Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet

Preddiplomski studij filozofije i pedagogije

Katarina Mandić

POTICANJE SAMOPOUZDANJA UČENIKA OSNOVNE

ŠKOLE

Završni rad

Mentor: doc. dr. sc. Branko Bognar

Osijek, 2013.

1

Sažetak

U ovom završnom radu tematizira se pojam samopouzdanja. Nakon toga, objašnjava se što je

to lažno samopouzdanje, te koji su uzroci niskog samopouzdanja. Navode se i karakteristike

osoba niskog samopoštovanja. Nadalje, slijedi objašnjenje visokog samopouzdanja, te

osnovnih osobina koje posjeduju osobe visokog samopoštovanja. Zadnje poglavlje teorijskog

dijela završnog rada bavi se pitanjem kako potaknuti samopouzdanje, o čemu će više biti

napisano u empirijskom dijelu rada. Nastavlja se središnji dio, u kojemu se pojašnjava

empirijsko istraživanje u obliku akcijskog istraživanja. Doznajemo kontekst, problem i

ciljeve, te plan provedenog istraživanja. U završnom dijelu rada opisani su zadatci, tijek,

zapažanja i zaključci provedenih radionica.

Ključne riječi: samopouzdanje, razvijanje pozitivne slike o sebi, djeca, akcijsko

istraživanje

2

Sadržaj

Popis slika i grafova …………………………………………………………………….. 3

1. Uvod …………………………………………………………………………………. 4

2. Što je samopouzdanje?................................................................................................ 5

2.1. Lažno samopouzdanje ………………………………………………………. 5

3. Uzroci niskog samopouzdanja …………………………………………………….. 7

3.1. Karakteristike osoba niskog samopoštovanja ………………………………. 9

4. Visoko samopouzdanje ……………………………………………………………. 10

4.1. Karakteristike osoba visokog samopoštovanja …………………………….. 10

5. Kako potaknuti samopouzdanje? ………………………………………………... 12

6. Empirijski dio istraživanja ……………………………………………………….. 14

6.1. Što je akcijsko istraživanje? ……………………………………………….. 14

6.2. Kontekst istraživanja ……………………………………………………….. 14

6.3. Problemi i ciljevi istraživanja ……………………………………………… 15

6.4. Plan akcijskog istraživanja ………………………………………………… 15

7. Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja ………………………………………. 16

7.1. Radionica 1. Otkrivanje pozitivnih osobina ………………………………... 16

7.2. Radionica 2. Osvještavanje pozitivnih osobina kroz dinamične aktivnosti ... 20

7.3. Radionica 3. Samostalni nastupi …………………………………………… 25

7.4. Analiza evaluacijskih listića ………………………………………………... 28

8. Zaključak …………………………………………………………………………….29

9. Literatura …………………………………………………………………………… 31

10. Popis priloga ……………...………………………………………………………... 32

3

Popis slika i grafova:

Slika 1: Spirala osobnog nesamopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)…………8

Slika 2: Spirala osobnog samopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)……………8

Slika 3: Ledolomac - klupko vune…………………………………………………………...16

Slika 4: Najdraža aktivnost - klupko vune…………………………………………………...20

Slika 5: Zapisivanje pozitivnih komentara na papirima zalijepljenim na leđima učenika…...21

Slika 6: Učenici s avionima od papira………………………………………………………..22

Slika 7: Rad u skupinama…………………………………………………………………….23

Slika 8: Traka s osobinama cijeloga razreda…………………………………………………24

Slika 9: Učenica i kutijica s ogledalom………………………………………………………24

Slika 10: Medalje, diplome, nagrade………………………………………………………....26

Slika 11: Djevojčice iz osječkih Zumbića pjevaju Ave Maria..................................................27

Slika 12: Djevojčica svira…………………………………………………………………….27

Slika 13: Uočene dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, razvoj samopouzdanja........28

Slika 14: Procjena vlastitih osjećaja tijekom radionice….…………………………………...29

Slika 15: Obilježili smo druženje zajedničkom fotografijom………………………………...29

4

1. Uvod

Samopouzdanje je svojstvo koje je kod raznih osoba različito izraženo, tvrdi Lauster (1997).

Također, piše kako vrlo malo osoba ima visoko samopouzdanje, dok ga mnogi imaju premalo

i zato žele više sigurnosti u sebe. Razvitak samopouzdanja se odvija kroz proces razvitka

ličnosti. Prema Bognar (2001), taj je proces dugotrajan i doživotan. Lauster (1997) vidi razinu

samopouzdanja kao središnju osobinu ličnosti, također ukazuje da se postupno razvija od

djetinjstva. Autorica Rijavec (1994) smatra da je jedan od najznačajnijih aspekata slike o sebi

samopoštovanje, a ono je cjelovito vrednovanje sebe. Ukoliko nemamo pozitivnu sliku o sebi

i zadovoljavajuću razinu samopoštovanja, ne možemo niti djelovati samopouzdano. Nadalje,

autorice Miljković, Rijavec (1996) vide samopoštovanje kao subjektivnu kategoriju, tj.

smatraju da sami sebe procjenjujemo. Samopoštovanje se, tvrde autorice, sastoji od osjećaja

vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Samopouzdanje vide kao uvjerenje kako smo sposobni

razmišljati, učiti, birati, donositi odluke, svladavati izazove i promjene. Kao uzrok niskog

samopouzdanja Lauster (1997) vidi frustracije (poput razočaranja, duševnih ozljeda), koje

sustavno ugrožavaju osjećaj vlastite sigurnosti. Da bi povećali samopouzdanje, potrebno je

prvenstveno biti svjestan uzroka manjka samopouzdanja, a zatim u svakodnevici primijeniti

vježbe, poticaje za povećanje istoga.

U ovom završnom radu, definiran je pojam i vrste samopouzdanja, uzroci niskog i visokog

samopouzdanja, te se objašnjava kako potaknuti razvitak samopouzdanja. S obzirom da rad

sadrži i empirijski dio, opisat ću radionice koje sam provela u osnovnoj školi Frana Krste

Frankopana u Osijeku na temu Poticanje samopouzdanja učenika osnovne škole. Od ukupno

tri radionice, u kojima su zastupljene vježbe za povećanje samopouzdanja, prve dvije

obuhvaćaju prepoznavanje svojih i kvaliteta drugih učenika iz razreda, dok treća zahvaća

praktičan dio u kojemu učenici samostalno nastupaju, izlažu, predstavljaju svoje interese i

razgovaraju.

5

2. Što je samopouzdanje?

Samopouzdanje je svojstvo koje je kod raznih osoba različito izraženo (Lauster, 1997). Malo

osoba ima visoko samopouzdanje, te postoji mnogi koji ga imaju premalo i potrebno im je

više sigurnosti u sebe, ukazuje Lauster (1997). Autorice Miljković i Rijavec (1996), vide

samopouzdanje (eng. self – confidence) kao uvjerenje da smo sposobni razmišljati, učiti,

birati, donositi odluke, svladavati izazove i promjene. Također smatraju da se osoba niskog

samopouzdanja ne osjeća sposobnom suočiti sa životnim izazovima i nema osnovno

povjerenje u svoje intelektualne sposobnosti i vlastiti način razmišljanja. S obzirom da se

razvojem ličnosti, koji je doživotan proces Bognar (2001), razvija i samopouzdanje, potrebno

je kod djece razvijati pozitivnu sliku o sebi. U interakciji pojedinca s drugim ljudima, tj. o

njihovom prihvaćanju i neprihvaćanju zavisi stupanj pozitivnosti mišljenja koje imamo o

samome sebi (Bognar, 2001). Takvim putem djeca postupno izgrađuju sliku o sebi samima, te

s obzirom na nju, djeluju u svojoj okolini samopouzdano ili suprotno tomu. Miljković,

Rijavec (1996) smatraju da se procjena samoga sebe, odnosno samopoštovanje, sastoji od

osjećaja vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Tvrde da je osjećaj vlastite vrijednosti (eng. self

– respect) naše uvjerenje da imamo pravo biti sretni i da zaslužujemo postignuće, uspjeh,

prijateljstvo, ljubav i ispunjenje. Autorica Rijavec (1994) piše kako svatko od nas ima

mentalnu sliku o samome sebi, te je ona rezultat našeg životnog iskustva, uspjeha, neuspjeha,

poniženja i blistavih trenutaka, te da je u skladu s našom slikom o sebi i naše ponašanje,

osjećaji, pa čak i sposobnosti. Jedan od najznačajnijih aspekata slike o sebi je samopoštovanje

u smislu cjelovitog vrednovanja sebe. Slažem se s navedenim autorima, te smatram da je

početak samopouzdanog djelovanja u odnosu prema sebi samome. Tek kada svjesno

prihvaćamo vlastite vrline i mane, dopuštamo sebi uravnotežen odnos s okolinom.

2.1. Lažno samopouzdanje

Lauster (1997) i Rijavec (1994) ukazuju na postojanje „lažnog“ i „pravog“ samopouzdanja.

Primjerice, osobe koje pokazuju kompleks superiornosti, svojim „superiornim“ ponašanjem

pokušavaju prikriti osjećaje inferiornosti i nesigurnosti, te im je također kao i osobama vidno

niskog samopouzdanja, potrebno razvijati pozitivnu sliku o sebi i ukazivati na pozitivnu

stranu ličnosti. Lauster (1997) također smatra da je uzrok superiornog ponašanja nedostatak

osjećaja sigurnosti, kojeg osoba pokušava prikriti lažno samopouzdanim nastupom. Stoga

smatram da je u radu s djecom vrlo važno prepoznati uzroke određenog ponašanja. Moguće je

da naizgled agresivan učenik samo traži poziv u pomoć jer sam ne može pronaći rješenje

6

problema u kojemu se nalazi. Ukoliko primjerice, etiketiramo učenika kao dominantnog i

agresivnog, ne ćemo biti u mogućnosti doznati da se iza takvog ponašanja krije nedostatak

sigurnosti u samoga sebe ili negativna slika o sebi.

7

3. Uzroci niskog samopouzdanja

Lauster (1997) uviđa da nisko samopouzdanje nije urođeno, nego je nastalo tijekom života

putem razočaravajućih doživljaja ili frustracija. Najvažniju ulogu odigrava količina

razočaranja, neovisno o tome tko je prouzrokovao razočaranja (mi samo ili druge osobe iz

naših života). Miljković i Rijavec (1996) smatraju da mnogobrojni problemi proizlaze iz

niskog samopoštovanja, primjerice: sramežljivost, pretjerana povučenost, nemogućnost da se

izborimo za svoja prava, strah od bliskosti s drugim ljudima ili povlačenje od života. No, neki

se ljudi koriste obrambenim mehanizmom potiskivanja ili rezignacije niskog samopoštovanja

te nastoje manipulirati drugim ljudima, pretjerano su ambiciozni ili agresivni, što dovodim u

vezi s prijašnjim tematiziranjem lažnog samopouzdanja. Iste autorice smatraju da su ljudi

niskog samopouzdanja manje djelotvorni i manje kreativni nego što im njihovi potencijali

omogućuju.

Drugačija teorija poznatog psihologa Rogersa kaže da je uzrok niskog samopoštovanja

ponašanje važnih ljudi u našem djetinjstvu (roditelja, rođaka, učitelja i vršnjaka). Svi nam oni

postavljaju ograničenja u djetinjstvu. Psiholog uvodi termin uvjetovanja ljubav – ona koju

nismo dobili dok se nismo pokorili zahtjevima roditelja ili drugih važnih osoba. Rezultat

uvjetovane ljubavi je nisko samopoštovanje i sklonost donošenja odluka prema standardima

drugih.

Autorice Miljković i Rijavec (1996) pak smatraju da su roditelji najbolji model ponašanja za

svoju djecu, te mogu nenamjerno prenijeti nisko samopoštovanje na svoje potomke.

Interpretacija autorica Miljković i Rijavec su najbliže mome stajalištu. Smatram kako djeca

tijekom odrastanja uče imitacijom osobe koja im je emotivno najbliža, te da se učenje odvija

na podsvjesnoj razini. Na taj način preuzimaju sustav vrijednosti te osobe, kao i njezino

samovrednovanje.

Lauster (1997) navodi zanimljivo potkrjepljenje na stav da samopouzdanje nije urođeno,

naime, tvrdi da ljudi s urođenim tjelesnim nedostatcima (zečja usnica, sakatost) ne posjeduju

nužno nisko samopouzdanje. Smatra da tjelesno ometena djeca odrasla u ljubavi i zaštićenosti

zdrave obitelji odrastaju u osobe visokog samopouzdanja. Problemi dolaze tek kasnije, kada

djeca stupaju u kontakt sa širom socijalnom okolinom (kada ih okolina tretira kao „manje

vrijedne“). Također, autor smatra da osjećaj sigurnosti u same sebe nema nikakve veze s

inteligencijom. Visoka inteligencija ne omogućava nužno samopouzdanje. Istraživanja su

pokazala da osobe natprosječne inteligencije sve analiziraju i racionaliziraju sa svrhom da sve

pojme smisleno, što onemogućuje spontani doživljaj stvarnosti.

8

Slika 1: Spirala osobnog nesamopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)

Gore prikazan ciklus slikovito objašnjava kako svatko svakoga procjenjuje i odnosi se prema

drugoj osobi u skladu s njezinim ponašanjem. Tako onaj koji djeluje samopouzdano ima u

ophođenju s drugima više uspjeha, bolje se potvrđuje i provodi svoju volju. Osobe s manjim

samopouzdanjem okolina ne uzima u potpunosti ozbiljno, pa su prema njima nemarniji. Na taj

način osoba s manjkom samopouzdanja ulazi u začarani krug iz kojega teško izlazi. Slično je

i sa samopouzdanim osobama, što prikazuje Slika 2 (Lauster, 1997)

Slika 2: Spirala osobnog samopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)

Prema gosp. A.

ponašaju se drsko

(frustriraju ga)

Gosp. A. postaje

ponovno nesiguran

Drugi ljudi primjećuju

da je samopouzdanje

gosp. A. nisko

Gosp. A. nastupa bez

samopouzdanja

Drugi ljudi primjećuju

da je samopouzdanje

gosp. B. visoko

Gosp. B. nastupa s puno

samopouzdanja

Prema gosp. B.

ponašaju susretljivo

Na taj način

potkrepljuju sigurnost

gosp. B

9

Moje životno iskustvo također opravdava navedeni ciklus - osobe koje djeluju samopouzdano,

prihvaćenije su u socijalnom okruženju.

3.1. Karakteristike osoba niskog samopoštovanja

Miljković i Rijavec (1996) navode neke karakteristike osoba niskog samopoštovanja:

-često govore ja sam takav i što tu mogu

-ne mogu spavati ako im se dogodi nešto neugodne

-često koriste samo da (samo da nisam rekla to)

-misle često „kako nešto nije pravedno“

-ne vole se razlikovati od ostalih

-često se žale zbog stvari koje se ne događaju

-voljele bi izgledati poput svog prijatelja/prijateljice

-voljele bi raditi posao koji radi njezin prijatelj/prijateljica

-uvijek traže dopuštenje prije nego nešto učini

-kažu ili misle što će reći ljudi

Autorica Rijavec (1994) vidi osobe niskog samopoštovanja kao da:

-nisu zadovoljne sobom

-svoje neuspjehe pripisuju vlastitoj nesposobnosti

-svoje uspjehe pripisuju sreći ili jednostavnosti zadatka

-očekuju da će doživjeti neuspjeh

-očekuju da će je drugi odbaciti

-izbjegavaju socijalne kontakte, osim s bliskim osobama

-podložne su utjecaju drugih

-jako im je stalo do mišljenja drugih o njoj

-češće se konformiraju

-obično su nezadovoljne na poslu

10

4. Visoko samopouzdanje

Lauster (1997) usko povezuje samopouzdanje s osjećajem sigurnosti. Ukoliko osoba ima

mnogo sigurnosti u sebe, tada je i samopouzdana, te optimistična. Smatra da se osjećaj

sigurnosti u same sebe i optimizma razvijaju još u ranom djetinjstvu, dok se ostala svojstva

razvijaju kasnije. U životnoj radosti vidi jasan znak izraženog samopouzdanja. Onaj tko

prihvaća sebe, u mogućnosti je prihvatiti i druge. Također, ukazuje da, ukoliko je naše

samopouzdanje visoko, postajemo otporni na nesigurne pesimiste.

Autorice Miljković i Rijavec (1996) smatraju da osobe visokog samopoštovanja i osjećaja

sigurnosti unutar sebe samih doživljavaju svijet kao otvoreno mjesto u kojemu mogu ostvariti

sve izazove. Samopoštovanje im daje moć, energiju i motivaciju, potiče na aktivnosti, dopušta

da budu ponosni na svoja djela, te da uživaju u uspjehu i budu zadovoljni. Većina psihologa

smatra da ljudi s visokim poštovanjem, prihvaćajući sebe, u životu dobro funkcioniraju.

Drugim riječima, lakše rješavaju probleme, imaju kvalitetniju komunikaciju s drugim ljudima,

te su skloni odnositi se prema drugim ljudima s poštovanjem, dobrim namjerama i

pravednošću (Miljković, Rijavec, 1996).

Rijavec (1994) kaže da osobe visokog samopoštovanja postižu više u životu, tj. djeluju

samopouzdano. Coopersmith je u svojim istraživanjima uvidio da roditelji djece s visokim

poštovanjem imaju sljedeće karakteristike:

-visoka razina emocionalne topline

-zadaju jasna pravila

-discipliniraju bez strogih kazni

-prakticiraju demokratski stil odgoja (Rijavec, 1994)

Slično poput Lausterove spirale osobnog samopouzdanja/nesamopouzdanja, Rijavec (1994)

tvrdi da oni ljudi koji imaju visoko samopoštovanje žele sudjelovati u socijalnim zbivanjima i

očekuju uspjeh, te njihova očekivanja postaju proročanstva koja se sama ispunjavaju

4.1. Karakteristike osoba visokog samopoštovanja

Miljković, Rijavec (1996) smatra da su osobe visokog samopoštovanja:

-boljeg fizičkog i psihičkog zdravlja, otpornije na stres

-uvjerenije da će njihovi napori dovesti do uspjeha

-kompetentnije u školi, na poslu i u različitim socijalnim situacijama

-vode računa o dobrobiti drugih

-manje su skloni konformirati se pritisku većine i spremniji su izraziti svoje mišljenje

11

-procjenjuju sebe sretnijima i zadovoljnijima od većine

-bolje su raspoloženi i manje depresivni

Rijavec (1994) smatra da je osobi visokog samopoštovanja lakše:

-pohvaliti nekoga

-primiti pohvalu

-tražiti informaciju

-reći nekome da se ne slaže s njim

-izreći kritiku

-izraziti opravdanu ljutnju

-reći „ne“ a ne osjećati se krivom

-izraziti opravdano nezadovoljstvo

-primiti kritiku

-reći svoje mišljenje na sastanku

-govoriti pred većom skupinom

-zahtijevati dobru uslugu

-prihvatiti odbijanje

12

5. Kako potaknuti samopouzdanje?

Prema Rijavec (1994) kada je samopoštovanje izgrađeno, djeluje kao „proročanstvo koje se

samo ispunjava“. Primjerice, ljudi koji imaju nisko samopoštovanje očekuju neuspjeh jer ne

vjeruju u vlastite sposobnosti, te se povlače iz socijalnih kontakata, što potvrđuje njihovo loše

mišljenje o sebi. Stoga, ukazuje Rijavec, važno je prekinuti opisani začarani krug. Prekid se

odvija uz velike napore, jer čovjek svoje ponašanje izgrađuje od djetinjstva i vrlo je teško

uvesti promjenu.

Istraživanja Abrahama Maslowa o pojedincima koji su postigli potpunu samoaktualizaciju

dokazuju da je jedna od njihovih osobina prihvaćanje samog sebe.

Rijavec (1994) ukazuje da možemo promijeniti samo ono što trenutno jesmo, a ne ono što

mislimo da jesmo. Dodala bih da vrlo malo ljudi ima realnu projekciju sebe, stoga je teško

mijenjati negativna ponašanja, ukoliko ih nismo svjesni. Također, autorica smatra da je isto

tako kao mane, vrlo važno uočiti i svoje vrijednosti, naučiti prihvatiti pohvale, uočiti

pozitivno u našim manama, te se uspoređivati jedino sami sa sobom.

Miljković i Rijavec (2006) smatraju da je tajna sreće u životu zbrajanje dobrih stvari, dok

drugi zbrajaju nevolje. Smatram da bi to uvelike smanjilo frustracije, a kao što sam navela u

prethodnim redovima, ukoliko nema frustracija, samopouzdanje osobe je izgrađenije.

Prema Fredricksonu (1998), pozitivne emocije pozitivno utječu na fizičke, intelektualne i

socijalne vještine. Slične rezultate su pokazala istraživanja Ivanković i Rijavec (2012). U

eksperimentalnoj skupini proveden je program pozitivne psihologije, te je došlo do značajnog

povećanja optimizma u odnosu na kontrolnu skupinu.

Bognar (2001) vidi odgoj pozitivne slike o sebi kao vrlo bitan. Događa se u interakciji

pojedinca s drugim ljudima, te o njihovoj reakciji (prihvaćanju i neprihvaćanju) ovisi stupanj

pozitivnosti mišljenja o samom sebi. Bognar također tvrdi da je sustav vjerovanja sastavni dio

procesa samoaktualizacije i bitan je za razvoj zdrave ličnosti. Ukoliko se sustav vjerovanja

naruši, dolazi do osjećaja ugroženosti (nedostatka sigurnosti u same sebe – samopouzdanja).

Rijavec, Miljković i Brdar (2008) smatraju da svoje snage razvijamo na način da:

-razumijemo svoje talente

-smatramo ih vrijednima i preuzimamo odgovornost za njih

-razumijemo vlastitu motivaciju

-ostvarujemo dobre odnose s drugima

-podsjećamo se na uspjehe iz prošlosti

-vježbamo talente i snage

13

-poučavamo druge o talentima i snagama.

Smatraju i da se snage najbolje razvijaju na način da osoba definira životnu misiju, bude

usmjerena ka nečemu, oboji život smislenošću.

14

6. Empirijski dio istraživanja

6.1. Što je akcijsko istraživanje

Prema Bognar (2006), ideja akcijskog istraživanja potječe od Johna Deweya, dok se

utemeljiteljem akcijskih istraživanja smatra Kurt Lewin. Lewin smatra kako je potrebno da

praktičari u konkretnoj situaciji imaju mogućnosti usmjeriti svoje djelovanje na temelju

rezultata koje su pokazala istraživanja. Bognar piše da su time akcijska istraživanja oblik

društvenog inžinjeringa koji se bavi uvjetima i učincima oblika društvene akcije. Također,

navodi i definiciju Mcniffa i Whiteheada da je akcijsko istraživanje proces promatranja,

opisivanja, planiranja, djelovanja, refleksije, evaluacije, modificiranja, te je kraj neočekivan.

Lewin i njegovi suradnicu su podijelili akcijska istraživanja na:

-dijagnostička akcijska istraživanja

-suradnička akcijska istraživanja

-empirijska akcijska istraživanja

-eksperimentalna akcijska istraživanja (Bognar, 2006)

Vrste akcijskih istraživanja su: tehnička, praktična i emancipacijska. Prema Bognaru, važno je

napomenuti da se akcijska istraživanja ne provode na ljudima, nego sa ljudima. Drugim

riječima, svi sudionici sudjeluju u svim etapama istraživanja. Prilikom akcijskog istraživanja

veliku ulogu ima kritički prijatelj. Za Stenhousa, to je osoba koja savjetuje učitelja i surađuje s

njim (Bognar, 2006). Velik značaj u akcijskom istraživanju Bognar pridaje sustavnom

praćenju i dokumentiranju akcije.

Također smatram da akcijsko istraživanje može promijeniti pedagošku teoriju i praksu, te sam

se, prilikom obavljanja radionica u osnovnoj školi, uvjerila u nepredvidivost tijeka i rezultata

istraživanja. Stoga je vrlo važan aspekt djelovanja bio prilagoditi se novonastaloj situaciji i za

novi susret se što bolje pripremiti, na temelju naučenog iz pogrješnih pretpostavki i

djelovanja.

6.2. Kontekst istraživanja

Osnovna škola Frana Krste Frankopana sastoji se iz tri međusobno povezana objekta.

Stara je školska zgrada u Divaltovoj ulici izgrađena 1925. godine. Adaptirana je i popravljena

1989. godine. Novi je dio školske zgrade u Frankopanskoj ulici izgrađen 1958. godine.

Dvorana za TZK, knjižnica s čitaonicom, računalni centar, učionica za strani jezik te učionica

15

za hrvatski jezik izgrađeni su i opremljeni 1989. godine. Ravnatelj škole je Zlatko Đurković.

Školu pohađaju ukupno 545 učenika od prvog do osmog razreda u 24 razredna odjela. U školi

je zaposleno 12 učitelja razredne nastave, 23 učitelja predmetne nastave, 3 stručna suradnika i

13 ostalih djelatnika.

Škola je prilagođena djeci, te su postavljeni mnogobrojnim učenički radovi. Uočila sam da je

ozračje škole vrlo poticajno i pozitivno, kao i suradnja djelatnika u školi.

Radionice s temom Poticanje samopouzdanja učenika osnovne škole provela sam u 6.c

razrednom odjelu. Vremenski period odvijanja radionica je bio od 10.5. 2013. – 24.5.2013.

Svaki petak u tom intervalu održala sam po jednu radionicu, razlika je bila u smjenama – 2.

radionica se odvila 1.sat poslijepodnevne smjene. Razrednica 6.c odjela je profesorica Anita

Pejić Barišić koja je prisustvovala na radionicama.

6.3. Problem i ciljevi istraživanja

Problem akcijskog istraživanja je bio poticanje samopouzdanja učenika u osnovne škole.

Smatram da je vrlo važno potaknuti razvitak samopouzdanja i pozitivne slike o sebi u što

ranijoj dobi, za vrijeme razvitka djetetove ličnosti, kako bi se djeca formirala u zdrave ličnosti

u odrasloj dobi i što produktivnije djelovala u svojoj socijalnoj okolini, te razvila vlastite

potencijale, poštujući kvalitete i talente drugih.

Cilj akcijskog istraživanja bio je postupno doći samostalnog nastupa djece u svojoj razrednoj

okolini, počevši s razvijanjem pozitivne slike o njima samima, kao i druge djece u razredu.

6.4. Plan akcijskog istraživanja

U prvom razgovoru s ravnateljem škole, dogovorili smo 3 susreta u 3 razredna odjela za koje

je školska psihologinja konstatirala da je uočila značajan problem sa samopouzdanjem. No,

nakon prve radionice, razrednica 6.c odjela je izrazila zadovoljstvo viđenim, i želju za

ponovnim susretom, kako bi svi učenici došli do izražaja. Njezina reakcija me obradovala jer

sam i sama smatrala da će radionice imati više učinka, ukoliko bolje upoznam učenike.

Detaljne podatke o provedenim aktivnostima, kao i zaključke nakon svake radionice, opisala

sam u sljedećem poglavlju.

Tijekom akcijskog istraživanja podatke sam prikupljala: fotografijom, istraživačkim

dnevnikom, intervjuem s profesoricom i učenicima, evaluacijskim listićem

16

7. Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja

U svrhu akcijskog istraživanja, provela sam 3 radionice u OŠ Frana Krste Frankopana u

Osijeku, u 6. c razrednom odjelu. Tema istraživanja bila je Poticanje samopouzdanja učenika

osnovne škole. Za vrijeme radionica bile su prisutne: kolegica Sanela Mandić u ulozi kritičke

prijateljice, koja je uz promatranje moga rada i fotografirala aktivnosti, te razrednica 6. c

odjela, profesorica Anita Pejić Barišić.

7.1. Radionica 1. Otkrivanje pozitivnih osobina

Prije nego su svi učenici stigli u učionicu, napisala sam na ploču pravila radionice:

-imamo međusobno povjerenje

-aktivno sudjelujemo u planiranim aktivnostima

-svatko može iznijeti svoje ideje

-uvažavamo tuđe ideje

-organizirat ćemo poticajne i kreativne aktivnosti.

Slika 3: Ledolomac - klupko vune

Upitala sam ih slažu li se s pravilima, te smo zajednički dopisali još nekoliko. Nakon toga

sam učenicima podijelila naljepnice, kako bi napisali svoja imena, također, naljepnicu sam

imala i ja. Na taj način su igre postale osobnije. Radionicu smo započeli ledolomcem, čiji je

cilj bio opuštanje kroz igru, otkrivanje pozitivnih/dobrih osobina kod prijatelja iz razreda.

17

Koristili smo klupko vune. Sjedili smo u krugu, te je jedan učenik je uhvatio jedan kraj vune,

te proizvoljno bacio drugome učeniku. Nakon toga je o njemu rekao jednu dobru osobinu ili

ispričao anegdotu u kojemu se istaknula učenikova pozitivna/dobra osobina. Igra se nastavila

sve dok se nije izgradila mreža vune unutar kruga, što prikazuje Slika 3. Za ledolomac sam

predvidjela 5 minuta, no igra je potrajala malo duže, jer sam zamijetila pozitivnu reakciju

učenika, unatoč tome što su bili prilično pospani (radionica je počela u 8 h), i pomalo uplašeni

zbog neuobičajenog načina rada i nepoznatih ljudi u učionici. Već pri ledolomcu, moja trema

(na vlastito iznenađenje) se izgubila i počela sam uživati promatrajući reakcije djece, te

upijajući njihove riječi i raspoloženja.

Zadatak 2. Pričanje u prvom licu

Cilj drugog zadatka je bio prepoznavanje vlastitih kvaliteta pomoću uzora. Učenici su koristili

papir i olovku kako bi zapisali osobine svojih uzora, osoba koje smatraju posebnim

autoritetom. To je mogla biti osoba koju poznaju, ili za koju su samo čuli, ili određeni lik iz

knjige ili filma. Nakon toga, sve što su zapisali o osobi, trebali su ponoviti, ali u prvom licu

jednine. Npr. Ja sam P.P. Živim u…1

Ovaj zadatak je potpuno ispunio moja očekivanja, kada su učenici sami uočili kako je vrlo

teško reći o sebi nešto lijepo. Kao što je navedeno u teorijskom dijelu, autorica Rijavec (2004)

smatra da je osobi visokog samopoštovanja lakše dati i primiti pohvalu. Stoga, smatram da je

važno poticati pozitivno mišljenje o sebi kod učenika osnovne škole, kako bi što ranije otkrili

svoje kvalitete, upoznali sebe. Dječji iskreni izrazi lica prilikom izgovaranja lijepih stvari o

sebi samima su bili jasan pokazatelj da je teško govoriti lijepe stvari o sebi i da se to događa

vrlo rijetko. O tome smo kratko raspravili nakon što je nekoliko učenika pokušalo izgovoriti

lijepe osobine u prvome licu. Naglasila sam učenicima kako nisu slučajno odabrali određenu

osobu za ovaj zadatak, te da neke od tih osobina imaju i oni sami, te da je važno imati

samopouzdanje, biti svjestan vlastitih sposobnosti, kako bi mogli ostvariti sve svoje

potencijale.

1 Zadatak je modificiran prema: Rijavec (1994.), Čuda se ipak događaju: Psihologija pozitivnog mišljenja,

ZG: IEP

18

Zadatak 3. Ruke

Cilj trećeg zadatka bio je ukazati učenicima na važnost pozitivnog mišljenja o sebi, kako bi

stekli samopouzdanje potrebno za ostvarivanje životnih ciljeva. Učenicima sam pročitala

priču naslova Kirurg2

Zovem se Marko. U srednjoj školi bio sam dobar učenik, ali prilično nemiran, svojeglav i

tvrdoglav. Dosta toga su mi opraštali zbog dobrih ocjena, ali ponekad nisam uspio izbjeći

kaznu. Nakon jednog od mojih "nestašluka", u šestom razredu, nastavnik nije više znao što bi

samnom, pa me poslao na razgovor ravnatelju škole. Niti to me nije uplašilo, samo sam bio

strašno ljut. Bio je to stariji, sijedi čovjek, očekivao sam dosadnu prodiku…Samo sam sjedio i

buljio u pod. Na moje iznenađenje, ravnatelj je neko vrijeme šutio, a onda iznenada rekao:

- Pokaži mi ruke.

Potpuno iznenađen, ispružio sam dlanove i pokazao ruke.

- Jako fine ruke. Ruke kirurga. Zaista nešto posebno. Mogao bi postati izvrstan kirurg!

To je bilo sve što je izjavio. pozdravio me i rekao da mogu ići. Potpuno zbunjen, išao sam

prema razredu i gledao u svoje ruke. Cijeli dan nisam mogao odvojiti pogled on njih.

Te godine upisao sam se na medicinski fakultet. Danas sam, ja Marko, uspješan kirurg.

Nakon što sam pročitala priču, rekla sam učenicima da kratko pogledaju svoje ruke i razmisle

što dobro vide u njima, što su dobro učinile, a što bi tek mogli učiniti s njima. Kako bi ih

motivirala, počela sam sa svojim primjerom, a zatim zamolila nekoga od učenika za ideju, što

bi moje ruke mogle dobro učiniti. Primijetila sam da su učenici bili iznenađeni završetkom

priče, no bilo im je pomalo nelagodno govoriti što bi njihove ruke mogle dobro učiniti, tako

da su pojedinci ponavljali slične rečenice iz prošle aktivnosti o svojim uzorima.

Zadatak 4: Popis osobina

Cilj četvrtog zadatka je bio prepoznati vlastite dobre i loše osobine, pritom ja naglasak bio na

dobrim osobinama učenika. Zadatak3 je bio okomitom crtom podijeliti list papira na dva

dijela. Na jednoj polovini učenici su pisali svoje pozitivne, a na drugoj negativne osobine.

Naglasila sam kako to trebaju učiniti brzo i bez razmišljanja. Zatim sam ih upitala jesu li

napisali više pozitivnih ili negativnih osobina. Odgovorili su kako im je bilo mnogo lakše

zapisati svoje negativne osobine, dok su se kod pozitivnih dvoumili i trebalo im je mnogo više

vremena. Sama sam uočila isto promatrajući ih i znala sam da će im drugi dio zadatka biti još

teže izvršiti, a taj je da pokušaju izjednačiti broj pozitivnih i negativnih osobina. Na kraju je

vrlo mali broj učenika uspio to učiniti, o čemu smo kratko raspravili nakon što je većina

2 Priča je modificirana prema tekstu objavljenom u Rijavec (1994). 3 Zadatak je preuzet iz: Rijavec (1994.), Čuda se ipak događaju: Psihologija pozitivnog mišljenja, ZG: IEP

19

učenika bila gotova. Prvotni plan bio mi je da učenici zapišu što više pozitivnih osobina, ali

sam ipak promijenila odluku kada sam vidjela da je učenicima nelagodno, tako da smo ostatak

vremena razgovarali zašto je tomu tako.

Razgovorom smo došli do zaključka da najčešće i najlakše zamjećujemo negativne strane

sebe i drugih. Ukoliko zamijetimo nešto pozitivno, rijetko pohvaljujemo pred drugima ili sami

sebi čestitamo na učinjenom. Smatram da problem seže od ranog djetinjstva. Roditelji

najčešće kažnjavaju i negativno potkrjepljuju loše ponašanje, ali u istoj mjeri ne pohvaljuju

dobro ponašanje. To se nastavlja u školi, tako da učenici s lošijim vladanjem dobivaju više

pozornosti od introvertirane djece s odličnim uspjehom i uzornim vladanjem.

Zadatak 5: Pohvale

Cilj zadatka je bio zapaziti pohvale tijekom dana od strane okoline. Na kraju svih aktivnosti

toga školskog sata, rekla sam učenicima da sutrašnji dan posvete zapažanju pohvala i uopće

pozitivnih postupaka ljudi prema njima. Sve pozitivno što im tijekom dana netko kaže, neka

zapišu, te da će možda na kraju dana biti iznenađeni.

Zaključna razmatranja:

U svom istraživačkom dnevniku napisala sam sljedeću zabilješku u svezi ove radionice:

Nakon prve radionice se osjećam vrlo zadovoljno, moja subjektivna procjena je da su učenici

bili pozitivno iznenađeni ovakvim načinom rada, promjenom, a posebno klupkom vune, kao

neuobičajenim pomagalom u nastavi. Početnu rezerviranost učenika pripisala bih vremenu

odvijanja radionice (8 h), te plašljivošću zbog prisutnosti novih osoba za vrijeme nastave.

Stoga sam odlučila iduću radionicu maksimalno prilagoditi dobi i interesima učenika, kako bi

im iduće druženje proteklo što dinamičnije i zanimljivije, te da s lakoćom i kroz igru osvijeste

pozitivne osobine kod sebe i drugih. Sve to ne bi bilo moguće u istome razredu, da razrednica

6. c odjela nije izrazila želju za ponovnim susretom, kako bi učenici, koji su inače odlični u

školi i izvanškolskim aktivnostima, došli do izražaja. Takva povratna evaluacija od strane

profesorice me dodatno motivirala da iduću radionicu učinim boljom i zanimljivijom za

učenike, s nadom da će biti učinkovitija, te da će učenici biti opušteniji u našoj prisutnosti.

(K.Mandić, osobna komunikacija, 10.svibnja 2013.)

20

Slika 4: Najdraža aktivnost - klupko vune

7.2. Radionica 2. Osvještavanje pozitivnih osobina kroz dinamične aktivnosti

Na početku smo ponovili pravila s prethodne radionice. Iznenadila sam kako su ih učenici

upamtili, te uočili bit pravila.

Zadatak 1. Meditacija

Cilj meditacije je bio podsjećanje učenika na njihove kvalitete, talente i sposobnosti,

osvještavanje njihove dobre ljudske biti. Koristili smo trakice, glazbu (Yiruma – River flows

in you), papire i flomastere. Učenici su napisali svoja imena na trakice koje su dobili, te ih

zalijepili za odjeću. Podijelila sam portfolio svakome učeniku. Uz prikladnu glazbu, pročitala

sam učenicima tekst vođene fantazije Moja slika:

„Smjestite se ugodno (npr. u meditirajući položaj), u krug…zatvorite oči…i obratite

pažnju na svoje disanje…dišite lagano i opušteno…neka disanje dolazi samo od

sebe…Prepustite se ugodnom osjećaju…kao da vas ljuljaju valovi na vodi…Iznad

sebe vidite oblake…koji lagano nekamo odlaze…Vinite se mislima do

oblaka…Pustite da vas nose…u neke daleke prostore…nove i nepoznate…na krilima

oblaka stižete u prekrasnu planinu…Promotrite oko sebe…boje koje vidite…zvukove

koje čujete…mirise koje osjećate…Tamo kod stijene su neka vrata…Prilazite im…Na

vratima piše vaše ime…Da, to je vaše ime (Tomislav, Perica, Martina…), napisano

velikim i lijepim slovima… Polako otvarate vrata…i ulazite u pećinu s blagom… To

ste vi, sa svim pripadajućim kvalitetama i talentima i sposobnostima, to je vaša ljudska

bit…To ste vi, kao dobro ljudsko biće…

Što vidite…što čujete…kako se osjećate?...

21

A sada se polagano, vrlo polagano…vratite natrag u učionicu…otvorite

oči…pogledajte prijatelje oko sebe…a zatim naslikajte kako ste vidjeli sebe i

pokušajte dočarati kako ste se pri tome osjećali…“4

Zadatak nije ispunio moja očekivanja. Učenici su bili razigrani i nekoncentrirani, uslijed

visoke temperature u učionici i prvog sata poslijepodnevne smjene. Smatram da učenici nisu

imali često priliku sudjelovati u sličnim aktivnostima, jer meditacija nije dio kulture kojoj

pripadaju. Nadalje, to može biti povezano i sa suvremenim, ubrzanim načinom života te s

dobi učenika u kojoj je razvijeniji interes za atraktivne i dinamične sadržaje.

Zadatak 2. Zapisivanje dobrih osobina prijateljima

Cilj ove aktivnosti je bio osvijestiti kvalitete drugih. Koristili smo papir, selotejp, flomastere i

glazbu.

Papir su si međusobno zalijepili na leđa. Kada se glazba pokrenula, učenici su se slobodno

šetali po učionici, te svojim prijateljima (drugim učenicima) pisali na papir pripadajuće dobre

osobine, motivacijske poruke, pošalice (pozitivne). Kada je glazba stala, učenici su se vratili

na svoja mjesta (u krugu), te su izricali svoje dojmove s obzirom na ispisani papir koji su

dobili. Učenici su bili oduševljeni ovom aktivnošću i nestrpljivo su čekali kada će pročitati što

su im prijatelji iz razreda napisali na papir.

Slika 5: Zapisivanje pozitivnih komentara na papirima zalijepljenim na leđima učenika

4 Meditacija je preuzeta iz: Bognar (2001.), Metodika odgoja, Osijek

22

Zadatak 3. Tajni prijatelj

Cilj zadatka bio je postići željenu osobinu/vrlinu uz pomoć tajnog prijatelja. Koristili smo

papire, olovke, glazbu (Birdy, People help the people). Svaki učenik je na papir napisao

osobinu/vrlinu koju posjeduje, a za koju smatra da je dobra i korisna, te osobinu/vrlinu koju

smatra da ne posjeduje, a htio bi ju imati. Na papir se potpisao, te napravio avion od papira.

Na moj znak, svi su učenici bacili avione u zrak. Svaki je učenik imao zadatak uhvatiti jedan

avion, te biti idućih mjesec dana tajni prijatelj osobi čiji je papir uhvatio. Zadatak tajnog

prijatelja je bio pomoći ostvariti željenu osobinu. Prijateljstvo se održavalo u tajnosti, tajni

prijatelj se nije smio odati ničime, osim dobrim djelom. Na početku iduće radionice kratko

smo komentirali ovaj zadatak. Dio učenika se izjasnio da je otkrio tajnog prijatelja, no dio to,

nažalost, nije ostvario.

Slika 6: Učenici s avionima od papira

Zadatak 4. Otkrivanje osobina kroz razgovor

Cilj aktivnosti bio je pronaći i zapisati dobre osobine drugih. Koristili smo papir, olovke i

naljepnice. Igralo se u manjim skupinama. Svaki učenik je dobio papir na kojem je lijepim

slovima napisao svoje ime. Papiri su se stavili na sredinu stola. Svaki je učenik imao pred

sobom veći broj malih naljepnica. Zatim se u grupi raspravljalo o sljedećim pitanjima:

1. Uspjeh koji sam imao prošle godine.

2. Odluka koju sam donio, a pozitivno se odrazila na moj život.

3. Što bih značajno želio raditi u budućnosti?

23

Najprije su svi igrači govorili o prvom pitanju, a zatim se prešlo na drugo i treće. Dok je jedan

učenik pričao, ostali su nastojali uočiti neku njegovu pozitivnu osobinu i zapisali je na

naljepnicu. Tu su naljepnicu svi nalijepili na karticu s njegovim imenom.

Na kraju je svaki igrač zadržao svoju snažnu karticu, te sam im naglasila, da kada se nađu u

krizi i klonu duhom, mogu pogledati u svoju karticu i podsjetiti se na snažne crte svoje

ličnosti.

Slika 7: Rad u skupinama

Zadatak 5. Traka osobina

Cilj aktivnosti bio je prepoznati dobre osobine na razini cijelog razreda, isticati važnost

timskog rada i pomaganja kako bi postigli zajednički cilj. Koristili smo šarene papire i

selotejp. Rad se nastavio u grupama. Svaka grupa je dobila papir jedne boje. Učenici su

zapisali 5 različitih dobrih osobina iz prošlog zadatka na papir koji su dobili. Nakon što su sve

grupe završile, papiri iz pojedinih grupa su se spojili, tako da se u konačnici dobio dugi lanac

šarenih papira dobrih osobina koje posjeduje cijeli razred. Kratko smo prokomentirali

zadatak5 i zaključili da se zajedničkim snagama može postići puno bolji rezultat nego kada

smo sami, jer je svaka individua posebna i specifično doprinosi skupini. Predložila sam da

5 Zadatak modificiran prema Kimberlee Woodward, substitute teacher, Waterford, Michigan, preuzeto sa:

http://www.educationworld.com/a_lesson/lesson/icebreakers_for_kids_2.shtml

24

veliku traku s osobinama zalijepe na razredni pano, tako da se svakoga dana prisjete što sve

zajednički može njihov razred. Ideja im se svidjela.

Slika 8: Traka s osobinama cijeloga razreda

Zadatak 6. Pametna kutijica

Slika 9: Učenica i kutijica s ogledalom

25

Cilj aktivnosti „Pametna kutijica“ bio je razvijati ideju o sebi kao neponovljivoj, jedinstvenoj,

dobroj osobi. Koristili smo zatvorenu kutijicu s ogledalom na dnu, glazba. Učenici su sjeli na

stolice u krug, te sam im proslijedila kutiju. Naglasila sam da ne smiju komunicirati s drugim

učenicima za vrijeme aktivnosti, nego trebaju pozorno promotriti sadržaj kutijice, jer će u njoj

vidjeti nešto dragocjeno, posebno, lijepo i neponovljivo. Promatrala sam njihove reakcije i

zaključila da im se zadatak svidio i da im je bilo smiješno kada su ugledali same sebe u

ogledalu.

Zaključna razmatranja:

U svom istraživačkom dnevniku napisala sam sljedeću zabilješku u svezi ove radionice:

Pomalo sam iznenađena raspoloženjem učenika. Na prošloj radionici stekla sam dojam kako

je većina djece povučena, kako nemaju samopouzdanja, izuzev nekoliko dječaka i djevojčica,

no danas su se pokazali u sasvim drugom svjetlu. S obzirom da sam nakon prvog susreta

zaključila da radionice trebaju biti dinamičnije, učenici aktivniji, raditi samostalno, te se

opustiti kroz druženje i suradničko učenje, ovaj sam puta odabrala i takve zadatke, uvela sam

prikladnu glazbu, ali od radne atmosfere nije niti došla do izražaja. Shvaćam da je vrlo bitan

cjelokupan kontekst odvijanja radionice, te da se mnogobrojni čimbenici trebaju uzeti u obzir

(dob učenika, raspoloženje, razredno ozračje, temperatura u učionici, dob dana, obaveze

učenika koje slijede nakon radionice - sat poslije pisali su pisanu provjeru znanja). I s obzirom

na sve navedeno, uočila sam da je potrebno reagirati spontano, bez obzira na plan i program

odvijanja radionice. Nakon iskustva druge radionice, odlučila sam na sljedećoj prepustiti

učenicima vrijeme za samostalno izlaganje. Sada, kada su otkrili svoje vještine, dobre osobine,

talente i hobije pred prijateljima iz razreda, predložila sam da ih na idućem susretu i

samostalno prezentiraju, s ciljem da stupnjevito povećaju samopouzdanje javno izlažući pred

prijateljima iz razreda. Naravno, samo oni učenici koji to žele. Također, upitala sam ih što bi

željeli raditi na idućem susretu. K.Mandić, osobna komunikacija, 17.svibanj, 2013.)

7.3. Radionica 3. Samostalni nastupi

U svom istraživačkom dnevniku napisala sam sljedeću zabilješku u svezi ove radionice:

Kroz prve dvije radionice zadatcima sam pokušala potaknuti učenike na uočavanje što većeg

broja svojih i kvaliteta drugih učenika. U prvoj radionici zadatci su bili većinom orijentirani na

razgovor i upoznavanje, „probijanje leda“, te zapisivanje i izlaganje različitih pozitivnih

osobina. U drugoj sam radionici naglasak stavila na dinamičnost zadataka, opuštanje, zabavu.

Zadatcima sam pokušala stvoriti pozitivnu atmosferu, kako bi učenici u takvoj okolini, kroz

dinamičnost i opuštenost, samostalno otkrivali dobre osobine sebe i drugih, uz moju

asistenciju i upute.

U trećoj ću radionici pokušati omogućiti učenicima još veću samostalnost, više međusobne

suradnje unutar grupe, između grupa, te samostalna izlaganja svakoga zadatka, s ciljem da

svaki učenik barem nešto izloži, te da što više učenika sudjeluju u cjelokupnoj radionici.

Postupni cilj kroz tri radionice bio je doći do samostalnosti svakoga učenika u govorenju pred

razredom, kako bi vježbali nastupanje i postupno, nakon razvijanja pozitivne slike o sebi i

drugima, izgradili vjeru u vlastite sposobnosti, samopouzdanje, što je i cilj sklopa radionica.

(K. Mandić, osobna komunikacija, 23.svibanj 2013.)

26

Na prethodnoj radionici predložila sam učenicima da na idućoj radionici kratko predstave ono

u čemu su vrsni i čime se bave, ukoliko imaju afinitete prema tome. Svrha toga je i dalje

osvještavanje pozitivnih osobina kod sebe i drugih, te samostalno nastupanje pred okolinom s

ciljem razvoja samopouzdanja. Nisam očekivala tako veliki odaziv na prijedlog. Djeca su me

oduševila svojim nastupima, kao i brojem talenata, hobija, nagrada, medalja, diploma koje su

stekli proteklih nekoliko godina.

Slika 10: Medalje, diplome, nagrade

Bilo je tu sviranja, pjevanja zboraša, brojnih medalja iz nogometa, tenisa, odbojke, različitih

plesova (jazz dance,akrobatski rock n' roll), te mnoštva diploma koje svjedoče o plasmanu na

prvim, drugim mjestima. Za neke od učenika je bilo poznato čime se bave, dok je za neke,

vrlo uspješne, ovo bila prva prilika da pokažu okolini u čemu su uspješni i dobri, što sam i

naglasila u razgovoru s učenicima na kraju radionice. Sami su bili iznenađeni brojem hobija

svojih kolega i razreda. Pokušala sam što češće uključiti u razgovor nekolicinu tihih

djevojčica koje su se istaknule velikim brojem hobija o kojima nisu ranije pričale u društvu.

Za vrijeme radionice trudila sam se dati im priliku za predstavljanje, te sam ih nastojala što

češće pohvaliti pred razredom.

27

Slika 11: Djevojčice iz osječkih Zumbića pjevaju Ave Maria

Slika 12: Djevojčica svira

Nakon njihovih samostalnih malih performansa, ostalo je vremena za jedan zadatak u kojemu

su morali dovršiti priču glumom samopouzdane/nesamopouzdane djevojčice koja je pala pred

razrednom simpatijom, te time bila osramoćena i izrugana od strane svih učenika iz razreda.

Dvije su se grupe izrazito istaknule dosjetljivošću. Smislile su odlične poruke priče, čak i u

slučaju kada djevojčica nije postupila samopouzdano. Pri drugim smo se izvedbama

zajednički potrudili doći do pouke slučaja.

28

Na kraju je uslijedila rasprava o svim radionicama, učenici su podijelili svoja mišljenja, rekli

kako su se osjećali, što im se svidjelo i što nije. Većina ih je bila zadovoljna, te su ispitivali

kada ćemo opet doći. Primijetila sam kako su se svakom radionicom učenici sve više opuštali,

učili, te pokazivali sve veći interes za sadržaj i sudjelovanje u aktivnostima. Po završetku

svake radionice, učenici su ispunili evaluacijski listić.

7.4. Analiza evaluacijskih listića

Evaluacija se sastojala od 3 zadatka: koliko su učenici uočili dobrih osobina/stekli

samopouzdanje, kako su se osjećali tijekom radionice, te procjene vlastite aktivnosti.

Slika 13: Uočene dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, razvoj samopouzdanja

Prvi evaluacijski zadatak je pokazao da su učenici uočili najviše dobrih osobina kod sebe i

prijatelja iz razreda, te stekli samopouzdanje na trećoj radionici, prilikom koje su samostalno

nastupali i izlagali (slika 13). Isti dojam stekla sam i sama subjektivnom procjenom tijekom

provođenja radionica.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

Prva radionica Druga radionica Treća radionica

Jedna latica Dvije latice Tri latice Četiri latice Pet latica

29

Slika 14: Procjena vlastitih osjećaja tijekom radionice

Drugi evaluacijski zadatak pokazuje da su se učenici osjećali bolje na prvom i trećem susretu

(slika 14). Moj dojam je da su se postupno opuštali kroz radionice, stoga me ova povratna

informacija iznenadila.

Učenici su procijenili da su bili najaktivniji na trećoj radionici. Stekla sam isti dojam. Cilj

sklopa radionica je bio da budu samostalniji i aktivniji kroz susrete, stoga su se moja

očekivanja ostvarila.

Slika 15: Obilježili smo druženje zajedničkom fotografijom

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Prva radionica Druga radionica Treća radionica

Sunčano

Pretežno sunčano

Oblačno

Kiša

Oluja

Magla

30

8. Zaključak

Vrlo mali broj ljudi ima izgrađeno visoko samopouzdanje. Stoga, smatram vrlo važnim

poticati zdrav razvitak samopouzdanja u što ranijoj dobi unutar odgojno – obrazovnog

sustava, kako bi se djeca postupno razvijala u zdrave ličnosti. Na temelju vlastitog iskustva u

dosadašnjem obrazovanju, nisam primijetila da je razvitak samopouzdanja zastupljena

odgojna komponentna. S obzirom na to, odlučila sam provesti akcijsko istraživanje koje se

pokazalo kao vrlo poučno iskustvo. Osim što sam po prvi puta bila unutar učionice i uvidjela

koliko je truda, emocija, sposobnosti potrebno uložiti da bi došli do željenog cilja. Rad s

djecom je svakim danom drugačiji, nepredvidiv i uvijek iznova predstavlja novi izazov.

Shvatila sam da rad u odgojno – obrazovnim ustanovama treba prvenstveno biti poziv, a tek

onda posao, jer jedino ukoliko smo intrinzično motivirani, dajemo sve od sebe kako bi došli

do cilja. Također, iznenadila me reakcija i same djece na zadatke koje sam im priredila. Čak

su i ona djeca, koja su od prvog susreta djelovala susretljivo i otvoreno, imala problema s

uočavanjem i naglašavanjem svojih dobrih osobina. To mi je ujedno bio i znak, da im je ovo

prvi susret s radionicama ovakve vrste. Posebno me oduševio zadnji susret s učenicima, u

kojem su sami priredili svoje male performanse, meni je preostalo samo da ih pohvalim i

izrazim oduševljenje viđenim. U zadnjoj radionici učenici su me također iznenadila svojom

spontanošću, i zaključcima koje su sami iznijeli nakon zadatka s glumom.

Zaključno, smatram da radionice ovakve vrste treba što češće provoditi, kako bi se djeca

što više priviknula na takav način rada, stvorilo ugodno i poticajno razredno ozračje, na

temelju dobrog međusobnog poznavanja i prihvaćanja, što, kao što sam u teorijskom dijelu

rada navela, utječe na razvitak samopouzdanja.

31

9. Literatura

1. Bognar, B. (2006). Akcijska istraživanja u školi. Odgojne znanosti, 8 (1), 177 – 190.

2. Bognar, L. (1999). Metodika odgoja. Osijek: Pedagoški fakultet Sveučilišta.

3. Fredrickson, B. L. (1998). What good are positive emotions? Review of General

Psychology, 2(3), 300-319.

4. Ivanković, M., Rijavec, M. (2012). Utjecaj provođenja programa pozitivne psihologije na

optimizam i razredno ozračje kod učenika četvrtog razreda osnovne škole. Napredak,

153(2), 219 – 233.

5. Miljković, D., Rijavec, M. (1996). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP.

6. Miljković, D., Rijavec, M. (2006). Kako biti bolji. Zagreb: IEP.

7. Rijavec, M. (1994). Čuda se ipak događaju: Psihologija pozitivnog mišljenja. Zagreb: IEP.

8. Rijavec, M., Miljković, D., Brdar, I. (2008). Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP-D2.

9. Lauster, P. (1997). Postanite samopouzdani. Jastrebarsko: Naklada Slap.

32

10. Popis priloga

Prilog 1: evaluacijski listić

Procjenjujem koliko sam naučio/la:

1 obojana latica: nisam uočio/la dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, te je moje

samopouzdanje nisko.

2 obojane latice: uočio/la sam neke dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, ali nisam

primijetio/la da mi se samopouzdanje povećalo.

3 obojane latice: uočio/la sam vrlo malo/neznatno malo dobrih osobina kod sebe i prijatelja iz

razreda, te je to vrlo malo/neznatno djelovalo na moje samopouzdanje.

4 obojane latice: uočio/la sam dosta dobrih osobina kod sebe i prijatelja iz razreda, te smatram

da se moje samopouzdanje poboljšalo.

5 obojanih latica: uočio/la sam mnogo dobrih osobina kod sebe i prijatelja iz razreda, te

smatram da su se naša samopouzdanja povećala.

Procjenjujem kako sam se osjećao/la:

Nacrtajte kako ste se osjećali, s obzirom na vrijeme:

Sunčano: Oduševljenje, toliko toga sam naučio/la

Pretežno sunčano: Ugodan osjećaj, lijepo i zanimljivo.

Oblačno: Nešto mi se sviđa, a nešto ne.

Kiša: Iznenađen/na sam, pomalo mi je neugodno.

Oluja: Sve me to ljuti i plaši, ne slažem se s tim što radimo.

Magla: Sve mi je nejasno, ne znam što osjećam.

Procjenjujem svoju aktivnost:

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10