POSLOVNA KOMUNIKACIJA

1. dio

Komunikacija

communicare - lat. - učiniti općim komunikacijska klima feedback –povratna informacija

Dva su osnova načina komunikacije

autoritativno komuniciranje – je komuniciranje koje se u pravilu sastoji od korištenja nadređenog položaja, moći i utjecaja uz korištenje sankcija za korekciju ponašanja. To je komunikacija državne vlasti – upravnih tijela i sudbenih tijela.

demokratsko komuniciranje – je komunikacija koju karakterizira poštovanje osobnosti, interesa i samostalnosti, te mogućnost utjecanja svih sudionika komunikacije.

Podjela komuniciranja

prema broju i vrsti sugovornika prema uporabi osjetila i ulozi jezika prema stupnju obveznosti prema uporabi uređaja prema vrsti i mogućnosti medija

1. prema broju i vrsti sugovornika

osobno komuniciranje - komuniciranje s poznatima, tzv. interpersonalno komuniciranje. Komuniciranje razgovorom, telefonom, e-mailom.

socijalno komuniciranje – komuniciranje s nepoznatima, neformalno i slučajno.

poslovno komuniciranje – komuniciranje u tijeku poslovnog procesa s ciljem postizanja poslovnih uspjeha. Interno poslovno komuniciranje je komuniciranje unutar poslovne organizacije, a eksterno poslovno komuniciranje sa svim poslovnim partnerima i klijentima radi ostvarivanja poslovnog cilja.

javno komuniciranje - komuniciranje s većim brojem sugovornika.

2. prema uporabi osjetila i ulozi jezika

verbalna komunikacija - slušno-govorna komunikacija - obavlja se kroz govor i jezik. Verbalnom komunikacijom prenosimo informacije govorom i pismom.

vizuelna komunikacija – očituje se u jezičnom i nejezičnom obliku. Jezični oblici vizulane komunikacije su jezik gluhonjemih, a tipični nejezični oblici vizualne komunikacije su izraz lica (smješkanje ili mrštenje) i geste (sljeganje ramena, odmahivanje glavom), što nazivamo govor tijela ili neverbalna komunikacija. Neverbalnom komunikacijom prenosimo stavove i emocionalno doživljavanje.

3. prema stupnju obveznosti

formalno – službeno i obvezno komuniciranje. Je komuniciranje s tijelima državne uprave i tijelima sudbene vlasti, ali i tijelima regionalne i lokalne samouprave. Formalno komuniciranje je i poslovno komuniciranje.

neformalno – neslužbeno ili privatno, tj. komuniciranje prema vlastitoj volji.

4. prema uporabi uređaja

telefonsko e-mailom faxom medijsko – TV, radio direktno – bez uređaja, neposredno.

5. prema vrsti i mogućnosti medija

a) zvuk – govor, glazba b) tekst – znakovi, simboli, riječi podaci – grafovi, jednadžbe, tabele,

brojčane prezentacije slike – karte, fotografije, crteži, video

zapisi.

JAVNO KOMUNICIRANJE

Javno komuniciranje je komuniciranje s namjerom privlačenja pažnje velikog

broja ljudi. Javno komuniciranje je dvosmjerno

komuniciranje u kojem osoba koja šalje poruku očekuje određeno ponašanje primatelja poruke

komuniciranja s javnošću treba da odlikuje

vještina dobrog govornika dopadljiv i zabavan nastup uvjerljivost pristojnost i uviđavnost tolerancija snalaženje u mnoštvu umjeće polemiziranja

i posebno – dobro poznavanje tematike

u javnom komuniciranju razlikujemo

službeno javno komuniciranje – je komuniciranje državnih dužnosnika i državnih tijela s javnošću.

instrumente kontrole medija što znači kontrolu javnosti

Što su demokratski odnosi u državi razvijeniji sloboda medija je veća.

političko javno komuniciranje javno komuniciranje u kulturi javno komuniciranje u sportu poslovno javno komuniciranje