399. prodao Dubrovĉanima

primorje od Zatona do Stona i time se Rat kopneno spojio s maticom, Dubrovaĉkom

Republikom. Od bosansko-humskog vojvode Sandalja Hranića su Dubrovĉani 1319.

kupili ţupu Konavle a drugi dio Konavala sa Cavtatom Dubrovĉani su 1427. kupili od

bosansko-humskog vojvode Radoslava Pavlovića. Dubrovnik se prema zapisima prvi puta

spominje kao Republika od 1441.

Dubrovnik je pod Mlecima 1205.–1358., a pod zaštitom ugarsko – hrvatskih

kraljeva 1358.–1526. Dubrovnik se razvio zahvaljujući trgovini i pomorstvu.

9

Rodoslovlje hrvatskih narodnih vladara

Klukas, 626.-635. ?

I

Porga, 635.-660. ?

I

Budimir, 740.-780. ?

I

Višeslav, 785.-802. ?

I----------------------------I--------------------------------------------------------I

Borna, 802.-821. ? sin N., umro prije 821. ?

I-------------------------------------------------------------------------------------I

Vladislav, 821.-830. ? Mislav, 830.-845. ?

I I

Trpimir, 845.-863. ? Domagoj, 863.-876. ?

I------------------I-----------------------I I------------------------I

Petar Zdeslav Mutimir Iljko Branimir

umro 879.? 878.-879.? 892.-910.? 876.-878.? 879.-892.?

I----------------------------I---------------------------------------I

Tomislav, 910.-929.? Trpimir II., 929.-935.?

I

Krešimir I., 935.-944.?

I-------------------------------------------------I

Miroslav, 944.-948.? Mihajlo Krešimir II., 948.-969.?

I

Stjepan Drţislav, 969.-995.?

I

I---------------------------------------------I------------------------------------------I

Svetislav Suronja, 995.-997. Krešimir III., 997.-1030.? Gojislav, 997.-1020.?

I I

Stjepan ? Stjepan I., 1030.-1056.?

I I-------------------------------------------I

sin N.? Petar Krešimir IV., 1056.-1073.? Ĉastimir, umro prije 1073.?

I I

Dmitar Zvonimir, 1076.-1089.? Stjepan II., 1089.-1090.?

I----------------------------------------I

Radovan, umro prije 1083.? Klaudija, udana za Voniha Lapĉana

( genealogija prema Dominiku Mandiću )

Knez TOMISLAV (910.–925.) i kralj (925.–929.), prvo je objedinio Posavsku i

Primorsku Hrvatsku te suzbio napade MaĊara i Bugara. Okrunjen je na Duvanjskom polju

krunom, vjerojatno poslanom iz Bizanta. Dva crkvena splitska sabora 925. i 928.

organizirani su za vladavine kralja Tomislava. Tomislav je imao u drţavi 14 ţupa, od toga

su 3 izravno bile podvrgnute banu Hrvata, koji je zamjenjivao kralja.

10

Tomislava je naslijedio (vjerojatno mlaĊi brat) TRPIMIR II. (929.–935.), koji je

svojevremeno zastupao brata Tomislava na drugom splitskom saboru.

Tomislavov (vjerojatno) sin KREŠIMIR II. (935.–944.) je razvijao trgovinu i

utvrdio kraljevsko prijestolje. Imao je, prema popu Dukljaninu, tri sina: Miroslava,

Krešimira II. i Prelimira.

Kralj MIROSLAV, (944.–948.) je kraljevao uz pomoć bana Pribine koji je

podrţavao Miroslavovog brata Krešimira, a vladao ţupama Likom, Gackom i Krbavom.

Kralj MIHAJLO KREŠIMIR II. (948.–969.) oslobodio je od Srba ţupe Bijele

Hrvatske i “cijelu Bosnu”, što ih je srpski ţupan Ĉaslav zauzeo, dok je Prelimir oslobodio

“cijelu Crvenu Hrvatsku”, dakle Travunju, Zahumlje i Neretvu. Mihovil Krešimir se

oţenio Jelenom iz plemićke zadarske obitelji Madijevaca (kraljica Jelena je dala sagraditi

u Solinu dvije crkvice – B. D. Marije i sv. Stjepana).

Sin Mihajla Krešimira STJEPAN DRŢISLAV (969.–995.) nosio je naslov kao i

kralj Tomislav “kralj Hrvatske i Dalmacije”. Krunu i ţezlo vjerojatno je dobio iz Bizanta.

Ratovao je protiv Mleĉana.

Drţislav je imao tri sina koji su se meĊusobno borili za kraljevsku krunu. Kralj

SVETISLAV Suronja (995.–997.), kralj KREŠIMIR III. (997.–1030.) i kralj GOJISLAV

(997.–1020.)

Sin Krešimira III. postao je kralj pod nazivom STJEPAN I. (1030.–1056.) koji je

oţenio Hicelu, kćer duţda Petra Orseola. Time se hrvatska dinastija orodila sa mlet.

dinastijom Orseolo.

Sin Stjepanov KRALJ PETAR KREŠIMIR IV. (1056.–1073.) je proširio svoju

drţavu i imao tri bana: hrvatskog, slavonskog i bosanskog. Papa Aleksandar II. god. 1063.

zove ga Kralj Dalmacije (tada je Dalmacija od Raše do Drima). Njegovu vlast priznaju

knezovi i vladari Crvene Hrvatske – Zahumlja, Travunje, Zete i Raše. Osnovao je nove

biskupije u: Biogradu (1060.), Vrhbosni (1060.), Trogiru (1063.) i Kninu (1050.).

Kralj SLAVAC (1074.–1075.) bio je prije nego što postao kralj – knez Neretljana.

Ratovao je protiv Normana u Juţnoj Italiji.

Kralj DMITAR ZVONIMR (1076.–1089.) bio je ban u Slavoniji. Imao je podršku

pape Grgura VII. koji mu je poslao kralj. krunu (okrunio se na Solinskom polju, gdje je

dao prisegu papi). Oţenio je Jelenu, sestru ugarskog kralja Vladislava Arpadovića.

Zvonimir je na dvoru u Kninu uveo zapadne obiĉaje i titule “comes”, “baro” itd. Imao je

sina Radovana, koji je u mladosti preminuo i kćer Klaudiju, koja je bila udana za Voniha

Lapĉana. Zvonimir je 1089. prema legendi ubijen na Kosovu polju kod Knina i sahranjen

na Solinskom polju, a njegova supruga Jelena je otišla bratu, kralju Ladislavu u Ugarsku,

odnijevši kraljevsku krunu.

Kralj STJEPAN II. (1089.–1090.) je posljednji kralj Trpimirović, (koji je do 1089.

bio u samostanu), no tada je već Hrvatska bila u rasulu, jer je u Slavoniji vladala kraljica

– udovica Jelena, a Bosna je postala autonomna nezavisna zemlja.

Dio hrvatskih plemića je uzdigao za kralja PETRA Svaĉića, (1093.–1097. Petru

Svaĉiću je bio sklon papa Urban II.), koji se borio protiv ugarskih privrţenika i bio

poraţen 1097. na Gvozdu. MaĊari su zauzeli sjeverni dio Hrvatske. Spor MaĊara i Hrvata

je završen tzv. pactom conventom 1102. izmeĊu maĊ. kralja Kolomana i 12 hrv. plemena

(Kaĉića, Kukara, Šubića, Ĉudomirića, Svaĉića, Mogorovića, Gušića, Poleĉića, Liĉnićića,

Jamometića, Tugomirića, Karinjana i Lapĉana), odnosno njihovih predstavnika. Time je

Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom, te do 1526. vladari Hrvatske i Ugarske

nose naslov “rex Hungariae et Croatie”. Hrvatskom i Ugarskom vladaju dinastije

Arpadovića, Anţuvinaca, Luksemburgovaca, Hunjadijevaca, Jagelovića,

11

Habsuburgovaca. No i MaĊari i Hrvati imaju svoje lokalne svemoćnike i dinastije, npr. u

Hrvatskoj Šubiće, Gorjanske, Lackoviće, Frankopane, Zrinske…

Hercezi (dux) Hrvatski:

1066. Stjepan 1275 .– 1278. Andrija

1076. Dmitar Zvonimir 1287 .– 1279 . Andrija Mleĉanin

1184 .– 1196 Emerik 1280 .– 1283. Elizabeta

1196 .– 1203 Andrija 1292 .– 1296. Tomesina Morosini

1220 .– 1226 Bela 1297 .– 1301. Albertin Morosini

1226 .– 1241 Koloman 1350 .– 1354. Stjepan

1246 .– 1247 Stjepan 1354 .– 1360. Ivan

1260 .– 1269 Bela 1369 .– 1376. Karlo Draĉki

1270. Ladislav Kumanac 1490. – 1493. Ivan Korvin

Elizabeta

Banovi Hrvatski (jedinstvene Hrvatske):

970. Pribina 1194. – 1195. Dominik

1000. Godimir 1198. Andrija

1020. Gvarda 1199 .– 1200. Nikola

1030. Boţetjeh 1199 .– 1200. Benedikt

1040. Stjepan 1202. Martin

1059 .– 1069. Gojko 1204. Hipolit

1070 .– 1073. Zvonimir 1205 .– 1206. Merkurije

1074. Petar 1206 .– 1207. Stjepan

1117. Ugra 1208 .– 1209. Bank

1116 .– 1117. Kledin 1209 .– 1212 . Berthold

1130. Aleksije 1212. Mihalj Meranski

1142 .– 1176. Beloš 1213. Đula Sikloški

1158. Apa 1213 .– 1214. Okuz

1163. Beloš (pon.) 1215. Ivan

1164 .– 1176. Ampudije 1216. Poţa

1181 .– 1183. Dionizije 1217 .– 1218. Bank (pon.)

1185 .– 1188. Suban 1219. Đula Sikloški (pon.)

1190. – 1193. Kalan 1220 .– 1222. Okuz (pon.)

1222 .– 1224. Salamon

. 1224. Mihalj

Banovi čitave Slavonije:

1225. Aladar 1310. – 1316. Stjepan Babonić

1226. Salamon 1316 .– 1322. Ivan Babonić

1229 .– 1234. Đula Sikloški 1322 .– 1324. Nikola Omodejev

1235 .– 1238. Opoj 1325 .– 1343. Nikola Prodavić

1240. Nikola 1343 .– 1345. Nikola Banff Lendavski

1241 .– 1245. Dionizije 1356 .– 1361. Leustahije Rathold

1245. Ladislav Kan 1362 .– 1366. Stjepan Kaniški

1247. Rastislav Haliĉki 1366 .– 1368. Nikola Szechy (Seći)

12

1248 .– 1260. Stjepan Gutkeled 1368 .– 1380. Petar Cudar

1261 .- 1267. Roland Rathold 1381 .– 1385. Stjepan i Ivam Banffy

Lendevski

1267 .– 1270 . Henrik Gisingovac 1387 .– 1389. Ladislav od Luĉenca

1270 .– 1272. Joakim Pektar 1389 .– 1392. Detrik Bubek

1272. Moja 1392. Ladislav Petrov

1272 .– 1273. Matija Ĉak 1394 .– 1397. Detrik Bubek (pon.)

1274 .– 1275. Pec Dioniz 1412 .– 1415. PavaoĈupor Moslavaĉki

1275. Ivan Gisingovac 1416 .– 1418. David Lacković

1275 .– 1276. Tomo Homtpozman 1419 .– 1421. Dionizije Marczaly

1276 .– 1277. Ivan Gisingovac (pon.) 1423 .– 1435. Hreman celjski

1278 .– 1279 . Nikola Gutkeled 1436 .– 1444. Matko Talovac

1279 .– 1281. Nikola Gisingovac 1445 .– 1454. Fridrih Ulrik Celjski

1281 .– 1283. Petar Pakraĉki 1454 .– 1456. Ulrik Celjski

1290 .– 1298. Radoslav Babonić 1457 . Ivan Marczaly i Ivan

Vitovec

1291. Henrik Gisingovac 1457 .– 1469. Nikola Iloĉki

1301 .– 1309. Henrik Gisingovac (pon.) 1469 .– 1470. Ivan Tuz od Laka

1473 .– 1476. Ivan Ernust

Ĉakovaĉki

Hrvatsko – dalmatinski knezovi

1225 Vojnić 1384.-1385. Tomo Bazin od sv.

Jurja

1226 Velegin 1387. Ladislav od Luĉenca

1243-1251 Stjepan 1387-.1389. Dionizije od Luĉenca

1259 Butko 1392. Nikola Gorjanski

1237-1312 Pavao Šubić Bribirski 1394. Butko Kurjaković

Krbavski

1312-1322 Mladen “ ? “ 1394.-1397. Nikola Gorjanski

(pon.)

1356-1358 Ivan Cuz 1410.-1411. Pavao i Ivan

Kurjaković ?

1358-1366 Ivan Szechy 1412.-1419. Petar Alben

1366-1367 Korija Szechenyi 1419.-1426. Albert od Unga

1368 Emerik Lacković 1426.-1432. Nikola Frankopan

1369-1371 Simon Mauricijev 1437. Ivan i Stjepan

Frankopan

1371-1376 Karlo Anjou Draĉki 1438.-1453. Perko Talovac

1377-1380 Nikola Szechy 1458. Ladislav Hunyady

1380-1383 Emerik Bubek 1459.-1463. Pavao Špiranĉić

1383-1384 Stjepan Lacković 1473.-1476. Damjan Horvat

Hrvatsko – dalmatinsko – slavonski banovi

1345.-1346. Nikola Banffy 1608.-1611. Tomo Erdödy (pon.)

1346.-1349. Nikola Szechy 1615.-1616. Benko Turoci

Ludbreg.

13

1350. Pavao Ugal 1616.-1622. Nikola Frankopan

1351.-1352. Stjepan Lacković 1622.-1626. Juraj Zrinski

1354.-1356. Nikola Banffy (pon.) 1627.-1639 . Sigismund Erdödy

1386.-1391. Ivan Paliţna 1640.-1646. Ivan Drašković

1392.-1393. Ivan knez Krĉki 1647.-1664. Nikola Zrinski

1397.-1402. Nikola Gorjanski 1665.-1670. Petar Zrinski

1402.-1404. Ladislav GrĊevaĉki 1670.-1693. Nikola Erdödy

1404. Pavao Bessenyö 1693.-1703. Adam Batthyany

1404.-1406. Pavao Pecz (Peći) 1704.-1732. Ivan Palffy

1406.-1408. Herman Celjski 1732.-1733. Ivan Drašković

1464.-1465. Emerik Zapoljski 1733.-1741. Josip Eszterhazy

1466.-1467. Ivan Tuz od Laka 1742.-1756. Karlo Batthyany

1470.-1472. Blaţ MaĊar Podmanicki 1756.-1783. Franjo Nadaszdy

1472.-1473. Damjan Horvat 1783.-1785. Franjo Eszterhazy

1476.-1477. Andrija Banffy 1785.-1790. Franjo Balassa

Gyramot?

1477.-1481. Ladislav Egervarski 1790.-1806. Ivan Erdödy

1483.-1489. Blaţ MaĊar Podmanicki (pon.) 1806.-1832. Ignjat Đulaj (Gyulay)

1489.-1493. Ladislav Egervarski (pon.) 1823.-1840. Franjo Vlašić

1493. Emerik Derenĉin 1842.-1845. Franjo Haler

Ivan Bot od Bojne 1840.-1842,. 1845., 1848. Juraj

Haulik de Varalya

ban. namj.

1493.-1495. Ladislav Kaniški 1848.-1459. Josip Jelaĉić Buţim

1495.-1498. Ivan Korvin 1859.-1860. Ivan Coronini

Kronberg

1498.-1499. Đuro Kaniški 1860.-1867. Josip Šokĉević

1499.-1504. Ivan Korvin (pon.) 1867.-1871. Levin Rauch, ban.

namj

1505. Franjo Balassa od Gyarmonda 1871.-1872. Koloman Bedeković

1505.-1507. Andrija Bot od Bojne 1872.-1873. Antun Vakanović,

ban. namj.

Marko Mišljenović 1873.-1880. Ivan Maţuranić

1508.-1509. Ivan Ernušt Ĉakovaĉki 1880.-1883. Ladislav Pejaĉević

Juraj Kaniški 1883. Herman Ramberg, kr.

komes.

1510.-1511. Andrija Bot od Bojne (pon.) 1883.-1903. Khuen Hedérváry

1512.-1513. Emerik Perenyi 1903.-1907. Theodor Pejaĉević

1513.-1520. Petar Berislavić 1907.-1908. Aleksandar Radoczay

1520.-1524. Ivan Karlović Krbavski 1908.-1910. Pavao Rauch

1524.-1525. Ivan Tahy 1910.-1912. Nikola Tomašić

1525.-1531. Franjo Batthyanyi (Baĉani) 1912.-1913. Slavko Cuvaj, kr.

komes.

1530.-1534. Simun Erdödy, biskup 1913.-1917. Ivan Skrlec

1527.-1531. Ivan Karlović Krbavski (pon.) 1917.-1919. Antun Mihalović

1531.-1533. Andrija Tuškanić, ban. namj. 1919. Ivan Paleĉek

1533.-1535. Petar Keglević, ban. namj. 1919.-1920. Tomislav

Tomljenović

1536. Nikola Gerendy, ban. namj. 1920. Matko Laginja

14

1537.-1539 Tomo Nadazsdy (Nadazdi) 1920.-1921. Tomislav

Tomljenović (pon.)

1539.-1542. Petar Keglević Buţim. (pon.) 1920.-1921. Teodor Bonjak, ban.

1542.-1556. Nikola Zrinski namjesnik

1556.-1567. Petar Erdödy

1567.-1568. Juraj Drašković, biskup

1567.-1572. Franjo Frankopan Slunjski

1574.-1578. Gašpar Alapić Velikokalniĉki

1578.-1584. Krsto Ungnad

1584.-1595. Tomo Erdödy Bakaĉ, biskup

1596.-1607. Ivan Drašković

Ban Hrvatske banovine:

1939.-1941. Nikola Šubašić

Hrvatske biskupije i nadbiskupije:

pokrštavanje Hrvata iz biskupija: Rim, Salzburg, Split, Akvileja, Carigrad…

starije biskupije na tlu Hrvatske: Salona, Siscia, Sirmium, Jader…

Danas u Republici Hrvatskoj djeluju ĉetiri nadbiskupije:

Zagrebaĉka nadbiskupija

Splitsko-makarska nadbiskupija

Rijeĉko-senjska nadbiskupija

Zadarska nadbiskupija

U BiH se nalazi Vrhbosanska sarajevska nadbiskupija, u Sloveniji Ljubljanska

nadbiskupija a u SRJ Beogradska nadbiskupija.

Biskupije koje su djelovale i još djeluju u Republici Hrvatskoj:

Solinska (osnovana oko 250.g., djelovala do 614.g., kada je preuzima Splitska biskupija)

Splitska (?!, najstarija spominje se 840., djeluje do danas)

Makarska (530.-1830., kada je pripojena Splitskoj)

Dubrovaĉka (osnovana 530. bila potĉinjena Splitskoj 887.-940., a od 940. Dubrovaĉka

biskupija djeluje kao nadbiskupija.

Risanska (osnovana 591., a 1577. sjedinjena s Kotorskom)

Kotorska (osnovana 877.- …)

Trogirska (osnovana 715.– ukinuta 1828.)

Stonska (osnovana 877.– ukinuta 1800.)

Barska i Dukljanska (osnovana 869.- …), Barska ili Dukljanska nadbiskupija( 451.–

ukinuta 960.)

Kninska (osnovana 1052.– ukinuta kasnije)

Biogradska (osnovana 1059.– preseljena 1126. u Skradin)

Skradinska (osnovana 1160.– ukinuta 1818.)

Hvarska (osnovana 1147.- …), djeluje kao hvarsko-braĉko-viška

15

Korĉulanska (osnovana 1296.– ukinuta 1787.)

Šibenska (osnovana 1298.- …)

Zadarska (381.–1146. kada je pretvorena u nadbiskupiju)

Ninska (osnovana 879.– ukinuta 1806.)

Rapska (osnovana 530.– ukinuta 1823.)

Osorska (osnovana 870.– ukinuta 1818.)

Krĉka (osnovana 1000.- …)

Senjska (osnovana 1150.- …), djeluje kao rijeĉko-senjska

Krbavska ili modruška (osnovana 1185.– pripojena Senjskoj 1564.)

Otoĉka (osnovana 1481. pripojena Senjskoj 1513.)

Poreĉka (....?)

Pulska, djeluje kao Poreĉko-pulska

Zagrebaĉka (1093. – 1853., kada je pretvorena u nadbiskupiju)

Srijemska (osnovana 50.– sjedinjena s Bosanskom 1773.)

Bosanska (osnovana 1223.- …), djeluje kao Đakovaĉko-bosansko-srijemska

Varaţdinska (osnovana 1997.- …)

Poţeška (osnovana 1997.- …)

Vrhbosanska nadbiskupija (osnovana 1881.- …), sa biskupijama:

Duvanjskom (osnovana 590.– spojena s Mostarskom 1861.)

Trebinjskom (spojena s Mostarskom)

Mostarskom (osnovana 1832.- …), djeluje kao Mostarsko-duvanjsko-trebinjska

Banjaluĉkom (osnovana 1884.- …)

Beogradska nadbiskupija s biskupijama u:

Subotici – Baĉka nadbiskupija i biskupijama…

Ljubljanska nadbiskupija s biskupijama u:

Mariboru (Ptuju)

Kopru (Piranu)

Kaločka nadbiskupija s biskupijama u:

Peĉuhu (osnovana 1009.- …)

Szegedu i …

Grko-katoličke biskupije u Hrvatskoj:

Svidniĉka (osnovana 1608.– ukinuta i pripojena Kriţevaĉkoj 1751.)

Kriţevaĉka(osnovana 1751.- …)

Hrvatska starokatoliĉka biskupija u Hrvatskoj:

djeluje od 1924.g.

Stari hrvatski tekstovi iz IX. st. pisani su glagoljicom a do sada su saĉuvani u

nekoliko zbirki, misala, crkvenih knjiga i zbornika: glagoljicom su pisani "Kijevski

listići" iz XI. st., "Beĉki listići", "Grškovićev apostol" i "Mihanovićev odlomak" iz XII.

st., te kasnije "Glagolita Clozianus". Iz kraja XII. st. je latinski napisan "Ljetopis popa

Dukljanina". Za hrvatsku knjiţevnost znaĉajni su spomenici pisani glagoljicom

"Bašćanska ploĉa" oko 1100. g. i "Vinodolski zakon" iz 1288. godine.

16

Pored glagoljice u Hrvatskoj, posebno u Bosni, bila je u uporabi i ćirilica.

Humanizam i renesansa su ostavili duboke tragove u hrvatskim zemljama, a posebno se

istiću: Ivan Ĉesmiĉki-Janus Pannonius (1434.-1472.), Marko Marulić (1450.-1524.), Ilije

Crijević (1462.-1520.), Dţore Drţić (1461.-1501.), Hanibal Lucić (1485.-1553.), Petar

Hektorović (1487.-1572.), Marin Drţić (1508.-1567.), Petar Zoranić i drugi.

Sljedbenik reformacije u Istri bio je Matija Vlaĉić (Flacius Illyricus, 1520.-1575.).

Najstarije graĊevine sakralnog karaktera u Hrvata su iz VIII. st., kao crkvice u Ninu,

Omišu, Stonu, Trogiru, Krku, a iz XI. st. su katedrale u Zadru, Kotoru, Trogiru i Rabu,

uglavnom romaniĉkog karaktera, kao i franjevaĉki klaustar u Dubrovniku.

U Slavoniji je uglavnom od XIII. st.prevladavala gotika, kao u ckvama u

Lepoglavi, Voćinu, Topuskom, Remetama, Samoboru, crkva sv. Marka u Zagrebu i

druge.

Najstarije sveuĉilište u Hrvatskoj je iz kraja XIV. st. (1395.) u Zadru.

Izvori i literatura:

Konstantin VII. Porfirogenet, je prvorazredno vaţan historijski pisac uopće, no za juţne

Slavene, MaĊare i narode današnje Rusije, on je tako presudno vaţan, da bi njihova

povijest IX. i X. st. bila nezamisliva u onom obliku, kako je danas poznata, da su se

njegovi spisi izgubili. Stoga je opravdano kada je francuski povjesniĉar A. Rimbaud u

svojem djelu "L'Empire grec dans le X.siecle", usporedio Konstantina s Tacitom, istiĉući,

da je on za narode jugoistoĉne Europe ono, što je bio Tacit za ranu povijest Germana.

Konstantin je bio sin cara Leona (Lava) VI.Mudrog, a unuk cara Bazilija I., osnivaĉa tzv.

makedonske dinastije. Konstantin je nominalno bio car od 912. do 959.g., ali su prilike

na bizantskom dvoru bile takve, da je samostalno vladao tek posljednjih 14 godina.

Njegov otac, Leon VI. (886.-912.), ţenio se ĉetiri puta, no tek mu je ĉetvrta ţena, Zoe,

rodila sina i nasljednika Konstantina. U vrijeme poroda Zoe je bila još samo careva

ljubavnica, a ne zakonita ţena. Kad mu je rodila sina, Leon je odluĉio se njome oţeniti.

Ali protiv toga ĉetvrtog carevog braka ustao je kler, a osobito patrijarh Nikola Mistik.

Bizantski car, nije naime po bizantskim zakonima smio sklopiti ni treĉi brak, a pogotovo

ne ĉetvrti. Ipak Leon je ostao kod svoje odluke i oţenio se. Kad je patrijarh Nikola nato

caru zabranio pristup u crkvu, Leon ga skune s ĉasti i postavi novog patrijarha SinĊela

Eutimija. Novi patrijarh okruni 9.VI.911. g. i petogodišnjeg Konstantina za cara i

Leonova suvladara. Ali Leon je već 12.V.912. g. umro, a vlast je preuzeo Leonov brat

Aleksandar, koji odmah vrati patrijaršijsku ĉast Nikoli Mistiku a u samostan zatvori

caricu Zoe i ukloni sve najbliţe Leonove suradnike. Aleksandar je umro već 6.VI.913. g.,

te je organizirano regentsko vijeće na kojem je ĉelu bio patrijarh Nikola Mistik. Svi su

ĉlanovi vijeća bili neprijatelji mladog cara Konstantina, osim vojskovoĊe Ivana Elada.

Protivnici regenata okupljali su se oko carice Zoe. I u svećenstvu je bilo razdora, jer je

dio klera ostao vjeran zbaĉenom patrijarhu Eutimiju. Ovakve prilike iskoristio je vrhovni

zapovjednik vojske Konstantin Duka i pokušao uzurpirati vlast. Njegov ustanak je

savladan tek poslije ogorĉenih uliĉnih borbi u Carigradu. Usred tih razdora provalio je

na bizantski teritorij bugarski car Simeon, kojem je još car Aleksandar uskratio plaćanje

danka. Simeon je prodro sve do zidina Carigrada i primorao bizantsku vladu na velike

koncesije. Dobio je naslov bugarskog cara i obećanje, da će mladi car oţeniti njegovu

kĉer. Time bi on u budućnosti postao gospodar Bizanta i kao carev tast imao prilike

preoteti faktiĉno vlast, pa ĉak i krunu. Ovakve velike koncesije pdmah su poslije završetka

neprijateljstva dovele do pada Nikolinog regentskog vijeća. Na dvor se vratila carica Zoe

i ponovno preuzela vlast. Ona je poricala pravovaljanost Simeonove krunidbe i odbacila

plan o Konstantinovoj ţenidbi s kĉeri cara Simeona. Zbog toga je došlo do novog rata s

17

Bugarima. U ovim novovonastalim teškoĉama u koje je zapao Bizant, sve se više isticao

vrhovni zapovjednik mornarice Roman Lakapen.

Roman Lakapen je postupno uklonio caricu Zoe i njezine pomagaĉe te 919. g. preuzeo

skrbništvo nad dvanaestogodišnjim carem i iste godine ga oţenio za svoju kĉer Jelenu.

Roman Lakapen je 24.VI.920. g. uzeo naslov cezara a 17.XII iste godine priznao ga je i

Konstantin za cara i svog suvladara. Uskoro je Roman Lakapen za svoje suvladare

postavio i svoje sinove; 20.V.921. g. Kristofora, a 25.XII.924. g. Konstantina. Pri tome je

Roman imao poloţaj prvog cara, Kristofor drugog cara, dok je zakoniti vladar

Konstantin Porfirogenet imao rang trećeg stupnja.

Roman Lakapen je vladao od 920. do 945. g., a za sve to vrijeme Konstantin je ţivio

povućeno bez politiĉkih upletanja u javni ţivot, te se posvetio knjiţevnom i znanstvenom

radu. Njegovi radovi se mogu podijeliti u dvije skupine: ono što je sam napisao ili je

napisano pod njegovim neposrednim rukovodstvom, i ono što je izvršeno na njegovu

inicijativu po institutima koje je osnovao. U prvu skupinu spadaju djela a) ţivotopis cara

Bazilija I, b) "De administrando imperio", c) "De thematibus", d) "De ceremoniis aulae

Byzantinae".

Za hrvatsku povijest, najznaĉajnije djelo je ono koje je napisano oko 950. g. i nije imalo

naslova, nego samo uvodni natpis" Konstantin milošću vjeĉnog cara Krista car rimski

svome sinu Romanu, okrunjenom i u purpuru roĊenom caru".

(ovo je djelo prvi put tiskano 1610. g. u Leydenu a izdavaĉ je bio Nizozemac Meurizius –

Jean de Meurs 1579.-1639., i tom prilokom mu dao latinski naslov "De administrando

imperio").

Svrha istog djela vidi se iz predgovora upućenom careviću Romanu; "Slušaj sinko,

prigrliš li ovaj nauk, drţat će te pametni za mudra, a mudri za pametna. Uĉi razborito da

moţeš primiti kormilo carstva. Razmišljaj o sadašnjosti, pronikni u prošlost da sabereš

iskustva, i tad ćeš moći izvršiti velike stvari. Dajem ti nauk, da ne zalutaš u poslovima

javne koristi. Najprije ću ti kazati, koji narod Rimljanima moţe biti od koristi, a koji mu

moţe škoditi te s kojim se moţe zaratiti. Pripovijedat ću ti o raznovrsnosti ovih naroda, o

obiĉajima, o poloţaju i veliĉini njihove zemlje te o zgodama meĊu Rimljanima u razno

doba. Sve ti ovo naumih priopćiti da znaš postupati s onim narodima, a ko se njima

zaratiš".

Spis "De administrando imperio" ima 53 glava. Od 1 do 13 glave opisuju se narodi koji

carstvu mogu biti od koristi i obrazlaţe se kako se to moţe postići. Tu se govori o

Peĉenezima, Rusima, MaĊarima (car ih zove Turkoi) i Hazarima.

U glavama 14 do 53 pripovjeda se prošlost onih naroda koji su bili u vazalnom odnosu

prema carstvu. Tu se goori o Arapima, Langobardima, o osnutku Venecije (gl. 28), o

Dalmaciji (gl. 29), o pradomovini Hrvata i njihovom doseljenju i ţivotu u novoj domovini

(gl. 30 i 31), o Srbima (gl. 32), o Zahumljanima (gl. 33), o Travunjanima i Konavljanima

(gl. 34), o Dukljanima (gl. 35), o Neretljanima (gl. 36), o MaĊarima (gl. 13 i 38), o

Kabirima (gl. 39), o Kabirima, MaĊarima, Peĉenezima i Bugarima (gl. 40), o Moravskoj

(gl. 41), o zemlji od Soluna do Dunava (gl. 42), o Peloponeskim Slavenima (gl. 49).

Krajem 944. g. pobunili su se protiv Romana Lakapena njegovi sinovi. Njegov najstariji

sin Kristofor je umro još 931. g., a mlaĊe sinove car nije toliko cijenio ali im je ipak dao

prednost pred zakonitim carem Konstantinom Porfirogenetom. Sinovi Romanovi su 944.

g. izvršili drţavni udar i dali uhapsiti cara Romana, te je on kasnije 948. g. umro u

samostanu. No sinovi Romanovi se nisu dugo okoristili svojim nasiljem, jer ih je već u

sijeĉnju 945. g. dao uhititi i poslati u progonstvo, gdje su kasnije umrli nasilnom smrću.

Tako je sada Konstantin ostao jedini vladar, no nije se i dalje posvetio politici već je to

prepustio svojim ljudima od povjerenja a sam se i dalje bavio knjiţevnošću i znanošću.

18

Nastavio je i dovršio djelo "Bazilike", napisao "Strategikon" i "Taktika", ali je vaţno

pokretanje djela enciklopedijskog karaktera "Enciklopedija historije i nauke o drţavi".

("De administrando imperio" u hrvatskom prijevodu je objavio Tomašić, Vjesnik arhiva,

knj. 20., god. 1918.)

-------------------------------------------------------------------------------------------

Konstantin VII.Porirogenet – "De administrando imperio" -

Glava 29. O Dalmaciji i narodima, koji u njoj stanuju

Da je car Dioklecijan vrlo zavolio pokrajinu Dalmaciju, zato je i doveo narod iz

Rima i naselio ga zajedno s njihovim obiteljima u toj istoj dalmatinskoj pokrajini; ti su se

i nazivali Romanima, jer su se preselili iz Rima, i nose to ime do danas. Dakle taj car

Dioklecijan sagradio je takoĊer grad Split i podigao u njemu palaĉu, uzvišenu iznad

svake hvale i opisa, ĉiju staru veliĉanstvenost još dugo do danas pokazuju ostaci, premda

ju je dugo vrijeme istrošilo. No i grad Duklju, koju sada drţe Dukljani, sagradi isti car

Dioklecijan, odakle i stanovnici one zemlje dobiše ime Dukljani.

Vlast Romana dopirala je pak do rijeke Dunava; i kad su se ti jednom htjeli

prevesti preko rijeke i pogledati, tko stanuje na drugoj strani rijeke, našli su, kad su se

prevezli, plemena Slavena, koji se nazivaju i Avari, koja su bila nenaoruţana. Niti su ovi

naime oĉekivali, da ima tko s onu strane rijeke, niti oni s ovu stranu rijeke. Stoga su

Romani našli Avare nenaoruţane i nespremne za borbu te su ih napali, nakupili plijena i

roblja i vratili se. I otada su Romani uĉinili dvije izmjene: od Uskrsa do Uskrsa mijenjali

su svoju vojsku, tako da su se meĊusobno sretali na veliku i svetu subotu, tj. koji su se

vraćali sa strane, i oni, koji su odlazili na tu sluţbu. Naime blizu mora, za tim (tj. Splitom)

je grad, nazvan Salona, koji je bio velik kao pola Carigrada, gdje su se svi ti Romani

skupili i naoruţali, i kada su otišli odanle, išli su prema utvrĊenom klancu, udaljenom od

toga grada 4000 koraka; i taj se do sada naziva Kleisa (Klis, kljuĉ), jer zatvara one, koji

odlaze odanle. I odanle su otišli do rijeke. Pošto se dakle ta izmjena vršila mnogo godina,

Slaveni, koji se zovu i Avari, na drugoj strani rijeke domislili su se govoreĉi u sebi: "ti

Romani, kada su se prevezli i našli plijen, sada neće prestati dolaziti preko rijeke k nama;

i zato se moramo pripremiti protiv njih". Tako su dakle zakljuĉili Slaveni Avari te su

Romanima, kad su se prevezli, postavili zasjede i u borbi ih pobijedili. I kad su uzeli

njihovo oruţje i zastave i ostale bojne znakove, prevezli su se prije spomenuti Slaveni

preko rijeke i došli u klanac. Kad su ih ugledali Romani, koji su bili ondje, i vidjeli

zastave i oruţje svojih ljudi, misleći, da su to njihovi ljudi, kad su gore spomenuti Slaveni

stigli u klanac, pustili su ih da proĊu mirno. Kad su pak prošli mirno, oni su odmah

protjerali Romane i zauzeli prije spomenuti grad Salonu. I za kratko vrijeme, otkako su se

tu naselili, poĉeli su plijeniti Romane, one, koji su stanovali na poljima i u višim

naseljima, poubijali su i zauzeli njihove krajeve. Ostali Romani spasili su se u gradove uz

more te vladaju njima do sada. Ovi su gradovi: Rauzin (Raguza), Aspalaton (Split),

Tetrangurin (Trogir), Diadora (Zadar), Arbe (Rab), Vekla (Krk) i Opsara (Osor). Njihovi

se stanovnici do danas zovu Romani.

Da je nakon vladavine bizantskog cara Heraklija došla- na kakav naĉin, hoću da

kaţem u zapisu o Hrvatima i Srbima- ĉitava Dalmacija i plemena oko nje, kao Hrvati,

Srbi, Zahumci, Trebinjci, Konavljani, Dukljani, Neretvanci, koji se nazivaju i Pgani, pod

vlast romejskog cara. Budući da je pak bizantsko carstvo zbog lijenosti i nehaja tadašnjih

vladara, naroĉito pod Mihajlom Mucavim iz Amorija (820.-829.), pošlo gotovo po zlu,

stanovnici dalmatinskih gradova su se osamostalili, tako da nisu bili podloţni ni

bizantskom caru ni kome drugome, a i tamošnja plemena, Hrvati i Srbi, Zahumci i

Trebinjci, Konavljani, Dukljani i Pagani, zbaciše uzde bizantske vlasti sa sebe, ţivjeli su

19

po svome i postali samostalni i nikome podloţni. Vladare ta plemena, kako kaţu, nemaju,

osim ţupana starješina, kao što je primjer i u ostalim slavenskim zemljama... Da je grad

Raguza (Dubrovnik)... Raguzijci su pak sami u staro doba vladali gradom, nazvanim

Pitaura (Epidaur, Cavtat); kad su pak Slaveni, koji su u tom tematu, zauzeli gradove,

osvojili su i taj grad... A otkako su se preselili iz Salone u Raguzu, ima do danas, tj.

sedme indikcije godine 6457, pet stotina godina (949. g.)....

Glava 30. Rasprava o tematu Dalmaciji

Oni koji istraţuju gubitak Dalmacije, mogu ovdje nauĉiti, kako su je zauzeli

slavenski narodi. Ali prije treba pokazati njen poloţaj. Od davnine dakle Dalmacija je

poĉinjala od granica Draĉa, tj. Antibara, te se prostirala do istarskih gora, a u širinu do

rijeke Dunava. Ĉitava ta pokrajina bila je pod rimskom vlašću, i taj je temat bio odliĉniji

od ostalih zapadnih temata; a slavenski su ga narodi osvojili na ovaj naĉin.

Blizu grada Splita je grad, imenom Salona, djelo cara Dioklecijana. Pa i sam je Split

izgradio Dioklecijan i imao ondje carski dvor; a u Saloni su stanovali njegovi velikaši i

mnogo naroda. I bio je taj grad prijestolnica ĉitave Dalmacije.

Svake bi se godine iz ostalih dalmatinskih gradova skupili konjanici, i iz Salone su ih

poslali do tisuću, te su ĉuvali straţu na rijeci Dunavu zbog Avara. Oni pak koji su svake

godine dolazili iz Dalmacije, opaţali su ĉesto s onu stranu rijeke stada i ljude. Poslije

nekog vremena smislili su dakle, da se prevezu prijeko i izvide, tko su oni, što tamo ţive.

Kad su se dakle prevezli, našli su avarske ţene i djecu same; ljudi i za vojniĉku sluţbu

sposobni mladići bili su u ratu. Iznenadnim prepadom su ih dakle zarobili i vratili bez

smetnja i odveli taj plijen u Salonu. Kad su se zatim Avari vratili iz rata i vidjeli nesreću,

koja ih je stigla, uznemirili su se, ali nisu znali, odakle ih je pogodio taj udarac. Odluĉiše

dakle ĉekati na pravi trenutak, i da će iz njega sve doznati. Kad su se dakle po obićaju

vojnici ponovno bili poslani iz Salone, ali nisu bili oni isti nego drugi, odluĉili su i ovi

isto kao i oni. Kad su se dakle prevezli protiv onih (tj. Avara) i naišli na njih zajedno

skupljene, a ne, kao prije raspršene, ne samo da nisu ništa obavili, nego su pretrpjeli

najuţasnije od svega: neki od njih bili su naime poklani, a ostali ţivi zarobljeni, i nitko od

njih nije izmakao njihovim rukama. Kad su ih pak ispitali, tko su i odakle, razabrali su,

da us im oni nanijeli spomenutu nesreću, i kad su još ispitali, kakva je njihova domovina,

te su je od slušanja skoro zavoljeli, sve su još ţive svezali i navukli njihova odijela onako

kao oni, popeli se na njihove konje, sa zastavicama i ostalim znakovima, što su ih donijeli

sobom, u rukama, digli su sve u obliku vojske i uputili se prema Saloni. Kako su

ispitivanjem saznali i za doba, u koje su se vojnici vraćali od Dunava, došli su i upravo

na taj dan. I kad su već bili negdje u blizini, veći se dio vojske sakrio; oko hiljadu pak

njih, koji su uzeli radi prijevare konje i odijelo Dalmatinaca, poĊoše naprijed. Kad su oni

iz grada prepoznali njihove znakove i odijelo, i budući da je bio i dan, u koji su se oni

vraćali, otvoriše gradska vrata i primiše ih s velikim veseljem. Oni pak, ĉim su ušli,

zaposjedoše gradska vrata te javiše znakom dogaĊaj vojsci i urediše tako, da su zajedno

provalili i ušli. Tada su poklali sve u gradu i odonda zavladali ĉitavom pokrajinom

Dalmacijom i utaborili se u njoj. Samo primorski gradovi nisu im se predali, nego su ih

zadrţali Romani, jer su imali izvor za svoj ţivot u moru. Kada su Avari vidjeli, da je ta

zemlja lijepa, utaboriše se u njoj.

Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme s onu stranu Bavarske, gdje su danas Bjelohrvatsi.

Jedan od njihovih rodova, naime petero braće, Klukas i Lobelos, i Kosentzes, i Muhlo, i

Hrobatos, i dvije sestre, Tuga i Vuga, odijelili su se od njih i došli zajedno sa svojim

narodom u Dalmaciju i našli Avare u posjedu te pokrajine. Pošto su neko vrijeme

meĊusobno ratovali, pobjedili su Hrvati; neke su od Avara poklali, ostale su prisilili da se

20

pokore. Otada su u toj pokrajini zavladali Hrvati; i sada ima još u Hrvatskoj potomaka

Avara i vidi im se , da su Avari.

Ostali Hrvati ostali su pak blizu Franaĉke i nazivaju se Bjelohrvati ili bijeli Hrvati te

imaju svog vlastitog arhonta; a podloţni su Otonu, velikom kralju Franaĉke i Saske,

nekršteni su i ţive u tazbini i prijateljstvu s MaĊarima.

(Od Hrvata pak, koji su došli u Dalmaciju, odijelio se jedan dio i zavladao Ilirikom i

Panonijom; a i oni su imali samostalnog arhonta, koji je takoĊer sam slao arhontu

Hrvatske darove u ime prijateljstva).

Glava 31. O Hrvatima i pokrajini, u kojoj sada stanuju

Da Hrvati, koji sada stanuju u dijelovima Dalmacije, potjeĉu od nekrštenih

Hrvata, nazvanih i "bijeli", koji stanuju s onu stranu Turske (tj. MaĊarske), blizu

Franaĉke, i graniĉe sa Slavenima, nekrštenim Srbima. Ime "Hrvat" znaĉi na slavenskom

narjeĉju toliko kao "oni, što imaju mnogo zemlje". Ovi Hrvati bili su pribjegli romejskom

caru Herakliju, još prije nego što su pribjegli Srbi istom caru Herakliju, u doba, kad su

Avari oruţjem protjerali Romane, koje ovamo bijaše doveo car Dioklecijan i ondje im

odredio boravišta. Zato su se i nazivali Romanima, jer su bili iz Rima i postali kolonisti u

onim zemljama, to jest u Hrvatskoj i Srbiji, kako se danas nazivaju. Kad su prema tome

Romani za vrijeme istog cara Heraklija bili protjerani, ostalo je njihovo zemljište pusto.

Tada su Hrvati na zapovijed cara Heraklija pograbili oruţje, istjerali iz tih krajeva Avare

i naselili se po nareĊenju cara Heraklija u zemlji Avara, gdje danas stanuju. A u to doba

su Hrvati imali Porgina oca za vladara.

(Da velika Hrvatska, zvana i bijela, do danas nije krštena, kao ni susjedi joj Srbi. Ona

podiţe manje konjaništva, isto tako i pješadije, nego krštena Hrvatska, jer ih neprestano

pljaĉkaju Franci i MaĊari i Peĉenezi).

Kaţe se da je Salona bila razorena u vrijeme Gota, koji su pod vodstvom Totile krenuli iz

njemaĉkih i poljskih strana. Sam je naime voĊa, prije nego što će navaliti na Italiju,

prešao pljaĉkajući krajevima Dalmacije i djelomiĉno opljaĉkao Salonu. Sam je ušao u

naprijed spomenutu palaĉu cara Dioklecijana, skinuo je i uništio tamo uklesane carske

natpise i dao takoĊer razoriti jedan dio iste palaĉe.

Iz krajeva Poljske (koji se nazivaju Lingoni) došlo je s Totilom sedam ili osam rodova

plemića. A ovi, kada su vidjeli, da će im hrvatska zemlja biti prikladna za nastavanje,

budući da su rijetki stanovnici Snaci bili u njoj, zatraţili su je i primili od svoga voĊe.

Ostali su dakle na istom mjestu, zapoĉeli su tlaĉiti domaće stanovništvo i nasilno ga

podvrgavati u svoje ropstvo.

Hrvatska je brdovita zemlja, koja leţi na sjeveru Dalmacije. Ta se zemlja nekada zvala

Kurecija, a narodi, koji se sada nazivaju Hrvati, zvali su se Kureti ili Koribanti. Stoga

(kaţe) Lukan: "Pouzdano se ondje u ratniĉko pleme Kureta, što ih hrani zemlja, koju

oplahuje Jadransko more". A nazivaju se Kureti, kao oni koji trĉe i nestalni su, jer su

provodili divlji ţivot lutajući brdima i šumama. Primivši upravo zbog opore domovine

ćud, na divlji se naĉin radovahu ratnim opasnostima, napadajima i pljaĉkama. Vrlo su

ratoborni i, jer smatraju da ništa nije izlagati se smrti, ponajviše srljaju nezaštićeni pred

neprijateljsko oruţje. Oni su kod mnogih pjesnika spomenuti zbog nekog smiješnog

obiĉaja. Kad je naime mjeseĉeva pomrĉina, misle, da ga (mjesec) gloĊu i jedu duhovi, te

udaraju u sve mjedene predmete u kućama, kao da vjeruju, da će, pošto bukom rastjeraju

demone, pomoći mjesecu, koji je u mukama. Stoga (kaţe) Vergilije: Kreti udaraju u mjed.

Pomiješali su se dakle, ti narodi, i nastalo je jedno pleme, sliĉna ţivota i obiĉaja i

jednoga jezika. A poĉeli su imati vlastite voĊe. I premda su bili opaki i divlji, ipak bijahu

kršćani, ali vrlo neobrazovani. Bijahu takoĊer poprskani arijanskom kugom. Mnogi su ih

21

nazivali Gotima, a isto tako Slavenima, prema osobini imena onih, koji su došli iz Poljske

i Ĉeške. Oni, kao što je naprijed reĉeno, napadahu Latine, koji nastavahu primorske

krajeve, a najviše Salonu, koja je bila glavni grad ĉitave pokrajine.

---------------------------------------------------------

Kekaumenos, O hrvatskoj povijesti iz prve pol. XI. stoljeća, O Zadru, O Dobronji,

arhontu i toparhu Dalmacije

Ivan Skilica, O historiji Hrvata od 1018.g., O Sermonu u Srijemu, O ustanku Georgi

Vojteha

Nikifor Brijenije, O ustanku Vojteha i Hrvatima, kako su Hrvati s Dukljanima pustošili

Ilirik

Ana Komnen (supruga Nikifora Brijenija), O normansko-bizantskim ratovima

Ivan Zonara, EpItoma, O Hrvatima i Sirmiumu, O ustanku 1072. g.

Arapi- su Hrvate nazivali Sakaliba (plural od Saklab), zajedniĉki naziv i bizantski za

Slavene

Al Masudi (umro 956. g.), O Hrvatima piše kako su stanovali iza Karpata

Idrizi (roĊen 1099. g.), Geografija, proputovao je od Bakra do Kotora 1153. g.

Josip ben Gorion, izraelski pisac, navodi Dalmaciju

Hazdaj (Chazdai Ibn-Šafrut, X. st., dvorjanin kalifa Abdu-rahmana III. u Kordovi,

spominje zemlju Gebalin (za koju Franjo Raĉki smatra da je to Hrvatska)

Anonymus Ravvenas, Cosmographia, 67. g., piše o Trsatskoj Liburniji ali i gradovima od

Labina do Karina

Pavao Đakon, Historia Langobardorum, VIII. st., spominje upad Hrvata u Istru i Italiju

Einhard, VIII. st., Annales Laureshamenses (spominje "Liudewiticum bellum"), zatim,

Vita Caroli Magni imperatoris, spominje se poraz furlanskog vojvode Ericha kod Trsata,

(Annales regni Francorum)

Paulin, VIII. st., akvilejski patrijarh, spominje smrt vojvode Ericha od Hrvata 799. g.

Poeta Saxo, kraj IX. st., Annales de gestis Caroli magni imperatoris, spominju se preci u

Dalmaciji koje je zauzeo Karlo

(nepoznati atutor ?), Vita Hludowici imperatoris, govori o odnosima Borne i Ludovika

Posavskog

Thegan, IX. st, Vita..., o ustanku Ljudevita Posavskog

Annales Maximiani, 741.-811., (samostan sv.Maxim u Trieru)

Annales Sithienses, 548.-823., (samostan Sithiou u St.Omeru)

Annales Lobienses, 741.-982., (samostan Lobles blizu Lutticha

Chronicon Suevicum universale, 768.-1043.

Herman, Konika, o Ljudevitu Posavskom

Conversio Baogoariorum et Carantanorum

Regin, Cronicon, podaci o Dalmaciji

Annales Fuldenses, 680.-910., pišu o knezu Braslavu

Adona, IX. st., Chronicon de sexaetatibus mundi, o Hrvatima i Francima

Analist Saxo, IX. st., piše o Avarima, Vojnomiru i Ludoviku

Dodatak Sv. pisma, nastao u Cividalu (Ĉedad) u Furlaniji

Gottschalk, De trina deitate, o Trpimiru kojeg naziva "rex Sclavorum"...

Liber pontificalis (do pape Hadrijana II. 872.g.), o Ivanu IV...

Ivan Đakon (izvorno ime Giovanni Sagornini) bio je sekretar duţda Petra II. Orseola

(991.-1009.), Chronicon venetum (o Zdeslavu, o Mislavu, o Branimiru, o Domagoju, o

Neretljanima...)

Andrija Dandolo, XIV. st., Annales (Chronicon Danduli), Chronicon breve, Chronicon

Venetum

22

Marin Sanudo, Le vite dei dogi, od IX. do XVI. st. odnosi Hrvata i Venecije

Annales veneti, XI.st. i tri izvora iz Barija (Annales Barenses) od VII. do XI. st.

Annales beneventani, Chronicon Cavense

Romualidi Salernitani, Chronicon, iz XII. st.

Guiliemo Apulijski, Gesta Roberti Wiscardi, X. i XI. st.

Gaufredo Malaterra, Historia sicula, o Normanima u XI. st., o Kolomanovoj ţenidbi i

putovanju mlade preko Biograda

Raimund de Agiles, Historia Francorum, qui ceperant Jherusalem, o kriţarskom ratu

Vilim Tirski, Historiae, o kriţarskom ratu

Albert Aquensis (Ahenski), Historiae hierosolymitanae, o kriţarskom ratu

Anonimus (P.Magister), notar Bele III (1172.-1196.), De gestis Hungarorum liber, o

pogibiji hrvatskog kralja Petra

Codex Prayanus, XII. st., Annales posonienses, 997.-1203., o Kolomanovu osvajanju

Zadra

Simon de Keza, Gesta Hunnorum et Hungarorum, sastavljena 1285.g.

Chronicon Hungarici compositio saeculi XIV, o Kolomanovu pripojenju Dalmacije

Ugarskoj

Marko de Kalt, Chronicon pictum Vindobonense, napisana 1358.g., o Hrvatskoj nakon

Zvonimirove smrti

Chronica Hungarorum impressa Budae 1473., o smrti kralja Petra...

Ivan Thuroczy, Chronica Hungarorum, iz 1488. g.

Ljetopis popa Dukljanina (Barski rodoslov) iz XII. st.

Miracule i ţivotopisi svetaca

Toma arhiĊakon, Historia salonitana, XIII. st

V. Klaić, Povijest Hrvata, Zagreb, 1899.

F. Šišić, Povijest Hrvata

A. Dabinović, Hrvatska drţavna i pravna povijest

J. Stipišić-M. Šamšalović, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,

Zagreb, 1967.


D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim, 1963.

23

AUSTRIJANCI U SREDNJEM VIJEKU

Austrijanci potjeĉu od germanskih plemena Alemana, Bavaraca i Sveva, koji su

izmiješani s romaniziranim Keltima, Retijscima, Ilirima i Slavenima.

(karta – Bal 1.)

Od I. st. pr. Kr. na prostoru današnje Austrije bila je rimska provincija Norik.

U VI. stoljeću Austriju su naselila bavarska i slavenska plemena.

Karlo Veliki je krajem VIII. stoljeća pokorio Bavarce i srušio bavarsku drţavu.

Na istom mjestu i kraju osnovao je Istoĉnu marku izmeĊu rijeka Ennsa i Raba 803.

godine.

U tijeku IX. stoljeća Istoĉna marka je bila u sukobu s velikomoravskom drţavom, a 907.

godine opustošili su je MaĊari.

Nakon poraza MaĊara 955. godine njemaĉki car OTON II. prepustio je obnovljenu

Istoĉnu marku velikaškoj porodici BABENBERGOVACA.

Za markgrofa Leopolda I., oko 980. g., Istoĉna marka se prostirala od rijeke Ennsa

do ruba Beĉke šume i od Retza do doline rijeke Piesting.

Godine 996. prvi put se spominje ime Ostarrîchi (Österreich).

Austrija je godine 1156. postala vojvodinom, proširivši teritorij: Štajersku je

stekla 1192., a Kranjsku 1230. godine.

Austrija je bila u interregnumu poslije izumiranja Babenbergovaca 1246. godine.

Za nasljedstvo su se borili Habsburgovci i Pšemislovići, a nakon pobjede Rudolfa

Habsburškog nad Otoakarom II. Pšemislovićem, Austrija je 1278. prešla u ruke

Habsburgovaca.

Središte Austrije postao je u XIII. st. grad Wien (Beĉ)

Habsburgovci su 1335. stekli Korušku, 1363. Tirol i Vorarlberg, 1368. Breisgau i

Freiburg, te 1382. Trst.

Kada je 1437. umro Sigismund Luksemburški, njegov zet Albrecht V.

Habsburgovac izabran je za njemaĉkog cara, ali je prije toga bio kralj i ĉeške i hrvatsko-

24

ugarske krune (zemlje). No, pod kraljem Matijom Korvinom odvojila se Ugarsko-

Hrvatska Kraljevina od Svetog Rimskog-Njemaĉkog Carstva.

MAKSIMILIJAN I. (1486.–1519.) bio je u braku s Marijom, kćerkom Karla

Smjelog, te je baštinio Burgundiju, Flandriju i Luksemburg 1482. godine.

Car Maksimilijan oţenio je svoga sina Filipa s Ivanom Ludom, svoju kćer

Margaretu udao za Ivana Aragonskog, a svoju unuĉad Ferdinanda i Mariju, oţenio i udao

za djecu Vladislava II. Jagelovića Anom i Ludovikom, te time stekao pravo nasljedstva

španjolske i ugarske zemlje i krune.

Sve habsburške zemlje su podijeljene diobama u Wormsu 1521. i 1522. u

Bruxellesu od strane cara KARLA V.

Car Karlo V. je 1521. tim diobama austrijske zemlje prepustio kralju-caru

FREDINANDU I. (1526.-1564.), koji je 1526. izabran za ĉeškog kralja, a 1527. za

hrvatsko-ugarskog kralja (za ugarsko-hrvatsko kraljevstvo će Ferdinand voditi borbu s

pretendentom Ivanom Zapoljom do 1540.godine).

BABENBERGOVCI i HABSBURGOVCI su austrijske dinastije srednjeg vijeka.

( Luitpold Babenberg je 976. dobio od cara Otona II. u leno Istoĉnu marku sa sjedištem u

Klosterneuburgu – od 1137. imaju ondje i arhiv. Babenbergovci su izumrli 1230. s

Friedrichom II. Ratobornim)

(karta – Bal 2.)

25

SALZBURG – bio je dio rimske provincije Noricum. Godine 626. osnovano je

vlastelinstvo klostera – crkvenog imanja sv. Petar, unutar imanja kneza Ruperta. Salzburg

je 739. postao biskupija, a 798. nadbiskupija.

VORARLBERG – bio je dio rimske provincije Retiae. U XIV. stoljeću postalo je

vlasništvo zemalja od Arla.

TIROL – bio je dio rimske provincije Retiae i Noricuma. Nastao od imanja

Trienta i Brixena. Tirol je 1363. prikljuĉen Austriji.

GORNJA AUSTRIJA – Land ob der Enns (Oberösterreich), bila je dio rimske

provincije Noricum, a od 1246. dio Austrijskog vojvodstva.

DONJA AUSTRIJA – Land unter der Enns (Niederösterreich), bila je dio rimske

provincije Noricum i Pannoniae. Oko 800. godine, dio je franaĉke marke (“Ostmark”),

koju je car Otto II. dao Babenbergovcima, a vojvodstvo je postalo 1156. kao prvi dio

Austrije.

KORUŠKA – Kärnten, bila je dio rimske provincije Noricum. Vojvodina je

postala 976., a pripojena Austriji 1335.

ŠTAJERSKA – Steiermark, bila je dio rimske provincije Noricum. U poĉetku je

sastavni dio vojvodine Koruške, a od 1180. je samostalna vojvodina Štajerska.

GRADIŠĆE – Burgenland, dio je rimske provincije Pannoniae. Do XI. st. je bio u

sastavu Ugarske, a od tada u sastavu Austrije.

Habsburgovci u srednjem vijeku: -rodoslovlje-

-----------------------------------------------------------------------------------------

Rudolf I., 1218.-1291., njem.kralj

I

Albrecht I., 1255.-1308., njem.kralj

I------------------------------------------------------------------I

Rudolf III., umro 1307. Friedrich lijepi, 1286.-1330. Albrecht II., umro 1358

ĉeški kralj njem.kralj I

I---------------------------------------------------I

Albrecht III., 1349.-1395. Leopold III., 1351.-1386.

I I

Albrecht IV., 1377.-1404. Ernst, 1377.-1424.

I I

Albrecht V., 1397.-1439., njem.kralj Friedrich V., 1415.-1493., njem.car

ugar.-hrv. kralj, 1437.-1439. supr.Eleonora od Portugala

supr. Elizabeta, kćer Sigismunda Luxemb. I

I Maximilian I., 1459.-1506., njem.car

Ladislav V., 1440.-1457., ĉeški kralj supr.Marija od Burgundije

ugar.-hrv.kralj, 1445.-1457. I

Filip I. lijepi, 1478.-1506., kralj Kastilije

supr.Ivana od Kastilije

I-----------------------------------------------------------I

Karlo V., 1500.-1558., car Ferdinand I., 1503.-1564., car

supr. Izabela od Portugala ugar.-hrv. kralj, 1527.-1564.

I supr.Ana,kćer Ladislava,ugar.-hrv.kralja

Filip II., 1527.-1598., španj.kralj I

I I

(španjolska I---------------------------------------I

loza Maximilian II., 1527.-1576., car Karlo, 1540.-1590.

Habsburgovaca) ugar.-hrv. kralj, 1563.-1576. supr. Marija od Bavarske

26

I I

(austrijska loza Habsburgovaca)

Habsburgovci su se ţenidbama i udajama povezali s vodećim europskim dinastijama

(Rodoslovlje)----------------------------------------------------------------------------------

GORZER HABSBURGER PRZEMYSLIDEN LUXEMBURGER

(Goriĉki) (Habsburgovci) (Pšemislovići) (Luksemburgovci)

I I I I

Meinhard, vojv. Rudolf, kralj Otokar, kralj Heinrich, car

Elisabeth+Albrecht I. Jutta+Wenzel II. I

kralj kralj Elisabeth+Johann

Austrijske zemlje u ranom srednjem vijeku bijahu se razvijale u sklopu Franaĉke

drţave i kasnije Njemaĉkog kraljevstva i Svetog Rimskog Carstva.

Franci su za “merovinškog” kralja Karla Martela u nekoliko pohoda na Bavarsku,

uspostavili vlast nad Alemanijom (Njemaĉkom).

Karlo je 737.g. uspostavio vlast nad istoĉnim i sjevernim granicama kraljevstva,a

732.g. u bitki kod Poatjea suzbio i Arape.

Poslije smrti Karla Martela vlast su u Franaĉkoj drţavi podijelila izmeĊu sebe dva

Karlova sina: Karloman, koji je dobio Austraziju sa Alemanijom i Tiringijom, i Pipin

Mali, koji je dobio Neustraziju s Burgundijom i Provansom. (Pobunio se Grifon, Karlov

sin iz prvoga braka, koji podjelom nije dobio ništa). Braća su ugušila ustanke plemenskih

vojvoda i na vlast dovela kralja iz redova Merovinga, Hilderika III. Karloman se odrekao

vlasti i kao redovnik završio ţivot u Italiji. Grifona su podrţavali Alemani i Akvitanci.

Pipin je došao u sukob s Langobardima, koje je pobijedio 755. uz pomoć pape. Još

jednom je, 756. potpuno porazio Langobarde oduzevši im i zemlju, a jedan dio tzv.

Ravenski egzarhat dao je franaĉki kralj papi (to je buduća papina drţava – iako su pape

tvrdile da im je zemlju dao dokumentom još car Konstantin – falsifikat tzv.

Konstantinova darovnica). Pipin je kraljevstvo podijelio svojim sinovima Karlu i

Karlomanu. Karlo Veliki je dobio sjeverni dio Austraziju, Neustraziju i Akvitaniju, a

Karloman Burgundiju, Provansu, Alzas, Alemaniju, Tiringiju, Hesen i još neke krajeve.

Karloman je bio pod utjecajem Langobarda, a Karlo pod utjecajem pape.

Kada je Karloman umro 771., Karlo je preuzeo Karlomanovo kraljevstvo, a

ratovao je i s Langobardima, dok mu i zadnje langobardsko vojvodstvo, Benevent, nije

priznalo zavisnost.

Karlo je od 772. do 804. osvojio Saksoniju, uspješno ratovao protiv Slavena i

Avara 795. i 796., te protiv Arapa 796.g.

Papa Leon (Lav) III. je u Rimu 25. XII. 800.g. krunio Karla za cara.

Karla je naslijedio sin Ludovik Poboţni (814.–840.), no novi car je upravu u

Carstvu 817. podijelio meĊu svojim sinovima: Pipin je dobio akvitanske zemlje srednje i

juţne Galije, Ludvig Njemaĉki je dobio Bavarsku sa susjednim markama, a Lotar, kao

najstariji sin, postao oĉev suvladar. Kasnije se caru Ludoviku rodio još jedan sin Karlo,

nazvan kasnije Ćelavi, a Pipin je kasnije umro.

Novim Verdenskim ugovorom 843. Karlo Ćelavi je dobio budući dio Francuske,

Ludwig (Ludovik) buduću Njemaĉku, a Lotar središnji dio zemlje u Italiji i pojas zemalja

oko ušća Rajne.

27

Ludoviku Njemaĉkom pripale su prekorajnske njemaĉke zemlje i Bavarska sa

nadbiskupijama u Meinzu, Wormsu i Speieru, ali su te zemlje tek krajem IX. st. postale

potpuno nezavisne od Franaĉke drţave.

Njeni stanovnici nazivali su se u IX. st. Teutoncima (Tetschen ili Deutschen).

Francuzi su po najbliţem plemenu na Rajni Nijemce nazivali Alemanima, a Slaveni zbog

nerazumijevanja nazivali su Nijemce –nijemima –Nijemcima. Austrijske zemlje pripale

su njemaĉkom dijelu.

Njemaĉka nije bila jedinstvena, već su u njoj vojvodstva imala veliku autonomiju

– vojvodina Švapska (duţ gornjeg Dunava), vojvodina Bavarska (istoĉno od rijeke Leha),

vojvodina Frankonija (duţ srednje Rajne i Majne), vojvodina Saksonija s Tiringijom (od

Vezera do Labe) i vojvodina Lotaringija (od Rajne do Schelde).

Poslije Karolinga u Njemaĉkoj je došla na vlast Saksonska dinastija od 919. do

1024. godine.

Vlast u Njemaĉkoj uĉvrstili su kraljevi: HEINRICH I. Priĉar (919.–936.) i OTON

I. (936.–973.). Uspjeli su pokoriti Slavene i oduzeti im Branibor (pretvorili u

Brandenburg) i poraziti MaĊare na rijeci Lehu u blizini Augsburga 955.g. Uĉvrstili su

vojni staleţ, a poreski (sitni zemljoposjednici) su zapravo uzdrţavali drţavu.

Oton I. osvojio je Lombardiju i ušao i u sam Rim u koji ga je papa zvao u pomoć

961. protiv svojih protivnika, a onda ga je papa po dolasku u Rim okrunio za cara

obnovljenog Rimskog carstva 962.g.. Tako su papa i car bili od sada na ĉelu obnovljenog

Svetog Rimskog Carstva, a Oton I. i Njemaĉkog Carstva. U sklopu toga Svetog Rimskog

Njemaĉkog carstva bile su i austrijske zemlje.

Zapravo je Oton I. vladao sam, jer je dobar dio svećenika, pa i sam papa bio pun

poroka, npr. papa Ivan XII. koji je okrunio Otona I. na crkvenom saboru 963.g. bio je

suĊen za ubojstvo, krivokletstvo, skrnavljenje svetinja i nemoralan ţivot te je svrgnut s

papinskog trona.

Sin Otona I. OTON II. odmah je, kada je preuzeo vlast 973.g. smatrao svojom

duţnošću osvojiti juţni dio Italije, ali je tamo pretrpio poraz od Arapa, koji su tada bili u

sluţbi Bizanta. Ubrzo je Oton II. umro, a naslijedio ga je 983.g. njegov trogodišnji sin

OTON III., koji je ţivio ĉitavo vrijeme u Rimu i slušao papu kao svog savjetnika

(Silvestra II. – svog uĉitelja Francuza Gerberta). U Njemaĉkoj su bili ĉesti ustanci, Danci

su se Nijemaca oslobodili, a Slaveni stekli izvjesnu samostalnost.

Otona III. je naslijedio (bratić) HEINRICH II. (1002.–1024.), koji je ţivio u

Njemaĉkoj i vodio ratove sa Slavenima.

Saksonsku je dinastiju u Njemaĉkoj naslijedila Frankofonska dinastija (1024.–

1125.), koja je znatno proširila Njemaĉko carstvo.

KONRAD II. je (1025.–1039.) pripojio Njemaĉkom carstvu i Burgundiju, a pod

carem HEINRICHOM III. (1039.–1056.) zapoĉela je reforma Crkve.

Poslije smrti Heinricha III. i maloljetnog nasljednika njeg. sina HEINRICHA IV.

(1056.–1106.), carska je vlast bila u opadanju. U isto vrijeme u duhu klinijevih crkvenih

reformi (centralizacija crkve) na ĉelu Crkve bio je papa GRGUR VII. Hildebrand koji se

proslavio 1059. Lateranskim koncilom (izbor pape vrše kardinali!). Od 1065. car Henrik

IV. je vladao samostalno, ali u sukobu s papom koji je bunio protiv cara njegove

podanike-knezove u Njemaĉkoj a sam papi nije ţelio davati prihode-desetinu.

No, papa je bio pobjednik 1077. u Canosi – a car je molio papu za oprost.

Nasljednik cara Heinricha IV., njegov sin HEINRICH V. (1106.–1125.), izmirio

se s papom Urbanom II., tzv. Wormskim konkordatom 1122.g.

U Njemaĉkoj je ojaĉala kneţevska vlast, a oslabila carska, a odluke su ovisile o

carskom saboru ili reichstagu (rajštagu).

28

Smrću Heinricha V. ugasila se frankofonska dinastija i poĉela borba velikaških

porodica za krunu. Najjaĉi pretendenti na krunu bili su Štaufovci ili Heneštaufovci koji se

bili vojvode Švapske i Frankofonije, Velfi – vojvode Bavarske i na kraju vojvode

saksonske, koji su u poĉetku imali vlast.

Prevlast je odnijela dinastija Hoenštaufovaca (1137.–1245.), a prvi kralj bio je

KONRAD III., ali je dinastija bila poznatija pod vladavinom Konradovog sinovca

FRIEDRICHA I. Barbarose (1152.–1190.), koji je bio izvrstan vojskovoĊa i aktivni

politiĉar, car Svetog Rimskog Njemaĉkog Carstva. Bio je u kriţarskim ratovima, a na

jugu Italije je osnovao Normansko Kraljevstvo 1130. g., kasnije zvano Sicilska kralj. ili

Kraljevina Obiju Sicilija.

Friedrich I. je svog sina Heinricha oţenio s nasljednicom sicilskog prijestolja

Konstancom, tako da je HEINRICH IV. (1190.–1197.) istovremeno bio car Svetog

Rimskog Njemaĉkog Carstva, njemaĉki kralj i kralj Obiju Sicilija (Normanskog

Kraljevstva). Namjeravao je osvojiti i Bizant, ali je ubrzo umro ostavivši maloljetnog sina

Friedricha.

U Njemaĉkoj su poslije Heinricha bila izabrana dva cara: OTON IV., sin

Heinricha Leona (Lava) iz kuće Velfa i FILIP Švapski, brat Heinricha IV. iz kuće

Hoenštaufovaca. U istom dvovlašću je najveću korist imao novi papa INOCENCIJE III.

(1198.–1216.). Vlast je papa usporeĊivao ovako:– kako Mjesec prima svoj sjaj od Sunca,

tako i car dobija svoju vlast od pape. Papa je, bojeći se moćnih Hoenštaufovaca, više

pomagao Velfe, nastojeći Nijemce istjerati iz Italije.

Papa je razvio inkviziciju. Kada su ojaĉani Velfi krenuli na Italiju, papa je izopćio

Otona IV. iz Crkve i podrţao unuka Friedricha Barbarose, mladog nasljednika sicilskog

prijestolja FRIEDRICHA II. Hoenštaufovca (1212.–1250.) za cara i kralja. Odrastao je na

Siciliji, osnovao sveuĉilište u Napulju i medicinsku školu u Salernu (prvi medic. fakultet),

a u šestom kriţarskom ratu, uspio je diplomatskim putem dobiti Jeruzalem. Carski su

ĉinovnici upravljali sudstvom, upravom i financijama, ĉime je smanjena vlast gradske

autonomije. Organizirao je seljaĉku vojsku i ratnu flotu. Poslije smrti Friedricha II. papa

je pozvao u Italiju Karla Anţuvinskog (Anjou-a), brata Francuskog kralja Luja IX. i

pomogao mu da zavlada Sicilskom (Napuljskom) Kraljevinom.

Stalne borbe Gvelfa i Gibelinija su ugrozile carsku i kraljevsku vlast

Hoenštaufovaca, a posljednji potomak iste dinastije Hoenštaufovaca Konradin pao je u

ruke Karla Anţuvinskog i bio pogubljen.

U Njemaĉkoj je izmeĊu 1254. i 1273.g. interregnum – meĊuvlašće. Osamostalila

su se već ranija vojvodstva. U sastav Njemaĉkog carstva ušli su Burgundija i Ĉeška, no

najkrupniji su se posjedi nalazili na istoku tzv. marke – Velika Brandemburška marka,

Luţiĉka marka, Majsenska marka, i na srednjem Dunavu – Austrijska marka, koja je

zatim postala vojvodstvo (marka je jedinica vojniĉkog karaktera).

U XIII. stoljeću Nijemci su osvajali zemlje Baltiĉkih naroda, Letonaca, Estonaca,

Litvanaca i Prusa.

Za cara Njemaĉke izabran je 1273.g. RUDOLF Habsburg. Do tada su

Habsburgovci bili manji posjednici od Saksonskih, Frankofonskih ili Hoenštaufovskih

krupnih posjednika. Grofovi Habsburg su stavljeni na kraljevsko prijestolje, jer su bili

slabi i nisu postavljali opasnost za velike posjednike. Austrija je tada postala centar

Njemaĉkog carstva.

Habsburgovci su do tada imali male zemlje u Alzasu i u Švicarskoj.

RUDOLF HABSBURG (1273.–1291.) vladar- -car, u poĉetku je nastojao ojaĉati

Austrijsko vojvodstvo i ujediniti je sa Ĉeškom, koja je tada imala za vladara Pšemisla II.

29

Iskoristivši pomoć MaĊara i ĉeških vitezova, kralj – car Rudolf je Pšemislu II. oteo

Austriju, Štajersku, Korušku i Kranjsku.

U vojvodinama – kneţevinama (njemaĉkim) osnivali su se u XIII. st. ustanove –

landtagi, koje su sliĉile na parlament i drţavne staleţe.

Habsburgovci nisu uspjeli pod svoju dominaciju podvrgnuti švicarske kantone

koji su stvarale svoje saveze 1291.g. (u poĉetku je u savezu bilo samo tri kantona:

Schweiz, Uri i Unterwalden) i organizirali “vjeĉni” savez, te poslije bitke protiv

Habsburgovaca 1315.g. kod Morgartena, izborili su (Švicarci) nezavisnost.

Jaĉanje Habsburgovaca izazvalo je kod kneţeva – vojvoda uznemirenost, pa su

kneţevi - vojvode smijenili Habsburgovce (od 1273. do 1308.g.) i uspostavili dinastiju

grofova Luksemburških. Habsburgovcima je ostavljena Austrija kao nasljedna zemlja.

Luksemburgovci su imali svoje zemlje u Ĉeškoj.

HEINRICH VII. Luxemburg (1308.-1313.), brakom je svoga sina Ivana s

nasljednicom Ĉeške pripojio Ĉešku posjedima Luxemburg. Htio je uz pomoć Gibelinija

zauzeti Italiju, ali nije uspio.

Poslije careve smrti kneţevi izbornici su se podijelili i istovremeno za cara

izabrali Friedricha Habsburškog i Ludviga, vojvodu Bavarskog. Dugotrajnim borbama

Ludwig je odnio konaĉnu pobjedu.

LUDWIG Bavarski (1314.–1347.) je došao u sukob s papom Ivanom XXII. koji ga

je isljkuĉio iz Crkve, a na Njemaĉku bacio interdikt i anatemu (prokletstvo). Car Ludwig

je na to okupio njemaĉke svećenike, protivnike pape, te su na njegovom carskom dvoru

(pol. pisac Marsilio Padovanski) izglasali tzv. “Defensor pacis” (Zaštitnik mira), po kojoj

je svjetovna vlast iznad crkvene, odnosno carska vlast iznad papine. Ludwig je uspio

osvojiti Rim, zbaciti papu Ivana XXII. i na njegovo mjesto postaviti papu Nikolu V., ali

se zbog seljaĉkih nemira vratio u Njemaĉku 1328.g. Poslije dvije godine (1330.) došao je

"carski" papa Nikola V. u Avignon i "predao se u ruke papi Ivanu XXII".

Ludwigova teţnja da svim sredstvima proširi posjede bavarske dinastije

Witelsbaha dovela ga je u sukobe s knezovima, koji su doveli na carsku vlast

Luksemburgovce.

KARLO IV. Luksemburški (1346.–1378.), bio je ne toliko car Svetog Rimskog

Carstva koliko ĉeški kralj. Bio je primoran 1356.g. izdati “Zlatnu bulu” koja je ozakonila

mnogovlašće u Njemaĉkoj. Bula je potvrĊivala da knezovi biraju cara i utvrdila sastav

kolegija kneţeva – izbornika u koji su ulazila tri duhovna kneza – nadbiskupi Kölna,

Meinza i Triera, te ĉetiri svjetovna kneza – ĉeški kralj, saksonski vojvoda, brandenburški

markgrof i rajnski falcgrof. Izbor cara vršio se većinom glasova.

Sjeverno - njemaĉki gradovi su stupili u udruţenja – Hansa (hanzama) od 1356.g.,

ali su ĉesto dolazili u sukobe zbog svoje autonomije s knezovima i velikašima.

Osim Hanzinog saveza gradova (Hamburg, Lübeck, Bremen, Köln...), postojali su

Švapski i Rajnski savezi (Strasburg, Ulm, Speier, Worms…) gradova. Ti su se savezi

ujedinili 1381.g. u savez 89 gradova.

Savezi gradova su ratovali protiv saveza knezova.

Kako savezu gradova Hanza nije pritekla pomoć, isti je savez razbijen 1388.g. od

saveza knezova.

Poslije smrti Karla IV. car je postao njegov sin VJENCESLAV ili Vaclav

(njemaĉki Wenzel), ali su ga 1400.g. izborni knezovi zbacili s vlasti, a izabrali rajnskog

falcgrofa RUPERTA ili Ruprechta, koji je neuspješno ratovao u Italiji. Poslije smrti

Ruperta, stupio je na prijestolje Vaclavov brat SIGISMUND Luksemburški (1411.-1437.),

za ĉijeg je vremena izbio nacionalni vjerski (husitski) rat protiv crkvene i carske vlasti.

30

U meĊuvlašću (1437.–1449.), carska je kruna opet, ali sada trajno (do

1806.godine), prešla u ruke dinastije Habsburg.

FRIEDRICH III. (1440.–1493.), je vladao nesamostalno, zapravo vlast su imali

izborni knezovi. Friedrich je jedno vrijeme ĉak ostao i bez svog porodiĉnog nasljednog

posjeda – Austrije, zajedno sa Štajerskom i Koruškom, koje je osvojila Ugarska (kralj

Matija Korvin).

Krajem XV. stoljeća su vraćene izgubljene oblasti – vojvodine, zahvaljujući

sukobu pretendenata za ugarsku krunu.

Smrt burgundskog vojvode Karla Smjelog u borbi protiv Lotarinţana i Švicaraca

kod Nansija 1477.g. dovele su do raspada Burgundskog vojvodstva. Jedan dio Burgundije

zauzeo je Francuski kralj Luj (Louis) XI., a drugi dio (Nizozemska i Franš Konte). Kćer

Karla Smjelog Mariju Burgundsku oţenio je sin Friedricha III., Maksimilijan, koji je

1493.g. postao i car.

MAXIMILIAN I. (1493.–1519.) nije mogao sprijeĉiti stalno "raspadanje" Carstva.

Car je bio potpuno nemoćan, rajstazi nisu ĉinili ništa da ojaĉaju poloţaj cara, a lokalni su

kneţevi razmišljali kako ojaĉati samo svoju kneţevinu, ali ne i Carstvo.

FERDINAND I. (1519.–1564.), bio je Maksimilijanov unuk, oţenjen Anom,

kćerkom ugar. – hrv. kralja Vladislava II., te je od 1527. do 1564.g. bio ugarsko – hrvatski

kralj.

(karta-grbovi, Bal 3.)

31

(karta – Bal 4.)

(karta Bal 5.)

32

U Austriji je u srednjem vijeku bila razvijena duhovna poezija, a posebno su se

tada isticali: "Frau Ava" oko 1100.g. i "Heinrich von Melk", oko 1150. godine.

Trubadurska srednjovjekovna poezija je u Austriji takoĊer izraţena, a znameniti

su: Ritter von Kurenberg, oko 1150. g., Dietmar von Aist, oko 1150. g., Neidhart von

Reuenthal, oko 1200. g. Ĉuveni Ep o Nibelunzima, nastao u Beĉu ili u Passau oko 1200.

g., dok je Ep o Gudrunu nastao u Štajerskoj oko 1230. godine. Srednji vijek je pun

lutalica pjesnika, tzv. Minnesangera, a u Austriji se istiĉu Walther von der Vogelweide,

koji se svojim pjesmama oko 1210. g. borio protiv papinske prevlasti. U moralistiĉkoj i

satiriĉkoj poeziji istiĉe se Heinrich der Teichner, oko 1360., u parodistiĉkoj poeziji istiĉe

se djelom "Pop iz Kahlenberga", oko 1450.g. Philipp Frankfurter, koja je bila zapravo

antiklerikalna proza.

U Beĉu je 1497.g. osnovano društvo: Sodatis litteraria Danubiana, kao prva

akademija a njezin osnivaĉ je bio predstavnik renesanse Konrad Celtis. Celtis je osnovao

u Beĉu 1501.g. i Collegium poetarum et mathematicorum, za beĉki dvor s igrama i

zabavama.

Kodeksi se u razliĉitim oblicima javljaju od VIII. st. Romanika je već od X. st.

zastupljena u bazilikama crkvi, ali je znaĉajnije tragove ostavila gotika, kao crkva-

katedrala Sv. Stjepan u Beĉu. Slikarstvo je od poĉetka XV. st izraţeno kroz slikarske

predstavnike M. Pachera i A. Pilgrama, te se od poĉetka XVI. st. otvara i tzv. Dunavska

slikarska škola.

Glazba se razvija kroz liturgijsko pjevanje,koje se najprije uvodi u Salzburgu za

nadbiskupa Arna, 785.-821. godine. Postojalo je kasnije od 1288. g. u Beĉu i cehovsko

udruţenje sviraĉa "Spielleute", bratovštine sv. Nikole. Renesansna glazba je u Austriji

posebno razvijena za Habsburgovaca, u Beĉu,Innsbucku i Grazu, koju uglavno vode

nizozemski glazbenici. Dvorsku carsku kapelu reogranizirao je potkraj XV. st. slovenac

Juraj Slatkonja, ali je najpoznatiji umjetnik toga doba u Beĉu P. Hofhaimer, svirajući

uglavnom na orguljama..


Gesta Dagoberti I regis Francorum, iz IX. st.

Conversio Bagoariorum et Carantanorum, iz 871. g., napisao salzburški svećenik

Syfrid iz Švapske, XIII. st., pjesma o Leopoldu VI Babenbergovcu

Švapsko ogledalo

Chronicon Austriacum, iz XV. st.

Jansen Enikel, XIII. st., Svjetska kronika, Kneţevska knjiga Austrije (Furstenbuch von

Osterreich)

Monumenta Germaniae Historica

Tomo Ebendorfer, Chronicon Austriacum

Bertold iz Regensburga, iz XIII. st.,

Otokar iz Geule, 1265.-1322., Austrijska rimovana kronika, XIV. st.

Ivan Vetrinski, Liber certarum historiarum, XIV. st.

Vid Arenpech, Chronicon austriacum

R. Kralik, Osterreichische Geschichte, Wien, 1917.

F. Šišić, Politika Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda, Rad 266, Zagreb, 1939.

H. Nantsch, Geschichte Osterreichs, I, II, Wien, 1951.

M. Uhlirz, Handbuch der Geschichte Osterreich-Ungarns (do 1526.), Graz-Wien, Koln,

1963.

E. Zollner, Geschichte Osterreichs, Wien, 1966.

E. Zollner-T.Schussel, Povijest Austrije, Barbat, Zagreb, 1997.

33

MAĐARI U SREDNJEM VIJEKU

Prije rimskog osvajanja na teritoriju su današnje MaĊarske ţivjela keltska, ilirska,

traĉka i sarmatska plemena. Svojim osvajanjima Rimljani su osnovali provincije Panoniju

i Norik na desnoj i Dakiju na lijevoj obali Dunava. U doba seobe naroda najdulje su se u

današnjoj MaĊarskoj zadrţali Huni u IV. i V., te Avari u VI. stoljeću. Panonija je u sklopu

velikomoravske drţave u IX. stoljeću.

Krajem IX. stoljeća u Panoniju upadaju Ugri ili MaĊari – plemena ugro- -finskog

podrijetla. (po legendi od sedam plemena: 4 su tursko/ turkmenska, 2 finsko-estonsko-

litvansko-letonska i 1 maĊarsko / hongri-Ugri i Magyari). Prapostojbina MaĊara je

Urumĉi u srednjoj Aziji.

rodoslovlje ugrofinskih naroda:

-------------------------------------

uralski narodi

I------------------------------------------------------------------------I

Ugrofinci Samojedi

I------------------------------------------------------------------I

Finski Permi Ugri

I-------------------------------I I------------------I

Finski Volţani Permi ProtomaĊari Obski Ugri

I I I I

I I------------------I MAĐARI I-----------------I

I Zurjeni Votjaci Voguli Ostjaci

I

I---------------------------------I

Finci Esti Mordvini Ĉeremisi

34

(karta – Bal 6.)

Konje, rogatu stoku su MaĊari tjerali s jednog pašnjaka na drugi. Pored stoĉarstva

bavili su se i zemljoradnjom.

Neke maĊarske rijeĉi govore o zajedniĉkom maĊarsko-turskom podrijetlu, npr.:

eke – plug, sarlo – srp, buza – pšenica, árpa – jeĉam, köles – proso, balta – sjekirica…

Perzijski geograf Dţahani sredinom je IX. st. o MaĊarima napisao slijedeće:

“MaĊari su pak jedna rasa Turaka, imaju šatore, a pašnjacima zajedno prolaze. Jedna

njihova granica doseţe Crno more u koje se ulijevaju dvije rijeke. Zemlja MaĊara obiluje

vodom i drvetom. Zemlja je vlaţna i imaju mnogo oranica. MaĊari su lijepi ljudi i dobrog

izgleda. Odjeća im je brokata, a oruţje je iskovano od srebra i ukrašeno biserom”.

Na ĉelu maĊarskog društva u X. je stoljeću stajao prvo jedan knez, a zatim dva

kneza. Za knezom su po ĉinu slijedili plemenski, a zatim rodovski starješine.

Dolaskom u Panoniju MaĊari su stanovali u kućama udubljenim u zemlju, a iznad

zemlje se izdizao krov pokriven slamom, trskom ili travuljinama. Kuće su se sastojale od

35

jedne prostorije, a u kutu se nalazila peć. Dimnjaka nije bilo i tu su MaĊari ţivjeli zimi, a

ljeti su bili u velikim prozraĉnim šatorima ili pod vedrim nebom.

MaĊari su ratovali sa susjedima (maĊarski ratni konjanici i strijelci) radi pljaĉke,

rušenja ili zarobljavanja, odnosno stjecanja plijena. Evo kako su ratovali: mala skupina bi

poĉela napadati neprijatelja i prividno bi uzmicala i domamila neprijatelja u zasjedu te ga

zapljusnula strijelama, a rijetko borbom prsa u prsa. U Italiji je 924. godine nastala

crkvena molitva: “ Vjerniĉe Isusov, sveti sluga Boţji, oh Geminije, pomoli se da iz

milosti kralja nebeskog izbjegnemo udarac što ga mi, bijednici zavreĊujemo… Molimo te

spasi nas od maĊarskih strijela…”

MaĊari su tako u Europi ratovali do svog prvog poraza 955. godine kod

Augsburga od ujedinjene vojske njemaĉkog kralja Otoakara I. (Otona I.)

Pustolovne maĊarske ĉete u bitci kod Augsburga vodili su Lehel i Bulcsu. Time

su okonĉani zapadni ratni pohodi, a istoĉne pohode protiv Bizanta je kasnije obustavio

maĊarski knez Taksony.

Ilustrirana kronika (Képes Krónika), sastavljena u XIV. st., ovako piše o

augsburškom sukobu: “Na ovom mjestu uhvatili su Lela i Bulcsua, vrsne kapetane i

odveli ih pred cara. Car ih je upitao zašto su tako nemilosrdni prema kršćanima. Oni su

odgovorili: “Mi smo osveta svevišnjega Boga, on nas je poslao biĉem na vas: ako ćemo

obustaviti napade vi ćete nas pohvatati i pogubiti”. Car je rekao: “Birajte sebi kakvu smrt

ţelite!” Na to Lel odgovori: “Dajte meni moju trubu! Prvo da u nju puhnem pa ću onda

odgovoriti”. Dali su mu trubu i kada se pripremio da će puhnuti u nju stupio je pred cara

te ga je, navodno, tako jako udario po ĉelu da se truba slomila, a car umro. Tada je Lel

rekao: “Ideš preda mnom i bit ćeš mi sluga u drugom svijetu”. Naime, Skiti vjeruju da će

svi koje su za ţivota ubili, na drugome svijetu postati njihove sluge. Odmah su ih uhvatili

i u Regensburgu objesili”.

Poslije pustolovnih pohoda MaĊari se prilagoĊavaju zapadnom naĉinu ţivljenja.

Već krajem X. stoljeća knez GEZA (972.–997.) šalje emisare njemaĉkom caru traţeći

svećenike i vitezove, a sam je svoga sina oţenio bavarskom (njemaĉkom) kneginjom.

Nemilosrdno se obraĉunao s plemenskim i rodovskim starješinama koji su mu se

suprotstavljali, oduzeo im je zemlju i time uĉvrstio svoju kneţevsku vlast.

Svećenici su obavljali misionarsku djelatnost, a sam je knez Geza dao pokrstiti

svoga sina Vajka, koji je dobio ime STJEPAN (István) (997.–1038).

Mnogi su se suprotstavljali novom kršćanskom vladaru, a najopasnija je bila

pobuna somogyskog KÓPPANYA, koji je sebe smatrao opravdanim nasljednikom kneza

Geze. Stjepan je uspio uz pomoć njemaĉkih vitezova poraziti i pogubiti Kóppanya

(raskomadati tijelo i nataknuti na tvrĊavsku kapiju).

Stjepan je traţio i dobio krunu od pape Silvija II. (Silvester II.), te se 1. sijeĉnja

1001. godine u Ostrogonu (Esztergon) okrunio za kralja i time je MaĊarska potala eurpska

kršćanska zemlja.

Likvidacijom pobunjeniĉkih poglavara kralj Stjepan je od plemenskih pokrajina

organizirao kraljevske ţupanije. Na ĉelu ţupanija bili su kraljevi ljudi – ţupani- koji su za

kralja ubirali porez u naturi, darove, tj. kraljeve prihode. Kralj je organizrao kraljevsko

vijeće kao svoj savjetodavni organ.

Paralelno s organizacijom kraljevskih ţupanija formirala se i crkvena organizacija

– osnivanjem biskupija: Esztergom, Kálocsa, Eger, Nagyvárad … Stjepan je naredio da

svakih 10 sela sagradi crkvu i da desetinu poreza daju crkvi (MaĊari su se opirali

pokrštenju – poslanog su biskupa iz Rima -biskupa Gélérta ubili i bacili u zatvorenoj

baĉvi nabijenom ĉavlima u Dunav).

36

Djela velikog maĊarskog kralja Stjepana priznala je Crkva proglasivši ga poslije

njegove smrti svecem – 20. kolovoza (kralj Stjepan – osnivaĉ drţave).

Poslije smrti prvog maĊarskog kralja slijedile su borbe za nasljednika, jer jedini

sin Stjepana I. IMRE nije nadţivio svoga oca. Tako će prijestolje naslijediti kraljev bratić

VAZUL, kojega je kralj Stjepan dao oslijepiti jer je podrţavao stari poredak (oslijepio ga

je i u uši nalio vrelo olovo).

Kralj Stjepan je za svog nasljednika imenovao svoga sinovca, venecijanskog

vlastelina PETRA, koji se prema “Kronici” okruţio glasnim Nijemcima i brbljavim

Talijanima. Protiv Petra je istupio ABA SÁMUEL koji se borio za povratak starih

poganskih obiĉaja i poretka.

Pobunjenici su krivili Crkvu, a voĊa prve neznaboţaĉke pobune bio je VATA iz

Békéscabe, koji je dao sebe obrijati, a kosu upleo u tri pletenice, ţivio na poganski naĉin,

te je prema “Kronici” osudio na smrt sve ljude otmjenog pordijetla i istrijebio skoro sve

svećenike maĊarske zemlje. Tada je stradao u Budimu i biskup Gélért.

Vatinu pobunu ugušio je Vazulov sin kralj ANDRIJA I. (Andras) (1046.–1060.).

Neznaboţaĉka (poganska) pobuna Vatinog sina IVANA (Janosa), zadesila je ista sudbina.

Njemaĉki su carevi ţeljeli iskoristiti ove pobune u svoju korist, poduzimajući i

vojne akcije ne samo protiv pobunjenika, već i MaĊarske, kao što su osvajanje Györ-a

1051. i Pozsuna 1052. godine., ali bez uspjeha. Prije Poţuna slijedio je okršaj na Vertes

hegyseg -Štitovo brdo.

MaĎarski vladari iz dinastije Arpadovića

(Rodoslovlje)

Arpad, 889.-907.

I

Zsolt, 907.-949.

I

Taksony, 947.-970.

I-------------------------------------------------------------------------I

Geza, 970.-997. Mihaly

I--------------------I-------------------------------I I

Istvan, 997.-1038. (kći ?) (kći ?) I

Samuel Aba, 1041.-1044. Otto Orseolo,.Venezia I

I-----------------------------------------------------I I

Petar, 1038.-1041. i 1044.-1056. I

I

I---------------------------------I----------------------------------------I

Andras I., 1046.-1060. Bela I., 1060.-1063. Levente

I I-----------------------------------I

Salamon, 1063.-1074. Geza I., 1074.-1077. Laszlo I., 1077.-1095.

I

I-------------------------------------------------I

Kalman, 1095.-1116. Almos

I I

Istvan II., 1116.-1131. Bela II., 1131.-1141.

I

I-------------------------------I-------------------------------------I

Geza II., 1141.-1162. Laszlo II., 1162.-1163. Istvan IV., 1163.

37

I

I------------------------------------------------I

Istvan III., 1162.-1172. Bela III., 1172.-1163.

I

I------------------------------------------------------I

Imre, 1196.-1204. Andras II., 1205.-1235.

I I------------------------------I

Laszlo III., 1204.-1205. Bela IV., 1235.-1270. Istvan posthumus

I I

Istvan V., 1270.-1272. Andras III., 1290.-1301.

I

I--------------------------------------------I

Marija, (muţ Karlo II.Anjou) Laszlo IV., 1272.-1290.

Svijet veleposjednika i kmetova, tj. feudalno društvo, uĉvstilo se za maĊarskih

kraljeva Ladislava I. (Laszlo) i Kolomana (Kalman) Mudrog. Kraljevi su izdavali stroge

zakone, koji su trebali zaštititi privatno vlasništvo. Za kralja Ladislava, zakon je bio strog,

npr. ako se ustanovi kradljivac, neka se oslijepi. Ladislav je ostao poznat u legendama kao

svemoćan: cijedio je vodu iz kamena i našao ĉudotvornu travu. Pobjegao je u jednoj bitki

pred neprijateljima, tako što se planina razdvojila (Tordai hasadék).

Najviši sudac u zemlji bio je kralj, a u njegovoj odsutnosti tu duţnost je obavljao

njegov zamjenik, palatin. Oni su saslušavali molbe i ţalbe na tzv. dane zakona –

najznaĉajniji dan zakona bio je odrţavan jednom godišnje u Stolnom Biogradu

(Székesfehérváru). Pri utvrĊivanju se krivice ĉesto se sluţio tzv. Boţjim sudom,

dokaznim postupcima kušnje vodom i vatrom. Crkvi su kraljevi davali ogromne posjede.

Ladislav je naredio da se “batinanjem poprave oni koji ne dolaze u crkvu. A oni koji se

priĉešćuju prema poganskim obiĉajima, pored bunara ili pak svoje poklone ostavljaju

pored drveća, izvora i kamena, neka za svoj grijeh plaćaju volom”.

S bratom Almošem Ladislav je vodio rat protiv Hrvata i uspio osvojiti Hrvatsku

do Gvozda 1097. godine.

Na istoĉnoj strani Ugarske sve su ĉešće upadale nomadske vojske. Prema

“Kronici” nomadske su vojske odnijele toliko plijena iz MaĊarske, koliko ni jedan

narod nije imao. Napade Kumana je kralj Ladislav u krvavim bitkama zaustavio.

Kralj Koloman postao je i hrvatskim kraljem krunidbom u Biogradu 1102. godine

(pacta conventa). Dao je velike povlastice dalmatinskim gradovima, a za bana je postavio

Ugrina iz plemena Kukara, koji je nesretno ratovao protiv Zadrana i Rabljana, ali je

kasnije postao i splitskim nadbiskupom. Nakon Kolomanove smrti Ugarskom je i

Hrvatskom zavladao njegov maloljetni sin Stjepan II.," koji bijaše okrutan i u ludilu je

umro" 1131. godine. MeĊutim, uspio je u Ugarskoj naseliti Kumane i Polovce i vladati

njima razbludno na kraljevskom dvoru. Stoga se za ţivota kralja Kolomana organizirala u

Ugarskoj stranka koja je ţeljela dovesti na vlast Almoša (strica Stjepana) i brata njegovog

Borisa Kolomanovića. Kraljević Almoš je nekada bio kralj hrvatski (1091.–1095.) izmeĊu

Drave i Save.

Koloman je sa sicilskom kneginjom Buzilom imao sina Stjepana, a poslije smrti

Buzile, oţenio se Koloman ruskom kneginjom Eufemijom (kćerkom ruskog velikog

kneza Vladimira Monomaha u Kijevu), koja nije voljela Kolomana jer je bio “nakaza od

38

ĉovjeka” i u bijegu pred Kolomanom u Kijevu rodila je (zbog trudnoće u preljubu bijaše

otjerana) sina Borisa koji je kasnije bio ruski odgojen na kijevskom dvoru.

Zbog zavjere, Koloman je dao oslijepiti brata Almoša i njegovog sina Belu, koji se

sklonio bizantskom kralju Ivanu Komnenu (Ivan Komnen bijaše oţenjen Irenom,

kćerkom ugarskog kralja Ladislava).

Poslije smrti Stjepana II. na ugarsko se prijestolje vraća iz Bizanta BELA II.

Slijepi, oţenjen kćerkom srpskog kneza Uroša, Jelenom.

Boris Kolomanović sada dobije zaštitu u Carigradu i nada se ugarskoj kruni, a

njegov je zaštitnik i poljski knez Boleslav.

O kralju Beli II. ugarski ljetopisac Ivan Turĉanski napisao da je od 1137. do svoje

smrti 1141.godine ţivio mirno, odao se piću, a ţena Jelena rodila mu ĉetiri sina: Gezu,

Ladislava, Stjepana i Almoša, od kojih su tri preţivjela oca.

Slijepog oca Belu naslijedio je sin GEZA (1141.–1162.), okrunjen u Stolnom

Biogradu, treći dan nakon oĉeve smrti. Kako je bio maloljetan, sastavljena je vlada na

ĉelu s Belošem (bio je herceg, palatin, ban hrvatski…).

Prema grĉkom povjesniĉaru Kinnamu je bio iz Dalmacije i imao je za ţenu kćer

srpskog velikog ţupana – kneza Uroša – sestru kraljice Jelene.

Borisa Kolomanovića sada pomognu austrijski i njemaĉki Velfovci i kod Mošnja

se 1146. godine zametne bitka izmeĊu Austrijanaca i MaĊara u kojoj MaĊari pobijediše.

Borisa je kasnije neuspješno pomagao francuski kralj Luj VII., njemaĉki kralj Konrad III.,

kriţari te bizantski car Emanuel Komnen, kako bi došao do ugarske krune.

Kralj Geza vladao je uz pomoć Beluša relativno mirno, bez uzurpatora na

kraljevsku krunu, jer je njegov otac Bela na jednom zboru u Aradu dao smaknuti ĉak 68

protivniĉkih plemića.

Tek što je Gezin petnaestogodišnji sin STJEPAN III. 1162.g. sjeo na prijestolje

poslije oĉeve smrti, zahtijeva bizantski car Emanuel Komnen sa se isti zbaci, a da se

podrţe Gezina braća – Stjepan IV. i Ladislav II.

LADISLAV II. vladaše samo šest mjeseci od 1162. do 1163. godine, te se obnove

borbe za prijestolje a uz Stjepana IV. stajali su velikaški ugarski i hrvatski, ban bosanski

Borić i hrvatski ban, slavni Beluš. Stjepan IV. bio je 1163.g. okrunjen u Ostrogonu. U

poĉetku mu pomaţu Bizantinci, koji se kasnije odmetnu podrţavši suparnika Gejzinog

sina STJEPANA III. za kralja. Stjepan III. je poslao svoga brata Belu (prozvan Aleksije) u

Carigrad i obećao mu Srijem u nasljedstvo. No, kako mu kasnije nije predao Srijem,

zaratio se s Bizantom, carem Emanuelom. Stjepanu III. pomaţe u ratu protiv Bizanta

ĉeški kralj Vladislav II., ali Bizantinci ipak zauzmu 1165. godine Srijem.

Stjepan III. je umro bez muškog nasljednika, pa je prijestolje dobio iz Carigrada

njegov brat BELA III. (1173.–1196.) prozvan Aleksije, odgojen u Bizantu. Bela je zaruĉio

Mariju, kćerku cara Emanuela Komnena i trebao postati bizantskim carem (poslije

Emanuela) ali se kasnije oţenio Anom (Agnezom), sestrom supruge cara Emanuela.

Kralju Beli su pomagali u Hrvatskoj i Frankopani, gdje će Bela 1194. godine za

svog gubernatora namjestiti svoga sina Emerika. S Anom je Bela imao dva sina Emerika i

Andriju, a u drugom braku nije imao djece. Za svog suvladara odredio je Emerika 1185., a

Andriji je dao Galiciju i zavjetovao ga da mora poći u kriţarski rat.

Odmah po dolasku na vlast EMERIK (1196.–1205.) je zaratio protiv brata

Andrije, kojeg su podrţavali velikaši. Papa Inocencije III. je stao na stranu Emerikovu, a

Andriju je zagovarao da izvrši oĉevu volju i poĊe u kriţarski rat. U ratu izmeĊu njih, u

kojem je Andrija imao potporu u Hrvatskoj i Dalmaciji, u borbi kod Varaţdina, Andrija

je 1202. bio zarobljen i sve do 1204.g., do smrti Emerikove, bio zatoĉen u tamnici.

Mleĉani će Emeriku 1202.g. uz pomoć kriţara preoteti grad Zadar.

39

Za svojeg nasljednika Emerik je odredio svoga sina LADISLAVA, roĊenog iz

braka sa Konstancijom, kćerkom aragonskog kralja Alfonsa II. Ladislav nije poţivio

dugo, tako da se 1205. godine krune doĉepao opet Andrija.

ANDRIJA II. (1205.–1235.) je vladao uz pomoć supruge Gertrude, kćeri Bertolda

grofa Meranskog, koja je još prije bila u svaĊi s Emerikovom ţenom Konstancijom.

Gertrudin je brat Bertold bio umiješan u umorstvo njemaĉkog kralja Filipa Švapskog,

(Bertold je bio i nadbiskup kaloĉki), što je ozlojedilo papu. Bertold je banovao u

Hrvatskoj od 1209. do 1211.g. ili 1212.g. Za palatina je postavio Benka, nekadašnjega

hrvatskoga bana. (Bertold, iako svećenik, uz pomoć sestre svoje Gertrude obljubio je

suprugu Benka palatina, na što su se pobunili plemići, naroĉito hrvatski, uhvatili

Gertrudu i ubili je (osudio je Bertolda i Ostrogonski nadbiskup). Djecu Andrijinu: Belu,

Andriju i kćer Mariju, spasio je i odgojio Salamon. Kralj Andrija iz Haliĉa (Galicije)

pohitao je kući (u Haliĉu je radio na tome da postavi na vlast sina Kolomana). Uz pomoć

pape 1217. godine, Andrija će uspjeti okruniti za poljskog kralja u Krakowu svoga sina

Kolomana. Urota 1213.g. protiv Andrije (palatin Bank) nije uspjela.

Godine 1215. oţeni se Andrija II. Jolantom, sestrom bizantskih-latinskih careva

Balduina i Heinricha. Andrija će 1216. godine poći u kriţarski rat 1217. iz Splita prema

Cipru a onda će od studeng 1217. do sijeĉnja 1218. boraviti u Svetoj Zemlji, gdje se

razbolio (ili je otrovan), te se vratio kući (zbog toga ga je jeruzalemski patrijarh prokleo).

U Antiohiji je za svoga sina Belu isprosio Mariju, kćerku bizantskog cara Teodora

Laskarisa i poveo je sa sobom. Na povratku kući Andriju je zarobio bugarski car Ivan

Asen II. i drţao dotle dok mu nije obećao dati za ţenu svoju najstariju kćer Mariju.

Vrativši se kući u kraljevstvo koje je dezorijentirano, a moć velikaša ojaĉana, nametnuli

su velikaši kralju Andriji 1222. godine Zlatnu bulu. U Hrvatskoj je herceg Andrijin sin

Bela, a od 1226. njegov mlaĊi sin Koloman.

Andrija je ratovao protiv Austrijanaca, ali s neuspjehom, oţenio se i treći put kao

60-godišnji starac Beatricom da Este, kćerkom markgrofa Aldobrandinija. Prva mu je

ţena Gertruda rodila sinove Belu, Kolomana i Andriju i kćeri Mariju i Elizabetu; druga

ţena Jolanta rodila mu je kćer Jolantu, a treća ţena Beatrica mu je tek poslije njegove

smrti rodila sina Stjepana. Andrijin sin, herceg Koloman, podijelio je gradske slobode

1231. Vukovu (Vukovaru) i 1234. Virovitici. S bratom Andrijom Koloman se borio u

Hrvatskoj za hercešku ĉast i vlast.

BELA IV. (1235.–1270.), bio je 29 godina kada je postao kraljem. Njemaĉki kroniĉar

Oto iz Freisingena pisao je da su drţavni velikaši, dolazeći na kraljevski dvor, donosili sa

sobom svoje stolice, ali kralj je naredio, da izuzev najviših drţavnih ĉasnika i biskupa

nitko ne smije u kraljevoj nazoĉnosti sjediti, pa je dao svima stolice spaliti. Svi su se

morali pismeno ţaliti i odluku ĉekati.

Prodor Mongola 1240. htio je zaustaviti Bela na pustari Muhi ili na rijeci Šajo ili

Slana sa 65000 vojnika, ali je izgubio bitku i povlaĉio se od Budima, Zagreba do Trogira i

otoka Kraljevca (Kraljev Kamen). Batu-kan se s vojskom iz Dalmacije 1242.g. naglo

vratio u Mongoliju, vjerojatno usljed unutrašnjih nemira u mongolskom carstvu.

Zbog pomoći Bela je mnogim gradovima podario slobode (Zagrebu, Varaţdinu,

Samoboru…). Za Belinog kraljevanja veći je dio Dalmacije pripadao Mlecima s kojima je

Bela stalno vodio ratove.

Svoga sina Stjepana Bela je proglasio kraljem 1245.g. i hercegom hrvatskim i

oţenio kumanskom djevicom Elizabetom, a kćer Anu udao za ruskog kneţevića

Rastislava Mstislavića.

40

No, kako Rastislav nije mogao ostati u Rusiji, u Hrvatskoj je postao banom

1246.g. Belin sin Stjepan herceg, bivši hrvatski herceg – Dionizije ban postao je ugarski

palatin.

O pribliţavanju tatarske vojske, MaĊari su već ranije saznali a tu je vijest donio

redovnik Julijan, koji je otišao na stepe da pronaĊe pradomovinu MaĊara i one MaĊare

koji su ostali na Istoku. Zbog mongolske opasnosti nosio se po zemlji krvav maĉ. Misleći

da su ranije pridošli Kumani saveznici Tatara, ubili su velikaši kumanskog kralja na što su

Kumani opljaĉkali Tiszantul i napustili zemlju.

Nakon uspostavljenog mira sa ĉeškim kraljem Otoakarom, Bela je uĉinio

promjene u svome vladanju. Na njega je utjecala supruga Marija, grĉka carevna. MlaĊeg

sina Belu oţenio je Otoakarevom kćerkom Kunigundom. Godine 1260.g. Bela je oduzeo

starijem sinu Stjepanu ĉast hercega ĉitave Slavonije, te mu predao na upravu istoĉne

krajeve – vojvodinu Erdelj i zemlju Kumana, te slavonske ţupanije Vukovsku i

Srijemsku. Za hercega ĉitave Slavonije proglasio je svoga mlaĊeg sina Belu, a zbog

Beline maloljetnosti upravljala je Belina majka Marija, te ban (bivši palatin) Roland od

plemena Ratolda. Kraljica Marija i sin Bela, bili su 1261. g. u Zagrebu, a stolovali su u

Kninu. Velike razmirice braće Stjepana i Bele ponukale su 1261. kralja Belu IV. da sa

suprugom Marijom i oba sina ode u Beĉ, gdje se sastao sa ĉeškim kraljem Otoakarom. S

kraljem su pošli haliĉki (galicijski) knez Danilo Romanović, maĉvanski ban Rastislav sa

svojom kćeri Kunigundom, srpski knez Stjepan Uroš sa sinovima Dragutinom i

Milutinom i pedesetak velikaša. Potpisan je meĊu braćom mir, koji potpisuje i potvrĊuje i

papa. Ĉeški kralj je htio Belinu najmlaĊu kćer Margaretu uzeti za ţenu, ali ona nije htjela

izaći iz samostana, stoga je Otoakar zaruĉio lijepu Kunigundu, kćerku bana maĉvanskog

Rastislava. Vjenĉanje je objavljeno 25. listopada u Poţunu, a Kunigunda je na Boţić iste

godine okrunjena u Pragu kao kraljica.

Kada je Rastislav umro 1264., mlaĊi sin Belin Stjepan je oteo neke posjede u

Erdelju udovici Rastislava, te svojoj mlaĊoj sestri Ani i njezinim sinovima Mihovilu i

Beli.

Godine 1264. oţenio se sin Bela (sin Bele IV.) brandenburškom kneginjom

Kunigundom (vjenĉanje na otoku Fišave u Dunav kod Beĉa), a slavlje je pripremio kralj

Otoakar i kralj Bela IV. Još iste veĉeri poslije svadbe Bela, Kunigunda i Belina majka

otišli su u Knin.

U konaĉnom sukobu kod Pešte 1267.g., sin je porazio oca Belu IV. i sklopio s

njim mir. Bela, ban Slavonije u to vrijeme, 1269.g. "uzdiţe" knezove Gorjanske, ali već

te iste godine umre. Belin brat Stjepan se povezao s Karlom I. Anţuvinskim, kraljem

Obiju Sicilija (Napulja). Svoga sina Ladislava je oţenio za napuljsku kraljevnu Izabelu

(Elizabetu), a mlaĊu kćer Mariju udao za napuljskog kraljevića Karla Hromog.

Nakon smrti kralja Bele 1270., Stjepan se (sa suprugom Elizabetom) u Stolnom

Biogradu okrunio za kralja Ugarske i Hrvatske. Zbog toga što je sestra Ana s krunskim

blagom (otac Bela IV. joj je ostavio u miraz) otišla u Beĉ Otokaru, kralj STJEPAN V. se

zaratio s Otoakarom.

Oba su kralja u meĊusobnim ratovima poharala do 1272. Ugarsku, ali i Austriju

(Korušku). Ubrzo je umro kralj Stjepan V. i ostavio dva sina, Ladislava i Andriju, te

ĉetiri kćeri – od kojih se Katarina udala za srpskog kneza Stjepana Dragutina, a Marija za

napuljskog kraljevića Karla, kasnijeg kralja Karla II.

Maloljetni sin Stjepanov imao je deset godina kada je 1272. g. kao LADISLAV

IV. KUMANAC (1272.–1290.) proglašen kraljem, ali već oţenjen Izabelom, napuljskom

kraljevnom, kćerkom Karla I. Anţuvinca. Ladislavova je sestra Marija bila udana za

napuljskog kraljevića Karla Anţuvinca.

41

Tako su se Anţuvinci upleli u ugarsko-hrvatsko nasljedstvo, kada se u isto

vrijeme u Hrvatskoj sve više uzdiţu Šubići (hrvatski banovi).

Ladislav je nastavio ratovati protiv Otoakara i svog mlaĊeg brata.

Smatra se da je kralja Ldislava majka Elizabeta, roĊena Kumanka, loše odgojila,

jer on zapušta ţenu Izabelu Napuljsku i ţivi s lijepim Kumankama i svojim Kumanima

(nomadskim naĉinom ţivota), što je rasrdilo samog papu Nikolu III. više radi toga što su

Kumani bili pogani.

U Slavoniji su za bansku ĉast meĊusobno borbu vodili Babonići, Jakimovići i

Gisingovci, ali je presudnu politiku vodila Ladislavova majka Elizabeta “starija kraljica

Ugarske, herceginja Maĉve i Bosne”. Zbog pobune Kumana 1282. g. pod vodstvom

Oldamura, kralj Ladislav ih je napao i porazio kod jezera Hood (kod Szegeda) uz pomoć

austrijskog vojvode Albrechta, sina cara Rudolfa Habsburškog. Nakon toga su Kumani

otišli / odselili se nogajskim Tatarima.

Protiv Ladislava kralja digao se i Andrija Mleĉanin, unuk kralja Andrije, kojega je

još otac Stjepan 1271. u oporuci odredio kraljem nasljednikom. U tome mu je pomagala

njegova majka Tomasina i ujak Albertin Morosini (Mauroceno) sa svojim prijateljima u

Mlecima. Mletaĉka Republika mu je takoĊer otvoreno s duţdom pomagala.

I papa je bio protiv Ladislava, te je osamljeni kralj sam s Kumanima lutao po

Biharskoj ţupaniji, gdje su ga u šatoru u mjestu Köröszeg, noću 10.VII.1290. izdala i

umorila dva Kumana. Kraljevstvo Ugarske je osiromašilo i bilo u raspadu. U Hrvatskoj je

banovao Pavao I. Šubić, a u Bosni ban Prijezda.

Kako za sobom Ladislav Kumanac nije ostavio djece, a njegov mlaĊi brat Andrija

je još 1278. umro, ostao je jedini muški potomak Arpadovića, unuk kralja Andrije II. i

njegove ţene Beatrice.

ANDRIJA III. MLEĈANIN (1290.–1301.), bivši slavonski herceg, koji je ţivio

kao prebjeg u Austriji, a prijateljevao je s Mleĉanima. No, već se 1291. zaratio Andrija

protiv cara Rudolfa (opkolio je, ali nije osvojio Beĉ), jer je Andriji već ranije Rudolf oteo

neke gradove u Ugarskoj i nije ih htio vratiti (Poţun, Trnavu).

MeĊutim, Gisingovci su tada bili protiv Andrije i podrţavali su kraljicu Mariju,

sestru pokojnog kralja Ladislava Kumanca, a koja je bila udana za Karla II. Anţuvinca –

kralja Napuljskog. Ĉak je papa Nikola IV. 1290. g. dao okruniti za ugarskog kralja

napuljskog kraljevića Karla Martela, a u Hrvatskoj pridobiti Šubiće i Gisingovce.

Kralj Andrija III. je svoju majku Tomasinu Morosini proglasio “herceginjom

ĉitave Slavonije”. U povratku kući u Ugarsku na Dravi kod Sopja uhvatio ga je u Vaški

protivnik Ivan Gisingovac, ali ga je pustio.

Godine 1293. spremao je Karlo II. vojsku da sina Karla Martela postavi na

prijestolje u Ugarsku, ali zbog nemira na Siciliji nije uspio izvesti plan.

Zbog kuge u Italiji 1295. umro je i Karlo Martel ostavivši za sobom maloljetnu

djecu, te je tada Tomasina povjerila hercegovinu Slavoniju 1279. svom ujaku Albertu

Morosinu, koji je Poţegu odredio za prijestolnicu Slavonije, ali je ĉešće boravio u

Zagrebu.

Anţuvinci su uspjeli uz pomoć pape Bonifacija VIII. proglasiti 1279. Karla

Roberta, sina pokojnog “kralja” Karla Martela, za kralja Ugarske i Hrvatske.

Knez Dalmacije, Juraj Bribirski-Šubić 1300. je krenuo u Barlettu u Italiju po

Karla Roberta da ga dovede u Split, što je i ostvario a u Splitu ga je doĉekao ban Pavao

Šubić. Iz Splita su krenuli u Zagreb, gdje su ih doĉekali hrvatski velikaši te je Karla

Roberta ostrogonski nadbiskup Grgur okrunio za kralja Hrvatske. U Slavoniji je mladog

kralja podrţavao Pavao Gorjanski. Andrija III. je umro 14.I.1301., pa je Hrvatskom i

Ugarskom zavladao kralj Karlo Robert.

42

(karta –Bal 7.)

Hrvatski hercezi u XIII. stoljeću

Andrija 1197.-1203.

sin Andrijin Bela 1220.-1226.

sin Andrijin Koloman 1226.-1241.

sin Belin Stjepan 1246.-1247.,1270.

Belin sin Bela 1260.-1260.

Stjepanov sin Ladislav 1270.

majka kralja Ladislava

Kumanca Elizabeta 1275.,1280.-1283.

Stjepanov sin Andrija 1275.-1278.

Tomasina Morosini 1292.-1296.

Albertin Morosini 1297.-1301.

KARLO ROBERT ANŢUVINSKI (1301.–1342.) zaĉetnik je vladavine dinastije

Anjou u Ugarskoj. Protivnici Roberta su podrţavali (Gisingovci) dva pretendenta: Otona

– vojvodu bavarskog, kojega je majka bila Elizabeta, kćerka kralja Bele IV. i Veĉeslava

(Vaclav) – ĉeškog kralja, kojega je majka Kunigunda bila kći Ane Rastislavove, kćerke

Bele IV. i sestre kralja Stjepana V. Ugri su podrţali i u Budimu okrunili za kralja 1302.

43

ĉeškog kralja Vaclava, kao kralja LADISLAV. Isti Ladislav kralj postavi za bana ĉitave

Slavonije 1302. Gisingovce.

Rat 1302. izmeĊu protukraljeva Karla (13 godina) i Ladislava (12 godina), završio

je presudom pape Bonifacije VIII. 1303. u korist Karla Roberta, a istu presudu podrţali

su ugarski nadbiskupi u Ostrogonu i Kaloĉi. Na strani Vaclava (Ladislava) su bili

Gisingovci, Oton bavarski i velikaši, srpski knez Stjepan Dragutin. Kardinal Gentilis iz

Rima 1308. je u Rimu okrunio za ugarskog kralja Karla Roberta.

Karlo Robert je oţenio trinaestogodišnju Boţenu, sestru kralja Ivana

Luksemburškog u Pragu, ali već sljedeće 1319. Boţena je umrla i tada se oţenio treći put

1320. s Elizabetom, kćerkom poljskog kralja Vladislava Lokieteka, ĉime su se Anţuvinci

povezali s porodicom Pjastovića. (Prvi put se Karlo Robert oţenio za Mariju Katarinu,

kćerku poljskog vojvode Kazimira, koja je umrla 1317. bez poroda).

Za Srijem i Maĉvu, uz pomoć Pavla Gorjanskog i 1308. i 1314., Karlo Robert se

borio protiv Srba. – Uroš II. Milutin je 1319. potukao Karla Roberta i do 1320. Uroš II. je

vladao Maĉvom i Bosnom.

Stalne su se borbe vodile protiv Mleĉana za Dalmaciju (Zadar), u ĉemu je Karlu

Robertu pomagao ban hrvatski, Mladen Šubić.

Najvaţniju pobjedu protiv tzv.“malih kraljeva”, izvojevao je Karlo Robert 1312. u

rozgonyskoj bitci, protiv velikaša porodica Aba, gdje je kraljeva vojska zaposjela dolinu

rijeke Hernad. Poslije smrti malog kralja Maté Csaka 1321., vladarska vlast Karla Roberta

se uĉvrstila u cijeloj zemlji. Karlo Robert je osnovao tzv. veleposjedniĉku vojsku

“banderij” (za Arpadovića postojala je tvrĊavska vojska) – vojsku velikaša. Razvijanjem

rudarstva kralj je ţelio napuniti kraljevsku riznicu. Jednom trećininom prihoda od

rudarstva se punio kraljevski fisk. Otvoreni su bili u Karpatima mnogi rudnici. Oţivio je

trgovinski promet i forinta je primana u svim europskim zemljama. Kovala se zlatna

forinta i srebrni groš.

Na granici je svaki trgovac morao plaćati carinu – tridesetinu vrijednosti svake

robe. Prema selištima se oporezivalo kmetstvo, a taj izvor prihoda zvao se portalni (porez

na vrata).

Karlo Robert je uspostavio dobre veze sa sjevernim susjedima i 1335. pozvao je u

Visegŕád ĉeškog i poljskog kralja (dvor poljskog kralja potrošio je 1500, a ĉeškog 2500

somuna kruha na dan), gdje ih je ugostio s viteškim igrama i lovom u šumama Pilisa. Tu

je poljski kralj obećao, ako prijestolje ostane bez nasljednika, dati krunu Karlovom sinu

Ljudevitu (Ludoviku). Imao je Karlo Robert osim Ludovika i sina Stjepana. Ludovika je

1338. zaruĉio za Margaretu, kćerku ĉeškog kraljevića i moravskog markgrofa Karla. Sinu

Stjepanu namijenio je ĉast hercega ĉitave Slavonije, a srednjeg sina Andriju ostavio u

Napulju kao baštinika krune Napuljskog kraljevstva.

Ugarsko kraljevstvo oko 1335. u Europi – za kralja Karla Roberta Anţuvinca:

44

(karta –Bal 8.)

Rodoslovlje porodice Anjou (Anžuvinaca):

(Rodoslovlje)

Karlo II., 1285.-1309., kralj napuljski

supr. Marija Arpadović

I-------------------I-----------------------I---------------------------I

Karlo Martel Robert, 1309.-1343. Filip, knez Tarenta Ivan, knez Ahaje

+1295. kralj Napulja +1331. +1335.

I I I---------------I------------I I-----------------------I

I I Robert,nasl. Ludovik Filip,nasl. Karlo,herc. Ludovik,grof

I I car Konst. kralj Nap.car Konst. Draĉa, +1348. Gravinski

I I +1364. 1346.-1362. +1373. I I +1362.

I I (Elizabeta, kći hrv.herc. Stjepana) Margareta I

I I (supr. Karla II. draĉkog) I

I Karlo, herceg Kalabrije, +1328. Karlo II.draĉki,1369.-1376.,herc.hrv.

I I 1381.-1386., kralj Napulja

I Ivana I.,1343.-1382.,kralj.Napulja 1385.-1386., ugar.-hrv.kralj

I (supr.kraljević Andrija,+1345.) I

I (supr.Ludovik tarentski,+1362.) Ladislav, 1386.-1414.

I kralj Napulja, od 1409.kralj

I hrv.,okrunjen 1403.

I-------------------------------------I------------------------------------------I

45

Ludovik I., 1342.-1382. Andrija, +1345. Stjepan,+1355., od 1349.

kralj ugar.hrv., druga supr. supr.Ivane napulj. herc.hrv., supr.Margareta

Elizabeta,kći bos.kralja hrv.herc.1354.-1358.

Stjepana II.Tomaševića I

I I-----------------------------------------I

I Elizabeta, 1366.-1380. Ivan, 1358.-1360.

I udana za Filipa romanskog herc.hrv.

I

I-------------------------I-----------------------------------------I

Katarina, +1374. Marija,1382.-1395.,ugar.-hrv.kralj. Jadviga,kralj.poljske

udana za kralja Sigismunda Lux. udana za Jagela

Karla Roberta naslijedio je njegov sin LJUDEVIT I., Ludovik ili Nagy Lajos

(1324.–1382.), za kojega je Ugarska bila jedna od najjaĉih europskih drţava. U Napulju je

vladao Ludovikov mlaĊi brat Andrija, kojega je ţena Ivana 1345. dala pogubiti i zbog

toga se Ljudevit htio osvetiti poduzevši dva ratna pohoda na Italiju (u Ljudevitovoj vojsci

borio se i Miklós Toldi) 1348.-1350.godine.

Ludovik se krunio i vladao u Solnom Biogradu. Ratovao je protiv Mleĉana

kojima je mirom u Zadru 1358. oduzeo ĉitavu Dalmaciju.

U Slavoniji su tada vladali banovi Lackovići, Banići, a u Bosni Stjepan II.

Kotromanić, koji je ratovao protiv Srba-careva Dušana i Uroša za granicu.

Od 1358. Dubrovnik je priznavao vrhovnu vlast Ludovika I., a sa Srbima je

Ludovik vodio stalni rat za Maĉvu. Protiv Turaka Ludovik je 1367. ratovao u Vlaškoj.

Godine 1370. postao je Ludovik i kraljem Poljske, jer je poljski kralj umro bez

nasljednika (Kazimir Veliki, ujak Ludovikov). Ludovik je rado stolovao u Višegradu,

gdje je doĉekivao Poljake – krakowski biskup.

Ludovik je udao kćer Mariju za Sigismunda Luksemburškog, sina ĉeškog kralja

Karla IV., a Jadvigu, kada je imala samo tri godine, zaruĉio za Vilima, sina austrijskog

vojvode Habsurškog, ali ju je kasnije udao za litvanskog kneza Jagela.

Od 1377. bosanski se ban Stjepan Tvrtko proglasio i srpskim kraljem i nije više

priznavao vlast Ludovika. U Zadar su dolazili Ludovik i Elizabeta, a poslije smrti

Ludovika, kraljica postane njegova kći MARIJA 1382.–1383. g. uz pomoć majke

Elizabete i palatina Gorjanskog Nikole. U Peĉuhu je osnovano 1367. g. i prvo sveuĉilište

u MaĊarskoj. Ludovik je uveo zakon aviciteta-nasljedstva po roĊacima, a ukoliko nema

nasljednika sve pripada kralju. KARLO DRAĈKI će vladati u Ugarskoj 1385.–1386. g.

do smaknuća u Budimu (Gorjanski, Forgaĉ ---).

Karlo Draĉki je 1386. stalno boravio u Budimu i stanovao na dvoru zajedno s

kraljicama Marijom i Elizabetom, kćerkom i suprugom pokojnoga kralja Ludovika I.

Karlo Draĉki je svojim privrţenicima, npr. Ivanu Horvatu dao naslov bana Slavonije, a

Ivanu Paliţini dao naslov bana Hrvatske i Dalmacije. Od kada je došao u Budim 1385. g.

stalno je bio u zavadi s palatinom Nikolom Gorjanskim, kojega je uskoro smijenio i na

palatinsku ĉast uzvisi Nikolu Széchyja.

7. veljaĉe 1386. g. u kraljevski dvor je došao Nikola Gorjanski i peharnik Blaţ

Forgaĉ, koji je topuzinom ispod kabanice udario kralja Karla u glavu i ubio ga. Tako

ranjeni Karlo bijaše odveţen u Višegrad, a Gorjanski isti dan na Karlovu smrt 24. veljaĉe

proglasio Mariju (Ludovikovu kćer, Sigismundovu zaruĉnicu) za kraljicu Ugarske i

Hrvatske.

46

Za sobom je kralj Karlo ostavio Margaretu u Napulju, sina Ladislava i kćer Ivanu.

Kralj Karlo je bio optuţen da je htio ubiti majku Marijinu Elizabetu, a nju protjerati iz

zemlje. Hrvatski velikaši su bili za Karla i zato su se tada pobunili, osim Stjepana od

KoroĊa – maĉvanskog bana.

Paliţna i Horvati su zajedno sa zagrebaĉim biskupom ratovali protiv KoroĊa.

Kraljica Marija je u savezu s Luksembzrgovcima i ĉeškim kraljem Vaclavom, ali

nesigurna s pratnjom krenula u juţne strane prema KoroĊima na imanje Nikole

Gorjanskog u srpnju 1386. g., zajedno s Nikolom Gorjanskim, sinovima, Morovićima,

Forgaĉem…Oni su prošli kroz Đakovo (biskupiju) i uputili se prema Gorjanima gdje ih je

u šumi doĉekala 25. srpnja 1386. g. vojska Horvata i Paliţne i pobila (Nikoli Gorjanskom

su odrubili glavu i poslali kraljici Mariji u Napulj – sedam dana magarci su nosali glavu i

na kraju je nataknuli na gradska vrata, a kraljice zarobili i odveli u Novigrad na moru

(kraljicu Elizabetu zadavili, kćer Marija će je dati prenijeti u sv. Keršovana u Zadar) gdje

će Mariju uspjeti otkupiti kralj Sigismund, njen muţ.

SIGISMUND bijaše proglašen pored Marije, za kralja Ugarske i Hrvatske 1387.

(31. III.), a njemu su od tada pomagali Frankopani, i zaredom se predavali svi hrvatski i

slavonski gradovi. Sam je stolovao s kraljicom Marijom u Višegradu, iako je Budim i

dalje ostao glavnim kraljevskim gradom.

Sigismund nije vladao ĉitavom kraljevinom, jer je imao protivnike koji su se

proglašavali (protu)kraljevima: STJEPAN TVRTKO (1387.-1391.), STJEPAN DABIŠA

(1391.-1395.) i LADISLAV NAPULJSKI (1391.-1409,) sin Karla Draĉkog i Margarete.

U boju na Kosovu polju protiv sultana Murata kralj bosanski i srpski Tvrtko

(proglasio se 1387. i za Ugarskog i Hrvatskog) poslao je svoga vojvodu iz Hrvatske

Vlatka Vukovića s 20000 vojnika na Kosovo polje. Knezu Lazaru su pomogli pored

Tvrtka i Vuk Branković, zet kneza Lazara.

Kosovski boj 1389. završio je porazom Srba i njihovih saveznika, to je bila i

propast srpskog kraljevstva (kneţevstva). Tvrtko je zavladao 1390–1391. g. ĉitavom

Hrvatskom i Dalmacijom, a za namjesnika umjesto Vukovića u Hrvatskoj Tvrtko je

namjestio Horvate. Stjepan Dabiša kao nasljednik Stjepana Tvrtka od 1391. do 1395. g.,

nastojao je zadrţati steĉeno.

U meĊuvremenu Ladislav je Napuljski nagradio svoje privrţenike i polako

zavladao Dalmacijom. Sigismund i Marija su poticali Ivana Frankopana, kojega su

imenovali za bana (on je bio spasitelj kraljice Marije iz novigradske tamnice). Horvati i

Paliţne podrţavali su Ladislava Napuljskog, a Vukĉići i Hranići (Hrvoje) Stjepana

Dabišu. Opasnost pred Turcima natjerala je 1393. da se Stjepan Dabiša pomirio sa

Sigismundom u Đakovu (biskupija) i predao mu Hrvatsku i Dalmaciju (posredovali

biskup i maĉvanski ban Nikola Gorjanski) i odrekao se nasljedstva na bosanskom

prijestolju. Kraljica Marija je umrla 1395. (sahranjena u Nagyvárdu), a naslijedio ju je

muţ Sigismund.

Srpski despot Stefan Lazarević postao je turski despot i time su Turci došli na

granice Ugarske i Hrvatske. Već se 1390. borio s Turcima u Srbiji severinski ban Nikola

Perenyi (pobijedio Turke u Erdelju). Turci su provalili u Ugarsku, prvi put 1391. do grada

ManĊelosa (Frankavilla), gdje su ih suzbili Morovići.

S kraljem i carem Sigismundom 1396.g. krenuli su na Nikopolje Gorjanski,

Morovići, Lackovići, vojvoda Mirĉa s Vlasima, celjski vojvoda Herman i nešto Francuza.

Imali su poĉetne uspjehe, ali Turcima su u pomoć došli Srbi na ĉelu sa srpskim knezom

Stefanom Lazarevićem i porazili kršćansku vojsku. Ban Stjepan Lacković na krvavom

saboru u Kriţevcima 27. veljaĉe 1387. bio je zajedno s većim brojem hrvatskog plemstva

47

smaknut, optuţbama "što je uzmaknuo na Nikopolju". (Sabor je sazvao Detrik Bubek).

Sigismund je 1387. proglasio Nikolu Gorjanskog banom i kraljevim zamjenikom

kraljevine Slavonije, Dalmacije i Hrvatske (od Drave do Dubrovnika). U zapadnim

stranama Sigismund potiĉe grofove celjske (Ulrich i Hermann).

Veliki vojskovoĊa i vojvoda bosanski Hrvoje Vukĉić ne sluša više Sigismunda,

osamostalio se (roĊak je Stjepana Ostoje) i paktira s Turcima, što izaziva sukobe s

Sigismundom.

Sigismund je pohitao u Ĉešku spašavati svoga brata Vaclava 1398. protiv

Nijemaca (Piccolomini o Sigismundu piše kao o nestašnom ĉovjeku). Sigismund je rekao

papi u Rimu kako se njih dvojica u tri stvari ne slaţu i u tri slaţu: “ ti ujutro spavaš dugo,

a ja prije zore ustajem, ti piješ vodu, a ja vino, ti se uklanjaš ţenama, a ja idem za njima”

– “ti razdaješ blago, a ja ga ĉuvam, ti imaš loše noge, a ja ruke, ti razaraš crkvu, a ja

carevinu”. Godine 1401. bio je u Siklošu zarobljen Sigismund, ali ga je spasio (oslobodio

iz zatvora) Nikola Gorjanski. Odavde je Sigismunf otišao (iz Sikloša) grofovima

Celjskim, gdje se zaruĉio devetogodišnjom Barbarom, kćerkom kneza Hermana II.

Celjskog.

LADISLAV NAPULJSKI, se 5. kolovoza 1403. u Zadru krunio za kralja

Ugarskog i Hrvatskog (tako se ovo kraljevstvo spojilo s Napuljskim). Kralja Ladislava su

podrţavali bosanski velikaši Tvrtko II. Tvrtković, Hrvoje Vukćić, Sandalj Hranić, ĉak su

poslali svoje izaslanike u Napulj. S njima se 1407. Sigismund razišao i obraĉunao kod

grada Bobovca i kod Dobora 1408. Poraz kod Dobora primorao je Ladislava Napuljskog

da za inat proda Dalmaciju 9. srpnja 1409. Mletaĉkoj Republici i to za 100000 dukata

(grad Zadar s Novigradom, Vranom i otokom Pagom).

Sigismund je 1411. zajedno s bratom Vaclavom postao njemaĉki kralj.

Protiv Mleĉana je Sigismund poveo dugogodišnje ratove za Dalmaciju.

U Nürnbergu će se Sigismund sa svojom suprugom Barbarom (Celjskom) 1414.

sastati s njemaĉkim velikašima i s njima poći u Aachen gdje će ga okruniti za cara Svetog

Rimskog Njemaĉkog a iste godine prisustvovao je Sigismund i osudi Jana Husa na

koncilu u Konstanci.

Sigismund je pokušao izmiriti u juţnoj Francuskoj franc. kralja Karla IV. i engl.

kralja Henrika V., kako bi proveli crkvene reforme.

Godine 1416. boravio je Sigismund u Parizu i iste godine u Londonu. Potom se

vratio u juţnu Njemaĉku 1418. (Regensburg, Passau, Augsburg, Ulm, Strassbourg) i

1419. u Beĉ i Poţun. Razvratni je ţivot njegove supruge Barbare izazivao velikaše u

Hrvatskoj i Ugarskoj. U njegovom su odsustvu kraljevinom upravljali ostrogonski

nadbiskup, Sigismundov pašanac Ivan Kaniški i palatin Nikola Gorjanski.

Danski kralj bio je 1424. u Budimu na proputovanju do Dubrovnika i Jeruzalema.

Sigismund je stalno ratovao u Bosni i Srbiji s Turcima, sultanom Mehmedom i Muratom.

Od 1430. Sigismund je (31.svibnja) okrunjen za cara u Rimu (Crkva sv. Petra). 1432.

Sigismund je u Sieni, Lucci, Piacenzi, Firenzi, ali ga je u Rimu tek papa Eugen IV. krunio

carskom krunom, 1433. (25. travnja). Za obranu od Turaka car je ustanovio ĉetiri vojna

tabora – hrvatski, prema Jadranu i Dalmaciji, slavonski prema rijeci Uni, temiški ili

temišvarski i erdeljski – to su zameci buduće vojne granice. Sigismund je umro u Ĉeškoj

u Znojmu 9. prosinca 1437., ali je prije zavještao svoje carstvo, ne supruzi Barbari, već

jedinoj kćeri Elizabeti i njezinom muţu Albrechu V. Habsburgu. (supruga Barbara je

htjela za cara poljskog kralja Vladislava, koji je imao trinaest godina i koji bi se onda s

njom oţenio a ona je tada imala ĉetrdeset pet godina). Tri je dana sjedio mrtav na

prijestolju, a potom su ga pokopali u Nagyvaradu.

48

ALBRECHT HABSBURŠKI (1437.–1439.) se tek za Novu godinu 1438. okrunio

u Stolnom Biogradu za kralja. U Budimu su preteţno Nijemci koje je još Sigismund

dovodio, što je dosadilo MaĊarima zbog došljaĉkog mentaliteta, premoći i bogatstva, te se

MaĊari pobune i 18. oţujka uništiše u Budimu sve što je njemaĉko. Pobili su MaĊari

većinu Nijemaca i stoga je otišao Albrecht vladati u Beĉ. Ĉesi su ga bezvoljno okrunili za

svoga kralja u Pragu, ali poradili su i na tome da se sjedine s poljskom krunom.

Smederevska srpska despotovina je pala 1439. i tako je Turska izbila na Dunav.

Albrecht je ratovao protiv Turaka a njegov ban severinski Ivan (Janoš) Hunyadi

(Sibinjanin Janko) spominje se nakon Turske vojne 1439. (Ivan Hunjadi potiĉe od Vlaha

koji su prešli u Erdelj u XIV. stoljeću. Šukundjed Ivanov zvao se Kosta i naselio se u

Reketye. Unuk Kostin zvao se Surb ili Serb (1360.), koji je imao posjed Reketye. Surb je

imao sinove: Vojka (Wojk), Magasa i Radula. Braća su kupila grad Hunyad u Erdelju i

prozvali se Hunjadima. (18.X.1439.) Sigismund je potvrdio grad Hunyad spomenutoj

braći i njihovom striĉeviću Radulu. Woyk je imao tri sina, dva Ivana i Vojka. Stariji sin

Ivan je Ivan (Janoš) Hunjadi, koji je došao na Sigismundov dvor, ratovao protiv Husita u

Ĉeškoj i protiv Turaka.). Albrecht je ostavio oporuku (23.X.1439.): ako bi mu se rodio sin

neka mu bude nasljednik (supruga Elizabeta je bila tada trudna prije njegove smrti).

Najsnaţniji velikaši u Ugarskoj i Hrvatskoj bili su za Albrechta: Gorjanski, Iloĉki, Celjski

i Blagajski (Babonići), zatim Morovići, KoroĊi, Toti, Frankopani, Kurjakovići i Zrinski.

Kada je Albrecht umro, za sobom je ostavio dvije kćeri: Anu i Elizabetu i trudnu

suprugu Elizabetu. Vladavinu je preuzela supruga Elitabeta, koju su "voljeli" Ugri jer je

znala maĊarski. Vladala je uz pomoć velikaša Csaka, Rogozna, Perenyija, Secha, Stjepana

Batoryja, erdeljskog vojvode Desiderija Loszonca, 1440.

VLADISLAV I. Varnenĉik (1440.–1444.), kada je postao kralj, bio je već prije

toga poljski kralj, koji je trebao po maĊarskim velikašima oţeniti udovicu Elizabetu. U to

je Elizabeta rodila Ladislava (Posthumusa), kojega kao nasljednika priznaje i poljsko –

maĊarski kralj Vladislav Varnenĉik.

Kraljica Elizabeta i njezin sin Ladislav morali su ipak oruţjem braniti krunu od

poljsko – maĊarskog kralja Ladislava. Nastao je graĊanski rat u Ugarskoj koji je trajao

sve do 1442. g. kada je umrla kraljica Elizabeta, ali su se njeni privrţenici Seĉ, Gorjanski

I Jiskra uz pomoć Austrijanaca izborili da je naslijedi njen sin (vjerojatno je bila

otrovana!).

Sultan Murat II. je iz Beograda pripremao napad na Ugarsku, kada je Ugarska bila

u graĊanskom ratu, a molbe stranim dvorovima kralja Ladislava za borbu protiv Turaka

nisu uslišene. Janoš Hunjadi je doduše provalio duboko u Tursku, ĉak do Niša, ali i do

Sofije i Plovdiva i Drinopolja, a osvojio je i Beograd. Kralj Ladislav, vojvode Ivan

Hunjadi i Nikola Iloĉki ratuju protiv Turaka, a kralj Ladislav je 1444. provalio u Beograd,

a preko Dunava do Galipolja i Carigrada i došao do Varne, gdje se odigrala 10. studenog

1444. odluĉna bitka (bio je kod Varne Hunjadi, Ivan de Dominis – kao vojskovoĊa s

Ladislavom). U boju Turci odrubiše glavu kralju Ladislavu. Hunjadi je pobjegao u Erdelj,

gdje ga je zarobio vojskovoĊa Drakul, ali ga je kasnije pustio. Nije dao Skenderbegu

despot ĐuraĊ Branković prolaz kroz srpsku zemlju do Varne da pomogne kralju

Ladislavu. Hunjadi se tada sukobljavao u Hrvatskoj s grofovima Celjskim, koji su postali

gubernatori Ugarske 1446.–1452.

Poslije smrti Ladislava Varnenĉika kralj Ugarske i Hrvatske postao je

LADISLAV POSTHUMUS (1444.–1457.), a kako je bio maloljetan, u njegovo je ime

vladao gubernator Ugarske Ivan Hunjadi (Janos Hunyady).

Hunjadi je stalno ratovao protiv Turaka, ĉak se 1448. ponovo sukobio s Turcima

na Kosovu polju ali je izgubio bitku. Dubrovĉani su Hunjadija u progonstvu pred

49

Turcima primili u svoj grad, ali, kada je otišao, zarobio ga je turski vazal ĐuraĊ

Branković, koji ga je uz uvjete pustio. Hunjadi je imao saveznika bosanskog kralja

Stjepana Tomaša. Od skrbištva se Ladislav Post. oslobodio 1452., kada Turci napreduju,

naroĉito poslije pada Carigrada 29. svibnja 1453. (pad je to i Bizantskoga Carstva).

Godine 1456. Ivan Hunjadi i Ivan Kapistran ratuju protiv Turaka (Zemun,

Slankamen). Ladislav (Laszlo) Hunjadi, sin Ivana Hunjadija, poginuo je u Budimu, dao

ga je ubiti kralj Ladislav Posthumus. Ivanu Hunjadiju je tada ostao još mlaĊi sin Matija

(Matyas) – kasnije nazvan Matija Korvin (Corvinus).

(Ivan Jiskra će ubiti Ladilava Hunjadija 14. oţujka 1457., sukrivac je kralj

Ladislav Posthumus, koji je umro otrovan 23. studenog 1457.)

Rodoslovlje Habsburga i Jagelovića

Albrecht II. Mudri,+1358.

I--------------------------I--------------------------I------------------------I

Rudolf IV.,+1365. Friedrich,+1362. Albrecht III., +1395. Leopold III.,+1386.

I I

I-------------------I----------------------I I--------------------I

Albrecht IV.+1404. Vilim,+1406. Leopold, 1411. Ernst,+1424. Friedrich IV.

vl.austrije vl.steier,karn, +1439.

I krain. vl.tirola

I I--------------------------------I

Albrecht V.,njem.car Friedrich V.,njem.car Albrecht VI.,+1463.

1437.-1439., hrv.-ugar.kr. 1459.-1463., hrv.-ugar.kr.

I I----------------------------------------------I

I--------------------------I-------------------------------I I

Ana,udana za Elizabeta,udana za Ladislav Posthumus I

saskog vojv. polj.kralja Kazimira ugar.-hrv.kralj, 1440.-1457. I

Vilima IV.Jagelovića I

I Filip I.Lijepi, +1506.

I I

I------------------------------I I----------------------------------------------I

Ivan Albert,+1501. Vladislav II. Karlo I. Ferdinand,1526.-1564. Marija

1490.- 1491.,kralj 1490.-1516.,kralj ugar.-hrv.kralj supruga Ludovika II.

I Jagelevića

I-----------------------------------------------------I

Ludovik II.,ugar.-hrv.kralj Ana, supr.Ferdinanda I.Habsburga

Iako su bile aspiracije Habsburga i Jagelovića na ugarsku i hrvatsku krunu, izborni

je sabor u Pešti 1. sijeĉnja 1458. izabrao Matijaša Hunjadija za kralja poznatijeg kao

MATIJA KORVIN (1458.–1490.), koji je odmah u Segedu 1459. sklopio mir sa

bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem, ali i s Mleĉanima.

Matija je imao borbe za krunu s protukraljem, Friedrichom II. (1459.–1463.), ali i

s Turcima poslije propasti bosanskog kraljevstva i kralja Stjepana Tomaševića (1461.–

1463.). Kralj Matija je osvojio dio Bosne 1463./64. i postavio Nikolu Iloĉkog 1471. za

bosanskog kralja (Katarina Kosaĉa– bosanska kraljica, udovica kralja Stjepana

Tomaševića, pobjegla je pred Turcima u Rim, te je kasnije zavještala blago u Zadar).

50

Evo nekih vaţnijih podataka iz ţivota Matije Korvina: Matija, bio je oţenjen

Katarinom (Kuningundom) iz Beĉa, ali je ona umrla u porodu.

Sukobio se 1467.–1471. sa ĉeškim kraljem Jurjem Podjedbradskim. Oţeni se

drugi put 1476. Beatricom, kćerkom Napuljskog kralja Ferdinanda. Uspostavio je konaĉni

mir s ĉeškim kraljem Vladislavom 1479. Kao udovac s djevojkom je Barbarom u Šleskoj

1473. imao sina Ivaniša (Korvina),dok mu zakonite tri supruge nisu rodile nasljednika.

Umro je 6. travnja 1490.g.

Brat Matijine majke – Mihaly Szilagyi na Rakos polju u Pešti pomogao je Matiji

pri izboru za kralja (Matija ga je kasnije zatvorio jer se Szilagyi bio urotnio protiv njega).

Formirao je dvorsku kancelariju te uveo stalnu plaćeniĉku vojsku. Organizirao je dvorski

sud i uveo izvanredni ratni porez i oslanjao se na poreze gradova. Matijino je naĉelo bilo:

Ljepota i snaga zemlje nalazi se u bogatstvu i veliĉini gradova. Vodio je ratove u Ĉeškoj,

Turskoj, Šleskoj i Austriji (jedno vrijeme je zauzeo i sam Beĉ).

Uredio je dvorove u Višegradu i Budimu, organizirao biblioteku "Corviniana".

Zalagao se za kulturni boljitak. Imao je grb s gavranom, lat. corvus = gavran, stoga su ga

nazvali Corvin. Osnovao je tiskaru u Budimu, a na njegovom je dvoru boravio

humanistiĉki pisac Janus Pannonius (Janos Csezmiczei) i njegov pisac-kronolog talijanski

povjesniĉar Bonfini (pisao o ţivotu Matije kralja). Volio je doĉekivati svoje visoke goste

u Visegradu i Tati. Pred ulazom u Budimsku palaĉu stajao je Matijin kip a izmeĊu kip

njegova oca Ivana (Janosa) i brata Ladislava (Lászlo) Hunyadyja. Matijina najamniĉka

vojska sastojala se od konjanika, pješaka, topnika i dunavske ratne flote. Iz Matijine su

vojne škole izašli vrsni vojskovoĊe, na primjer bivši sitni plemić – Pál Kinizsi.

( karta –Bal 9.)

51

( karta –Bal 10.)

Doba vladavine kralja Matije ostalo je zabiljeţeno kao stabilno doba i u hrvatskoj

legendi izrjekom – "nema dana do Matijaša dana".

Ţivot Janosa Hunjadija, otac Matije Korvina, je obiljeţen oruţjem i ratovanjem.

Nazvali su ga – "razbijaĉ Turaka". Sultan je napao Erdelj (Transilvaniju) 1442. ali ga je

Hunjadi porazio u bici kod Szentimre s narodno-ustaniĉkom vojskom. Prije bitke Hunjadi

je promjenio opremu sa svojim vitezom Simonom Kamonyaijem. Turci su zbog plijena

odmah u većini napali Kamonyaija, laţnog Hunjadija, i oborili ga, no u meĊuvremenu je

sam Hunjadi s vojskom savladao i razbio "krila" turske vojske. Turci su ga spominjali kao

ratnu munju i s njim plašili svoju "zloĉestu" djecu. Janos Hunjadi je 1443. provalio do

Sofije, ali je s kraljem Ladislavom doţivio 1444. kod Varne poraz od Turaka.

Poĉetkom ljeta 1456. sultan Mehmed II. je s oko 100.000 turskih vojnika opkolio

Beograd u kojemu je zapovjednik bio Hunjadijev šurjak Mihaly Szilagyi. Tada se

Beograd zvao Nándoftehérvár i bio je kljuĉna tvrĊava prema Budimu. Hunjadi je s

vojskom uspio ući u tvrĊavu, braniti je, ali Turci su osvojili vanjske zidine (istaknuli su

zastavu s konjskim repom i polumjesecom), ali hrabri vojnik Tit Dragović je s turskim

zastavnikom skoĉio u ponor sa zidina, što je ohrabrilo branitelje koji su probili blokadu

52

galija na Dunavu i preko Save opkolili Turke zasipajući ih topovima, a sam je Hunjadi

prodro iz tvrĊave i pobijedio Turke koji su se razbjeţali. Pobjeda kod Beograda odjeknula

je Europom i Turci su još za dogledno vrijeme bili sprijeĉeni ući u Ugarsku.

Kroniĉar je tada napisao o sultanu: i on koji je nabusito i gordo htio vladati

cijelom zemljaljskom kuglom... koji je stigao veselo, uz zvuke truba i bubnjeva, pobjegao

je kukaviĉki u tišini noći.

Kralj Matijaš nije osigurao nasljedstvo svom “sinu” Ivanišu. Ivaniša nije

priznavala ni kraljica (ne Ivanišova majka) Beatrica, za koju se predlagalo da za muţa

uzme ili rimskog kralja Maksimilijana ili ĉeškog kralja Vladislava. Za kralja Ugarske bio

je kandidat i poljski kraljević Ivan Albert, sin kralja Kazimira IV. (sin mu je i ĉeški kralj

Vladislav). Ivaniša Korvina podrţavao je palatin Emerik i njegov sin Stjepan Zapolja, dok

je bila za njega i ĉitava kraljevina Slavonija (Berislavići, Lovro Iliĉki...), ali su u

Hrvatskoj u više bili za Maksimilijana Habsburga (Frankopani...).

( karta –Bal 11.)

Na Rákos polju u Pešti su 15. svibnja 1490. vijećali i uz brojna negodovanja

izabrali Ladislava ili VLADISLAVA II. JAGELOVIĆA (1490.-1516.) za kralja. Ivaniša

Korvina su primirili davši mu titulu bosanskog kralja, hercega Slavonije i bana Hrvatske i

Dalmacije. Ivaniša su oţenili kćerkom milanskog vojvode Blanke Marije, i on je nevoljko

pristao uz Vladislava. Borbu protiv Vladislava II. vodili su kralj Maksimilijan i poljski

kraljević Ivan Albert sve do mira u Poţunu 7. studenog 1491. Papa je ţenidbu 1493.

(Aleksandar IV.) proglasio ništetnom te se Blanka Marija udala za njemaĉkog kralja i cara

Maksimilijana.

Turci provaljuju i poraţavaju Hrvate kod Udbine na Krbavskom polju 9. rujna

1493., gdje je poginuo ban Emerik Derenĉin s većinom hrvatskih prvaka. Stjepan Zapolja,

Lovro Iloĉki, erdeljski vojvoda Stjepan Bator i Ivaniš Korvin ne uspijevaju zaustaviti

Turke. Ivaniš Korvin se oţenio 1496. sa kćerkom Bernandina Frankopana Beatricom

(imala je tada 18 godina), te su tada bili i Frankopani sa Zrinskim i Berislavićima za

obranu Slavonije i Hrvatske. U borbi protiv Turaka kralj Vladislav II. se povezao s

Mlecima i ratovao do primirja 1503. godine. Kralja Vladislava je udarila kap 1504.

(obamro mu je jezik i strana), a iste godine umro je Ivaniš Korvin (njegov jedini sin

umrijet će 1504.). Sukob Vladislava II. s njemaĉkim carem Maksimilijanom ne prestaje,

oni se iscrpljuju, umjesto da zajedno povedu borbu protiv Turaka. Tako je bilo do 1507.

kada su se dogovorili da će Vladislavovu kćer Anu oţeniti Maksimilijanov unuk

53

Ferdinand ili stariji brat Karlo, a Maksimilijanova unuka (Katarina) se udati za

Vladislavovog sina Ludovika (ako Katarina umre, onda će je zamijeniti njezina sestra

starija Marija). Sve se više u Hrvatskoj istiĉe u borbi protiv Mletaka, a kasnije i Turaka,

Petar Berislavić te sin Bernandina Krsto Frankopan, a istovremeno u Ugarskoj vojvoda

Ivan Zapolja, Stjepan Verböczy i palatin Emerik Perenyi protiv sultana Selima I. (1512.-

1520.). Sabor će Ugarski 1514. (potpisao palatin Verbeci) uspostaviti obiĉajno pravo

slavnog Kraljevstva Ugarskog u tri dijela: Tripartitum opus iuris consuetudinarii incliti

regni Hungariae.

U to vrijeme Petar Berislavić je 1513. biskup vesprimski i kraljevski blagajnik,

hrvatski ban (1513.-1516.), te je postavljen za zapovjednika obrane graniĉarskih gradova.

( karta –Bal 12.)

Doţin ustanak - kuruca

Papa je 1514. objavio kriţarski rat protiv Turaka (voĊa je postao Ostrogonski

nadbiskup Tamás Bakócza) te su naoruţane ĉete krenule su na Rakos polje. I kmetovi su i

sitni plemići stavljali na prsa crveni kriţ (kurucz), a od njih su bili najvještiji hajduci-

govedari u trgovištima. Oko 40.000 kurucza je krenuli na jug Ugarske. Vodio je kriţare

György Dozsa (vitez, plemić), nije slušao da više ne vrbuje kriţare. Pobjedio je Bakocza i

tamiškog ţupana Istvana Bathoryja Dozsa u sukobu kod Nagylaku (nabio na kolac

54

protivnike) i od tada kriţari nisu išli više u rat protiv Turaka, već se kriţarski rat pretvorio

u seljaĉki rat. Seljaĉki rat će skršiti 1514. g. Janos Szapolyai (Zapolja) voĊa plemiĉkih

trupa - kod Temisvara. Od tada su seljake vezali za zemlju i lišili prava na slobodnu

selidbu.

Kad je turski sultan postao Sulejman I. (1520.-1566.), poĉeli su uĉestali napadi na

Ugarsku i Hrvatsku. Juţna Ugarska je u stalnoj opasnosti, a je njenom obranom

rukovodio kaloĉki nadbiskup Pál Tomory.

Erdeljski vojvoda Ivan Zapolja, kojemu su se priklonili Perenyi palatin i još neki

velikaši, bili su protv Maksimilijana i Habsburgovaca. Ipak sin Vladislavov, Ludovik

1515. oţenio se unukom cara Maksimilijana Marijom, a sam Maksimilijan sa kćerkom

Vladislavovom Anom. Ivan Zapolja se nadao (i nekoliko puta prosio!) da će Ana pripasti

njemu. Turci su iste godine porazili Zapolju kod Zrnova (Havla) u Erdelju, kada je umrla

Zapoljina sestra Barbara - poljska kraljica. Zapolja nije bio u dobrim odnosima sa

šurjakom Sigismundom, poljskim kraljem.

Godine 1516. umro je kralj Vladislav II. u 60 godini (pokopan u Stolnom

Biogradu, pored supruge Ane). Ĉeškom je vladao 45, a Ugarskom i Hrvatskom 25 godina.

Vijećnici (palatin Emerik Perenjy, herceg Lovro Iloĉki, knez Petar od Bozina i Sv.

Jurje, knez Juraj Zapolja, brat vojvode Ivana, dvorski meštar Mojsije Buslaj, Andrija

Batory, Ivan Dragfi, kardinal Toma Bakaĉ od Erdodya, erdeljski biskup Franjo Varda,

kaloĉki biskup Grgur Frankopan, peĉuški biskup Juraj Sakmari i vacki biskup Ladislav

Salkaj) ustoliĉili su i izabrali Vladislavovog sina za kralja:

LUDOVIKA II. (1516.-1526.), koji je imao tek 10 godina i bio ĉeški a tada postao

i Ugarsko-Hrvatski kralj. Ivan Zapolja (Janos Szapolyai) je htio biti gubernator Ugarske

(zbog kraljevog maloljetništva), ali mu to velikaši nisu odobrili (kao Hunjadi nekad kralju

Ladislavu Posthumusu). Papa Leon X. je bodrio kralja Ludovika II. za veliki rat s

Turcima, ali kralj za to više nije imao novca. Ivan Zapolja nije htio pomoći kralja jer se

nadao palatinskom mjestu na koje je sada postavljen Batory. Bernandin Frankopan je

traţio pomoć i u Njemaĉkoj na drţavnom saboru u Nünbergu 1522. i kod pape rekavši da

je "Hrvatska već 70 godina predziĊe kršćanstva i sama brani Europu". Za palatina je

izabran 1525. Stjepan (Istvan) Verbocy, dok se Krsto Frankopan u Hrvatskoj i Ivan

Zapolja u Erdelju, bore protiv Turaka. Kraljevstvo je na izmaku snaga, hrvatski ban

Franjo Baĉani (Ferencz Bathyany) ne moţe se obraniti od Turaka. U Slavoniji je za bana

kralj Ludovik 1525. potvrdio Ivana Tahija. Nikola Jurišić je postao 1526. vrhovnim

kapetanom u Hrvatskoj.

I napokon, 29. kolovoza 1526. propadne na Mohaĉkom polju i Ugarsko-Hrvatsko

kraljevstvo. Vrhovni vojskovoĊa Pavao Tomori (Pal Tomory) doveo je na Mohaĉko polje

25.000 vojnika, a nasuprot njima bilo je 75-80.000 Turaka, koji su neposredno prije bitke

zauzeli okolna brda (bitka je trajala oko jedan i pol do dva sata). Kralj se u bjekstvu

utopio u nabujalom potoku Csele kod Mohacsa.

Kraljevina Ugarska se raspala poslije Mohaĉke bitke na tri dijela:

Dio nekadašnjeg kraljevstva Ugarske i Hrvatske pripao je Ferdinandu Habsburškom, veći

dio Erdelja Ivanu Zapolji, a poslije njegovom sinu Ivanu Sigismundu. Najveći dio

Ugarske osvojili su Turci i osnovali Budimski pašaluk.

Kraljica udovica Marija otišla je iz Budima u Poţun, jer je ponovno odbila udati

se za Jánosa Szapoyai (Zapolju), iako su ga slavonski velikaši izabrali 6.I.1527. u Dubravi

za svoga kralja.

Neposredno prije Mohaĉke bitke (opisao sudionik bitke Stjepan Brodarić) kralj

Ludovik II. je upozorio Pála Tomorija da ĉekaju Hrvate (oko 5000 na ĉelu sa Krstom

Frankopanom, ali uzalud. Ivan Zapolja s 40.000 svojih vojnika nije bio pozvan na boj kod

55

Mohaĉa. Krsto Frankopan je u Zagrebu ĉuo za bitku Mohaĉku. Propalo je Ugarsko i

Hrvatsko kraljevstvo 1526. a njeni ostaci se prikljuĉiti 1527. austrijskom Habsburškom

carstvu-kao kraljevstva.

( karta –Bal 13.)

Savez sedam maĎarskih plemena: Nyék, Megyer, Kürtgyarmat, Tarján, Jenö, Kér i

Keszi.

Prije dolaska u današnju domovinu MaĊarima su se pridruţila i tri kabarska

plemena tuskog porijekla koja su se pobunila protiv kazarske vladavine.

Za vrijeme boravka u Etelközu, maĊarska su se plemena udruţila u plemenski

savez, uĉvrstivši odnose krvnim ugovorom.

Na ĉelu plemenskog saveza bila su dva kneza, Kurszán, tzv. Kündu, koji je nosio

vladarsku ĉast i Árpád, tzv. gyula, koji je vršio duţnost vojskovoĊe.

U današnju domovinu MaĊari su pod vodstvom Árpáda 895. godine prodrli preko

klanca Verecke u Karpatima, a drugi dio preko Erdelja.

Kurszanovo pleme zaposjelo je predjel oko Dunava i oko Aquincuma, a Árpádovo

pleme okolicu današnjeg Peĉuha (Pécs).

MaĊari su se branili od vanjskih napada sustavom zemljanih opkopa tzv.

gyepürendszer. Te opkope i vrata branile su pomoćne ĉete i narodi, vjerovatno sikuljski

narodi.

Nakon Kurszanove smrti 904. g. ĉast kündü i središnji posjed njegova plemena

prešli su na stranu Árpáda.

56

Kneţevski naslov nakon Árpádove smrti je postao nasljedan, a Arpada su

naslijedili njegovi sinovi Zsolt, Fajsz i Taksony.

Plemenski otpor bio je veoma jak, je potpuno je skršen za kneza Geze (972.-977.)

i njegovog sina (Szent) Istvana (997.-1078.). Da bi uĉvrstio vlast, Geza je svog sina

Istvana oţenio Gizelom, kćerkom bavarskog kneza, a svoje kćeri udao za venecijanskog

duţda, poljskog i bugarskog prijestolonasljednika (prinĉeve). Kralj Istvan (Stjepan) je

skršio ustanak šomoĊskog Koppanya, erdeljskog Gyule i gospodara Pomorišja Ajtonya.

Stjepan je organizirao oko 1000.g. kraljevsku vlast, dvor na ĉelu s palatinom i kraljevsko

vijeće. Za rukovoĊenje svećenstvom osnovao je 10 biskupija, a Ostrogonska i Kaloĉka

biskupija su unaprijeĊene u nadbiskupije.

Dakle, Ugarskom su vladali do 1102.g: Arpad (894.-907.), Zoltan (907.-947.),

Taksony (947.-972.), Geza (972.-997.), Stjepan I. (Vaik), knez (995.-1000.) i kralj (1000.-

1038.), Petar (1038.-1041.), Aba Samuel (1041.-1044.), ponovo Petar (1044.-1046.),

Andrija I. (1046.-1061.), Bela I. (1061.-1063.), Salamon (1063.-1074.), Geza I. (1074.-

1077.), Ladislav I. (1077.-1095.), Koloman (1095.-1114.).

Prvi tragovi maĊarske pismenosti datiraju s poĉetka XIII. st., od tzv. "Posmrtne

besjede" /Halloti beszed/.

Dvojica husitskih propovjednika su poĉetkom XV. st. u Erdelju Tamas i Balint,

preveli s latinskog na maĊarski Bibliju. Za vrijeme kralja Matije Korvina razvija se

humanistiĉka maĊarska kultura, a najpoznatija su imena: Ivan Ĉesmiĉki (Janus

Pannonius, 1434.-1472.), Iva Vitez od Sredne, Marzio Galeotto, Franjo Laurana, a tada

nastaju i mnoge kronike, meĊu njima je najpoznatija "Szabacs viadala" nepoznatog

autora, te kronika Mihalya Szabadkaya u kojoj veliĉa biskupa i vojskovoĊu Petra

Berislavića na poĉetku XVI. stoljeća.

Knjige se na maĊarskom jeziku uveliko tiskaju u jeku reformacije, posebno od

1530.

Romanika je ostavila izrazite primjere u MaĊarskoj, kao katedralu u Peĉuhu i

benediktinske crkve u Jaku i Lebennyu. Iz razdoblja gotike se istiĉu: franjevaĉka crkva u

Šopronju, Marijina krunidbena crkva i dominikanska crkva u Budimu i Pešti, te iz

razdoblje renesanse veći broj spomenika, kao onih u Budimu i Višegradu iz razdoblje

kralja Matije Korvina. MaĊarska glazba je u osnovi istoĉnjaĉkog podrijetla, a crkveno

pjevanje na maĊarskom jeziku potjeĉe još iz XIII. st., ali je prvi saĉuvani kodeks

"Nador" iz 1508. godine.


Anonumus (P.Magister), notar Bele III (1172.-1196.), De gestis Hungarorum liber (Gesta

Hungarorum)

Szimon de Keza, Gesta Hunnorum et Hungarorum, sastavljena 1285.

Marko de Kalt, Chronica Hungarorum impressa Budae 1473.

Ivan Thuroczy, Chronica Hungarorum, iz 1488. g

Chronica Ungarorum iuncta et mixta cum cronicis Polonorum et vita sancti Stephani,

XIII. st.

Rogerije, XIII. st., Carmen miserabile super destructione regni Hungariae per Tartaros

facta

Antonije Bonfinus, XV. st., Rerum Hungaricarum decades libris XLV comprehensae

Stjepan Brodarić, XVI. st., De conflictu Hungarorum cum Turcis ad Mohach

A. Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, I, Romae 1859.

Ch. Loiscau, Hongrois et Croates, Paris, 1905.

57

D. Chanky, Magyarorszag tortenelmi foldrajza a Hunyadiak koraban, I-IV, Budapest,

1890.-1913.

D. Csanky, Korosmegye a XV-ik szazadban, Budapest, 1893.

L. Hadrovics, Magyarok es horvatok, Budapest, 1947.

F. Šišić, Kralj Koloman i Hrvati godine 1102., Zagreb, 1907.

M. Šufflay, A horvatok es a magyarok hajdau es most, Budapest Hirlap 1910.

J. Maylath, Geschichte der Magyaren, I-V, Wien, 1826.-1831.

A. Szilagyi, A magyar nemzet tortenete, I-X, Budapest, 1896.-1898.

E. Molnar, A magyar tarsadalom tortenete az Arpadkortok Mohacsig, Budapest, 1950.

E. Molnar, Vengrija, Budapest, 1960.

I. Dobi, Vallomas es tortenelem, I-II, Budapest, 1962.

P. Hanak, Povijest MaĊarske, Barbat, Zagreb, 1995.

58

ČESI U SREDNJEM VIJEKU

IzmeĊu V. i VI. st. ĉeška su plemena ţivjela u slivu gornjeg toka rijeke Labe

(Elbe), Vltave i Morave i podruĉja gore Rip. Odatle su se postepeno širili, a meĊu njima

raspoznaju se skupine u Moravskoj kao Hanaci, Lahi i Valahi, a u Ĉeškoj Hodi i Blataci.

Vjerovali su u razne demone, rusalky i sudiĉky, ţivjeli u rodovskom poretku po selima

koja su bila utvrĊena grode ili grade, zidovima. Ţivjeli su u velikim porodicama opolje

(kućne zajednice) na ĉelu s poglavarima. Rodovi su se udruţivali u plemena na ĉelu sa

starješinama ili ţupanima, koji su izmeĊu sebe birali kneza.

Ĉesi su se najranije od svih zapadnih Slavena bili osamostalili u tzv. Bohemiji

(prostor današnje Ĉeške) i poveli borbu protiv Avara, koje su sa crnomorskih stepa

pozvali kao saveznike Langobardi (koji su prije svog preseljena ţivjeli u Panoniji), gdje

su Avari (Obri, Obrini) vladali nad Slavenima. Slaveni iz Bohemije su prvi ustali i zbacili

vlast Avara u VII. st., a na njihovom ĉelu stajao je franaĉki trgovac SAMO, koji je

zajedno s drugim trgovcima pomogao Slavenima da odnesu ratnu pobjedu nad Avarima

623. godine, te su ga poslije toga Slaveni izabrali za svog kneza (623.-658.). Samovom su

se savezu pridruţila i druga plemena Slavena, posebno ona iz Karantanije, tako da je

ubrzo Samova drţava bila od Krkonoša (Karpata) do Jadranskog mora. Samo je ratovao i

protiv Franaka te pobijedio veliku franaĉku vojsku kralja Dagoberta.

Poslije Samove smrti, savez se raspao i opet su zavladali Avari, koje je 803.

porazio franaĉki kralj-car Karlo Veliki i potisnuo preko Dunava i Tise, te su Ĉesi i

Moravci priznavali od tada vlast Franaka.

Poslije smrti Karla Velikog u Bohemiji se organizirala 843. jaka drţava pod

nazivom Velikomoravska drţava. MeĊu moravskim plemenima, istiĉe se najaĉi knez

MOJMIR koji je bio u zavisnosti od Nijemaca. Knez PRIBINA se nije slagao s

Mojmirom pa je pobjegao u Njemaĉku po pomoć te od njih i dobio kao kneţevski posjed

donju Panoniju.

Velikomoravska kneţevina je bila stalna opasnost za Nijemce, stoga su oni poveli

rat protiv kneza Mojmira i porazili ga 846. i svrgnuli s vlasti.

Za novog velikomoravskog kneza postavili su Nijemci Mojmirovog sinovca kneza

RASTISLAVA (846.-870.). U to su vrijeme Ĉesi-Moravci primili kršćanstvo od Ćirila i

Metoda. Rastislav je ţelio od Nijemaca osamostaliti svoju drţavu te je sklapao protiv njih

saveze s Bizantom i Bugarima. U tu je svrhu dao sagraditi puno obrambenih tvrĊava

prema Nijemcima. Poslije neuspješnog vojnog pohoda njemaĉkog kralja Ludviga

Njemaĉkog protiv Rastislava, Velikomoravska kneţevina je stekla potpunu samostalnost.

(Zbog njemaĉ. svećenika i njihove politike Rastislav je zatraţio od bizantskog cara

Mihovila III. da mu pošalje svećenike, a on je to i uĉinio poslavši iz Soluna Ćirila i

Metoda). U Moravskoj i Panoniji su se od 863. osnovale slavenske biskupije.

Protiv Rastislava se pobunio njegov sinovac SVATOPLUK. Nijemci su u poĉetku

podrţavali Svatopluka, ali su ga kasnije zarobili a uprava u Moravskoj je potĉinjena

njemaĉkim grofovima, što je izazvalo ustanak kod velikomoravskih Slavena. Svatopluk je

osloboĊen i tada je stao na ĉelo ustanka. Ipak na kraju se Svatopluk pomirio s njemaĉkim

kraljem koji ga je podrţao i poslao njemaĉke svećenike i time je utjecaj slavenske braće

Ćirila i Metoda i njihovog uĉenja išćezlo u Ĉeškoj i Moravskoj. Poslije Svatopluka se

moravski plemenski savez raspao pospješen i provalom MaĊara u Panoniju te od njih i

dokrajĉen 906. odluĉnom bitkom Ĉeha (Moravaca) i MaĊara.

Drugi savez slavenskih plemena formirao se krajem IX. st., usporedo s moravskim

savezom (prvobitno su bili jedan savez), to je ĉeški vojni savez plemena Ĉeha, Duljeba,

59

Hrvata (Bijelih) i drugih polapskih Slavena. Ta su plemena u rodovskom poretku na ĉelu

s vojvodama vodila podrijetlo od aristokratskih rodova ili leha. Na ĉelu rodova bili su

glavari a na ĉelu plemena i saveza knezovi. U poĉetku je u Ĉeškoj bilo dva saveza - u

sjevernozapadnoj Bohemiji na ĉijem su ĉelu bili Ĉesi i u jugoistoĉnoj Bohemiji na ĉijem

su ĉelu bili Zliĉani. Poslije smrti Svatopluka (895.) Spitignjev Ĉeški i Vitislav Zliĉanski

priznali su vlast njemaĉkog kralja Arnulfa, te mu poĉeli plaćati danak.

Tako su Ĉesi pod Vaclavom, sinom Spitignjevovim plaćali 500 grivni u novcu i

120 volova.

Ĉeška su se plemena prividno ujedinila, ali su stalne borbe leha i vojvoda. Poznat

je tako veći ustanak sredinom X. st. pod BOLESLAVOM I., koji je u poĉetku pobjegao u

Njemaĉku, ali se vratio i slomio otpor vojvoda i leha. Vojna aristokracija je poĉela

dominirati na općim oblasnim vijećima ili sejmovima. Na tu se vojnu aristokraciju oslanja

centralna vlast.

Napokon, ĉeški knez BŢETISLAV II. iz porodice-dinastije Pšemislovića

(Premyslovića), stekao je takvu moć da mu je rimsko-njemaĉki car Henrik IV. priznao

kraljevsku vlast i titulu 1086., a kasnije se i sama Ĉeška pretvorila u kraljevinu 1158.

godine. Neposredno prije proglašenja Ĉeške kraljevinom, pripojena joj je 1028./1029. i

Moravska.

Ĉeški je kralj postao i njemaĉki izborni knez, jer je knez VRATISLAV još 1086.

postao prvi ĉeški kralj bez prava naslileĊa titule. Tek je 1158. kralj ĉeški VLADISLAV

dobio od njemaĉko-rimskog cara Friedricha I. Barbarose nasljednu titulu kralja. Poslije

smrti cara Fridricha I. Barbarose u Njemaĉkoj su stalne borbe Hoenštaufovaca i Velfa,

kojom su se Ĉeški kraljevi koristili i od jednih i drugih za razne privilegije, naroĉito za

ĉeškog kralja PŠEMISLA I. PŠEMISLOVIĆA (1197.-1230.), koji je uz pomoć sejma

nezavisno vladao Ĉeškom. Ĉeški kralj je morao sudjelovati na njemaĉkim rajhstazima

kada su se oni u blizini (gradovima) Ĉeške odrţavali. Ĉesi su trebali poslati njem. caru

odred od 300 konjanika ili 300 grivni srebra ako je njem. car išao u pohode u Rim. Ĉeška

je tada bila izloţena njemaĉkoj kolonizaciji, ali ne na naĉin “istrebljivanja” kao u zemlji

slaven. Bodrića i Ljutića. Zahvaljujući rudnicima (srebra i drugih metala). Ĉeška je

kraljevina postala najbogatija u njem.-rim. carstvu. Nijemci su prevladavali u vlasti, tako

da je i ĉeški kralj VACLAV I./Wenzel/, sin Pšemisla I., govorio samo njemaĉkim jezikom

(i pjevao pjesme u stilu minezengera).

Osnovnu masu seljaka ĉinili su polukmetovi, latinski zvani vilani, a ĉeški sedlaki.

Pored njih u Ĉeškoj je u XI. i XII. st. bilo puno robova ili otroka.

Feudalna klasa šljahta (nobiles) dijelila se u dvije glavne grupe. Gornji sloj ĉinili

su panovi (domini), zatim srednji i sitni riteri (vitezovi). Panovi su više bili pod utjecajem

Nijemaca, a sitni riteri su imali nacionalni ĉeški mentalitet.

Ĉeška je kraljevina oslabila poslije vladavine PŠEMISLA II. Otokara (1253.-

1278.), jer je već sam kralj Pšemisl II. doţivio poraz na Moravskom polju protiv

Nijemaca, ali je ĉeški kralj uspio za Ĉešku osvojiti vojvodstvo Austriju, Korušku,

Štajersku i Kranjsku i time izbiti na Jadransko more. Pšemisl II. bio je takmac Rudolfu

Habsburškom za cara Svetog Rimskog Njemaĉkog Carstva, ali nije uspio. Rudolf je 1276.

porazio Pšemisla II. na Moravskom polju, gdje je Pšemisl II. poginuo. Sin Pšemisla II.

Vaclav II. ujedinio je kralj. Ĉešku i Poljsku, a sin Vaclav II. Vaclav III., bio ugarski kralj.

Dinastija Pšemislovića izumrla je 1306. bez potomaka po muškoj liniji.

60

( karta –Bal 14.)

U dinastiĉkim borbama u Njemaĉkoj postao je ĉeški kralj 1310. IVAN

LUKSEMBURŠKI, sin njemaĉkog cara Henrika VII., koji je dao veće ovlasti ĉeškom

Sejmu i nije toliko pozivao njemaĉke plemiće u Ĉešku. U Ĉeškoj su zavladali panovi a

car je više mario za Njemaĉku. Za vrijeme vladavine sina Ivana Luksemburškog KARLA

IV. (1346.-1378.) Ĉeška je postala najznaĉajnija kraljevina u njem.-rim. carstvu. Karlo

IV. je za 500.000 uz pomoć ĉeškog novca kupio Branderburšku markgrofoviju (u zlatnim

guldenima). Odnos prema carstvu Ĉeške Karlo je uredio “zlatnom bulom” 1355. za

nasljedne Luksemburgovca i drugom zlatnom bulom 1356. kojom je Ĉeška izborna (daje

cara) u Sv. Rim. Njem. Carstvu. Razvijao je gradove-trgovinu, a 1348. osnovao

Sveuĉilište u Pragu (Praha). Univerzitet-studenti su se organizirali u ĉetiri nacije-ĉeškoj,

saksonskoj, bavarskoj i poljskoj. Prag je bio prvi univerzitet u Sv. Rim. Njem. Carstvu-

Karlov univerzitet.

Karla je naslijedio VACLAV IV. (1378.-1419.) za kojeg je Ĉeška oslabila uslijed

stalnih seljaĉkih pokreta zbog bijede ali i sve ĉešćih sukoba s privilegiranim njemaĉkim

stanovništvom.

Reformator JAN HUS (1369.-1415.) kao praški profesor bio je reformator po

uzoru na engleskog Viklifa (profesora Oxfordskog sveuĉilišta), a propovijedao je protiv

Katoliĉke crkve, njihovih imanja i obreda. Zagovarao je Hus evanĊeosko siromaštvo

crkve, bio protiv pape i prodaje indulgencija (bio je samo za Sv. pismo). Preveo je Bibliju

na ĉeški jezik a papu nazvao antikristom, zbog ĉega ga je crkveni sabor odrţan u

Konstanzi 1414. osudio pa je iduće godine bio spaljen na lomaĉi. (Na prijevaru je

uhvaćen, car Sigismund mu je garantirao "sigurnost"). Husiti su se dijelili u dvije struje-

umjerenu nazvanu kalikstinci ili utrakvisti i imali sjedište u Pragu (imućni graĊani i

plemstvo) a traţili su nacionalnu crkvenu reformu i sekularizaciju crkvenih imanja. U

juţnoj Ĉeškoj (graĊani i seljaci) djelovali su taboriĉani, nazvani po centru ekstremnih

husita - Taboru. Bili su za velike reforme crkve. God 1419. poĉele su revolucionarne

61

akcije - u Pragu su vijećnici grada izbacani kroz prozor (vijećnici su uglavnom bili

Nijemci).

Te godine umro je Vaclav a kraljevstvo je naslijedio njegov brat SIGISMUNG

LUKSEMBURŠKI (1419.-1437.), koji je zbog husita napustio Ĉešku. Ĉesi su bili ljuti na

kralja Sigismunda kao “ubicu Jana Husa”.

Sitne slojeve-seljaštvo husita vodio je vojskovoĊa JAN ŢIŠKA (bio u bitci kod

Grinvalda i Azenkura), prethodno je istrijebio sektu adamita, koji su negirali dogme i

obrede.

Papa Martin V. je 1420. objavio rat protiv husita - ukljuĉili su se riteri ali i drugi

na ĉelu s carem Sigismundom. Husiti su ih dva puta pobijedili (jednom kod Praga) sa

Ţiškom na ĉelu - novim naĉinom ratovanja ( kola s lancima i daskama, pokretljivost

vojske). Ţiška je oslijepio i umro 1424.g. a zamijenio ga je PROKOP VELIKI ali su od

tada husiti prešli iz defanzive u ofanzivu.

MeĊutim, kalistinci su na bazelskom saboru 1431. pregovarali i 1433. dogovorili

se s Katoliĉkom crkvom - praški kompaktati - za propovijed na ĉeškom i manju

sekularizaciju crkvenih imanja. Te praške kompaktate Taboriĉani nisu prihvatili te je

došlo do rascjepa husitskog pokreta. Ultrakvisti su izdajniĉki napali taboriĉane i porazili

ih u bitki kod Lipana 1434. godine.

Poslije Sigismundove smrti katolici i kalikvisti su izabrali su za kralja

ALBRECHTA HABSBURŠKOG, ali ga taboriĉani nisu priznali. Poslije Albrechtove

smrti i za vrijeme njegovog maloljetnog sina, kaliksinci su istaknuli za regenta husitskog

pana JURJA PDJEDBRATSKOG. Isti pan je tek 1452. zauzeo posljednje taboriĉansko

uporište - Tabor. Razbijeni Taboriĉani djelomiĉno su prešli u kalikstince a dio je osnovao

svoju zajednicu - ĉeške braće.

Godine 1457. za kralja je izabran kaklikstinac Juraj Podjedbradski (do 1478. g.),

ĉeški plemić.

Ĉeško plemstvo je tada dobilo velike ovlasti, a znaĉaj gradova se smanjio. Poslije

Jurja Podjedbradskog ĉeški je prijesto upraţnjen i osporavan od ugarskog kralja Matije

(eksponent katolika) i poljskog kralja Vladislava Jagelovića (eksponent kaliksista). Na

kraju će Jagelovići odnijeti prevlast i vladati Ĉeškom do 1526., kada su ĉešku krunu

preuzeli Habsburgovci (Ferdinand I.).

Ĉeška pismenost datira iz vremena Ćirila i Metoda, a u pismenom obliku od tzv.

"Kijevskih listića" i "Praških odlomaka", te legenda nepoznatog autora iz sredine X. st. o

ţivotu Vaclava. O ţivotu Vaclava u isto vrijeme napisao je redovnik Kristijan.

U XII. st. znaĉajan je Kozma /Cosmas/, koji se smatra Herodotom ĉeške

historiografije. U XIII. st. je ispjevana "Svetovaclavska pjesma"- o Vaclavu, zaštitniku

ĉeške zemlje. Na ĉeškom univerzitetu se školovao budući ĉeški uĉenjak, poznat po

moralno-pouĉnim spisima, Tomaš Štitny.

Od romaniĉkih graĊevina u Ĉeškoj je najpoznatija bazilikalna crkva na

Hradĉanima (sv. Jirţi ) u Pragu. Gotika poĉinje izgradnjom 1334. g., katedrale sv.Vita na

Hradĉanima, nastavlja se dogradnjom Hradĉanskog kraljevskog dvora i Barutnog tornja,

te crkava u Kutnoj Gori, Taboru i Brnu. Renesansa je zastupljena u praškim palaĉama-

Waldstein i Schwarzenberg i dvorca Belvedere u Pragu, zatim vijećnice u Plzenu, te

dvoraca: Litomyšl i Ĉerny Kastelec.

Iz X. st. potjeĉe najstariji glazbeni zapis iz doba Minnesangera "Gospodine

pomiluj ny". Glazba je pod utjecajem stranaca, ali se u XIV. st. javlja i narodna glazba u

crkvenim prikazanjima "Mastiĉkar" ili šarlatan. Na praškom se univerzitetu predaje

glazba, a 1420. g. pod utjecajem husitskog pokreta nastaje duhovna i svjetovna pjesma

"Ktoţ j'su boţi bojovnici", objavljenoj u Jistebnickom kancionalu.

62

( slika -Bal 15.)


Pseudofredegar, Liber Historiae Francorum (piše o Samovoj drţavi)

Salzburški Anonymus, Conversio Bagoariorum et Carantanorum, iz 871. g. (piše o Samu:

"Samo quidam, nomine Slavus")

Kuzma Praški, Ĉeška kronika, XI. st.

Vincent (praški kanonik), Kronika, XII. st., a kroniku je nastavio Gerlach, prvi opat

premostranskog samostana u Muhlahausenu, XIII. st.

63

Delimil, Kronika, XIV. st. Petar iz Zittau u Sudetima, iz XIII. st. Beneš Krabice iz

Weitmula, Praške kronike, XIV. st, Laurencije iz Brezove, Kronika, XIV. st. Bartošek iz

Dahonica, Kronika, XV. st.

Aeneas Silvio Piccolomini (papa Pio II, XV. st.), Historia Bohemica

D. Prohaska, Husitstvi a bogumilstvo, 1915. (Jugosl. njiva 1919.)

F. Palacky, Dejiny navodu ĉeskeho v Ĉeshach a na Morave, I-VI, Praha, 1876.

V. Novotny, Ĉeske dejinu, Praha, 1912.

A. Bachmann, Geschichte Bohmens bis 1526, Gotha, 1899.

B. Bretholoz, Bohmen, Mahren und Schlesien bis zu ihren Verenigung mit Osterreich,

Wien, 1905.

64

SLOVACI U SREDNJEM VIJEKU

Prvi tragovi ţivljenja u Slovaĉkoj su iz razdoblja paleolitika. To su podruĉje

naseljavali svojevremeno Kelti, Daĉani, sarmatski Jazigi (oko godine 50-te) i Kvadi.

Rimljani su gradili utvrde na Dunavu a nakon markomanskih ratova u II. stoljeću,

slabi rimska vlast. U III. stoljeću u današnju Slovaĉku nadiru Gepidi i Goti, a u V. Huni i

Langobardi. Od VI. stoljeća Slaveni su s Avarima dominantan narod koji se tada

raslojavao iz prvobitne zajednice - plemenskih oblika i ulazio u feudalne odnose.

U prvoj polovici VII. stoljeća Slovaĉka je bila u sklopu Samove drţave i u sklopu

plemenskih vlastitih saveza a pod velikim Franaĉkim utjecajem i zapadnog kršćanstva.

Nitranski knez PRIBINA uspio je oko 820. proširiti vlast na veći dio slovaĉkih

plemena i vladati samostalno do 833. ili 836.g. kada ga je porazio veliko- moravski knez

MOJMIR i kada Slovaĉka ulazi u sastav velikomoravske drţave.

Provala MaĊara u Panoniju 896. sudbonosna je za Slovake, koji od 907. dolaze

pod maĊarsku vlast.

Ĉeški kralj Boleslav I. osvojio je Slovaĉku 955. od MaĊara i ona ulazi u sastav

ĉeške drţave Pšemislovića, djelomiĉno i s prekidima do 1305. kada poĉinje ugarsko

osvajanje današnjeg prostora Slovaĉke.

Od tada je maĊarizirano visoko plemstvo te politiĉka i crkvena uprava.

Seljaštvo obespravljeno, više puta je dizalo ustanke protiv feudalne eksploatacije.

Poslije izumrća maĊarske dinastije Arpadovića, oslanjajući se na niţe plemstvo i

gradove, palatin MATIJA ĈAKI (1252.-1321.), vladao je gotovo samostalno zapadnom i

srednjom Slovaĉkom u sklopu velike Ugarske kraljevine.

Kako je SIGISMUND LUKSEMBURŠKI, postao poĉetkom XV. st. i ugarski i

ĉeški kralj, ostala je Slovaĉka u zajedniĉkom kraljevstvu s Ĉesima. Ĉeški se utjecaj na

Slovaĉku veoma osjetio za husitskog pokreta i ratova. Tada je zapovjednik taboriĉana

JAN JISKRA, sredinom XV. st. vladao velikim dijelom Slovaĉke.

Slovaĉka je nemilice eksploatirana od lokalnih velmoţa za posljednjih Jagelovića

od 1490. do 1526. godine.

Poslije Mohaĉke bitke (1526.) Slovaĉka je poprište sukoba izmeĊu Ivana Zapolje i

Ferdinanda Habsburškog za ugarsku krunu.

( karta –Bal 16.)

65

Već su od vremena Ćirila i Metoda Slovaci na narodni jezik prevodili Oĉenaš,

Vjerovanje i druge crkvene tekstove. Ovdje nastaju legende koje opisuju ţivot Ćirila i

Metoda. Najstariji tragovi pismenosti Slovaka su iz XV. st. a jedna od njih je i "Spišske

modlitby". U Bratislavi će kralj Matija Korvin u razdoblju humanizma osnovati

"Academia Istropolitana", ali će se akademija ugasiti kraljevom smrću. U to vrijeme u

Slovaĉkoj je ţivio Leonhard Coxe, koji je svojevremeno bio odgojitelj engleskog kralja

Henrika VIII.

Iz razdoblja predromanike i romanike u Slovaĉkoj su samostanske i ţupne crkve,

kao rotunde Skalica, Dechtica i Bina, zatim crkve: Diakovce, Rimavske Janovce, Banska

Bystrica, Krupina, Spiš i Bzovik.

U Bratislavi (katedrala sv. Martina) i Okoliĉne nastaju samostanske crkve u

drugoj polovici XIII. stoljeća. A u XIV. st. nastaju katedrale u Trnavi, Banskoj Bistrici,

Levoĉi, Prešovi i Kremnici, te peterobrodna katedrala u Košicama. Iz predkršćanskog

doba potjeĉu pjesme "Morena" i "Turon" uz koje se pale krijesovi. Gregorijanska se

pjevanja izvode u katedralnim kaptolima u Nitri, Bratislavi, Spišu, Novom Mestu nad

Vahom i Trnavi, te benediktinskom samostanu u Zoboru. Iz tog vremena su najpoznatiji

korali: Bratislavski i Kremnicki fragmenti iz XII. i XIII. stoljeća, te "Manipulus florum"

rukopis iz 1380.g. iz Trnave.

Krajem srednjeg vijeka u Slovaĉkoj djeluje praški i wittenberški student Martin

Rakovsky (1535.-1579.), koji je napisao "De magistratu politico" (O svjetovnom

vrhovništvu) i "Libellus de partibus Reipublicae et causis mutationum" (Knjiga o

slojevima stanovništva i uzrocima drţavnih udara).


M. Mišić, Husiti na Slovensku, Banska Bistrica, 1928.

F. Šišić, Ideje slovenske pradomovine u Podunavlju (Biologija priĉe o Ĉehu, Lehu i

Mehu), Zagreb 1923.

J. Škultety, Slovaci u Chorvati, Sveslavenski zbornik, Zagreb, 1930.

L. Hoffmann, Bratrici slavni protivfeudalni bojovnici XV. st., Praha, 1959.

J. Novotny, Dejiny Slovenska, I-II, Bratislava, 1968.

66

POLJACI U SREDNJEM VIJEKU

Pradomovina Poljaka je bilo podruĉje izmeĊu rijeka Odre i Visle. Istaknuta su

poljska plemena: Poljeni u podruĉju Warte, Vislani s podruĉja Visle, Pomorţani

(Pomorjani) s obala Baltiĉkog mora i Šljonzaci (Šlezijci) oko gornje Odre.

Ime Poljske (ili poljski - Polacy) susreće se prvi put kod ruskog ljetopisca iz XI. st.

Nestora, gdje se zapadni Slaveni nazivaju Ljasi, izvedeno od staroslavenske rijeĉi leha,

koja ima isto znaĉenje kao i rijeĉ pole-od toga Poljani (poljski Polanie). Poljaci su se

dijelili na nekoliko skupina: -velikopoljsku (Poljani, Kališani, Poznanjci, Leniĉicani), -

mazovsku (Mazuri, Podlaţani), -malopoljsku (Gorali, stanovnici poljskih ravnica) i -

šlezijsku skupinu.

Kao narod Poljaci su se formirali ujedinjavanjem više plemena pod knezom

MIEŠKO-m I. i to u obliku plemenskog vojnog saveza, te su primili i kršćanstvo 966.

godine. Taj je savez bio potĉinjen najvećem plemenu Poljaka, koji su pokorili druga

plemena-Kujavce, Mazure, Lenĉane, SeraĊane, Bijele i Crne Hrvate. U poĉetku je ta

plemenska zajednica priznavala svoju zavisnost od Njemaĉkih kraljeva. Po poljskim

ljetopisima je knez Mješko I. imao veliku druţinu do tri tusuće vojnika, koju je

djelomiĉno sam izdrţavao. Mješko je bio iz dinastije Pjastovića a priznavao je do svoje

smrti 992. g. vrhovnu vlast njemaĉkog cara Otona I.

Mješkov sin i nasljednik BOLESLAV I. Hrabri (992.-1025.), proširio je svoju

vlast do rijeke Spreve, zauzevši Luţice, Ĉešku, Moravsku, Slovaĉku, a 1018. i Crvenu

Rusiju. Otcijepio se od njemaĉke zavisnosti i 1025. proglasio za kralja Poljske.

Boleslav I. je uzdrţavao 20.000 vojnika i formirao vojniĉki staleţ a od njih

aristokraciju - šljahtu. Dvor je tada postao centar uprave a po pokrajinama su upravljali-

poveta (kneţevi namještenici, kaštelani). Uz dvor postojala je i skupština - sejm, u

poĉetku kao savjetodavno tijelo.

Stanovništvo se opiralo i centralnoj vlasti i uvoĊenju kršćanstva. Posebno veliki

ustanak bio je 1037.-1038. g., ali je poganstvo uspio iskorijeniti kralj KAZIMIR, koji je

dobio naziv Obnovitelj, zbog ponovnog uspostavljanja kršćanstva.

Kaštelani su po zemlji ubirali poreze iz svojih zamkova, zvanih - grodi. Seljaci su

se ĉesto bunili, tako da su u gušenju pobune kralju Kazimiru morali pomagati i Nijemci,

posebno kralj-car Heinrich III.

Krunidbom kralja BOLESLAVA Smjelog 1076. g. Poljska je postala kraljevinom.

Vladavina BOLESLAVA III. Krivoustog (1102.-1138.) obiljeţena je stalnim

poljsko-njemaĉkim ratovima i osvajanjem zapadnog Pomorja 1122. g. Poslije smrti

Boleslava III. Poljska se raspala na niz samostalnih kneţevina, ma da je na ĉelu svima

nominalno i dalje bila dinastija Pjastovića, koja je imala sjedište u Krakowu. To je

razdoblje poljske povijesti naziva se moţnovladstva, tj. vlast aristokracije. U toj su

rascjepkanosti Prusi (Brandenburg) zauzeli zapadno Pomorje i podruĉje Velike Poljske,

njemaĉki teutonski red zauzeo je Gdansko primorje a ĉeški kraljevi juţne dijelove zemlje.

Poĉetkom XIII. st. mazovski je knez KONRAD u borbi s Prusima pozvao u

pomoć Teutonski red i poklonio im zemlje. Teutonci su potom zauzeli Prusku i ujedinili

se s redom Maĉonosaca i pripojili sebi istoĉni Pribaltik.

Pored novog poljskog neprijatelja - Teutonaca, Poljaci su 1241. dobili i Tatare koji

su palili i srušili mnoge gradove, kao Krakow i Wroclav (Breslau).

U Poljskoj se sada feudalna klasa dijelila na panove ili velmoţe i ritere ili šljahtu,

ali su oni bili u meĊusobno suprotstavljenom interesu.

67

U Poljskoj su gradovi bili uglavnom zanatski i trgoviĉki centri, no postojale su i

njemaĉke seoske općine - gmine (od njemaĉkog Hemeinde - općina). Progonjeni na

zapadu Europe, sve je bio veći postotak doseljenih Ţidova u poljskim gradovima.

Poljsku je ponovno ujedinio kralj VLADISLAV I. Lokietek (1306.-1333.), koji je

od pape dobio 1320. g. kraljevsku krunu-titulu. Vladislav je vodio velike ratove sa

Teutoncima za izlaz na Baltiĉko more. Vladislavov je sin i posljednji Pjastović kralj

KAZIMIR III. Veliki (1333.-1370.) ujedinio cijelu Poljsku, izuzev kneţevine Mazovije.

Kazimir je unaprijedio trgovinu i oslanjao se na interese šljahte, podupirao je

kolonizaciju, provodio reformu i kodificirao zakone, npr. Wisliĉki statuti. Osnovao je

poljsko Sveuĉilište 1364. g. u Krakowu.

Poslije smrti (1370.) Kazimira III. panovi i šljahta su u Poljskoj za kralja izabrali

Ugarsko-Hrvatskog kralja LUDOVIKA I. Velikog (1370.-1382.) koji im je dao privilegije

neplaćanja poreznih obveza u tzv. Košiĉkoj privilegiji 1374. godine.

Kralj Ludovik je vrlo malo boravio u Poljskoj i lokalnu vlast su tako mogli imati

panovi i šljahta.

Udajom Ludovikove kćeri JADVIGE za Litavskog kneza Vladislava Jagela

stvorena je litavsko-poljska unija 1386. godine. Jagelo je vladao kao poljsko-litavski kralj

VLADISLAV II. (1386.-1434.) a do 1386. g. je vladala Poljskom Jadviga. Novi je kralj

davao i nadalje privilegije panovima i šljahti.

Kako je vojska litavskog velikog kneza Vitolda (Vitovta) 1399. u bitci na Vorskli

pretrpila poraz od Tatara, Poljska i Litva su bili stalno izloţeni Tatarima - pljaĉkama i

pustošenjima. Poljski su panovi na to odgovorili novim kolonizacijama na istok, posebno

Rusiju. Izbili su i sukobi izmeĊu Poljske i Litve, kada je 1430. Poljska zauzela Podoliju.

Kralj Vladislav II. je poslije silnih borbi uspio poraziti svoje najveće neprijatelje

Teutonce u bitci kod Grunwalda 15.VII.1410. (Teutoncima su pomogli Nijemci, a

Poljacima i Litvancima Jan Ţiška i Ĉesi. U bitci je poginuo veliki meštar-majstor reda

Teutonaca Ulrich Jiningen). Kralj je dao nova prava velemoţama Poljske i Litve tzv.

Edlinskim privilegijama 1430. godine.

Ugarsko-hrvatski kralj VLDASILAV III. je imao poljsko-litavsku krunu od 1434.

do 1444. g., a poginuo je u bitci kod Varne 1444. protiv Turaka.

Kralj KAZIMIR IV. Jagelović (1447.-1492.) će definitivno poraziti Teutonce i

mirom u Torunu 1466. Poljskoj vratiti Pomorje i Gdansk, a Pruska će postati poljskim

vazalom.

Kazimirov sin Vladislav je 1471. g. postao ĉeški kralj, a 1490. g. hrvatsko-ugarski

kralj, te kao VLADISLAV II. Jagelović (1492.-1516.) i poljski kralj. Kazimir IV. kralj- je

uspio 1485. g. istjerati Turke iz Moldavije, te je on, a posebno njegov sin Vladislav II.,

imao veliku drţavu od Baltiĉkog do Crnog mora. Zadnji kralj bijaše prije raspada Poljske

LUDOVIK II. Jagelović (1516.-1526.), ujedno i ugarsko-hrvatski kralj.

Od pokrštavanja Poljaka 966. poĉinje i njihova knjiţevnost. Najstarija knjiţevna

djela su iz XIII. st. "Bogorodica", "Florijanski psaltir", "Biblija kraljice Zofje". Već je u

XV. st. Jan Dlugosz (1415.-1480.) napisao prvu povijest Poljaka "Historia Polonica".

Mikolaj Rej z Naglowic je u XVI. st. opisao pobjedu Poljaka nad Prusima u bitki

kod Grunwalda 1410. godine.

Nastariji sakralni objekat u Poljskoj je okrugla predromaniĉka crkva sv. Feliksa i

Adaukta iz X. st. u Wawelu u Krakowu. Znaĉajne su gotiĉke katedrale u Krakowu i

Gnieznu, a u XIV. st katedrale od opeke –Marijina crkva u Krakowu, te katedrale u

Poznanu, Torunu i Gdansku. Iz tog razdoblja su Jagelonska biblioteka, gradska vrata

"Brama Florjanska" i kula "Barbakan" u Krakowu.

68

Najstariji su glazbeni dokumenti iz XI. st. "Missale plenarium" iz Gniezna, a iz

XII. st. "Ordinale" iz Krakowa, "Evangelistarium" iz Plocka,

"Benedictionale", te iz XIII. st. "Pontificale" iz Plocka i "Collectarium" iz Lada. Najstarija

poljska pjesma je "Bogorodzica" iz 1407.

Od 1406. na Kazimirovu se univerzitetu u Krakowu predavala glazba.


Widukund, Res gestae Saxonicae, X. st. Thietmar, Cronici libri VIII, XI. st.

(nepoznati pisac, moţda Martinus Gallus), Chronica Polonorum,XII. st.

Annales Cracoviensis vetusti (948.-1122.) Annales Polonorum (899.-1426.)

Lublinski anali (1143.-1175.) Anali male Poljske (730.-1376.) Poznanjski anali (965.-

1311.)

Gnjeznanjski anali (1192.-1341.)

Vincent Kadlubek,Cronica sive originale regum et principum Polonie (ili Cronica

Vincenciana), XIII. st.

Jan (Longinus) Dlugosz (Dlugoš), Historia Poloniae (Historia Polonica) u 12 knjiga

obraĊuje 1386.-1480.

A. Grabianski, Sinteza povijesti Poljske, Zagreb, 1939.

J. Gerlach, Istorija Poljši, I-III, Akadem. nauke SSSR, Moskva, 1954.-1958.

A. F. Grabski, Polska sztuka wojwnna wokrwsiw wczesno feudalnym, Warszawa, 1958.

69

TALIJANI U SREDNJEM VIJEKU Mletačka Republika u srednjem vijeku

Venezia ili Repubblica di San Marco nastala je u V. ili VI. stoljeću u vremenu

provala barbara. Ime je dobila po plemenu Veneta koji su u mletaĉkoj laguni ţivjeli kao

ribari, te su se za vrijeme opasnosti sklanjali na otoke Lida i Mestre. Bizantsko-gotski rat i

provala Langobarda u VI. st. uzrokovali su da su se prvih 12 općina otoĉnog dijela

Venecije povezale s Bizantom i organizirale pod vlašću Bizanta, odreĊenu autonomiju ili

dukat. Od 697.g. spominje se prvi duţd Paolo Lucio (Paoluccio) Anafesto sa sjedištem u

Herakleji. Od 742. sjedište je u Malamoccou, a od 811. u Rialtu. Do 726. g. duţda je

imenovao Bizant, a od tada su se duţdevi birali iz istaknutih mletaĉkih porodica, a Bizant

ih potvrĊivao.

Poslije bizantsko – franaĉkog rata 805. g. Venecija je pod suverenitetom

Franaĉkog Carstva ali se nakon Aachenskog mira 812. g. vratila pod suverenitet

Bizantskog Carstva. Od 1082. Venecija je od Bizanta stekla široke povlastice, a od 1085.

Bizant Veneciji prepušta svoje nominalno vrhovništvo nad Dalmacijom i Istrom, dakle od

te godine Venecija je kao Mletaĉka Republika potpuno neovisna.

( karta –Bal 17.)

(posjedi – punim imenom, trgovaĉke postaje – inicijali)

Mletački posjedi:

Histria (Istra)

Zara (Zadar), Sebenico (Šibenik),Trau (Trogir)

Spalato (Split), Curzola (Korĉula)

Scutari (Skadar), Dulcigno (Ulcinj)

70

Corfu (Krf), Lepanto (Lepant)

Nauplion, Cerigo (Kithira)

Monemvasia, Corone (Koroni)

Creta (Kreta), Cikladi

Negroponte (Eubeja), Durazzo (Draĉ)...

Gradovi s mletaĉkim trgovaĉkim postajama bijahu: u Jadranskom moru Ragusa

(Dubrovnik), Cattaro (Kotor), na Bosporu: Carigrad, u Crnom moru: Sudak (Soldaia),

Sinop, Trabzon, na otoku Cipru: Nicosia, Cipro (Cipar), u Siriji: Alep, Damask, u

Palestini: Bejrut, Jeruzalem, u Egiptu: Duymat, Alexandria, u Africi: Tripoli, Tunis, te

manje postaje na obalama Sredozemnog, Jonskog, Jadranskog, Egejskog, Mramornog i

Crnog mora.

Temelje Mletaĉke pomorske politike postavio je u IX. stoljeću duţd Petar

Tradonik, koji je sudjelovao s Bizantincima u ratu protiv Saracena. Baveći se

pomorstvom i trgovinom Mleĉani su dolazili u sukobe u poĉetku na Jadranu s Hrvatskim i

Neretljanskim vladarima (839., 840., 865., 887.god.), kojima su u IX. i X. st. morali

plaćati danak.

Duţd Petar II. Orseolo je ukinuo plaćanje danka i 1000. g. poduzeo ratni pohod

protiv Hrvata i Hrvatske i uspio zauzeti njezina glavna pomorska uporišta. Duţdev sin

duţd Oton 1018. g. utvrdio je ista osvajanja istoĉne obale Jadranskog mora, te se od tada

u Veneciji svake godine na Uskrs na tu uspomenu vršila ceremonija “Sposalizio del mar”

(Vjenĉanje s morem), pri ĉemu bi duţd bacao prsten u more kao simbol povezanosti

Jadrana s Venecijom.

Procvat Venecije dolazi s kriţarskim ratovima koji koriste ratovanje za trgovinu,

prijevoz vojnika i lihvarstvo.

Od kraja XII. i poĉetkom XIII. st. sve više se izdvajaju bogati graĊani – trgovci

koji su organizirali oligarhijsko – aristokratsku republiku i formirali “Consiglio

Maggiore” (Veliko vijeće) u poĉetku s 35, a na kraju sa 100 ĉlanova, kao nositeljima

najviših drţavnih ĉasti.

“Signoria” (Malo vijeće) se sastojalo od duţda i 6 savjetnika, imalo je karakter

ministarskog vijeća.

“Quarantia” (Vijeće ĉetrdesetorice) obavljalo je sudske i politiĉke funkcije.

“Consiglio de’ Pregadi” (Vijeće umoljenih), imalo je karakter senata, vodilo je

vanjske poslove.

Ovaj sustav vlasti omogućio je uzajamnu kontrolu svih organa vlasti jednih od

drugih.

Ratovi su izazivali i odreĊene promjene oblika vlasti, kao na primjer ratovi za

prevlast na Sredozemnom moru izmeĊu Venecije i Đenove (Genova) od 1257. do 1381.

godine u jednom je razdoblju raspušteno Veliko vijeće, a uvedeno “Consiglio de’ Dieci”

(Vijeće desetorice), koje je zbog bahatosti vladavine izazivalo kod puĉana ĉeste pobune.

Ono je ĉak ugušilo urote i duţda Marina Faliera, duţda F. Carmagnole i drugih.

U tijeku rata sa Đenovom Venecija je u ratu od 1356. do 1358. g. vodila rat i s

ugarsko-hrvatskim kraljem Ludovikom I. te je poslije poraza sklopila 1358. g. Zadarski

mir, kada je izgubila Dalmaciju. Ipak, Venecija je izašla iz rata s Đenovom kao pobjednik

i poslije mira u Torinu 1381. g. postala jedini pomorski gospodar Sredozemlja, odnosno

levantske trgovine.

71

Pobjedom nad turskom mornaricom 1416. g. kod Galipolja Venecija je uĉvrstila

svoj poloţaj na Istoku. U razmiricama ugarsko-hrvatskih vladara Venecija je za 100.000

dukata 1409. g. kupila od Ugarsko-Hrvatskog kralja Dalmaciju od Zadra do Kotora. U to

vrijeme Mletaĉka Republika je imala oko 200.000 stanovnika, a vladala je podloţnicima s

oko 2.500.000 stanovnika.

Mletaĉkom su slabljenju bili uzroĉnici Turci, posebno od pada Carigrada 1453.

Carigrada (Mleĉani su “drţali jednu ĉetvrtinu Carigrada” i bili zaštitnici i osnivaĉi

bizantskog Latinskog Carstva 1204.).

Turci su porazili 1499. g. mletaĉko brodovlje i oduzeli im brojne otoke, npr.

Sporade, Eubeju, Cipar, Kretu itd. Velika pobjeda kršćanske mornarice 1571. g. kod

Lepanta nisu Veneciji povratili od Turaka brojne otoke, iako je Venecija doprinijela toj

pobjedi.

Od mletaĉkih porodica poznatije su Orseolo i Dandolo iz ĉijih su se porodica i

birali duţdevi. Jedan od poznatijih duţdeva bio je Enrico Dandolo (1107. –1205.), koji je

u dubokoj starosti bio izabran za duţda. Uz pomoć kriţara uz dugu opsadu osvojio je

24.XI.1202. Zadar i opustošio ga, te u Carigradu 1204. osnovao bizantsko Latinsko

carstvo. Tada su Mleĉani dobili 3/8 Carigrada i brojne otoke Egejskog i Sredozemnog

mora. Duţd Andrea Dandolo izabran za duţda 1343., bio je i povjesniĉar. Ratovao je s

Turcima i Đenovom te Ludovikom I. 1356.-1358. g. Napisao je “Liber Albus”, “Liber

Blancus”, “Annales Chronicon Danduli”, “Chronicon breve”, koji su vaţni i za hrvatsku

povijest.

Duţd se latinski naziva dux a venecijanski doxe (d’o:ţe) dok je za Hrvate to

oznaka najvišeg dostojanstvenika kneza.

U latinskim dokumentima zove se “Dux Venetiarum” (ili Venetorum), a u

talijanskim dokumentima “Doge (Doxe) di Venezia”.

U VII. i VIII. st. poglavar bizantske pokrajine (teme) Venecije zvao se dux.

Mletaĉka je općina prvi puta sama 726.g. izabrala duxa Ursula (Orso).

Nakon pohoda na Dalmaciju i njezinog osvojenja oko 1000. g. duţdevi su svom

naslovu dodali i “dux Dalmatiae”, a poslije i “dux Dalmatiae et Croatiae”, a taj su naslov

još poslije ĉetvrtog kriţarskog rata 1202.–1204.g. proširili dodatkom: “quartae et dimidiae

partis totius Romaniae imperii dominator”.

Znak duţdeve ĉasti bila je kapa od zlatnog brokata sa ĉvrstim ukrašenim obruĉem

izdignuta na kraju u obliku roga.

U Genovi se takoĊer od 1339. g. poglavar komune naziva doge, odnosno

Ċenoveški duţd.

Mletaĉki duţd uzima naslov “totius Istrae dominator” 1150. g. gospodar ĉitave

Istre. Ĉitavo vrijeme, kada su akvilejski patrijarsi kao bizantski namjesnici bili istarski

markgrofovi, od 1209. do 1420. g. ispunjeno je borbama izmeĊu Mleĉana i slobodnih

istarskih gradova.

Ipak, pod mletaĉku zaštitu milom ili silom sklanjaju se istarski gradovi: Poreĉ

1267., Umag 1269., Novigrad 1269., Motovun 1278., Kopar 1279., Rovinj 1283., Milje

1288., Pula 1331., Vodnjan 1331., Trst 1202. godine.

U tim borbama i završenim 1291. g. mirom u Tarvisium (Trevisu): akvilejski

patrijarhat je dobio: Milje, Buje, Buzet, Labin, Plomin i Rašku uvalu, vlast goriĉkih

(pazinskih) grofova protezala se u zaleĊu (unutrašnjost) Istre, a Mleci su zagospodarili

zapadnom obalom sa središtem u Rovinju i Kopru. I dalje su neki gradovi pruţali otpor

Mlecima, kao Pula, a Trst je 1368. i konaĉno 1382. g. priznao vlast Habsburgovaca koji

su opet gradu Trstu dali široku autonomiju. Kako je akvilejski patrijarh 1420. da facto i

1451. de iure izgubio vlast nad dijelom Istre, te su krajeve Mleĉani pripojili sebi.

72

Mletaĉki duţdevi u srednjem vijeku:

Ravenski egzarh patricij Paulicije se spominje kao vladar Venecije (723.-727.),

zatim magister militum Marcel (oko 727.), zatim duţd Urso (727.-738.), slijede magisteri

militumi: Dominik (oko 739.), Feliks Kornikula (oko 740.), Deusdelit (oko 741.), Jovijan

Ipat (oko 742.) i Fabricije (oko 743.), a potom slijede mletaĉki duţdevi:

Deusdelit (744.-756.), Gala Gaul (oko 756.), Domenik Monegarije (756.-765.), Mauricije

(765.-787.), Ivan i Mauricije (787.-802.), Obelerije (802.-810.), Beat (808.-810.), Agnelo

Particijak (810.-827.), Justinijan Particijak (819.-827.), Ivan Particijak (829.-836.), Petar

Tradenik (836.-864.), Urso I. Badoer (864.-881.), Ivan Badoer (881.-888.), Petar I.

Kandijan (887.), Petar Tribun (888.-912.), Urso II. Badoer Paureta (912.-932.), Petar II.

Kandijan (932.-939.), Petar Badoer (939.-942.), Petar III. Kandijan (942.-959.), Petar IV.

Kandijan (959.-976.), Petar I. Orseolo (976.-978.), Vital Kandijan (978.-979.), Tribun

Menije (979.-991.), Petar II. Orseolo (991.-1008.), Oton Orseolo (1008.-1026.), Domenik

Barbolan (1026.-1030.), Urso Orseolo (1030.-1032.), Domenik Orseolo (1032.), Domenik

Flabijanik (1032.-1043.), Domenik Kontarini (1043.-1070.), Domenik Silvo (1070.-

1084.), Vital Faliero (1084.-1096.), Vital I. Michieli (1096.-1101.), Ordelaf Faliero

(1101.-1118.), Domenik Michieli (1118.-1129.), Petar Polani (1129.-1148.), Domenik

Morosini (1148.-1155.), Vital II. Michieli (1155.-1172.), Sebastijan Ziani (1172.-1178.),

Orio Malipiero (1178.-1192.), Enriko Dandolo (1192.-1205.), Petar Ziani (1205.-1229),

Jakov Tiepolo (1229.-1249.), Marin Morosini (1249.-1253.), Ranieri Zen (1253.-1268.),

Lorenzo Tiepolo (1268.-1275.), Jakov Kontarini (1275.-1280.), Ivan Dandolo (1280.-

1289.), Petar Gradenigo (1289.-1311.), Marin Zorzi (1311.-1132.), Ivan Soranzo (1312.-

1328.), Francesco Soranzo (1328.-1339.), Bartolomeo Gradenigo (1339.-1342.), Andrija

Dandolo (1343.-1354.), Marin Falier (1354.-1355.), Ivan Gradenigo (1355.-1356.), Ivan

Dolfin (1356.-1361.), Lorenzo Celsi (1361.-1365), Marko Korner (1365.-1368.), Andrija

Contarini (1368.-1382.), Michele Morosini (1382.), Antonio Venier (1382.-1400.),

Michele Steno (1400.-1413.), Tommaso Mocenigo (1414.-1423.), Francesco Foscari

(1423.-1457.), Pasquale Malipiero (1457.-1462.), Cristoforo Moro (1462.-1471.), Nikola

Tron (1471.-1473.), Nikola Marcello (1473.-1474.), Petar Mocenigo (1474.-1476.),

Andrija Vendramin (1476.-1478.), Ivan Mocenigo (1478.-1485.), Marko Barbarigo

(1485.-1486.), Agostino Barbarigo (1486.-1501.), Leonardo Loredano (1501.-1521.),

Antonio Grimani (1521.-1523.), Andrea Gritti (1523.-1538.), Pietro Lando (1539.-1545.),

Francesco Dona (1545.1553.).

(U bitci kod Lepanta bio je duţd Alvise I. Mocenigo 1570.-1577., a zadnji duţd Lodovico

Manin 1789.- 1797. abdicirao.

Genova u srednjem vijeku

U ranom srednjem vijeku Genova je bila pod vlašću Gota, Bizanta i Langobarda, a

u X. st. je samostalna republika, sliĉno Veneciji.

U XI. st. je zajedno sa Pisom potisnula Saracene iz Sardinije i razvila se kao

pomorsko-trgovaĉka velesila a naroĉito za kriţarskih ratova. Genova je sudjelovala u

obnovi bizantskog carstva 1261. g., nakon ĉega je stekla otoke Kos, Mitilenu, Samos,

Tanu, Caffu, te carigradska predgraĊa Peru i Galatu. U sukobu sa Pisom Genova je

pobijedila u bitki kod Melorije 1284. g. i zauzela Korziku, Sardiniju i Elbu, ali je time

došla i u sukob s Venecijom. S Venecijom se u Jadranu Genova sukobila 1264. g. kod

Suska, a 1298. g. kod Korĉule i oba puta bila uspješna. Poslije pobjede Genove nad

73

Venecijom kod Pule 1379. g. Genova je zauzela Rovinj, Umag i Chioggiu, ali su ih

Mleĉani ubrzo potisnuli i s njima sklopili primirje 1381. g. u Torinu.

Unutrašnje borbe izmeĊu gvelfa-pristalica papa (Fieschi,Grimaldi) i gibelina-

pristalica cara (Doria, Spinola) te izmeĊu puĉana i plemstva (Simone Boccanegra 1339. i

1356.g.) razdirali su Genovu.

Godine 1396. pala je pod francusku vlast koja se smjenjivala sa milanskom.

Poslije pada Carigrada 1453. Genova je zadrţala monopol na Levantu ali je izgubila

monopol na Crnom moru 1475.

Iako je Genova pod Doriom osloboĊena francuske vlasti 1528. ona prestaje više

biti pomorska sila.

Napuljsko kraljevstvo u srednjem vijeku

U srednjem vijeku juţna je Italija stradala u borbama izmeĊu Gota i Bizanta, te je

napokon 553. g. pripao Bizantu. Krajem VIII. st. dio juţne Italije oko gradova Kume,

Pozuoli i Sorrenta se osamostalio od utjecaja Bizanta, proglasivši samostalnost

Napuljskog Dukata.

U stalnim opsadama juţne Italije od strane Arapa, Langobarda, Bizanta, Franaka i

pape, napuljski kraj je mijenjao gospodare ali se uţa okolica uspjela othrvati velikim

osvajaćima i imati relativnu samostalnost svoga Napuljskog Dukata.

Bizantinci Napulj osvajaju 955. g., a od 1027. g. Napulj je u sklopu langobardske

Kapue, da bi ga 1139. g. osvojili Normani.

Rodbinskim i dinastiĉkim vezama Napulj je od 1194. g. u rukama

Hohenstaufovaca, koji su osnovali i prvo sveuĉilište 1222., te prvu konstituciju 1231.,

kojom se javne sluţbe bile povjerene ĉinovnicima kao drţavnim funkcionarima.

Napulj je u rukama dinastije Anţuvinaca od 1266. do 1441. godine.

Anţuvinci su stvorili dobre veze s istoĉnom obalom Jadrana, posebice s gradovima

Splitom i Šibenikom 1274. g. i stvorili savez protiv Omišana.

Anţuvinca Karla Roberta će Šubići dovesti preko Splita u Zagreb, gdje će biti

1301. g. proglašen za hrvatsko-dalmatinskog kralja a potom u Ugarskoj i za ugarskog

kralja.

Time je Napuljska kraljevina došla dinastiĉki u odnose s Ugarsko-hrvatskom

drţavom.

Kralj Ladislav Napuljski će 1409. g. prodati Dalmaciju Mleĉanima, što će

podijeliti hrvatske velikaše ali i utjecaj Anţuvinaca u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Od 1441. g. Napuljsko kraljevstvo prelazi u ruke aragonskih kraljeva, ali se od

tada naziva Kraljevinom Obiju Sicilija, koja je snaţna i moćna za kralja Alfonsa V. i

kraljice Ivane II. Kraljevina Obiju Sicilija se razvija u pomorskoj trgovini, obrtu,

svilarstvu suknarstvu.

Zbog unutrašnjih dinastiĉkih borbi Kraljevina Obiju Sicilija je došla u dva maha

pod Francuze, a od 1504. do 1707. g. pod vlast Španjolske.

Langobardi u srednjem vijeku

Langobardi su pod kraljem Audoinom 546. g. dobili dopuštenje bizantskog cara

Justinijana da nasele Panoniju, gdje su u savezu sa Avarima uništili Gepide.

74

Iz Panonije i Norika Langobardi su 568. g. provalili u gornju Italiju i osnovali

Langobardsku drţavu s glavnim gradom Ticinum (Pavia) a za vladavine kralja Aistulfa

(749.-756.) osvojena je Ravenna. Daljnja osvajanja prekinuli su Franci (Karlo Veliki u

suradnji sa papom Stjepanom III.), kada su potukli Langobarde 773. g. a njihovog kralja

Deziderija (756.-774.) zarobili, te njihovu drţavu inkorporirali u Franaĉku drţavu,

nazivajući je od 774. g. kraljevinom Franaka i Langobarda.

Svoj su vrhunac Langobardi imali za kralja Rotharija (636.-652.), kada su

organizirali drţavu po zapadnom modelu, a sam kralj Rothari propisao je 643. g.

langobardsko pravo pod nazivom "Edictum Langobardorum", dok je langobardsko feudno

pravo kanije bilo primjenjeno u njemaĉkom feudalnom pravu u "Libri feudorum".

Prostranstvom je Langobardska kraljevina bila najveća za kralja Liutpranda (712.-

744.).

Langobardsko kraljevstvo se oĉuvalo u nazivu Lombardija, a langobardske

vojvodine na jugu Italije, posebno Benevent, zadrţale su svoju samostalnost do kraja XI.

st., kada su došle pod vlast Normana.

Milano, Pisa, Firenca, Modena, Parma, Ravenna i Akvileja u srednjem vijeku

Milano je stekao samostalnost pošto je bio na ĉelu lombardske lige i u bitci kod

Legnana 1176. g. potukao njemaĉkog cara Friedricha I. Barbarosu. Samostalnost Milana

je potvrĊena 1183. g. mirom u Konstanzu. U XIII. st. Milanom vladaju suparnici, Gvelfi

1241. g. a potom Gibelini 1277. g. s porodicom Visconti. Nakon smrti posljednjeg

Viscontija, kondotjer Francesco Sforza je 1450. g. je prisvojio vlast, koja je za njegova

sina Lodovica Mora postala vaţnim kulturnim centrom. Smrću posljednjeg Sforza 1535.

g. Milano vojvodstvo je prešlo u ruke španjolske krune.

U XI. st. u borbama protiv Saracena Pisa je podvrgnula pod svoju vlast Elbu,

Sardiniju i Korziku. Kada je Pisa uništila svoga konkurenta Amalfi 1135.-1137. g.,

postala je sa Venecijom znaĉajniji pomorski grad na Mediteranu. U kriţarskim je

ratovima Pisa stekla svoje trgovaĉke veze na Bliskom istoku ali i sa Dubrovnikom 1169.

i Zadrom 1188. godine. U XIII. st. Pisa je u sukobu sa Firenzom,Venecijom i Genovom.

Izgubila je bitkom kod Melorije 1284. g. od Genove Sardiniju i Korziku. Pisa je 1399.

došla pod vlast milanskih Viscontija a od 1406.godine pod Firenzu.

Firenza je bila središte Langobardske vojvodine a za Karolinga i sjediše

markgrofovije. Središte je Firenza u X. i XI. st. borbe protiv simonije u borbama za

investituru i uporište gvelfa a u XII. st. Firenza je nezavisna komuna i porište borbe

gvelfa i gibelinija. Ovdje je ustanak ciompa 1378. g. desetkovao stanovništvo i oslobilo

poloţaj Firenze. Komunu zamjenjuje oligarhijska vlast Albizzija 1382. te oligarhijska

vlast Medicija od 1434. Osvajanje Pise 1406., te Livorna i Portopisana 1421. osigurali su

Firenci prvenstvo u Toskani i izlaz na Tirensko more. Pod Mediĉima (Cosimo, 1434.-

1464. i Lorenzo, 1469.-1492.), razvili su Firenzu u središte europskog humanizma. Kada

je Piero Medici 1494. g. morao napustiti Firenzu, uspostavljena je republika na ĉelu sa

Pietrom Soderinijem (kao buntovnik protiv pape je 1498. g. spaljen u Firenzi

dominikanac Savonarola). Medici su se povratili u Firenzu 1530. osvojivši Sienu a od

pape dobivši naslov velikih vojvoda od Toskane 1569. godine. U Firenzi su djelovali

Michelangelo, Machiavelli, Galilej, Rossini, sagraĊena je katedrala Sta Maria del Fiore,

koju je zapoĉeo Giotto. Ondje su djelovali Dante, Boccaccio, Petrarca, Brunelleschi,

Donatello, Francesco, Botticelli, Pico della Mirandola, Leonardo da Vinci, Rafael i drugi.

75

Modena je još u IX. st. bila franaĉka grofovija, a u XIII. st. se razvijala kao

autonomna komuna. Modenu 1228. preuzima sinjorija obitelji Este, koja je drţi do 1796.,

pretvorivši je 1452. u vojvodinu.

Parma kao komuna stradava u borbama gvelfa i gibelinija, ali je u XIII. st.

preuzimaju gvelfi. Milanski su Visconti drţali Parmu od 1346. do 1447. a Sforze od 1449.

do 1500. Parma je poĉetkom XV. st. bila pripojena papinskoj drţavi, a 1545. postala je

glavnim gradom vojvodine Parma i Piacenza, koju je u feud dobio Pier Luigi Farneze.

Ravenna je bila vladarska rezidencija još za istoĉnogotskih vladara u Italiji, da bi

540. postala glavni grad bizantske prefekture Italije. Bizant je potkraj VI. st. osnovao u

Italiji u ĉijem je sastavu bila i Dalmacija, ravennski egzarhat. Langobardi su 751. g.

zauzeli Ravennu, ali je njima franaĉki kralj oduzeo i darivao ravenski egzarhat papi

Stjepanu III.

Vlast su u Ravenni drţali njezini nadbiskupi, koji su se pokušavali odcijepiti od papine

drţave. Od 1275. do 1441. Ravennu drţi gibelinska porodica Polenta, a onda Mletaĉka

Republika, kojoj je tek papa Julije II. uspio 1509. oduzeti grad, te ga pripojiti papinskoj

drţavi.

Akvileja (Aquileia) je bila u rimsko doba deveti grad po veliĉini, ali su ga uništili

Huni 452. godine. Od kraja III. st. Akvileja je središte kršćanstva i biskupa, koji se od

558. g. nazivao patrijarhom. Akvileju su 568. g. srušili Langobardi, kasnije je obnovljena

i bila pod Venecijom od 1421. godine.

Izvori i lteratura:

Annales regni Francorum

Liber pontificalis

Ivan Đakon, Chronicon venetum

Andrija Dandolo, Chronicon Danduli Chronicon breve Chronicon Venetum

Marino Sanuda, Le vite dogi (Rerum Italicarum scriptores)

Martin da Canal, XIII. st., Historija Venecije

Geoffroy de Villehardouin, XIII. st., La Conquete de Constantinopole

(nepoznati pisac), XIII. st., Historia ducum Veneticorum

M. Brocsh, Geschichte des Kirchenstaates, I-II, Gotha, 1880.-1882.

M. Moresco, Il patrimonis di S. Pietro, Torino, 1916.

V. Klišanić, Italija, Beograd, 1960.

B. Croce,Storia del regno di Napoli, Bari, 1925.

S. Romanin, Storia documenta di Venezia, I-IX, Venezia, 1853.

R. Cessi, Storia della Repubblica di Venezia, I-II,Milano, 1944.-1946.

Ch. Diehl, Venise, Paris, 1915.

C. Mauclair, Venise, Paris, 1954.

Storia della marina venezziana (Minist.mornar.), Roma, 1935.

M. Petrocchi, Il tramonto della Repubblica di Venezia e l'assolutismo illuminato,

Venezia, 1950.

G. Novak, Naše more, Zagreb, 1932.

G. Novak, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća,V. D, Beograd, 1962.

G. Procacci, Povijest Talijana, Barbat, Zagreb, 1996.

76

SLOVENCI U SREDNJEM VIJEKU

Poznato je da su Slovenci u povijsti nazivani razliĉitim imenima: Sclavi, Sclavini,

Winedi, Winades, Sclavons, Sclabonss, Winden, Windische...

Od postanka Kneţevine Karantanije afirmiralo se ime Karantanci (Carantane,

Horutane) u VII. i Vojvodini Karantaniji u IX. stoljeću.

Slovenska je pradomovina iza Karpata. Potkraj seobe naroda Slovenci su naselili

gornji tok rijeke Save i podruĉje rijeke Soĉe.

Slovenci su se doseljavali sa sjevera i sjeveroistoka u srednje Podunavlje, a otuda

krajem VI. stoljeća uz Savu, Dravu i Muru, te istoĉne Alpe i jadransko primorje. Zajedno

su s Avarima zaposjeli su podruĉje istoĉnog ruba Furlanije do izvora Drave, Aniţe i

Traune i na sjeveru do Dunava, na jugu do Jadrana i Kupe, a na istoku do Blatnog jezera.

Poslije sukoba Avara s ĉeškim i moravljanskim plemenima 623. g. i neuspjelom opsadom

Carigrada 626. g. od strane Avara, Slovenci su se oslobodili avarske vrhovne vlasti.

Sjedinjeni pod knezom VALUNOM pridruţili su se velikom plemenskom savezu

Slavena pod vodstvom SAMA, te zajedno s njima odbili 631. g. velike germanske

napade. U VII. st. širilo se ime za te Slovence u savezu – Karantanija, nazvane po gradu

civitas Carantana, ili Krnski grad (na Gosposvetskom polju).

U VII. i VIII. stoljeću spominju se u pisanim izvorima slovenski knezovi: Borut,

Gorazd, Hotimir i Volkun.

Kneţevina Karantanija obuhvaćala je istoĉne Alpe uz gornji tok Drave i Mure, a

odrţala se kao Karantanija i poslije Samove smrti 658. godine.

( karta –Bal 18.)

77

Poslije Samove smrti 658. g. Avari su ponovno nametnuli vlast u Karantaniji uz

gornju Savu i uz Soĉu. U društvenom raslojavanju jaĉala je vlast njihova kneza

Karantanaca, koji su se oslanjali na novo plemstvo “prvaci” ili kosezi. Kneţevska vlast se

odnosila samo na sudstvo i zapovjedništvo nad vojskom. Od sredine VIII. st. knez je imao

pravo i na javne dadţbine o kojima je i sam mogao odluĉivati.

Do sredine VIII. st. kneţevska je vlast bila nasljedna po muškoj lozi, a svakog

novog kneza biralo je vijeće koseza.

Kosezi bi kneza ustoliĉili na “kneţevu kamenu” kod Krnskog grada. Kada je u

VIII. st. porasla moć Avara, Karantanci su se povezali s Bavarcima oko 730. g., a do tada

su se meĊusobno napadali. Bavarce su Karantanci 743. g. pomagali u njihovoj uzaludnoj

borbi protiv Franaka, a Bavarci su zato 745. g. pomagali Karantance da odbiju Avare.

Karantanija je pod franaĉkom vlašću, ali i pod bavarskom 781.-788. godine. Ona

je tada poluvazalna kneţevina s unutrašnjom samoupravom i knezom na ĉelu.

U Karantaniji se meĊu Slovencima poĉelo širiti kršćanstvo – sjeverno od Drave iz

Salzburga, a juţno od Drave do Jaranskog mora iz Akvileje. Slovenci su po dolasku u

Karantaniju ustajali protiv pokrštavanja (769.–772.), ali uz pomoć Bavaraca knez Valtunk

je 772. g. ugušio ustanke.

Potkraj VIII. st. Franci su uništili avarsku drţavu, podvrgnuvši pod svoju vlast i

Slavene u Posavlju, Panoniji i uz Dunav.

Iako su slovenske kneţevine bile relativno samostalne, bile su tada podloţne

dvjema franaĉkim pokrajinama: Istoĉna krajina (uz Dunav, Karantanija i Gornja

Panonija), i Furlanska krajina (sve ostalo slovensko podruĉje).

U crkvenom pogledu graniĉnom crtom na rijeci Dravi Slovenci su pripadali

Salzburškoj nadbiskupiji i Akvilejskoj patrijaršiji.

Nakon Franaĉkog osvajanja Istre 788. g. Slovenci se i ovdje nastanjivaju.

Godine 820. Slovenci su sudjelovali na strani hrvatskog kneza Ljudevita

Posavskog 820. g. u borbi protiv Franaka, kao i protiv Bugara i njihovog prodora 827. u

Donju Panoniju i u osvajanju Slavonije.

U sklopu Franaĉkog kraljevstva slovenske su zemlje vojnom i upravnom

reformom 828. g. pretvorene u grofovije na ĉelu s njemaĉkim grofovima.

Karantanija je još 820. dobila status grofovije, a sve je slovenske zemlje kralj

podijelio njemaĉkim feudalcima. Proces feudalizacije išao je nešto brţe u Karantaniji i

Panoniji, a nešto sporije (završio je ĉak u XI. stoljeću) u Posavlju u Slovenskom

primorju.

MeĊu podunavskim Slavenima uz slabljenje franaĉke drţave pokušao je knez

KOCELJ (869.–874.) organizirati u Donjoj Panoniji samostalnu drţavu u kojoj bi bili i

Slovenci, ali je taj pokušaj uz pritisak vlasti istoĉnofranaĉke propao. Potkraj IX. st.

objedinile su se sve slovenske zemlje u vojvodinu Karantaniju i tad su se afirmirali

narodi, sada etniĉkim imenom Slovenci.

Veći su dio slovenskih zemalja poslije 900. godine zauzeli novopridošli MaĊari, a

sredinom X. st. isto podruĉje pod svoju vlast slovenske zemlje zauzimaju ponovno

Nijemci, te je ukljuĉuju u Njemaĉku drţavu kao grofovije ili pokrajine: Furlaniju, Istru,

Kranjsku, Savinjsku, Podravsku i Karantsku krajinu.

Do poĉetka XI. st. te su pokrajine bile sjedinjene u feudalnom okviru vojvodine

Velike Karantanije.

Sredinom XI. st. spajanjem Kranjske i Savinjske nastaje Kranjska.

Godine 1147. spajanjem Karantanske i Podravske nastaje Štajerska.

U XII. st. Karantanija se smanjila i tako nastaje Koruška.

78

Do XIII. st. Furlanija se odvojila kao posebna pokrajina, a od nje opet grofovija Gorica.

Tako su nastale povijesne pokrajine, a njihove su se granice meĊusobno ustalile tek oko

1500. godine.

Od XI. st. poĉinje raspadanje feudalnog oblika – ili društvenog sloja koseza, kada

su nestale razlike koseza i ostalih podloţnika.

Više je plemstvo bilo njemaĉkog podrijetla, a niţe plemstvo uglavnom slovenskog

podrijetla – ministerijali i vitezovi.

U XIII. stoljeću naglo se razvijaju slovenski gradovi Ljubljana i Maribor, a u XIV.

Gorica, ali i brojna trgovišta. Postanak i razvoj slovenskih gradova vezan je za razvoj

trgovine i obrta.

U neagrarnom dijelu zemlje od XIV. st. vaţan je razvoj talioniĉarstva i rudarstva –

rudnik ţive u Idriji.

Slovenske zemlje postaju vlasniĉka, ali i predmet sporenja velikih dinastiĉkih i

ostalih manjih feudalnih dinastija.

Kada su sredinom XIII. stoljeća izumrle u muškom koljenu dinastije i porodice

Babenbergovci 1246. g., Andechsi 1251. g. i Spanheimovci 1269. g., njihova je imanja u

Sloveniji pripojio sebi, odnosno Ĉeškoj kralj PŠEMYSL Otokar II. Isti kralj pripojio je

Kraljevini Ĉeškoj pokrajine: Štajersku 1260., a Korušku i Kranjsku 1270.

Tek će obraĉunom i bitkom kod Dürnkurta 1278. g. izmeĊu Pšemislovića i

Habsburgovaca sve slovenske zemlje pripasti pobjednicima, tj. Habsburgovcima.

Osnovnim slovenskim pokrajinama odnosno Habsburgovcima će 1281. pripasti Štajersko

Podunavlje, 1311. g. podruĉje Savinje, 1355. Kranjska i Koruška, 1382. Trst, 1456.

baština Celjskih grofova, 1500. Goriška, 1509. Tolmin, te 1526. prekomurski Slovenci u

MaĊarskoj.

Slovenci će od tada ţivjeti u habsburškim nasljednim zemljama u kojima su se

razvili tzv. zemaljski staleţi – u Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj.

Pismenost je u Slovenaca zapoĉela prihvaćanjem kršćanstva, od prvih hodoĉašća u

Ĉedadu i Salzburgu. Iz X. st. potjeĉe "Briţinski (freisinški) zapis" a iz XIV. st. "Rateški

ili Celoveĉki rukopis". U XII. st. širila se pismenost u slovenskim samostanima: Stiĉna,

Jurklošter, Ţiĉe, Bistra.

Prva tiskana rijeĉ je kod Slovenaca iz 1515. u letku buntovnih seljaka, te pjesme

pobunjenika "Le vkup, le vkup, vboga gmajna".

Protestantizam je bio izraţen kroz predstavnike slovenskog humanizma: Bernard

Perger, Matija Hvale, Tomaţ Prelokar, Brikcij Prepost, kao bivši studenti Beĉkog

univerziteta. Centralna osoba protestantizma bio je Primoţ Trubar (1508.-1586.) a koji je

izdao 26 knjiga, te pored njega Sebastijan Krelj i Adam Bohoriĉ, pisac prve slovenske

gramatike.

"Kneţevski kamen" na Gosposvetskom polju te crkva u Zalavaru u Panoniji su

najstariji spomenici od VIII. do XII. st. Iz doba romanike su ostale crkve i burgovi,

uglavnom benediktinaca i cistercita, u Slivnici kod Maribora i Batujama. Iz gotike su

samostanske crkve, npr. u Pleterju, oko 1420. a djeluju i znameniti slikari fresaka: Janez

iz Brunecka, Andrej iz Ottinga i Bolfgangusa iz Crngroba.

Istarskoj ikonografskoj školi pripadaju umjetniĉki radovi i zidne slike u Hrastovlju

iz 1490., te radovi Ivana iz Kastva: "Geneza", "Mrtvaĉki ples", "Mjeseci" i "Poklonstvo

triju kraljeva".

Liturgijsko je pjevanje saĉuvano u Slovenaca iz vremena od X. do XV. st. preko

antifonarija, graduala i misala. Poznatiji su iluminirani "Kranjski misal" iz 1491. i "Stiški

rukopisi" iz XV. stoljeća. Ţarišta glazbe su bili u XII. st. samostani, a u XIII. st.

79

zabiljeţene su i glazbene škole, kao ona u crkvi sv. Nikole u Ljubljani, koja se naroĉito

proslavila poslije uspostavljanja Ljubljanske biskupije 1461. godine.

Paolo Santonini je bio u pratnji akvilejskog patrijarha 1485.-1487., gdje je

zabiljeţio da se crkvena glazba gajila u Kranju, Škofji Loki i Ptuju.

Balthazar Praspergius iz Mozirja (predavaĉ glazbe na Univerzitetu u Baselu)

objavio je priruĉnik 1501. za liturgijsko pjevanje "Clarissima plane atque choralis

musicae interpretatio".

( karta – Bal 19.)


Pavao Đakon, Historia Langobardorum

Fredegarii Scholastici, Chronicon, 658.-660.g.

Libellus de conversione Bagoariorum et Carantanarum, iz 871. g.

"Švapsko ogledalo" (Scwabenspigel) iz XIII. st.

Otokar iz Geule, Austrijska rimovana kronika, iz XIII.-XIV. st.

80

Jakov Unrest, Chronicon Carinthiacum

Ţitija Konstantina i Metodija, iz 873. ili 885. g.

Zahn, Urkundenbuch des Herzogthum Steiermark (do 1260.)

Jaksch, Monumenta historica ducatus Carinthiae (do 1269.)

Schumi, Urkunden und Regestenbuch des Herzogthums Krain (do 1269.)

Joppi, Documneti Goriziani

Kandler, Codice diplomatico Istriano

Monumenta Germania Historica (MGH)

J. Trdina, Zgodovina slovenskega naroda, Ljubljana, 1866.

J. Gruden - J. Mal, Zgodovina slovenskega naroda, I, Celovec, 1910.-1916.

Lj. Pivko, Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1909.-1911.

Lj. Hauptmann, Slovenaĉke pokrajine i Slovenci, Historija, Narodna enciklopedija, IV,

Beograd, 1929.

F. Zwitter, Osnutek zgodovine Slovencev v okviru zgodovine Juţnih Slovanov, Ljublajna,

1944.

Historija naroda Jugoslavije, I, 1953.

M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955. (prijevod -Istorija Slovenaca-, Beograd,

1960.)

F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, IV, V.

B. Grafenauer, Razvoj i struktura drţave karantanskih Slovenaca od VII. do IX. stoljeća,

Hiist. zbor., 64.

B. Grafenauer, Zgodovina slovenskog naroda, I-IV, Ljubljana, 1954.-1956.

S. Vilfan, Pravna zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1965.

81

BOSNA / HUM U SREDNJEM VIJEKU

Ime Bosna se prvi put u pismenim povijesnim izvorima javlja u prvoj polovini X.

st. u djelu bizantinskog pisca cara Konstantina Porfirogeneta. Srednjovjekovna je Bosna

bila u Podrinju, gornjoj Neretvi i Vrbasu. Poslije su joj bile prikljuĉene: Donji kraji

(izmeĊu planine Grmeĉa, Une i Vrbasa), Usora i Soli (rubno panonsko podruĉje izmeĊu

donje Bosne i Drine), Zahumje ili Hum (koje se od druge polovine XV. st. zove

Hercegovina) te Zapadne Strane ili Završje (podruĉje krških polja u zapadnoj Bosni sa

sadašnjom Imotskom krajinom) proširene na Makarsko primorje. (Bosna je teritorijalno

najveća osnivanjem 1580. g. Bosanskog pašaluka).

U predrimsko vrijeme u Bosni su ţivjela ilirska plemena: Japodi u Bosanskoj

krajini, Delmati u zapadnoj Bosni, Ardijejci u Hercegovini i Autarijati u istoĉnoj Bosni.

Rimljani su ovdje osnovali provinciju Dalmaciju, a su sjeverni dijelovi Bosne pripali

pokrajini Panoniji. U seobama naroda u Bosni su se zadrţali Istoĉni Goti i drugi narodi, a

posebno Avari i Slaveni, pridošli u VII. st. Uz gornji tok rijeke Bosne stvara se prva

Bosanska drţava, ĉas samostalna, a ĉas u okviru hrvatskih, a kraće vrijeme i srpskih

velikih ţupa uglavnom u Podrinju, sve do XII. stoljeća.

Povijesni izvori spominju u poĉetku bosanske banove, što je bila samo osobitost

hrvatske drţavnosti ranog srednjeg vijeka, dakle i Bosna se razvija kao Hrvatska ili dio

hrvatske drţavnosti ili kulture. Pokrštavanje Bosne je išlo preko Splitske i Dubrovaĉke

nadbiskupije, kasnije i Kaloĉke biskupije, ali i same Bosanske biskupije ĉije je sjedište

bilo u Bolinom polju u Lašvi, kao uostalom i prvih bosanskih banova. Bosna je bila pod

utjecajem bogumilstva tj. posebne crkve bosanske, koju su ponekad štitili i bili njezini

pripadnici i banovi i biskupi, posebno u XII. stoljeću.

U “De administrando imperio” uz ime Bosne spominju se i prvi gradovi: Kater i

Desnik, ali se spominju i zemlje: Neretljana, Zahumljana, Travunjana, Konavljana i

Dukljana, te zemlja Soli (Salines). U “ljetopisu popa Dukljanina” nalazimo podatke za

Ramu, kao ime za Bosnu, o Svevladu koji njom upravlja kao ĉetvrti sin Predimira.

Spominju se i vladari Rame: Krešimir, Silvester, Hranimir, Tugomir, Hvalimir i Tugomir.

Kao vladari spominju se hrvatski kraljevi-knezovi, zatim raški ţupan Ĉaslav, makedonski

car Samuilo, zetski kraljevi Bodin i Vukan, te ugarsko-hrvatski kraljevi i banovi.

Bosanski ban BORIĆ se spominje 1163. i 1164. g., kako je zajedno sa hrvatskim banom

Belošem boravio na ugarskom dvoru kralja Stjepana III., kada su se sklonili onamo pred

bizantskim carem Emanuelom Komnenom. Borić je bio bosanski ban (1154.–1163.) a

njegovi sinovi STJEPAN i PAVAO dobivaju od ugarskog dvora u Vukovskoj i Poţeškoj

ţupaniji posjede.

KULIN ban (1180.–1204.) bio je u poĉetku bizantski štićenik, kasnije je postao

protivnik Bizantskog Carstva, naroĉito poslije smrti cara Manuela Komnena 1180.

godine. Bio je u dobrim odnosima sa Srbijom i u rodbinskim vezama s Nemanjićima, jer

je njegova sestra bila udana za humskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje. Nakon

Miroslavove smrti Kulinova se sestra vratila na bosanski dvor. Kada je Zetom zavladao

kralj Vukan, brat Stefana Nemanje, došao je u sukob sa Kulin-banom. Vukan je optuţivao

Kulina pišući papi Inocenciju, kako Kulin ban podrţava “krstjane” tj. bogumilstvo u

Bosni. Zbog te hereze pristalice pape, kralj Emerik i herceg Koloman će voditi krajem

XII. i poĉetkom XIII. st. kriţarske ratove u Bosni. Kulin ban će darovnicom 1189. g.

potvrditi slobodnu trgovinu Dubrovĉana po Bosni, ali se iz darovnice vidi da Kulin ban

gotovo da nema vazalskih odnosa prema Ugarskoj.

82

Za bana Kulina Bosanska je biskupija pripadala Dubrovaĉkoj nadbiskupiji, iako su

je Ugarski kraljevi htjeli potĉiniti, prvo Splitskoj a potom Kaloĉkoj nadbiskupiji.

U Humu su nakon smrti kneza Miroslava 1194. g. Kulinova sestra i njen sin

Toljen morali pobjeći Kulin banu na dvor u Bosnu. Papa je u sukobu s banom zbog

bogumilstva, a Stefan Nemanjić je u lošim odnosima sa banom, što koristi 1202. g. kralj

ugarski Emerik i uz ostale titule kiti se i naslovom “rex Servie”. U Bolinom polju je 1203.

g. bilo sjedište djeda “Crkve bosanske” kao i Kulina bana. Te godine se spominje zbor na

kojemu su bosanski velikaši kao priori “Crkve bosanske”: Dragiša, Dragota, Pribiša,

Ljubin, Radoš i Vladoš. Nakon smrti Kulin bana na saboru u Bolinom polju izabrali su za

bana Kulinovog sina STJEPANA oko 1203. g., koji će još više uĉvrstiti bogumilstvo u

Bosni. Protiv heretika, a uz pomoć pape, poveo je na Bosnu uspješan kriţarski rat kaloĉki

nadbiskup Ugrin, te je za nagradu od ugarskog kralja Andrije II. dobio bosanske krajeve

Usora i Soli. Ban Stjepan se nije primjereno suprotstavio kriţarima, te ga je ogorĉena

bogumilska vlastela zbacila s vlasti. Oko 1233. g. ban Stjepan se sa sinom SIBISLAVOM

povukao u Usoru, koju mu je na upravu prepustio kaloĉki nadbiskup uz odobrenje samog

ugarskog kralja Andrije II. Ĉetiri godine kasnije spominje se njegov sin Sibislav kao knez,

pa se pretpostavlja da je već prije toga Stjepan umro.

Ban je MATEJ NINOSLAV (1233.–1250.) uzvišen na bansku stolicu od

bosanskih krstjana. Ban Matej Ninoslav bio je prijatelj i zaštitnik krstjana (bogumila ili

“crkve bosanske”), a ogorĉeni protivnik ugarskog kralja Andrije II. i njegovog nasljednika

Bele IV.

Za bosanskog biskupa izabran je Vladimir koji nije znao latinski jezik. Kako je

došlo do izdvajanja Bosanske biskupije iz Dubrovaĉke i njeno pripajanje Kaloĉkoj

nadbiskupiji, izazvalo je bana Mateja Ninoslava i dovelo ga u sukob s papom i hrvatskim

hercegom (vojvodom) Kolomanom. Papa u pismu 1234. g. naziva Ninoslava “dux de

Bosna”, a kao ban se spominje Prijezda. Herceg Koloman je izmeĊu 1234. i 1239.

poduzeo nekoliko kriţarskih ratova u Bosni s motivacijom iskorjenjivanja

“krivovjerstva”.

Od 1250. u Bosni se kao ban spominje Ninoslavov sin ban STJEPAN, dok je ban

Prijezda, ne pristajući uz bosanske krstjane, pošao u Slavoniju gdje je dobio neke posjede,

kao ţupu Novake na Dravi, ali se 1267. vratio u Bosnu – u Donje krajeve i ponovo je na

banskoj stolici STJEPAN PRIJEZDA do 1287. Ban Prijezda vladao je samostalno u

Bosni zajedno sa svojim sinovima: Stjepanom, Prijezdom i Vukom.

Nakon smrti bana Prijezde ban je postao njegov sin Prijezda II. (1287.–1290.), ali

od godine 1290. Prijezda je vladao Bosnom zajedno sa svojim bratom Stjepanom

Kotromanom (1290.–1302.).

Obnavljaju se ugovori sa Dubrovnikom, ali od 1240. g. velika opasnost za Bosnu

je prodor Tatara. U to vrijeme, do 1235. u Bosni je biskup Ivan Teutonac iz

dominikanskog reda, koji je dovodio redovnike i tako suzbijao krstjane. Od 1235.

bosanski je biskup Ponsa, koji je u Vrhbosni na mjestu zvanom Brdo podigao stolnu

crkvu svetog Petra s kapelom, a herceg Koloman ga obdario desetinom (prihodima) u

Usori, Soli, Donjim krajevima, te Đakovom i okolicom u Vukovskoj ţupaniji. Kako je

otpor “Crkve bosanske” bio velik, a crkveno djelovanje bilo oteţano, biskup Ponsa je

svoje sjedište prenio u Đakovo.

Ban Stjepan I. Kotromanić se 1284. oţenio Elizabetom, kćerkom raškog kralja

Dragutina, kojoj je majka bila kćerka ugarskog i hrvatskog kralja Stjepana V., te kako se

hrvatski ban Pavao I. Šubić oţenio s drugom kćerkom raškog kralja Dragutina,

Kotromanići su došli u rodbinske odnose i veze s Arpadovićima, Anţuvincima, Šubićima

i Nemanjićima.

83

Ban Pavao I. Bribirski-Šubić toliko je ojaĉao da se 1299. naziva banom Hrvatske,

Dalmacije i gospodinom Bosne (dominus Bosnae).

Rodoslovlje bosanske dinastije Kotromanića:

Prijezda I., 1250.-1282.

I---------------------------------------------------------------------------I

Stjepan I., 1284.-1310. Prijezda III., 1287. Vuk, 1287. kći nepozn.imena,

supr. Elizabeta (kći srp.kralja Dragutina) supr.kneza Stjepana

I

I---------------------------------------------------------------------------I

Stjepan II.Kotromanić, 1314.-1353. Vladislav, 1326.-1354. Ninoslav,

supr.:kći Majnharda ortenburškog supr.Jelena Šubić 1310.-1314.

kći bugar.cara, kći kneza Kaţimira I I

kojavskog,Elizabeta I Stjepan Dabiša,

I--------------------------------------I I 1391.-1395.,supr.

sin N. Elizabeta,supr.od 1353. ugar.-hrv. I Jelena Gruba

Ludovika I. I I

I----------------------------------------------------I stana,supr.Juraja

Tvrtko I., 1353.-1391., supr.Doroteja, kći Vuk, 1354.-1377. Radivojevića

bugar.vidinskog cara Stratimira

I

I----------------------------------------------------------I

nezakon.sin Stjepan Ostoja nezakon.sin Stjepan Tvrtko II.

1398.-1404. i 1409.-1418. 1404.-1409. i 1420.-1443.

supr.i Vitaĉa, i Kujaĉa, supr.Jelena Nelipić supr.Doroteja Gorjanski

udovica Hrvoja Vukĉića,1416.

I

I---------------------------------------------------------------I

nez.sin Stjepan Ostojić nez.sin Radivoj Ostojić nez.sin Stjepan Tomaš

1418.-1422. 1432.-1463., supr. 1443.-1461., supr.Vojaĉa,

Margareta, kći Nikole supr.Katarina, kći Stjepana

Veliĉkog Vukĉića Kosaĉe

I I

I------------------------------------------------I I

Tvrtko,1455.-1463. Matija,1465. Juraj, 1455. I

I

I----------------------------------------------------------------------------------------------I Stjepan Tomašević,1461.-1463.,supr.Sigismund,1463.Katarina,1463.sin N.,1445.sin N.,1445.

Jelena/Marija,kći Despota Lazara islamiziran islamizirana

Brankovića

Bosanski banovi:

(knez Stjepan, vazal duklj. kralja Bodina, XI. st.

herceg Vladislav, sin ugarskog kralja Bele II. (1138.)

Banovi:

84

BORIĆ (1154.–1163.)

KULIN (1180.–1204.)

STJEPAN (?)

MATEJ NINOSLAV (1232.–1250.)

PRIJEZDA I. (1250.–1272.)

Kotromanić STJEPAN I. (1290.-1272.)

Šubić PAVAO Bribirski (1299.–dominus Bosnae)

Šubić MLADEN I. (1302.–1304.)

Šubić MLADEN II. (1305.–1322.)

Kotromanić STJEPAN II. (1322.–1353.)

Kotromanić TVRTKO I. (1357.–1377.)

Bosanski kraljevi:

TVRTKO I. Kotromanić, ban 1353.–1377., kralj Bosne od 1378., kralj Raške od 1377. do

1391.

1391.–1395. STJEPAN DABIŠA

1395.–1398. JELENA GRUBA

1398.–1404. STJEPAN OSTOJA

1404.–1409. STJEPAN TVRTKO II. Tvrtković

1409.–1418. STJEPAN OSTOJA

1418.–1420. STJEPAN OSTOJIĆ

1420.–1443. STJEPAN TVRTKO II. Tvrtković

1443.–1461. STJEPAN TOMAŠ

1461.–1463. STJEPAN TOMAŠEVIĆ

Protukraljevi:

STJEPAN TVRTKO II. Tvrtković (1414.–1415.)

STJEPAN OSTOJIĆ (1420.–1422.)

RADIVOJ OSTOJIĆ (1432.–1435.) i (1443.–1446.)

MATIJA Šabanĉić (1465.–1467.), postavio ga sultan Mehmeda II.

MATIJA Vojsalić (1476.), postavio ga sultan Mehmeda II.

NIKOLA Iloĉki, postavio ga ugarsko – hrvatski kralj Matije Korvina

Još 1292. zbog podrške u dinastiĉkim borbama, predali su na upravu Anţuvinci

Karlo Martel i Karlo II Pavlu I. Šubiću i njegovoj braći gotovo cijelu Hrvatsku sve do

bosanskih granica, a sljedeće godine 1293. uĉinio je to isto ugarski i hrvatski kralj

Andrija III. Mleĉanin. Karlo Martel dao je 1295. Pavlu Šubiću doţivotno banstvo, a kako

je stekao i titulu “dominus Bosnae”, došao je Pavao Šubić sa bosanskim banom

Stjepanom I. Kotromanom u sukob.

Pavla je naslijedio njegov brat Mladen I. Šubić (1302.–1304.), te sin Pavla –

Mladen II. Šubić (1305.–1322.), koji su vladali kao banovi većim dijelom Bosne, a nakon

smrti raškog kralja Dragutina pripali su im od 1316. Usora i Soli. Za upravitelje Bosne,

izmirenjem je, ban Mladen II. postavio sinove Stjepana I. Kotromanića - Stjepana i

Vladislava.

Papa je podrţavao Kotromaniće koji su zajedno sa Hrvatinićima došli u sukob oko

1320. sa Šubićima, a Kotromaniće su zbog Zadra podrţavali i Mleĉani. Konaĉno je u bitki

kod Blizne u Poljicama 1322. Mladen II. bio poraţen od Stjepana II. Kotromanića

(Mladen je otišao kralju Karlu I. u Ugarsku i tamo ţivio do smrti 1340. ).

85

Ban STJEPAN II. Kotromanić (1322.–1353.), vladao je u poĉetku zajedno sa

bratom Vladislavom, a kasnije sam. Do 1326. g. uspio je Bosnu proširiti na krajeve

izmeĊu Neretve i Cetine, zauzeo Završje s tri polja: Duvanjskim, Livanjskim i

Glamoĉkim. Od Branivojevića i u savezu s Dubrovĉanima uspio je zauzeti i Hum i tako

izaći na Jadransko more. Uzimanje titule “gospodar humski” dovest će 1329. Stjepana II.

u sukobe sa Nemanjićima i Srbijom, ali se sada Kotromanići veţu sa Šubićima. Stjepanov

brat Vladislav je 1337. oţenio Jelenu, kćer kneza Jurja Šubića, a unuku Pavla I. Šubića

(ova veza imati će kasnije za posljedicu što će Tvrtko I. Kotromanić traţiti baštinjenje –

prava na krunu Hrvatske i Dalmacije).

Ban Stjepan II. Kotromanić bio je katolik i dovodio franjevce u Bosnu (franjevac

Fabijan, 1342.) da iskorijene “Crkvu bosansku”. Ban je sada imao sjedište u Kraljevoj

Sutjesci i Milama. Srpski car Dušan će 1349. i 1350. uspjeti na kraće vrijeme od

bosanskih banova preoteti Hum.

Ban će svoju kćer Elizabetu udati za ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I.

Anţuvinca, a kao miraz MaĊarima i Hrvatima dati izgubljenu Humsku zemlju 1353.

Poslije Stjepanove smrti bosanskim banom postaje njegov sinovac sin

Vladislavov – TVRTKO I. Kotromanić (1353.–1391.). Kako je Tvrtko bio mlad, bansku

vlast su dijelili (skrbništvo). Tvrtkova majka Jelena, Tvrtkov otac Vladislav i Tvrtkov brat

Vuk. Uglavnom se vijećalo na Milama, a vlastela se razilazila u interesima pod utjecajem

MaĊara, Mletaka, Šubića i Nemanjića.

Mleĉani su uspjeli urotom 1366. zbaciti bana Tvrtka i zajedno s njegovom

majkom ga protjerati u Ugarsku, a za bana postaviti brata Tvrtkovog Vuka, po ţelji

bosanskih feudalaca.

Iste godine, uz pomoć kralja Ludovika, Tvrtko se vratio u zemlju i zavladao

Ramom, Humom, Usorom i većim dijelom Bosne, dok je njegov brat ostao vladati

istoĉnim dijelovima Bosne, kao bosanski ban – Vuk.

Od 1363. do 1370. Tvrtko je vodio rat sa Srbima, velikašem Nikolom

Altomanovićem, ali i protiv kralja Vukašina Mrnjavĉevića, a od srpskog kneza Lazara

Hrebeljanovića uspio je 1371. preoteti znaĉajno mjesto Rudnik. Tvrtko je bio u

neprijateljstvu s Dubrovĉanima, a od Srba je do 1373. uzeo Podrinje, Polimlje, manastir

Mileševo i Gacko, a ubrzo od Balšića uzeo Trebinje, Konavle i Draĉevice. Kako je car

Uroš IV. u Srbiji umro, Tvrtko se 1371. proglasio kraljem Srbije (na temelju rodbinskih

veza s Nemanjićima), ali će se krunom kralja Srbije okititi tek 1377. Dubrovĉani Tvrtka

1378. tituliraju kao kralja Raške i bana Bosne (okrunjen za kralja 1377. u Milama, a

kasnije i u Visokom).

Tada na Bosnu uĉestalo napadaju na Turci, ali će ih u jednoj bitki 1388. poraziti

vojvoda Vlatko Vuković.

Tvrtko je 1390. u Kraljevoj Sutjesci kao kralj izdao povelje gradovima, koji su

tada priznavali njegovu vrhovnu vlast – Splitu, Šibeniku, Trogiru, Braĉu, Hvaru i Korĉuli,

što znaĉi da je i dio Dalmacije priznao Tvrtkovu vlast.

Bosanski kralj STJEPAN DABIŠA (1391.-1395.) je za kraće vrijeme još uspio

zadrţati kraljevstvo na okupu, jer su se velikaši silno osilili. Kralj Stjepan Dabiša je bio u

neprijateljstvu od 1394. s hrvatskim banom Ivanišom Horvatom, kojega je uspio iste

godine pobijediti u Doborskoj bitci, ali ga je daljnje slabljenje ga je dovelo do toga da je

morao ući u vazalne odnose prema ugarskom kralju Sigismundu (po odredbama

“Đakovaĉkog ugovora”), ĉime je samo nakratko zadrţao Bosnu. MeĊutim, 1395. Dabiša

je već jako bolestan što je vidljivo iz pisma koje piše Dubrovĉanima iz Huma, da mu

spreme lijeĉnika.

86

Da bi sprijeĉili Sigismunda da uzme kraljevsku bosansku krunu, bosanska vlastela

izabrati će za kraljicu Dabišinu udovicu JELENU Gruba (1395.–1398.), na što je

Sigismund odustao pripremajući se za obraĉun s Turcima u predstojećoj Nikopoljskoj

bitki.

Kraljica Jelena je stvarala samostalna velikaška dobra, tako da se poĉinju isticati

vojvode Hrvoje Vukĉić, veliki vojvoda “Rusaga bosanskog”, zatim u istoĉnoj Bosni knez

Pavao Radenović, zatim Sandalj Hranić, a od Hrvatinića nasljeĊuje zemlju Vlatko

Vuković, zatim Zlatonosići, Dinjĉići, Kovaĉevići, Radivojevići, Nikolići, Vladavići,

Stanĉići.

Uz podršku najuglednijih velikaša Sandalja Hranića i Hrvoja Vukĉića za kralja je

izabran STJEPAN OSTOJA (1398.–1404.), što je izazvalo ugarskoga kralja Sigismunda,

jer su se već prethodno Hrvoje Vukĉić (posebno na grad Split) i Stjepan Ostoja bacili na

dalmatinske gradove. Vojvoda je Hrvoje postao splitski herceg. Utjecaj napuljskog kralja

Ladislava Napuljskog bio je velik u Bosni, te su oni zajedno vršili pritisak na Dubrovnik

– ĉak je kralj Stjepan Ostoja zahtijevao da Dubrovaĉka Republika priznaju prevlast Bosne

i izvjesi zastavu Napuljskog Kraljevstva. Dubrovĉani se zbog toga ţale (Ostoja je

protjerao trgovce dubrovaĉke iz Bosne) Hrvoju Vukĉiću i Sandalju Hraniću. Hrvoje i

Ostoja su se razišli za vrijeme odrţavanja bosanskog “stanka” u Visokom 1403. Kralj

Ostoja se tada pomirio sa Sigismundom, a na stranu vojvode Hrvoja stao je i vojvoda

Sandalj te knez Pavao, zajedno s Dubrovaĉkom Republikom. Uz kralja su bili

Radivojevići, stoga se nije kralj Ostoja mogao odrţati u Bobovcu, već je potraţio

sklonište u Ugarskoj.

Ostojin su bijeg iskoristila bosanska vlastela i izabrala za kralja nezakonita sina

Tvrtka I. – TVRTKA II. Tvrtkovića (1404.–1409.), a po ţelji vojvode Hrvoja, s kojim se

ranije nije slagao. Sandalj Hranić je od tada dobio Hum (drţali su ga Sankovići). Bivši

svrgnuti kralj Ostoja uz pomoć ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda vrši stalne napade

na Bosnu (1404. uspjeli su zauzeti Bobovac). Bosanski kralj i Hrvoje se ĉak 1407.

obraćaju za pomoć turskoj Porti traţeći pomoć, što je uvrijedilo Sigismunda koji je opet

1408. poduzimao pohod na Bosnu te sa 60.000 vojnika iz Budima uzduţ rijeke Bosne

prodirao u Bosansko Kraljevstvo. Tada su se vojvoda Hrvoje, Radivojevići i još neki

velikaši priklonili Sigismundu i bivšem kralju Ostoji 1409. (uvrijeĊeni što je dotadašnji

saveznik, kralj Ladislav Napuljski prodao Mleĉanima Dalmaciju za 100.000 dukata, a

vojvoda Hrvoje je imao i drţao dio Dalmacije).

Uz pomoć Radivojevića i Sandalja Hranića bivši se kralj STJEPAN OSTOJA

(1409.–1418.) vratio na kraljevski tron, dok se bivši kralj sklonio najvjerojatnije u

Dubrovnik. Vlastela su se tada zavadila, pristajući na obje strane, a zavadili su se Hrvoje

i Sandalj jer otimaju jedan drugom posjede (npr. Drijevo na Neretvi).

Ostojinom smrću za kralja Bosne bijaše izabran njegov sin STJEPAN OSTOJIĆ

(1418.–1420.), uz podršku braće Pavlovića.

Sandalj nije bio za Stjepana Ostojića, jer je od Pavlovića izgubio dio Huma, te je

vladao nezavisno i pregovarao 1419. s Dubrovĉanima o prodaji njegovog dijela Konavala.

Iz financijskih razloga Sandalj Dubrovĉanima prodaje za godišnji tribut od 12.000 dukata

komad zemlje u ţupi. Tada se u Bosni bore za prevlast obitelji Kosaĉe i Pavlovići.

Potpomognut od Turaka, Kosaĉa i Dubrovĉana, na kraljevsku se vlast vraća TVRTKO II.

Tvrtković (1420.–1443.). Novi kralj je došao zbog Srebrenice 1426. u sukob sa srpskim

despotom Stefanom Lazarevićem. Kako se Tvrtko II. oţenio s Dorotejom Gorjanski

uĉvršćen mu je bio savez sa Ugarskom i Hrvatskom, te Sigismundom. Veliki su izazov za

dubrovaĉke trgovce bili bosanski rudnici: Kreševo, Praĉa, Jajce, Foĉa, Visoko, Goraţde

te rudnici i trgovi: Olovo, Fojnica, Dusina, Deţnica i drugi. Vojvoda Radoslav Pavlović je

87

1427. prodao Dubrovĉanima svoj dio Konavala, ali je kasnije ţelio povratiti posjed

upadajući u njega, što ih je dovodilo u sukobe i otvoreni rat 1430., posebno napadom

Radoja Ljubišića na Ljutu u Konavlima. Rat je potrajao (Konavaoski rat, 1430.–1433.) do

1433., a bili su umiješani osim Bosanaca i Turci. Pavlovići su izgubili Konavle, ali ne i

moć u Bosni, gdje je pored vojvode Stjepana Vukĉića – Kosaĉe, vojvoda Radoslav

Pavlović igrao glavnu politiĉku ulogu zajedno s kraljem Tvrtkom II.

Novi je kralj postao u Bosni STJEPAN TOMAŠ (1443.–1461.), nezakoniti sin

Stjepana Ostoje i brat protikralja Radivoja.

Tada se celjski grof Ulrich poĉeo pozivati na odredbe ugovora iz 1427.

sklopljenog izmeĊu predaka i kralja Bosne, o pravu nasljeĊivanja bosanske krune nakon

smrti bosanskog kralja, no sve je riješeno (1444.), kada je Ivan Hunjadi uspio kod kralja

Ugarske i Hrvatske Ladislava isposlovati potvrdu Tomaša za bosanskog kralja. Stoga

Ivanu Hunjadiju Tomaš kralj mora pruţiti pomoć u sluĉaju nevolje i godišnji danak od

3.000 dukata. Uz kralja Tomaša je i veliki vojvoda Ivaniš Nelipić, te vojvoda Ivaniš

Pavlović s kojim je uspio na Neretvi svladati Stjepana Kosaĉu. Kako se kralj Tomaš

1446. oţenio s Katarinom, kćerkom vojvode Stjepana Vukĉića Kosaĉe, to se kralj izmirio

s vojvodom Kosaĉom (Kosaĉe su tada imale dobre odnose s Portom). Da bi se pomirio a

papom, Tomaš se odrekao vanbraĉnog ţivota s izvjesnom Vojaĉom s kojom je bio

vjenĉan po crkvenim obredima “Crkve bosanske”, a papa je prešao preko ĉinjenica što je

Tomaš bio nezakoniti sin. Nakon toga se Tomaš oţenio Katarinom Kosaĉa.

Tada Turci uĉestalo s despotom srpskim ĐuraĊom Brankovićem upadaju na

bosanske posjede vojvode Kosaĉa. Kralja Tomaša 1455. uzima u zaštitu sam papa i

obećava mu vratiti sve bosanske zemlje osvojene od Turaka, što je na trenutak izgledalo

vjerojatno turskim porazom 1456. kod Beograda. Do tada je kralj Stjepan Tomaš morao

svoj mir s Turcima kupovati, tako da je od pada Carigrada 1453. do 1457. Porti dao preko

160.000 dukata.

Kralj Tomaš je 1458. povratio od Brankovića sve posjede sa 11 gradova s

bosanske strane Drine, no zakratko jer su se Turci upravo spremali ukinuti srpsku

despotovinu (1459.). Opasnost od Turaka usmjeravala je Tomaša da se pomiri s

Brankovićima i tako dobije bar dio despotovine – traţeći za svoga sina Stjepana ruku

Jelene (Mare), kćerke despota Lazara Brankovića. Tome je prethodio dogovor 1458. u

Szegedu izmeĊu kralja Matije Korvina i njegovog “vazala” kralja Tomaša, kojemu je kralj

Matija Korvin obećao da će Tomašev sin Stjepan biti proglašen za srpskoga despota.

Zamalo su u Bobovcu 1458. Turci zarobili Stjepana Tomaševića, ali je on sa stricem

Radivojem uspio pobjeći u Smederevo, gdje se oţenio Marom (Jelenom) Branković i

1459. postao srpski despot, no već su iste godine uz poštedu ţivota predali Smederevo

Turcima. Predali su se Stjepan, ţena Mara ili Jelena i stric Stjepanov, Radivoj Ostojić (to

je bio pravi pad srpske despotovine u turske ruke, lipanj 1459.).

Uz pomoć pape Pija II. uspio je Stjepan isposlovati slanje kriţara u Bosnu u

borbu protiv Turaka, ali se sada i sam kao katolik Stjepan Tomaš morao razraĉunavati s

Crkvom bosanskom. Stjepan Tomaš je umro 1461. (neke kronike biljeţe da ga je ubio sin

Stjepan Tomašević i brat Stjepana Tomaša – Radivoj – što biljeţe i turske kronike – "kada

ste se drznuli dići ruku na svoga roditelja i bliskog roĊaka kako ću vam vjerovati" –

smaknuvši ih).

Kralju STJEPANU TOMAŠEVIĆU (1461.–1463.) krunu je poslao sam papa, a

podrţavao ga je i bivši neprijatelj, vojvoda Stjepan Vukĉić – Kosaĉa. No, osvajaĉki

planovi Stjepana Tomaševića prema Hrvatskoj doveli su ga u sukob s ugarsko-hrvatskim

kraljem Matijom Korvinom (Izmirio ih je papa Pio II. Kralj Matija K. je priznao Stjepana

T. za kralja Bosne, a za uzvrat Stjepan T. više nije napadao Hrvatsku).

88

Turci ucjenjuju 1462. vojvodu Stjepana K. traţeći 100.000 dukata i tri grada:

Ĉaĉvinu, Miĉevac i Klobuk, te zabranjuju vezu s papom i Mlecima, ali sve je to odbio

Stjepan Kosaĉa, dajući podršku kralju Matiji Korvinu. Na to su Turci 1463. porazili

vojvodu Stjepana Kosaĉu na Brijeznici, a na njegovo mjesto stavili njegova sina

Vladislava.

Sultan je napao Bosnu u dva smjera – sjevernim na Savi, da bi odsjekao

eventualnu pomoć Bosni od strane Matije Korvina i drugi u smjeru Bobovca, kojim

sultan je sam zapovijedao. Sultan je mislio da je kralj u Jajcu poslao onamo Mahmud –

pašu AnĊelkovića, ali se iz Jajca Stjepan povukao u grad Kljuĉ. gdje gaje paša zarobio i

predao sultanu, koji ga je dao pogubiti – i “Bosna šaptom pade”. Iako je bilo manjih

otpora, u Bosni nije bilo jedinstva, pa je Bosna Turcima postala lak plijen.

Humski (hercegovaĉki) će velikaši, posebno Kosaĉe, Turcima davati otpor do

1482.

Papa je nakon pada Bosne pokrenuo kriţarski rat na ĉijem je ĉelu bio Matija

Korvin 1463. Upavši u Bosnu imali su kriţari velikih uspjeha i oslobodili su dobar dio

sjeverne i srednje Bosne te tamo stvorili dvije banovine: Jajaĉku i Srebreniĉku.

Sultan Mehmed II. i paša Mahmud AnĊelković su 1464. pokušali povratiti

osvojeni prostor opsjedajući i Jajce, ali nisu uspjeli. Turci su poĉeli s osvajanjem humskih

zemalja ali je Matija Korvin 1471. obnovio bosansko kraljevstvo – kralj je postao Nikola

Iloĉki.

Islamiziranjem dobrog dijela Bosne Turci su postavljali svoje pretendente za

kraljeve bez ikakvih ovlasti. Tako su još 1465. potvrdom sultana Mehmeda II. za

bosanskog kralja postavili Matiju Šabanĉića, a 1467. isti je sultan za bosanskog kralja

postavio Matiju Vojsalića.

Do 1481., padom grada Novog, pala je Hercegovina (Hum), ali su se sjeverni

krajevi Bosne, koje su drţali Berislavići, odupirali Turcima sve do Mohaĉke bitke 1526.

Turci su stalno u Bosni od 1433. U gradovima Vrhbosni i Hodidjedu, 1455. su

organizirali Vilajet Hodidjed ili Vilajet Saray-ovasi (vilajet Sarajevsko polje). U poĉetku

su osvojeni turski prostori u sastavu Smederevskog sandţaka, a od 1463. Bosanskog

sandţaka ĉije je sjedište bilo u Jajcu, a potom u Sarajevu. Hercegovaĉki je sandţak u

poĉetku imao sjedište u Pljevlju, a onda u Foĉi. Kasnije nastaje sandţak Zvorniĉki u

istoĉnoj Bosni, a u Hrvatskoj sandţaci: Poţeški, Kliški, Cerniĉki…


Konstantin Porfirogenet

Eneja Silvije Piccolomini (papa Pio II.), XVI. st., Commentarii rerum memorabilium (o

propasti Bosne)

Rajnerije Sacchoni, XIII. st., Summa de Catharis (o Crkvi bosanskoj)

I. Jukić, Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851.

V. Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.

E. Miklošić, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Wien,

1858.

S. Bašagić, Kratka uputa u prošlosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900.

S. Bašagić, Znameniti Hrvati i Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931.

M. Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijeske vlade, I-II, Sarajevo, 1912.

Ć. Truhelka, Tursko.slovjenski spomenici dubrovaĉke arhive, Glasnik zem.muz. B.i H,

Sarajevo, 1911.

L. Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens in Mittelalter, Munchen-

Leipzig, 1914.

89

A. Solovjev, Vlasteoska povelja bosanskih vladara, Istarsko-pravni zbornik, 1914.

G. Ĉremošnik, Bosanske i humske povelje Srednjeg vijeka, I-II, Glasnik zem.muz. BiH,

Sarajevo 1948.-50.

Historija naroda Jugoslavije,I.

A. Babić, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1972.

F. Šanjek, Bosansko humski krstjani i katarsko-dualistiĉki pokret u srednjem vijeku,

Zagreb, 1975.

J. Šidak, Studije o "Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb, 1975.

V. Ćorović, Historija Bosne, Beograd, 1940.

V. Ćorović, Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, Godišnjak Istor.društva BiH,

Sarajevo, 1949.

S. Ćirković, Istorija srednjovjekovne bosanske drţave, Beograd, 1964.

P. Ţivković, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljeća, Mostar, 1994.

B. Ferjanĉić, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, II, Beograd, 1959.

N. Klaić, Iz problematike srednjovjekovne povijesti Bosne, Prilozi inst.za istoriju,

Sarajevo, 1978.

90

GRCI U SREDNJEM VIJEKU

Istočno Rimsko Carstvo

B i z a n t

395. – 1453.

Poslije smrti rimskog cara Teodozija 395. istoĉni je dio Rimskog Carstva pripao

Teodozijevom starijem sinu ARKADIJU. Istoĉno Rimsko Carstvo se više nije sjedinilo sa

Zapadnim Rimskim Carstvom, već se izdvojilo u samostalnu drţavu zvanu B i z a n t,

obuhvaćajući osam od ranijih ĉetrnaest dijaceza:

Grĉku, Trakiju, Makedoniju, Font, Istok, Aziju, Siriju i Egipat.

Istoĉno Rimsko Carstvo je svoj novi naziv dobilo po imenu stare grĉke kolonije

Bizantu, koja je bila na mjestu kasnijeg glavnog grada Carstva – Konstantinopola,

odnosno Carigrada, a pod turskom vladavinom Istanbula.

Bizantinci su sebe nazivali Romejcima, tj. Rimljanima, a svoju drţavu

Romejskim Carstvom (Rimskim Carstvom). Stanovništvo je bilo grĉko i heleniziranih

naroda Istoka, a prevladavajući i sluţbeni jezik grĉki (sluţbeni od VII. st.). Bizant je

trebao biti nastavak starog Rimskog Carstva, koje se odrţalo do 1453.

( karta –Bal 20.)

91

Sposobnost dugotrajne egzistencije Bizanta, bio je u njezinoj ekonomici. Trgovina

Bizanta omogućavala je njezinim carevima stjecanje ogromnih novĉanih sredstava, tako

da je novac – nomizma i bizant, bio u opticaju diljem Europe, a drţavni fiskus po desetak

puta bio veći od bilo koje druge europske drţave. Carigrad je bio na izvanredno

povoljnom mjestu za razvoj trgovine. Znaĉajnu ulogu u ţivotu Bizanta imala je crkva tako

da je u samom Carigradu u VI. st. bilo 70 manastira, a u Egiptu oko 500.000 svećenika,

redovnika i redovnica.

Senatorska je zemljoposjedniĉka aristokracija ojaĉala za vrijeme cara

JUSTINIJANA I. (527.–565.) i njegovog ujaka i prethodnika cara JUSTINA. Svjetovna je

zemljoposjedniĉka aristokracija ponajviše u Egiptu, Siriji i Maloj Aziji, podrţavala

separatistiĉke tendencije i krila se pod plaštom hereze – monofizita (uĉenje po kojemu je

Isus samo bog, a ne Boţji ĉovjek, dakle ima samo jednu prirodu – boţansku). Aristokrat

Atanasije kao i većina zemljoposjedniĉke aristokracije na istoku, podrţavali su

monofizite. To je izazvalo velik otpor pravoslavnog svećenstva, koji su našli uporište u

Carigradu, Trakiji i dijelu vojske. Na ĉelu monofizita bio je Vitalijan, koji je digao 515. g.

ustanak, ali je ustanak bio ugušen.

Car Justinijan i njegova supruga Teodora proganjali su monofizite, što je u

Carigradu dovelo do ustanka “Nika” (pobjeĊuj), koje su pokrenuli heretici (središte

ustanka bio je hipodrom i cirkus, gdje se okupljao velik broj ljudi). Na hipodromu (kruha

i igara) su gledatelji imali prilike pitati cara što su god htjeli, a mogli su podnositi i

ţalbe. Gledatelji su se dijelili u dvije protivniĉke strane (po bojama odijela koĉijaša koji

su nastupali na hipodromu) zelene i plave.

Zeleni su bili monofiziti, a plavi pravoslavci. Carevi su podrţavali jedne ili druge,

npr. car Anastazije je podrţavao zelene, a car Justinijan plave. Ĉak je i Carigrad bio

podijeljen na ĉetvrti tzv. deme pod utjecajem plavih ili zelenih. Ustanak su digli zeleni,

jer je car odbacio njihove ţalbe na nasilja koje su poĉinili plavi.

Zeleni su za cara proglasili Anastazijevog nećaka Hipatija, a je sam car Justinijan

bio spreman na bjekstvo u ĉemu ga je sprijeĉila njegova supruga Teodora (cirkuska

igraĉica) koja je pomoću mita u ustaniĉkim redovima suzbila ustanike, te je uz pomoć

vojskovoĊe Belizara na hipodrom domamila 30.000 ustanika – zelenih, gdje su svi

pobijeni (Poĉele su represalije u kojima je stradao i Hipatije.)

Justinijanov je cilj bila obnova Rimskog Carstva u starim granicama i stoga je

vodio ratove protiv Ostrogota, Vizigota, Avara, Slavena, Arapa, Perzijanaca, te uspio

povratiti vlast u Italiji, Španjolskoj, Iliriku i Africi. Velike je borbe Justinijan vodio

protiv iranskog kralja dinastije Sasanida – Hozroje Anuširvan za crnomorsku obalu

Kavkaza, ali sa slabim uspjesima.

Zbog trgovine su u Bizantu graĊeni putovi, podignut je ponovno i grad Antiohija

kojeg je porušio Hozroje, podignuta je Crkva sv. Sofije u Carigradu. Izvršena je

kodifikacija rimskog prava “Zbornik graĊanskog prava” (Corpus iuris civilis).

Kodifikaciju je vodio Justinijanov pravnik Tribonijan, a sam zbornik se sastojao od tri

dijela: Justinijanov kodeks, digeste ili padekte i novele. Svima njima prethodio je uvod ili

institucije.

Historiograf Prokopije iz Cezareje opisao je Justinijanovu vladavinu u djelima

“GraĊevine”, “Ratovi s Perzijancima”, “Ratovi s Vandalima i Gotima”, “Tajna Historija”

i drugima.

Justinijanovi nasljednici: Justin II., Tiberije i Mauricije, naslijedili su praznu

drţavnu blagajnu i iscrpljeno Carstvo, koje su pokušali (ĉeste ustanke) suzbiti vojnom

disciplinom i ugušivanjem ustanaka. Ĉak se i vojska digla protiv Mauricijusa, te je na ĉelu

92

s centurionom Fokom zbacilo Mauricijusa. FOKA se (602.–610.) i sam proglasio carem,

uništivši carsku porodicu Mauricijusa (Maurikije).

Foka se nije mogao dugo odrţati, jer nije ispunio obećanja prema senatu,

ĉinovnicima, vojsci, seljacima i graĊanima. Obnovio se i rat s Iranom i njihovim kraljem

Hozrojem II., ĉije su trupe upale u Siriju, Mezopotamiju i Malu Aziju. Senat je tada

istaknuo Heraklija, tadašnjeg namjesnika Afrike za cara, koji je porazio Foku (pogubljen

610. g.).

Car HERAKLIJE (610.–641.) je vodio borbu s Irancima, Avarima i Slavenima na

Balkanu, no Vizgoti su od Bizanta uzeli Španjolsku, a Langobardi se širili na raĉun

Bizanta u Italiji. Ipak uz pomoć zakavkaskih naroda (Armenaca, Ibera, Laza) uspio je

odbiti napade Avara 626. i Iranaca na Carigrad, ĉak potući Hozroja II. 627. i uĉvrstiti

granice na istoku. Da bi ga crkva podrţala, Heraklije je obnovio progone heretika i

Ţidova. Sve je to ozlovoljilo stanovnike Sirije, Palestine i Egipta, koji su zvali Arape u

pomoć, a oni su potukli Bizantince 636. u bitki na rijeci Jarmuku, a 642. osvojili su Siriju,

Palestinu i Egipat. Poslije Heraklijeve smrti do kraja VII. st. Bizantinci su izgubili

Armeniju, Laziku i sjevernu Afriku.

Slabljenje se Bizanta osjetilo i na Balkanu, gdje su poĉeli upadati i doseljavati se

Slaveni, tako da već u VII. st. bizantinski pisci Meziju, Trakiju i Makedoniju nazivaju

Sklavinijom (Slaveni ĉak dolaze i naseljavaju Peloponez). Tada, u VII.stoljeću dolaze

Hrvati, Srbi, Bugari, Makedonci i drugi slavenski narodi.

MeĊutim, kakva god bila slavenska plemena, za razliku od Germana na zapadu,

ona nisu uništila Bizantsko Carstvo.

Bizantinci su Slavene asimilirali i prilagodili u svoj sustav ţivota, rad, upravu i

kulturu. Seljaci su se organizirali u seoske općine, a brojni Slaveni su ušli u vojni staleţ

tzv. stratiote (stratioti su dobivali i dio zemlje, osloboĊeni od naturalnih obveza prema

drţavi, ali su, kao i svi, plaćali zemljišne dadţbine).

Zajedno s obnovom socijalnog ureĊenja obnavlja se i vojno-administrativno

ureĊenje sustava – tematsko ureĊenje (bizantske teme) ili svojevrsne (rimske) provincije.

Kraj VII. i poĉetak VIII. st. u znaku su neprekidnih dvorskih prevrata i anarhije, te

se za 22 godine promijenilo šest careva (obiĉaj je da se svrgnutom caru odsijeĉe nos i

iskopaju oĉi kako bi mu se onemogućio povratak na prijestolje). Arapi su i dalje imali

vojnih uspjeha prema Bizantu.

Godine 717. došao je na vlast LEON (Lav) III. (717.–741.), rodom iz Isaurije u

Maloj Aziji (maloazijska tema) u kojoj je bio strateg (zapovjednik teme – šef vojne i

civilne uprave). Leon je obranio Carigrad od opsade Arapa (u jednoj od opsada Arapa

738. g. Bizantinci su koristili smjesu baruta, tzv. grĉku vatru, koja je gorjela i na vodi).

Leon je uz pomoć grĉke vatre popalio dio arapske flote 717.–718. g. i potukao Arape.

Kao zaĉetnik izaurijske dinastije u Bizantu Leon je zapoĉeo s reformama koje su

poticale nove feudalne oblike i klase, tako da se javljaju novi zemljoposjednici – vlastela

ili dinati (gazdinstva feudalnog tipa), ali su manastirska imanja i dalje bila privilegirana

tzv. ekskusijama (sliĉno zapadnoeuropskom imunitetu). Manastirska imanja i njihovo

stalno povećanje posjeda slabili su drţavu. Carevi izaurijske bizantske dinastije poĉeli su

reformu i na manastirskim imanjima i njihovim privilegijama – taj oblik borbe nazvan je

ikonoborstvo – borba protiv poštivanja ikona (manastiri su bili proizvoĊaĉi ikona i iz toga

izvlaĉili velike prihode, pogotovo za odlaska na svetišta).

Edikt cara Leona III. protiv poštovanja ikona bio je, dakle, izravan udarac na

prihode i moć manastira.

Pravoslavnim manastirima car je suprotstavio pavlikijance iz Male Azije, koji su

imali dualistiĉko uĉenje preuzeto od manihejaca, te su bili protiv crkvenog kulta i

93

poštovanja ikona. Ni Arapi nisu bili ravnodušni, gledali su na kult ikona kao

idolopoklonstvo. Pravoslavni su redovnici (monasi) agitirali protiv cara Leona III., dizali

ustanke, pa je tada car mnoge manastire pretvorio u vojarne, a mnoge uništio; monasi su

pod prijetnjom osljepljenja morali stupiti u brakove, a mnoga manastirska središta su

konfiscirana, dobila ih je vojna aristokracija.

Leon III. i njegov sin i nasljednik KONSTANTIN V. (741.–775.) i dalje su se

obraĉunavali s monasima, pa su time izazvali rimskog papu, koji je osudio ikonoborstvo i

bacio prokletstvo na ikonoborce. Papa je tada iskoristio priliku i ukinuo bizantinsku

administraciju u Rimskom dukatu.

Carevi izaurijske dinastije izdali su “Eklogu zakona” – kratak zbornik graĊanskog

i kriviĉnog zakona (preureĊen Justinijanov kodeks). U “Eklogu zakona” smrtna se kazna

zamjenjivala tjelesnom i sakaćenjem; oteţao se razvod braka i zabranjivao konkubinat

(više ţena u braku s jednim muţem); reformirao se vojni reţim i tematsko ureĊenje novim

temama; vojna moć Bizanta je porasla što se oĉitovalo u vojnim uspjesima protiv Arapa i

Bugara; vraćena je juţna Italija Bizantu od pape, a pavlikijanci su iz Male Azije preseljeni

u Trakiju, blizu Bugara.

U VIII. st. jaĉaju gradovi uslijed trgovine, o ĉemu svjedoĉi spomenik iz IX: st.

“Knjiga egzarha” (gradonaĉelnik glavnog grada) – o zanatstvu, trgovini, administraciji,

inspekciji robe. Poloţaj se seljaka stalno pogoršavao, porezni tereti su povećani,

produbljuju se razlike izmeĊu sitnih seljaka i dinata. Dinati šire svoja gazdinstva u koje

asimiliraju sitne seljake ( zbog toga dobivaju još i naziv – ubogi).

Posebno su u nepovoljnom poloţaju doseljeni slavenski sitni seljaci, koji su

poĉetkom IX. st. na Peloponezu digli ustanak. Seljaĉki ustanci su najţešći 821.–823.

kada ih poĉinje predvoditi TOMA Slaven, koji je bio bivši vojni komandant u

Maloazijskoj temi, a proglasio se za cara. Tomi su pruţali pomoć stratioti i plemensko

stanovništvo Male Azije, jer je ukinuo poreze. Ustanak se proširio u Trakiju i Makedoniju

gdje su ga podrţali Slaveni. Godine 832. Toma Slaven je Carigrad drţao u opsadi, ali

zahvaljujući pomoći Bugara Bizantu, zarobljen je i pogubljen. Tada se opet pogoršao

poloţaj seljaštva.

Bizantska je carica IRENA (797.–802.) pokušala povratiti ikone u crkve, no ono je

ukinuto poslije zabrana ikona (vojna aristokracija nije više zainteresirana za manastirska

imanja) za vrijeme vlasti carice Teodore 843. g., koja je vladala umjesto svoga

maloljetnog sina cara MIHAJLA III. (842.–867.). Teodora je ponovno uspostavila

“pravoslavlje” i poštivanje ikona. Tada je poĉeo progon pavlikijanaca i njihovo

istrebljenje u Trakiji, koji su se bjekstvom spašavali u Bugarskoj, gdje će se pojaviti pod

imenom bogumila.

Mihajlom III. završava razdoblje relativnog mira na Balkanu, no tada se kao

suparnik sve snaţnije javlja Bugarska.

Osnivaĉ makedonske dinastije u Bizantu je BAZILIJE I. (867.–886.) podrijetlom

makedonski seljak, koji je postao carem ubivši svojega zaštitnika Mihajla III. Bazilije je

ukinuo reforme izaurijskih careva i povratio Justinijanove zakone i moć manastira.

Bazilijev nasljednik LEON (LAV) VI. (886.–912.) uništio je ostatke gradske

samouprave (znaĉaj gradskih dema i izbor municipalne vlasti), te umjesto ukinutih

Ekloga (izaurijskih careva), objavljen je novi zakonski zbornik Bazilike. Bazilike su

ozakonile kmetstvo. Dvor je dobio raskošan ĉinovniĉki aparat, stvoren je novi sloţeni

dvorski ceremonijal, kojega je u spisu “O ceremonijama” prikazao pisac i car Bizanta

Konstantin Porfirogenet (X. st.), pred cara se pada niĉice, dotiĉe se licem zemlja, ljube se

caru noge itd. Carigrad postaje središtem svjetske trgovine, "grad legendarnog bogatstva".

94

Pored bizantskog grada Carigrada, Solun i Trapezunt sa svojim sajmovima, odrţavaju

vezu i hegemoniju na Crnom i Sredozemnom moru.

Trgovaĉke veze postoje i s ruskim Slavenima, koje su odrţavane preko velikog

puta “od Varjaga do Grka”.

Po spisima patrijarha Fotija Bizant, "s narodom –Rus" je prvi put došao u tjesnije

odnose još 860. g. kada su Rusi napali Carigrad. Pohodi Olega 907. g. i Olega 941. g. –

kijevskih ruskih knezova- na Carigrad imali su za posljedicu potpisivanje trgovaĉkih

ugovora izmeĊu Bizanta i Kijevske Rusije. Rusi su obećavali i potrebitu vojnu pomoć

Bizantu za trgovaĉke ugovore. Bizant je veoma snaţno djelovao na Rusiju, tako da je

kijevski ruski knez Vladimir 989. bio pokršten od Bizanta, orodio se sa bizantskim carem

Bazilijem II. i dozvolio grĉkim svećenicima da organiziraju u Kijevskoj Rusiji rusku

pravoslavnu crkvu na ĉelu sa kijevskim mitropolitom, koji je bio potĉinjen carigradskom

patrijarhu 988. godine.

Savez s Kijevskom Rusijom Bizantu je bio potreban kao protuteţa sve jaĉem

utjecaju i moći Bugarske.

Bizantski car NIKIFOR II. Foka (963.–969.) je uz pomoć kijevskog ruskog kneza

Svjatoslava (platio je Nikifor Foka Svjatoslavu 1500 litara zlata) izvršio pohod na

Bugarsku. Prvi pohod 968. g. Svjatoslav je prekinuo zbog napada Peĉeneza na Kijevsku

Rusiju, ali je u drugom pohodu porazio Bugare.

Cara Nikifora Foku u dvorskom je prevratu ubio i proglasio se potom carem

njegov niţi vojni zapovjednik IVAN CIMISKIJE (969.–976.). Odmah je Cimiskije

poduzeo vojni pohod protiv Rusa i kod Jedrena porazio kneza Svjatoslava, koji se preko

istoĉne Bugarske vratio u Kijevsku Rusiju, te je uspio 971. u Bizantsko carstvo povratiti

Bugarsku (osim Zapadne Bugarske ili Makedonije).

Bugarska se osim Makedonije (“Zapadne Bugarske”) od 971.–1187. nalazila u

sklopu Bizantskog Carstva (Makedonija je u sklopu Bizantskog Carstva od 1018.–1187.

godine).

Makedonska bizantska dinastija careva pokrenula je ofenzivu na istoku – protiv

Bagdadskog kalifata, koji je za to vrijeme oslabio i raspadao se na niz emirata.

Osobito je uspješno protiv Arapa ratovao car NIKIFOR II. Foka (963.–969.)

oduzevši im Mezopotamiju, Siriju i Armeniju. U Nikiforovoj su vojsci ratovali Rusi,

Armenci, Gruzijci, Peĉenezi i drugi narodi. Car je povratio otok Cipar i Antiohiju.

MeĊutim, od istih tih Arapa car je izgubio otok Siciliju i neke gradove juţne Italije.

Makedonska dinastija bizantskih careva imala je vanjskopolitiĉkih uspjeha, iako je

imala ĉestih dvorskih prevrata, ubojstava careva, vojne pobune i nerodne seljaĉke bune.

Proces feudalizacije je tekao u korist formiranja velikih posjeda koji su asimilirali

male seljaĉke posjede. Tako su po carstvu stvorena velika zemljišna imanja Komnena,

AnĊela, Kantakuzena i drugih budućih carskih dinastija. Šire se i manastirska imanja i

povećava se broj manastirskih ekskusija, pod ĉijom su se zaštitom monasi skrivali,

pljaĉkajući seljake i baveći se trgovinom bez plaćanja carina, baveći se zelenaštvom na

štetu drţavnih financija i trgovaca po gradovima.

Carevi su ĉesto izdavali edikte u kojima su branili seljaštvo, a optuţivali zbog

pljaĉke dinate i manastire.

Car ROMAN I. Lakapen (920.–944.) je propisao da se “ubogima” vrate zemljišta

koja su od njih kupljena za vrijeme gladi.

Car KONSTANTIN VII. (913.–959.) Porfirogenet je proglasio stratiotske dionice

za neotuĊive.

Car NIKIFOR II. Foka je pokušao zaustaviti porast manastirskih posjeda

zabranivši osnivanje novih manastira.

95

Car BAZILIJE II. je izdao zakon o alelengiju, po kome su dinati bili duţni plaćati

porez za uboge, ako ga sami ne mogu plaćati.

MeĊutim, pod pritiskom Crkve i ĉinovništva, da ne izgube porezne obveznike,

nijedan od tih zakona nije dosljedno proveden. U XI. st. uveden je od strane dvora – cara

sustav dijeljenja pronija (zemljišnih posjeda), sliĉno zapadnoeuropskom sustavu

beneficija. Dinat koji dobije feudalni posjed – proniju, stjecao je vlast seniora nad do tada

slobodnim seljacima koji su našli na tom posjedu. U proniju su davane i zemlje koje su

pripadale seljaĉkoj općini, tako da je sustav pronija povećao broj dinata.

Poslije smrti cara BAZILIJA II. 1025. g. Bizantsko je Carstvo gubilo na snazi, a u

Bugarskoj je izbio ustanak koji je ugušen 1040. godine. Peĉenezi su prešli Dunav i

pustošili Trakiju sve do grada Jedrena, zadajući velike poraze caru KONSTANTINU IX.

Monomahu (1042.–1055.), primoravajući da car plaća ogroman danak (1043. g.) i ustupi

im dio zemljišta.

Na istoku Bizantskog carstva pojavljuju se novi opasni neprijatelji, Turci –

Seldţuci, koji poslije osvajanja Bagdada 1055. g. napadaju i bizantske posjede u Siriji,

Mezopotamiji, Armeniji i Maloj Aziji. Turci potiskuju Bizantince na moru. Bizantincima

su na Zapadu okrenuli leĊa papa i kršćanske zemlje, zbog crkvenog raskola (1054. g.).

Papa Leon IX. i patrijarh Mihajlo Kerularije bacili su jedan na drugog crkveno

prokletstvo (anatemu) i intedikt, te se time jedinstvena kršćanska crkva podijelila na:

grkopravoslavnu i rimokatoliĉku 1054. godine. Bizantinci više nisu pomagali papu u

borbi s Normanima, koji u to vrijeme osvajaju jug Italije, ali napadaju i Bizant sve do

Carigrada.

Vojno – feudalna aristokracija u Maloj Aziji digla je ustanak 1057. g. i porazivši

carske trupe proglasila je za cara IZAKA Komnena (1057.–1059.) što je doprinijelo novoj

anarhiji u Bizantskom Carstvu.

Turci su sve snaţnije napadali Bizant, a najteţi poraz doţivio je 1071. u bitki kod

Mancikerta, gdje je u zarobljeništvo pao bizantski car ROMAN IV. Diogen (1068.–

1071.). Iste godine Normani su od Bizantinaca osvojili posljednje uporište u juţnoj Italiji

(grad Bari).

Anarhija je u Bizantskom Carstvu završila proglašavanjem za cara i stupanjem na

prijestolje ALEKSEJA I Komnena (1081.–1118.), koji je bio predstavnik vojno –

feudalne aristokracije, a osnivaĉ dinastije Komnena (1081.–1185.). Dinastija Komnena je

usko vezana sa povijesti kriţarskih ratova, a koje su vodili zapadni vladari.

Bizantsko je Carstvo nastanjivalo oko 20-tak raznih naroda s autohtonim

kulturama. Pored vodećih Grka, bili su tu Egipćani, narodi Zakavkazja, osobito Armenci,

narodi na Krimu, Slaveni, te drugi narodi.

U arhitekturi su se isticali Izidor iz Mileta i Antemija iz Tradesa koji su

projektanti crkve Sv. Sofije u Carigradu.

Bizant je nastavljaĉ antiĉkih tradicija, prouĉavalo se rimsko pravo u školama

Carigrada, Aleksandrije i Bejruta. Carigradski univerzitet je stvoren još 425. g. (s 31

profesorom). U VIII. st. poznati su bizantski knjiţevnici Ivan Damaskin i Teodor Studit,

od kojih je prvi pisac “Izvora znanja”, dok se u IX. st. istiĉe patrijarh Fotije, koji je

napisao “Miriobiblion” – zbirku izvoda iz proĉitanih knjiga i mišljenja o njima (knjiţevna

kritika). Car Konstantin VII. Porfirogenet je pisac “O upravljanju drţavom” (“De

administrando imperio”) i “O ceremonijama bizantskog dvora”. U IX. st. istiĉe se Mihajlo

Psel, jedan od prvih enciklopedista – svaštar, uĉenjak.

U filozofiji, a posebno u povijesti, znaĉajni su uĉenjaci: Zosim u V. st., a u VI. st.

Prokopije iz Cezareje i Teofilakt Simokates, koji su napisali “historije “ i “kronike”,

zatim Ivan Malala i njegova “Kronologija” iz 540. g. i Georgije Hamartol.

96

Najpoznatiji svjetovni roman je Legenda o Diogenesu Akriti koji je sliĉan

zapadnoeuropskim epovima ( Pjesma o Rolandu, Cid .).

Za razliku od zapadnoeuropskih feudalnih kultura srednjeg vijeka bizantska

kultura nije bila iskljuĉivo crkvena.

( karta –Bal 21.)

Kriţarski su ratovi zapadnoeuropskih vladara od 1095. do 1270. g. uveliko su

naštetile Bizantu, jer su kriţari uglavnom smjer svojih osvajanja promijenili i umjesto u

Jeruzalemu završavali u Carigradu, pljaĉkajući Bizant i na njegovom tlu stvarajući male

drţave.

Bizant i Carigrad su izgubili na posredniĉkoj trgovini izmeĊu Istoka i Zapada i

postali drugorazredna sila.

97

Dinastija Komnena u Bizantskom je Carstvu zastupala interese krupnog

feudalnog zemljoposjeda. I dalje je provoĊen sustav pronija ili feuda, ali je od sada

primjenjivan i sustav karistikarija – dijeljenja manastirskih zemalja na uţivanje

svjetovnim feudalcima.

Za vrijeme Komnena uveliko se dijele ekskusije (imuniteti) kojim se dobar dio

feudalaca oslobaĊa poreza, koji se tada više ubire od seljaštva. Povijesni izvori biljeţe da

ubiraĉe poreza zovu “razbojnicima, a ne ubiraĉima, koji preziru i boţanske zakone i

carska nareĊenja”. A stalni ratovi iziskivali su stalnu potrebu za dodatnim porezima, što je

u puĉanstvu izazivalo pobune.

Vojska se u Bizantu transformirala i njenu okosnicu tada preuzimaju – najamni

odredi. Sve više u njoj ima stranaca, tako da u X. i XI. st. prevladavaju u vojsci Varjazi i

Rusi, a u XI. st. Anglo – Sasi.

Male drţave, koje su kriţari osvajali, predstavljali su po Bizant stalnu opasnost,

meĊusobno su ratovali, a ĉesto i jedni i drugi pozivali u pomoć kao saveznike – Turke

Seldţuke, odnosno turske kneţevine – sultanate.

Bizant, odnosno Carigrad, i dalje je privlaĉan Zapadu i kriţarima, bez obzira na

siromašenje drţavnog fiskusa i Carstva uopće. I dalje povijesni izvori u XII. st. biljeţe

kako samo Carigrad ima ogromne prihode od 20.000 zlatnika, te da ima puno raskošnih

zgrada, ţivotnih namirnica i ostalog. Vjerojatno nije Bizant tako bogat u to vrijeme,

koliko je Zapad bio siromašan.

Zanimljiv je posljednji car dinastije Komnena, avanturist ANDRONIK I. Komnen

(1183.–1185.) “genijalan ĉovjek u kome su se spojili Alkibijad, Neron i Bizantinac. Bio je

princ i avanturist, hrabar, lukav, podao, nevjernik, neobiĉno snaţan” – tako ga opisuju

suvremenici. Uţivao je izvanrednu popularnost i bio “draţi od boga”. Narod je njegovo

ustoliĉenje doĉekao s oduševljenjem jer je zapoĉeo borbu protiv krupnih

zemljoposjednika i davao podršku slobodnom seljaštvu u propadanju. Neki su

zemljoposjedniĉki aristokrati bili pogubljeni, što je izazvalo ţestoke reakcije prema caru.

Bilo je organizirano niz zavjera, ali je car odgovarao represalijama, tako da su mnogi

aristokrati pobjegli u Italiju. Jedna od zavjera je ipak uspjela – pogubili su Andronika uz

prethodna muĉenja.

Tada je Bizantom zavladala vrlo kratko vrijeme dinastija AnĊela.

IZAK II. AnĊel (1185.–1195.) imao je velikih neprilika s kriţarima koji su nahrlili na

Carigrad. Ojaĉana Đenova i Venecija poĉeli su u meteţu zauzimati grĉke otoke i gradove.

Tako Mleĉani zauzimaju otoke Kretu, Rodos, Lemnos, Ikariju, Naksos, Eubeju, Andros,

Zakint, Kefaleniju…, te gradove Herakleju, Rodosto, Galipolje, Koron, Modon, Draĉ…,

sami, ili uz pomoć kriţara.

Dinastija AnĊela nije bila jedinstvena (meĊusobne optuţbe i borbe za vlast) što su

kriţari iskoristili i promijenili smjer kretanja kriţarskog pohoda – IV. kriţarskog rata –

na grad Carigrad, zauzevši ga i osnovavši tzv. Latinsko Carstvo 1204. godine.

Bizant je time kao jedinstvena drţava prestala postojati, jer se na njegovom tlu,

pogotovo u Grĉkoj, osnovalo nekoliko drţava.

Za nove careve Latinskog carstva oko Carigrada Mleĉani su postavili 1204. g.

Balduina Flandrijskog, a za prvog latinskog patrijarha postavili mleĉana Tomu Morozina.

(Ĉetvrtina Bizantskog Carstva pripalo je Balduinu kao caru (Mleĉani su dobili 3/8

Carigrada, a car 5/8).

U Grĉkoj su takoĊer stvorene drţave – uspostavljeno je Solunsko Kraljevstvo,

gdje se isticao Bonifacije Monferatski, koji je prodro u srednju Grĉku i predao vlast nad

Atikom i Beotijom burgundskom vitezu Otonu de la Rošu. Na Peloponezu – novoj

98

kneţevini Ahaji – takoĊer uz pomoć Mleĉana, zavladali su Vilijam Šamplit i Gotfrid

Vilarduen (tu je nastala francuska kneţevina Ahaja ili Moreja).

Svuda su po Grĉkoj – Bizantu vladari uvodili novi zapadni sustav vlasti.

Bizantinci su i zbog Crkve (pravoslavlje podĉinjeno papi) bili veoma ogorĉeni, te su se

bizantski velikaši skupili (otišavši iz Carigrada) u Maloj Aziji, osnovali novo carstvo –

Nikejsko Carstvo, na ĉelu s carem TEODOROM I. Laskarisom (1204.–1222.), inaĉe

zetom bivšeg bizantskog cara Alekseja III. AnĊela. Isto tako Bizantinci su u grĉkom Epiru

osnovali Epirsku despotovinu na ĉelu sa carem MIHAJLOM I. AnĊelom (1204.–1215.),

koji je bio bratić bizantskih careva Izaka II. i Alekseja III. AnĊela.

Nešto ranije, nezavisno od pada Carigrada, na jugoistoĉnoj obali Crnog mora,

nastalo je Trapezuntsko Carstvo, kojeg su stvorili unuci bizantskog cara Andronika I.

Komnena – Aleksej i David.

Male su drţave meĊusobno vodile iscrpljujuće ratove. Car Nikejski Teodor

Laskaris u svoju je Nikeju premjestio patrijaršiju i ondje obnovio bizantske tradicije

(Mihajlo Autorijan izabran je za novog patrijarha). Patrijarh Mihajlo Autorijan je tada

1208. g. i sveĉano krunio za cara Teodora Laskarisa, mada je on i prije bio vladar

Nikejskog bizanstkog carstva.

U Carigradu je cara Balduina zamijenio njegov brat Henrik Flandrijski (1206.–

1216.) kao novi car Latinskog carstva. MeĊutim, na istoku je već djelovao turski Ikonijski

sultanat, kao prijetnja Nikejskom Carstvu – U bitci kod Antiohije 1211. g. poginuo je u

okršaju i sultan, te su na kraće vrijeme Bizantinci bili na miru od Turaka, ali je u bitki

1211. g. izmeĊu Latinskog i Nikejskog carstva na Rindaku, car Henrik pobijedio

nikejskog cara.

Tada nastaje primirje izmeĊu Bizantskih Carstava, pogotovo kada se Teodor

Laskaris (Nikejski car) oţenio po treći put, sada latinskom princezom Marijom, kćerkom

Balduinove (latinski car) i Henrikove sestre Jolante. Car Teodor je i s Mleĉanima sklopio

ugovor o slobodnoj trgovini, koji su prije Mleĉani imali sa Bizantskim Carstvom (u

ugovoru Nikejski car oslovljava mletaĉkog duţda -despotom). Ugovor je iz 1219. godine.

Epirska je despotovina na ĉelu s despotom Mihajlom imala podruĉje od Draĉa

do Korintskog zaljeva sa sjedištem u Arti. Bila je samostalna drţava i suprotstavljala se

latinskoj Solunskoj Kraljevini na istoku. Osnivaĉa Epirske despotovine Mihajla AnĊela

je naslijedio njegov polubrat TEODOR AnĊel (1215.–1224.), koji je duţe vrijeme prije

boravio u Nikeji, drugoj bizantskoj drţavi. Teodor je napao latinskog cara PETRA

Kurtenea (1217.), muţa Balduinove i Henrikove sestre Jolante, koji je poslije latinskog

cara Henrika Flandrijanskog iz Francuske pozvao u Carigrad (u Rimu je od pape primio

carsku krunu), ali ga je na putu kroz albanske planine napao epirski despot Teodor AnĊel

1217. g. i zarobio (u ropstvu je i umro). Regenstvo je u Carigradu preuzela supruga Petra

Kurtenea Jolanta, sve do svoje smrti 1219. godine. Kruna je sada pripala Jolantinom

boleţljivom sinu Robertu.

Epirski je despot Teodor AnĊel (samozvani tada i Duka Komnen) nastavio borbe

protiv Latina, posebno na Solunsko Kraljevstvo. Kralj Solunskog kraljevstva Bonifacije

Monferatski je 1207. g. poginuo u borbi protiv Bugara, a njegovi zapadni vitezovi su se

vratili kući. Tako je poslije duge opsade Soluna Teodor AnĊel 1224. g. osvojio Solun i

srušio isto kraljevstvo (u Makedoniji i Tesaliji), te se proglasio carem (bazilejus ili

autokrator Romeja), a krunjenje je obavio ohridski arhiepiskop Demetar Homatijan. Time

je došao u suparništvo i borbu s nikejskim carem i patrijarhom (arhiepiskop Homatijan je

na optuţbe patrijarha odgovorio da on time nije ništa zgriješio koliko se isti nikejski

patrijarh ogriješio što je postavio Savu za srpskog episkopa). Tako su 1224. na

bizantskom tlu bila jedno latinsko carstvo i dva grĉka carstva (latinski car, Ivan III. Duka

99

Vatac (1222. -1254.), nikejski car i car Romeja (bivši epirski despot i solunski kralj)

Nikejski car Ivan III. Duka Vatac je najznaĉajniji nikejski car, a bio je zet cara Teodora

Laskarisa a muţ Teodorove kćeri Irene. Vatac je porazio latinsku vojsku u bitci kod

Pojmanenona i to na istom mjestu gdje je od istih neprijatelja prije 20 godina car Teodor

Laskaris izgubio bitku. Prema ugovoru s Latinima 1225. Latini su zadrţali u Maloj Aziji

samo grad Nikomediju s okolicom – istoĉnu obalu Mramornog mora. Vatac je u Trakiji

osvojio od Latina Jedrene, ali mu se u osvajanju Carigrada, zbog istog cilja, suprotstavio

bugarski car Asen II.

Latinski car u Carigradu Robert Kurtene (1221.–1228.) umro je 1228., a carska je

kruna pripala njegovom maloljetnom sinu Balduinu II. Kurteneu (1228.–1261.). Latini su

traţili i dobili savezništvo Bugara i po rodbinskim vezama (ţenidba cara Balduina II. s

kćerkom bugarskog car Asena II. pa je time bugarski car postao regent Latinskog

Carstva).

Nikejski je car Teodor Laskaris htio zauzeti Carigrad, ali se time sukobio i s

Bugarima, te izgubio bitku kod Klokotnice na rijeci Marici 1230. (Teodor je zarobljen i

osljepljen).

Car je Nikejskog Carstva umjesto Teodora postao njegov brat MANUEL (1230.–

1238.), koji je imao vlast samo u Solunu, Epiru i Tesaliji. Tada i Srbija, koja je priznavala

solunskog cara od 1230. priznaje bugarskog cara Asena II. (U Srbiji je vladao Teodorov

solunski car knez Radoslav, kojeg je zbacio s vlasti njegov brat Vladislav, oţenio kćer

bugarskog cara Asena II.).

Zbog bojazni velikog bugarskog utjecaja u Carigradu, za regenta je bio izabran

jeruzalemski kralj Ivan od Brijena. Tada se Asen II. okomio na Latinsko Carstvo zajedno

s nikejskim i solunskim carevinama.

Nikeja je popustila Bugarima i pristala na osnivanje bugarske patrijaršije u

Trnovu, te je u Galipolju 1235. potpisan savez bugarskog i nikejskog cara, a u Lampsaki

proslavljena svadba bizant. nikejskog prijestolonasljednika Teodora II. Laskarisa i Jelene,

kćerke bugarskog cara Asena II., koja je svojevremeno bila obećana latinskom

carigradskom caru Balduinu II.

Carigrad je izdrţao opsadu uz pomoć Mleĉana, bugarskog i nikejskog bizantskog

cara. Ĉak je i latinski car Balduin II. napustio Carigrad, ali je nesloga spasila Carigrad.

Uvidjevši da zaposjedanje Carigrada sve ide više u prilog nikejskom caru, bugarski car

Asen II. je raskinuo savez i prišao latinima, a protiv Nikejskog bizantskog cara Ivana III.

Duke Vataca, napavši u Trakiji grad Curulon (drţali ga Bizantinci – Nikejci) zajedno s

Latinima i Kumanima, ali je odustao 1237. g. (na vijest da su mu od bolesti u Trnovu

umrli sin, supruga i bugarski patrijarh). Asen II. je umro 1241. a Mongoli su ugrozili

Bugarsko Carstvo, te Bugari više nisu predstavljali opasnost za Nikeju i Carigrad.

Nikejski bizantski car Vatac 1242. je bio u borbama sa solunskim bizantskim

carem Ivanom AnĊelom (1240.–1244.), sinom slijepog Teodora AnĊela, ali je zbog

prodora Mongola odustao od borbi, sklopivši mir, ali i savez 1243. g. s ikonijskim

turskim sultanom protiv Mongola.

Nikejski bizantski car Vatac je 1246. bez borbe ušao u Solun svrgnuvši solunskog

bizantskog cara Demetra (1244.–1246.) i proglasivši se carem; tako je prestala postojati

Solunska Bizantska Carevina, sada pripojena Nikejskoj Bizantskoj Carevini (Demetar je

kao zarobljenik odveden u Malu Aziju, a kao namjesnik u Solunu postavljen je Andronik

Paleolog; za zapovjednika vojske u Seru i Melniku postavljen je Vatacov sin, kasniji car

Mihajlo VIII.). Epirska despotovina se sada ponovno uspostavila (zajedno s Tesalijom)

imajući kao grĉka despotovina odreĊenu autonomiju, sve do 1340. kada pada potpuno pod

vlast Bizanta, a 1348. pod vlast cara Dušana, cara Grka i Srba.

100

U isto je vrijeme kada Ivan Vatac, nikejski bizantski car, vodio borbe sa

(bizantskim) latinskim carstvom, njemaĉki je car Friedrich II. vodio borbu s papom.

IzmeĊu njih je sklopljen savez i rodbinski odnos.

Poslije smrti nikejske bizantske carice IRENE Laskaris, car IVAN Vatac se oţenio

Konstancom, kćerkom cara Friedricha II.

Vatac je pokušao uniju s papom crkvenu uniju, ali nije uspio.

Ivana Vataca je u Nikeji naslijedio njegov sin TEODOR II. Laskaris (1254.–

1258.), koji je kulturno uzdigao Bizantsko Nikejsko Carstvo. Na dvoru u Nikeji je

boravio uĉenjak Nikifor Vlemid, a suvremenici su Nikeju usporeĊivali s Atenom. Teodor

je drţavom upravljao autokratski, savjetnik mu je bio neznanac Georgije Muzalon, za

patrijarha je postavio jednostavnog i ograniĉenog asketu kaluĊera Arsenija, za uniju s

Rimom nije bio zainteresirano .Bio je bolestan (epilepsija) i umro je poslije kratke carske

vladavine. Nastavljene su borbe Bizantinaca s Bugarskom i Epirskom despotovinom,

dogovarana su savezništva s Mongolima i Turcima.

Car Teodor II. je uzeo za regenta svoga maloljetnog sina, cara IVANA IV.

Laskarisa (1258.–1261.). Teodor je odredio svoga prijatelja Muzalona da se brine za

Ivana IV., ali su Muzalona i brata mu u crkvi ubili protivnici, te za regenta postavili

aristokratu Mihajla Paleologa. Paleolozi su Bizantom vladali kao carevi od 1261. pa sve

do propasti Bizanta 1453.

Car MIHAJLO VIII. Paleolog (1261.–1282.) bio je regent prije nego je postao car

od 1259. oţenjen Teodorom, roĊakom bivšega cara Ivana III. Duke Vataca. Bio je i despot

Epirske despotovine, prije nego što je postao car. Protiv Mihajla bili su epirski despot,

ahajski knez Vilijam II. Vilarduen, kojemu su pokornost izrazili atenska vojvodina i

Eubeja te normanski kraljevi na Siciliji. Uz pomoć svoga brata tesalskog sevastokratora

Ivana I. (1271.–1296.) u Pelagonijskoj su dolini 1259. uspjeli su potući koalicijsku

protivniĉku vojsku na ĉelu sa sicilskim kraljem Manfredom i ahajskim knezom Viljemom

II. Vilarduenom. Najteţe je prošla Epirska despotovina, jer je u nju i njen glavni grad Artu

ušla carska bizantsko nikejska vojska. No, uz pomoć Sicilije Epirska je despotovina

spašena. Nikejski bizantski car je protiv Mleĉana (koje favorizira Latinsko Carstvo)

poticao Đenovljane davši im brojne privilegije, te su time Venecija i Đenova postale

suparnice u Bizantu. Dok je mletaĉka flota otplovila u Crno more, nikejski bizantski car

Mihajlo VIII. napao je Carigrad (25.VII.) 1261. i ušao u grad iz koga je pobjegao bez

borbe latinski bizantski car Balduin II., te je tako time prestalo postojati Latinsko carstvo.

Latinsko je carstvo trajalo u Carigradu i okolici (1204 –1261.)

Mihajla VIII. doĉekali su CarigraĊani s ikonom Bogorodice Hodigitrije (smatrala

se izvornim djelom evanĊeliste Luke) i pratili ga do Crkve sv. Sofije, gdje je sa suprugom

Teodorom dobio staru carsku krunu. Tadašnjem maloljetniku caru Ivanu IV. Laksarisu

iskopane su oĉi kako više ne bi mogao vladati, a za prijestolonasljednika car Mihajlo VIII.

je postavio svoga trogodišnjega sina Andronika.

U bizantskim vodama (Egejskog, Jonskog, Crnog, Mramornog, Jadranskog i

Sredozemnog mora) gospodarile su talijanske republike Venecija i Đenova. Grĉka je i

dalje bila pod vlašću Latina, a pod grĉkom vlašću bijaše i Epirska despotovina u

neprijateljstvu s Bizantom. I dalje je središte agresivnih napada bila Sicilija. Sicilsko

kraljevstvo je jedno vrijeme imalo savezništvo u Rimu (pape) zbog obnavljanja Bizanta i

rušenja Latinskog Carstva u Carigradu. Papa Urban IV. (1261.–1264.) podrţao je Latine u

Grĉkoj u borbi protiv Bizanta, ĉak je bacio prokletstvo na Đenovljane koji su bili od

ranije u savezništvu s Bizantskim Nikejskim Carstvom (savezništvo izmeĊu Rima i

Sicilije je prestalo jer je papa bio protiv Štaufovaca i kralja Manfreda te podrţavao Karla

Anţuvinskog (Anjou) za kralja Kraljevine Sicilije). Poslije pobjedonosne bitke 1266. u

101

Italiju je došao grof od Provanse Karlo Anţuvinski, savladao Manfreda (poginuo u bitci

kod Beneventa) i postao kao papin saveznik sicilski kralj. Karlo je bio neprijatelj Bizanta

i protiv Mihajla VIII. je ratovao u Grĉkoj (sklopio je Karlo sa Balduinom II. ugovor o

diobi Bizanta u Viterbu u prisutnosti pape Urbana IV. god. 1267.).

Pritisnut sa svih strana Mihovil VIII. je pristao na papine uvjete (papa Grgur X.) o

uniji obaju crkava, koja je potpisana u Lyonu 1247. – primat pape i cara Karla priznali su

patrijarh German, nikejski (arhiepiskop) mitropolit Teofan.

Po toj je uniji objedinjeno ponovno pravoslavlje s katolicizmom. Kada je umro

car Balduin 1278. Moreju ili Ahaju je prisvojio Karlo. Sestra cara Mihajla Eulogija

(Irena) otišla je svojoj kćeri, bugarskoj carici Mariji, te djelovala da bugarski dvor bude

ţarište spletaka protiv bizantskog cara Mihajla VIII. i to najviše zbog unije koju je sklopio

s papom (crkvena unija). Epirski despot (1271.–1296.) Nikifor se zbog unije borio protiv

cara Mihajla, tako je postupio i tesalski sevastokrator Ivan I. (1271.–1296.) braneći

pravoslavlje.

Unija se odrţala do 1281. (svega pet godina) dok papa Martin IV. nije prokleo

bizantskog cara kao šizmatika.

Zapadne su se sile udruţile protiv Bizanta za ĉijom je krunom teţio Sicilski kralj

Karlo Anţuvinski – Karlu su Mleĉani dali flotu, papa moralnu podršku, balkanski su mu

se vladari pridruţili Karlu (sevastokrator Ivan Tesalski i srpski kralj Milutin su 1282. g.

upali u Makedoniju srpski kralj je tada zauzeo Skoplje). U Bugarskoj je bizantski štićenik

car Iva Asen III. izgubio krunu, a njegov se nasljednik Georgije I. Terter, kao voĊa

bugarskih boljara okrenuo protiv Bizanta (ovo je bila jedinstvena prilika da se Karlo

domogne bizantske krune). Mihajlo VIII. je sada za saveznika našao aragonskog kralja

Petra III., zeta pokojnog Manfreda i nagovorio ga da napadne Karla Anţujskog (Karlo je

Manfredu 1266. oduzeo krunu). Godine 1282. u Palermu na Siciliji izbio je ustanak protiv

Karla, a u pomoć ustanicima je pritekao Petar Aragonski. Pobijedivši Karla u Palermu

Petar se okrunio sicilijanskom krunom, dok se Karlo pobijeĊen povukao s privrţenicima

na jug Italije. U tim okolnostima Bizantsko Carstvo kao i car Mihajlo VIII. bili su spašeni.

Latinsko Carstvo u Carigradu

1204. – 1205. Balduin I. Flandrijski

1205. – 1216. Henrik Flandrijski

1217. Petar Kurtene

1217. – 1219 Jolanta

1221. – 1228. Robert Kurtene

1231. – 1237. Ivan Brien

Epirski despoti

1237. – 1271. Mihajlo II.

1271. – 1296. Nikifor I.

1296. – 1318. Tomo / regent Ana Paleolog Kantakuzen do 1313.

1318. – 1323. Nikola Orsini

1323. – 1335. Ivan Orsini

1335. – 1340. Nikifor II /. regent Ana Paleolog

Solunsko Carstvo / i despoti

1204. – 1215. Mihajlo

1215. – 1224. Teodor (kralj od 1224.)

102

1224. – 1230. Teodor

1230. – 1238. Manojlo

1238. – 1244. Ivan

1244. – 1246. Dimitrije

Tesalski sevastokratori

1271. – 1296. Ivan I.

1296. – 1303. Konstantin

1303. – 1318. Ivan II. (1318. g. raspad Tesalske sevastokratije)

Mihovilov nasljednik ANDRONIK II. Paleolog (1282.–1328.) bio je "slab" vladar,

pred sobom je sve ĉešće imao neprijatelja koji će obiljeţiti naredna stoljeća – Turke. Za

suradnike je imao uĉenjake kao što su bili Teodor Metohit i Nikifor Grigore. Njegova

druga supruga Jolanta (Irena) od Monferata traţi da joj muţ podijeli carstvo na sinove, a

kada Andronik to nije htio uĉiniti carica je napustila Carigrad i otišla u Solun, gdje je sa

svojim zetom srpskim kraljem Milutinom ţeljela za jednog sina osigurati nasljedstvo u

Srbiji. No, na to opet nisu pristali njezini sinovi, razmaţeni prinĉevi.

Uzdizanje Paleologa znaĉilo je u Bizantu pobjedu višeg plemstva. Još je Mihajlo

VIII., a sada Andronik II., pronije pretvorio u nasljedna dobra, sliĉno kao na zapadu.

Izdrţavanje najamniĉkih trupa bilo je skupo, a one su brojale više desetaka tisuća

ljudi (1263. g. na Peloponezu odreĊeno je 6.000 konjanika, a u jednom pohodu na

Bugarsku bilo je 10.000 vojnika).

Bizantski zlatnik novac (nomizma) stalno je gubio vrijednost, zlatni perper je za

deset godina izgubio 2/3 vrijednosti.

Separatistiĉke grĉke drţave za vrijeme Andronika borile su se za svoju

autonomiju. Ĉak su i meĊusobna neprijateljstva bila velika, kao izmeĊu Epira i Tesalije.

Srbija je stalno prijetila Bizantu, pa je 1282. oduzela Skoplje, a da bi Srbe primirio car

Andronik je dao svoju petogodišnju kćer Simonidu srpskom kralju Milutinu za ţenu.

Crkveni kler je protestirao što car daje malodobnu svoju kćer za već po treći puta

oţenjenog kralja, sada s bugarskom princezom, ali je to car uĉinio u ime mira sa Srbijom.

Godine 1299. proslavljena je svadba i potpisan mir sa Srbijom koja je za miraz od

Bizanta dobila zemlje sjeverno od crte Ohrid – Prilep – Štip. U Srbiji je poĉela

bizantizacija, koja će kasnije potpuno doći do izraţaja u Dušanovoj polugrĉkoj drţavi.

Zbog nemogućnosti isplata plaća graniĉari su masovno napuštali istoĉne granice

omogućivši nesmetan ulazak Turcima u dubinu drţave.

Godine 1300. se već Mala Azija nalazila pod Turcima, odrţale su se samo neke

bizantinske tvrĊave, kao Nikomedija, Brusa, Sard, Magnezija…Staru Bitiniju osvojio je

Osman, osnivaĉ osmanske turske dinastije. Sada se caru Androniku ponudio 1303. Roţer

de Flor, vojskovoĊa katalanskih kompanija (prije su bili u sluţbi sicilskom kralju

Fridrihu a sada su ostali najamnici bez posla) i car ih je primio (6.500) u Carigrad, a oni

su uspješno branili grad i nekoliko puta porazili Turke (Katalancima je car dao plaću

unaprijed 4 mjeseca, a Roţeru de Flor dao za ţenu svoju sestriĉnu Mariju Asen).

Ali Katalanci nisu samo ratovali protiv Turaka, već su pljaĉkali i Bizantince, jer su

neredovito dobivali plaću. Došlo je do sukoba sa Bizantincima u kome je 1305. Roţer de

Flor bio ubijen, ali su Katalanci ostali i još dvije godine pljaĉkali po Bizantu, su prešli

1308. u Tesaliju, a od tamo stupili 1310. u sluţbu atenskog vojvode Valtera od Brijena.

U Ahaji je Andronik postavio za upravitelja Ivana Kantakuzena, oca kasnijeg bizantskog

cara Ivana IV. koji je sredio prilike u Ahaji, od 1316. do 1323. Kantakuzena je naslijedio

103

Andronik Asen, sin bivšeg bugarskog cara Ivana III. Asena, od kada je Peloponez (Ahaja

ili Moreja) postao trgovaĉki centar, a njen grad Monemvasija vaţna luka.

U Epiru je despota Tomu ubio grof Kefalenije Nikola Orsini, koji je prešao u

pravoslavlje i zavladao kao despot Epirom 1318., a Tesalijom su poslije sevastokratora

Ivana II. godine 1318. vladali Katalanci, kada su se u velikim skupinama u Epir

naseljavali Albanci (Arbanasi). Izbio je tada sukob koji je bio pretvoren u graĊanski rat

izmeĊu starog cara Andronika i njegovog unuka Andronika III.

Car ANDRONIK III. Paleolog (1328.–1341.) pokušao je napraviti reformu

bizantinskog sudstva. Car je došao uz pomoć Ivana Kantakuzena koji se proslavio u

teškim graĊanskim ratovima protiv starog cara Andronika II. Unuk je poštedio svoga

djeda kada ga je zarobio i ostavio izvjesno vrijeme da ţivi u Carigradu, kasnije ga je dao

zatvoriti, gdje je umro 1322. kao redovnik Antonije.

Bugare je 1330. g. Andronik III. pobijedio kod Velbudţa, a sam car Bugara

Mihajlo Šišman je poginuo u bijegu.

Makedonija je zbog savezništva tada predana (1330. g.) Srbiji. Car i Ivan

Kantakuzen htjeli su s 2.000 vojnika osloboditi Nikeju (koju je zauzeo Orhan, a Turci su

šest godina kasnije zauzeli isto u Maloj Aziji i Nikomediju). Andronik i Ivan Kantakuzen

su uspjeli pokoriti do 1339. g. Epir i Tesaliju. U Epiru su ostavili namjesnika Teodora

Sinadina, kojeg su u Arti uz pomoć zapadnjaka (Sicilije) zatvorili i postavili za vladara

Nikifora II., ali ga je Ivan Kantakuzen 1340. u drugom vojnom pohodu zbacio i protjerao

u Solun.

Kada je Andronik III. umro, njegov sin IVAN V. Paleolog je imao deset godina

(1341.–1391.), te je umjesto njega vladao veliki domestik Ivan Kantakuzen kao regent.

MeĊutim, protiv Kantakuzena su bili patrijarh Ivan Kalekas i supruga pokojnog

Andronika III. Ana Savojska.

Protiv Kantakuzena je i njegov nekadašnji prijatelj Aleksej Apokavk. U isto

vrijeme Turci pljaĉkaju Trakiju, a Srbi su prodrli do Soluna, te Bugari prijetili Bizantu

ratom, ali se Kantakuzen svima uspješno suprotstavio.

Tada je Kantakuzen izjavio: “Ako s Boţjom pomoću uspijemo da potĉinimo Latine

nastanjene na Peloponezu, onda će se i Katalanci u Ateni i Beotiji milom ili silom

prikljuĉiti nama. Tada će se vlast Romeja kao u staro doba širiti od Peloponeza do

Vizantiona, i bit će im da i od Srba i drugih susjednih barbarskih naroda dobijemo

zadovoljštinu za sve uvrede koje su nam tako dugo ĉinili”.

MeĊutim, u Kantakuzenovu je odsustvu bio izvršen drţavni udar u Carigradu, a

za domestika – duksa postavljen je Aleksej Apokavk, a za regenta patrijarh Ivan.

Kantakuzen je prihvatio izazov i 1341. u Dimotici se proglasio carem, ali je i dalje

priznavao legitimnog malodobnog cara Ivana V. Sada je Bizant u najteţem graĊanskom

ratu izmeĊu Kantakuzena i Apokavka.

U Solunu su siromašni slojevi stanovništva ziloti digli pobunu i 1342. preuzeli

vlast, i bili protiv Kantakuzena. Kantakuzen je traţi i našao potporu kod cara Dušana u

Prištini (neuspješno su oboje opsjedali grad Ser 1342./1343.) ali u to vrijeme ga iznenada

priznala Tesalija za cara, koju daje na doţivotnu upravu Ivanu AnĊelu, svom prijatelju i

roĊaku. Priznaje ga i Epir, pa i Atena sa Beotijom gdje su bili Katalanci.

MeĊutim, car Dušan je svoga sina Uroša oţenio sestrom mladog bizantinskog cara

Ivana Paleologa 1343. i time postao neprijatelj Ivanu Kantakuzenu. Sada Kantakuzen za

saveznika ima turskog emira Umura i s njim osvaja Trakiju, ali ne uspijeva osvojiti Solun

od zilota. Protiv Turaka okrenuli su se car Ivan V., car Dušan i bugarski car Ivan

Aleksandar, koji su na raĉun Bizanta osvojili ogromne prostore. Apokavk je ubijen 1345.

(prilikom obilaska tamnice svojih protivnika).

104

Kantakuzen je suraĊivao s Turcima i svoju je kćer Teodoru dao sultanu Orhanu

1346., a ranije ju je nudio Umuru (koji je umro 1348.)

IVAN KANTAKUZEN (1346.–1354.), znamenit kao Ivan VI. je okrunjen 1346. u

Jedrenu za bizantinskog cara (ĉin ustoliĉenja je obavio jeruzalemski patrijarh), a 1347. uz

pomoć carice Ane priznali su ga za cara i u Carigradu (primio je krunu iz ruku novog

carigradskog patrijarha Izidora). Kantakuzen je prvih deset godina prema sporazumu

vladao sam, a onda je trebao postati car Ivan V., kojega je Kantakuzen oţenio svojom

kćerkom Jelenom. Solun se Kantakuzenu predao 1349. Ali, 1353. Ivan će Kantakuzen

proglasiti za svoga suvladara i cara svoga sina Matiju Kantakuzena.

Od sada su bila tri cara: Ivan V. Paleolog, Ivan Kantakuzen i Matija Kantakuzen.

Car Ivan V. je zvao u pomoć Đenovljane, stare Kantakuzenove neprijatelje, i uspio

prisiliti Ivana Kantakuzena da napusti prijestolje (Đenovljan Franĉesko Gatiluzio trebao

je dovesti sina Ivana V. Paleologa na prijestolje, za nagradu mu je dan otok Lezbos i

Marija, sestra cara Ivana V. za suprugu). Ivan Kantakuzen je abdicirao 1354. i postao u

jednom manastiru monah pod imenom Josaf, gdje je ţivio još trideset godina do 1383.

Matija Kantakuzen je poraţen u sukobu sa Srbima i zarobljen od cara Ivana V. Paleologa

1357. g. Ali, car nije uspio oduzeti vlast Manojlu Kantakuzenu u Moreji (Peloponezu ili

Ahaji). To će se dogoditi tek kada Manojlo Kantakuzen umre 1830. Matija Kantakuzen je

pobjegao u Moreju i od brata preuzeo vlast do 1382.

( karta –Bal 22.)

105

Uskoro su Turci poĉeli sustavno napadati Bizant, te 1359. prvi put doći pred

zidine Carigrada (Carigrad je imao tri lanca zidina). Turci su osvojili Trakiju 1361. grad

Dimotiku gdje su iz maloazijske Bruse prebacili svoju rezidenciju. Kada su Turci 1365.

pod sultanom Muratom I. (1362.–1389.) osvojili Jedrene, prebacili su svoje sjedište iz

Dimotike. Osmanlijski vojskovoĊa Lalašahin je 1363. u Bugarskoj osvojio Plovdiv i

postao rumelijski beglerbeg (paša). Bizantski car Ivan V. se obraćao za pomoć papi u

Avignon, koji se spremao za kriţarski rat protiv Turaka, ali uzalud Kriţari su se 1365.

uputili pod vodstvom Petra Ciparskog, ali u Egipat. Sada se car osobno obratio ugarskom

i hrvatskom kralju Ludoviku I. Anţuvincu, ali uvjet za pomoć bila je unija crkvi. Car se

povukao 1366., ali su ga Bugari zarobili (u zarobljavanju je sudjelovao Andronik, sin

cara Ivana V., koji je bio oţenjen kćerkom bugarskog cara Ivana Aleksandra). Oslobodio

ga je Amadeo Savojski, njegov bratić koji je Turcima u kriţarskom ratu oduzeo 1366.

Galipolje i dio Trakije.

Car Ivan V. će otići i u Rim papi 1369. moliti za pomoć, prihvatiti uniju i prijeći

u katoliĉku vjeru (patrijarh Filotej će osuditi ovaj carev akt). Po financijsku je pomoć car

otplovio iz Rima u Veneciju. Duţd mu je dao šest transportnih brodova i 25.000 dukata

uz obećanje da će Mleĉanima dati otok Tenedos na ulazu u Dardanele. Carev sin

Andronik u Carigradu je odbio predati otok, pa je car u Veneciji morao biti u pritvoru.

Ali, caru je priskoĉio u pomoć mlaĊi sin Manojlo (svojevremeno ga je kao taoca trebao

car dati u Avignon) koji je tada upravljao gradom Solunom – Manojlo je ponio u

Veneciju dragulje za otkup i poslije dvije godine pregovora 1371. car Ivan V. je vraćen u

Carigrad. Caru se nije isplatilo putovanje u Rim i Veneciju (po iskazu carevog pratioca na

putu Grka Dimitrija Kidona; neki povijesni izvori govore kako je zbog svojih car u

Veneciji bio ĉak okovan s lancima na nogama).

Te iste godine 1371. kod Ĉernomena na rijeci Marici izgubili su od Turaka bitku

despot Sera Uglješa i njegov brat Vukašin Mrnjavĉević, koji su i sami u bitci (26.IX.)

poginuli. Vukašinov sin Kraljević Marko morao je priznati turski suverenitet i sluţiti u

turskoj vojsci. Dva mjeseca kasnije u protuudaru despot Manuel iz Soluna uspjet će

zauzeti grad Ser. Vazalstvo sultanu morao je priznati i sam car Ivan V., koji je u skladu

sa svojim podaništvom 1373. pratio sultana Murata po Maloj Aziji u pohodima. U

odsustvu cara iz Carigrada stariji sin Andronik je ustao protiv oca, a ovom se isto protiv

svoga oca sultana Murata pridruţio Saudţi Ĉelebija – prinĉevi protiv oĉeva! Murat je

svoga sina dao oslijepiti i traţio da isto i car uĉini sinu Androniku – Ĉelebija je umro od

rana, a Andronika su muĉili, ali mu vid nisu sasvim uništili; umjesto njega otac je iste

godine za nasljednika proglasio mlaĊeg sina Manojla. U sukobu Venecije i Đenove oko

Egejskih otoka Đenoveţani su pomogli Andronikov bijeg iz zatvora u Galati. Godine

1376. Andronik je poslije opsade zauzeo Carigrad, stavio brata i oca u zatvor, dao

Đenoveţanima otok Tenedos, a grad Galipolje Turcima (prije deset godina Amadeo

Savojski je taj grad osvojio od Turaka). Đenoveţani nisu uspjeli uzeti otok Tenedis,

kojega su prvo drţali pristalice cara Ivana V., a potom ga zauzeli Mleĉani. Mleĉani su

pomogli iste godine (1376.) bijeg cara Ivana V. i sina Manojla iz zatvora, koji su se uz

pomoć Turaka opet povratili kao carevi u Carigrad (1379.). Dakle, car Andronik IV.

(1376.–1379.) je vladao vrlo kratko uz pomoć Đenoveţana.

Od 1379. mladi car Manojlo je svake godine morao dolaziti na Portu s

ugovorenim dankom i pratiti sa svojim trupama sultana gdje on to naredi (otok Tenedos

bio je uzrokom mletaĉko – Ċenoveškog rata sve do mira u Turinu 1381. kada je predan

Amadeu Savojskom, a njegovi ţitelji raseljeni na otok Kretu i Eubeju). Bizant je

raskomadan: u Carigradu vlada car Ivan V., u Selimuriju car Andronik IV., Herakleji,

106

Radosti i Panidosu, car Manojlo II. je u Solunu, a u Moreji (Peloponezu) despot od

Mistre, treći carev sin, Teodor I. (1382.–1407.).

U ovoj neslozi Turci osvajaju grad za gradom: 1383. Ser, 1385. Sofiju, 1386. Niš i

1387. i drugi grad carstva, Solun. Za Srbiju je sudbonosna bitka na Kosovu 15. lipnja

1389. protiv Turaka u kojemu je palo Srpsko Carstvo (sultan Murat je ubijen, a kneza

Lazara je u zarobljeništvu pogubio novi sultan Bajazit).

U Bizantu su Turci, sultan Bajazit, pomogli Ivanu VII., sinu bivšeg cara

Andronika IV., da 1390. uĊe u Carigrad i prigrabi carsku krunu kao sultanov vazal

(mletaĉki izvori nazivaju Ivana VII. “Muratovim sinom”), ali zakratko. Car Manojlo, koji

je poslije pada Soluna (1387.) pobjegao na otok Lemnos i poslije dva napada upao u

Carigrad protjeravši cara Ivana VII., vratio je 1391. carsku krunu svom ocu Ivanu V. (i

Manojlo i otac Ivan V. car bili su sultanovi vazali). Manojlo je morao biti sa sultanom u

gradu Brusi, ali kada je ĉuo za oĉevu smrt vratio se u Carigrad, i preduhitrivši sinovca

Ivana VII., uzeo carsku krunu kao MANOJLO II. (1391.–1425.), koji je bio do tada kod

sultana u poniţavajućem poloţaju, ali se sam tako nije drţao (sultan Bajazit je o njemu

rekao: “Tko ne bi znao da je on car, odmah bi po njegovoj pojavi prepoznao da je car”).

Bizant je od sada bio samo grad Carigrad, te samostalna pokrajina kneţevina

Moreja na Peloponezu (Carigrad – ili Bizant je bio sa svih strana okruţen turskim

zemljama). Tesaliju je 1393. osvojio turski vojskovoĊa Evrenos, a sultan je iste godine

dao blokirati Carigrad (Carigrad je tada imao samo 50.000 stanovnika). Iste godine Turci

vladaju Peloponezom, a 1393. osvajaju Bugarsko Carstvo. Vlaški je vojvoda Mirĉa,

zajedno s MaĊarima i Hrvatima uspio potući Turke u bitci na Rovinama (17.V.) 1395.,

gdje su se na strani Turaka borili i Srbi, despot Stefan Lazarević, a Kraljević Marko i

Konstantin Dejanović izgubili su u bitci i ţivot. Iako je vojvoda Mirĉa pobijedio, ipak je

postao turskim vazalom, a Vlaška vazalna turska kneţevina.

Poslije ovih turskih pobjeda Europa se silno uzbudila i prepala, te pod vodstvom

ugarskog i hrvatskog kralja Sigismunda Luksemburškog poslala dio svojih vojski

(najviše Francuzi) da suzbiju Turke. Ali, ta šarolika europska vojska u bitci kod Nikopolja

na Dunavu (25.IX.) 1396. pretrpjela je teţak poraz. Sam kralj Sigismund je jednim

brodom preko Dunava, Crnog mora, Sredozemnog i Jadranskog mora uspio pobjeći

Turcima i vratiti se u Ugarsku (dok je prolazio Dardanelima, sultan je dao ubijati

zarobljenike, koji su jaukom dozivali kralja Sigismunda).

Godine 1397. Turci su konaĉno osvojili i Atenu, te jug Grĉke. Bizantski car i

patrijarh tada zapomaţu i zovu u pomoć i Rusiju. Vjerojatno bi Carigrad pao da se na

istoku nije Turcima pojavio novi neprijatelj – Mongoli koji su do 1398. već osvojili za

svoju “Zlatnu hordu” – Perziju, Mezopotamiju, Siriju i dio Osmanskog Carstva u Maloj

Aziji. Horde su uĉinile iza sebe pustoš, kako to piše kroniĉar Duka “tamo se nije ĉulo ni

lajanje pasa, ni glas kokoški, ni plaĉ djeteta”. U bitci kod Angore (28.VII.) 1402. je voĊa

Mongola TIMUR Lenka potukao Turke i Bajazita u kojoj je svaka strana imala po 20.000

vojnika (kao bajazitovi turski vazali u angorskoj bitci bili su Stefan Lazarević – titulu

despota dobio je od cara Ivana VII., zatim ĐuraĊ i Grgur Branković). Poslije povlaĉenja

Mongola 1403. Bajazitov je najstariji sin Sulejman sklopio mir sa Bizantom, koji je

ponovno povratio Solun i gradove u Mramornom moru, zatim je sklopio ugovor sa

srpskim despotom Stefanom Lazarevićem, te Venecijom, Đenovom i Rodosom.

Turci nisu bili sloţni, jer se protiv Sulejmana digao njegov brat Musa 1411., ali je

konaĉnu pobjedu odnio treći brat Mehmed, potpomognut od cara Manuela i despota

Stefana Lazarevića, koji je postao sultan Mehmed I. (1413.–1421.).

Za Mehmeda I. sultana odnosi sa Bizantom su bili dobri, tako da je car Manojlo

duţe vrijeme boravio u Solunu, a potom despotovini Mistri na Peloponezu, koji je sada

107

postao centar Bizanta. Ovdje je došao i Manojlov sin Ivan 1416. pomoći svojem bratu

despotu Teodoru u borbi protiv susjedne latinske Moreje, gdje je vladao ahajski knez

Cebturion Cakarija.

Relativan je mir nestao kada je turski sultan postao Murat II. (1421.–1451.),

bizantski car postao Manojlov sin IVAN III. (1421.–1448.) kao oĉev suvladar, a sam je

vladao poslije Manojla kao redovnik (Matija) 1425. Murat je odmah 1423. zauzeo je na

Peloponezu Moreju i zapoĉeo opsadu Carigrada. Solun se predao Mleĉanima koji su se od

1423. cjenjkali sa Turcima o prodaji Soluna (od 100.000 aspri je svota narasla do 300.000

aspri – plaćanje turskog danka), ali je na kraju osobno sultan rukovodio osvajanjem

Soluna 1430.

Još dok je na ĉelu Bizanta bio car Manojlo, njegov sin Ivan putovao je po zapadu

traţeći pomoć, a u Rimu je opet obećavao uniju crkava.

Ozbiljniji pregovori o uniji su zapoĉeli 1431. s papom Eugenijem, a car je Ivan

VIII. osobno 1437. otišao na pregovore, te tada prepustio regenstvo (u svojem odsustvu)

bratu Konstantinu u Carigradu. Najprije u Feraru, a potom u Firencu, car Ivan VIII. je sa

svojim bratom Dimitrijem i patrijarhom Josifom stigao 1438.

Iduće 1439. proglasili su uniju u Firentinskoj katedrali nikejski arhiepiskop

Visarion i kardinal Julijan Cezarini s priznanjem papinog primata (dekret o uniji bio je na

latinskom i grĉkom). Prijelaz cara Ivana VIII. na katoliĉku vjeru smatrao se u Bizantu

izdajom, a to je osudila Moskovska Rusija (moskovski knez Bazilije II. poslije povratka

iz Firence dao je zatvoriti moskovskog mitropolita Grka Izidora, koji je u Firenci takoĊer

zagovarao uniju).

Car Ivan VIII. se morao opravdati sultanu Muratu II. kako ta unija nije uperena

protiv njega, već se tiĉe pitanja vjere, iako je ona prije svega i sklopljena u cilju da zapad

spasi Bizant od Turaka.

MaĊari i Hrvati su uspješno ratovali protiv Turaka na ĉelu s Ivanom Hunjadijem

1443./1444. upadajući s vojskom ĉak do Trakije. U Albaniji se protiv Turaka digao

“kapetan Albanije” Skenderbeg (1443.–1468.).

Ivanov se suvladar i brat Konstantin odupirao s bratom Dimitrijem Turcima u

Grĉkoj – Peloponezu. Sultan Murat II. još je jednom uspio sklopiti desetgodišnji mir s

ugarsko – hrvatskim kraljem Vladislavom II., despotom srpskim ĐuraĊem Brankovićem i

erdeljskim vojvodom Ivanom Hunjadijem 1444., i to na Jedrenu. Mir nije potrajao ni

nekoliko mjeseci, a već je sultan Murat II. napao zajedniĉku kršćansku vojsku kod Varne

(10.XI.) 1444., gdje su poginuli kralj Vladislav II. i kardinal Cezarini – inicijatori vojnog

pohoda protiv Turaka.

Turci su osvojili Moreju na Peloponezu, koju je branio Konstantin, 1446. uz

obvezu plaćanja danka.

Car Ivan VIII. je umro bez djece 1448. (iste godine umro je i Teodor) tako da je

carska kruna pripala despotu Konstantinu, trećem sinu cara Manojla II. i Jelene Dragaš,

kćerke Konstantina Dejanovića.

Car KONSTANTIN XI. Paleolog – Dragaš (1449.–1453.) je prvo okrunjen u

Moreji, a zatim se vratio u Carigrad.

Kada je poslije smrti Muratove 1451. vlast preuzeo njegov sin Mehmed II., brojalo

se posljednje vrijeme opstanka Bizanta. Car Konstantin opet moli Zapad za pomoć, jer je

sultan u blizini Carigrada podigao utvrdu Rumili hisar za osvojenje grada Carigrada.

Car Konstantin opet izjavljuje uniju s papom. Kao papin legat u Carigrad je došao

ĉak kardinal Izidro (bivši moskovski mitropolit) 1452. i u crkvi Svete Sofije – objavio

uniju, no graĊani su bili ogorĉeni (bizantski dostojanstvenik Luka Notaris je tada izjavio:

“Više volim vidjeti usred grada turski turban, negoli latinsku mitru”.)

108

Jedino je papa Nikola V. (1447.–1455.) pruţio Carigradu – Bizantu novĉanu

pomoć, dok su se drugi vladari oglušili, kao Alfons V. kralj Aragona i Napulja.

U travnju 1453. sultan je opkolio Carigrad s velikom vojskom. U gradu je bio

neznatan broj grĉkih i latinskih branilaca. Prije poĉetka opsade u grad je s dvije galije

došlo u pomoć 700 Đenovljana pod vodstvom Đustinijanija (Iustinnianni).

Turci, dvadeset puta brojniji, napadali su topovima i pješaštvom s kopna na vrata

pempton, a morem na Zlatni rog (koji je bio opkoljen lancima što je trebalo sprijeĉiti

ulazak brodova). U jednom okršaju na moru su pobijedili Bizantinci, ali je sada 29.

svibnja 1453. sultan Mehmed II. naredio opći juriš (branitelji su se posljednji put prije

bitke pomolili u crkvi Sv. Sofije). Jedno su vrijeme branitelji dobro odolijevali, da bi

onda sultan u borbu uveo svoju glavnu priĉuvu – janjiĉare, koji su se popeli na zidine. U

isto vrijeme je poginuo Đustinijani braneći grad kao i car Konstantin XI.

Turci su uveliko izmasakrirali stanovništvo, a odvodili su o i u ropstvo. Grad je tri

dana bio pljaĉkan, što je sultan uoĉi napada i obećao. Sultan je ušao u grad i Carigrad,

tada prozvan Istambul, te ga proglasio za svoje novo sjedište. Bizant je time propao –

prestao postojati.

Još su se samo nekoliko godina odrţali do turskog osvojenja Morejska

despotovina i Trapezuntsko carstvo, grad Atena je pala 1456., pa je Partenon pretvoren u

crkvu Bogorodice, a sada opet pretvoren u dţamiju. Morejska despotovina na Peloponezu

pala je Turcima 1460. Bosanska kraljevina pala je Turcima 1463., tako se Osmansko

tursko Carstvo protezalo od Mezopotamije do Jadrana sa središtem u Carigradu. U

pravoslavlju je tada Carigrad, kao “novi Rim”, zamijenila Moskva, “treći Rim”.

Grĉko – Bizantske drţave sada su pretvorene u turske pašaluke i sandţake.

Carevi Bizantskog Carstva od 395. do 1453.

Car Teodozije I. podijelio je Rimsko Carstvo i Istoĉno Rimsko Carstvo ili Bizant dodijelio svomu

starijemu sinu Arkadiju. MlaĊem sinu Honoriju dodijelio je Zapadno Rimsko Carstvo.

395.– 408. ARKADIJE

408.– 450. TEODOZIJE II.

450.– 457. MARKIJAN

457.– 474. LEON I.

474. LEON II.

474.– 475. ZENON

475.– 476. BAZILISK

476.- 491. ZENON (drugi put)

491.– 518. ANASTAZIJE I.

518.– 527. JUSTIN I.

527. – 565. JUSTINIJAN I.

565. – 578. JUSTIN II.

578. – 582. TIBERIJE I. Konst.

582. – 602. MAURICIJE

602. – 610. FOKA

610. – 641. HERAKLIJE

641. KONSTANTIN III. Herakl.

641. IRAKLON

641. – 668. KONSTANS II.

668. – 685. KONSTANTIN IV.

685. – 695. JUSTINIJAN II.

695. – 698. LEONTIJE

698. – 705. TIBERIJE II. Ansimar

705. – 711. JUSTINIJAN II. (drugi put)

711. – 713. FILIPIK Vardan

109

713. – 715. ANASTAZIJE II.

715. – 717. TEODOZIJE III.

717. – 741. LEON III.

741. – 775. KONSTANTIN V.

775. – 780. LEON IV.

780. – 797. KONSTANTIN VI.

797. – 802. IRENA

802. – 811. NIKIFOR I.

811. STAVRIJE

811. – 813. MIHAJLO I. Rangabe

813. – 820. LEON V.

820. – 829. MIHAJLO II.

829. – 842. TEOFIL

842. – 867. MIHAJLO III.

867. – 886. BAZILIJE I.

886. – 912. LEON VI.

912. – 913. ALEKSANDAR

913. – 959. KONSTANTIN VII. Porfir.

959. – 963. ROMAN II.

963. – 969. NIKIFOR II. Foka

969. – 976. IVAN I. Cimiskije

976. – 1025. BAZILIJE II.

1025. – 1028. KONSTANTIN VIII.

1028. – 1034. ROMAN III. Argip

1034. – 1041. MIHAJLO IV.

1041. – 1042. MIHAJLO V.

1041. ZOJA I TEODORA

1042. – 1055. KONSTANTIN IX. Monomah

1055. – 1056. TEODORA

1056. – 1057. MIHAJLO VI.

1057. – 1059. IZAK I. Komnen

1059. – 1067. KONSTANTIN X. Duka

1067. – 1071. ROMAN IV. Diogen

1071. – 1078. MIHAJLO VII. Duka

1078. – 1081. NIKIFOR III. Votanijat

1081. – 1118. ALEKSEJ I. Komnen

1118. – 1143. IVAN II. Komnen

1143. – 1180. MANOJLO I. Komnen

1180. – 1183. ALEKSIJE II. Komnen

1183. – 1185. ANDRONIK I. Komnen

1185. – 1195. IZAK II. AnĊel

1195.– 1203. ALEKSEJ III. AnĊel

1203. – 1204. IZAK II. po drugi put i ALEKSIJE IV AnĊel

1204. ALEKSIJE V. Murzufl

1204. – 1222. TEODOR I. Laskaris

1222. – 1254. IVAN III. Duka Vatac

1254. – 1258. TEODOR II. Laskaris

1258. – 1261. IVAN IV. Laskaris

1259. – 1282. MIHAJLO VIII. Paleolog

1282. – 1328. ANDRONIK II. Paleolog

1328. – 1341. ANDRONIK III. Paleolog

1341. – 1391. IVAN V. Paleolog

1347. – 1354. IVAN VI. Kantakuzen

1376. – 1379. ANDRONIK IV. Paleolog

1390. IVAN VII. Paleolog

1391. – 1425. MANOJLO II. Paleolog

1425. – 1448. IVAN VIII. Paleolog

1448. – 1453. KONSTANTIN XI. Paleolog – Dragaš

110

Lainsko Bizantsko Carstvo

1204. – 1205. BALDUIN I. Flandrijski

1206. – 1216. HEINRICH Flandrijski

1217. PETAR Kurtene

1217. – 1219. JOLANTA

1221. – 1228. ROBERT Kurtene

1228. – 1261. BALDUIN II. Kurtene

(1231. – 1237. IVAN Brien)

Epirski – solunski despoti

Tesalski sevastokratori

Bizantske dinastije:

HERAKLIJEVA 610. – 711.

SIRIJSKA 717. – 802.

AMORIJSKA 820. – 867.

MAKEDONSKA 867. – 1065.

DUKA 1059. – 1078.

KOMNENA 1081. – 1185.

ANĐELA 1185. – 1204.

LASKARISA 1204. – 1261.

PALEOLOGA 1262. – 1453.

Arapi u srednjemu vijeku

Arapi - kalifi

neposredni nasljednici Proroka Muhameda:

Abu Bekr 11./632., Omar 13./634., Osman 23./644., Alija 35./656.

Omejadi:

Muavija I. 41./661., Jazid I. 60./680., Muavija II. 64./683., Marvan I.64./684., Abd Al Malik 65./685., Al

Valid I. 86./705.,

Sulejman 96./715., Omar II.99./717., Jazid II.101./720., Hišam 105./724., Al Valid II.125./743. Jazid III.

126./744., Marvan II. 127./744.

Abasidi:

As Safa 132./750., Al Mansur 136./754., Al Mahdi 158./775., Al Hadi 169./785., Harun Ar Rašid 170./786.

Kada je kalif Omar porazio bizantskog cara Heraklija na Jarmuku 636. Arapi se šire i po

Sredozemlju. Kalif Muavija (661.-680.) napušta Medinu i proglašava prijestolnicom grad Damask. Arapi su

osvojili 711. zapadnogotsku Španjolsku (zadrţati će se sve do 1492. do pada Granade). Sjevernoafriĉki

Arapi, zvani Mauri (pomiješani Arapi s Berberima), osvojili su Maltu, Siciliju, Korziku, Sardiniju i

Kalabriju, od tada su dobili naziv Saraceni. Isti Saraceni su zauzeli i Siciliju od 827. do 843., kao i otok

Kretu.

Godine 831. osvajaju Saraceni Palermo i Messinu, pale 838. Brindisi a 840. zauzimaju Bari i

Taranto u juţnoj Italiji.

U juţnoj Italiji su uništili bizantsku flotu i napali istoĉnu obalu Jadrana. Daljnje prodiranje Arapa

su sprijeĉile njihove unutrašnje borbe. Posebno su veliku smetnju Arapima ĉinili iraĉki haridţiti koji su

isticali jednakost svih muslimana i zahtijevali da kalifi budu izborni. Izbila je opća pobuna šijita 749. te je u

toj pobuni Abul Abas, potomak Muhamedova strica, proglašen novim kalifom u Kufri. S Abu Abasom

poĉinje era vladavine Abasida od 75o. do 1517.

Omejid Abd ar-Rahman je 756. osnovao emirat Cordobe i ĉitave Španjolske, a brat i nasljednik

Abu Abasa Al-Mansur je prenio sjedište u Bagdad, gdje je bilo sve dok Mongoli (Dţingis kanov unuk

Hulagu) nisu 1258. osvojili Bagdad a Arapi su prebacili sjedište u Kairo, gdje je ostalo sve do Turskog

111

osvajanja 1517. Egipta. Posljednji Abasid al-Mutavakil III. bio je tada odveden u Carigrad, gdje je od njega

turski sultan prisvojio vlast "prorokova nasljednika".


Pseudo-Cezarije, Dialozi, V. st.

Prisk, Bizantinska kronika, V. st.

Prokopije, VI.st De bellis, Historia arcana, De aedificiis

Agatijas, VI. st. O Justijanovoj vladavini

Ivan Malala, VI. st. Kronografija (Svjetska kronika)

Menander Protektor, VI. st., Excerpta de legationibus (kod Suidasa i Konstantina Porf. je saĉuvano)

Euagris, VI. st. Crkvena historija

Teofilakt Simokata, VII.st. Epistolae Historia

Pseudo-Mauricije, VII. st., Strategikon

car Leon (Lv), 886-912. g., Taktika

Konstantin VII. Porfirogenet, X. st., De administrando imperio, De praefecturis, Historia Byzantina De

caeremonis aulae Byzantinae De thematibus


G. Ostrogorski, Postanak teme Helada i Peloponez, Zbornik rad. Vizant.inst., Beograd, 1952.

P. Tomac, Vojna istorija, Beograd, 1959.

H. Ahrweiller, Byzance et la mer, Paris, 1966.

Historija naroda Jugoslavije, I-1953., II-1960.

J. A. Andrassy, Slaveni u Španiji prije 1000 godina, Zagreb, 1930..

P. K. Hitti, History of the Arabs, London, 1959.

B. Lewis, Arapi u povijesti, Zagreb, 1956.

BUGARI U SREDNJEM VIJEKU IzmeĊu Dunava i planine Balkan (stara Mezija) formirala se prva slavenska drţava na Balkanskom

poluotoku - Bugarska.

U plemenima - ţupama u VII. st. doseljavali su se Slaveni, a sjeverno od njih preko rijeke Dunava

ţivjeli su Bugari, turansko-tatarskog podrijetla. Ţivjeli su stoĉarsko-nomadskim ţivotom, sliĉno Hunima.

VoĊa se bugarskih plemena zvao kagan ili han (kan), a njega je okruţivala rodovska aristokracija, kasnije

zvani boljari (bojari).

ASPARUH, kan bugarske horde 679. je porazio Bizantince, opustošio i zavladao bizantskom

pokrajinom Mezijom, gdje su već ranije ţivjeli doseljeni Slaveni. Bugari, iako u manjini i niţem stupnju

razvoja, nametnuli su se Slavenima, ali su se brzo asimilirali u masi Slavena, izgubivši do kraja IX. st. i svoj

jezik, te plemenske osobitosti.

Brza slavenizacija Bugara olakšala je bugarskim kanovima ujedinjenje susjednih teritorija - Trakije

i Makedonije. Slavensko stanovništvo u ovim bizantskim provincijama u ratovima od IX. do X. st., izmeĊu

Bugara i Bizantinaca, uvijek je podrţavalo Bugare.

Bugari su uspješno ratovali, posebno pod kanom KRUMOM, te su poĉetkom IX. st. došli ĉak do

Carigrada. Ipak, Krumov nasljednik kan BORIS (852.-888.) je uspostavio odnose i kulturne veze Bugara s

Bizantom, te od Bizanta primio kršćanstvo. Kristijanizacija u Bugara je ubrzala raspadanje rodovskih

odnosa, ali i ojaĉala centralnu vlast kanova nad boljarima.

Kan Boris se pokrstio 865. i u isto vrijeme uzeo titulu cara. Da bi dobio samostalnost bugarske

crkve, car Boris je stupio u vezu s rimskim papom, ali je to izazvalo carigradskog patrijarha Fotija, koji je

zaoštrio odnose s rimskim papom Nikolom I.

Bizantski car Bazilije I. Makedonac je zbog tih odnosa svrgnuo patrijarha Fotija, ali je već prije

toga bizantska crkva izvršila utjecaj na Bugare.

Patrijaršija je popustila pred carem Borisom, te dala Bugarima arhiepiskopiju. Car Boris se

obraĉunavao sa poganskim bojarima (pogubivši ih zajedno sa ţenom i djecom).

112

Borisa je naslijedio njegov sin car SIMEON (893.-927.) koji je bio bizantinski odgojen i u

Bugarskoj je ţelio uvesti kulturu, te je na svom dvoru okupljao uĉenjake. Na njegovu je dvoru boravio

egzarh Ivan, sastavljaĉ "Šestodneva", svojevrsne enciklopedije. Simeon je vodio ratove protiv Bizanta ĉesto

dolazeći pod zidine Carigrada. S Arapima je vodio pregovore o podjeli Bizantskog Carstva.

Ratovi izmeĊu Bugara i Bizanta završili su mirom 927. za Simeonova sina PETRA, kojemu su

konaĉno Bizatinci priznali kao "kanu" carsku titulu, a poglavaru-arhiepiskopu bugarske Crkve titulu

patrijarha.

U sastav Bugarske za cara Petra ušla je i Istoĉna Rumelija, veći dio Makedonije i Albanije, dok su

srpski ţupani i hrvatski banovi sebe priznavali vazalima bugarskog cara.

Procvat Bugarskog Carstva nije bio dugog vijeka jer je bio ugroţen meĊusobnim razmiricama

kanova i bojara. U isto vrijeme zapoĉinje i vjerska hereza, pavlikijanci i bogumili, koju su većina bojara

podrţavali nasuprot carske vlasti.

To su iskoristili boljari i na ĉelu s boljarom ŠIŠMANOM se digli i 968., proglasili samostalnu

drţavu u ĉiji su sastav ušli zapadna Bugarska, istoĉna Srbija i Makedonija. Pod vlašću cara Petra ostala je

Dunavska Bugarska i Trakija.

Bizantski car Nikifor Foka je angaţirao kijevskog kneza Svjatoslava da napadne Bugare 968. g.

plativši mu 1.500 talira zlata, ali bilo je to uzalud, jer se Svjatoslav iduću godinu vratio kući na vijest da su

mu drţavu napali Peĉenezi.

Svjatoslav se kasnije vratio i sada sam bez savezništva, ne kao najamnik Bizanta, napao Bugarsku i

zarobio njihovog cara BORISA II. prešao je i planinu Balkan i došao pred Bizant, da ga osvoji.

U isto vrijeme u Carigradu dolazi do dvorskog prevrata. VojskovoĊa IVAN CIMISKIJE ubio je

cara Nikifora Foku i proglasio se carem. Potom je kod Jedrena porazio Svjatoslava, koji je 971. i napustio

Bugarsku, a potom je car Ivan Cimiskije zauzeo ĉitavu istoĉnu Bugarsku i pripojio je Bizantu.

U zapadnoj je Bugarskoj Šišmana naslijedio njegov sin SAMUILO (977.-986.) i kratko vrijeme

zadrţao samostalnost u Makedoniji. Samuilo je bio makedonski car..

113

Bizantski će car Bazilije II. Bugaroubica 996. krenuti protiv Makedonaca-Bugara i slomiti otpor

1018. kod Belasice. Makedonce je osvetniĉki iznakazio (vojnike oslijepio), a porodice raselio do Armenije.

Od 1018. do 1187. Bugarska se nalazila pod Bizantom. Tako je neslavno završilo tzv. prvo Bugarsko

Carstvo.

Prvo Bugarsko Carstvo Drugo Bugarsko Carstvo

681.-702 ASPARUH 1186.-1196. ASEN I.

702.-718 TEREVEL 1196.-1197. PETAR

718.-725 ? ? ? 1197.-1207. KALOJAN

725.-740. SEVAR 1207.-1218. BORIL

740.-756 KORMISOŠ 1218.-1241. IVAN ASEN II.

756.-762. VINEH 1241.-1246. KOLOMAN ASEN

762.-765. TELEC 1246.-1257. MIHAJLO ASEN

765.-767. SABIN 1257.-1277. KONSTANTIN TIH

767. UMAR 1277.-1279. IVAJLO

767.-772. TOKTU 1279.-1280. IVAN ASEN III.

772 PAGAN 1280.-1292. GEORGIJE I. TERTER 772.-777. TELERIG 1292.-1298. SMILEC 777.-803. KARDAM 1299. ĈAKA

803.-814. KRUM 1300.-1322. TEODOR SVETOSLAV

. 814. DOKUM, DICEVG 1322.-1323. GEORGIJE TERTER 814.-831. OMURTAG 1323.-1330. MIHAJLO ŠIŠMAN

831.-836. MALOMIR 1330.-1331. IVAN STEFAN

836.-852. PRESIJAN 1331.-1371. IVAN ALEKSANDAR

852.-889. BORIS Mihovil 1371.-1393. IVAN ŠIŠMAN

889.-893. VLADIMIR 1360.-1396. IVAN STRACIMIR u

893.-927. SIMEON Vidinu

927.-969. PETAR -------------------------------------------------

969.-972. BORIS II. Makedonsko Carstvo

976.-1014. SAMUILO

1014.-1015. GAVRILO RADOMIR

1015.-1018. IVAN VLADISLAV

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

IzmeĊu prvog i drugog Bugarskog Carstva vladali su Bizantski carevi:

(Ivan Vladislav do 1018. u zapadnoj Bugarskoj -Makedoniji)

976.-1025. BAZILIJE II. 1180.-1183. ALEKSIJE II. Komnen

1025.-1028. KONSTANTIN VIII. 1183.-1185. ANDRONIK I. Komnen

1028.-1034. ROMAN III. AGIR 1185.-1195. IZAK II. AnĊel

1034.-1041. MIHAJLO V. (od 1186. u Bugarskoj, Asen I.)

1042. ZOJA i TEODORA

1042.-1055. KONSTANTIN IX. -

Monoman

1055.-1056. TEODORA

1056.-1057. MIHAJLO VI.

1057.-1059. IZAK I. Komnen

1059.-1067. KONSTANTIN X. Duka

1067.-1071. ROMAN IV. Diogen

1071.-1078. MIHAJLO VII. Duka

1078.-1081. NIKIFOR III. Votanijat

1081.-1118. ALEKSIJE I. Komnen

1118.-1143. IVAN II. Komnen

1143.-1180. MANOJLO I. Komnen

Godine 1018. bizantski car Bazilije Bugaroubica uništio je prvo Bugarsko Carstvo, a bugarske i

makedonske zemlje prikljuĉio Bizantu.

114

Na ĉelo bugarske Crkve postavljani su od tada iskljuĉivo grĉki arhiepiskopi. U bugarskom dijelu

Bizanta uvedeni su bizantski zakoni. Posebno se raširio sustav ustanova - pronija.

Bogumili su i dalje djelovali u bugarskom dijelu Bizanta, a njezine osnovne crte su: odbacivanje

vladajuće kršćanske crkve i njezine hijerarhije, obreda i tajni, naroĉito priĉešća, kulta ikona, zahtjev da se

uĉenje zasniva na Svetom pismu. Zahtijevali su da se konfisciraju crkvena imanja, protestirali su protiv

eksploatacije kmetova, poticali su seljake da napuštaju boljare. Stoga je sluţbena vlast i sluţbena crkva

progonila bogumile.

Godine 1186. ustali su Bugari i Vlasi (Rumunji) pod vodstvom boljara PETRA i ASENA na

sjeveru Bugarske u nepristupaĉnim balkanskim planinama, a odatle na cijelu Bugarsku.

Bugari su pozvali u pomoć Kumane i sklopili savez sa srpskim velikim ţupanom Stefanom

Nemanjom. Bugari su obnovili svoju drţavu -carstvo sa sjedištem u Trnovu.

Bizant je pokušao iskoristiti nezadovoljstvo bugarskih boljara, uzdizanjem i davanjem privilegija

Petru i Asenu, ali su boljari oba brata uhvatili i ubili.

Braću je kao car naslijedio treći brat KALOJAN (1197.-1207.) i vodio uspješne ratove protiv

Bizanta, ali u savezu sa Kumanima.

Bizant je konaĉno morao priznati potpunu nezavisnost Bugarske 1201., koja je obuhvaćala ĉitavu

Meziju, sjeverni dio Trakije, dio Srbije i sjevernu Makedoniju.

Nasuprot Bizantu i njihovom caru i patrijarhu Kalojan je uspio uspostaviti savez s papom

Inocentijem III. i od njega dobiti titulu kralja Vlaha i Bugara (dominus Blacorum et Bulgarorum), ali je

zauzvrat obećao da će bugarsku Crkvu podĉiniti papi. Godine 1204. sklopljena je unija izmeĊu Bugarske i

Rima, a Kalojan se poĉeo nazivati i sluţbeno carem.

Na kraju i treći brat Kalojan bijaše ubijen od boljara neprijatelja Bizanta. Kalojan je podrţavao

bogumile ali i Latinsko Carstvo, te je ĉak kriţarima 1205. nanio poraz u bitki kod Jedrena, gdje je car

Balduin zarobljen i umro od rana. Kasnije je Kalojan nastavio borbu i protiv Latinskog Bizantskog Carstva

(ali je u vrijeme borbe poginuo od jednog svog boljara). Tada su boljari anarhiĉno vladali zemljom

Bugarskom, boreći se i protiv bogumila.

U bogumilima je našao oslonac obnavljaĉ bugarskog carstva IVAN ASEN II. (1218.-1241.),

sklapajući saveze i s Grcima i Latinima i šireći svoje carstvo do Carigrada. Za njegove vladavine Bugarska

je najmoćnija balkanska sila. Ivan Asen II. je pokušao zauzeti Carigrad i uĉiniti ga bugarskim glavnim

gradom, ali su ga sukobi s nikejskim carstvom u tome sprijeĉili.

Poslije Asenove smrti ponovno su došle do izraţaja boljarske razmirice i propadanje bugarske

moći, izgubljene su Trakija i Makedonija, koje su pripale Nikejskom Bizantskom Carstvu. Na Bugarsku su

poĉeli stalni napadi MaĊara, Grka, Tatara, Turaka-SelĊuka. Veći dio zemlje pripao je boljarima, višem

svećenstvu i manastirima.

U općem rasulu poĉeo je seljaĉki ustanak na ĉelu sa pastirom IVAJLOM, koji je proširio ustanak

na ĉitavu Bugarsku i proglasio se 1277. carem, te uspješno ratovao protiv Tatara. Boljari su sada zvali u

pomoć Grke, Tatare i Kumane i ugušili ustanak. Ivajlo je poginuo, ali još dugo seljaci nisu vjerovali u

njegovu smrt - postao je legendom. Poslije petnaest godina na ĉelo novog ustanka stao je samozvanac

Ivajlo.

Bugarska se praktiĉno raspala na nekoliko nezavisnih kneţevina. Tako nesloţni i razjedinjeni

doţivjeli su Bugari 1330. poraz protiv Srba.

U drugoj polovici XIV. st. Bugarsko se Carstvo raspalo na tri zasebne drţave. Bogumili i seljaci

stalno su dizali ustanke.

Bugarska se nije mogla oduprijeti nadolazećim Turcima. Godine 1393. Turci su zauzeli Trnovo, a

do 1396. i ĉitavu Bugarsku, ĉime je i praktiĉno uništeno Bugarsko Carstvo sa svojim zadnjim carem

IVANOM Stracimirom u Vidinu. Bugarska je pretvorena u turske vilajete, sandţake i pašaluke.

Na prostoru Bugarske Turci su osnovali nekoliko beglerbegluka i sandţaka, kao Rumelijski i

Vidinski pašaluk...

U Bugarskoj su djelovali staroslavenski pisci Ćiril i Metod, Kliment, Naum, Gorazd i episkop

Konstantin.

Za cara Simeon djeluje Joan Egzarh, pisac "Šestodneva", prezbiter Georgije i Ĉernorizac Hrabri, te

Kozma koji napada bogumile. Poznate su tadašnje pripovijesti-legende o Akiru, o Joasafu, o Varlaamu, te

epovi kao Aleksandrida i Trojanska pripovijetka.

Iz XIV. st. potjeĉu Kuklenski pesnivec, Manasijeva kronika, a najistaknutija osoba tadašnjeg

vremena je bugarski patrijarh Evtimije (1320.-1402.), osnivaĉ mnogih crkvenih škola, iz kojih su proizašli

mnogi uĉeni ljudi, kao Grigorij Camblak, Vladislav Gramatik s djelom Razkaz za sv. Ivan Rilski.

Nakon pokrštenja Bugara 864. godine sve jaĉe prodire utjecaj Bizanta. U IX. st. je nastao pećinski

reljef Konjanik iz Madare, a iz toga vremena su mnogobrojna zdanja u Pliski i Preslavu, koji su za turskog

115

vremena gotovo nestali. Saĉuvane su mnogobrojne utvrde od kojih je znaĉajna tvrĊava Baba Vida iz XIV.st.

kraj grada Vidina, a od manastira vaţan je Rilski manastir, svojevremeno središte bugarske pismenosti.


Legenda o sv. Demetreju (Miracula sancti Demetri) ili "Solunska legenda", YI. i VII. st.

za VI. st. povjesniĉar Euagrije i kroniĉar Malalas

VII.st. Hronicon Paschale

VIII/IX. st. kroniĉar Nikafor Patrijarh

IX. st. kroniĉar Georgios Hamartolos

X. st. povjesniĉari Genesios i Lav Đakon, kroniĉar Simeon Logothet i hagiograf Simeon Metafrastes

XI. st. povjesniĉar Kekaomenos i Mihael Ataliates, kroniĉar Skilitzes

XI/XII. st. povjesniĉar Nikefor Brijenije i kroniĉar Kedren

XII. st. povjesniĉar Ana Komnena i kroniĉar Zonaras

XII/XIII. st. povjesniĉar Niketa Akominat

XIII. st. povjesniĉar Georgios Akropolites

XV.st. povjesniĉar Laonikos Halkondiles Sv.Kliment, Panonske legende,

IX. st. Teofilakt, Bugarska legenda, XII.st.

Ţitje Ivana Rilskog, Feodosija, Ilariona Meglenskog, sv. Petke

(nepoznati autor,otkrio ga rumunjski uĉenjak Bogdan),Bugarski ljetopis, XV.st. (pad Bugarske, 1393.g.)

V. N. Zlatorovski, Istorija na Blgarskoma drţavama prez srednime vekove, I-III, Sofija, 1918.

Š. Atanasov, Istorija na Blgarija, I, Sofija, 1961.

Historija naroda Jugoslavije, I-II, 1953.-1960.


116

SRBI U SREDNJEM VIJEKU Kao staro plemensko se ime Srbi javlja u povijesnim izvorima u Polabiju, Velikoj Poljskoj i

Pomorju. Bizantski car u svojim djelima piše kako su Srbi došli (Konstantin Porfirogenet iz X. st.) iz svoje

prapostojbine Bijele Srbije u prvoj polovini VII. stoljeća. Nakon te seobe srpsko se ime javlja u

maloazijskom gradu-imenu Gordoservon 680./681. g., te u imenu Servija u bistriĉkoj pokrajini. U okviru

šireg politiĉkog saveza Srba u IX. st. i X. st. Raška je bila prva postojbina Srba na Balkanu.

Kao drţava Raška se nalazila na podruĉju rijeke Lima, gornje Drine, Ibra i Zapadne Morave.

Srbija-Raška se u X. st. proširila i na podruĉje Travunje, Zahumlja, Neretve i Konavala, ali ovu

posljednju samo kraće vrijeme.

Ime Raška se javlja od IX. st. u vezi s episkopijom grada Rasa, odatle Rašani, a maĊarizirano:

Rasciani, Rassiani i Raczok, što se općenito proširilo.

Srbi su primili kršćanstvo oko 870. g. posredstvom klera iz bizantskih gradova na Jadranskom

moru. Srbi su se opirali bugarskoj drţavi koja je poĉetkom IX. st. dopirala do Tise i Drave.

Tako je krajem IX. st. srpski knez VLASTIMIR tri godine uspješno vojno odbijao bugarskog kana

Presijana.

Vlastimirovi sinovi MUTIMIR, STROJIMIR i GOJNIK potukli su izmeĊu 852. i 867. vojsku

bugarskog kana Borisa.

Bizantinci su do 874. uspjeli Srbe pokrstiti te ih kultivirati. Poĉetkom X. st.,odnosno 924.

bugarskom caru Simeonu uspjelo je potpuno pokoriti Srbiju.

Poslije smrti cara Simeona, srpski knez ĈASLAV Klonimirović (927.-950.) je obnovio srpsku

drţavu, proširivši je i na raĉun Travunje. Poslije pada prvog Bugarskog Carstva 971. Srbija je pala pod vlast

bizantskog cara. Od 976. do 1018. Srbija je pod makedonskim carevima - Samuilom, Gavrilo Radomirom i

Ivanom Vladislavom, da bi 1018. opet došla pod vlast Bizantskog Carstva.

Srbi se opiru Bizantu, da bi biz. car Manuel I. Komnen doveo 1168. na vlast u Raškoj

TIHOMIRA, STRATIMIRA, MIROSLAVA i NEMANJU, sinove Zavide. Prvi je zavladao kao knez raški -

Tihomir.

U meĊusobnim razmiricama izmeĊu braće, kako nam pišu biz. izvori, zavladao je Raškom knez

STEFAN NEMANJA (1166.-1196.), koji je proširio svoju vlast na prostor Albanije i oko rijeke Morave.

Do Nemanjinog vremena u Raškoj su se isticali raški veliki ţupani UROŠ I., UROŠ II., DESA i

Nemanjinov brat TIHOMIR.

117

Stefana je Nemanju kao velikog ţupana -kneza naslijedio njegov sin STEFAN Prvovjenĉani

(1196.-1223.), koji je morao voditi borbu za prestiţ sa svojim bratom VUKANOM (1202.-1223.), koji ga je

uz pomoć Ugarske uspio privremeno zbaciti s prijestolja. U vrijeme Stefana Bizantsko se Carstvo se srušilo

pod napadom kriţara 1202.-1204. , koji su osnovali tzv. Latinsko Bizantsko Carstvo, te su tako mogli

ojaĉati i Srbi u svojoj autonomiji.

Pored Srbije-Raške, ojaĉali su i potpuno se osamostalili: Bugarsko Carstvo (drugo), Epirska

Despotovina, Nikejsko Bizantsko Carstvo, Solunsko Bizantsko Carstvo i još neke manje kneţevine.

Stefan je uspio od pape Honorija III. dobiti kraljevsku krunu te se 1217. okrunio za srpskog kralja,

a njegov brat RASTKO će u Nikeji (Bizantsko Carstvo) kao redovnik Sava, postići autokefalnost 1219.

srpske arhiepiskopije.

Rastko Nemanjić (1174.-1235.) bio je od 1219. prvi arhiepiskop srpski. NajmlaĊi je sin Stefana

Nemanje zakaluĊerio se i otišao u manastir Vatoped. Rastko je zajedno kao monah Sava, sa svojim ocem

Stefanom Nemanjom, koji se uklonio s prijestolja i isto zamonašio -obnovio razrušeni svetogorski manastir

Hilandar.

ZavaĊenu svoju braću Vukana i Stefana Sava je izmirio nad moštima svoga oca Nemanje kojega je

sahranio u manastiru Studenica.

Uspio je svojim diplomatskim nagovaranjima Sava ukloniti napade na Srbiju -bizantskog

sevastokratora Dobromira Streza 1214. i ugarsko-latinskih saveznika 1216. godine. Savu je ogorĉilo što mu

je brat Stefan primio kraljevsku krunu od rimsko-katoliĉkog pape te je uspio od nikejskog grko-

pravoslavnog patrijarha ishoditi 1219. nezavisnu srpsku arhiepiskopiju, koja je sada odvojena od ohridske

pravoslavne arhiepiskopije. Poslije smrti Stefana Prvovjenĉanog njegov sin Radoslav je bio pod utjecajem

epirskog despota - svoga tasta, nepriznajući srpsku arhiepiskopiju i svog strica Savu. Poslije toga Sava je

boravio u Jeruzalemu, a u povratku svratio u Trnovo bugarskom caru Ivanu II. Asenu, kojeg je informirao o

uspostavi bugarske patrijaršije. U Trnovu je Sava i umro. Poslije dvije godine, dakle 1237., njegovo je

tijelo dao prenijeti u manastir Mileševo kralj srpski Vladislav - drugi sin Stefana Prvovjenĉanog. Njegov

grob u Mileševu je postao srpsko svetište, a njegov mit i mošti Turci će htjeti uništiti spaljivanjem 1594. na

Vraĉaru (Beograd).

Genealogija Nemanjića

(nevalorizirani izvor)

Zavida

I--------------------------------------------------------------------------------------------I

Tihomir Stracimir Miroslav Nemanja,vel.ţupan

1170.-1196., umro 1200.

I

I-------------------------------------------------------------------------------------------------I

Vukan,zetski kralj,1195.-1208.Stefan prvovjenĉ.,kralj raške,1196.-1227.Rastko(sava),arhiepiskop

I I

I I-----------------------------------------------------------------I

I Radoslav,1227.-1234.,kralj Vladislav,1234.-1243.,kralj Uroš I.,1243.-1276.,kralj

I I I

Dimitrije I---------------------------I I

I Stefan Desa I

Vratislav I

I I -------------------------------------------------------I

Vratko Dragutin,1276.-1282.,kralj Milutin,1282.-1321.,kralj

I I I

Milica,supr.Lazara Vladislav I-----------------------------------------I

Hrebeljanovića Konstantin Stefan Deĉanski,1321.-1331.,kralj

I

I--------------------------------------------------------------I

Simeon Stefan Dušan,1331.-1345.,kralj, 1346.-1355.,car

I

Uroš I.,1355.-1371.,car

118

Srpski vladari:

Raški veliki župani: Srpski kraljevi / carevi / despoti:

sred. IX. - VLASTIMIR 1217.-1223. STEFAN Prvovjenĉani

do 891. MUTIMIR (kralj)

891.-892. PRAVOSLAV 1223.-1234. STEFAN Radoslav (kralj)

892.-917. PETAR Gojniković 1234.-1243. STEFAN Vladislav, kralj

917.-920. PAVLE Branović 1243.-1276. STEFAN Uroš I., kralj

920.-924. ZAHARIJE Pravoslavljević 1276.-1282. STEFAN Dragutin, kralj

927.-950. ĈASLAV Klonimirović 1282.-1321. STEFAN Uroš II. Milutin,

1083.-1114. VUKAN kralj

1114.-1166. UROŠ I., UROŠ II., 1321.-1331. STEFAN Uroš III.

DESIMIR, TIHOMIR Deĉanski, kralj

1166.-1196. STEFAN NEMANJA 1331.-1355. STEFAN Dušan (od 1345.

1196.-1217. STEFAN Prvovjenĉani car), kralj

1202.-1203. VUKAN 1355.-1371. STEFAN Uroš IV., car

(1366.-1371.) VUKAŠIN, kralj

(1371.-1389.) LAZAR, knez

1389.-1427. STEFAN Lazarević,

despot

1427.-1456. ĐURAĐ Branković,

despot

1456.-1458./9. LAZAR Branković,

despot

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

Redovnik (monah) Sava napisao je 1208. Ţivot sv. Simeona, svoga oca Nemanje. Monah

Teodozije je napisao Ţivot sv. Save i Ţivot sv. Petra Koriškog, koji su izvori za srpsku povijest.

Bizantski pisci Hamartol, Zonara i Manas ostavili su brojna ţitija o srpskoj povijesti.

Vrijedan je spis Ţivot inoka Isaije. Despot Stefan Lazarević je napisao Slovo ljubve, ĉak i slijepi

despot Stefan Branković diktira pisma. Pahomije Logofet 1442. u Rusiji piše o povijesti Srba, zatim pop

Peja, Matej Gramatik i Zograf Longin, koji ilustrira ţivot Stefana Deĉanskog.

U legendama o srpskim kraljevima i junacima istiĉu se Atanasije daskal Srbin i daskal Stefan

Ravaniĉanin.

119

Dinastija Nemanjića u Srbiji:

Od kraja XII. st. do 1371. Srbijom je vladala dinastija Nemanjića.. Utemeljitelj dinastije je bio

Stefan Nemanja (1168.-1196.), koji je bio najmlaĊi sin Zavide.

Nemanjini su sinovi osnovali dvije dinastiĉke linije: dukljansku (VUKAN Dukljanski) i srpsku

(STEFAN Prvovjenĉani).

Treći Nemanjin sin Rastko- Sava, nije imao potomaka.

Velikog raškog ţupana Stefana Nemanju naslijedio je sin Stefan Prvovjenĉani (1196.-1227.), koji

se 1217. okrunio za kralja.

Stefan Prvovjenĉani je imao ĉetiri sina, od kojih su tri zaredom nasljeĊivala oca.:

Stefan RADOSLAV (1227.-1234.), Stefan VLADISLAV (1234.-1243.) i Stefan UROŠ I: (1243.-

1276.), dok je ĉetvrti sin Predislav-Sava postao srpski arhiepiskop (1263.-1270.) i nije imao djece.

Stefana Uroša I. zbacio je s vlasti sin i "mladi kralj" Stefan DRAGUTIN (1276.-1282.), koji je

kasnije predao vlast svom mlaĊem bratu Stefanu UROŠU II. MILUTINU (1282.-1321.).

Kralja Milutina je u Zeti naslijedio sin KONSTANTIN (1321.-1323.), a u Srbiji njegov drugi sin

Stefan Uroš III. DEĈANSKI (1321.-1331.). Stefanu Deĉanskom se u Srbiji bez uspjeha suprotstavljao

VLADISLAV, sin Stefana Dragutina.

Stefana Deĉanskog zbacio je i dao ga ubiti njegov sin DUŠAN (1331.-1355.), koji je 1345. ili

1346. postao carem.

Drugi sin Stefana Uroša, brat Stefana Dušana, SIMEON, vladao je kao epirski despot do 1369.

Stefana Dušana naslijedio je njegov sin kao car UROŠ IV. (1355.-1371.).

Stefan Nemanja, kao utemeljitelj dinastije, ţivio je od 1114. do 1200. godine, ali je vladao do

1196. u vazalnom odnosu prema bizantskom caru. U istoĉnim dijelovima Raške zbacio je svog brata

Tihomira i proglasio se 1168. velikim ţupanom Raške. S Mlecima je sklopio savez i napao bizantske

gradove na Jadranskom moru, posebno grad Kotor. Nakon pristanka i intervencije Bizantskog cara Manuela

Komnena, došao je Nemanja 1172. u vazalni odnos - kao Raška velika ţupa unutar Bizantskog Carstva. No

poslije smrti cara Manuela Komnena 1180. Nemanja više nije priznavao bizantsku vlast u Raškoj. Sklopivši

savez s Ugarskom, Nemanja je opet napao Bizant 1183., a kriţarima, posebno kralju Friedrichu I.

Barbarosi, je 1189. nudio savez protiv Bizanta. S Dubrovnikom je 1186. sklopio savez (o nenapadanju i

trgovaĉkim vezama).

Svojoj velikoj Raškoj ţupi, prikljuĉio je i osvojio kraj izmeĊu Zapadne i Velike Morave, Kosovo,

Lab, Hvosno, oba Pilota i Zetu.

Kad se Bizant na trenutak oslobodio kriţara, odmah je na Moravi u bitci 1190. potukao vojsku

Stefana Nemanje.

120

Nemanja se odrekao prijestolja 1196. u korist svog sina Stefana te se zakaluĊerio kao Simeon. Sa

sinom Savom obnovio je Hilandar gdje je i umro. Davao je crkvi posjede i gradio manastire npr. Studenicu

(pokopan je sv. Sava), ĐurĊevi Stupovi, Bogorodiĉin manastir, Sveti Nikola kod Kuršumlije, te se drastiĉno

i nemilosrdno borio i iskorjenjivao bogumilstvo u Raškoj.

Stefan Prvovjenĉani, kao Nemanjin sin odlukom je raškog sabora, naslijedio je svoga oca kao raški

veliki ţupan (1196.-1217.). Nemanja je ţupanski prijesto ostavio srednjem sinu, a ne starijem sinu Vukanu,

koji je uz pomoć Ugarske uspio 1202./1203. preoteti bratu Stefanu prijestolje i uzrokovati veliki

bratoubilaĉki rat. Zahvaljujući najmlaĊem bratu Rastku-Savi braća su se izmirila i Vukan je ustupio

prijestolje bratu Stefanu, a sam se povukao u Duklju (Zetu).

Poslije pada Bizanta u ruke kriţara i osnivanjem Latinskog Bizantskog Carstva u Carigradu, Stefan

Prvovjenĉani se priklonio 1204. katoliĉkoj rimskoj Crkvi, uspostavljajući ţenidbeni odnos s mletaĉkom

dinastijom i prijateljstvo s papom Honorijem, od koga je 1217. dobio kraljevsku krunu s kojom se "vjenĉao"

u manastiru Ţiĉi, te dobio naziv "Prvovjenĉani".

S bratom Savom je uspio od nikejskog patrijarha ishoditi za Rašku nezavisnu (autokefalnu) crkvu s

arhiepiskopijom 1219., te je Rastko-Sava postao u Ţiĉi prvi arhiepiskop.

Kralj Stefan Radoslav, roĊen je 1192. kao najstariji sin Stefana Prvovjenĉanog, a vladao je kao

raški kralj (1227.-1234.).

Kralj Radoslav je bio pod velikim utjecajem svoga tasta epirskog despota Teodora, koji je bio

prvo solunski bizantski car 1215.-1224., a kasnije 1224.-1230. epirski despot u Arti.

Radoslavova supruga i punica su takoĊer bile Grkinje. Radoslav se potpisivao grĉki i na grĉkom

izdavao povelje te kovao svoj novac u Grĉkoj, potpisivavši se natpisom na grĉkom jeziku.

Izvrgavao je opasnosti i samostalnost srpske autokefalne crkve, traţeći savjete u vjerskim pitanjima

od ohridskog arhiepiskopa Demetra Homatijana.

Poslije poraza u bugarsko-epirskom ratu 1230. njegovog su tasta despota Teodora i Radoslava

raški velikaši zbacili s vlasti i postavili za kralja njegovoga brata Vladislava. Radoslav je za bugarsko-

epirskog rata pobjegao iz Raške, a kasnije se vratio i zamonašio u Raškoj.

Drugi sin Stefana Prvovjenĉanog Vladislav I. Nemanjić (1234.-1243.), zavladao je kao raški kralj

poslije poraza epirskog despota Teodora I. AnĊela u bitki kod Klokotnice 1230., protiv bizantskog cara

Ivana III. Duke Vataca.

Vladislav je bio zet bugarskog cara Ivana Asena II., stoga je umjesto bivšeg epirsko-grĉkog

utjecaja, tada raški kraljevski dvor bio zamijenjen bugarskim utjecajem.

Vladislav je podigao manastir Mileševo i dao prenijeti kosti sv. Save Nemanjića iz bugarskog

Trnova u raški manastir Mileševo, koji je sada postala i zadudţbina i kralja Vladislava.

Raško plemstvo je bilo nezadovoljno zbog snaţenja bugarskog utjecaja. Iskoristilo je najezdu

Mongola kroz Rašku i Bugarsku dio raškog plemstva je svrgnulo sa kraljevskog trona i dovelo trećeg sina

Stefana Prvovjenĉanog -Uroša I.

Stefan Uroš I. (1243.-1276.) je kao treći sin vodio duge ratove protiv Dubrovnika, uglavnom zbog

odluke pape Inocenta IV. da se Barska nadbiskupija podredi Dubrovaĉkoj nadbiskupiji. Kulminacija sukoba

izmeĊu Raške i Dubrovnika bila je 1253.-1254., ali bez velikih promjena po završetku rata.

Kralj Stefan Uroš I. napao je bizantske gradove u Makedoniji, koristeći 1258. bizantsku

trenutaĉnu slabost, a u ratovanju protiv Bizanta pomagali su mu epirski despot i ahajski knez. Raški kralj je

pomagao ugarsko-hrvatskog kralja 1260. u njegovom sukobu s ĉeškim kraljem.

Raška je 1268. napala u svom širenju Maĉvansku banovinu, a 1275. obnovila sukobe i ratove s

Dubrovnikom.

Stefan Uroš I. je pozivao saske rudare u Rašku, koji su tada bjeţali pred najezdom Tatara. To je

izazvalo i utjecalo na jaĉi ekonomski oporavak Raške.

Stefana Uroša I. je s vlasti zbacio njegov sin Stefan Dragutin (1276.-1282.) uz pomoć tastove

ugarsko-hrvatske vojske.

Stefan Uroš I. se kao redovnik tada sklonio u svoju zaduţbinu -manastir Sopoĉani.

Stefan Dragutin, raški kralj, bio bio sin kralja Stefana Uroša I. i kćerke ugarsko-hrvatskog kralja

Stjepana (Istvana) V. Jelene.

Nakon poraza u ratu s MaĊarima otac Stefana Dragutina Stefan Uroš I. je 1268. obećao da će

podijeliti kraljevski prijesto sa svojim sinom Stefanom Dragutinom kao "najmlaĊim kraljem", ali kako do

toga nije došlo, Stefan Dragutin je uz pomoć Ugarske 1276. zbacio oca s vlasti, zavladavši sam.

Kralj Dragutin bio je saveznik Karla I. Anţuvinskog, koji je ratovao protiv Bizanta, nastojeći

(poslije pada Lat. Biz. Car. 1261.) obnoviti Latinsko Bizantsko Carstvo.

Poslije neuspješnih ratovanja protiv Bizanta (Dragutin je slomio nogu) Dragutin je bio prisiljen na

saboru u Deţevu 1282. predati vlast -kraljevsku titulu svome mlaĊem bratu Stefanu Milutinu. Ipak je za

sebe i dalje zadrţao dio Raške - sjeverni dio, oko Rudnika, Arilja i donjeg Lima.

121

Od ugarsko-hrvatskog kralja Stefan Dragutin je 1284. dobio Maĉvansku banovinu s Beogradom i

Usoru u Bosni, a od brata kralja Stefana Milutina dobio je Kuĉevo i Braniĉevo, poslije njihove zajedniĉke

pobjede protiv Bugara. Tako se od Usore do Homlijskih planina formirala posebna srpska drţava pod

jurisdikcijom "kralja" Stefana Dragutina, koja je trajala do Dragutinove smrti 1316. godine. Kada je 1299.

g. kralj Stefan Milutin sklopio savez s Bizantom, s njim se razišao brat Stefan Dragutin. Braća su se zaratila

oko nasljedstva 1301., a sukob je trajao do 1312. kada je Milutin natjerao brata Dragutina na pokornost,

priznavši pokornost i deţevski ugovor. Tako je Milutin objedinio od 1312. obje srpske (raške) drţave u

jedinstveno kraljevstvo.

Stefan Uroš II. Milutin (1282.-1321.), sin Stefana Uroša I. Deţevskim je ugovorom trebao

naslijediti kraljevsku krunu od brata Dragutina 1282. Milutina je opet ugovorom trebao naslijediti

Dragutinov sin Vladislav.

Po dolasku na vlast Milutin-kralj je odmah navijestio rat bizantskom caru Androniku II. i zauzeo

Povardarje. MeĊutim, u isto su vrijeme raške zemlje njegovoga brata Dragutina, napali gospodari

Braniĉeva, feudalci Drman i Kudelin, koje su braća Milutin i Dragutin zajedniĉkim snagama uništili-

pobijedili i Braniĉevo opet pripojili Dragutinovoj Raškoj.

Bugarska je u to vrijeme bila pod Tatarima, a njezin je tatarski vazal bugarski car Mihovil Šišman

provalio u Rašku i zauzeo raške zemlje do grada Peći. Raški kralj Milutin je prešao u protunapad na

Bugarsku i zauzeo Vidin porazivši Šišmane. No, udajom Milutinove sestre za Šišmanova sina sklopljen je

bugarsko-srpski mir.

Da bi završio rat s Tatarima kralj Milutin je morao dati svoga sina Stefana kao taoca.

Budući da se izjalovio savez kralja Milutina s Karlom Valoisom, titularnim carem Latinskog

Bizantskog Carstva 1308. protiv Bizanta, Milutin se sve više povezuje s Bizantom pomaţući mu u borbama

protiv Turaka.

Raška je vodila uspješne ratove protiv biz. cara Andronika, koji je Raškoj ili Milutinu morao

priznati nova osvajanja sklopljenim mirom 1299. U ime mira car Andronik II. je Milutinu za suprugu dao

svoju petogodišnju kćer Simonidu. Dugogodišnji rat s bratom Dragutinom i Milutinovom namjerom da

svom sinu osigura prijestolje, sukobljavalo se s odredbom Deţevskog ugovora (po kojemu će Dragutinov

sin Vladislav biti Milutinov nasljednik ). Na kraju će braću 1312. izmiriti arhiepiskop Danilo.

Nakon smrti brata Dragutina 1316., Milutin je utamniĉio njegova sina Vladislava, štićenika

MaĊara, te zaposjeo Dragutinove zemlje. Zbog toga je 1318.-1319. vodio ratove s MaĊarima, ali je uspio

zadrţati Braniĉevo.

Raška je za Milutina doţivjela ekonomski procvat i kulturni razvoj. Milutin je obnovio više

manastira: Graĉanicu, Branjsku, Staro Nagoriĉane i t.d. (proglašen za sveca).

Kako je Milutin popustio odredbama Deţevskog ugovora i arhiepiskopa Danila, pobunio se

njegov sin i prijestolonasljednik Zete Stefan, koji je savladan i poslan u prognanstvo u Carigrad.

Kada je Dragutin umro 1316., dio zemlje je prisvojio brat Milutin (svoga sinovca Vladislava, sina

Dragutinova dao je zatvoriti), a Ugri su dio koji je svojevremeno ţenidbom Dragutin dobio kao miraz od

Ugarske, polagali pravo.

Kralj ugarsko-hrvatski Karlo I. Robert Anţuvinski 1316. napao je Rašku, povratio Beograd i

obnovio Maĉvansku banovinu.

Stefan Uroš III. Deĉanski (1321.-1331.) se poslije oĉeve smrti (1321.) vratio u Rašku iz progonstva

u Carigradu. Prije progonstva kao pretendent je upravljao 1309.-1314. Zetom i Trebinjem (Travunjom).

Stefan Uroš III. Deĉanski je 1321. porazio svoga brata Konstantina i Dragutinova sina Vladislava,

te se 1322. proglasio za raškog (srpskog) kralja.

Protiv Raške su Bizantinci i Bugari sklopili vojni savez i vodili ratove, dok kralj Stefan Deĉanski

nije uspio Bugare 1330. poraziti u bitki kod Velbudţa (u bijegu je poginuo i bug. car Šišman), dok su

Bizantinci odustali od daljnjih ratovanja protiv Rašana. Ovom pobjedom kralj Stefan Deĉanski je osigurao

prevlast Raške nad Makedonijom, a kao uspomenu na ovu bitku kod Velbudţa kralj raški Stefan Deĉanski

je podigao manastir Deĉane. Stefana Deĉanskog je 1331. s vlasti zbacio njegov sin Stefan Dušan, zatvorio

ga u grad Zveĉan i potom otrovao.

Stefan Dušan (1331.-1355.), sin kralja Stefana Deĉanskog se 1330. istakao u bitci kod Velbudţa

protiv Bugara. Kako Stefan Deĉanski nije htio iskoristiti pobjedu kod Velbudţa za proširenje raške

kraljevine, sin Dušan ga je uz pomoć ratoborne raške vlastele zbacio s vlasti. Dušan je odustao od daljnjeg

ratovanja protiv Bugara, sklopivši s njima i njihovim carem Ivanom Aleksandrom mir, te oţenivši sestru

bugarskog cara Ivana Aleksandra.

Ţenidbom se Dušan orodio s bugarskom dinastijom. Svladao je 1322. pobunu zetske vlastele i

zaratio protiv bizantskog cara Andronika III. Paleologa, otevši mu 1334. Prilep, Ohrid i Strumicu, te nešto

kasnije Kostur, no bezuspješno je opsjedao grad Solun.

122

Iskoristivši smrt bizantskog cara Andronika III. (1341.) zauzeo je Dušan 1343. u Albaniji gradove

Berat i Valonu (Vlore), a u Makedoniji 1345. grad Ser.

Kralja Dušana je u Skoplju 1346. srpski arhiepiskop (prethodno je arhiepiskop proglašen za

patrijarha) proglasio za cara Srba i Grka.

Drţava je podijeljena na dva dijela: Srbljen i Romaniku.

U Srblju je kao kralj vladao Dušanov sin Uroš, a Romanikom je Dušan kao car vladao sam, uvevši na dvor

bizantski ceremonijal. Vlasteli je na jugu zemlje dijelio naslove bizantskog tipa: despot, sevastokrator,

ćesar...

Dušan je 1348. zauzeo Epir i Tesaliju, ali nije uspio pridobiti Veneciju - mletaĉku flotu, da mu

pomogne osvojiti Carigrad.

Kada je Dušan 1345. zauzeo grad Ser, Turci su uzmaknuli pred njim i nisu dalje nadirali prema

Zapadu.

No, Dušan nije dalje progonio Turke, jer nisu 1355. uspjeli pregovori s papom Inocentijem, da

Dušan bude imenovan za "kapetana" kršćanstva protiv Turaka.

Car Dušan je protiv Bizanta (cara Andronika III.) sklopio savez s velikašem, kasnijim carem

Ivanom Kantakuzenom u borbi protiv Bizanta, no zbog Kantakuzenove vjerolomne politike, Dušan je s njim

raskinuo savez, nakon ĉega je Ivan Kantakuzen sklopio savez s Turcima-Osmanlijama.

Dušan je 1335. i 1354. ratovao protiv ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anţuvinca, koji je

ĉesto provaljivao u dubinu Srbije. Dušan je bezuspješno ratovao i protiv kraljevine Bosne za Hum, koju je

njegov otac Stefan Deĉanski uspio na kraće vrijeme zauzeti. Najţešći rat s Bosnom vodio se 1350., no car

Dušan je morao napustiti Hum zbog prodiranja Grka u Tesaliju (iz Katalanije, na Atici oko Atene).

Izuzetan je Dušanov zakonodavni rad u tzv. Dušanovim zakonima iz 1349. i 1354.

Dušanov se zakonik zasniva na rukopisima srednjeg vijeka - Zakon blagovjernog cara Stefana

(Dušana). Ima 201. ĉlan, od ĉega su 1.-135. doneseni na staleškom saboru, odrţanom na "Vaznesenje"

21.V.1349. u Skoplju, a drugi dio 136.-201. na saboru izmeĊu 1.IX.1353. i 31.VIII.1354. u Seru. Prvih 38.

ĉlanova posvećeno je Crkvi, a zatim slijede odredbe koje se odnose na povlastice vlastele i njihove

duţnosti, obveze koje se odnose na zavisne ljude-sebre i meropahe, o sudstvu i pravu sudaca, o kaznama za

razne vrste kriviĉnih prijestupa itd.

Zakon nije izvoran već su korištene brojne odredbe bizantskog prava, tzv. bazilike (Vasilike),

razne srpske povelje i ugovori. Uz Zakonik se nalaze i dva bizantska pravna dokumenta: skraćena Sintagma

Matije Vlastara i Zakon cara Justinijana. Original Dušanovog zakonika nije saĉuvan, ali postoji oko 20-tak

prijepisa, a najznaĉajniji je prizrenski i struški prijepis (nastalih u Prizrenu i Strugi). Zakon je nastao pošto

se Dušan proglasio za cara "Srbljem i Grkom". U zakonu se strogo razdvajaju staleţi vlastele, serba,

meropsa i otroka.

Veći dio vremena Dušan je stolovao u Prištini. Za cara Dušana Srbija je teritorijalno bila najveća,

ali poslije njegove smrti dolazi do osamostaljivanja velikaša i decentralizacije vlasti, te do otcjepljenja

pojedinih okupiranih podruĉja.

Pećka je patrijaršija osnovana 1346., a prvi je patrijarh postao arhiepiskop Joanikije. Carigradski

se patrijarh nije sloţio s ovim Dušanovim aktom i po nagovoru bizantskog cara Ivana Kantakuzena bacio na

Srpsko Carstvo, cara i patrijarha 1353. prokletstvo.

Turska će opasnost 1375. primorati zantska) pomiriti, posebno kada je u dijelu Srbije vladao knez

Lazar Hrebeljanović.

Pred nadolazak Turaka središte će srpske patrijaršije 1382. biti izmješteno iz Peći u manastir Ţiĉu,

a od 1389. za vladavine despota Stefana Lazarevića u Smederevo, gdje će biti sve do pada despotovine

1459., kada će prestati postojati srpska patrijaršija.

Car Stefan Uroš IV. (1355.-1371.), sin Stefana Dušana, naslijedio je Srpsko Carstvo kao posljednji

Nemanjić. U poĉetku je vodio borbu s protucarem 1356. svojim stricem (po pravu seniorata trebao vladati-

naslijediti brata Dušana) Simeonom (Siniša), koji je obnovio srpsku vlast na juţnim dijelovima nekadašnje

Dušanove drţave s centrom u Tesaliji. Uroš i Simeon su vodili nekoliko ratova, posebno je teţak rat bio

1358. Simeon je i dalje vladao u Tesaliji do 1369., kada mu se gubi pismeni povijesni trag.

Vlastela su se odmetnula ispod vlasti cara Uroša, na primjer Balšići u Zeti, Vukašin Mrnjavĉević,

Uglješa Mrnjavĉević, Altomanovići, Hrebeljanovići, Lazarevići, Brankovići i drugi. Mladi car Uroš nije

imao snage se oduprijeti feudalnoj anarhiji. Umro je 1371. na dvoru kneza Lazara Hrebeljanovića.

Turci su porazili velikaše Uglješu i Vukašina Mrnjavĉević 1371. u bitci na rijeci Marici i prisvojili

jug Srbije - ali i dio Makedonije.

Knez Lazar Hrebeljanović, sin Pripca Hrebeljanovića i logotet cara Dušana vladao je Srbijom

(1371.-1389.). RoĊen je u Prilepcu kod Novog Brda i bio oţenjen Milicom, kćerkom kneza Vratka. Bio je

gospodar podruĉja oko Novog Brda, a pobjedom nad Nikolom Altomanovićem i kao saveznik Tvrtka I.,

dobio je (od Altomanovića) Rudnik i Uţice. Obnovio je knez Lazar savez s MaĊarima i Bugarima.

123

Knez Lazar je uspio suzbiti vojsku Murata I. kod Ploĉnika 1386. No, snaţnu agresiju Turaka

Osmanlija na Kosovu polju- Gazmestan 28.IV. (15. IV. po Gregorijanskom kalendaru) 1389. na Vidovdan,

knez Lazar nije uspio sprijeĉiti (zarobljen je i pogubljen).

Vojsku je, osim Lazara, vodio Vuk Branković, a Hrvate, odnosno vojsku Tvrtka I., kralja Bosne i

Srbije, vojskovoĊa Vlatko Vuković. Sultan Murat i njegovi sinovi Jakub i Bajazit vodili su Turke.

Knez Lazar i sultan Murat su poginuli na Kosovu.

Poginuo je i Jakub-paša (pretpostavlja se da ga je brat Bajazit dao pogubiti poslije pogibije oca

sultana Murata, kako bi mogao ostati sam i postati sultan). Vlatko Vuković se vratio poslije bitke u Bosnu, a

navodno u bitci sa svojom vojskom nije ţelio sudjelovati Vuk Branković - nazvan zbog toga od srpskih

historiografa izdajicom.

(Miloš Obilić je "ubio-uvukavši se u šator-sultana", a po drugim izvorima Kobilić - konji u galopu

pregazili sultanov šator i ubili tako sultana).

Supruga kneza Lazara, kneginja Milica je upravljala jedno vrijeme Srbijom do punoljetništva

Stefana Lazarevića (ţivjela je do 1405.). Povukla se u manastir, ali je nekoliko puta putovala u Tursku

(sahranjena u svojoj zadudţbini u manastiru Ljubostinje). Uspjela je diplomatskim putem uspostaviti dobre

odnose izmeĊu njezina sina Stefana i nasljednika sultana Bajazita, njegovog sina Sulejmana.

Srpska despotovina

Stefan Lazarević (1389.-1427.) postao je sin kneza Lazara, postao i turski vazal -srpski despot.

Poslije Kosovske bitke upravljao je Srbijom i vodio ţestoke ratove protiv hrvatsko-ugarskog kralja

Sigismunda Luksemburškog. Kao turski vazal Stefan Lazarević je 1395. sudjelovao u bitki protiv Vlaha na

Rovinama, te protiv kršćanske kriţarske vojske 1396. kod Nikopolja. Zbog silnog napora i isticanja u tim

bitkama od sultana je dobio zemlje Vuka Brankovića, jer se Vuk odmetnuo u to vrijeme od Turaka.

Zajedno s vojskom turskog sultana Bajazita Srbi su pod vodstvom despota Stefana Lazarevića

sudjelovali u bitci kod Angore 1402. protiv Mongola. Te iste godine je za isticanje u angorskoj bitki, pri

prolazu kroz Carigrad, od sultana dobio titulu despota, a pri povratku iz Male Azije u Srbiju doĉekali su ga

kod Tripolja 1402. Brankovići, ali su ih braća Stefan i Vuk Lazarević porazili.

Stefan Lazarević je 1403. postao i ugarsko-hrvatski vazal, te na upravu dobio Beograd, Maĉvu,

Golubac, rudnik Srebrenicu i neke manje posjede u juţnoj Ugarskoj. Sujetni Stefanov brat Vuk Lazar upleo

se u turske dinastiĉke borbe izmeĊu Sulejmana i Muse, podrţavajući Musu, ali su ga uhvatili Stefan i

Sulejman i dali pogubiti. Stefan se kasnije pomirio i s Brankovićima, ali je poslije smrti sultana Sulejmana

došao za sultana Musa, njegov protivnik. No, u savezu sa velikašima iz Bosne, Ugarske, Hrvatske i bratom

Musinim - Mehmedom, Stefan Lazarević je pod planinom Vitošom 1413. porazio Musu, nakon ĉega je

sultan Musa sklopio s despotom Stefanom mir i dao mu na upravu veliki dio Srbije. Kako se Lazar oţenio sa

sestrom zetskog gospodara Balše III. Balšića, to su poslije smrti istoga Balšića bez djece - nasljednika, sva

Zeta 1421. pripala je Stefanu Lazareviću. Zemlja se bogatila otvaranjem rudnika: Kopaonik, Novo Brdo i

Srebrenica, uspostavljena je trgovina s Ugarskom i Dubrovnikom. Despot je sahranjen u svojoj zadudţbini -

manastiru Manasija.

Vuk Branković nije mogao naslijediti Stefana Lazarevića, zet kneza Lazara, koji je bio gospodar

Drenice i kosovskog kraja, te neko vrijeme Prizrena i Skoplja. Sudjelovao je u kosovskom boju 1389., a

1392. se pokorio Turcima, ali ga je 1396. sultan Bajazit razbaštinio kao nepouzdanog vazala.

Despota Stefana Lazarevića je naslijedio njegov sestrić i drugi sin Vuka Brankovića - ĐuraĊ

Branković (1427.-1456.). Sudjelovao je u bitki kod Angore, ali se i sukobio sa svojim ujacima Stefanom u

Zeti te protiv Venecije. Zajedno s despotom Stefanom Lazarevićem i sultanom Mehmedom ratovao je

protiv sultanovog brata Muse. Na saboru u Srebrenici 1426. ĐuraĊ Branković je proglašen za nasljednika

despota Stefana Lazarevića.

Po ranijem ugovoru (u gradu Tati s Ugrima), ĐuraĊ je morao vratiti Beograd i Maĉvu, ali je do

1430. dao izgraditi svoj novi grad, Smederevo. Despot ĐuraĊ je bio ugarsko-hrvatski i turski vazal. Svoju

kćer Maru despot ĐuraĊ Branković je 1435. udao za sultana Murata.

Kada su Turci osvojili 1439. cijelu Srbiju sa Smederevom, despot ĐuraĊ se sklonio u Zetu, ali se

1443. vratio i zajedno sa vojvodom erdeljskim Ivanom Hunjadijem, poduzeo vojne pohode u Srbiji i

Bugarskoj do Sofije, protiv Turaka. Mirom u Szegedu 1444. Turci su ĐuraĊu Brankoviću vratili Srbiju, ali

je ugarsko-hrvatska vojska i dalje nastavila ratovati protiv Turaka, sve do poraza kod Varne.

U novom pohodu protiv Turaka na Kosovu polju 1448., Ivana Hunjadija je porazio i zarobio

despot ĐuraĊ Branković, no kasnije ga je pustio. Nakon pada Carigrada 1453. sultan Mehmed II. je 1455.

124

zauzeo Novo Brdo i 1456. opsjedao bezuspješno Beograd. Turci su oslijepili sina ĐuraĊa Brankovića

Grgura. Umro kao redovnik na Hilandaru.

(Brankovići su dobili ime po Branku Mladenoviću, sevastokratoru cara Dušana, a on je bio otac

Vuka Brankovića).

ĐuraĊa Brankovića je naslijedio despot Lazar Branković (1456.-1458.), zadnji srpski despot u

Srbiji, do 1459. kada su Turci osvojili Smederevo i ukinuli smederevsku despotovinu. (1459. iz Bosne bio

despot kasnije bosanski kralj Stjepan Tomašević do lipnja 1459. u Smederevu).

Ĉitava Srbija je pretvorena u turske vilajete i sandţake - smederevski begerbegluk, vidinski,

beogradski...

Srpski despoti i dalje nominalno ţive u juţnoj Ugarskoj, despot Vuk Branković (1465.-1485.), te

posljednji srpski despot u Srijemu - Ivan Branković (1492.-1505.) iz roda Brankovića.

Titulu despota Stefanu Lazareviću dodijelio je 1402. bizantski car Manuel II. Paleolog, dok je

titulu despota ĐuraĊu Brankoviću dodijelio 1429. bizantski car Ivan VIII. Paleolog.

Titulu despota nosili su srpski zapovjednici sve do 1537.

Najstariji spomenici iz srpske knjiţevnosti su iz X. i XI. st. Temniĉki natpis" i Marijino evanĊelje.

Prvi originalan ţivotopis je iz 1018. Ţivot kneza Vladimira. Monah Sava je napisao Ţivot sv.Simeona, tj.

Nemanje. Kralj Stefan Prvovjenĉani piše takoĊer Ţivot sv.Simeona, a monah Teodozije je napisao Ţivot

sv. Save i Ţivot Petra Koriškog.

I drugi monasi pišu o ţivotu svetaca ali i o rodoslovlju porodica. Kosovsku su tragediju opisivali

monasi Ravaniĉani, despoti Stefan Lazarević, patrijarsi Danilo III., kneginje Jefimija i Milica...

Stefan Lazarević je 1404. napisao Slovo ljubve, a Konstantin Filozof Ţivot despota Stefana

Lazarevića.

Zidno slikarstvo imalo je tradiciju u Srba, tako da su najstariji primjerci iz X. st. u Petrovoj crkvi

kod Novog Pazara. Slikarstvo raškog razdoblja poĉelo je oko 1170. s ĐurĊevim Stupovima i bilo je ovisno

o bizantskom uzoru. Graditeljstvo se oĉitovalo u gradnji manastira, kao u Studenici, Ţiĉi, Mileševu,

Sopoĉanima, Staro Nagoriĉane, Graĉanici, Deaĉanima, Zrze, Ramaĉi, Ljubostinju, Koporinu, Ravanici,

Novoj Pavlici, Kaleniću, Manasiji...

Brojni su iluminirani rukopisi s ornamentom "teratološkog" tipa, kao u Miroslavljevom evanĊelju,

Prizrenskom evanĊelju, Vukanovu evanĊelju" iz 1202., JevanĊelja sv. Save i igumana Doroteja iz

Hilandara, ĈetverojevanĊelje...

O glazbenom ţivotu Srba glavni izvor je Nomokanon u prijevodu sv. Save Ilovaĉka krmĉija iz

XIII. st. i Sintagma Matije Vlastara iz 1335. godine. Crkvena glazba je saĉuvana u zapisima zbornika iz

Ivirona (Atos, Sveta Gora) iz 1431. na grĉkom i crkvenoslavenskom dok je Divljaše se Irod napisana na

srpskoslavenskom jeziku.


Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio

Ivan Skilica (Kedren),

Kekaumen, Strategikon

Ana Komnen, Aleksijada, XII. st.

Ivan Kinamos, XII. st., Priruĉnik

Niketas Honiat, XII. st., Bizantska kronika

Teodor Prodrom, XI. st.

Mihajlo Solunski, XII. st.

Ljetopis popa Dukljanina, za period od IX. do XII. st.

Ivan Kinamos, XII. st.

Niketas Honijat, XII. st.

Mihajlo Anhijalski, XII. st.

Konstantin Manasije, XII. st.

Eustahije Solunski, XII. st.

Dimitrije Tornik, XII. st.

Georgios Akropolites, XIII. st.

Georgios Pahimeres, XIII. st.

Teodor Metohit, XIII. st.

Nikeforos Gregoras, XIII. st., Rimska historija

Laonik Halkondil, XV. st., Historija

Georgios Sfrancev, XV. st., Kronika

125

Tadţ-ud-din Ahmed bin Ibrahim ul-Ahmedi, XV. st., Iskender-nama (Aleksandrijada) Urudi, XV. st.,

Tevarih al-i Osman (o Kosovskoj bitki)

molla Šukrillah bin imam Šihab-ud-din bin imam Zejn-ud-din Zeki, XV. st., Behdjet-ut-Tevarih (Ljupkost

historije)

Ašik paša Zada, XV. st., Kronika dinastije Osmanovića ili drţave osmanske

Dursum-beg, XVI. st., Historija oca osvajanja (Dursum beg tarahi)

Ţitije sv. Save, Stefana Prvovjenĉanog,...

(tri listine srpskih vladara izdane u manastiru sv. Nikole u Mraci (Orahovica), falsificirane)

Ţ. Ţivanović, Politiĉka istorija Srbije, I.-IV., Beograd, 1923.-1925.

G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, I.-II., Beograd, 1953.-1960.

G. Ostrogorski, Pronija, Beograd, 1951.

K. Jireĉek, Istorija Srba, I.-II., Beograd, 1952.

Historija naroda Jugoslavije, I.-II., Beograd, 1953.-1960.

S. Novaković, Srbi i Turci XIV. i XV. veka, Beograd, 1960.

S. Ćirković, Srednjovekovna srpska drţava, Vizant.izvori, II.-IV.

CRNOGORCI U SREDNJEM VIJEKU

U Crnoj Gori ţivjeli su Iliri, a podjelom Dalmacije kao rimske provincije Crna Gora je bila u

sustavu provincija Praevalis. Crna Gora se od VI. do X. st. naziva Dukljom, od XI. do XV. st. Zetom, a od

XV. st. Crnom Gorom.

Dolaskom Slavena u VI. i VII. st. obala je ostala romanizirana, a zaleĊe se naziva Sclavinija

Duklja. U Duklji se organizirala kneţevina u XI. st, a u X. st. biljeţi se ime dukljanskog kneza PETRA, koji

je poznat preko jednog sfragistiĉkog primjera, olovnog peĉata.

Za kneza VLADIMIRA (970.-1016.) Duklja dolazi pod vlast makedonskog cara Samuila. Knez

Vladimir je oţenio Samuilovu kćer Kosaru.

Nakon sloma makedonske drţave 1018., Zetu (Duklju) je pokorio bizantski car Bazilije II. Poslije

smrti cara Bazilija II. 1025. i uslijed slabosti Bizanta, zetski knez VOJISLAV je oslobadio 1031. Zetu od

bizantske vlasti. Proširio je isti knez kneţevinu Zetu i postavio temelje prvoj samostalnoj zetskoj drţavi.

Vojislavov sin i nasljednik MIHAJLO (1050.-1082.) uĉvršćuje i proširuje zetsku kneţevinu, te

uspijeva od pape dobiti 1077. kraljevske insignije i proglasiti se kraljem, a kneţevina Zeta postaje

kraljevinom Zetom.

Mihajlov sin i nasljednik kralj BODIN (1082.-1101.), osvaja Rašku, Hum, Trebinje i Bosnu, te je

pripaja kraljevini Zeti. Poslije Bodinove smrti raspada se Zetska Kraljevina. Tako da je RADOSLAV, zetski

vladar oko polovine XII. st. vladao samo uskim pojasom od Kotora do Skadra i nije nosio kraljevski naslov.

Veliki ţupan Stefan Nemanja, osvojio je 1189. Zetu koja je ostala u sastavu ove srpske drţave

oko jednog stoljeća s odreĊenom autonomijom. Nakon smrti cara Dušana 1355., prva se osamostaljuje Zeta

1361., a njom su tada vladali feudalci Balšići.

Balšići su bili potomci vlastelina Balše. Tri Balšina sina: STRACIMIR (umro 1372.), ĐURAĐ i

BALŠA II., koji se od 1360. javljaju kao gospodari Zete, Bara, Budve i sjeverne Albanije. Uz pomoć

Dubrovnika, Mleĉana i albanske vlastele proširili su vlast od Drivasta do Ulcinja.

ĐuraĊ je 1372. zauzeo Prizren, a diobom Nikole Altomanovića 1373. dobio je Trebinje, Konavle i

Draĉevicu. Isti ti dobiveni posjedi su već 1377. priznali vlast kralja Tvrtka I., a nakon smrti ĐuraĊa 1378.

Prizren je zauzeo Vuk Branković.

Balša II. je ţenidbom 1372. dobio Valonu, Berat i Himaru, a 1385. zavladao je Draĉem, ali je iste

godine Draĉ i izgubio, poginuvši u bitki u Musakiji kod Berata u ratu s Turcima.

Zetske je posjede naslijedio ĐuraĊ II. Stratimirović (1385.-1403.), no kako je on 1392. zarobljen,

morao je Turcima predati Skadar, Drivast i Sveti SrĊ na Bojani, ali je te iste posjede 1395. vratio natrag od

Turaka, te ih je 1396. ustupio Mleĉanima za 1.000 dukata od skadarskih prihoda. ĐuraĊ II. se sukobljavao

sa Sandaljem Hranićem oko posjeda Luštice, Grblja i Budve, a njegov sin ĐURAĐ III. (1403.-1421.)

zaratio se s Mleĉanima, a umro je kod svoga ujaka srpskog Despota Stefana Lazarevića. Dio Zete uzeli su

Mleĉani, a dio je pripao Stefanu Lazareviću, koji ju je pripojio Srbiji.

Protiv Balšića bili su u zaleĊu Crnojevića podrţavani od Mleĉana, te su od 1439. priznavali i

njihovu vlast.

Crnojevići, zvani Đuraši ili Đuraševići, dobili su ime po vojvodi Đurašu Iliću, feudalcu u Zeti. Prvi

put se spominju kada drţe 1331. posjed u Katunskoj nahiji. Od Balšića 1421. preuzimaju vodstvo u Zeti, ali

već Stefan Crnojević postaje 1452. mletaĉki vazal, dobivši titulu vojvode Gornje Zete.

126

Stefanov sin Ivan (1465.-1490.), poznat kao Ivan-beg, ratovao je protiv Turaka, ali im je 1479.

morao ustupiti Skadar. Povukavši se pred Turcima u Italiju, vratio se 1481. i obnovio borbe protiv Turaka.

Kako je buduća Donja Zeta sa centrom u Ţabljaku ostala pod Turcima, svoje je sjedište Ivan prebacio na

Obod, a kasnije Cetinje.

Ivanov sin ĐuraĊ (1490.-1496.), osnovao je 1493. na Obodu prvu tiskaru, a u politici se oslanjao

na Mletke. Sa kraljem Francuske Karlom VIII., ĐuraĊ Crnojević se spremao na kriţarski rat protiv Turaka,

no izdao ga je Turcima njegov brat Stefan Crnojević.

Kada su Turci 1499. skinuli sa vlasti Stefana, ĐuraĊ se potajno vratio u Zetu iz Venecije.

Domamivši ĐuraĊa u Skadar, Turci su ga zarobili i prebacili u Anadoliju (Malu Aziju), gdje je 1503. umro.

Treći sin Ivana Crnojevića –Staniša prihvatio je islam i islamiziranom Skender-begu Crnojeviću

Turci su predali na upravu od 1514.-1528. godine, Crnogorski sandţak.

Ivan Crnojević je ne samo prebacio sjedište u Cetinje, već je tamo sagradio dvor i manastir -

sjedište Zetske metropolije.

Kada su Turci 1499. osvojili Crnu Goru (Zetu), dali su joj povlastice graniĉne oblasti (ukidanje

timara, kneţevska samouprava itd.). Nakon Skender-begove smrti 1528. Zeta ili Crna Gora (Crnogorski

sandţak) ponovno je pripojena Skadarskom sandţaku. Crnogorska plemena su vodila borbu protiv Turaka

za ponovnu samostalnost -Piperi, Rovĉani, Bjelopavlovići, Drobnjaci, Kuĉi, Bratonoţići, Vasojevići, Cuce,

Petrovići, Njeguši, Martinići, Crnojevići i dr.

Prvi zapisi su crkvenog karaktera u Crnoj Gori, kao sarkofag u crkvi sv.Tripuna u Kotoru iz 809.

tzv. Andreacijeva povelja, zatim Barski epitafi iz X.st. O tragiĉnoj sudbini i ljubavi Vladimira i Kosare iz

XI.st. je zapisano u Ţivot zetskog kneza Vladimira .

Goriĉki zbornik iz XV.st. je korespodencija Jelene Balšić i Nikoma Jerusalimca, starog duhovnika

crkve sv.Bogorodice s otoka Gorice (Beška) na Skadarskom jezeru.

Đakon Damjan je 1453. objavio pravni zbornik Vlastareva sintagma.

Jedna od najstarijih katedrala je sv.Tripuna u Kotoru iz XII.st., zatim manastir Moraĉa iz XIII.st.

Gotiku su njegovali dominikanci u Kotoru, Baru i Ulcinju.

U pravoslavnim manastirima se razvija slikarstvo pod utjecajem bizantskog i srpskog slikarstva,

kao u Budimlji, Podgorici, Bijelom Polju i Moraĉi.

Crnogorci:

plemena / Njeguši, Pavlovići, Cuce,

Kuĉi, Vasojevići, Paštrovići,

Crnojevići, Balšići, Bratonoţići...


Konstantin Porfirogenet

Skilica Kedren Kekaumen Iva Zonara Mihajlo Psel Teodor Prodrom Ivan Kinam

Rajmond de Agiles Vilim Tirski Ordericus Vitalis

Ljetopis popa Dukljanina

Vita sv. Vladimira

Istorija Crne Gore, I., II.,Titograd, 1967., 1970.

P. Butorac, Boka Kotorska od najstarijih vremena do Nemanjića, Vjes. arh. i hist. dalm., 1927.

S. Milutinović, Istorija Crne Gore od iskona do novijeg vremena, Beograd, 1835.

M. Medaković, Povjesnica Crne Gore od najstarijeg vremena do 1830, Zemun, 1850.


Historija naroda Jugoslavije, I.-II., Beograd, 1953.-1960.

127

MAKEDONCI U SREDNJEM VIJEKU Makedonci su još u VI. i VII. st naselili juţni dio Balkana oko rijeke Vardara i Strumice.. Prema

bizantskim izvorima naselilo se u današnjoj Makedoniji niz slavenskih plemena: Draguviti, Valegeziti,

Rinhini, Bereziti (Brsjaci), Sagudati, Strumljani i Smoljani.

Ova su se slavenska plemena stalno sukobljavala s Bizantom, da bi se u VIII. i IX. st. vojno-teritorijalno

organizirali u savez, tzv. "Sklavinija u Makedoniji". Bizantinci su ih uspjeli savladati, te ih u VIII. i IX. st

dobrim djelom iseliti u Malu Aziju. Tako je ovdje već tada nestalo pridjeva "makedonski" za Slavene koji

su ostali.

Turci su makedonske Slavene, na temelju vjere pravoslavne, nazivali "Rum-milet" (kršćanski

narod) ili Ċauri, nevjernici.

Makedonci su po dolasku još 674.-677. po "Ĉudesima sv. Dimitrija", napadali Solun. Bizant ih je

ubrzo pokorio, te su makedonski Slaveni morali plaćati danak pod svojim knezovima: Hacon, Prebond,

Akamir i dr.

Poloţaj se makedonskih Slavena pogoršao dolaskom Bugara i njihovom borbom s Bizantom za

prevlast nad Makedonijom.

Ĉesti su ustanci Makedonaca protiv Bugara, tako npr. 930. u Strumiĉkom kraju, ali i protiv Bizanta

969., kao naprimjer brsjaĉkog kneza Nikole, njegovih sinova Davida, Mojsija, Arona i Samuila.

Ustanak sinova kneza Nikole protiv Bizanta 976., imalo je za posljedicu konstituiranje Samuilove

makedonske drţave.

SAMUILO (976.-1014.) je uspio ispod Bizanta osloboditi Makedoniju sa središtem u Ohridu.

Samuilo je pod svoju vlast potĉinio kao car Tesaliju, Epir, Albaniju, Duklju, Zahumlje, Rašku, Bosnu,

128

Srijem i sjev. Bugarsku. Osnovao je i makedonsku ohridsku arhiepiskopiju. No, Samuilo je na Belasici

1014. doţivio poraz protiv bizantskog cara Bazilija II. (Bugaroubice ili Makedonoubice).

Samuila je naslijedio car GAVRILO RADOMIR (1014.-1015.), a potom car IVAN VLADISLAV

(1015.-1018.), od kada je Makedonija vraćena kao bizantska tema, Bizantu.

Nakon propasti Samuilove drţave Makedonija je i dalje ostala ţarište ustanaka. Samuilov unuk

PETAR Deljan, poveo je veliki ustanak 1040. do 1041., a ustanak u Skoplju bio je pod vodstvom ĐORĐA

Vojteha 1072. a zahvatio je veći dio Makedonije.

Pod vodstvom DOBROMIRA Hrsa od 1185. do 1202., privremeno je zbaĉena vlast Bizanta u

Makedoniji. Koristeći prilike ĉetvrtog kriţarskog rata 1202.-1204., lokalnom feudalcu STREZU, uspjelo je

osloboditi od Bizanta dio Makedonije od Skoplja do Soluna i od Ohrida do Strumice. Kada je Strez bio

1214. ubijen, Bizant je povratio ove posjede.

Od 1230. Makedonija je pod Bugarima, a od sredine XIV. st pod vlašću Srbije. Zapadni dio

Makedonije drţao je Vukašin sa sjedištem u Prilepu, a sa sjedištem u Seru Ivan Uglješa drţi centralni dio

Makedonije, dok izmeĊu Vardara i Strumice sa sjedištem u Velbudţu su braća Dragaš i Konstantin

Dejanović. Turci će ove krajeve okupirati poslije bitke na rijeci Marici 1371., tada su Turci kao vazala

postavili, Vukašinovog sina Marka (Kraljevića) (1371.-1395.).

Turci su još jednom 1467. iselili u Malu Aziju dobar dio Makedonaca iz okolice Ohrida, a iz

okolice Skoplja selili su u Albaniju. Makedonija je u srednjem vijeku postala turska provincija-vilajet.

Makedonci su jezik i knjiţevnost razvili od Klimenta Ohridskog i Konstantina Bregalniĉkog, koji

su radili i na prosvjeĉivanju Makedonaca u Kutmiĉevici sa središtem u Ohridu, te u Velikoj.

Naum Ohridski je osnovao manastir sv. Naum na Ohridskom jezeru. O makedonskoj azbuci je

pisao Crnorizac Hrabar u X.st.u svom djelu: "O pismenah".

Arhitektura Makedonaca ogledala se u manastirima, kao Nerezima, Lesnova, Psaĉ, Kuĉevište,

Staro Nagoriĉane, Matejĉa s brojnim freskama i ikonostasima.

Ohridska patrijaršija, koju je osnovao car Samuilo, postala je ţarište kulture i umjetnosti, no poslije

Samuila mnogi spisi su prevedeni na grĉki ili uništeni. Saĉuvalo se veoma malo spisa iz toga vremena u tzv.

"Bolonjski psaltir", koji je napisan ćirilicom a potjeĉe iz 1235. iz Ravna kod Ohrida.

Najpoznatiji reformator crkvenog pjevanja iz XIV. st. bio je Ivan Kukuzel iz Debra.

Makedonci:

vardarska Makedonija:

Tetovo Kumanovo

Debar Skoplje

Gostivar Veles

Ohrid Bitola Prilep Štip Strumica


Izidor Seviljski, Kronika

Miracula s. Demetrii, I,II.

Teofan Confessor,VIII. st.

Georgije Sinkelos, IX.st. Kronografija

Nikofor, VIII. st.

Konstantin Porfirogenet, X. st.,

Joanes Skilica, IX. st.

Kliment Ohridski IX. st., Pohvala sv. Ćirila

Mihajlo Psel, XI. st., Kronografija

B. Prokić, Postanak jedne slovenske carevine Maćedonije u X. veku, Glas SA, 1908.

J. Skilica, Postanak jedne slovenske carevine u Maćedoniji u X. veku, Beograd, 1909.

I. Snegarov, Istorija na ohridskata arhiepiskopija, Sofija, 1934.

L. Mirković, Mrnjavĉevići, Beograd, 1925.

F. Raĉki, Borba Juţnih Slovena za drţavnu nezavisnost u XI. v., Beograd, 1931.

I. Ivanov, Blgarski starini iz Makedonija, Sofija, 1931.

F. Barišić, Ĉuda Dimitrija Solunskog kao istoriski izvor, Beograd, 1953.

Istorija naroda Jugoslavije, I., Beograd, 1953.

Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, I., SAN, Beograd, 1955.

129

E. Ĉelebija, Putopis, I.-II., Sarajevo, 1957.

Lj. Doklestić, Kroz historiju Makedonije, Izabrani izvori

Lj. Lape, Pdabrani tekstovi za istorijata na makedonski narod, I., Skoplje, 1960.

A. Matkovski, Istorija makedonskog naroda, Inst. za nac. istr., I.-III., Beograd, 1970.

S.Antoljak, Makedonija i Makedonci u srednjem vijeku, Skoplje, 1972.

ALBANCI U SREDNJEM VIJEKU Albanci su indoeuropskog traĉko-ilirskog podrijetla. Albanci su se rijekom Shkumbin dijelile u

dvije plemenske skupine, na jugu Toske i sjeveru Gege.

Albanci su oduvijek sebe nazivali Shqiptar (od toga dolazi rijeĉ Šĉipetar ili Šiptar).

Najstariji stanovnici Albanije bili su Iliri, te rijeĉ Albanija potjeĉe od ilirskog plemena Albana.

Rimljani su od kraljice Teute preuzeli vladavinu nad Albanijom, diobom Carstva Albanija je

pripala istoĉnom dijelu. Od VI. st. ovdje se naseljavaju Slaveni, a od IX. do XI. st. Albanija je u sastavu

prvog Bugarskog Carstva. Kraće vrijeme vladao je bizantski kralj Bazilije II. i Albanijom u XI. st., a u tom

istom stoljeću kraće vrijeme Albanija je bila u sastavu Normanske drţave.

Iz Bizantskog Carstva se potkraj XII. st. izdvojila i formirala prva samostalna kneţevina sa

središtem u gradu Kruje, koja je nešto kasnije potpala pod vlast epirskog despota. Polovinom XIV. st.

albanske zemlje je osvojio srpski car Dušan, a nakon njegova pada albanske zemlje su zadobili feudalne

porodice -Musaka, Topija, zetskih Balšića. Potkraj XIV. st. albanski feudalci su priznali turski suverenitet.

Albanci su protiv Turaka dizali ustanke, od kojih je znaĉajniji od 1443. do 1468., pod vodstvom

Skenderbega. Turci su potpuno 1479. sebi pripojili sve albanske zemlje, osim nekoliko primorskih luka kao

npr. Draĉ i Valonu, koje su drţali Mleĉani.

Albanci su tada ţivjeli u plemenima i bratstvima (fis: Malisori, Miriditi, Dukadţini, Mati...).

Vladale su institucije narodnog obiĉajnog prava, poznate pod nazivom - Kanuni Leke Dukadţin. Odrţavala

se krvna osveta i poštivanje zadane rijeĉi (besa).

Od albanskih kneţevskih porodica najpoznatiji su u srednjem vijeku Kastriotići ili albanski

Kastrioti. Vladali su na podruĉju Debra i Kruje, a na poĉetku XV. st. poznati je tamošnji gospodar IVAN

Kastrioti, gospodar Debra i Kruje.

Ivan se, kao i njegov sin JURAJ Kastrioti, borio protiv Turaka, no na kraju su morali priznati

tursku prevlast.

Ivanov se sin Juraj islamizirao i dobio tursko ime SKENDERBEG. Skenderbeg (Skanderbeg,

Iskender-bei ili albanski Skenderbeu), se rodio 1405., a umro 1468. Kada mu je bilo osam godina morao ga

je otac Ivan (Kastriotić) dati kao taoca sultanu Mehmedu I. u njegov saraj, gdje je prešao na islam.

Poslije pobjedonosnog rata protiv Turaka, koje je 1443. vodio erdeljski vojvoda Ivan Hunjadi,

Juraj Kastrioti (Skenderbeg) je pobjegao iz Istambula i vratio se u Albaniju, gdje se lukavstvom domogao

utvrĊene Kruje. Sultan Murat II. je Skenderbega priznao za albanskog tributarnog kneza, ali je u nekoliko

bitaka Skenderbeg porazio tursko-osmanske trupe. No, sultan je tada na njega poslao 100.000 vojnika, na

grad Kruju 1450., koju je Skenderbeg obranio. Od Turaka je Skenderbeg 1455. poraţen kod Berata, te je

morao pobjeći u Italiju.

U mletaĉko-turskom ratu Skenderbeg je branio 1466.-1467. grad Kruju, ali je nepsredno poslije

toga umro.

Albanci su se Turcima opirali i na prostoru Crne Gore, sve do 1499., kada je i ta zemlja pala pod

Turke.

Najstariji spomenik na albanskom jeziku gegijskog dijalekta je iz 1462. je obrazac krštenja. Na

toskijskom dijalektu je odlomak evanĊelja s kraja XV. stoljeća.

Gjon Buzuku je 1555. napisao prvo albansko tiskano djelo na gegijskom dijalektu

"Meshari"(misal), koje je 40 godina kasnije i Pjeter Budi napisao i na toskijskom dijalektu.

U juţnim dijelovima Albanije prevladavali su bizantski utjecaji, kao u Shasi, Opar i Voskopoja, a u

sjevernim krajevima Albanije su prevladavali romaniĉki stilovi, kao u Vau, Dejes i Oboti.

Dolaskom Turaka, nastaju mnogi mostovi, saraji, bezistani, dţamije i kupališta, kao u gradovima:

Elbasanu, Skadru i Tirani.



130

K. Jireĉek, Albanija u prošlosti, SKG, 1914.

M. Šufflay, Srbi i Arbanasi, Beograd, 1925.

K. Jireĉek - M. Šufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I.-II.,

Vindobonae, 1913.-1918.

J. Swire, Albanci, London, 1936.

J. N. Tomić, O Arnautima u staroj Srbiji i Sandţaku, Beograd, 1913.

I. Ruvarac, ĐuraĊ Vuković despot srpski i ĐorĊe Kastriot Skenderbeg voĊ arbanaški godine 1444, Novi

Sad, 1902.

L. Mihaĉević, Crtice iz albaneške poviesti, Sarajevo, 1912.

K. Frasheri, Histore d'Albanie, Tirana, 1964.

K. Frasheri, Historia a Shqiperise, I.-II., Tirana, 1959.-1965.

A. Hadri, Pregled istorije Albanaca, Priština, 1968. (iz Istorije Albanaca, Beograd, 1969.)

RUMUNJI U SREDNJEM VJEKU (Vlaška, Moldavija i Transilvanija )

Rumunji su u srednjem vijeku ţivjeli u tri velike cjeline u Vlaškoj, Moldaviji i Erdelju. Zemlja

Vlaška je od rimskog cara Trajana 106. bila u sklopu provincije Dacije, kao Moldavija i Erdelj. U IV. st.

osvojili su je Huni, u V. st. Gepidi, a u VI. st. Avari i Slaveni. Bugari su Vlašku osvojili u VII. st. i drţali je

do IX. st. pod svojom vlašću.

MaĊari su Vlaškom zavladali u IX. st., Peĉenezi u X. st., a Kumani u XI. stoljeću.

U XIII. st. bila je organizirana Vlaška kneţevina, ali pod vrhovnom vlašću Ugarske. Potpunu

nezavisnost Vlaška je dobila u prvoj polovini XIV. st. za kneza BESARABA I.

U bitci kod Nikopolja na strani ugarskog i hrvatskog kneza Sigismunda 1396. borio se vlaški knez

MIRCEA Stari (1386.-1418.). Kako je u toj bitci kršćanska vojska bila poraţena, Mircea Stari je priznao

suverenitet Turaka-Osmanlija.

Vlaška se dijeli na dva dijela rijekom Olt -Muntenia ili Velika Vlaška sa centrom u Bucuresti i

Oltenia ili Mala Vlaška s centrom u Craiovi.

Moldavija obuhvaća porijeĉje rijeke Sereta i Pruta do Dnjestra. U Moldaviji su prije naše ere

ţivjeli Kimerijci, Skiti, Geti i Daĉani. Od I. do III. st. Moldavija je pod Rimljanima, a u IV. i V. st. u njoj

ţive Anti i Slaveni, koje su od IX. st. protjerali i ţivjeli tamo do XI. st. Uliĉi i Tiverci, ali je Moldavija od

IX. do XIII. st. u sklopu Kojevske Rusije i Galiĉko-volinjske kneţevine.

U Moldaviji je pod mamureškim vojvodom BOGDANOM, 1359. osnovana Moldavska kneţevina.

131

Do velikog seljaĉkog ustanka 1490.-1492. u Moldaviji je došlo za kneza STEFANA III. Velikog

(1457.-1504.).

Transilvanija ili Erdelj (maĊarski Erdely) je bila oduvijek naseljena, prvo Daĉanima, a potom

Skitima. Za Rimljana, Erdelj je romaniziran i ukljuĉen u provinciju Daciju.

Od III. st. Erdeljom prolaze horde Gota, Huna i Gepida. Gepidsku drţavu su 567. srušili

Langobardi. Potom su došli Avari i Slaveni.

Avarsku su drţavu srušili Bugari u VIII. st., te će od IX. do X. st. Erdeljom zavladati MaĊari.

Sastavni dio Ugarske drţave Erdelj postaje za kralja Ladislava I. u drugoj polovici XI. st. Od XIII. st.

Transilvaniju (Erdelj) naseljavaju Sasi, baveći se rudarstvom.

Erdelj je odmah imao u okviru Ugarske odreĊenu autonomiju, kao posebna vojvodina. Erdeljske

vojvode su imenovali ugarski kraljevi.

Poslije Mohaĉke bitke 1526. nakon propasti Ugarskog kraljevstva, stekli su erdeljski vojvode svoju

nezavisnost. Vojvoda Ivan Zapolja je izabran tada za hrvatsko-ugarskog kralja kao protukandidat

Ferdinandu Habsburškom. Da bi se Ivan Zapolja odrţao na vlasti, traţio je tursku-osmanlijsku zaštitu.

Za vrijeme vladavine Ivana Sigismunda (1540.-1570.), sina Ivana Zapolje, Transilvanija je

nezavisna kneţevina pod zaštitom Habsburgovaca. Vlast je tada pripala sikulskim (Szekely-erdeljski

starosjedioci), maĊarskim i saskim staleţima, koji su birali vojvode iz svojih feudalnih porodica (Bathory,

Bocskay, Bethlen, Rakoczi...).

Erdelj su još nazivali Sedmogradskom, po sedam saskih gradova u planinama Karpata.

Moldavci su imali razvijenu usmenu narodnu knjiţevnost. Prva moldavska knjiga "Cazania", koju

je napisao mitropolit iz Varlaama, objelodanjena je u XVIII. st., ali je inspirirana srednjim vijekom.

Istaknuti su srednjovjekovni moldavski spomenici –kamene tvrĊave u Sorokima i Benderima, te crkva

Uspenija u Kaušanima iz XVI.stoljeća.

Ime –Vlasi-, potjeĉe od imena keltskog plemena, koje su Rimljani zvali Volcae a Germani

Walhos.Kasnije je isti naziv uobićajen za Rumunje, ali i za druge narodne skupine.

Transilvaniju ili Erdelj u srednjem vijeku naseljavaju MaĊari, Nijemci-Sasi, ponešto Vlasi i

Moldavci.

Sedmogradska je bio uobiĉajen naziv za pokrajinu sedam saskih gradova. U srednjem vijeku

arhitektura je pod utjecajem Bizanta, ali i Zapada, koja se oĉitovala u gradovima: Mures, Brasov,

Hunedoara i Cluj (Kolozsvar).

Rumunji:

Erdelj / Transilvania /

MaĊari, Nijemci-Sasi

Cluj

Moldavija

Moldavci

Jasi

Vlaška

Vlasi

Bucuresti


H. J. Bidermann, Die Romanen und ihre Verbreitung in Osterreich, Graz, 1877.

P. Skok, Sarakaĉani, 1928. (o greciziranim Vlasima)

L. Tamas, Romains, Romans et Roumains dans l'histoire de la Dacie Trayane, Budapest, 1935.

D. Nicolae, Romanii in veacurile IX.-XIV. pe baza toponimici si a onomasticei, Bucarest, 1933.

A. Philippide, Originea Romanilor, I.-II., Jasi 1925.-1928.

A. D. Xsenopol, Istoria Romanilor, I.-IV., Jasi 1888.-1893.

R. Rosetti, Istoria Romanier, I.-V., Bucaresti, 1960.-1962.

132

TURCI U SREDNJEM VIJEKU Ime Turk prema objašnjenjima grĉkih pisaca VI. st. znaĉi -snagu. Po turskim izvorima, tzv.

orhonskim natpisima iz Mongolije iz VIII. st., naziv Turci je sinoniman imenu Oguza. Bizantski

povjesniĉari u X. i XI. st. zovu Turke MaĊarima. U poĉetku su Turci ţivjeli na Altaju i Dţungariji, a za

hunske provale u Europu su s Turcima ili kao dio Turaka su provalili Bugari i Hazari.

Od VI. do VIII. st. Turci-Oguzi su organizirali drţavu na ĉelu sa kaganom. Ogusku su drţavu

srušili 745. Turci-Ujguri, a ujgursku drţavu su 840. su srušili Turci-Kirgizi. Turci-Kirgizi protjeruju Turke-

Ujgure u istoĉni Turkestan, gdje prihvaćaju manihejistiĉku vjeru, napuštajući staru tursku vjeru -šamanizam.

Turci-Oguzi su imali drţavu do Kaspijskog jezera, te su u VIII. i IX. st. primili islam. Pisac Mahmud al-

Kašgari u Bagdadu 1073. je napisao da su Oguska-Turska plemena: Peĉenezi, Kipĉaci, Baškirci, Kirgizi,

Ujguri, Oguzi i Seldţuci.

U svom nadiranju prema Zapadu, Turci su pokorili mnoge narode i turcizirali ih, kao npr. Tatare.

Turci su u pohodima nametnuli svoj jezik, imena, a kasnije i vjeru, tako su Kirgizi postali turcizirani

Mongoli, Karagaši turcizirani Neneci, a Jakuti turcizirani Tunguzi. Na prostorima Turkestana su turcizirani

svi narodi, izuzev Tadţika. Turci-Seldţuci će u XI. st. poĉeti prodirati u Malu Aziju.

Seldţuci su bili ogranak turskih oguskih plemena, a nazvani su po svom utemeljitelju dinastije

Seldţukida- SELDŢUK ben Dukak 922., koji je kao subaša nomadskog plemena prebjegao iz Turkestana u

pokrajinu Dţendu, ondje tamo islam.

Seldţukov unuk TOGRUL 1037. od Perzije osvaja Khorasan a u Nišapuru se proglasio sultanom.

Togrul će 1055. osvojiti Bagdad, a njegov nasljednik ALP Arslan (1063.-1072.) će u bitki kod Manzikerta

pobijediti bizantskog cara Romana IV. Diogena.

Sultan MALIKŠAH (1072.-1092.) je osvojio Jeruzalem i Siriju, proširio se na dio Bizanta, ali

opadanje velikog sultanata na manje drţave poĉeti će za sultana BARKIJARA (1092.-1104.).

Nakratko slavu Seldţukida je vratio sultan SANDŢAR (1117.-1157.), posebno u Khorasanu, ali je

seldţuĉku vlast u Iraku i Iranu srušio 1194. šah Horezma.

Majdulje su se Seldţuci odrţali u Maloj Aziji pod imenom Rumskog ili Ikonijskog sultanata, koji

je postojao sve do 1307. Na ruševinama Ikonijskog sultanata nastala je nova moćna turska drţava, u kojoj se

uzdigao Osman, do tada plemenski emir i seldţuĉki vazal, proglašujući se 1299. nezavisnim.

Ikonijski se sultanat raspao, pa su plemenski kanovi stvarali svoj udţ (feud)-samostalne drţavice.

Pleme Kai, koje je oko 1220. bilo naseljeno u okolici Erzeruma, dobilo je u doba Ertogrula - sina

Sulejmanova, od seldţuĉkog ikonijskog sultana udţ u blizini Ankare.

Ertogrulov sin OSMAN (1288.-1326.) uzeo je naslov sultana i vladao samostalno (od 1299.).

Osmanov sin ORHAN (1326.-1359.) premjestio je svoje sjedište iz Ankare u Brusu (Bursu) i

osvojio obale Mramornog mora, te je 1354. prešao u Galipolje, tj. Europu.

Orhana je naslijedio sultan MURAT I. (1359.-1389.), koji je osvojio Trakiju i premjestio sjedište u

Dimotiku, a potom u Jedrene. Murat je organizirao jaku stajaću vojsku -janjiĉare (nove ĉete), pored spahija

(konjanika). Porazio je balkanske Slavene u dvije bitke: 1371. na Marici i 1389. na Kosovu.

Sultan BAJAZIT I. (1389.-1403.) osvojio je 1389. Srbiju, 1393. Bugarsku, a 1395. Vlašku, te kod

Nikopolja 1396. porazio zajedniĉku kršćansku vojsku.

Od Timura Lenke, mongolskog vojskovoĊe, 1402. Turci su kod Angore pretrpjeli poraz.

Sultan MURAT II. (1421.-1451.) je zauzeo 1430. Solun, te porazio kršćansku vojsku 1444. u bitci

kod Varne.

Sultan MEHMED II. (1451.-1481.) zauzeo je Carigrad i proglasio ga sjedištem Turaka 1453.

Za sultana BAJAZITA II. (1481.-1512.) pale su Hercegovina 1482. i Crna Gora 1499., a Hrvatska

je bitkom na Krbavskom polju 1493. bila ugroţena. Pobjeda nad Mleĉanima u bitci kod Lepanta 1499.

Turke je uvela i kao pomorsku silu.

Sultan SELIM I. (1512.-1520.) je ratovao na Istoku i osvojio Siriju, Palestinu i 1517. Egipat, a

kako su Medina i Meka priznavale njegovu vlast, proglasio se Selim i kalifom, prorokovim nasljednikom.

133

Ipak, Osmansko je Carstvo najmoćnije i najveće za sultana SULEJMANA I. (1520.-1566.), koji je

1526. u bitci kod Mohaĉa srušio Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo, te osvojio dobar dio Ugarske i Hrvatske.

Osvojio je 1541. Budim, te Azerbejdţan, Hedţas, Mezopotamiju, Jemen, Arabiju, Alţir...

Turci-Osmanlije su drugom bitkom kod Lepanta 1571. postali i gospodari istoĉnog Sredozemlja, te

je tada Osmansko Carstvo imalo površinu od 8 milijuna km2.

Genealogija turskih sultana iz dinastije Osman:

OSMAN (1258.-1326.)

1289. vlasnik u Bitiniji, sultan od 1299., u Brusi do 1326.

ORHAN (1326.-1360.)

osvojio Malu Aziju

MURAT I. (136.-1389.)

sjedište u Jedrenu

BAJAZIT I. (1389.-1403.)

porazio ga Timurleng 1402.

MUHAMED I.(1413.-1421.), SULEJMAN I.(1403.-1409.),

MUSA (1410.-1413.)

MURAT II.(1422.-1451.)

MUHAMED II.(1451.-1481.)

osvojio Konstantinopol 1453.

BAJAZIT II.(1483.-1512.)

SELIM I.(1512.-1519.)

SULEJMAN II.(1519.-1566.)


Tadţ-ud-di Ahmed bin Ibrahim ul-Ahmedi, XIV i XV. st., Iskender-nama (Aleksandrijada)

Kritobulos, XV. st., Historija Muhameda II. (opisan je detaljno pad Carigrada)

Urudj, Tevarih-al-i Osman, XV. st., (opisuje i ubojstvo sultana Murata)

molla Šukrillah bin imam Šihab-ud-din- bin imam Zejn-ud-din Zeki, XV. st., Behdjet-ut-Tevarih(Hist.)

Derviš Ahmed ili Ašikija ili Ašik paša Zade, XV. st., Kronika dinastije Osmanovića ili drţave osmanske

Dursun-beg (Tur-i-sina), XVI. st., piše o osvajanju Carigrada (Dursun beg tarahi)

Nešrikija (mula Mehmed), XV. st., Djihan-numa, tj. Svetovid ili Ogledalo svijeta

Seadedin (Sd-ud-din Mehmed), poznatiji kao Hodja-efendija, XVI. st., pisao o Kosovskoj bitci

Mustafa bin Ahmed (Ali), XVI. st., Kuhn-ul-abharu

Mehmed Hemdemi Solak-Zade, XVII. st., Tarih-i-al

J. Hammer, Geschichte des Osmanischen Reiches, I.-X., Pest, 1927.-1935.

I. H. Uzuncarsili, Osmanli tarihi, I.-III., Istanbul, 1947.-1951.

F. Miller, Kratkaja istorija Turcii, Moskva, 1949.

Istorija naroda Jugoslavije, II., Beograd, 1960.

P. Coles, The Ottoman Impact on Europe, London, 1968.

R. Mantran, Histoire de la Turquie, Paris, 1968.

H. Inaldţik, Osmansko Carstvo. Klasiĉno doba 1300.-1600. (prijevod s turskog), Beograd, 1974.

134

PAPE U SREDNJEM VIJEKU (Pontifex maximus)

prvi pape:

Petar,+64. ili 67., Lino, 67.-76. Anaklet, 76.-88. Klement, 88.-97. Evarist, 97.-105.

Aleksandar I., 105.-115......

Znameniti pape: Pape u Vatikanu su nasljednici apostola

u srednjem vijeku:

GRGUR I. Veliki 590.-604. (apostola Petra)

IVAN IV. Dalmatinac 640.-642. Biblijska 12 apostola:

VITALIJAN 657.-672.

AGATON 678.-681. 1. PETAR 11. JUDA Jakovljev

LEON III. 795.-816.

NIKOLA I. Veliki 858.-867. 2. ANDRIJA 12. JUDA Iskariot ...

HADRIJAN II. 867.-872.

IVAN VIII. 872.-882. 3. JAKOV umjesto Jude bude

STJEPAN V. 885.-891.

IVAN IX. 898.-900. 4. IVAN izabran MATIJA, apo-

SERGIJE III. 904.-911.

IVAN X. 914.-928. 5. FILIP stolom se naziva PAVAO

LEON VI. 928.-929.

AGAPET II. 946.-955. 6. BARTOLOMEJ (anĊeo naroda),

IVAN XII. 955.-963.

IAVAN VIII. 965.-972. 7. MATEJ BARNABA i dr.

BENEDIKT VII. 974.-983.

IVAN XV. 985.-996. 8. TOMO

SILVESTAR II. 999.-1003.

LEON. IX. 1049.-1054. 9. JAKOV Alfejev

NIKOLA II. 1058.-1061.

ALEKSANDAR II. 1061.-1072. 10. ŠIMUN, prozvan Zelota

--------------------------------------------

-godine postao papa:

GRGUR VII., 1072., Hildebrand iz Toskane, 1072.-1085.

135

VICTOR III., 1086., Disiderius iz Beneveta, 1086.-1087.

URBAN II., 1088., Eudes de lagani iz Chatillona, 1088.-1099.

PASCHALIS II., 1099., Rainieri iz Biada, 1099.-1118.

GELASIUS., 1118., Giovanni iz Gaete, 1118.-1119.

CALIXT II., 1119., Guy Bourgogne iz Quingeja, 1119.-1124.

HONORIUS, 1124., Lamberto iz Bologne, 1124.-1130.

INNOCENZ II., 1130., Gregorio Papareschi iz Rima, 1130.-1143.

COLESTIN II., 1143., Guido iz Castella, 1143.-1144.

LUCIUS II., 1144., Gherardo Caccianemici iz Bologne, 1144.-1145.

EUGEN III., 1145., Pietro Bernardo iz Pise, 1145.-1153.

ANASTASIUS VI., 1153., Corrado iz Rima, 1153.-1154.

HADRIAN IV., 1154., Nicolaus Breakspear iz Langley, 1154.-1159.

ALEKSANDER III., 1159., Orlando Bandinelli iz Siene, 1159.-1181.

LUCIUS III, 1181.-1185.

URBAN III., 1185., Ubeto Crivelli iz Milana, 1185.-1187.

GEGUR VIII., 1187., Alberto Morra iz Beneventa, 1187.

CLEMENS III., 1187., Paolino Scolaro iz Rima, 1187.-1191.

COLESTIN III., 1191., Giacinto Orsini iz Rima, 1191.-1198.

INNOCENZ III., 1198., Lotario iz Angana, 1198.-1216.

HONORIUS III., 1216., Cencio Savelli iz Rima, 1216.-1227.

GREGUR IX., 1227., Ugolino iz Angana, 1227.-1241.

COLESTIN IV., 1241., Goffredo Castiglione iz Milana, 1241.

INNOCENZ IV., 1243., Sinbaldo Fieschi iz Lavagna, 1243.-1254.

ALEXANDER IV., 1254., Rainaldo iz Angana, 1254.-1261.

URBAN IV., 1261., Jacques Pantaleon iz Troyesa,1261.-1264.

CLEMENS IV., 1265., Guy Foulqouis iz St. Gilesa, 1265.-1268.

GREGOR X.,1271., Teobaldo Visconti iz Piacenze, 1271.-1276.

INNOCENZ V., 1276., Ottobuono Fieschi iz Lavagna, 1276.

HADRIANUS V., 1276.

JOHANN XXI., 1276., Pietro iz Lisabona, 1276.-1277.

NICOLAUS III., 1277., Gian Gaetano Orsini iz Rima, 1277.-1280.

MARTIN IV., 1281., Simon Brion iz Toraine, 1281.-1285.

HONORIUS IV., 1285., Jacopo Savelli iz Rima, 1285.-1287.

NICOLAUS IV., 1288., Girolamo Mascio iz Alessiana, 1288.-1292.

COLESTIN V., 1294., Pitro Marrone iz Lavara, 1294.

BONIFAZ VIII., 1294., Benedetto caetani iz Angana, 1294.-1303.

BENEDICT XI., 1303., Niccolo Biccasini iz Trevisa, 1303.-1304.

CLEMENS V., 1305., Bertrand Goth iz Gascogne, 1305.-1314.

---------------------------------------------------- suţanjstvo u Avignonu

JOHANN XXIII., 1316., Jacques d Euse iz Cahorsa, 1316.-1334.

BENEDICT XII., 1334., Jacques Fournier iz Saverduna, 1334.-1342.

CLEMENS VI., 1342., Pierre Roger Beaufort iz Limousina, 1342.-1352.

INNOCENZ VI., 1352., Etienne d Albret iz Limousina, 1352.-1362.

URBAN V., 1362., Guillaume Grimoard iz Gevaudana, 1362.-1370.

GREGOR XI., 1370., Oierre Roger Beaufort iz Limousina, 1370.-1378.

----------------------------------------------------- povratak pape u Rim

URBAN VI., 1378., Bartolomeo Pragnani iz Napulja, 1378.-1389.

BONIFAZ IX., 1389., Pietro Tommacelli iz Carafanella, 1389.-1404.

INNOCENZ VII., 1404., Cosimo Migliorati iz Sulmona, 1404.-1406.

GREGOR XII., 1406., Angelo Correr iz Venecije, 1406.-1415.

ALEXANDER V., 1409., Pietro Filargo iz Candije (Krete),

JOHANN XXIII., 1410., Baldassar Coscia iz Troia

MARTIN V., 1417., Oddo Colonna iz Rima, 1417.-1431.

EUGEN IV., 1431., Gabriel Conduimer iz Venecije, 1431.-1447.

NICOLAUS V., 1447., Tommaso Parentuccelli iz Sarzana, 1447.-1455.

CALIX III., 1455., Alfonso Borgio iz Xative, 1455.-1458.

PIUS II., 1458., Enea Silvia Piccolomini iz Siene, 1458.-1464.

PAUL II., 1464., Pietro Barbo iz Venecije, 1464.-1471.

SIXTUS IV., 1471.-1484.

136

INNOCENZ VIII., 1484., Giovan Bat. Cibo iz Genove, 1484.-1492.

ALEXANDER VI., 1492., Roderigo Lenzuoli Borgia iz Valenza, 1492.-1503.

PIUS III., 1503., Francesco Todeschini Picolomini iz Siene, 1503.

JULIUS II., 1503., Guliano Rovere iz Albizola, 1503.-1513.

LEO X., 1513., Giovanni d Medici iz Firenze, 1513.-1521.

HADRIAN VI., 1522.-1523.

CLEMENT VII., 1523.-1534.

PAUL III., 1534., Alessandro Farnese iz Rima, 1534.-1549.

JULIUS III., 1550., Gio. Maria Ciocchi iz Savina, 1550.-1555.

MARCELLUS II., 1555., Marcello Cervini iz Montpeluiana, 1555.

PAUL IV., 1555., Gian Pietro Caraffa iz Principata ultra, 1555.-1559.

PIUS IV., 1559., Gian Angelo d Medici iz Milana, 1559.-1565.

PIUS V., 1566., Micheele Ghislieri iz Bosca, 1566.-1572.

GREGOR XIII., 1572., Ugo Boucampagni iz Bologne, 1572.-1585.

SIXTUS V., 1585., Felice Paretti iz Grottamare, 1585.-1590.

URBAN VII., 1590., Giambiatista Castagna iz Rima, 1590.

GREGOR XIV., 1590., Niccolo Sfondrati iz Cremone, 1590.-1591.

INNOCENZ IX., 1591., Gian Faeschinetti iz Bologne, 1591.

CLEMENS VIII., 1592., Ippolito Aldobrandini iz Fana, 1592.-1605.

LEO XI., 1605., Alessandro d Medici iz Firenze, 1605.

PAUL V., 1605., Camillo Borghese iz Siene, 1605.-1621.

GREGOR XV., 1621., Alessandro Ludovisi iz Bologne, 1621.-1623.

URBAN VIII, 1623., Maffeo Barberini iz Firenze, 1623.-1644.

" 1644. "

Papa je stolovao na Mons Vaticanus, breţuljku starog Rima (prema tradiciji na tom breţuljku

ubijen je apostol Petar). Propašću Zap. Rim. Carstva, Rimska je Crkva brojnim darovnicama stekla posjede

u juţnoj Italiji, zvane -Partimonium Sancti Petri (baština Svetog Petra). Rimski dukat je formalno pod

Bizantom, a kada je Rimu zaprijetila opasnost od Langobarda, papa Stjepan II. obraća se za pomoć

Francima i 754. sklapa savez sa kraljem Pipinom Malim. Iste godine darovnicom Pipin Mali zaštićuje i

obećava papi (Petrovom patrimoniju) zaštitu i pomoć od Langobarda. Ta je darovnica temelj na kome je

stvorena buduća Crkvena drţava. Nakon pobjede Pipina Malog(756.) i Karla Velikog (774.), isti Karlo

Veliki je nakon pobjeda nad Langobardima 781. potvrdio Pipinovu darovnicu. Patrimonij je tada obuhvaćao

Rimski dukat sa Sabinom, Pentapolis s Anconom, Osimom i Umanom, podruĉje Perugie, te Ravenski

egzarhat s Bolognom, Faenzom, Ferrarom i Imolom.

U isto je vrijeme redigirana tzv. Konstantinova darovnica (falsifikat!?) po kojoj je car Konstantin

Veliki dao papi polovicu (zapadnu) Rimskog Carstva.

Papinski suverenitet još je jednom priznat 800. (Karlovo krunjenje). Već poĉetkom XIII. st.

papinska drţava se proširuje na marku Anconu, vojvodinu Spoleto i dijelove Toscane. Crkveni raskol doveo

je pape i u Avignon (Avinjon) 1309.-1376.

Po povratku iz Avignona pape su napustile rezidenciju u Lateranu i nastanili se u Vatikanu, gdje su

podigli Crkvu sv. Petra.

Najveći teritorij Crkvena drţava imala je za pape Julija II. (1503.-1513.) kada je dobila vojvodine

Modenu i Parmu u sastav Crkvene drţave.

Bojeći se premoći Habsburgovaca, papa Klement VII. (1523.-1534.) priklanja se francuskom

kralju Franji I., na što su vojnici Karla V. Habsburga, zauzeli i opustošili Rim 1527. (sacco di Roma).

Pape u Crkvenoj drţavi u srednjem vijeku, poput svjetovnih monarha, vladaju apsolutistiĉki.

DODATAK

Dodatak:

Pregled vladara i dinastija u Njemaĉkoj, Francuskoj, Engleskoj, Rusiji, Španjolskoj, Italiji i Skandinaviji u

srednjem vijeku

Njemačko Carstvo------------------------------------------------------------------

Oton I.Veliki, 962.-973. Oton II., 973.-983.

Oton III., 983.-1002. Heinrich II., 1002.-1024.

137

Conrad II., 1024.-1039. Heinrich III., 1039.-1056.

Heinrich IV., 1056.-1106. Heinrich V., 1106.-1125.

Lhotar II., 1125.-1137. Conrad III., 1137.-1152.

Friedrich I.Barbarosa, 1155.-1190. Heinrich VI., 1190.-1197.

Friedrich II., 1197.-1250. Rudolf I. Habsburg, 1273.-1291.

Adolf od Nassaua, 1291.-1298. Albert I. Habsburg, 1298.-1308.

Arigo VII., 1308.-1313. Ludwig IV., 1314.-1347.

Carl IV., 1347.-1378. Vaclav, 1378.-1400.

Robert, 1401.-1410. Sigmund Luxemburg, 1410.-1437.

Albert II. Habsburg, 1437.-1439. Friedrich III. Habsburg, 1439.-1493.

Maximillian I. Habsburg, 1493.-1519. Karlo V. Habsburg, 1519.-1556.

Ferdinand I., 1556.-1564. Maximillian II., 1564.-1576.

Francusko Kraljevstvo-------------------------------------------------------------

karolinzi:

Karlo Veliki, 768.-814. (s Karlomanom do 771.) Luj Poboţni, 814.-840.

Karlo II. Ćelavi, 840.-877. Luj II., 877.-879.

Luj III.i Karloman, 879.-882. Karloman, 882.-884.

Karlo Debeli, 884.-888. Odon (Kape), 888.-898.

Karlo III. Bezazleni, 898.-922. Robert I.(Kape), 922.-923.

Raul (Rudolf), 923.-936. Luj IV., 936.-954.

Lotar, 954.-986. Luj V., 987.-987.

kapetovići (kape):

Hugo, 987.-996. Robert II. Poboţni, 996.-1031.

Henrik I., 1031.-1060. Filip I., 1060.-1108.

Luj VI. Debeli, 1108.-1137. Luj VII., 1137.-1180.

Filip II. August, 1180.-1223. Luj VIII., 1223.-1226.

Luj IX. Sveti, 1226.-1270. Filip III., 1270.-1285.

Filip IV. Lijepi, 1285.-1314. Luj X., 1314.-1316.

Ivan I., 1316. Filip V. Dugi, 1316.-1322.

Karlo IV. Lijepi, 1322.-1328.

valois:

Filip VI., 1328.-1350. Ivan II. Dobri, 1350.-1364.

Karlo V., 1364.-1380. Karlo VI., 1380.-1422.

Karlo VII., 1422.-1461. Luj XI., 1461.-1483.

Karlo VIII., 1483.-1498.

valois-orleans:

Luj XII., 1498.-1515.

valois-orleans-angouleme:

Franjo I., 1515.-1547. Henri II., 1547.-1559.

Franjo II., 1559.-1560. Karlo IX., 1560.-1574.

Englesko Kraljevstvo---------------------------------------------------------------

normanska dinastija:

William I., 1066.-1087. William II., 1087.-1100.

Henrich I., 1100.-1135. Stephan, 1135.-1154.

plantagenet:

Henrich II. 1154.-1189. Richard I., 1189.-1199.

John, 1199.-1216. Henrich III., 1216.-1272.

Eduard I., 1272.-1307. Eduard II., 1307.-1327.

138

Eduard III., 1327.-1377. Richard II., 1377.-1399.

lancaster:

Henrich IV., 1399.-1413. Henrich V., 1413.-1422.

Henrich VI., 1422.-1461.

york:

Eduard IV., 1461.-1470. (pon.) Henrich VI. Lanc., 1470.-1471.

(pon.) Eduard IV.York, 1471.-1483. Eduard V., 1483.

Richard III., 1483.-1485.

tudor:

Henrich VII., 1485.-1509. Henrich VIII., 1509.-1547.

Eduard VI., 1547.-1553. Jane Grey, 1553.

Mary I., 1553.-1558. Elisabeth I., 1558.-1603.......

Rusko Veliko Kneževstvo i Carstvo -----------------------------------------------------

veliki knezovi Novgoroda i Kijeva:

Rjurik, 862.-879. Oleg, 879.-913. Igor, 913.-945.

Olga, 945.-964. Svjatoslav I., 964.-973. Jaropolk I., 973.-980.

Vladimir I., 980.-1015. Svjatopluk, 1015.-1059. Jaroslav, 1019.-1054.

Izjaslav, 1054.-1078. Všeslav, 1068.-1089. Svjatoslav II., 1073.-1076.

Vsevolod I., 1076.-1093. Mihajlo Svatopluk, 1093.-1113.

Vladimir II. Monomah, 1113.-1125.

Mstislav I., 1125.-1132.

Juropolk II., 1132.-1139. Vjaceslav, 1139. Vsevolod II., 1139.-1146.

Igor II., 1146. Izjaslav II., 1146.-1154. Jurij I., 1149.-1157.

Rostislav, 1154.-1167. Izjaslav III., 1155.-1161. Mstislav II., 1167.-1170.

veliki knezovi suzdalja i vladimira:

Andrija I. Bogoljubski, 1157.-1174. Jaropolk i Mstislav, 1174.-1175.

Mihajlo I., 1175.-1176. Vsevolod III., 1176.-1212.

Jurij II., 1212.-1238. (od 1212. knez Rostova) Konstantin, 1216.-1218.

Jaroslav II. Fjodor, 1238.-1249. Svjatoslav III., 1246.-1249.

Mihajlo, 1248. Andrija II., 1249.-1252.

Aleksandar I. Nevski, 1252.-1263. Jaroslav III., 1264.-1272.

Bazilije I., knez Moskve, 1272.-1277. Dimitrije I., 1277.-1294.

Andrija III., 1294.-1304. Mihajlo II., 1304.-1319.

Jurij III.Danilović, 1319.-1325.

moskovski veliki knezovi:

Danilo, 1294.-1303. Jurij III. Danilović, 1303.-1325.

Aleksandar II., 1326.-1368. Ivan I. Danilović Kalita, 1325.-1340.

Simeon, 1340.-1353. Ivan II., 1353.-1359.

Dimitrije II., 1359.-1362. Dimitrije III. Donski, 1362.-1389.

Bazilije II., 1389.-1425. Bazilije III., 1425.-1462.

Ivan III. Veliki, 1462.-1505. Bazilije IV., 1505.-1533.

Ivan IV., 1533.-1584. (car od 1547.), car Ivan I. Grozni (1547.-1584.)

moskovski veliki knezovi:

Danilo, 1294.-1303. Jurij III. Danilović, 1303.-1325.

Aleksandar II., 1326.-1368. Ivan I. Danilović Kalita, 1325.-1340.

Simeon, 1340.-1353. Ivan II., 1353.-1359.

Dimitrije II., 1359.-1362. Dimitrije III. Donski, 1362.-1389.

Bazilije II., 1389.-1425. Bazilije III., 1425.-1462.

Ivan III. Veliki, 1462.-1505. Bazilije IV., 1505.-1533.

Ivan IV., 1533.-1584. (car od 1547.), car Ivan I. Grozni (1547.-1584.)

139

Španjolsko kraljevstvo --------------------------------------------------------------------

Kastilija Navarra

Ferdinand I., 1035.-1065. Sanĉo III., 1000.-1035.

Ferdinand III., XIII. st. (sjedinjena s Aragonijom 1076.-1134.)

Alfons X., XIII. st. (pripala 1234. kući Champagne

Henrik III., XV. st. 1285. francuskim kraljevima

Henrik IV., XV. st. 1328. kući d' Evreux

Izabela, XV. st. (do 1479.) 1425. aragonskoj dinastiji

1484. Jeanu d' Albert

1512. španjolskim kraljevima)

Aragon Portugal

Ramiro I., 1035.-1063. Alfons VI., XI. st.

Alfons I., XII. st. Henrik, od 1094.

Alfons II., 1162.-1196. Alfons Henriques, XII. st.

Pedro III., XIII.st. (stekao Siciliju 1282.) Alfons III., 1245.-1279.

Jakov II., XIII. st. (stekao Sardiniju) Dioniz (Dinis), 1279.-1325.

Alfons III., XIII. st. Ivan I. (Joao I.), 1385.-1433.

Ferdinand I., 1412.-1416. Manuel I., 1495.-1521.

Ferdinand II., XV. st. Ivan III., 1521.-1557.

(stekao i Kastiliju 1479.)

Napuljsko kraljevstvo -------------------------------------------------------------------

Napulj

pod Bizantom, od 955.

pod Langobardskom Capuom, od 1027.

pod Normanima, od 1039., sjedinjuju se sa Sicilijom 1130., Kraljevina Obiju Sicilija (Normani u napuljskoj

oblasti od 1030.)

normanski vojvoda Robert Guiskard, od 1046. osvojio Kalabriju i Apuliju

normanski vojvoda Roger I., od Saracena je 1060. osvojio Siciliju

Roger II., okrunjen 1130. za kralja Napulja i Sicilije (normanska dinastija je Kraljevinom Napulja i Sicilije

vladala do 1189.)

pod Hohenstaufovcima, od 1194. (znaĉajni vladar Friedruch II., 1212.-1250.)

pod Anţuvincima, 1266.-1441.

Karlo I., 1266.-1285.

Karlo II., 1285.-1309.

Rober, 1309.-1343.

Ivana I., 1343.-1382.

Karlo II., Draĉki, 1381.-1386.

Ladislav, 1386.-1414.

kao potkraljevstvo (Španjolska), 1504.-1707.

Sicilija

pod Biznatom, u XI. st.

pod Normanima, 1061.-1091.

sjedinjenje Sicilije i Napulja u XII. st. - Kraljevina Obiju Sicilija

pod Hohenstaufovcima, od 1194.

pod Anţuvincima, od 1268. (Karlo I., 1268.-1282.)

pod aragonskom dinastijom, 1282.-1442. (od Pedra III.)

sjedinjena s Napuljom, 1442.-1458.

kao potraljevstvo (Španjolska), 1504.-1713.

Danska -------------------------------------------------------------------------------------

140

kralj Göttrik, od IX. st.

Gorm, X. st.

Harald Blatand, X. st. (sjedinjuje Dansku)

Sved Tveskjoeg, 1013. (osvojio Englesku)

Knut, XI. st. (kralj Danske i Engleske, te od 1028. i Norveške)

norveški kralj Magnus, XI. st.

Svend Estridson, XI. st.

Knut IV., 1080.-1086.

Knut VI., oko 1184.

Valdemar II., XIII. st. (osvojio 1219.Estoniju)

Valdemar IV., oko 1362. (izgubio prevlast na Baltiku 1370. od Hanse)

Margareta, 1375.-1412. (Kalmanska unija 1397.) (kći Valdemara IV., a supruga Hakona VI. norveškog

kralja)

Erik VII, 1412.-1448.

dinastija Oldenburg, 1448.-1863.

Kristijan I., 1448.-1481.

Kristijan II., 1481.-1522.

Friedrich I., XVI. st. (od 1522.) (dinastija Slesvig - Holstein)...

Norveška -------------------------------------------------------------------------------------------

Harald I. Harfager, IX. st.

Olav Tryggvason, 995.-1016.

Olav Haraldsson, 1016.-1028.

Norveška pod Danskom, 1028.-1035.

Magnus, 1035.-1047. (postao 1042. i kralj Danske)

Harald III. Hardrade, 1047.-1966.

Magnus Barfot, XI. st. (osvojio Orkney i Hebride)

Sigmund Jorsalafar, 1103.-1130. (bio u kriţarskom ratu, 1107.-1111.)

Norveţani osvojili Grenland 1261. i Island 1262.

Magnus VII., 1319.-1355.

Haakon VI., 1355.-1380.

Olav, 1380.-1387.

Margareta, 1387.-1412. (kalmanska unija 1397.)

Erik, 1412.-1439. ...

Švedska ----------------------------------------------------------------------------------------

Svearska dinastija Ingling, od VII. st. do 1060.

Olof Skötkonung, 995.-1022.

Amund, 1022.-1050.

Edmund Stari, 1050.-1060.

dinastija Stenkil, 1134.-1208.

Sverker, 1134.-1156.

Birger Jarl, 1250.-1266. (utemeljitelj Stockholma)

Valdemar, 1266.-1275.

Magnus Ladaus, 1275.-1290.

Magnus Eriksson, 1319.-1364. (unija Švedske i Norveške)

Albrecht Meckenburški, 1364.-1389.

Margareta, 1389.-1412. (kalmarska unija 1397. Švedske i Danske)

Erik Pomeranski, od 1412.

Karl Knutsson (Karlo VIII.), od 1436.

dinastija Vasa, od 1523.

Gustav I. Eriksson Vasa, 1523.-1560.

Erik XIV., 1560.-1569.

141

(POVIJESNI IZVORI I HISTORIOGRAFIJA)

IZVORI ZA POVIJEST SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE

U SREDNJEM VIJEKU

Izvorom se smatra sve ono iz ĉega se moţe crpsti historijsko znanje, zapravo

izvori su materijal iz koga se dobivaju podaci za rad na rekonstrukciji prošlosti. No takvih

je izvora vrlo malo za starija vremenska razdoblja, a bez njih nema ni historije, tj.

historije mnogih stoljeća i pojedinih razdoblja, a pogotovo godina, te se tako ne zna ništa

za itekako vaţne i prohujale dogaĊaje i liĉnosti koje su stvarale povijest svijeta ili povijest

svojih naroda.

Izvori se dijele na:

1. PREOSTATKE

2. TRADICIJU (ili PREDANJA)

MeĊu preostacima su vaţni, uz ostalo, kao izvori prvog reda – SPISI I ISPRAVE.

U tradiciju spadaju ANALI ili LJETOPISI (obiĉno anonimni), koji biljeţe suhoparnim

naĉinom u pojedinoj godini nekoliko rijeĉi o stanovitom dogaĊaju ili pojavi. Djelo su

obiĉno jednog ili više ljudi koji obiĉno ţive u samostanu. Pored njih se istiĉu KRONIKE

koje idu od tzv. stvaranja svijeta do doba u kome sastavljaĉ ţivi, te BIOGRAFIJE ili

ŢIVOTOPISI i ŢITIJA, “POHVALNA SLOVA” ili POHVALE, RODOSLOVI,

LEGENDE itd.

Historijski izvori su: TEKSTOVI, PREDMETI ili ĈINJENICE iz kojih se moţe

crpsti saznanje o prošlosti. Sa stajališta kritike, prema odnosu na dogaĊaje ili procesu o

kojima govore oni se mogu podijeliti i na:

- IZVORE PRVOG REDA i

- IZVORE DRUGOG REDA.

Uporedo s ovom podjelom upotrebljava se i podjela na:

- SUVREMENE IZVORE i

- KASNIJE IZVORE,

zapravo na: - DOMAĆE

-STRANE IZVORE.

IZVORI IV. I V. STOLJEĆA ZA SREDNJU I JUGOISTOĈNU EUROPU

Srednji vijek nije nikakvom odreĊenom graniĉnom linijom odijeljen od starog

vijeka. Dapaĉe u srednjem se vijeku stvarala baza svega znanja o starom vijeku. U vezi

toga, na osnovu EUZEBIJEVE (264. – 340.) “Opće historije” stvorene su sve kasnije

svjetske kronike Bizantinaca, kao i one zapadnih naroda i zemalja. Za hronografiju je

najstariji RUFINUS (do 395.), dok je kronika JERONIMA (366. – 420.) napisana do 378.

godine. Ova Jeronimova kronika je uskoro postala uzor i obrazac ostalih

srednjovjekovnih kronika. Svi ovi kroniĉari imaju isto, rimsko stajalište. Pored ove

kronike Jeronima postoje i druge, ali su siromašne i kompendijske. Uz to su i konzularni

FASTI koji idu od 354. godine, te USKRŠNJE TABLE, ako i popis rimskih papa koji je

nastao oko 230. godine, te razni MARTIOLOZI I NEKROLOZI itd.

142

KRONIĈARI VI. I VII. STOLJEĆA ZA SREDNJU I JUGOISTOĈNU EUROPU

KASIODOR

Istaknuti kroniĉar VI. stoljeća je FLAVIUS MAGNUS AURELIUS KASIODOR (492. –

583.) koji je bio Rimljanin. On je zapanje Rimljanima iznio u svom djelu kako im je

narod Gota i kraljevski rod Amala po starosti i plemstvu, kao i prastaroj kulturi jednak.

Njegova je kronika imala zadatak da proslavi kralja Teodoriha. Mnogo je veća vrijednost

Kasiodorove “HISTORIJE GOTA” u 12 knjiga, nastale izmeĊu 526. – 533. godine. Tu je

on iznio porijeklo Gota i nastoiao proslaviti Kraljevski rod Amala. kad je 540. g. pao

istoĉnogotski kralj VITIGES, Kasiodor se poslije toga, a svakako prije 555. godine

povukao u samostan u Brutimu, gdje je oĉekivao kraj svoga ţivota. Tu je pod svojom

kontrolom dao sastaviti mnogo ĉitanu historiju iz Teodmeta, Sozomenosa i Sokratesa, i

prevesti istu. U svojoj 93. godini je ĉak pisao rad o ORTOGRAFIJI za svoje monahe. Od

njegovih saĉuvanih djela vaţna je zbirka PISAMA u 12 knjiga, sastavljena 537/8. godine.

Njegov mlaĊi suvremenik papa GRGUR I. (590. – 604.) je takoĊer ostavio svoja pisma ili

REGISTAR PISAMA, koja su veoma vaţna za svoja doba.

JORDANES

Uz ove zastupnike antiĉke obrazovanosti, koje je na svom dvoru sakupljao kralj Teodorih,

raĉuna se da je prvi i jedini gotski pisac, ĉije je djelo saĉuvano – JORDANES. Poticao je

iz uglednog i istaknutog roda, rodbinski povezanog s Amalima. Ĉitao je grĉke i latinske

pisce. Njegovo ţivotno djelo glaasi: O porijeklu i djelima Geta, latinski – “DE OREGINE

ACTIBUSQUE GETARUM” za koje se sluţi Kasiodorovom “Historijom Gota” i analima

Komeusa Marcelianusa. Njegov cilj je bio ne da proslavi Gote, nego da uzdigne

pobjednika, zato je to djelo napisao. Po jednima se misli da je Jordanes ţivio u Krotonu, a

da je svoju historiografiju napisao u Carigradu 551. godine.

IZIDOR SEVILJSKI

Španija je, kao i Galija, u zadnje doba Rimskog carstva pripadala njegovim najcvatućim

provincijama, i u nju je sasvim prodrla rimska kultura i obrazovanost. No u 5. stoljeću

Španija je postala ratno poprište raznih germanskih plemena, i tu zapadni Goti osnovaše

svoju drţavu u kojoj su s njima u lijepom skladu ţivjeli i Rimljani. Tu je ţivio OROSIUS

(Orosije) koji je u svojoj “HISTORIJI” u 7 knjiga opisao svoje vrijeme do 417. godine. Za

vrijeme zapadnogotske vladavine nastale su su i druge kronike, a meĊu njima i kronika

Akvitanca TIRO PROSPERA (oko 390 – oko 463.). On je svoju kroniku pisao od tzv.

stvaranja svijeta, i išla do sredine V. stoljeća. Naroĉito velika vaţnost ovog djela je za

razdoblje od 425. nadalje, jer za to nema drugih izvora. Prosperu se pogrešno pripisuje i

tzv. CRONICON IMPERIALE (Carska kronika). Ona ide od 379. – 452. ĉiji se poĉetak i

kraj slaţu s Prosperom, ali se ipak po oštrim razlikama u djelu vidi da je to drugi pisac.

Treba navesti i kroniku galicijskog biskupa IDACIJUSA koji je nastavio Jeronima i po

njemu je sastavio do 427. godine, a dalje do 468. iz vlastitog iskustva. Ovamo spada i

kronika IVANA iza samostana Biclaro, nepoznatog poloţaja, koji je taj samostan osnovao

586. godine, a umro je 610. godine.

Od svih ovih pisaca najviše se istiĉe IZIDOR SEVILJSKI (oko 560. do 636.). RoĊen je u

okolici Kartagene, a 603. godine je postao biskup u Sevilji. Sa svojim spisima je postao

jedan od najutjecajnijih uĉitelja srednjeg vijeka. U prvom redu je napisao tzv.

“ETYMOLOGIARUM” u 20 knjiga, koje nije sasvim dovršio. Unatoĉ tome je bio

143

uveliko prepisivan u Europi. Nadalje, sastavio je jednu kratku kroniku koja ide do 627.

godine. Ona je zapravo izvadak iz njegove kronike sastavljene 615. godine. U ovoj drugoj

kronici (618.) opisuje dogaĊaje od tzv. stvaranja svijeta do pete godine vladanja cara

Heraklija (615.) s dodacima (624. – 630.) vaţnim i za franaĉku povijest. za ovu kroniku

se sluţio poznatim izvorima. Izidor je gajio naroĉitu ljubav za narod Zapadnih Gota, a kao

dokaz tome je njegova “NARODNA HISTORIJA ZAPADNIH GOTA” ĉiji je jedan

primjerak, po svoj prilici, posvetio kralju Sisenandu (631. – 636.). Uz to je napisao i

literarno-povijesni spis o crkvenim piscima.

Sasvim po strani od ovih stoji spis KOZMOGRAFIJA RAVENSKOG ANONIMA za

koji se misli da je sastavljen izmeĊu 667. i 670. godine. Anonim je iznio stanje, ne samo

kako je bilo za Rimljana, nego i u njegovo doba. Unatoĉ tome i danas se moramo zapitati

da li je taj anonim uopće i postojao, jer je sve i dalje u pogledu njegove liĉnosti obavijeno

tamom.

FRANAĈKI KRONIĈARI I PISCI ZA SREDNJU I JUGOISTOĈNU EUROPU

(VI. – VIII. STOLJEĆA)

Franci su po svom dolasku u Galiju tamo našli tragove stare obrazovanosti, a u

crkvi literarnu djelatnost. Naroĉito su u zadnjim stoljećima carstva bile glasovite škole

gramatiĉara i retora u Galiji. U krilu crkve odgojen je i najpoznatiji kroniĉar merovinškog

doba – GRGUR TURSKI. RoĊen oko 540. godine u Clermont Ferandu. Potomak je

ugledne rimske porodice, a biskup od Tura je postao 573. godine na osnovu dekreta kralja

Sigiberta. Grgur, kao biskup Tura, nasljednik sv. Martina, postaje jedna od najuglednijih

liĉnosti u Franaĉkoj drţavi, gdje je njegov glas kod svih drţavnih stvari itekako vaţio.

Njegov je ugled naroĉito porastao poslije smrti kralja Kilperiha 584. godine, kada je

postao jedan od najutjecajnijih ljudi u drţavi.

Umro je 594. god., 17. studenog, opće poštovan. Grgur je puno toga vidio u franaĉkoj

drţavi, od svog djetinjstva pa nadalje. Kao plod toga nastala je njegova “HISTORIA

FRANCORUM” u 10 knjiga, koju on poĉinje sa tzv. stvaranjem svijeta. Dalje priĉa o

osnivanju galske crkve, o sv. Martinu, a onda prelazi na franaĉku povijest. Grgurevo

opisivanje je jednostavno i ne baš stilistiĉko. On opisuje što je ĉuo i vidio. On opisivanje

franaĉke povijesti dovodi do 591. god. i na kraju djela daje kratku povijest turskih

biskupa. U Grgurevoj historiji nalaze se tragovi upotrebe Jordanesa i drugih.

Suvremenik Grgura je biskup MARIUS AVENTICENSIS, koji je nastavio

Prosperu do 581. godine. On kasnije postaje biskup u Lozani gdje je 594. godine i umire.

Bio je obrazovan sliĉno kao i Grgur Turski.

U burgundskoj drţavi u prvoj polovici VI. st. bila su napisana “VITA

SANCTORUM ABATUM ECCLESIUM” (Ţivotopisi svetaca), opata samosatna sv.

Mauricija.

Jedino historijsko djelo koje je saĉuvano iz VII. st. nosi naslov “SCHOLASTICUS

FREDEGARII” (ovo ime se nalazi 1598. kod Skalingera, a u saĉuvanim rukopisima –

nigdje.). Prema istraţivanjima Bruna Krucha, drţi se da je on bio monah. Njegova kronika

nije mogla biti napisana 660. godine. Poznavanje latinskog mu je veoma slabo, a pisnanje

“barbarsko”. Kao historijsko djelo poznata su tzv. “GESTA FRANCORUM” ili “LIBER

HISTORIAE FRANCORUM”. Po svoj je prilici sastavljaĉ ove knjige bio Neustrijac, koji

se za pisanje te historije sluţio Grgurom Turskim, a Fredgara nije poznavao. Ova je

historija napisana 727. godine, a 736. preraĊivana. S ovim je broj merovinških kroniĉara

iscrpljen.

144

“GESTA DAGOBERTI” je djelo nekog monaha u Saint-Denisu, u Francuskoj, sa

ciljem da proslavi svoj samostan i njegovog osnivaĉa. Ovo djelo je stavljano u kraj IX. st.

ali je sada Krusch ukazao da je nastalo prije 835. godine.

Od osobite je vaţnosti zbirka pod naslovom “EPISTOLAE AUSTRASICAE”

(Austrazijska pisma) koja sadrţi preteţno korespondenciju merovinških kraljeva

Sigeberta ili Hildeberta II. do 585. god.).

Posebno mjesto zauzima “VERSUS DE ROTA MUNDI” (Opis svijeta u rimi)

nekog nepoznatog pisca iz VII. stoljeća.

Poznata je i pjesma o pobjedi Klotara II nad Sasima (oko 622. ?).

Osim ovakve vrste historijske izvorne graĊe postoji i znatno mnoštvo historijskog

materijala sadrţanog u legendama svetaca, ĉiji je broj za doba VI. do VIII. st. naroĉito

velik. Tako imamo:

- “VITA VEDASTIS” (Ţivot Vedasta), umro 540.

- “VITA CLOTILDAE” (Ţivot Klotilde) Klodovikove ţene, umrla 549. godine.

- Ţivot Germanusa, pariškog biskupa, umro 576.

- Ţivot sv. Radegunde, umrla 587.

- tzv. Passie (muĉeniĉki ţivot) Desidera, biskupa od Vienne, umro 606. ili 607.

- Passio sv. Elegiusa, umro oko 659., bio bisklup u Noyonu

- Ţivot sv. Odilije, umrla 720.

poznato je i djelo monaha Baudemunda o ţivotu sv. Amanda, koji je propovijedao

Baskima i Karantancima, a u drugoj polovini VII. st. umro u samostanu Elno osnovavši

opatiju u Gentu.

Poznato je i djelo Ţivot sv. Kolumbana, osnivaĉa samostana Bobbio (Italija). On

je bio škotski monah, roĊen oko 530. g., a umro 615. Pokrštavao nje u franaĉkoj drţavi

gdje su ga merovinški vladari osobito poštivali. Zajedno sa svojim uĉenicima osnovao je

samostan Luxeuil. Ţivotopis sv. Kolumbana saĉinili su njegovi uĉenici, kao npr. Ionas iz

Suse u Italiji. Postoje i ţivotopisi nekoh Kolumbanovih uĉenika i pratioca, npr. sv.

Galusa, osnivaĉa istoimenog samostana Galen u Švicarskoj (druga polovina VII. st.).

KRONIKE, ANALI I ŢIVOTOPISI ZA KAROLINGA ZA SREDNJU I JUGOISTOĈNU

EUROPU (VIII. – X. st.)

Kad je franaĉka drţava prešla iz ruku Merovinga u vlast Karolinga, u zemlji je

nastao novi naĉin pisanja povijesti. To se naroĉito zapazilo pri pisanju kronika, anala i

tzv. vita: Kronike idu od stvaranja svijeta pa do doba u kome njihov sastavljaĉ ţivi. Ovdje

treba prvo navesti tzv. “CHRONICUM UNIVERSALE” (univerzalnu kroniku), nastalu

oko 761. godine, a ide do 741. godine.

Interesantno je da već za vladavine kralja Pipina Malog njegov ujak Childebrand dao ne

samo iznova prepisati Fredegardovu kroniku, nego je sam kroniku doveo do 752. godine,

amnogo toga što se odnosilo na Merovinge naprosto izbacio, jer nije odgovaralo novoj

dinastiji Karolinga.

Anali ili ljetopisi su posebna vrsta izvora. Oni su obiĉno anonimni i suhoparno

biljeţe nekoliko rijeĉi u pojedinoj godini o izvjesnom dogaĊaju ili pojavi. Anali su djelo

jednog ili više ljudi, koji ţive u samostanu. Tokom vremena se nije ĉinila velika razlika

izmeĊu anala i kronika.

Na naĉin pisanja povijesti kod Franaka za Karolinga naroĉito je utjecao BEDA

(673. – 735. ili 742.). Isticao se svojim djelima sa kojima su irski misionari upoznali

Franke. Na taj naĉin on je postao uĉitelj ĉitavog srednjeg vijeka. Napisao je LIBER DE

145

TEMPORIBUS (Knjiga o vremenima), koja seţe do 703. godine, a onda DE

TEMPORUM RATIONE koja ide do 626. g. Beda, nazvan Venerabilis, napisao je i

HISTORIA ECCLESIASTICA GENTIS ANGLORUM (Crkvena povijest engleskog

naroda), koja ide do 731. godine i mnogo se ĉitala. Posebno je poznata bila “Liber de

temporibus” koja je bila prikljuĉena “De temporum ratione”.

Prvi suvremeni opis ţivota napisan o Wynfritu (ĉije je crkveno ime Bonifatius),

osnivaĉu frnaĉke crkve. Njegova VITA je sastavio, prije 786. god. svećenik Willibald iz

Mainza. Pored ovog ţivotopisa postoje još neki o anglosaskim misionarima, uĉnicima, i

nasljednicima Bonifatiusa, npr. o Lulu. Upravo na poĉetku karolinškog perioda pojavila

se takva grana historijskog opisivanja, koja se razvila do pravog umjetniĉkog oblika, i

kojoj imamo zahvaliti za ĉvrste temelje udarene starijoj povijesti srednjeg vijeka. To su

anali ili ljetopisi pisani u samostanima. MeĊu tim analima prvi su po redu: “ANNALES

SANCTI AMANDI” i njima srodni “ANNALES TILIANI”, koji idu do 737. god.

te”ANNALES LAMBACENSES” (do 791. god.).

“Annales sancti Amandi” zapoĉinju sa 687. zapravo ispravnije sa 708. godinom i seţu do

810. godine. Spadaju meĊu najstarije anale. “ANNALES METTENSES” (687. – 830.) su

najstariji u Metzu. Nsu od neke naroĉite vrijednosti i zapravo su kompilacija iz Fredegara

do 786. godine.

Sasvim drugaĉiji karakter imaju "ANNALES MOSELANI" (703-797.). Oni su u svom

najstarijem dijelu ekscerpt izgubljenih dvorskih anala.

"ANNALES PETAVIANI" (687.-804.) su dobili ime po svom prijašnjem vlasniku

rukopisa.

"ANNALES LAURESHAMENSES" (703.-803.) su dobili naziv po tome da je Pertz

drţao da su nastali u Lorschu (pokrajina Hesen). Njihov prvi dio seţe do 768. a drugi ide

do 803. god. tj. 806.

"ANNALES MAXIMINIANI" (741.-811.) se zovu po samostanu sv. Maximiniana u

Trieru. To je kompilacija nastala nešto iza 811. god. moţda u Bavarskoj.

"ANNALES GUELFERBYTANI" (741-823.) su dobili ime po mjestu Wolfenbüttel, gdje

je spis pronaĊen.

“ANNALES ALAMANNICI” (703-768.) imali su razne sastavljaĉe, tzv. continuationes i

oni idu ĉak do 926. godine.

"ANNALES NASARIANI" (708-791.) zovu se po samostanu sv. Nasarija u Lorschu.

Postoje i tzv.''ANNALES ALCUINI", te "ANNALES SANCTI GERMANI MINORES”

(642-919.) napisani poĉetkom X st. kao i ”ANNALES SANCTI DIONYSII" (u Saint-

Denisu) koji seţu od 777. do 997.godine.

''ANNALES IUVAVENSES MAIORES" (550-976.) su nastali u Salzburgu, gdje su 816.

napisani i “ANNALES IUVAVENSES MINORES'' (742-814.).

Dok se "ANNALES SALISBURENSES” (499-1049·) obaziru većinom na lokalne prilike

u Salzburgu, dotle su mnogo širi "ANNALES SANCTI EMMERANI MAIORES" (748-

823.) i "ANNALES SANCTI EMMERANI MINORES" (732.-1052.), nastali u samostanu

sv.. Emmerana u Regensburgu.

Postoje i °ANNALES BAWARICI BREVES'' (684.-811.), te "ANNALES

ALTAHENSES MAIORES” (708-1073.) sastavljeni na bazi drugih raznih ljetopisa, a

zovu se tako po samostanu Nider Altaih u

Bavarskoj.

"ANNALES AUGIENSIS" (709-954.) su napisani u Reicheman-u na Bodenskom jezeru,

takoĊer na bazi drugih ljetopisa. Vrlo su vaţan izvor ĉuveni "ANNALES FULDENSES"

(680-901.) koje su

146

sastavljali razni pisci - monasi na Fuldi. Oni su obuhvatili ĉitavo carstvo, i svaki od ovih

sastavljaĉa je morao biti u vezi s dvorom pod ĉijim je uplivom i pisao ove anale.

“ANNALES SITIENSIS" (548.-823.)

dobili su ime po samostanu Sithion u Saint Omeru (sj· Francuska) gdje je pronaĊen

rukopis.

Već spomenuti Annales Lambacenses idu od 687. do 926. godine, a ime su dobili po samostanu Lobbes-u

kod Litich-a. Prvi dio izraĊen je prema Annales sancti Amandi do 814. godine.

MeĊu spomenutim analima istiĉu se, sasvim na osobit naĉin DRŢAVNI LJETOPISI:

"ANNALES LAURISSENSES MAIORES" (714.-829.) kojima je Pertz dao ovo ime, ili ''EINHARDI

ANNALES" - po samostanu Lorschu, gdje je pronaĊen njihov najstariji rukopis. Danas se odbacuje

mišljenje da su oni mogli nastati u miru i tišini jednog samostana, pa im se daje ime "ANNALES REGNI

FRANC0RUM" (Kraljevski anali) od kojih je prvi dio nastao 788. god. što se vidi po stilu. Već 796. u

njima vlada sasvim drugaĉiji stil, osjeća se da je u njihovoj obradi imao udjela ĉuveni Einhard, ljubimac

Karla Velikog. Prema Rankeu on je ove anale nastavio do 829. god. tj. do one godine kad se sa carskog

dvora povukao u tišinu.

Poznati su i "ANNALES LAURISSENSES MINORES" (680.-817.) nastali kao kompilacija iz drugih anala

izmeĊu 806? i 824. godine. "ANNALES SANGALLENSES BREVES" (708.-815.) predstavljaju ispis iz

Annales Alamannici. dok su sasvim lokalnog znaĉaja "ANNALES BREVISSIME ANGALLENSES"

(758.-889.).

Spomenuti "ANNALES TILIANI" seţu do 708. do 740. i od 74l. god. do 807. Prvi dio je ispis iz Annales

sancti Amandi, a drugi dio iz Annales Laurissenses Maiores, dok "ANNALES WEINGARTENSES" (708.-

936.) do 918. god. predstavljaju izvadak iz Annales Alamanici. Tako se zovu po samostanu sv. Martina u

Weingartenu u Konstanskoj biskupiji.

Interesantni su "ANNALES XANTENSES" (640.-873.). Prvi dio do 789. god. je mlaĊeg porijekla, a od

831. pa do 873.god. sastavljali su ih razni pisci.

Neki Saksonac (tzv. Poeta Saxo) oko 890.god. je sastavio "ANNALES DE GESTIS CAROLI MAGNI

IMPERATORIS" (771.-814.) sluţeći se Einhardovim analima i tzv. VITA CAROLI MAGNI, da bi u obliku

pjesme iznio djelo navedenog vladara.

I za Njemaĉku,i za Francusku su od velike vaţnosti "ANNALES BERTINIANI" nazvani tako po samostanu

Saint Bertinu u Francuskoj, gdje su pronaĊeni.

Oni nose univerzalni peĉat i ne moţe im se zbog toga dati nikakvo odreĊeno mjesto postanka. Inaĉe je dio

tih anala od 835.-861. god. pisao Prudentius iz Troyesa, a od 851-882. tj. do svoje smrti Hinkmar,

nadbiskup u Reimsu. Njegov je dvor, a ne kraljevski postao sjedište drţave. On opisuje povijest drţave sa

svog stanovišta najuplivnijeg drţavnika franaĉkog vladara Karla Ćelavog,

koji je za dobro drţave i zapadnofranaĉke crkve istupio i protiv svoga vladara i protiv samog pape.

Tom prilikom se sluţio izmišljotinama i falsifikatima što se oĉituje u nekim njegovim djelima, pa ĉak i u

ovim analima.

Ovdje treba navesti i "ANNALES VEDASTINI" koji seţu do 900. god. pisani od 874. Nazvani su tako po

Saint Vaastu kod Arvesa.

Od historijskih djela iz doba Karla Velikog istiĉe se "HISTORIA LANGOBARDORUM" koju je napisao

Pavao Đakon, potomak odliĉne langobardske obitelji, roĊen oko 720., a odgojen na dvoru kralja Ratekisa

(744.-749.) u Paviji. God. 736. sastavio je jedan spis pod naslovom "DE SEX AETATIBUS MUNDI" (O

šest vjekova svijeta).

Ujedno je napisao i rimsku povijest do Justinijana I. "HISTORIA ROMANA" (oko 770.). Kada je stupio u

monaški red ne zna se, ali se zna da je boravio u Monte Cassinu prije 782.god. u matici samostana na

zapadu.

Tu je nastavio s pisanjem o crkvenim stvarima. Kada su Langobardi digli ustanak protiv Franaka u Furlaniji

776. u njemu je sudjelovao i Pavlov brat Arichis, koji je zbog toga uhvaćen i sav imetak mu je zaplijenjen.

Zato je Pavao Đakon 781. god. napisao Karlu Velikom jednu elegiju "AD REGEM" (Kralju) moleći ga da

mu pomiluje brata. Ĉak se nakon toga i sam zaputio kralju koji ga je lijepo primio.

To je bilo vrijeme kada je Karlo okupljao na svom dvoru znanstvenike iz svih zemalja. Kod njega je Pavao

ostao nekoliko godina, a 787. godine je opet u Monte Cassinu. Tamo je napisao

"HISTORIA LANGOBARDORUM” (Historija Langobarda) u šest knjiga, ali ju je ostavio nedovršenu, jer

ide samo do smrti langobardskog kralja Lujtpranda koji je umro 744. godine.

Znaĉi nedostaje joj ono vrijeme u kojem je ţivio sam Pavao. Za ovu "svoju povijest" Pavao je upotrijebio

razne izvore. Slaba mu je strana kronologija u kojoj hramlje.

147

Iako si je stavio u zadaću da napiše samo povijest svoga naroda, on piše i o susjednim narodima bez neke

prave mjere, ali se zato istiĉe jednostavnošću, istinoljubivošću i snaţnim osjećajem za svoj narod. Napisao

je u prozi i stihovima "GESTA EPISCOPORUM METTENSIUM" (Djelo biskupa u Metzu) i "VITA

SANCTI GREGORI" (Ţivot sv. Grgura) s izborom Papinih pisama.

Veliki utjecaj na dvoru Karla imao je i ALCHUINE ili ALCUINUS (lat. se zove Albinus), roĊen oko 730. u

Engleskoj, a školu polazio u Yorku. God. 781. na putu za Rim susreo se s Karlom Velikim i na njegov poziv

dolazi na dvor. God. 796. postaje opat sv. Martina u Toursu, a 801. se povlaĉi u samostan gdje je ţivio kao

kanonik, a ne kao monah. Umro je 804. godine.

Uţivao je neograniĉeno povjerenje Karla Velikog. Sebi je postavio dragocjeni spomenik svojim PISMIMA,

koja su vrlo vaţna za povijest njegovog doba kao izvor. Pisma su od propasti spasili njegovi uĉenici i

poštovaoci. Alkuin je pokušao pisati i pjesme, ali sa malo uspjeha. Ipak one pruţaju izvjestan uvid u prilike

njegova doba. Inaĉe se Alkuin više bavio teologijom,.filozofijom i gramatikom nego poviješću. Gotovo

dvadeset godina iza Alkuinove smrti, jedan uĉenik njegova uĉenika Sigulfa sastavio je ţivotopis ovog

velikog predstavnika karolinške renesanse.

Pored Alkuina, na Karlovom dvoru naroĉito se isticao_EINHART i (ne Eginhard, kako su to neki htjeli).

RoĊen je oko 770.godine u Mein Gau (ist. Franaĉka) u plemićkoj obitelji, a odgojen u samostanu Fuldi.

Radi svoje sposobnosti i okretnosti zapaţen je i poslan u dvorsku školu, pa uskoro ovaj ĉovjek niska rasta,

postaje pjesnik na Karlovu dvoru. Zbog svoje uĉenosti, praviĉnosti i odanosti Ajnhart je uskoro stekao puno

povjerenje svoga vladara, koji se u svemu s njim savjetovao i izlagao mu svoje najintimnije misli i namjere.

Ajnhart je naroĉito pokazao interes za graĊevnu djelatnost, a isticao se i diplomatskom aktivnošću.

Po smrti Karla Velikog povlaĉi se na svoje imanje i umire tek 840. god. cijenjen i od Karlovih nasljednika.

Ajnhart je iza sebe ostavio PISMA koja pruţaju bogatu izvornu graĊu za zadnju desetinu vladavine Karlova

sina Ludovika Poboţnog. Najslavnije i najsavršenije Ajnhartovo djelo ipak predstavlja

"VITA CAROLI MAGNI IMPERATORIS" koje je sastavio neposredno po smrti ovog velikog vladara. U

ovom djelu odraţeno je jako imitiranje antike i antiĉkih pisaca koji su opisivali likove rimskih vladara (npr.

Svetonije - "Ţivot careva"). Po uzoru na njih i on je iznio lik svog prijatelja - cara. Ova "vita" puna su

povijesnih pogrešaka, tako tvrdi Ranke.

Ajnhart je obraĊivao i tzv. "PASSIO" (muke, trpljenja nekih muĉenika), a pisao je i anale.

Vrlo ţivu djelatnost u ovom pravcu pokazuje "CHRONICON DE, SEX AETATIBUS MUNDI" (Kronika o

šest vjekova svijeta) koja ide do 810. god. a sastavljena je od nepoznatog autora. Do 818. seţe

°CHRONICON MOISSIACENSE" tako nazvana po samostanu sv. Petra u Moissacu, u juţnoj Francuskoj.

Ona je kompilacija iz raznih izvora, a napose anala. Tu pripada i "CHRONICON AQUITANICUM" koja

takoĊer seţe do 818. ali joj nije pouzdana kronologija.

Iz doba vladavine Ludovika Poboţnog (814.-840.) na Prvom mjestu treba spomenuti spis THEGANA ili

DEGANA, uglednog Franka i biskupa trijerske crkve, pod naslovom "VITA HLUDOVICI

IMPERATORIS". Thegan je bio gigantskog rasta i vrlo uĉen, a na njega je utjecao spis Ajnharta "Vita

Caroli Magni".

Theganova "Vita" seţu do 835. god. i pruţaju poneke dobre vijesti, iako je pisac partajiĉan i površan u

opisivanju.

Jedan anonimni svećenik na dvoru Ludovika Poboţnog, odmah po njegovoj smrti sastavio je spis, tj."VITA

HLUDOVICI IMPERATORIS". Djelo obuhvaća period od 814.-829. god. uz veći dio podataka koje

anonim uzima iz drţavnih anala, pa tako i iz "Annales Laurissonses" za navedeni period. U zadnjem dijelu

"Vita" anonim priĉa što je doţivio ili ĉuo od drugih, dok u kronologiji griješi. Iz ovog razdoblja postoje i

"Vita" nekih crkvenih i svjetovnih lica, te spisi u kojima se iznosi stav Ludovikovih sinova prema ocu i

ţa1ba njegova na sinove. U razdoblju borbi Ludovika sa sinovima nastalo je i djelo "HISTORIARUM

LIHRI" (IV) koju je napisao NITHARD, oduševljeni pristaša Karla Ćelavog. Njegovo djelo seţe samo do

843. god. kad je po svoj prilici poginuo u borbi.

Sasvim drugog znaĉenja je svjetska kronika FRECHULFA, biskupa od Lisieuxa, nepoznatog porijekla,

prijatalja Hrabana - opata Fulde (od 822. dalje).

Putovao je i u Rim da tamo nadoknadi nestašicu u pogledu literature. U svom djelu Frechulf, uz ostalo,

opisuje i Rimsko carstvo, dolazak Gota, Franaka i Langobarda, koji osnivaju svoje drţave, kao i historijat

kršćanske crkve itd. Uz njega je pisao i EDO VIENNSKI, nadbiskup iz Vienne (859.-874.)

sastavljaĉ MARTIROLOGIJA, inaĉe pisac svjetske kronike pod naslovom "CHRONICON DE SEX

AETATIBUS MUNDI". U ovoj kronici pisac iznosi dogaĊaje od postanka svijeta do 874. tj. do svoje smrti.

Ovo djelo je glavni izvor za historiju franaĉkih vladara.

Po svoj prilici je iz 815. god. jedna kratka kronika pod naslovom "BREVIARIUM REGUM

FRANCORUM" koju je sastavio inaĉe nepoznati ERCHANBERT.

U svom djelu on se sasvim oslanja na "Gesta Francorum" Grgura Turskog. Uz ovo postoje i neke lokalne

historije koja će kasnije postići veliko znaĉenje. Tome se prikljuĉuju i razna·"GESTA" opata, "VITA" i

148

"MIRAKULA". Kako u Francuskoj tako je bilo i u Njemaĉkoj, gdje. je BRUNN (nazvan CANDIDUS)

umro 845. god. po nalogu Hrabana napisao "VITA EIGILIS" opata samostana u Fuldi, Hrabanova

predšasnika. Po nalogu Hrabana, koji je i sam pisao, njegov monah RUDOLF napisao je "VITA SANCTE

LEOBAE" opatice samostana u Bischofsheinu u diacezi Würzburg.

Poznata je i Historija opatije Fulde, tj. "ACTA VETUSTA ABATUM FULDENSIUM" (744-916.) kojima

se moţe prikljuĉiti i kompilacija iz IX. i1i X. st. nastala u istom samostanu "ANNALES SANCTI

BONIFACII" (716.-830.) i to njihov prvi dio.

Zbog svoje knjiţevne djelatnosti poznat je i hesenski samostan Herefeld,. osnovan 770. god.. od Lula.

Naţalost "ANNALES HERSFELDENSES" su izgubljeni i nisu saĉuvani u prvotnom obliku.

I Fulda i Hersfeld su ostali u najvećoj povezanosti s biskupijom Mainz, gdje se njegovala znanost, pa su

tako ovdje bila pisana "Vita" svetaca i sl.. Još veća djelatnost takve vrste bila je u samostanu St. Gallen

pored Reichenau-a.

Škola tog samostana bila je najpoznatija i dugo vremena središte samostanskog ţivota, te ponos i radost

njegovih monaha, što se odrazilo i u kronici ovog samostana. Iako je isprva bio zasjenjen od St. Gallena,

samostan Reichenau se takoĊer isticao uĉenim crkvenim liĉnostima, koje su uskoro proslavile ovaj

samostan. To se oĉitovalo u raznim ţivotopisima, a nisu manjkali ni anali. Tako su u Reichenau nastavljeni

tzv."ANNALES AUGIENSES" (791.-939.). Isto se tako gajila znanost i u samostanu Freisingu (Bavarska)

što dokazuju brojni gramatiĉki rukopisi iz IX. i X. st.

To isto vrijedi i za Regensburg, Nieder-Altaich, Würzburg, Eichstaidt, Passau, Salzburg, Utrecht (brojni

ţivotopisi tamošnjih biskupa), Werden, Hamburg i Korvev (Saska) gdje su se pisali i ''ANNALES

CORBYENSES" koji idu do 879. godine. Tu je opat toga samostana BOVO II. (900.-916.) napisao "DE

SUI TEMPORIS AETIS FRAGMENTUM", djelo saĉuvano u fragmentima, kojima se sluţio ADAM

BREMENSKI.

I u drugom samostanu, u Grandersheinu (Saska), takoĊer se pisalo razne ''Vite". To su odlike i samostana u

Trieru i Prümu, gdje su nastale razne historije prijenosa moći svetaca, a u Prumu ĉak i "ANNAlES

PROMIENSES" (122.-1044.) Tu je djelovao i opat REGINO (od 892.) koji je umro 315. u samostanu sv.

Maksima u Trieru. Napisao je više spisa, pa i ''LIBRI DUO DE SINODALIBUS CURIIS AD DISCIPILUS

ECCLESIASTICUS". Najvaţnije mu je djelo "CHRONICON" (1-906.) koje oko 906. god. posvetio HATU

eo Mainza, tadašnjem regentu carstva. Dosta je površan u kronologiji i piše s mnogo pogrešaka, iake se

sluţio raznim analima. Znanstvenim studijama bavili su se i monasi u Köllnu, a kao plod toga nastali su

"ANNALES SANCTI PETRI COLONIENSES" (798.; 810.-818.),te "ANNALES CODONIENSES

BREVISSIMI" (814-870.).

U Lüttüch-u je, takoĊer, uskoro iznikla vrlo glasovita škola. Tu su pisani razni crkveni

"TRANSLATIONES"' i sl. Sliĉna djelatnost bila je u Utrechu, Verdenu i Metzu·

U Saint Vaastu (Francuska) nastalo je uz spomenute anale i djelo "CHRONICON VEDASTINUM" za koju

su upotrijebljeni razni anali, te HIJERONIM, OROSIUS, BEDA, IZIDOR, JORDANES, GRGUR

TURSKI, FREDEGAR itd. ABO monah u Saint-Germain-Des-Présu svom prvom spisu opisao je

opsjedanje Parisa od strane Normana (885-886.) i borbe sa njima do 896. godine.

U to vrijeme u Francuskoj, u pojedinim istaknutijim samostanima pišu se razni "TRANSLATIONES'',

"MIRACULA", "CARMINA" i "GESTA EPISCOPARUM".

U Salzburgu je oko 871., a ne 873. god. kako se do nedavno mislilo, nastao ĉuveni spis CONVERSIO

BAGOARIORUN ET CARANTANORUM" (O pokrštavanju Bavaraca i Slovenaca), a sastavio ga je neki

svećenik ove crkva. Djelo je samo po sebi dosta pristrano i upereno protiv Metodija. U Salzburgu su 873.

napisana i "VITA ST. RUPERTI SALISBURGENSIS EPISCOPI ROSVEYDIANA", a oko 907. nastala je

"LIBER CONFRATERNITATUM SALISBURGENSIS VETUSTIOR" (Imena osoba koje su ţivjele u

Salzburgu od 784.-907. godine.).

Italiji, koja je u to doba stajala pod franaĉkim gospodstvom, tj. pod Karolinzima, nailazimo na vrijednu

nauĉnu djelatnost u drugoj polovini IX. st. Radi se o krugu uĉenih duhovnika kakvih se dugo nije sretalo.

MeĊu njima se istiĉe bibliotekar ANASTASIUS (umro 879.) uĉenjak koji je prevaĊao s grĉkog razna djela.

On je sastavio i "VITA" Nikole I, a na ţelju Ċakona Ivana, koji je htio pisati crkvenu povijest, sastavio je iz

grĉkih izvora na.podlozi Nikiforove., Synkelove i Teofanove kronike,

i za 872. godinu novu “HISTORIA TRIPARTITA". Ta je kronika većinom prijevod većih stavaka iz

navedenih kronika, ali je ipak, tu i tamo Anastasije dodao i nešto novoga.

Na zapovijed pape Ivana VIII, IVAN ĐAKON je nastavio "VITA GREGORI MAGNI" i zapoĉeo "GESTA

SANCTI CLEMENTIS" koja je dovršio GAUDERIH, biskup u Veletriju. Vaţne su, i saĉuvane, zbirke

pisama pape Nikole I. i Ivana VIII., koje je većinom sastavljao Anastasius kao "diktator".

U Capui treba spomenuti "CATALOGUS COMITUM CAPUAE" (909-922.). U istom gradu pisao

je i ERCHEMPERT koji je pobjegao iz Monte Casaina "ERCHEMPERTI HISTORIAE

149

LANGOBARDORUM BENEVENTANORUM" tj. (Historija langobardskih knezova od Arichisa do

889.god.) oslanjajući se na Pavla Đakona.

U Napulju su razni sastavljaĉi pokušali pisati povijest te biskupije, ili govoriti o djelima napuljskih

biskupa ("GESTA EPISCOPORUM NEAOPLIS"). Tu je Ivan Đakon pisao "TRANSLATIO SAN

SEVERINI" (Prenos sv. Severina) za kojim su slijedili i drugi sliĉni opisi.

U Raveni sredinom IX. st. djeluje AGNELLUS, roĊen oko 805.god. iz bogate obitelji, koji je

jedanaest godina upravljao nekom opatijom. Napisao je ''LIBER PONTIFICALIS ECCLESIAE

RAVENATIS",tj. historiju ravenske crkve od Apolinara do Georgiusa, nadbiskupa istoimene crkve.

Umro je. oko 844. god. Za starija razdoblja svoga djela sluţio se epigrafskim spomenicima i Pavlom

Đakonom. Sasvim kratko je 877.god. napisana "ANDREAE PRESB. BERGAMATIS CHRONICON"

(Historija Langobarda po ANIDRIJI iz Bergama). To je zapravo izvadak iz Pavla Đakona, a Andrija je ovu

kroniku nastavio do svoga doba. Sasvim drugog karaktera je "CARMEN PANEGYRICUM BERENGARII"

koju je sastavio nepoznati autor izmeĊu 916. i 922. god. Tu su opisana djela i sudbina. kralja Berengara, kao

i njegova borba za krunu u Italiji 915. godine.

Treba navesti i mali zagonetni spis koji je otkrio naš Flacius, a naziv mu je “LIBELLUS DE

IMPERATORIA POTESTATE IN URBE ROME". Spis priĉa o starim, dobrim vremenima kada je car ili

njegov zamjenik u Rimu obuzdavao nadute velikaše. Ovaj se spis moţe svrstati u sredinu X. st. ili nešto

prije.

PISANI IZVORI U SREDNJOJ I JUGOISTOĈNOJ EUROPI OD 919. DO 1024.

Reginova kronika završava sa 906.godinom, a od 919. do 1024. nastaje novo razdoblje pisanja

izvora pod tzv. Otonima ili saskom dinastijom.

Centar takve djelatnosti postaje samostan Corvey (Saska) odakle je potekao tamošnji monah WIDUKIND.

On je 967. zapoĉeo pisati historiju svoga naroda - Sasa, tzv. 'RES GESTAE SAXONICAE" i ona seţe do

973. Tu je opisano doba njemaĉkih vladara Henrika I Ptiĉara (919-935.) i Otona I (936-973.)· Ovo djelo

predstavlja dobar izvor za navedeno razdoblje. Widukind je u "svojoj historiji" imitirao s manje ili više

uspjeha Salustija i još neke antiĉke pisce.

U samostanu Condersheimu monahinja HROTSVIT opjevala je ţivot i djela Otona I u

''HROTSVITHAE CARMEN DE GESTIS ODINIS I IMPERATORIS". Iz toga doba je i anonimna "VITA

REGINAE MATHILDAE ANTIQUIOR". U samostanu u Hersfeldu, uz istoimene anale, nastao je i spis

"EX MIRACULIS SANCTI VIGHBERTI (0 ĉudesima sv. Vigberta).

U drugoj polovini X st. kao središte pismene djelatnosti istiĉe se i Quedlinburg, osnovan od iste

kraljice Matilde, sa svojom školom i istoimenim analima

"ANNALES QUEDLINBURGENSES" (od 708. do 1025.) 0ve je anale sastavio neki kvedlinburški

svećenik na osnovu Annales Hersfeldennses, koji nisu saĉuvani u prvotnom obliku, ali su zato saĉuvani

mlaĊi hersfeldski anali koji, uz velike prekide idu do 1040. godine. Ovi su anali sluţili kao obrazac za

'''ANNALES WEISSENBURGENSES" i za "ANNALES OTTENBURANI" (od 729-1113.).

U Halberstadtu se pišu razne biografije, pa tako i "GESTA EPISCOPORUM HALBERSTADTENSIUM"

(do 1140.). Sliĉna djelatnost zapaţena je u to doba i u saskim samostanima u Verdenu i Mindenu, a napose

u Hildesheimu. Pored spisa "TRANSDATIO SANCTI EPIPHANII'' te "THENGMARI VITA

BERWARDI'' ĉuveni su i "ANNAI.ES HILDESHEIMENSES".

Ovi posljednji su sastavljeni u ĉetiri dijela:

- prvi ide do 993. god.

- drugi ide do 1040. god.

- treći ide do 1108. god.

- ĉetvrti ide do 1137. god.

Ovi anali su vrlo vaţan izvor koji se sluţio sa Annales Hersfeldensses.

Na istoku Saske istiĉe se Magdeburg kao duhovni centar i za tzv. "ventiske" zemlje. U Mersenburgu su

napisana "VITA SANCTI ADALBERTI" ĉiji je autor bio BRUNO. Ovaj spis je nastao oko 1004. godine.

Inaĉe, Adalbert je bio veliki prijatelj Otona III kao i biskup praga. Poginuo je 997. god. kad je propovijedao

kod Prusa, Bruno, prijatelj Adalberta bio je nadbiskup "pagana" te je djelovao u Ugarskoj, Rusiji (Peĉenezi)

i Poljskoj. I ovaj je prelat poginuo na svom misionarskom poslu u Pruskoj 1009.god. U Marsenburgu je od

1009. do 1018. tj. do svoje smrti biskup bio THIETMAR. RoĊen je 975., a izmedu 1012. i 1018. god.

napisao je svoju opširnu kroniku, koju ipak nije dovršio. U kronici je opisao i ono što je sam doţivio. Sluţio

se i Widukindom i kvedlinburškim analima, a djelo mu seţe do 1018. god. odnosno do njegove smrti.

Titmara su iskorištavali razni saski pisci, pa tako i analista Saxo.

150

U to doba u Mainzu je takoĊer na visini knjiţevna djelatnost, dok su u Lorschu ĉinjeni beznaĉajni

istoimeni anali (936-978.) nazvani i "ANNALES SANCTI NAZARII"

U Wormsu se obraĊuju razna "Vita" tamošnjih biskupa, a sliĉna grana crkvene knjiţevnosti obraĊuje se u

Speieru Würtzburgu, u Bambergu.

U Kölnu se u ovo doba istiĉe djelatnost Bruna, nadbiskupa u Kölnu, brata Otona I., a onda i

njegovih nasljednika na toj stolici. Brunov uĉenik RUOTGER je opisao ţivot ovog velikog dostojanstvenika

u "RUOTGERI VITA BRUNONIS", a to su onda ĉinili i drugi. Od svih se ipak istiĉu "ANNALES

COLONIENSES" (776.-1028.) te "ANNALES COLONIENSES BREVES (814; 898.-964.). Za prve su kao

baza posluţili alamanski, sangalenski i rajhenauski anali.

U samostanu sv. Maximiniana u Trieru napisani su "ANNALES SANCTI MAXIMIANI" (708.

987.) i jedan monah istog samostana sastavio je historiju svoga doba. To je zapravo nastavak Reginove

kronike i ova historija ide do 967. godine.

MeĊu sufraganima Triera istakao se nauĉnom djelatnošću Metz, gdje su sastavljena razna "Vita" i

"Gesta" tamošnjih biskupa. Ipak, u blizini Metza, u samostanu Gorze bila je mnogo više razvijena znanost i

knjiţevnost, što se odrazilo i u raznim "Vitama" i "Mirakulama". Nešto manje se na tom polju radilo n

Utrechtu, Verdenu i Tulu. U Lüttüchu se sve više razvijala znanstvena djelatnost i to zaslugom biskupa

NOTKERA (972.-1008.). U samostanu Lombach ili Lobes (blizu Lüttücha), koji je do tada bio pod litiškim

biskupom nastali su "ANNALES LOBIENSES". Ovi anali su kompilacija starijih historijskih izvora koji idu

od 741.-982.god.

Mnogo vaţniji od ovih anala su spisi tamošnjeg opata Lobesa POLKVINA, koji je sastavio "GESTA

ABBATUM LOMBIENSIUM" te "GESTA ABBATUM ST. BERTINI SITHIENSIUM" (Djela opata u

Sitoau). Lobes je u skoroj budućnosti nadmašio samostan Gamblu, iako ne smijemo zaboraviti na djelatnost

samostana u Gentu, Saint-Blandignu, Brogneu kao i kod Lüttücha.

Naroĉito je zapaţena djelatnost ADALBOLDA, biskupa u Utrechtu, uĉenika Nothera, od koga je

saĉuvan samo poĉetak VITA HEINRICI II IMPERATORIS" (idu do 1004.godine.)

I u ovo doba škole u Saint-Gallenu i Reichenau saĉuvale su svoju staru slavu i podigle se na visok stupanj.

Tamo se u to vrijeme naroĉito puno pisalo. Tako su u Saint-Gallenu nastavljeni stari alamanski anali do 25.

a sredinom X st. nastali su "ANNALES SANCTI GALLI MAIORES".

Oni su do 955. god. pisani od jedne ruke, a do 1044. od više autora.

U Einsiedelnu su 966. god. uspostavljeni "ANNALES ST. MEGINNRADI", a onda "ANALES

EINSIEDELENSES" koji u jednom rukopisu idu do 1057. god. a u drugom ĉak do 1268.godine. U Saint-

Gallenu se nastavlja kronika samostana kao i "Vita". Tada samostan u Reichenau dobiva posebno znaĉenje,

jer leţi na glavnoj cesti koja je vodila za Italiju. U njemu se pišu uobiĉajeni "Translatio", "Vita", kao i

"Miracula"

U Konstanzu (Švicarska) je tada bila na snazi crkvena knjiţevnost, posebno "Vita", takoĊer i u

Strasburgu. Regensburgu se pišu i dalje "ANNALES SANCTI EMERANI RATISBONENSIS MAIORES"

(748-823.) i "ANNALES SANCTI EMERANI BREVISSIMI" (od kraja VIII st. do 1062.), a onda

"ANNALES SANCTI EMERANI" za XI st. (1036.-1046.), te "ANNALE RATISBOENSES" (do 1201.)

ĉiji je stariji dio ispis iz "annales Fuldenses". Tu se pišu "Vita" pojedinih biskupa, a u Regensburgu je

sastavljen "FRAGMENTUM DE ARNULFO DUCE BAVARICE" (921-937).

Ovaj ţivotopis bavarskog vojvode Arnulfa saĉuvan je u fragmentu i po svoj prilici sastavljen poslije smrti

ovog hercega.

U Salzburgu, Freisingu, Nieder-Altaichu i Passau se nastavlja pisanje na polju crkvene

knjiţevnosti.

U Fracuskoj se Reims i dalje središte francuske politike, što se odraţava i na knjiţevnom podruĉju. Tada

FLODOARD (894.-966.) Hinkmarov nasljednik piše "HISTORIA REMENSIS ECLESIAE" (948.), kao i

'FLODOARDI ANNALES" (919-966.), koji su sastavljeni na objektivan i vjerodostojan naĉin.

U Reimsu se knjiţevna djelatnost istiĉe sa GERBERTOM iz samostana Aurillac u Auvergneu. Oni

je kao nadbiskup u tom gradu od 991. imao veliki politiĉki upliv, pa je ostavio brojna djela i spise raznolike

vrijednosti. Njegov uĉenik RICHER, koji se bavio filozofijom, medicinom i matematikom, sastavio je pod

utjecajem Salustija i drugih antiĉkih pisaca "HISTORlUM LIBRI IV". On je u ovoj historiji pun fantazije i

pretjerivanja, a glavne su mu pogreške - netoĉnost i osjećaj vrijednosti istine.

Uporedo s Reimsom ide i knjiţevna djelatnost samostana Fleury ili Saint-Benoit na Loire, gdje su

sudjelovale istaknute crkvene osobe, kao opati. Tu su napisani i "ANNALES FLORIACENSES" (idu do

1044.), kao i razna "Vita" tamošnjih opata. Tamošnji monah AIMOIN je sastavio "HISTORIA

FRANCORUM" (do sredine VII st.). Ona je slabe vrijednosti, pa je kasnije nastavljena do 1165.god. Još

prije su u samostanu sv. Columba u Senonu saĉinjeni "ANNALES SANCTE COLUMBAE SENONENSIS"

(708-1218.), te "HISTORIA FRANCORUM SENONENSIS (688-1615.), a ide sve do 1034·). Onda slijedi

"ODOVANNI MONACHI SANCTI PETRI VIVI SENONENSIS CHRONICON COLETUM" (oko 1045.)

151

i "CLARI MONACHI SANCTI PETRI VIVI SENONENSIS CHRONICON COLECTUM" (oko 1124.),

koju je sastavio neki drugi monah do 1267. Od velike je vrijednosti djelo "DE MORIBUS ET ACTIS

NORMANIAE DUCUM', u tri knjige koje je napisao DUDO, dekan u Saint-Clementinu. On je ovo djelo

napisao poĉetkom XI st. u ĉuvenom samostanu Clinyu, gdje je vladala stroga monaška askeza, pa nije mogla

napredovati nauka, a posebno historija, jer je sve to prezirano kao zemaljsko. Ipak je i ovdje napisano

nekoliko "Vita" od manjeg znaĉaja.

Zato su se u Italiji u to doba zapoĉela sve više uzdizati knjiţevna dostignuća i poslije dugog

vremena pojavio se historiĉar koji je zasjenio sve svoje suvremene kolege. To je bio LIUDPRAND, biskup

u Cremoni od 962 - 949. godine kralj Berenger ga je poslao u Carigrad. Njegovo je djelo

"ANTAPODOSIS" (Povratak) u šest knjiga, a obuhvaća period od 887-950. Godine 963. Oton I ga je

poslao papi Ivanu XII, a 968. ide opet u Carigrad. Godine 970. je konaĉno u Cremoni, a što je dalje bilo s

njim nije poznato. Za doba kralja Hugoa znaĉajni su "MIRACULA SANCTI COLUMBANI" nastala valjda

krajem X. st. Usporedo s tim, u Italiji se istiĉe "CHRONICON BENEDICTI DE SAN-ANDREA'', koju je

sastavio oko 968. godine monah samostana San Andrea na brdu Sorekte.

"CHRONICON SALERNITANUM" seţe do 974. godine.

Poznata je i "CHRONICON VENETUM JOHANNI SAGORNINO". Nju je sastavio IVAN

DJAKON, kapelan duţda Petra II Orseola (991-1009.), koji je bio poslan Otonu III i Henriku II. Ova je

kronika stilistiĉki dotjeranija. od one iz samostana San Anrea.

Pored nje vaţna je i "CHRONICON VENETUM VULGO ALTINATE", ĉiji je stariji dio pisan u X st. ali

se ipak stavlja u razdoblje od 800-1008. S dodacima ona seţe do XIII. st. Njen izvorni rukopis nije saĉuvan,

već samo prijepisi iz kasnijih stoljeća. Poĉetak te kronike sluţio je za sastavljanje "CHRONICON

GRADENSE", koja opisuje poĉetak te velike biskupije i gradeške patrijarhije, te ide do raspada akvilejske

crkve 507. godine. U Italiji u to doba nastaju i razna "Vita". Tako je po ţelji cara Otona II, GUMPOLD,

biskup u Mantovi napisao "VITA VENCESLAVI DUCIS" (roĊen 935., a poginuo kao ĉeški vojvoda).

Drugi ţivotopis ovog istog hercega, nezavisno od Gumpolda, napisao je LAURENTIUS, montekasinski

monah u XI stoljeću.

Na grĉkom jeziku nastala su i "VITA SANCTI NILLI", Kalabreţanina Grka, koji je neobiĉno

djelovao na Otona III. JOHANNES CANAPARIUS, opat samostana sv. Aleksija u Rimu napisao je "VITA

SANCTI ADALBERTI", (umro 997.) praškog biskupa, a na ţelju njegovog oboţavatelja i prijatelja Otona

III. PETRUS DAMIANI je obradio oko sredine XI st. "VITA SANCTI ROMOALDI", opata samostana

kraj Ravene, inaĉe osnivaĉa kamaldeškog reda (samostan Classe u Raveni).

S tim su uglavnom iscrpljeni izvori za navedeno razdoblje u Europi.

KRONIKE.I KRONIĈARI

(u svijetu, Europi i Hrvatskoj - s preteţitim osvrtom na srednji vijek)

I historija naroda Jugoslavije, kao i opća historija, poĉiva na izvorima. I z v o r i su tragovi misli i djela

prošlih generacija, odnosno izvorom se naziva sve ono iz ĉega se moţe crpsti historijsko znanje. Drugim

rijeĉima, to je materijal iz koga se dobivaju podaci za rad na rekonstrukciji prošlosti. No, tih je izvora, na

ţalost, malo preostalo za starija vremenska razdoblja, a bez njih nema ni historije, tj. historije mnogih

stoljeća i pojedinih razdoblja, a pogotovo godina, pa ne znamo ništa za itekako vaţne i prohujale dogadaje i

liĉnosti koji su igrali velku ulogu u historiji svijeta ili u historiji naših naroda.

Izvori se dijele na : p r e o s t a t k e i na t r a d i c i j u ili predanje.

P r e o s t a c i su: ostaci ljudskog tijela, jeziĉni elementi, norme i obiĉaji, mehaniĉki ili materijalni produkti

(novci, peĉati, grbovi, nakit, oruţje, posuĊe, odijela, graĊevine), privatna pisma (korespondencije), pisani

spomenici (natpisi i epitafi, spomen ploĉe; najznaĉajniji dogaĊaji gradnje i liĉnosti), isprave (listine u

povelje), spisi (akta).

T r a d i c i j a ili p r e d a n j e je:

-s l i k o v n a (historijske slike, suvremene fotografije, napose portreti, geografske karte, katastarske mape,

planovi, grafike, skice, genealoške i heraldiĉke ploĉe, kipovi od mramora i bronze, peĉati i peĉatnici)

- u s m e n a (zabiljeţene priĉe, sage, anegdote, poslovice, izreke, obiĉaji, jezik)

- p i s m e n a (genealogije pojedinih obitelji, plemena i vladara, srednjovjekovni katalozi biskupa, knezova i

kraljeva, kalnadari, kratki zapisi, ljetopisi, kronike, biografije, memoari, legende svetaca-actasanctorum,

autobiografije, proglasi, spisi, putopisi, leci, brošure, razni knjiţevni sastavi,

suvremeni pisci).

Za historiju su najvaţniji s u v r e m e n i i z v o r i . Oni koji su dalje od vremena dogaĊaja ili osobe na

koju se odnose imaju manju vrijednost. U prosuĊivanju kasnijih izvora, po suvremenim izvorima, upućuje

nas p o v i j e s n a k r i t i k a, bez koje ne bi postojala ni historija kao nauka.

152

MeĊu kasnije podatke (izvore) spadaju i k r o n i k e , koje treba uvijek najpedantnije i najpaţljivije

provjeravati pomoću izvora prvog reda. Jednom rijeĉju, vjerodostojnost podataka iz ovakvih i sliĉnih vrsta

izvora usporeĊuje se i kontrolira pomoću drugih, već provjerenih izvora, akata i isprava.

Naroĉito treba biti jasno da i podaci navedeni u nekom izvoru, ovdje u kronici, odgovaraju ĉinjenicama

(istini) ili ne, i do kojeg stupnja. Jasno je da se ovaj kriterij mijenja ovisno o vrsti izvora.

Veoma su vaţan izvor razni a n a l i ili l j e t o p i s i koji su bili u upotrebi još kod orijentalnih

naroda, a kasnije kod Rimljana. Razlika izmeĊu anala i kronika je u tome što su anali obiĉno anonimni,

biljeţe se suhoparnim stilom - u pojedinoj godini nekoliko rijeĉi o stanovitom dogaĊaju ili pojavi. Djelo su

jednog ili više ljudi koji obiĉno ţive u samostanu. Kronike idu od tzv. s t v a r a n j a

s v i j e t a do d o b a u kojem njihov sastavljaĉ ţivi. Naroĉito je teško kritiĉki postupiti u pogledu kronika

koje obiĉno seţu u daleku prošlost. U prvom redu treba upoznati ţivot i vremensko razdoblje autora, koji

obiĉno imaju pred sobom neki cilj, zatim treba utvrditi kada je djelo nastalo, te se prema tome utvrĊuje

njegova vjerodostojnost i vrijednost. Napose treba paziti na to gdje je kronika nastala (mjesto, kraj).

Najvaţnije je ipaak ustanoviti ĉime se autor sluţio i odakle zna za te podatke tj. ima li usmene ili pismene

izvještaje, da li ih je dobio od oĉevidaca ili sudionika, ili "posudio" iz starijih, ne baš uvijek ispravnih

izvora, ili ih je sam laţno sastavio i sakrio, ili nije smio reći istinu.

Da bi se to utvrdilo mora sa izvršiti a n a l i z a izvora, tj. pomoću nje utvrditi koliko je ovo djelo p r a i z

v o r, a koliko je i z v o r d r u g e r u k e. Posebno treba paziti na meĊusobnu ovisnost i na srodnost

pojedinih izvora, tj. tko je iz koga i u koju svrhu uzimao podatke. Time se ujedno utvrĊuje. i a u t e n t i ĉ·n

o s t ili f a l s i f i k a t izvora (podataka) i tu mnogo puta pomaţe k o m p a r a c i j a s drugim izvorom

istog autora iz toga vremena i toga kraja, s obzirom na njegovu unutrašnju i vanjsku formu (npr. jezik,

pismo, stil, kompozicija).

Sam naziv k r o n i k a potjeĉe od grĉke rijeĉi "hronos" (vrijeme, dob ţivota, vijeka) tj. od rijeĉi

"hronikos" (koji se tiĉe vremena), te rijeĉi logos, što znaĉi oznake vremena, kronologija, tj.kronološko

biljeţenje dogaĊaja.

Postanak prvih kronika treba traţiti na Istoku i s njima smo se najprije upoznali preko starih Grka,

a onda preko Bizantinaca koji su ih na isti naĉin sastavljali. Ovdje ćemo se uglavnom osvrnuti na samo one

kronike koje idu od tzv. stvaranja svijeta ili biblijskih osoba Adama i Eve, a navest ćemo i one koje su

dobile sluţbeni naziv "kronike", iako, striktno uzevši u obzir, one ne spadaju u tu vrstu izvora, tj. one

poĉinju od jedne izvjesne godine i idu do svog doba.

MeĊu najstarije kronike ubraja se tzv. STARI ZAVJET. To je kronika u dvije knjige, nastala

krajem IV st. pr.n.e. Nju kao historijski izvor moramo upotrebljavati s velikim oprezom jer je baš na osnovu

novih istraţivanja dokazano da se u historijskim knjigama Starog zavjeta nalaze falsificirani umeci. Jedan

od najvaţnijih izvora za historiju IV. i V. st. n.e. iako nije saĉuvan u originalu, je tzv. "CHRONICA

CONSTANTINOPOLITANA" za koju znamo zahvaljujući raznim piscima koji su je ispisivali u izvacima.

Neka vrsta nastavka je "CHRONICA GALLICA" koja se ne datira, poput gore navedene, po konzulatima,

nego po godinama Abrahama (lice iz Starog zavjeta), olimpijade i careva. Ĉuvena je i tzv. "CHRONICON

PASCHALE" koja poĉinje od "stvaranja svijeta", a datira iz VII. stoljeća.

Kod Grka, a naroĉito kod Bizantinaca, kroniĉari su uzimali materijal iz opće historije koja je išla

od "stvaranja svijeta" do njihova vremena. Njihov naĉin pisanja sastoji se u iznošenju velikog broja

historijskih pojedinosti koje im se ĉine vaţne. Kronike posebno polaţu vaţnost na detaljno opisivanje

duševnih i tjelesnih osobina istaknutih liĉnosti. To je osobina koju su pronašli dijelom u grĉkim romanima, a

dijelom i u drugoj vrsti literature. Neke od ovih kronika bile su ĉak popraćene slikama. Sa posebnom

paţnjom ovi kroniĉari su obraĊivali glad, bolest, kugu, repatice, komete i druga znamenja, te potrese i

gradnje. Vodeće stajalište ovih kronika je crkveni interes, pa su se one zato kronološki pribliţavale Bibliji.

Kod ovih kroniĉara rijetko se moţe naći, makar i površinsko, prilagoĊavanje sa izvorima. Oni su u svom

radu ostali preteţno ĉisti kompilatori. Zato je njima sasvim svejedno kako će provesti periodizaciju. Oni su

daleko od kronološkog naĉina jednog Tukidida. Uz to, oni pišu puĉkim jezikom, a ne knjiţevnim, kako to

rade drugi pisci. Naime, oni ne pišu za jedan ograniĉeni literarni krug ljudi, nego za veliko mnoštvo naroda.

Zato je njihov naĉin pisanja popularan i oni ga usklaĊuju prema ukusu mase. ObraĊivaĉi ovih kronika su

najĉešće anonimni i obiĉno

monasi - redovnici koji teţe da na svoj naĉin svojoj subraći i poboţnim svjetovnjacima - laicima daju

pregledne priruĉnike. svjetske historije. Radi toga u kronikama i prevladava crkvena i popularna teţnja. Iz

tog razloga ove kronike pravladavaju i šire se po latinskom zapadu, a napose kod orijentalnih naroda:

Sirijaca, Arapa, Armenaca, Gruzijaca, te Slavena: Bugara, Srba, i Rusa koji su prevedeni na kršćanstvo od

strane Bizanta. Na taj naĉin kronike su postale veoma vaţne za opću kulturu srednjeg vijeka. Kroniĉari su

vrlo lako sastavljali svoja djela. Oni su naprosto ekscerpitirali pojedina historijska djela i stare kronike, ili

reĉeno današnjim rjeĉnikom, bili su bezoĉni plagijatori.

153

Bizantske kronike Poĉetak bizantskih svjetskih kronika je veoma teško odrediti, vjerojatno je to IV. ili V. stoljeće.

Autor prve veće "kršćanske kronike" u Bizantu bio je pogrĉeni Sirijac IVAN MALALA (malal-

retor). RoĊen je krajem V st. a umro iza 574. u Carigradu. Napisao je veliku kroniku pod naslovom

"HRONOGRAFIA" u 17 knjiga. U njoj opisuje dogadaje od Adama i Eva pa sve do 540. godine. Ova je

kronika napisana za najšire mase vjernika i mnogobrojni kler, a glavni Malalin cilj je da pouĉava na

zabavan naĉin i stvara odane podanike kruni i privrţene poklonike oltara, u ĉemu je i uspio.

Ovo njegovo djelo mnogo je ĉitano i bilo vrlo popularno u bizantinskom svijetu, a kasnijim brojnim

kroniĉarima posluţit će kao o b r a z a c . Malalina kronika prevedena je na slavenski jezik i tu odigrala

posebnu ulogu. Malala spada meĊu najpoznatije bizantinske pisce. No, za svoju kroniku se posluţio, na

naivan naĉin, brojnim izvorima ne razlikujući moguće i stvarno od fantastiĉnog i nemogućeg. Njegovo

znanje je površno i puno zamagljenih pojmova, a zbog svoje priproste poboţnosti i slijepe pokornosti

reţimu pada ponekad u naivna izvitoperivanja. Ratove opisuje suho i šablonski, dok su razne vjerske i

politiĉke pobune opisane ţivlje. Interesantni su njegovi opisi na kroniĉarski naĉin, kao "izljev srdţbe

boţje":kuge, gladi, poplave, potresi, poţari po gradovima, pomrĉina sunca, pojava kometa. Sama kronika je

u najvećem dijelu puna nevaţnih pojedinosti, kao što su razna "ĉudesa" (mirakula), npr. anĊeo za jednu noć

pobio 185 tisuća Asiraca,

a pas govori ljudskim jezikom, ţivopisne anegdote, neoĉekivana uplitanja viših sila, skandali itd. S obzirom

na sve ovo, nije baš velika vrijednost Mlaline kronike, kao historijskog izvora, osim za ono razdob1je za

koje autor govori kao suvremenik. Malala se predstavlja kao n a j k a r a k t e r i s t i ĉ n i j i bizantski

kroniĉar, koga su dosta prepisivalo i slijedilo u drugim kronikama. Zbog toga je njemu posvećeno nešto više

prostora.

Pored njega poznati bizantski kroniĉari su i: HESIHIOS iz Mileta, koji je ţivio oko sredine VI st. i

JOANES ANTIOHIJSKI iz VII st. Vaţna je i tzv. Uskršnja kronika ili "CHRONICON PASCHALE" koja

ide od Adama pa sve do 629. Ime sastavljaĉa ove kronike je nepoznato, a1i je svakako bio svećenik ĉija je

djelo obiĉna kompilacija iz drugih izvora, pa i iz Malale. I ova kronika, iako nešto manje od Malale, opisuje

potrese, pomrĉinu sunca, padanje grada, poplave, jake grmljavine, epidemije, kugu, glad, pojavu kometa,

poţare, "ĉudesa", muĉenike, borbe s hereticima, pobune, javne proslave, zasjedanje sinoda, otkrivanje

spomenika vladarima, prijenos svetaĉkih moći, gradnje crkvi po carevini, kao i javna kupališta i cisterne. I

ova kronika, poput Malaline bila je mnogo ĉitana u Bizantskom carstvu, a napose kod Juţnih Slavena, za

ĉiju je historiju ona od velike. vaţnosti.

Kao kroniĉar spominje se i GEORGIOS SINKELOS (tajnik, sekretar patrijarhije), koji je sastavio

djelo u kome priĉa o dogaĊajima od "stvaranja svijeta" do Dioklecijana (284.god.n.e.) On je. ţivio u drugoj

polovini VIII st. i poĉetkom IX. st. Inaĉe u ovoj kronici prevladava teološki duh.

U istom razdoblju ţivi i TEOFAN CONFESOR, koji je nastavio Sinkelovu kroniku sve do

813.godine. I on se sluţio mnogim izvorima za svoju kroniku, koja je raĊena analistiĉki. Vaţnost ovog djela

je i u tome što je on dosljedno i detaljno izradio kronološki sistem, što je tada u srednjovjekovnoj

historiografiji bila neobiĉna pojava. On za pojedine vremenske odsjeke daje tablice s godinama od

"stvaranja svijeta" s imenima bizantskih careva, perzijskih i arapskih vladara, papa i vaseljenskih patrijarha.

Njegova kronika je tipiĉna srednjovjekovna kronika - neobjektivna i bez uĉenosti, ali je pisana narodnim

jezikom i imala je veliki utjecaj na svu kasniju bizantsku kronografiju. Ova kronika daje vaţne podatke i za

historiju Juţnih Slavena.

Pod imenom "THEOPHANES CONTINUATUS" (Teofanov nastavljaĉ) poznata je kronika koja

ide od 813. do 961. Ona je vaţna za ustanak Tome Slavena (821-823.), kao i za same Slavene. Nju je

sastavilo više anonimnih kroniĉara.

Pored Teofanove kronike, veoma je vaţna i kronika carigradskog patrijarha NIKIFORA (umro

829.), ĉiji kronološki spis poĉinje od Adama i završava 829. god. te sadrţi kratku listu jevrejskih, Perzijskih,

rimskih i bizantskih vladara, kao crkvenih poglavara.

Kao kroniĉar IX. st. javlja se GEORGIJE HAMARTOL (griješni) o kome gotovo više ništa ne

znamo. Njegova kronika dopire do 842. On se u svom djelu sluţio Malalom i Teofanom. Njegov je spis

tipiĉna monaška kronika, zanimaju ga crkvena i teološka pitanja, a s tog stajališta on promatra i svjetovnu

historiju. Ova je kronika nastavljena u X st. pod imenom tzv. NASTAVLJAĈA GEORGIJA MONAHA.

Veliki broj prijevoda na slavenske jezike (ruski, bugarski, srpski) govori da je bila omiljena u slavenskom

svijetu u srednjem vijeku.

Interesantna je kronika SICILSKOG ANONIMA, porijeklom Grka, prevedena i na arapski, a

opisuje sicilske dogaĊaje od 827.-965. Kronika SIMONA, magistra i logoteta, ide od "stvaranja svijeta" do

948. godine.

154

"MONEMVASIJSKA KRONIKA", (tj. kronika o osnivanju Monerovasije grada na Peloponezu) je

sasvim kratka kronika i prelazi karakter lokalnih historija. Anonimna je i vjerojatno je nastala poĉetkom XI.

st. odnosno krajem X st. U njoj ima vrlo vaţnih podataka za slavensku historiju, napose za naseljavanje

Slavena na Peloponez.

Nastavljaĉ Teofanove kronike JOVAN SKILICA (ţivi u drugj polovini XI st.) napisao je kroniku

kojom je obuhvatio dogaĊaje od 811. do 1079. Skilica je vaţan i za historiju naših naroda.

Posve nam je nepoznat kroniĉar GEORGIJE KEDREN, koji je vjerojatno bio monah, a svoju

svjetovnu kroniku je sastavio krajem XI st. i poĉetkom XII st. I ova kronika poĉinje od tzv. "stvaranja

svijeta" i ide do 1057. godine.

Krajem XI i sredinom XII st. ţivi IVAN ZONARA, visoki bizantski drţavni sluţbenik, ĉija

svjetska kronika ide od "stvaranja svijeta" do 1118. godine.

Interesantna je i kronika u stihovima KONSTANTINA MANASESA (ţivi sredinom XII st.). Ona

obuhvaća dogaĊaje od "stvaranja svijeta" do 1081. Ovo djelo prevedeno je na slavenske jezike.

U prvoj i drugoj polovini XII st. ţivi MIHAEL GLIKAS. On je sastavio popularnu svjetsku kroniku koja

poĉinje na uobiĉajeni naĉin i seţe sve do 1118. godine, tj. do smrti Aleksija Komnena. Odlika ove kronike

je kratkoća.

Sasvim nepoznat kroniĉar je JOEL, koji je sastavio jednu opću svjetsku kroniku, a ţivio je u prvoj i

drugoj polovini XIII st. Inaĉe, djelo mu je bez historijske i knjiţevne vrijednosti. Zatim slijedi kronika

JOANA SICILSKOG (seţe do 1204.), te SATHASA (ide do 1261.) ĉije ni ime ne znamo, zatim kronika

TEODORA, biskupa Kizika (isto ide do 1261.), te kronika EFREMA o kome takoĊer ništa ne znamo (isto

ide do 1261.). Posve saĉuvana je kronika Trapezuntskog carstva, koje je postojalo od 1204-1261. a njen

sastavljaĉ je bio MIHAEL PANARETOS iz prve polovine XV st.

Ima još bizantinskih, nedatiranih, izgubljenih i nestalih kronika, a napose onih pisanim vulgarnim

grĉkim jezikom. Uz to imamo razne izvatke iz kronika, povijesne table i sl. koje su iz Bizanta odnesene i

saĉuvane po evropskim bibliotekama, napose onim u Italiji.

Zatim imamo i jednu kroniku iz zadnje trećine XVI st. koja ide do 1573. a napisao ju je MANUEL

MALOKOS iz Napulja. Ima grĉkih kronika i iz XVII, pa i iz XVIII st. Uz to su saĉuvane i još neke druge

grĉke, svjetske i carske kronike iz doba turskog gospodstva, o ĉijim osobinama i izvorima ne znamo ništa

pobliţe. Tako imamo nekoliko takvih kronika iz XVI st. koje seţu do tog doba, a jedna opća svjetska

kronika je, po svoj prilici, saĉinjena od metropolite u Arti - NEOFITA MAUROMATESA,

oko sredine XVII st. Kao i u staroj grĉkoj literaturi, tako i u bizantinskom razdoblju nisu nedostajale lokalne

kronike ili kronike pojedinih mjesta. Specijalno su takve imali gradovi Antiohija i Carigrad, a i drugi brojni

bizantinski gradovi, ali su one rano išĉezle, budući da su se širile na skuĉenom prostoru. Ipak i u XVI. i

XVII. st. imamo nekoliko takvih kronika, koje se tiĉu pojedinih grĉkih mjesta i gradova.

U uskoj vezi sa historijskom literaturom Bizantinaca stoje orijentalni i slavenski narodi, pa su zato

mnoge njihove kronike, ili sasvim ili djelomiĉno, izvaĊene iz predloţaka bizantinskih kronika, koje ĉak

ponegdje i nadopunjavaju.

Orijentalne kronike

U tzv. orijentalnu grupu spada grĉka svjetska kronika, koju je u Donjem Egiptu sastavio IVAN, biskup od

Nikina, krajem VII st.

Ona poĉinje od Adama i Eve i ide sve do kraja VII. st. Ne zna se kad je ovo djelo prevedeno na arapski, a sa

njega onda i na etiopski (1601.) na kojem je, kako izgleda, jedino i saĉuvana ta kronika.

Glavni izvor ove kronike je bio Malala.

Na s i r i j s k o m jeziku je DIONIZIJE iz Telamahre, patrijarh monofizit u Antiohiji (ţivi u IX

st.) sastavio tzv. "SIRIJSKU KRONIKU" koja ide od Adama i Eve do 775. godine. Na istom jeziku je pisao

kroniku antiohijskih patrijarha MIHAED VELIKI iz Mitilene (druga polovina XII st. do svoga vremena).

Ova je kronika prevedena ĉak i na armenski jezik. Inaĉe, ovakvih kroniĉara je bilo mnogo na Istoku i oni

pišu na arapskom, armenskom pa i grĉkom jeziku brojne kronike, od VII. pa do XIV. stoljeća.

Slavenske kronike

One pokazuju dosta veliku ovisnost od bizantinske historijske literature. Naime, kod Slavena su isprva

bizantinska djela bila prevoĊena, a kasnije najviše na osnovu ovih prijevoda, nastale su slobodne

kompilacije i obrade historijskog materijala.

Najpoznatije slavensko historijsko djelo tzv. "NESTOROVA KRONIKA" iz XII st. koju Rusi

danas zovu "NAĈALNAJA LETOPIS" (naĉal'naja-poĉetna) navodno je sastavio monah NESTOR. Ovo je

155

zbirka raznovrsnog historijskog materijala, a moţda je napisan od raznih autora, ali ju je u XII. st. ipak radio

i napisao sam Nestor. Ona je posebno vaţna za slavensku povijest, i to posebno za najstarije doba Slavena.

Ova kronika je svakako baza ĉitave starije ruske histarije do XIV st.

Franaĉke kronike

Tu se istiĉe !CHRONICON MOISSIACENSE" (408-818.). To je kompilacija nastala iz ranih izvora u

samostanu sv. Petra u Moissacu u juţnoj Francuskoj. Poznata je i kronika FREDEGARA "skolastika" iz VII

st. koju su nastavili razni anonimi sve do 768. godine. TakoĊer je poznata i kronika francuskog kroniĉara i

hagiografa ADONA.(roĊen 799. a umro 874.), benediktinca koji niţe dogaĊaje od "postanka svijeta" pa sve

do 875. Ovaj izvor daje dosta dragocjenih podataka za historiju Juţnih Slavena, napose Hrvata.

Njemaĉke kronike

Prva po redu je ona koju je napisao REGINO, opat primskog samostana. Umoro je 915. god. Ova kronika

ide od prve godine pa do 906. i slijedi kronologiju. Reginovu kroniku nastavio je nepoznati monah, anonim,

sve do 964. godine.

Uz ovu kroniku imamo i kronike nastale u freisinškom samostanu u Ebersbergu (880-1045.), zatim

"CHRONICUM SUEVICUM UNIVERSALE" (768-1043.) sastavljenu na osnovu izgubljenih švapskih

anala. Poznata je kronika HERMANA CONTRACTUSA - Hromog (umro 1054·) monaha u rajhenauskom

samostanu. Njegova kronika seţe sve do 1054. i vrlo je upotrebljiva, napose u pogledu kronološke toĉnosti.

Isto tako poznata je i kronika THIETMARA (roĊen 975., a umro 1018.) biskupa u Merzeburgu. Ona je

glavni izvor za historiju saskih.vladara (919-1018.).

Pored ovih franaĉkih, francuskih i njemaĉkih kronika imamo i kroniku BEDE (zvanog Venerabilis-

dostojan ĉasti) e n g l e s k o g monaha, roĊenog 673. ili 674. a umro je 735. Njegovo djelo seţe do 703.

godina. Isto tako poznata je i kronika BERNOLDA, monaha jednog samostana u Š v i c a r s k o j , koji je

umro 1100. a djelo mu ide do te iste godine.

Talijanske kronike

Prva od njih je tzv. "CHRONICON GRADENSE". Zatim imamo kroniku akvilejskih patrijarha i

"CHRONICON VENETUM VULGO ALTINATE" koja seţe ĉak u XIII stoljeće.

Vrlo je vaţna "CHRONICON VENETUM" od IVANA DJAKONA (umro 1009.), svećenika i

tajnika duţda Petra II Orseola (99.1-1008.) koja seţe do 1008. godine. Teţnja ove kronike je da Veneciju

prikaţe kao vrlo odanu Bizantu, a Hrvate kao nevjerne.

Ovog pisca nastavlja duţd Anarija Dandolo (1307/1310-1354.) sa svojom kronikom koja ide od

1009-1280. zapravo do 1339. Pouzdanost ove kronike mora se staviti u s u m nj u i treba je upotrebljavati s

velikim oprezom.

Uz sve najpoznatije kroniĉare imamo i brojne kronike pojedinih talijanskih gradova - slobodnih

drţavica, razdiranih stranaĉkim borbama, kao npr. Salermo, Padova, Parma, Palermo, Bologna, Treviso,

Carrara ili pojedinih plemićkih, kneţevskih obitelji, koje su vladale poput tirana, npr. obitelj Este. Inaĉe su

baš u Italiji kroz stoljeća brojniji i razni falsifikati, naroĉito kronika.

Austrijske, maĊarske i turske kronike

MeĊu a u s t r i j s k i m kronikama istiĉe se "KRONIKA JANSENA ENIKELA" (ţivi krajem XIII st.), te

nekoliko austrijskih kronika iz XIV stoljeća.

Od m a Ċ a r s k i h kronika istiĉe se ona sastavljena oko 1285.god. od klerika SIMONA DE

KEZE. Poznata je i "CHRONICON PICTUM VINDOBONENSE" ili kako Madari kaţu "KEPEŠ

KRONIKA", napisana oko 1358. god. za vrijeme Ludovika I., te "CRONICA HUNGARORUM" od

IVANA TUROCIJA, protonotara na dvoru Matije Korvina (1458-1490).

Od t u r s k i h kronika najpoznatija je staroosmanska kronika AŠIK-PAŠE ZADE, koja ide od

prvih poĉetaka Osmanlija, do poĉetka XVI stoljeća.

Kronike kod Juţnih Slavena (Hrvati, Slovenci, Srbi)

Kod H r v a t a treba, u prvom redu, spomenuti "hrvatsku kroniku" naĊenu poĉetkom XVI st. kraj Splita

(Poljica). To je zapravo hrvatska redakcija ĉuvenog "LJETOPISA POPA DUKLJANINA". Ova "hrvatska

156

kronika" djelomiĉno se poklapa sa originalnim pisanjem Ijetopisa ovog pisca, a završava ubojstvom kralja

Zvonimira (1089.). Ovaj ljetopis nije kronika srednjovjekovnog tipa, pa mu zato ovdje nećemo posvetiti

više prostora.

Kroniĉarski rad XV i XVI st. na hrvatskom jeziku predstavljaju razni zapisi popova glagoljaša o

velikim dogaĊajima njihova doba. Mi ćemo uzeti u obzir samo one kronike koje idu od Adama, kako je to

pokušao sa svojom, neke vrste svjetskom, kratkom kronikom fra ŠIMUN KLIMENTOVIĆ, rodom iz

Lukorana ţivio u drugoj polovini XV i poĉetkom XVI stoljeća. Njegova kronika pisana glagoljicom poĉinje

od "uĉnenija svita i prvog ĉlovika Adama do današnje dne",

tj. 1521. god. U ovoj kronici pod 1390. god. stoji kako "Miloš Kobilić" i knez Lazar ubiše cara turskog, a

1462. da Mehmed, car turski, uze Bosnu, itd. ĉime je pokazao kako teško hramlja u kronologiji.

Druga kronika je takoĊer nastala u okolici Zadra, i ide od Adama pa sve do 1542. god. a izgleda da

ju je napisao franjevac - glagoljaš ŠIMUN GLAVIĆ, koji je ţivio krajem XVI st.

Najinteresantnija je kronika zagrebaĉkog kanonika ANTUNA VRAMECA (1528-1587.) koja ide od

uobiĉajenog "stvaranja svijeta", do god. 1578. To je prva u n i v e r z a l n a historija na hrvatskom jeziku.

Za tu kroniku kaţe usmena tradicija, da je bila spaljena, što ipak nije dokazano. Drţi se da je ova kronika

raĊena prema svjetskoj kronici Nijemca IVANA KARIONA (1499. - 1537.) sastavljenoj na

njemaĉkom jeziku, no to nije dokazano , jer u tom stoljeću ima i drugih kronika u Europi, pisanih najviše od

Nijemaca. Vramec je u izradi svoje kronike bio mnogo samostalniji od njih. Njegova je kronika podijeljena

na šest doba.

Znaĉajna je i kronika PAVLA RITTERA VITEZOVIĆA (1652 - 1713.), hrvatskog knjiţevnika i

historiĉara. Ona je izašla 1696. u Zagrebu, pod naslovom "KRONIKA ALITI SPOMEN VSZEGA

SZVIETA VIKOV", u dva dijela, a obuhvaća razdoblje od roĊenja Krsta do 1696. Za ovo dijelo Vitezović

se sluţio Vramĉevom kronikom do 1578. god. ali i drugim. Ova kronika pisana je na popularan naĉin, pa je

1744. god. izašla u Zagrebu kao novo izdanje, od zagrebaĉkog

kanonika Rafaja. Njime je Vitezović nastojao probuditi nacionalni ponos i ljubav za materinski jezik u

gornjoj Slavoniji, iznoseći da slavensko ime ne ţivi izmeĊu Drave i Sav, nego i dalje, od izvora Dunava do

Crnog mora , i od Jadranskog mora do krajeva uz sjeverno more.

U S l o v e n a c a je u srednjem vijeku nastalo nekoliko kronika, od kojih se istiĉu tzv.

"AUSTRIJSKA KRONIKA", u sto tisuća stihova, od OTOKARA iz Gojle (1265. - 1322.). Zatim u

Koruškoj postoji kronika opata IVANA VETRINSKOG (Vetrin u Koruškoj), koji je umro prije 1347. god.

te anonimna "CELJSKA KRONIKA", zapravo kronika celjskih grofova, na njemaĉkom jeziku. Nadalje

imamo kroniku JAKOVA UNIRESTA, ţupnika u Koruškoj itd.

Kod S r b a je poznata kronika grofa i despota ĐURĐA BRANKOVIĆA (roĊen 1645. umro

1711.). On je bio prvi srpski historiĉar, koji je godinama prikupljao graĊu za svoju "Slavenosrpsku kroniku"

podijeljenu na pet knjiga knjiga, koje obuhvaćaju 2621 stranicu. To nije samo prva srpska historija, nego i

jedna od prvih historija balkanskih i podunavskih naroda, koja ni do danas nije objavljena u cjelini.

Branković je još u Bukureštu sabirao graĊu za svoju kroniku. prvo je napisao kratku kroniku na

rumunjskom jeziku, koja poĉinje po staroj srednjovjekovnoj šabloni, od "stvaranja svijeta" do 1686. god.

Iza toga je, nakon dugog sabiranja graĊe, napisao "Slavenosrpsku kroniku", koju je doveo do 1705. godine.

To su bile najkarakteristiĉnije kronike, a jasno je da su uz njih postojale i brojne druge.


POVIJEST naroda Jugoistočne europe u srednjem vijeku

Documents

Transcript of POVIJEST naroda Jugoistočne europe u srednjem vijeku