Posebno ratarstvo_zitarice i industrijske biljke.pdf
-
Upload
zoran-milojkovic -
Category
Documents
-
view
209 -
download
32
Transcript of Posebno ratarstvo_zitarice i industrijske biljke.pdf
1
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
UNIVERZITET U BANJOJ LUCI POLJOPRIVREDNI FAKULTET
POSEBNO RATARSTVO
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović
(tekst iz knjige Ratarsko-povrtarski priručnik autora prof dr Jovan Todorović, akademik prof. dr Branka Lazić i
prof. dr Ilija Komljenović), Grafomark Laktaši, Banja Luka 2003. godine
-slobodno za koršćenje, bez ograničenja-
2
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Klasifikacija ratarskih useva
Njivska proizvodnja ĉini danas osnovu u ishrani ljudi, stoke, a daje i sirovine za raznovrsnu industrijsku
proizvdnju. Proizvodi ratarskih useva sluţe kao baza, krmna osnova stoci, i putem nje se pretvaraju u veće i
bogatije organske materije koje koristi ĉovek.
Kao osnova prehrambene i preraĊivaĉke industrije sluţe sirovine koje se dobijaju od njivske proizvodnje.
Zapravo, bez proizvodnje ratarskih useva, teško bi se mogao zamisliti ţivot na zemlji.
Ratarski usevi ili biljne vrste kojima im pripadaju, mogu se klasifikovati u manji ili veći broj grupa,
zavisno od toga koje se obeleţje uzima kao osnova ili naĉelo za podelu. U svim klasifikacijama uzimana su u obzir
tri pokazatelja: naĉin upotrebe, botaniĉka pripadnost i naĉin gajenja.
ĐorĎević (1961) je podelio njivske biljke na grupe prema naĉinu upotrebe.
Shema podele ratarskih useva prema ĐorĎeviću (1961)
U koncepciji ove knjige, kao osnovno naĉelo klasifikacije prihvaćen je kriterijum upotrebne vrednosti
gajenih biljaka. Podela je izvršena na ĉetiri grupe:
I - Ţita – zrnene skrobne biljke
1. Strna ili prava ţita, tipiĉna ţita (ţita I grupe), (pšenica, raţ, jeĉam i ovas).
2. Prosolika ţita i heljda (ţita II grupe),(kukuruz, proso, pirinaĉ, heljda).
II - Zrnene mahunjaĉe: 1. Variva i lupine.
2. Zrnene mahunjaĉe za kombinovano iskorištavanje (soja i arašid).
III - Biljke za tehniĉku preradu: 1. Uljane biljke.
2.Biljke za proizvodnju vlakna (predive – tekstilne).
3.Biljke za proizvodnju skroba i šećera.
4.Biljke za proizvodnju kauĉuka.
5.Lekovito-aromatiĉne i zaĉinske biljke.
6.Ostale tehniĉke vrste (hmelj i duvan).
IV - Biljke za proizvodnju stoĉne hrane (pićne biljke): 1.Korenasto-krtolaste
2.Mahunarke i klasaste trave
3.Ostale biljke za stoĉnu hranu
U SAD, nauĉnici vrše klasifikaciju raatarskih useva prema botaniĉkoj pripadnosti, agronomskoj i prema
specijalnoj nameni. Prema botaniĉkoj pripadnosti, ratarski usevi većinom pripadaju dvema familijama: Poaceae
(familija trava) i Fabaceae (familija leguminoza-leptirnjaĉa).
3
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Podela po odlikama (varijeteti) zasniva se na boji klasa, zrna, a one se dalje dele na sorte, koje
predstavljaju objekt prouĉavanja i sredstvo proizvodnje. U botanici je osnovna sistematska jedinica vrsta, a u
ratarstvu je najniţa sistematska jedinica sorta. Do danas, pojam sorte nije potpuno odreĊen. ĐorĎević (1961)
definiše sortu kao grupu individua koje pripadaju jednoj istoj vrsti, a po nekim osobinama liĉe jedna na
drugu.
Sorte obiĉno nose ime mesta, kraja ili ustanove gde su proizvedene, broj pod kojim su zavedene ili neki
drugi naziv (npr. Somborka, Novosadska rana – 5, itd). One se mogu klasifikovati na razne naĉine, po postanku
(primitivne, selekcionisane), po poreklu (domaće i strane), zatim univerzalne, specijalizovane, ustaljene,
neustaljene itd. Danas se sorte dele i po produktivnosti na slabo, srednje i visokoproduktivne odnosno
visokoprinosne.
U ovoj knjizi ćemo se drţati klasifikacije ratarskih useva po ĐorĊeviću, s tim što biljke za proizvodnju
kauĉuka nećemo obraĊivati. TakoĊe nećemo obraĊivati ni grupu biljaka za proizvodnju stoĉne hrane, pošto se one
obraĊuju u posebno predmetu “Krmno bilje” ili “Proizvodnja krmnog bilja”.
Ţita - zrneno skrobne biljke
U ovu grupu spadaju sledeće ratarske biljke: grupa strnih ţita - pšenica (Triticum sp), raţ (Secale
cereale), jeĉam (Hordeum sativum), ovas –zob (Avena sativa); grupa prosolikih ţita -kukuruz (Zea mais),
proso (Panicum sp.), sirak (Andropogon sorghum, sin. Sorghum halepense), pirinaĉ (Oryza sativa) , heljda
(Polygonum fagopyrum, sin. Fagopyrum esculentum).
Sva ţita osim heljde (familija Polygonaceae), pripadaju familiji Poaceae.
Kao što je u tekstu vidljivo, ţita se dele na prava i prosolika. Razlike izmeĊu pravih i prosolikih po
morfološkim i biološkim osobinama i naĉinu gajenje prikazane su u sledećoj tabeli.
Tabelarni prikaza razlika izmeĎu pravih i prosolikih ţita
Razlike u morfološkim, biološkim osobinama i naĉinu gajenja
Prava ţita Prosolika ţita
Klijaju s većim brojem korenĉića: pšenica i ovas sa 3,
raţ sa 4 a jeĉam 5-8 korenĉića Klijaju samo s jednim korenĉićem
Cvast je klas ili metlica (ovas) Cvast je metlica i klip (klip -ţenska cvast kod kukuruza)
Gornji cvetovi klasića neplodni ili redukovani Donji cvetovi u metlici neplodni.
Stablo (slama) šuplja. Stablo ispunjena sa srţi.
Stablo ima manji broj internodija sa jako izraţenim
kolencima (nodusima) Veći broj internodija a nodusi nisu izraţeni
List je po pravilu manji. List je veći (krupniji).
Zrno ima s trbušne strane izraţenu brazdicu a kod nekih
i bradicu na vrhu zrna. Nemaju brazdicu ni bradicu
Postoje jare i ozime forme. Postoje samo jare forme.
Biljke su dugog dana sa manjim zahtevima prema
toploti i svetlosti.
Biljke su kratkog dana s većim zahtevima prema toploti
i svetlosti.
Zahtevaju više vlage (imaju veći transpiracioni
koeficijent)
Imaju manje zahteve prema vlazi (manji transpiracioni
koeficijent) i otpornije su na sušu (osim riţe).
Otporne su na niske (negativne) temperature Neotporna su na niske (negativne)temperature
Brţe se razvijaju od klijanja do bokorenja. Sporije klijaju i niĉu.
Zahtevaju manju koliĉinu vlage za klijanje Zahtevaju više vlage za klijanje
Imaju manje zahteve prema toploti od klijanja pa do
kraja vegetacije
Imaju već zahteve prema toploti od klijanja do kraja
vegatacije
Usevi su guste setve Većina pripadaju grupi okopavina
4
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Prava ili strna ţita
Pšenica (Triticum sp. L.)
Sinonimi: šenica, zrno, pšeno, ţito; Engleski: wheat; Francuski: le froment, le blé; Nemaĉki: weizen
Naziv “pšenica” je zajedniĉki u svim slovenskim jezicima s malim razlikama, što ukazuje na gajenje
pšenice u pradomovini Slovena.
U našem narodu, pored knjiţevnog i struĉnog naziva – pšenica, kaţe se još šenica, ţito. Naziv ţito je
udomaćen u onim krajevima gde se pšenica dugo koristila kao iskljuĉivo hlebno ţito, što je sluĉaj s ostalim ţitima
(raţi i kukuruz) u rejonima gde su se koristili ili se koriste kao glavna hlebna ţita.
Pšenica (Triticum spp) – (naslikao W. Müller)
5
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Opšti znaĉaj pšenice
Pšenica se pre svega koristi kao hlebna biljka. Preko 70 % stanovništva na zemljinoj kugli hrani se
pšeniĉnim hlebom. Pšeniĉni hleb je visoko kaloriĉan (9.000 J), s visokim sadrţajem belanĉevina 16 - 17 %, ugljenih
hidrata do 78 %, masti 1 - 1,5 %. Najvaţniji pokazatelj kvaliteta pšenice predstavlja koliĉina i kvalitet belanĉevina u
zrnu. Kao meĊunarodni standard sadrţaja belanĉevina u zrnu je 13.5%. MeĊutim, sadrţaj belanĉevina se znatno
menja u zavisnosti od rejona gajenja (klimata, zemljišta) i Ċubrenja. Pšenica gajena na istoku i jugu ima veći sadrţaj
belanĉevina od one na zapadnim i severnim rejonima. Kvalitet belanĉevina pšeniĉnog hleba je veoma visok pri
ĉemu znaĉaj imaju koliĉina i kvalitet lepka (belanĉevinasta masa koja se izdvaja pri ispiranju testa vodom). U sastav
lepka ulaze uglavnom belanĉevinaste materije – glijadin i glutenin. Pšeniĉni hleb sadrţi jedinjenja kalcijuma,
fosfora i gvoţĊa, kao i kompleks B vitamina.
Pšenica je veoma znaĉajna u mlinskoj industriji, industriji hleba, keksa, pivarskoj, farmaceutskoj i u
industriji dekstrina, a nus proizvod - slama sluţi kao prostirka, zatim za izradu predmeta razliĉite upotrebne
vrednosti u domaćinstvu. Mekinje kao sporedni proizvod koriste se kao koncentrovana stoĉna hrana, a u novije
vreme da popravlja kvalitet hleba.
Pšenica, kao najvaţniji artikal u meĊunardonoj trgovini, uslovila je razvoj saobraćaja i saobraćajnih
objekata. Ima i strategijsku vaţnost, jer je ĉesto u istoriji sluţila kao jedan od elemenata pritiska jedne drţave na
drugu posebno pa je takvu ulogu zadrţala i do danas.
Proizvodnja pšenice u svetu
Glavni centri proizvodnje pšenice su Evropa, Okeanija, Juţna Amerika i Afrika a po ukupnoj proizvodnji
posle Evrope slede Azija, zemlje bivšeg SSSR-a, Severna Amerika, Juţna Amerika. Po proseĉnim prinosima na
prvom mestu je Evropa, zatim Severna Amerika.
Proizvodnja pšenice po pojedinim u svetu u 2002. godini ( izvor podataka -USDA)
Zemlja Površine (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (u t)
SAD 19 270 000 2.38 45 890 000
Francuska 5 220 000 7.47 39 000 000
Velika Britanija 2 020 000 8.19 16 500 000
Nemaĉka 3 000 000 7.00 21 000 000
Kanada 8 900 000 1.73 15 400 000
Australija 10 800 000 1.39 15 000 000
Argentina 6 000 000 2.33 14 000 000
Kina 24 500 000 3.76 92 000 000
Ukrajina 6 800 000 3.09 21 000 000
Rusija 25 700 000 1.87 48 000 000
Kazakstana 11 000 000 1.09 12 000 000
Istoĉna Evropa 9 640 000 3.15 30 400 000
Iran 6 200 000 1.69 10 500 000
Egipat 1 010 000 6.20 6 250 000
Maroko 2 600 000 1.27 3 300 000
Brazil 2 000 000 1.85 3 700 000
Indija 26 200 000 2.75 72 000 000
Pakistan 8 300 000 2.35 19 500 000
Ostali 35 020 000 2.49 87 120 000
Svet (ukupno) 214 180 000 2.67 572 560 000
Geografska rasprostranjenost pšenice
Pšenica je euritopna biljka, što znaĉi da ima veliki areal rasprostranjenosti. Euritopnost je jako izraţena
zahvaljujući njenoj prirodi, zatim njenom polimorfizmu jer ima veliki broj vrsta, varijeteta i sorti a sve se dele na
ozime i jare. Zahvaljujući polimorfizmu, ona je rasprostranjena gotovo u celom svetu, ali se oblasti gajenja ozimih i
jarih formi ne poklapaju.
6
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ozima pšenica za svoj razvoj zahteva blage uslove, umerene zime. Stoga se ona najbolje gaji u umerenom
pojasu, i to izmeĊu 30-500 severne geografske širine. To je optimalni rejon za uspevanje ove biljke. Severno i juţno
od ove granice nalazi se njezin anektiĉki rejon. To znaĉi da se ona moţe gajiti nešto severnije (do 600 severne
geografske širine i juţnije do 160 severne geografske širine severne polulopte) ali sa slabijim uspehom.
Jara pšenica je malo zastupljena u optimalnim rejonima gajenja ozime pšenice. Ona se gaji uglavnom u
surovim ekološkim uslovima. Razlog je u tome, što jara pšenica ima kratak vegetacioni period i što bolje podnosi
sušu i visoke temperature od ozime pšenice. Zbog toga se ona gaji u većoj meri na severu zemljine kugle i u suvim
kontinentalnim oblastima. Krajnja granica gajenja jare pšenice je na 670 severne geografske širine (Norveška), a na
juţnoj zemljinoj polulopti se gaji do krajnjih granica Australije, Juţne Amerike i Afrike.
Areal rasprostranjenosti pšenice
U pogledu nadmorske visine, gaji se i do 4.000 m (Azija), a kod nas i u Evropi uspeva na 1.100 m n.v.
Da bi smo bolje razumeli zašto pored ostalog postoje razlike u rasprostranjenosti izmeĊu ozime i jare
forme pšenice, dat ćemo kratki opis njihovih morfoloških, bioloških razlika i razlika u naĉinu gajenja.
Ozima pšenica daje veće proseĉne prinose od jare pšenice od ĉega proizlazi njezin opšti znaĉaj. Pored toga,
ozima pšenica daje i stabilnije prinose.
Ozima pšenica se seje u jesen a prezimljuje u fazi od klijanaca do bokorenja, dok se jara seje rano u
proleće. Ozima pšenica jaĉe bokori i ima duţi vegetacioni period od jare. Ozima je znatno otpornija na niske
temperature i ima duţi stadijum jarovizacije. MeĊutim, jara pšenica je znatno otpornija na sušu kao i na visoke
temperature a ima i kvalitetnije zrno i brašno.
Poreklo pšenice
Pšenica vodi poreklo iz starog sveta, prvenstveno iz Azije i juţnih delova Evrope odakle je proširena na
druge kontinente. Ona je jedna od najstarijih useva. Postoje razne teorije o poreklu pšenice, ali su Vavilov i
Flaksbergerger dali najprecizniju lokaciju njezinog porekla. Mesta porekla pšenice nazvali su ishodnim centrima.
Ishodni centri pšenice
R.b Ishodni centar Vrste pšenice nastale u ishodnom centru
Forma pšenice Naziv pšenice
1 Jugozapadna Azija Meka pšenica Triticum vulgare Host.
Patuljasta pšenica Triticum compactum
2. Etiopija (Abisinija) Tvrda pšenica Triticum durum Def.
Poljska pšenica Triticum polonisum L.
3.
Srednja Azija
(Sirija, Palestina i
Jermenija)
Divlji jednozrnac Triticum monococcoides L.
Divlji dvozrnac Triticum dicoccoides Körn
4. Mala Azija i juţni
Balkan
Divlji jednozrnac Triticum monococcoides L.
Gajeni jednozrnac Triticum monococcum L.
7
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sistematika pšenice
Pšenica pripada redu Poales, familiji Poaceae (trave), podfamiliji Pooideae (klasaste trave), rodu
Triticum. Prvu klasifikaciju dao je Line u delu Species plantarum. Kasnije su izraĊene i druge klasifikacije:
Körnicke (1885), Flaksberger (1935) a Ţukovskij (1957) je dopunio Flaksbergerovu klasifikaciju i najzad MacKey
(1965). Kod nas je prihvaćena dopunjena Flaksbergerova klasifikacija po Ţukovskom.
Klasifikacija pšenice po Flaksbergeru sa dopunom Ţukovskog
Forma
Grupa pšenice
Diploidne Tetraploidne Heksaploidne
n=7 / 2n=14 n=14 / 2n=28 n=24 / 2n=42
Gajene golozrne forme Nema
Triticum turgidum L.
T. durum Des f.
T. polonicum L.
T. persicum Vav.
T. abysinicum Jacub.
T. vulgare Host.
T. compactum Host.
T. sphaerococum Perc.
Gajene pleviĉaste forme T. monococum T. dicocum Schübl.
T. timopheevi Zhuk.
T. spelta L. (krupnik)
T.macha Dek.et
Divlje forme
T. spontanicum Link.
(divlji dvozrnac)
T. aegilopoides Bal.
(divlji jednozrnac)
T. dicoccoides Körn
(divlji dvozrnac)
Nema
Dopuna po Ţukovskom
T. araraticum Jakubz.
Oktoploidna grupa
n=28/ 2n=56
T. fungicidum Zhuk
T. paleocolchicum Men.
T. earthlicum Nevski
T. turanicum Jakubz.
T. vavilovi Jakubz.
T. amplissi folium Zhuk.
Dopuna po Jevtiću T. agropyrotriticum Cicin
(višegodišnja pšenica) Nema Nema
Za proizvodnju hrane od inetersa su samo nekoliko vrsta pšenice a to su obiĉna ili meka pšenica
(Triticum vulgare) sa svoje dve forme - ozime i jare, zatim tvrda pšenica (Triticum durum) koja je uglavnom za
od manjeg znaĉaja (sluţi kao poboljšivaĉ hlebnog brašna), te krupnici (Triticum spelta) koji se u nekim delovima
sveta, pa i kod nas još gaje.
Dakle, za nas najveći znaĉaj ima meka pšenica (Triticum vulgare Host., sin. Triticum sativum Lam.), pa
ćemo iz toga razloga ukratko opisati karakteristike ove vrste.
Ova vrsta ima koţaste pleve duţine kao plevice ili nešto kraće. Lice klasa je šire od boĉne strane ili je
ravna njoj. Klas je osjat ili bez osja. Osje se razilazi i obiĉno je kraće od klasa. Klas je rastresti ili srednje zbijen,
vretenastog ili prizmatiĉnog, kadkada i sveriĉnog oblika. Stablo je ispod klasa šuplje vrlo retko ispunjeno. Zrno je
izduţeno, u popreĉnom preseku okruglo i u razliĉitim stepenu staklavo i brašnavo.
Morfološke osobine pšenice
Korenov sistem pšenice je ţiliĉast a njegova glavna masa se nalazi u oraniĉnom sloju do 30cm dubine.
Manji dio ţila prodire dublje 1.5 -2 m pa ĉak i više. Ukoliko je oraniĉni sloj dublji s povoljnim fiziĉkim osobinama
zemljišta, koren se jaĉe razvija i prodire dublje.
Kod pšenice se razlikuju dve vrste korenova – primarni i sekundarni. Primarni (klicini korenĉići)
pojavljuju se u vreme klijanja i nicanja. Pšenica klije njaĉešće sa 3-5 primarnih korenĉića, a moţe biti i više. Kod
jarih sorti broj primarnih korenĉića je oko tri. Na krajevim mnogobrojnih ogranaka primarnih i sekundarnih
korenova nalaze se korenove dlaĉice, koje se nalaze na duţini 0.1- 1.5 cm od kraja korena i pri rastu one prate vrh
korena.
8
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
GraĎa biljke pšenice Korenove dlačice
Obrazovanje i rast korenova pšenice zavisi od odreĊenih uslova (temperatura, vlaţnost zemljišta, aeracije,
zbijenosti zemljišta, Ċubrenja i svetlosti). Najpovoljnija temperatura za uvećanje korenove mase pšenice je oko
200C. Ako je temperatura oko 10
0C, tada ima manji broj korenova ali su krupniji, beli i zdravi. A ako se
temperatura poveća oko 400C, korenovi postaju tanki kao nit.
Smatra se da je optimalna vlaţnost za rast korenova pšenice u poljskim uslovima u granicama 60-70% od
poljskog vodnog kapaciteta. Povećanje na 80-90% vlaţnosti, negativno utiĉe na rast korena. Pri tome je bitan
dovoljan pristup vazduha korenju, odnosno najbolji odnos izmeĊu vode i vazduha je 75 : 25.
Na razviće korenovog sistema pšenice veliku ulogu ima prisustvo hranjivih elemenata u zemljištu kao i
odnos pojedinih elemenata ishrane. Ravnoteţa izmeĊu korena i nadzemnog dela pšenice se pri tome ne sme
poremetiti. Naime, velika koliĉina azota uvećava rast nadzemnog dela više nego rast korena. To je sluĉaj kada je
nepravilan odnos izmeĊu azota i ostalih hranjivih elemenata, jer tada koliĉina korenja opada.
Delovi stabljike Primarna i sekundarna stablo pšenice
Zbijenost oraniĉnog sloja zemljišta ima uticaj na rast korenovog sistema a naroĉito na njegovo prodiranje
dublje. Najpovoljnije zemljišta za razvoj korenovog sistema kada mu je zapreminska masa prividna od 1,1 do 1,25
g/cm3 (Bondarenko, 1959) a granica razvoja korenovog sistema je kod zapreminske mase 1,6 g/cm
3 (Maljanov,
1597).
Svetlost se na razvoj korenovog sistema pšenice ispoljava kroz nadzemni deo biljke. Kada ima dovoljno
svetlosti i CO2, povećava se rast korenovog sistema a suprotnom sluĉaju, rast korenja se zadrţva ili se potpuno
zaustavlja.
Stablo pšenice je kao kod ostalih trava cilindriĉna, ĉlankovita, sastavljena iz kolenaca (nodi) i 5-6
ĉlanaka (indernodi). Na vršnom ĉlanku izbija cvast – klas. Stablo je zeleno. Donji ĉlanak je kraći od susednog
gornjeg, a srednji po duţini pribliţno predstavlja aritmetiĉku sredinu susedna dva, izuzev vršnog, koji je znatno duţi
od ostalih i ĉini ĉak 30-40% od duţine stabla.
Stablo je uglavnom šupljo, izuzev kod nekih vrsta ĉiji je vršni ĉlanak ispod klasa ispunjen parenhimskim
tkivom. Pšenica ima osobinu da se bokori (busa), odnosno da stvara nove izdanke (stabla), te se razlikuje
primarno i sekundarno ili boĉno stablo. Oni izbijaju iz ĉvora bokorenja (busanja). Sekundarna stabla imaju
svoje korenove, te se bokor moţe izdeliti na samostalne vlati (stabla). Stablo pšenice je relativno ĉvrsto
zahvaljujući specifiĉnoj anatomskoj graĊi.
9
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
List pšenice saĉinjavaju list rukavac (usmina, vagina) i liska (lamina). Lisni rukavac obuhvata stabljiku i
priĉvršćen je za nju lisnim kolencem koje se nalaze na stablovom kolencu.
GraĎa lista pšenice Lisni rukavac pšenice
Na lisnom rukavcu se javljaju izrasline u obliku dva rošĉića (auriculae) i u vidu jaziĉka (ligulae). Po
obliku ligule i auricule mogu se razlikovati vrste pšenice pa ĉak i sote. Kod pšenice su rošĉići (auriculae) srednje
razvijeni sa dlaĉicama i srednje razvijenim jeziĉkom. Liska je duga, linearne graĊe, sa izraţenim srednjim nervom.
Broj listova na stablu odgovara broju ĉlanaka. U pšenice su najrazvijeniji gornji i srednji listovi.
Cvetovi su skupljeni u cvast-klas. Klas se sastoji iz vretena koje je ĉlankovito (u cik-cak) i vešecvetnih
klasića, koji su smešteni na vrhu ĉlanka po jedan klasić. Klas po graĊi moţe biti rastresit ili zbijen, što zavisi od
vrste, odnosno sorte. Klasić se sastoji od dve pleve i nekoliko cvetova (2-7). Cvetovi su postavljeni na vrlo kratkim
i tankim vretencima. Svaki cvet se sastoji od dve plevice (lemma i palea), i dve pleviĉice (lodiculae), tri prašnika i
jednog tuĉka sa dva perasta ţiga. U osjatih formi na spoljnoj plevici izbija osje pri ĉemu su najduţe kod srednjih
klasića. U formi bez osja (šišulje) nalaze se izraštaji u vidu zubaca. Plevice štite prašnike i tuĉak, a kasnije zrno u
formiranju od nepovoljnih uticaja spoljne sredine.
Delovi klasića pšenice -1. pleva, 2-spoljna plevica, 3-unutrašnja plevica, 4. prašnici, 5. ţig; B)-Tučak (ţig) sa
plodnicim, C) – Cvet pšenice, D) –Shema klasnog vretena i shema cveta pšenice (desno)
Plevice su neţnije graĊe od pleve, a po obliku se razlikuju jedna od druge - gornja plevica (palea superior)
ima dva nerva sa boĉnim posvrnućem unutar i donja plevica (palea inferior) , koja se naginje prema plevi i u vidu je
ĉunića.
IzmeĊu pleva i plevica u sredini cveta nalazi se tuĉak. On se sastoji od plodnika i dvoperog ţiga. Pera ţiga
su do cvetanja priljubljena, a pri cvetanju se razdvajaju. Okruţeni su sa 3 prašnika.
IzmeĊu spoljašne plevice i plodnika, neposredno uz plevicu, nalaze se dve male, tanke, bezbojne opne sa
dugim rescima po ivicama. To su pleviĉice (lodiculae). U vreme cvetanja lodikule bubre pri ĉemu razdvajaju u
stranu plevice i otkrivaju prašnike i tuĉak cveta. Kasnije njihovo bubrenje slabi, razdvojene plevice se skupljaju a
unutrašnji delovi cveta se ponovo zatvaraju.
Zrno pšenice koje je ujedno i plod, naziva se još krupa, pšeno (caryopsis). Ono moţe biti razliĉite
krupnoće, oblika i boje, zavisno od vrste i sorte. Na preseku zrno moţe imti staklavu ili brašnavu graĊu.
Masa 1000 zrna varira u granicama 20-50 g, a u našim uslovima najĉešće oko 40 g. Hektolitarska masa se
nalazi u širokom rasponu od 60 do 84 kg. Po spoljašnjem izgledu zrno moţe biti golo i pleviĉasto.
Prema anatomskoj (unutrašnjoj) graĊi zrno pšenice se sastoji od tri glavna dela: omotaĉa, endosperma i
klice. Na omotaĉu zrna razlikuje se spoljašnji deo koji predstavlja omotaĉ ploda (perikarp). On se sastoji iz dva
sloja. Ispod njega se nalaze dva sloja omotaĉa semena (perisperm) ili semenjaĉa.
10
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Presek zrna pšenice GraĎa klasića pšenice
Klica (embrio) je najmanji i biološki najvaţniji deo zrna. Njena teţina iznosi 1.5-3% ukupne teţine zrna.
Klica u sebi sadrţi zaĉete sve buduće organe biljke. Ona se sastoji od klicinog štitića (scutelum), klicine stabljike
(plumula), klicinog listića (coleoptila) i klicinog korenĉića (radicula). Klicin štitić se nalazi neposredno uz
endosperm, a uloga mu je da snabdeva klicu hranu pri klijanju. Klicin listić štiti klicino stabaoce prilikom nicanja.
Endosperm je najveći deo zrna pšenice (oko 86%) od ukupne teţine zrna. U njemu su smeštene zalihe
hranljivih mterija za ishranu klice pri klijanju i nicanju. Sloj endosperma, kojeg saĉinjavaju ćelije sa zadebljalim
zidovima ispunjenih sadrţajem tamnoţute boje naziva se aleuronski sloj. On je bogat belanĉevinama (bez
glutenina). Ulje u aleuronskom sloju ima zaštitnu ulogu od vlage. U središnjem delu endosperma se nalaze skrobna
zrnca razliĉitog oblika i veliĉine.
Proces klijanja pšenice
Hemijski sastav i kvalitet zrna pšenice
Voda se nalazi u granicama 10-14%, sadrţaj vode iznad 15% je nepovoljan, jer se zrno teško ĉuva (kvari
se). Sadrţaj masti u zrnu je 1.5-2%, i to navećim delom u klici. Pri sloţenoj meljavi klica se odvaja pa se brašno
moţe duţe ĉuvati da se ne uţegne.
Hemijski sasta zrna pšenice odlikuje se sledećim proseĉnim pokazateljima.
Hemijski sastav zrna pšenice (podaci više autora)
Autor Voda Proteini Masti Ugljenihidrati Celuloza Pepeo
Jonard P.et.al 13.0 12.4 1.9 69.1 1.9 1.7
Volf 14.4 13.0 1.5 66.4 3.0 1.7
Hlynka J. 10.0 13.2 1.9 69.0 2.9 1.8
Gerard 13.6 16.8 2.0 63.8 2.2 1.8
Nostovskij 10.2 17.5 2.0 65.8 2.5 2.0
Celuloza se nalazi u omotaĉu ploda i semena sa udelom od 2-3%. Sadrţaj celuloze je veći kod pšenice
gajene u vlaţnim krajevima i kod sitnozrnih sorti.
Ugljeni hidrati ili bezazotne ekstraktivne materije se nalaze glavnom u endospermu (64-69%). Skrob je
glavni sastojak ovih materija. Ostale materije su tršćani šećer, maltoza a ima ih oko 10%.
Pepeo (mineralne materije) se nalaze u koliĉini od 1.7-2.0%, a zastupljene su uglavnom u omotaĉu zrna.
Ove materije ĉine fosfor (50%), kalijum (20-30%), kalcijum, magnezijum, silicijum, gvoţĊe.
Proteini su u zrnu pšenice zastupljeni u znatno širim granicama nego što je rezultatatima navedenih autora
prikazano. Sadrţaj proteina zavisi od mnogo faktora, vrste i sorte pšenice, klimatskih uslova, tipa zemljišta i
11
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
njegovih fiziĉko-hemijskih osobina. Ozime pšenice imaju manje proteina od jare, meka manje od tvrde, brašnave
manje od staklave. Pšenice gajene u vlaţnom klimatu imaju manje proteina od onih gajenih u suvom klimatu.
Sadrţaj proteina pšenica gajenih u našim krajevima kreće se u rasponu od 13 do 15% što zavisi od podruĉja gajenja,
agrotehnike i godine gajenja.
U zrnu pšenice nalaze se uglavnom sledeće ĉetiri vrste proteina: albumin, globulin, glijadin i glutenin.
Najviše ih je u perifernom sloju zrna (aleuronski sloj) a manje u središenjem delu odnosno endospermu. Albumin
se rastvara u vodi, globulin se rastvara u rastvoru kuhinjske soli. Proteini koje se ne rastvaraju u vodi ĉine tzv.,
lepak i sastavljen je od glijadina i glutenina. Glutenin ima osobine elastiĉnosti i rastvorljivosti dok se glijadin
slabo rasteţe, a prilikom sušenja postaje tvrd i prozraĉan. Od koliĉinskog odnosa glutenina i glijadina i njihovih
kvaliteta, zavisi i kvalitet lepka. Ako je lepak kvalitetan, donosno rastegljiv i elastiĉan, omogućava dobijanje dobrog
testa i poroznog hleba. Odnos glutenina i glijadina treba da bude 1:1.
U pogledu aminokiselinskog sastava, pšeniĉno zrno je bogato svim esencijalnim aminokiselinama,
naroĉito glutaminskom kiselinom i lizinom (bogatije od svih ţita osim raţi koji ima istu koliĉinu lizina).
Albumini i globulini su bogatiji sa sadrţajem lizina ĉetiri puta, triptofana tri puta i metionina dva puta od
frakcije belanĉevina koji obrazuju lepak. MeĊutim, sadrţaj albumina i globulina u zrnu je mali od 10 do 15%,
(Jevtić, 1992).
Vitamini se najviše nalaze u klici, a manje u drugim delovim zrna, a to su B1, B2, E. K, PP.
Biološke osobine pšenice
Ozima i jara pšenica se razlikuju po vremenu setve jer to njihove biološke osobine zahtevaju. Mnogo je
sorata poĉevši od ozimih, poluozimih (fakultativnih) i jarih koje imaju posebne zahteve pema uslovima spoljne
sredine i ukoliko ti uslovi nisu ispunjeni, pšenica neće dati plod. Naime, ozime sorte pšenice u stadijumu
jarovizacije traţe sniţene temperature (od 0 do 100C) u toku 10-35 dana. Ako ti uslovi nisu ispunjeni, ona se ne
moţe razvijati niti doneti stablo, klas i plod. Jare pšenice meĊutim, posejane rano u proleće razviće se normalno i
doneće plod, jer ima manje zahteve za sniţenim temperaturama u stadijumu jarovizacije (5-100C u toku 7-12 dana).
U zrnu pšenice klica (embrio) se nalazi u latentnom stanju, što znaĉi da su u normalnim uslovima ĉuvanja
zrna ţivotne funkcije svedene na minimum. Da bi poĉeo intenzivan ţivot biljke, odnosno da bi seme klijalo,
potrebni su odgovarajući uslovi: odgovarajuća vlaţnost, toplota i pristup vazduha. U svom ţivotnom ciklusu biljke
prolaze kroz sledeće razvojne faze, kao što su:
Klijanje i nicanje. – Pšenica moţe klijati i na temperaturi od 10C ali proces teĉe sporo. Optimalna
temperatura klijanja je 15 – 200 C a maksimalna 35
0C. proizvodni optimum za klijanje je 6-12
0C uz uslov da seme
upije 45 - 50 % vode od svoje teţine. Pri optimalnim uslovima tempeature i vlage, zrno za 2-3 dana nabubri kada je
spremno za klijanje. U nabubrelom zrnu poĉinju sloţeni biohemijski procesi u smislu aktiviranja fermenata koji
izazivaju razlaganje skroba, proteina i masti na prostije oblike koje klica usvaja u toku svog rasta. Prvo se
pojavljuje klicin korenĉić, a zatim klicino stabaoce. Kod pšenice izbije 3-5 primarnih klicinih korenĉića a nekad i
više. Klicino stabaoce poĉinje da raste odmah posle izbijanja klicinih korenĉića. Ono je zaštićeno klicinim listićem
koji ima oblik klice. Kada se stabaoce pojavi na površini zemlje, klicin listić se otvori i iz njega izbije prvi pravi list.
Tada nastupa nicanje. Pri porastu ka površini zemljišta klicino stabaoce stvara kolenca, iz kojih će se kasnije razviti
sekunarni korenovi.
Primarni korenčići Nicanje pšenice
12
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Duţina perioda od setve do nicanja u zavisnosti je od temperature, vlaţnosti zemljišta i dubini setve. Da bi
klijanca probio debljinu zemljišta od 1 cm, potrebna mu je suma temperatura od 10 do 120C. Duţina perioda od
setve do nicanja izraţava se sumom srednjih dnevnih tempratura a moţe se izraĉunati po sledećoj formuli:
20n1050t 0
- gde je Σt0=suma srednjih dnevnih temperatura, n= dubina setve, 50= suma srednje dnevnih temperatura
do poĉetka klijanja, 10= suma srednjih dnevnih temperatura za 1 cm sloja zemljišta kroz koji prolazi klijanac, 20=
suma srednjih dnevnih temperatura potrebnih da klijanac izraste 2-3 cm nad zemljom. Na osnovu toga, moţe se
odrediti broj dana od setve do nicanja, ako se zna da za klijanje temperaturna suma treba da bude 50-600C,a za svaki
centimetar sloja zemljišta (koji klijanac treba da proĊe do površine) suma srednjih dnevnih temperatura treba da
iznosi 10-220C. za to izraĉunavanje, koristi se sledeća formula:
t
20n1050X
-gde je t = srednje dnevna temperatura, a ostale veliĉine objašnjene su u prethodnoj formuli. Navest ćemo jedan
primer. Ako je dubina setve iznosila 4 cm (n), a srednja devna temperatura (t) iznosila je 90C, tada će broj dana od
setve i nicanja iznositi:
dana2.129
2041050X
Sa kasnijom setvom se vreme od setve do nicanja produţava, ali ukupna suma aktivnih srednjih dnevnih
temperatura skoro ostaje ista. U svim ostalim uslovima suma aktivnih temperatura za period setva-nicanje iznosi u
proseku oko 1200C.
Ukorenjavanje nije drugo do porast i razviće ţila i ţilica korenovog sistema. Korenovi pšenice u prvo
vreme rastu brţe od nadzemnog dela, naroĉito pri optimalnoj vlaţnosti zemljišta, koji se moţe postići
navodnjavanjem.
U fazi nicanja formira se primarni koren koji, iskljuĉivo u poĉetku, snabdeva mladu biljku vodom i
hranom. U daljem razvoju biljke poĉinje razvoj sekundarnog korena iz ĉvora bokorenja, koji formira u fazi tri
stalna lista. Primarni koreni rastu više u dubinu i ostaju do kraja ţivota biljke. Sekundarndi korenovi se nazivaju još
stabljikini korenovi a razvijaju se iz ĉvora bokorenja. Produktivnost biljke je veća što je jaĉe razvije korenov sistem.
Najveći deo korenovog sistema pšenice formira se u oraniĉnom sloju. Koliĉina korenja u dubljim
slojevima zavisi od naĉina obrade i Ċubrenja, te stanja vlage u zemljištu. Isto tako, znaĉajan uticaj imaju aeracija i
temperatura zemljišta.
Shema ukorenjavanja pšenice
Bokorenje (busanje) predstavlja poseban naĉin podzemnog grananja stabla i stvaranja izdanaka koji
obrazuju biljke pšnice iz ĉvora bokorenja ili ĉvora busanja. On se razvija ispod površine zemlje, i to na jednom
kolenu koji je najbliţi do površine zemlje, mada se moţe stvoriti i više ĉvorova. Ĉvor bokorenja se formira posle
pojave prvog lista, a u fazi 3 lista je već potpuno formiran. U ĉvoru bokorenja smešteni su svi delovi buduće
biljke. Pri optimalnoj vlaţnosti i temperaturi od 15 do170 C bokorenje nastupa 14 - 15 dana nakon nicanja. Pri
niţim temperaturama, bokorenje se usporava, a ako temperatura padne ispod 60C, bokorenje i ukorenjevanje
13
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
prestaje. Isto tako, ono se prekida kada temperatura preĊe 200C. Ĉesto svi izdanci koje se obrazuju u procesu
bokorenja ne daju stabla s klasovima, te stoga razlikujemo opšte ili ukupno bokorenje a to je ukupni broj izdanaka
po jednoj biljci, i produktivno bokorenje koje je broj izdanaka po jednoj biljci koji imaju klas. Broj izdanaka po
jednoj biljci moţe biti veoma velik, ali broj produktivnih stabala iznosti 2-3, što zavisi od sorte i uslova bokorenja, a
naroĉito od dubine setve i gustine biljaka.
Bokor pšenice
Vlatanje ili porast u stabljiku (kolenĉenje). Stablo se sa kratkim ĉlancima (internodijima) formira još u
periodu bokorenja. Ĉlanci su tada vrlo mali a njihova duţina ne prelazi preĉnik stabljike. Pri završetku bokorenja,
ĉlanci poĉinju da se izduţuju, pa se stablo pojavljuje na površini zemljišta. Od tada biljka prelazi u novu fazu
razvoja - vlatanje.
Poĉetak vlatanja treba smatrati onda, kada se unutar lisnog rukavca glavne stabljike moţe napipati stabljikino kolence (nodi). Stablo pšenice obiĉno ima pet ĉlanaka. Duţina prvog ĉlanka je neznatna a iznosi 3-4
cm. MeĊutim, pri povoljnoj vlaţnosti, povećanoj temperaturi duţina prvog ĉlanka moţe iznositi i 10 cm. Svaki
sledeći ĉlanak je duţi od donjeg a kraći od gornjeg. Po duţini je pribliţno ravan aritmetiĉkoj sredini susednih
ĉlanaka. Stablo pšenice se izduţuje i posle klasanja, što se uglavnom odnosi na izduţivanje poslednjeg ĉlanka.
Duţina tog ĉlanka je najveća i iznosi oko 30% a kadkad i više od celokupne duţine stabljike. Jako izduţivanje
prvog i drugog ĉlanka je nepovoljno jer upozorava na mogućnost poleganja pšenice. U periodu vlatanja nadzemni
deo jako uvećava svoju masu, a naroĉito se povećava lisna za pet i više puta u odnosu na površinu u punom
bokorenju. Istodobno se narušava odnos izmeĊu površine korenja u korist površine lista. Dok u periodu bokorenja
odnos površine lista prema aktivno upijajućoj površini korena iznosi 1 :75 , u vlatanju iznosi 1 : 35 , pa se faza
vlatanja smatra kritiĉnom fazom na nedostatak vlage (Jevtić, 1992). Faza vlatanja kod ranih sorti traje 19 - 45 dana,
a kod kasnih 20-45 dana, u zavisnosti od vremena setve i vremenskih uslova u toku vegetacije. Duţina ovog perioda
znatno utiĉe i na stvaranje elemenata prinosa, jer u ovoj fazi protiĉu IV, V, VI i VII etapa organogeneze, koje su
presudne za broja klasaka, cvetova i njihovu fertilnost. Za normalan prolaz ove faze potrebni su optimalna vlaţnost,
optimalna mineralna ishrana i temperatura najmanje od 150 C. Ovoj fenološkoj fazi prethode unutrašnje promene
vezane za formiranje generativnih organa, a to su stadijum jarovizacije i svetlosni stadiju. Stadijumi jarovizacije
ozime pšenice prolaze na temperaturama od 0 do 100C, a svetlosni stadijum pri uslovima od 14 i više ĉasova
osvetljenosti u toku dana. Na taj se naĉin omogućava pšenici da preĊe iz vegetativne u generativnu fazu razvoja.
Klasanje je fenofaza u kojoj klas izlazi iz lisnog rukavca. MeĊutim, formiranje klasa poĉinje vrlo rano, u
poĉetku bokorenja. Kod ozimih sorti pšenice, formiranje elemenata klasa (vreteno klasa, klasići a na klasićima
cvetovi) poĉenje rano u proleće kada se završi stadijum jarovizacije. Tada su veoma vaţni uslovi spoljašnje sredine,
jer od ovih zavisi veliĉina klasa, broj klasića u broj cvetova u klasićima. U klasu se mogu formirati 22-44 klasića
(VI etapa organogeneze), od kojih samo 14-18 mogu biti razvijena ako u to vreme uslovi sredine ne budu potpuno
povoljni. TakoĊe se u klasićima moţe formirati 4-5, pa ĉak i 7 cvetova (V etapa organogeneze), ali će ostati
razvijena samo 1-3, a kadkad i manje. Na nedovoljno plodnim zemljištima, klas ne dostiţe normalnu veliĉinu, sa
manjim brojem njegovih elemenata.
Višak azota uvećava veliĉinu klasa i broj cvetova, mada se produţava formiranje klasa. Dovoljna koliĉina
fosfora ubrzava navedeni proces, obezbeĊuje bolje formiranje prašnika i plodnika što znaĉi da smanjuje sterilnost na
najmanju moguću meru. Nasuprot tome, nedostatak fosfora u to vreme ( naroĉito u VI, VII, VIII i IX etapi
organogeneze) dovodi do sterilnosti.
14
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Cvetanje nastupa odmah posle klasanja, a manifestuje se rasprskavanjem pojedinih prašnih kesica i
oprašivanjem posle ĉega prašnici izlaze izvan cveta. Ovakav naĉin cvetanja obezbeĊuje samooplodnju, stoga je
pšenica samooplodna biljka. Pšenici u doba cvetanja najviše odgovara umereno toplo vreme i umerena vlaţnost,
kada su noćne temperature od 110C, a dnevne do 25
0C, a najviše 30
0C. Pšenica njintenzivnije cveta od 9-14 ĉasova.
Cvetanje poĉinje od sredine klasa. U jednom klasu cvetanje traje 3-5 dana, a u celom polju 6-7 dana.
Cvetanje pšenice
Oplodnja, formiranje, nalivanje i sazrevanje zrna. U povoljnim uslovima oprašivanja (6-12
ĉasova) dolazi do oplodnje, a odmah zatim poĉinje razvoj klice, endosperma i omotaĉa i kao rezultat toga obrazuje
se zrno. S procesom formiranja klice, endosperma i omotaĉa ide i nakupljanje suvih materija kao što su jedinjenja
pepela, ugljenih hidrata, proteina, masti i ostalog. Ugljeni hidrati su predstavljeni pre svega u formi skroba.
Formiranje zrna protiĉe od oplodnje do mleĉnogg stanja. Na kraju etape, zrno dostiţe konaĉnu duţinu,
ali je još neispunjeno. Zrno je još zeleno i sadrţi od 65 do 80% vode. Duţina ove faze traje 20 dana.
Etape zrenja zrna pšenice
Nalivanje zrna poĉinje poĉetkom mleĉnost stanja do poĉetka voštane zrelosti. U vreme nalivanja
intenzivno se povećava teţina suve materije zrna. Na kraju faze zrno dostiţe svoju maksimalnu masu. Zrno se
razvija u širinu i debljinu te potpuno gubi zelenu boju. Ova etapa se završava kada sadrţaj vode u zrnu padne na
40%. U procesu nalivanja, zrno prolazi kroz dva stanja– mleĉno i testasto stanje. U mleĉnom stanju zrno postiţe
svoju potpunu duţinu, po boji je zeleno, konzistencija sadrţaja zrna je ţitko mleĉna, a klica postaje primetna. Biljke
u to vreme imaju svoju zelenu boju, ali poĉinju da ţute i odumiru donji listovi. U stanju testa, zrno je puno,
sjajno, s leĊne strane ţućkasto a konzistencija endosperma testasta ili sirasta. Pri pritisku, sadrţaj semena izlazi iz
omotaĉa. Zelena boja je saĉuvana po brazdici i u zoni klice. Biljke u to vreme postaju sve ţuće, mada zelenu boju
saĉuvaju još vršni listovi kao i ĉlanci stablo i pleve. Duţina nalivanja zrna traje 16-22dana.
Faza voštane zrelosti traje 6-8 dana a ponekad i više. Ova faza se deli na tri perioda: poĉetak, sredinu i
kraj. Poĉetak voštane zrelosti se odlikuje gubljenjem zelene boje zrna, zrno se lako reţe noktom a pri pritisku se
ne istiskuje sadrţaj iz omotaĉa. Sredina voštane zrelosti ima sledeća obeleţja: endosperm je beo, brašnast ili
staklast ali se još moţe rezati noktom.Vlaţnost zrna je 35-25%. Kraj voštane zrelosti je stanje blisko punoj zrelosti,
ali se i razlikuje od nje. Biljke na kraju voštane zrelosti postaju ţute, listovi odumiru, zrno se ne reţe noktom ali
ostaje trag nokta. Veliĉina i boja zrna su sliĉni zrnu u punoj zrelosti. Vlaţnost zrna je 21-24%. Duţina voštane
zrelosti je vrlo podloţna kolebanjima, pa se u sušnim i toplim uslovima ona moţe skratiti na 3-4 dana, dok se u
vlaţnim uslovima i vlaţnim rejonima moţe produţiti na 20 i više dana. Prirast suve materije se u ovoj fazi prekida i
to onda kada vlaga zrna dostigne vrednost 40-36%.
Puna zrelost se deli na dva perioda, a to su poĉetak pune zrelosti i puna zrelost. Zrno u poĉetku pune
zrelosti sadrţi 20-13% vode, tvrdo je. Puna zrelost nastupa pri vlazi od 17-16%, koja moţe da se smanji na 15-14%,
pa ĉak do 11% u zavisnosti od vremenskih uslova.
15
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pored navedenih faza zrenja zrna pšenice, postoji i fiziološka zrelost. To je stanje zrelosti pšenice, kada
zrno ima sposobnost normalne reprodukcije. Fiziološka zrelost zavisno od tipa i sorte pšenice, nastupa od mleĉnog
stanja do pune zrelosti.
Etape organogeneze generativnih organa pšenice
Svaka etapa organogeneze se odlikuje odreĊenom morfologijom generativnih organa, kao kompleksom
koji uslovljavaju rast i razviće organa u toj etapi.
Poĉetne etape organogeneze su (I,II i III) vezane za prve stadijume razvića, odnosno za stadijume
jarovizacije i svetlosni stadijum. Do završetka stadiuma jarovizacije, pšenica formira samo vegetatvinu masu. U tom
stadijum prolaze fenofaze klijanja, nicanja, ukorenjavanja i bokorenja. U svetlosnom stadijumu nastupa generativna
faza koja se odlikuje diferenciranjem konusa rasta na segmente (zaĉeci ĉlanaka klasa). Dalji razvoj i formiranje
klasića nastupa tek po prelazu svetlosnog stadijuma.
Postoji 12 etapa organogeneze (Kuperman, 1982). Karakteristike pojedinih faza, prikazani su u sledećoj
tabeli.
Etape organogeneze kod pšenice
Etape organogeneze Opis etapa organogeneze
I etapa Nediferencirani konus rasta
II etapa Ubrzano diferenciranje zaĉetaka kolenaca stabljike i ĉlanaka,
te zaĉetaka lisnih rukavaca
III etapa Izduţivanje konusa rasta. To je već generativna faza.
IV etapa Formiranja zeĉetaka klasića u klasu.
Vetapa Poĉetka formiranja elemenata klasića i cvetova
VI etapa Formiranje prašnika i tuĉka
VII etapa Izduţivanje ĉlanaka vretena klasa i porast osja.
VIII etapa Klasanje
IX etapa Cvetanje
X etapa Oplodnja i formiranje zigota
XI etapa Formiranje klice i endosperma
XII etapa Sazrevanje
Еetape organogeneze kod pšenice Konus rasta klasa pšemice
u IV etapi organogeneze
16
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pojedine etape su vezane za prolaz kroz odreĊene fenofaze, posebno IV i V etapa, koje se poklapaju sa
fenološkom fazom vlatanja.
Uslovi uspevanja Pšenica se gaji u vrlo razliĉitim klimatskim uslovima, zahvaljujući biološkim osobinama i sposobnostima
prilagoĊavanja. Ona se uglavnom gaji u rejonima umerene temperature pod semihumidnim i semiaridnim uslovima.
Najvaţniji klimatski rejoni pšenice su Evropa (podruĉje Mediterana, Panonska nizija i dunavski bazen), juţni delovi
bivšeg SSSR-a, severozapadna Indija, istoĉno-centralni deo Kine, pojedinaĉni delovi Severne Amerike (prerijski
rejon), Argentina (pampasi) i jugoistoĉna Australija.
Potrebe pšenice prema vodi
Najveći prinos i kvalitet pšenice postiţe se u rejonima sa ukupnim godišnjim koliĉinama padavina od 650
do 750 mm, pod uslovom da su padavine u toku godine relativno dobro rasporeĊene. Na našem podruĉju koliĉina
godišnjih padavina se nalazi u okviru ovih granica, ali je njihov raspored nepovoljniji. MeĊutim, nizom
agrotehniĉkih mera (pravilnom dubinom oranja, presetvenom pripremom) moguće je obezbediti bolju snabdevenost
biljaka pšenice vlagom, kao i racionalnije korištenje vode u toku vegetacije, te predsetvenim navodnjavanjem ili
nakon setve, zatim neposredno pred vlatanje i u fazi nalivanja zrna. Moţe se smatrati da je obezbeĊenost biljaka
vlagom uglavnom dovoljna ako je ceo horizont kroz koji prodire korenov sistem dovoljno prokvašen (1.5-2.5 m
dubine).
U toku svog razvoja, pšenica zahteva odreĊenu koliĉinu vode u zemljištu. Klijanje se prekida kada sadrţaj
vode u zemljištu padne ispod 30% od punog vodnog kapaciteta. Ako je nedostatak vlage u zemljištu na kraju
bokorenja, kada se završava formiranje klasaka, to će se odraziti na smanjenje duţine klasa i broja klasića u klasu.
Nedostatak vlage u fazi vlatanja je kritiĉna ne samo usled znatnije potrošnje vode od strane biljaka pšenice, što se
moţe smatrati apsolutnim ili stvarnim nedostatkom, već zbog toga što se u ovoj fazi remeti odnos izmeĊu lisne
površine i aktivno upijajuće površine korena (Jevtić, 1992). Naime, usled brzog razvoja lisne površine u fazi
vlatanja, odnos površine lista i prema aktivnoj površini korena se smanjuje, pa je to jedan od razloga što je faza
vlatanja, kritiĉna u pogledu potreba pšenice za vodom. (Jevtić, 1992).
Nedostatak vlage u zemljištu u vreme klasanja i cvetanja još više uvećava broj neplodnih klasića, ponekad
neplodnost moţe iznositi i 100%.
Prema tome, kritiĉni period pšenice za vlagom su:
a) period setve i nicanja,
b) period vlatanja,
c) period klasanja i nalivanja zrna.
U globalu reĉeno, optimalna vlaţnost zemljišta za pšenicu koleba se u proseku oko 80-85% od poljskog
vodnog kapacitet u fazi klasanja, 65-70% u fazi bokorenja, 65-70% u fazi nalivanja zrna, ako je relativna vlaga
vazduha povoljna.
Odnos pšenice prema temperaturi Visokim temperaturama u vegetaciji pšenice smatraju se vrednosti u granicama od 25 do
300C.Temperature iznad 30
0C se smatraju visokim. Visoke i veoma visoke temperature vazduha su štetne za
pšenicu. Veoma visoka temperatura iznad 400C u prisustvu suvih vetrova narušava kod biljaka fotosintezu, usporava
im rast, a moţe izazvati uginuće biljaka. S obzirom da su visoke temperature vezane uz vrlo nisku relativnu vlaţnost
vazduha, koji ima isto tako negativan uticaj na oplodnju. Ako su visoke temperture u fazi formiranja i nalivanja
zrna, dovodi do slabe ispunjenosti zrna, njegove šturosti i prevremenog sazrevanja. To se tada naziva prisilna
zrioba.
Kada se govori o dejstvu niskih temperatura na biljku pšenice, uvek se misli na temperturu vazduha
iznad površine zemljišta. Sve današnje sorte pšenice imaju izvesnu zadovoljavajući otpornost na niske temperature.
MeĊutim, postoji veća opasnost ugibanja biljaka pšenice usled golomrazice, odnosno kada zemljište ili usev nije
pokriven sneţnim pokrivaĉem. Golomrazica izvlaĉi iz zemljište mlade biljĉice pšenice, prekida kontakt korenĉića
zemljišta, biljka izmrzne i ugiba. Ako je usev pokriven sneţnim pokrivaĉem ta opasnost ne postoji jer temperature
ispod sneţnog pokrivaĉa mogu da budu 10-150C veće nego temperature iznad njega. Postoje sluĉajevi ugibanja
ozime pšenice, ĉak veoma otpornih sorti pa ĉak pri manjim mrazevima. Stoga, za uspešno prezimljavanje pšenice,
treba obezbediti pravovremenu setvu i odgovarajuća mineralnu ishranu, koje će im omogućiti nesmetano kalenje i
takav razvoj da u stadijumu jarovizacije proĊu zimu.
17
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Otpornost prema mrazu i kaljenja biljaka poĉinje još u jesen, kada se u noćnim ĉasovima postepeno
sniţava temperatura vazduha. Proces kaljenja u tom periodu odlikuje se znatnim povećanjem sadrţaja šećera u
listovima a naroĉito u ĉvoru bokorenja ozime pšenice. Kod ozime pšenice nakupljaju se pre svega disaharidi
(saharoza) i monosaharidi (glukoza). Mehanizam ove pojave sastoji se u tome, da se u toku dana kada su
temperature vazduha pozitivne vrši fotosinteza, a u noćnim uslovima kada je temperatura znatno niţa, usporava se
disanje i rast, što dovodi do nakupljanja šećera. Nakupljeni šećer znatno sniţava taĉku mrţnjenja. Osim toga, u
procesu kalenja, protiĉe hidroliza disaharida, što omogućava povećanje osmotskog pritiska ćelije a u vezi s tim i
otpornost prema mrazevima. Posle nakupljanja rezervnih materija pri prelazu na tamperature ispod 00C, koja
odreĊuje stepen prve faze kalenja, pšenica lako izdrţava temperaturu od -10 do -120C.
Druga faza kalenja poĉinje pri temperaturama od -2 do -70C. U ovoj fazi kalenja, dolazi do
obezvodnjavanja ćelija u listovima i ĉvoru bokorenja uz povećanje suve materije. Tada se i otpornost prema mrazu
povećava. Neke sorte pšenice mogu tada da podnesu temperature od -15 do -200C.
Odnos pšenice prema zemljištu
Pšenici najviše odgovaraju plodna, duboka i umereno vlaţna zemljišta, blage reakcije (ĉernozem, livadske
crnice, plodnije gajnjaĉe,crvenice, kreĉne smonice i aluvijumi bez domašaja vode). Na ostalim (anormalnim)
zemljištima se uz mere popravke, unošenja odgovarajućih vrsta i koliĉina Ċubriva,moguće je dobiti visoke prinose,
izuzev peskovitih i skeletoidnih zemljišta.
Odnos pšenice prema mineralnoj ishrani
Već u prvim danima ţivota biljke pšenice poĉinju da usvajaju hranljive materije iz zemljišta. Veliki je broj
hranjljivih elemenata koje biljke uzimaju korenovim sistemom iz zemljišta. Ustanovljeno je da ih ima oko 15, a to
su najvećim delom silicijum, azot, kalijum, fosfor, kalcijum i magnezijum, a za normalan rast i razviće potrebni su
još gvoţĊe i sumpor, a neophodni su i mikroelementi (Zn, Ni, Mn, B, Cu, Co i dr).
Pravilna ishrana azotom vaţna je u toku celog ţivota biljke. Ona je naroĉito znaĉajna u formiranju
klasa i diferencijaciji klasića u klasu odnosno, u fazi bokorenja i vlatanju, tj., u III, IV i V etapi organogeneze.
Pored toga, ishrana azotom je vaţna u fazi klasanja i nalivanja zrna. Ako je u svim ovim fazama obezbeĊena
dovoljna koliĉina azota uz pravilan odnos sa ostalim hranjivim elementima, onda su obezbeĊene osnovne
komponente prinosa (broj klasova, broj zrna u klasu i masa 1000 zrna). Ako nema dovoljno azota, list pšenice ţuti,
zatim propada, stabljike su tanke, bokorenje slabo, list je uzak. Ni prevelika koliĉina azota nije dobra, jer utiĉe na
produţenje vegetacije, a osim toga produţava internodije (posebno prvi i drugi) te dolazi do poleganja pšenice.
Fosfor ima takoĊe veliki znaĉaj na prinos pšenice. On utiĉe na razvoj korenovog sistema i bokorenje, na
aktivnije usvajanje azota, skraćivanje vegetacije, povećanje otpornosti prema niskim temperaturama i nepovoljnim
uslovima u doba nalivanja i sazrevanja zrna. Najveće potrebe za fosforom su u toku prvih 4 do 5 nedelja, zatim u
vreme formiranja prašnika i tuĉka (do VI etape organogeneze). Kasnije, intenzitet potreba se stalno smanjuje i pri
kraju vegetacije se svodi na minimalne vrednosti.
Usled nedostatka fosfora, biljke pšenice imaju slabe stabljike, zakasnelo bokorenje, sitne klasove i
karakteristiĉno sitno, plavkasto-zeleno lišće sa crvenkastim taĉkama koje se javljaju i na stabljici.
Premda pšenica prinosom iznosi dosta kalijuma, njegov znaĉaj u ishrani je u poreĊenju sa azotom i
fosforom, nešto manji. Nedostatak kalijuma zadrţava porast biljaka, osetljivije su na klimatske ekstreme, smanjuje
kvalitet zrna. Tempo usvajanja kalijuma je sliĉan kao kod azota, dakle do kraja razvića ali uglavnom do faze
cvatnje.
Kalcijum je neophodan element u toku celog ţivota biljke. Nedostatak kalcijuma utiĉe na nedovoljnu
razvijenost korenovog sistema. MeĊutim, nedostatak kalcijuma je izuzetna pojava, a uloga mu je posredna jer utiĉe
na reakciju zemljišnog rastvora, a preko ovog na mikrobiološku aktivnost zemljišta.
U pogledu pH sredine, najveći prinos pšenice se dobije pri neutralnoj reakciji zemljišta (pH=7.0), mada je
ona tolerantna na izvesna manja odstupanja od te pH vrednosti.
Za normalan rast i razvoj pšenice, potrebno je u hranljivoj sredini obezbediti pristupaĉnost gvoţĊa,
mangana i sumpora, koji se u zemljištu nalaze u nedovoljnim koliĉinama, iako je nedostatak ostalih
mikroelemenat reĊa pojava.
Tehnologija proizvodnje pšenice
U prethodnim izlaganjima, date su biološke osobine biljke pšenice, koje pored ostalog, ĉine osnovu za
pravilnu, savremenu intenzivnu tehnologiju proizvodnje. U poglavlju o agrotehnici proizvodnje ćemo na osnovu
dosadašnjih nauĉnih saznanja o biologiji pšenice, i tehniĉkih i drugih mogućnosti, dati principe agrotehnike ovog
useva, kako bi u svim rejonima u nas mogla posluţiti studentima i struĉnjacima kao priruĉnik.
18
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Izbor sorte
Pravilan izbor sorte za odreĊeni rejon daje odgovarajuću sigurnost u proizvodnji, jer neuspesi u proizvodnji
ĉesto nastaju zbog nepravilno odabranog sortimenta, nepravilne procentualne zastupljenosti sorti, kao i zbog
nepoznavanja specifiĉnosti u gajenju pojedinih sorti.
Kod nas se u proizvodnji nalaze uglavnom visokorodne domaće sorte. One se u pogledu ozimosti mogu
svrstati u tri grupe: slabe, srednje i dobre ozimosti. Naše sorte imaju uglavnom zadovoljavajuću otpornost na zimu
i mrazeve u našim agroekološkim uslovima. Neke od njih imaju vrlo visoku otpornost na mrazeve (npr. partizanka).
Najraširenije sorte kod nas u proizvodnji su: “Partizanka”, “NS rana-2”, “Balkan”, ”Jugoslavija”,
“Zvezda”, “Žitnica”, “Duga”, “Somborka”, “Lasta”, “Evropa”, “Jelica”, “Rodna”, “Jednota”, “Partizanka
niska”, “Tanjugovka”, “Francuska”, “Italija”, “Pobeda”, “NS rana-5”, “Proteinka”, “Danica” itd.
Dinamiĉnost u promeni sortimenta je znatna i utoliko veća ukoliko je intenzitet proizvodnje viši, ali zato
treba istaći neke principe vaţne za izbor sorte, a to su:
1.Sorta mora odgovarati agroekološkim uslovima u kojima će dati najbolje rezultate.
2.Sorta mora odgovarati intenzitetu proizvodnje (agrotehnici).
3.Na gazdinstvu treba sejati najmanje 2 do 3 sorte sa razliĉitim biološkim i kvalitetnim osobinama.
Plodored Pravilan plodored ima znaĉajnu ulogu u proizvodnji pšenice. Nju treba obavezno gajiti u višepoljnom
plodoredu u kojem, pored pšenice, uĉestvuju i višegodišnje trave, jednogodišnje i višegodišnje leguminoze i
okopavine. Prilikom sastavljanja plodoreda, treba voditi raĉuna o pravilnom odnosu izmeĊu grupa useva, kako bi se
pšenici a i drugim usevima omogućio odgovarajući sled odnosno povoljan predusev. Da bi se to ostvarilo, potreban
je sledeći odnos grupa useva: 1/3 ţita, 1/3 industrijske i povrtne biljke i 1/3 krmnih biljaka. U intenzivnoj
proizvodnji pšenice, na plodored se gleda nešto slobodnije, stoga se ne teţi za stvaranjem krute sheme plodoreda,
ipak se mora voditi raĉuna o plodosmeni, odnosno predusevu, imajući u vidu principe koje su navedeni.
Povoljni predusevi trebaju da su razliĉite biljne vrste i da omogućavaju pravovremenu obradu zemljišta za
pšenicu. Kod nas se pšenica gaji najĉešće u dvopoljnom plodoredu sa kukuruzom, pa ne postoji mogućnost većeg
izbora plodoreda za pšenicu, premda se u izvesnom procentu kao predusev pojavljuju i drugi usevi (šećerna repa,
grašak, suncokret, soja itd). Kukuruz kao predusev za pšenicu moţe biti dobar, proseĉan i ili loš, već prema tome
da li se radi o ranom, srednje ili kasnom hibridu. Pored toga pšenica i kukuruz imaju zajedniĉke bolesti kao što je
fuzarium.
Ostali predusevi u proseku ĉine oko 22% od svih površina zasejanih pšenicom. Jednogodišnje leguminoze
(pasulj, soja i grašak) su odliĉni predusevi jer se rano uklanjaju, pa postoji dovoljno vremena za obradu i pripremu
zemljišta za setvu pšenice. Osim toga, zemljište obogaćuju azotom, a površina je ostaje relativno ĉista od korova.
Višegodišnje leguminoze kao predusev, u uslovima suvog ratarenja mogu izazvati isušivanje zemljišta, te se moţe
dovesti u pitanje nicanje pšenice. Zato je potrebno ove useve ranije razorati (sredina avgusta), i primeniti
predsetveno ili navodnjavanje posle setve ako je to moguće. Konoplja je dobar predusev, samo se ne sme kasniti sa
osnovnom obradom, već to uĉiniti odmah posle ţetve konoplje. Šećerna repa se smatra jednim od boljih preduseva,
ali se ona takoĊer mora blagovremeno izvaditi, da bi se izvršila pravovremena obrada zemljišta i setva pšenice.
Zato se preporuĉuje da se gaji rani-šećernati i srednje rani tip a nikako kasni tip šećerne repe.
U poslednje vreme se pšenica gaji u kratkotrajnoj monoprodukciji (ponovljena setva) bez većih posledica,
najĉešće dve godine, ali ne duţe. To zahteva znatnija ulaganja naroĉito u pogledu zaštite, iako su i tada prinosi
nestabilni s odreĊenim padom prinosa pšenice gajenoj u plodoredu.
Obrada zemljišta za pšenicu
Osnovnoj obradi zemljišta za pšenicu mora se posvetiti duţna paţnja. Obrada zemljišta za pšenicu se
obavlja u jesen posle skidanja preuseva. Ako je to kukuruz, ţetveni ostaci se usitnjavaju (tarupiraju), i odmah se ore
na predviĊenu dubinu. Pšenica dobro reaguje na duboku obradu, kao i na produţno delovanje duboke obrade.
Obrada ne moţe biti po odreĊenom šablonu, nego zavisi od tipa zemljišta, agroekoloških uslova i sorte. Intenzivne
sorte zahtevaju i intenzivnu agrotehniku.
U godinama sa više padavina na ĉernozemu se ore pliće, a Ċubrenje je jaĉe. Posle ranih preduseva potrebno
je izvršiti dvofaznu obradu i prvo plitko oranje ili tanjiranje na 10 - 15 cm, s ciljem ĉuvanja vlage i zaoravanja
biljnih ostataka, a drugo oranje uz primenu mineralnih Ċubriva izvodi se dublje na 20 - 30 cm, zavisno od tipa
zemljišta. Ukoliko kao predusev imamo kukuruz i sliĉne kulture, prethodno je nuţno usitniti ţetvene ostatke
19
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
(kukuruzovinu) i odmah orati na punu dubinu. Nakon višegodišnjih leguminoza za pšenicu su neophodna dva
oranja: prvo se izvodi plitko, a drugo do 25 cm dubine.
Predsetvena priprema zemljišta ima za cilj da se stvori rastresit površinski sloj za nesmetano klijanje
semena i nicanje, te dalji pravilan razvoj mladih biljaka. U optimalnim uslovima, ako je zemljište rastresito i
dovoljno slegnuto, manji je broj potrebnih operacija dopunske obrade, pa se moţe izvesti samo drljanje. MeĊutim
ako je oranje izvedeno znatno ranije, zemljište se sabija, pojavljuju se korovi, onda se u predsetvenoj obradi
zemljišta moraju koristiti plošni kultivatori, tanjiraĉe i setvospremaĉi. Ako je u vreme predsetvene pripreme
zemljišta suša, ona se treba obaviti u jednom potezu. Tada su najbolji agregati sastavljeni od pluga sa mrvilicom i
setvospremaĉi.
U svakom sluĉaju zemljište za setvu treba dobro pripremiti kombinujući prikljuĉna oruĊa uz što manje
gaţenje pogonskom mehanizacijom. Tek posle kvalitetne predsetvene pripreme zemljišta, moţe se poĉeti sa setvom
pšenice.
Đubrenje za pšenicu
Primena mineralnih Ċubriva za pšenicu je dosta sloţena. Pri tome treba odrediti koliĉinu hranjiva, odnos
izmeĊu najvaţnijih hranjiva, na koji naĉin i u koje vreme se rasporeĊuje hranjiva. Posebnu paţnju treba posvetiti
Ċubrenju u toku vegetacije, dakle prihranjivanju.
Koliĉina hranjiva za ishranu pšenice se mogu odrediti na osnovu iskustvenih metoda, ali je preciznije ako
se koliĉine mineralnih Ċubriva odrede se na osnovu agrohemijskih analiza zemljišta, odnosno koliĉina hraniva
potrebnih za ostvarenje ţeljenog prinosa. Ako znamo da za proizvodnju 1000 kg/ha zrna i odgovarajuće koliĉine
slame je potrebno u proseku 25 kg azota, 13 kg P2O5 i 22 kg K2O, pa se ukupna koliĉina NPK Ċubriva (hraniva)
potrebnih za odreĊeni prinos dobija mnoţenjem planiranog prinosa i potrebama u hranivima. Ta koliĉina hranjiva
se koriguje mogućnošću zemljišta da bez Ċubrenja daje odeĊeni prinos, zatim naknadnim dejstvom hranjiva datim
pod predusev i, najzad koeficijentom iskorištavanja hranjiva, tako da se dobiju orentacione koliĉine mineralnih
hraniva. Odnos izmeĊu NPK hranjiva je veoma vaţan. U našim ekološkim uslovima proizvodnje koliĉina pojedinih
makroelemenata kreće se u ovom rasponu: 60 - 140 kg/ha N; 60 - 120 kg/ha P2O5 i 60 - 100 kg/ha K2O, što daje
odnos 1 : 0,6 : 0,3 - 0,6 , tako da se sva koliĉina fosfornih i kalijumovih i oko 1/2 azotnih Ċubriva primenjuju u
osnovnoj odnosno dopunskoj obradi, a ostatak azota u prihranjivanju. Za unošenje pod osnovnu i predsetvenu
obradu zemljišta, najĉešće se koriste kompleksna Ċubriva (formulacije sa naglašenim fosforom i kalijumom), a za
prihrnjivanje se koriste urea, KAN i kalcijum nitrat. U cilju balansiranja odnosa NPK pod osnovnu obradu se koristi
urea, naroĉito ako se zaoravaju ţetveni ostaci.
Prihranjivanje se zasniva na sledećem: a) potreba biljaka za intenzivnijom ishranom pojedinim
hranljivim elementima; b) izbegavanju štetnog dejstva azota u velikim koncetracijama; c) u spreĉavanju
ispiranja azota. Suvišak azota u zemljišnom rastvor moţe delovati štetno u ranim fazama rasta i razvića,
izazivajući neravnomeran razvoj pojedinih organa pšenice u smilsu jaĉeg razvoja nadzemnog dela pšenice u odnosu
na koren.
Prihranjivanje pšenice Prihranjivanje pšenice UAN – otopinom
O prihranjivanju postoje veoma raznolika gledišta, jer su razliĉite prilike i sortni sastavi. Gledišta se
razilaze u pogledu vremena i broja prihranjivanja. U Italiji smatraju da treba prihranjivati iskljuĉivo azotom i to u
toku zime do pĉetka proleća (italijanska metoda). Po francuskoj metodi, treba prihranjivati samo azotom u
odreĊenim fenološkim fazama – bokorenju, vlatanju i klasanju, a po austrijskoj varijanti francuske metode pored
azota treba dodavat fosfor u vlatanju, a kalijum u klasanju. Po ruskoj metodi, treba prihranjivati sa sva tri hranjiva
elementa (NPK) po fazama razvića i etapama organogeneze i to onim elementima koji su neophodni za odreĊenu
fazu razvoja.
20
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U našim agroekološkim uslovima prihranjivanje treba obaviti odmah pri izlasku iz zime (jugoslovenska
metoda), što je biološki opravdano, zatim u poĉetku vlatanja, a ponekad je potrebno vršiti i korekciono
prihranjivanje. Pri prihranjivanju primenom traktora, odnosno rasipaĉa treba nastojati da se odabere vreme kada su
štete najmanje i koristiti sistem stalnih tragova. Na većim površinama, prihranjivanje se obavlja avionom i reĊe
helikopterom.
Setva pšenice
U vezi sa setvom potrebno je voditi raĉuna o izboru sorte, izboru i primeni semena, vremenu setve, koliĉini
semana za setvu, naĉinu i dubini setve.
Izbor sorte. – Vaţno je odabrati visokorodnu sortu koja daje stabilan prinos, pored toga, da je otporna na
poleganje, izmrzavanje, sušu i bolesti. Veliki broj visoko prinosnih sorata pšenice, meĊu kojima ima i takvih ĉiji
genetski potencijal prelazi 11 t/ha, pruţa mogućnost pravilnog izbora sorata prilagoĊenih uslovima gajenja u
pojedinim uţim agrekološkim podruĉjima. Sve priznate sorte ne nalaze se u proizvodnji, s’obzirom da stalno dolaze
nove, bolje, a neke koje su priznate nikad se nisu ni širile u proizvodnji. Da bi se od odreĊene sorte dobili
maksimalni efekti proizvoĊaĉi moraju znati sve njene karakteristike (potencijal rodnosti, otpornost na niske
temperature, poleganje i bolesti, kvalitet brašna i hleba, zahtevi sorte u pogledu gustine setve, koliĉine potrebnih
hraniva itd). Na gazdinstvima osim toga, treba odabrati nekoliko sorti koje se razlikuju po vremenu setve i
sazrevanjai to zbog organizacijsko-tehniĉkih razloga jer to gazdinstvu osigurava stabilniji ukupan prinos.
Izbor i priprema semena za setvu. – Seme mora biti sortno ĉisto i poznate reprodukcije, bez bioloških
i mehaniĉkih primesa, ujednaĉene krupnoće i mase. Bolje je krupnije seme jer ima bolju klijavost i energiju klijanja.
Ono treba da potiĉe od reprodukcije što bliţe eliti premda se kod nas koristi seme prve ili najdalje druge
reprodukcije. Seme mora biti dezinfikovane protiv biljnih bolesti prašivima na bazi ţive. Zakonom su propisani
standardi kvaliteta semena koji se moraju ispoštovati. Po tim standardima, najmanja ĉistoća kod prve klase treba da
iznosi 98%, a 95% kod druge klase. Ţivih primesa ne sme biti više od 0.5%, a najmanja klijavost za prvu klasu 95%
a za drugu klasu 90%. Sadrţaj vlage treba da iznosi najviše 15%.
Vreme setve treba podesiti tako da biljke uĊu u zimu u odreĊenoj kondiciji, odreĊenoj etapi
organogeneze, koja je preduslov najboljeg i najsigurnijeg prezimljavanja. Biljke treba da uĊu u zimu dovoljno
prekaljene i u stadijumu jarovizacije, odnosno u I i II etapi organogeneze. Fenološka faza tako razvijenih biljaka je
bokorenje. Ako se pšenica suviše rano poseje, tada one u zimu uĊu svetlosnom stadijumu zbog ĉega gubi otpornost
na mraz. Kako nije dobro da se pšenica poseje rano zbog navedenih razloga, tako i kasna setva nije dobra, jer
nedovoljno razvijene biljke propadaju zbog zime, a u proleće preţivele biljke brţe prolaze stadijume razvića i etape
organogeneze, usled ĉega ne uspevaju formirati u potrebnoj meri elemente produkcije.
Prilikom utvrĊivanja optimalnog roka setve, u obzir se uzimaju vremenske prilike, tip zemljišta i njegova
vlaţnost, kvalitet osnovne i predsetvene obrade, preusev i drugi parametri. Na lakšim i siromašnijim zemljištima
setvu treba vršiti ranije nego na strukturnim i dovoljno vlaţnim zemljištima. Ako se predviĊa napad nekog štetnika
(bauljar, hesenska mušica) ili bolesti (fuzarium) setvu treba pomeriti nekoliko dana kasnije od predviĊenog
optimalnog roka.
Na osnovu brojnih ogleda sa velikim brojem sorata mogu se definisati sledeći rokovi setve pšenice za
umereno-kontinentalno podruĉje naše zemlje:
I rok setve ……………. 01. - 10. oktobra
II rok setve……………. 11. - 20. oktobra
III rok setve ………….. 21. - 31. oktobra
IV rok setve ………….. 01. - 10. novembra
V rok setve …………… 11. - 20. novembra
U vremenu setve od 20.IX do 01.X u agroekološkim uslovima Lijevĉe polja postignuti su izvanredni
rezultati sa sortama Jugoslavija, Skopljanka i Bosanka (Todorović, 1980 i 1985).
Rok setve umnogome je uslovljen i predusevom. U velikom broju sluĉajeva, kada je predusev kasno skinut
sa table (kasni hibrid kukuruza), na “nedozrelom” oranju obavlja se setva po sistemu “ori-pripremaj-sej” kako bi
zadovoljili optimalne rokove.
Koliĉina semena mora biti takva da obezbedi optimalan broj klasova, a zavisi od otpornosti sorte prema
poleganju, intenziteta bokorenja, naĉina setve, razmaka izmeĊu redova, vremena setve i kvaliteta predsetvene
pripreme u vreme setve.
Za setvu visokorodnih sorti, otpornih prema poleganju a koje se slabije bokore, upotrebljava se veća
koliĉina semena. Isto to vaţi za sorte koje su manje otporne na poleganje semena.
Za njih treba obezbediti 600-700 klasova /m2, što se postiţe setvom sa 600-700 klijavih zrna/m
2. Sorte
koje su srednje otporne prema poleganju seju se sa 500 klijavih zrna/m2 .
21
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ako se meĊuredni razmak pšenice smanjuje, odnosno smanjuje vegetacioni prostor jedne biljke,, koliĉina
semena se povećava i obratno. Pri kasnijoj setvi od optimalnih rokova, koliĉina semena se povećava za 0.5% za
svaki dan zakašnjenja. TakoĊer, ako je predsetvena priprema zemljišta bila loša, koliĉina semena se povećava za
10%.
Naĉinom setve i razmakom redova teţimo da rasporedimo biljke tako da imaju najbolji hranljivi
prostor, odnosno oblik vegetacionog prostora, pri ĉemu ne dolazi do konkurencije unutar vrste. Biljke tada pravilno
iskorištavaju svetlost, vodu i mineralne hranive materije. U današnjoj proizvodnji pšenice u svetu i u nas, postoji
više naĉina setve: uskoreda (6-8 cm red od reda ili 10-12 cm red od reda), u pantljike, trake, na bankovima,
kućice itd. Kod nas se primenjuje uskoredna setva , na razmak 6-8 cm, ali mnogo ne zaostaje razmak 10-12 cm red
od reda. S obzirom da se za setvu u redove na razmak 6-8 cm, zemljište treba idealno pripremiti, osim toga
potrebno je i više semena, prednost se daje uskorednoj setvi na razmak redova od 10-12 cm.
S obzirom da se sve više u tehnologiju pšenice uvodi sistem stalnih tragova (tehnološke trake), tako treba
podesiti setvu. To se postiţe zatvaranjem po dva ulagaĉa semena sa meĊusobnim razmakom od 150 cm. Razmak
izmeĊu tehnoloških traka treba da je onoliki koliki je radni zahvat rasipaĉa, odnosno prskalice, (obiĉno je to 16-
18m). Uvratine se naknadno zasejavaju i na njima po sredini treba ostaviti tehnološku traku.
Setva pšenice
Dubina setve treba da stvori povoljne uslove za brzo ujednaĉeno klijanje, nicanje, formiranje ĉvora
bokorenja na odreĊenoj dubini i njegovo ĉuvanje, normlaln razvoj korenovog sistema (naroĉito sekundarnog),
normalan tok bokorenja i uopšte razvoj biljke. Na dubinu setve utiĉe niz faktora kao što su tip i vlaţnost zemljišta,
pripreme zemljišta za setvu, vreme setve, toplotne osobine zemljišta itd. Mora se voditi raĉuna, da setva ne bude
preplitka, jer se tada ogoljava ĉvor busanja što moţe dovesti do uginuća biljke usled niskih temperatura. Ako je
preduboka, naroĉito na teškim i zbijenim zemljištima, klicino stabaoce neće imati dovoljno snage da izbije na
površinu, što moţe dovesti do iscrpljivanja biljke i konaĉno do uginuća.
Na lakim zemljištima (npr. peskušama) pšenica se seje nešto dublje, jer takvo zemljište ne predstavlja
prepreku za nicanje biljaka, dok na teţim zemljišta se traba sejati pliće. Na suvim zemljištima seje se dublje a pliće
na vlaţnim. Vreme setve takoĊe utiĉe na dubinu setve, pa ako se kasni sa setvom, treba sejati nešto dublje zbog
ĉuvanja ĉvora bokorenja ali se opet mora voditi raĉuna o fiziĉkom stanju zemljišta i njegovoj vlaţnosti.
U našim agroekološkim uslovima, pšenica se seje na dubinu 4-5 cm, dok se u nešto vlaţnijim podruĉjima i
na zbijenim zemljištima seje na dubinu 3-4 cm.
U sledećoj tabeli prikazana sortna agrotehnika nekih sorata pšenice.
Sortna agrotehnika pšenice
R.br
. Sorta
Rok setve Broj klijavih
semena/m2
Broj niklih
biljaka/m2
Orjentaciona
koliĉina N kg/ha
Broj
prihranjivanja
1. Partizanka 1-15. X 500-550 400-450 90 I (II)
2. NS rana-2 10-25. X 550-600 450-550 120 I+II
3. Balkan 1-10. X 450-500 400-450 100-120 I+II
4. Jugoslavija 1-20. X 500-550 400-450 90-120 I (II)
5. Zvezda 1-20. X 500-550 400-450 140-160 I+II
6. Ţitnica 1-20. X 550-600 450-550 120-140 I+II
7. Partizanka niska 1-20. X 500-550 450-500 120-140 I+II
8. Somborka 10-25. X 550-600 500-550 140-160 I+II
9. Duga 10-20. X 550-600 500-550 140-160 I+II
10. Lasta 1-20. X 450-550 400-500 90-120 I
11. Jednota 1-20. X 550-600 450-550 130-150 I+II
22
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
12. Rodna 5-25. X 500-550 450-500 100-140 I+II
13. Tanjugovka 1-20. X 500-550 450-500 130-150 I+II
14. Evropa 5-25. X 450-550 400-500 90 I
15. Francuska 5-25. X 450-550 400-500 90 I
16. Italija 5-25. X 450-550 400-500 90-120 I (II)
17. Jelica 10-25. X 500-600 450-550 130-150 I+II
18. Crvenkapa 1-20. X 550-600 500-550 130-150 I+II
19. Nova rana 10-25. X 550-600 500-550 130-150 I+II
20. Sremska 1-25. X 450-550 400-500 120-140 I (II)
21. Studena 1-20. X 550-600 450-550 120-140 I+II
22. Rana niska 10-30. X 600-650 550-600 140-160 I+II
23. Vukovarka 5-25. X 550-600 500-550 130-150 II
24. Rumenka 1-20. X 550-600 500-550 130-150 II
25. Proteinka 1-20. X 500-550 450-500 120-140 I (II)
26. Danica 5-25. X 500-550 450-500 120-140 II
27. Pobeda 1-20. X 500-550 450-500 120-140 I (II)
28. Nova jadranka 5-25. X 550-600 500-550 130-150 II
29. NS rana-5 10-30. X 500-550 450-500 130-140 I (II)
Nega useva pšenice
Nega useva pšenice se deli na jesensku, zimsku i prolećnu.
Jesenka nega pšenice se uglavnom sastoji u valjanju posle setve pod uslovom da je seme posejano u
suvo zemljište. Posle toga se moţe preći lakom branom. Ako se pojave korovi, površina se poprska odgovarajućim
herbicidima.
Zimska nega se sastoji od spreĉavanja izmrzavanja usled jakog mraza u rejonima gde padne malo
snega i sa jakim golomrazicama pri temperaturi od -150C.Mere nege u tom sluĉaju se sastoje od setve otpornih sorti,
od Ċubrenja dobro izbalansiranim NPK hranjivima i od setve u optimalnim rokovima i potrebnu dubinu.
Spreĉavanje uginuća biljaka usled suvišne vode obavlja se odvoĊenjem suvišne vode u kanale recepiente i
sistematizacijom zemljišta.Poseban problem je ugušivanje biljaka usled ledene kore koja moţe biti leţeća i viseća.
Leţeća kora se formira na površinskom delu sneţnog pokrivaĉa, a izmeĊu zemljišta i viseće kora se nalazi debeo
sloj snega. Ukoliko se temperatura ispod leda poveća, biljke zapoĉinju rast, tada troše šećer i iscrpljuju se. U tom
sluĉaju se koriste teški zvezdasti valjci da se razbije ledena kora, ĉime se omogućuje brzo zamrzavanje zemljišta, a
biljke usporavaju ţivotne aktivnosti. Leţeća kora se u nas javlja vrlo retko, a ako se ona formira ostaje duţe vreme
pa se biljke mogu ugušiti zbog nedostatka kiseonika. Ona nastaje ako se vlaţno zemljišta naglo zamrzne, pa se na
površinskom sloju zemljišta stvori ledene kora koja spreĉava pristup kiseonika biljkama. Protiv leţeća kore se
upotrebljavaju sva sredstva koja ubrzavaju njeno topljenje (treset, zgoreli stajnjak, ugljena prašina i koliĉini od 1t/ha
ili kalcijumcijanamid u koliĉini 100-200 kg/ha.
Prolećna nega se sastoji od valjanja, drljanja, suzbijanja korova, štetnih insekata ,bolesti, navodnjavanja i
prihranjivanja.
Valjanjem se rano u proleće spreĉava ĉupanje biljaka iz zemljišta koja nastaje usled podlubljivanja
(srijeţi) površinskog sloja zemljišta pod uticajem zimskih mrazeva. Mere zaštite se sastoje od valjanja glatkim
valjcima, da se spreĉi sušenje i izumiranje ţila i ţilica kao i ĉvora busanja. Posle valjanja, usev treba prodrljati
lakom drljaĉom. Drljanjem se razbija pokorica, meša izumrlo lišće i mineralna Ċubriva sa zemljom posle
prihrnjivanja. Ova mera potiĉe na jaĉe bokorenje nizbokorenih biljaka ili useva u celini, zatim se proreĊuje suviše
bujan usev ĉime se spreĉava poleganje. Navodnjavanje pšenice se vrši u dva navrta, prvi put pred osnovnu ili
predsetvenu obradu sa 300-600 mm vode, a drugo ukoliko je potrebno, u poĉetku vlatanja sa 30-60 mm vode.
23
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Razvoj korenovog sistema sa i bez navodnjavanja
Suzbijanje korova se vrši u razliĉito vreme: a) posle setve a pre nicanja protiv travnih korova
(Alopecurus pratensis, Phleum pratense, Agrostis alba) i niza širokolisnih (dikotilednoskih) korova (Matricaria
spp., Veronica arvensis i dr) gde su aktivne materije preparata - nebiron, nitrofen, linuron, trifluraline., b) pre setve
sa triallate protiv gore navedenih korova i c) posle nicanja protiv svih vrsta korova, i to u periodu od nicanja do
vlatanja, preteţno u bokorenju sa preparatima na bazi sledećih aktivnih supstanci -2.4 D., MCPA, MCPP,
metoxuron, garloprop, cambio, mustang, optica combi, dinoterbe i kao i njihovim kombinacijama, protiv Gallium
apparine, Gallium verum, Apera spica venti, Papaver rhoeas, Polygonum convolvulus i dr. Sa poĉetkom vlatanja,
prekida se primena herbicida, jer oni mogu izazvati znatna oštećenja klasa.
Suzbijanje bolesti. – Najĉešće bolesti kod pšenice su Ophiobolus graminis, Fusarium nivale, Tilletia
tritici, Erysiphae graminis, Septoria nodorum, Pythium spp., Helmithosporium sativum, Piccina graminis i dr.
Protiv bolesti koje napadaju zrno, tretiranje se vrši preparatima na bazi organski vezane ţive.
Ophiobolus graminis Fusarium sp.
Erysiphe graminis Septoria tritici
24
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Puccinia graminis
To rade ustanove koje se bave i doradom semena. Protiv bolesti koje napadaju osnovu bokora, listove i
klasove koriste se preparati pod trgovaĉkim nazivom artea, folicur impact C, bavistin Fl, derosal -50, alto combi -
20, duett, bumper-25, bayleton WP-25, tilt 250 EC itd, . Protiv pepelnice koriste se preparat archer, punch, mirage
45-Ec, folicur, saporol, flamenco, sportak, duett s jednim ili dva tretiranja od 3 do 17 kg/ha.
Suzbijanje glodara vrši se mehaniĉkim i hemisjkim putem - postavljanjem zatrovanih mamaka ili
direktnim trovanjem legla sa otrovima na bazi forata, fosfora, cink-sulfida. Najvaţnij štetni glodari su poljski miš
(Apodemus agrarius) i hrĉak (Cricetus cricetus).
Apodemus agrarius (poljski miš) Cricetus cricetus (hrčak)
Suzbijanje štetnih insekta kao što su žitni bauljar (Zabrus tenebrodides), žitni balac ili žitna pijavica
(Lema melanopa), žitna stenica (Eurigaster austriaca, E. maura, E. integriceps) i ostali kao što su ţitna osa,
švedska mušica, hesenska mušica, ţitni trips, ţitni buvaĉ). Suzbijaju se insekticidima, preventivno ili u vreme
napada. Preventivno se suzbijaju rasturanjem preparata po celoj površini pojedinaĉno, mineralnim Ċubrivima ili sa
semenom unošenjem u površinski sloj zemljišta. Primena u vreme napada se vrši prskanjem napadnutog useva.
Preparati su decis EC, galation, monitor, dopterex protiv ţitne stenice, geolin, hlopirofos protiv ţitnog bauljara,
karate, lindan, pirimor, futocit, bancol protiv leme itd.
Lema menelopa Eurigaster sp. (original) Zabrus tenebroides
Suzbijanje nematoda se vrši izborom zdravog semena i pravilnim plodoredom. Najpoznatija nematoda
pšenice je Anguina tritici, koja nanosi štetu semenu.
25
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Anguina tritici (oštećenje zrna i ciste nematode)
Poleganje pšenice i mere borbe protiv poleganja. – Usev pšenice poleţe usled razliĉitih uzroka.
Ovo se manifestuje tako što biljke manje ili više padnu – polegnu po zemlji. Obiĉno pšenica poleţe izmeĊu klasanja
i zrenja, reĊe ranije. Postoji dva tipa poleganja, stablovo i reĊe korensko. Korensko poleganje se susreće u
rejonima sa velikom koliĉinom padavina u fazama vlatanja i klasanja, i takoĊe ako se navodnjava sa velikim
koliĉinama vode. Kao rezultat toga,pod teretom nadzemnog dela biljke, dolazi do rastezanja, pomeranja i kidanja
korena pa biljka pada (poleţe). Stablovo poleganje se karakteriše krivljenjem donjih ĉlanaka, njaĉešće drugog, ako
rezultat preopterećenosti od obilnog vlaţenja ili od jakih vetrova. Poleganja moţe nastupiti i zbog drugih faktora
kao što je preterano Ċubrenje naroĉito azota, gljiviĉnih oboljenja itd. Mere protiv poleganja su preventivne i
direktne. U preventivne mere ulaze izbor otporne sorte na poleganje, izbor dobrog semena, dobra, pravovremena i
kvalitetna obrada i priprema zemljišta, pravovremena setva, odnos NPK Ċubriva. Od direktnih mera su tretiranje
inhibitorima rasta, drljanje i valjanje.
Ţetva pšenice
Pod pojmom ţetva pšenice ne podrazumeva se samo kosidba već i vršidba. Ona moţe biti jednofazna,
dvofazna i višefazna. Jednofazna ţetva se obavlja kombajnima. Ukoliko na gazdinstvu postoji sušara, ţetva poĉinje
kada je vlaţnost zrna 33-30% (voštana zrelost). Ukoliko nema sušare, pristupa se ţetvi pšenice u punoj zriobi, tj.
kada vlaţnost zrna pdane ispod 22-22%. Pri jednofaznoj ţetvi su gubici zrna najmanji. Jednofazna ţetva bi se u
pravilu trebala završiti za 5-8 dana ukoliko to dopuste vremenske prilike. Dvofazna ţetva se sastoji od
kosidbe pšenice na 20-30 cm visine. Takva pšenica se ostavlja da se prosuši u otkosima, zatim se vrše kombajnom.
Ovde su najmanji gubici zrna, a postoje odreĊene prednosti:
1. pšenica se kosi sa visokom vlaţnošću zrna, ĉime se saĉuva ukupni biološki prinos useva;
2. gubici su svedeni na manju meru;
3. dvofaznom ţetvom se utroši mnogo manje energije po jedinici površine, pogotovo ako se bilansu doda energija
utrošena za sušenje zrna do vlaţnosti od 15 %;
4. kvalitet zrna iz dvofazne ţetve je izuzetan - imaju tamniju boju, dobru staklavost, visoku hektolitarsku masu,
dobru meljivost i dobre pekarske osobine.
Višefazna ţetva sastoji se od niza radova, kosidbe (srpom, kosom ili kosaĉicom), formiranje snopova,
slaganje u krstine, utovar i prevoz u ekonomsko dvorište i najzad vršidba. Zbog velikog broja operacija, nastaju veći
gubici zrna (15-20 %).
Ţetva pšenice vučenim kombajnom
26
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ţetvom kao agrotehniĉkom operacijom ne moţe se povećati biološki prinos, ali se zato moţe puno
izgubiti, ako se sa ţetvom zakasni ili se ne obavi pravilno podešavanje mehanizacije.
Naši najveći proizvoĊaĉi ţetvu obavljaju jednofazno - kombajnom, a u brdsko-planinskim podruĉjima
dvofazno (samovezaĉ - vršalica ili kombajn).
U SAD i zemljama bivšeg SSSR na preko 80 % površina ţetva se obavlja dvofazno. Pšenica se prvo
pokosi kosaĉicama velikog uĉinka pri sadrţaju vlage u zrnu 35 - 25 %. Kosidba se obavlja i noću i danju. Kada
vlaga spadne ispod 25 % prelazi se na ţetvu kombajnima, pri ĉemu se zrno suši u sušarama. Pokošena pšenica
ostaje u otkosima 4 - 5 dana, naknadno se suši i vlaga pada 13 - 15 %, da bi se potom kombajnima sa pick-up
ureĊajima obavila druga faza ţetve. Prednosti dvofaznog naĉina ţetve su:
Sve su ovo dobri razlozi da i naši proizvoĊaĉi pšenice ozbiljno razmisle o prednostima dvofaznog naĉina
ţetve pšenice. MeĊutim, kombajniranje treba poĉeti kako smo već rekli, kad vlaga zrna padne ispod 20 - 22 % a
završiti pre nego što vlaga padne na 13 %. Razlog tome jeste smanjenje ukupne mase, pošto u punoj zrelosti dolazi
do ispiranja (izluţivanja), smanjenja prinosa i povećanja rastura.
Da bi se koliĉina vlaţnog zrna pšenice prevela na koliĉinu suvog, sa 13 % vlage, koristi se sledeća formula:
KvV
KS
13100
100
- Ks = koliĉina suvog zrna sa 13 % vlage,
- V = vlaga zrna pšenice izmerena u uzorku i
- Kv = koliĉina vlaţnog zrna pšenice
Ţetva pšenice samohodnim kombajnom
Po završetku ţetve poţeljno je sumirati rezultate po parcelama, predusevima, sortama, naĉinu osnovne
obrade, vremenu setve, vrstama i koliĉinama mineralnog Ċubriva, merama zaštite useva. Svrha ovakve analize je
otkrivane propusta u tehnološkom postupku, što ima veliki znaĉaj za proizvodnju u narednim godinama.
27
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
RAŢ (Secale cereale L.)
Sinonimi: ţito, ozimica, rţ, raţulja, raţ, hraţ, hrţ, hrţulja, roţ; Engleski: rye; Francuski: siegle; Nemaĉki: Рogen,
Кom. Ruski: рожъ, жито;
Raţ je znaĉajna kao hlebno ţito naroĉito u severnim podruĉjima bivšeg SSSR-a, severne Evrope (Poljska,
Nemaĉka, Švedska itd). Hleb od raţi je ukusan, hranljiv i dugo ostaje sveţ. Raţeni hleb se naroĉito preporuĉuje za
dijabetiĉare. Sadrţi dovoljnu koliĉinu belanĉevina i vitamina A,B, E. Odliĉna je i stoĉna hrana, bilo za zeleno, bilo u
mekinjama, brašnu ili zrnu. Slama je odliĉna za krovove, izradu šešira, asura.
U industriji se zrno koristi i za proizvodnju alkohola, skroba i sirćeta, celuloze, lignina, furfurola i hartije
dobrog kvaliteta a klica u farmaceutskoj industriji.
Kod nas se raţ manje gaji od ostalih pravih ţitarica ali se pokazala dobra setva zajedno sa pšenicom u
klimatski nepovoljnim uslovima za pšenicu (suraţica).
Secale cereale L. (naslikao F.E. Köhler, 1914)
MeĊu ţitima raţ po površinama zauzima šesto mesto u svetu, i to iza pšenice, kukuruza, pirinĉa, jeĉma i
ovsa. Primetna je tendencija daljeg smanjenja proizvodnje.
28
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Proizvodnja raţi u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Zemlja Površine (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (u t)
SAD 110 000 1.72 190 000
Rusija 3 900 000 1.79 7 000 000
Ukrajina 800 000 1.75 1 400 000
Belorusija 800 000 2.13 1 700 000
Kanada 80 000 1.73 130 000
MaĊarska 50 000 2.00 100 000
Poljska 1 600 000 2.63 4 200 000
Republika Ĉeška 40 000 3.70 150 000
Danska 50 000 5.50 280 000
Francuska 30 000 4.14 120 000
Nemaĉka 730 000 5.07 3 700 000
Španija 110 000 1.53 170 000
Austrija 50 000 4.00 200 000
Švedska 20 000 5.00 100 000
Turska 180 000 1.39 250 000
Ostali 590 000 1.71 1 010 100
Svet (ukupno) 9 140 000 2.26 20 700 000
Prema Jevtiću (1992), proseĉan prinos raţi na podruĉju bivše Jugoslavije iznosio je 1,923 t/ha a svetski
prosek je 1,987 t/ha, što znaĉi da se proizvodnji raţi u nas ne poklanja duţna paţnja, kako u pogledu sortimenta tako
i u pogledu agrotehnike.
Poreklo raţi Raţ se poĉela kasnije gajiti od pšenice i jeĉma. Prema nekim autorima, današnja raţ potiĉe od Secale
montanum ĉije je poreklo Jugoistoĉna Evropa (Balkan ) i od Secale anatolicum ĉije je poreklo iz Sirije, Armenije,
Turkestan i stepa Kirgizije. MeĊutim, kao najverovatniji rodonaĉelnik današnje raţi po Vavilovu je Secale cereale
var. ancestrale a postojbina joj je oblast Male Azije, jugozapadne Azije i jugistoĉnog Balkana.
Centar porekla i rasprostranjenost raţi
29
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botaniĉka klasifikacija
Raţ spada u red Poales, porodicu Poaceae, podporodicu Pooideae, rod Secale. Ima manje vrsta raţi i
formi nego pšenica. Rodu Secale pripadaju tri podroda, silvestria, cuprinovii i cerealia. Ovaj rod ima 14 vrsta od
kojih su jedna korovska (Secale segetale), 12 divljih i jedna domestifikovana (Secale cereale). Sve vrste raţi imaju
7 hromosoma (2n=14). Gajena raţa ima 35 varijeteta, ali je za poljoprivrednu proizvodnju vaţan samo jedan –
Secale cereale var. vulgare.
Morfološke osobine raţi
Koren. – Pri klijanju se pojavljuju 3-4 korenĉića. Primarni korenovi prodiru u dubinu 1.5-2 m.
Stablo. – Visine je 60-200 cm, u zavisnosti od sorte i uslova uspevanja. Stablo je ispod klasa obraslo
maljama. Ponekad se javlja ljuniĉasta boja koja potiĉe od antocijana.
List. – Ĉesto je pokriven voštanom presvlakom, Liske su obiĉno široke od 05- do 2 cm, a duţina je od 14
do 18 cm.
Klas. – useci vretena klasa su maljavi. Na njima se nalazi sedeći klasić, koji ima pod dva a reĊe tri ili ĉetiri
cveta.
Plod. – Plod donose samo dva cveta u klasiće. Broj klasića kod tetraploidne raţi iznosi 30-40, a kod
diploidne manje. Pleve su kratke, uzane i zašiljene, ne pokrivaju klasić. Spoljne plevice imaju izraţen greben, sa
kratkim trnolikim resicama, koje prelaze na osnovu osja.
GraĎa raţi Rukavac raţi Klasić, zrno i cvet raţi
Pleve i plevice raţi Seme raţi
30
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Biološke osobine raţi U poreĊenju sa pšenicom, raţ brţe raste, ima jaĉi korenov sistem, bolje podnosi sušu, bolje iskorištava
hranljive materije iz zemljišta, bolje podnosi niske ali ne i visoke temperature, bolje se bokori, ranostasnija je te
ranije klasa za 15-20 dana ali sazreva pre za 7-8 dana. Fiziološko sazrevanje se završava kroz 20-30 dana posle pune
zrelosti.
Raţ ima dugi stadijum jarovizacije, koja traje 8-12 dana na temperaturi 5-100C kod jarih formi a kod
ozimih jarovizacija traje 20-55 dana na temperaturi od 2 do 00C. Duţina svetlosnog stadijuma je razliĉita i
povezana je s goegrafskim poreklom. Neke sorte traţe duţinu osvetljenja 14 ĉasova u toku 10-20 dana, a neke
klasaju pri 14-ĉasovnom osvetljenju za 5-10 dana.
Bokorenje poĉinje 2-3 dana posle formiranja trećeg lista, ili 14 -15 dana posle nicanja. Bokorenje
najbolje prolazi na srednje dnevnoj temperaturi od 120C,
uz povoljnu vlaţnost.
Vlatanje poĉinje rano u proleće, 17-18 dana posle kretanja vegetacije,
pri srednjim dnevnim temperaturama od 11-120C.
Klasanje u našim uslovima poĉinje u maju. Ono traje 12-13 dana, pri
srednje dnevnoj temperaturi od 14 do 150C.
Cvetanje i oplodnja kod raţi nastupa 7-12 dana posle klasanja a pri
povoljnim uslovima kroz 20 dana. Cvetanje traje 10-15 dana. Raţ je
stranooplodna biljka, pa se oprašiivanje vrši vetrom. Tada je potrebno umereno
toplo vreme i povoljna vlaţnost vazduha. Ukoliko su vremenski uslovi
nepovoljni, mnogi cvetovi ostaju neoploĊeni, a klas ostaje delimiĉno prazan.
Cvetanje i oplodnja je najefikasnija kod temperature 10-140C. Cvetanje jednog
klasa traje 3- dana. U toku dana, najintenzivnije cvetanje je izmeĊu 7-9 i 16-17
ĉasova. Shema bokorenja raţi
Mleĉno stanje raţi nastupa kroz mesec dana posle poĉetka cvetanja.
Posle mleĉnog stanja, u periodu od 7-8 dana, nastupa voštana zrelost a puna zrelost nastupa kroz dva meseca posle
klasanja.
Za ozimu raţ je karakteristiĉan brz rasta biljaka u visinu. Pred klasanje u visini dostiţu 5 cm dnevno. Suva
masa nadzemnog dela biljke iznosi pri klasanju 32%, pri cvetanju 60%, a u voštanoj zrelosti 99.5%, od maksimalne
mase u punoj zrelosti.
Uslovi uspevanja
Raţ ima skromije zahteve prema uslovima uspevanja u odnosu na pšenicu, pa i na ostala prava ţita. U
pogledu temperatura, proizvodni optimum za nicanje raţi je 6-120C (biološki minimum je 1-2
0C), formiranje
vegetatvinih organa 12-160C (biološki minimum 4-5
0C), formiranje generativnih organa i cvetanje 16-20
0C (
biološki minimum 10-120C) i za plodonošenje i sazrevanje 16-22
0C (biološki minimum 10-12
0C). Ovakav odnos
raţi prema temperaturama, omogućava da ona raste i u toku zime. Raţ ne izmrzava na -250C, a najotpornije sorte
ĉak ni na -350C. Etape organogeneze su sliĉne kao kod pšenice.
Za ozimu raţ bitna je dovoljna obezbeĊenost zemljišta vlagom u jesen kada se ona nalazi u fazi bokorenja.
Inaĉe je ona zbog dobro razvijenog krenovog sistema otporna na sušu.
Raţ ima skromne zahteve prema zemljištu. Dobro uspeva na podzolima, peskovitim ilovaĉama, ĉak i na ĉistim
peskušama na kojima mogu uspevati samo još lupina i krompir. Ona se moţe gajiti i na kiselim zemljištima gde je
pH – 5,3. Ipak najbolja zemljišta za raţ su ĉenozemi.
Agrotehnika za raţ
Gajenje u plodoredu omogućuje stabilne prinose raţi. Premda ona ima moćan korenov sistem, pa dobro
iskorištava hranjiva iz svih tipova zemljišta, ipak su i za nju, kao i za ostala prava ţita, najbolji presdusevi kao što su
Ċubrene okopavine i leguminoze. Raţ u odnosu na ostala strna ţita bolje podnosi ponovljenu setvu, pa se ona u
nekim severnim delovima Evrope, na peskovitim zemljištima gaji u monoprodukciji. U Poljskoj, Nemaĉkoj i
uopšte u severnoj Evrop najĉešće se gaji u tropoljnom plodoredu: krompir-raţ-lupina. Raţ je vrlo dobar predusev
drugim usevima (kukuruz, šećerna repa, krompir). S obzirom da se raţ seje nešto ranije od pšenice, predusev mora
ranije napustiti proizvodnu površinu.
31
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Osnovna obrada i predsetvena priprema zemljišta za raţ je sliĉna kao i za pšenicu. Raţ je zbog
osobina klice osetljiva na rastresita zemljište, koja strada u takvim zemljištima. Iz tog razloga, zemljište na koje se
seje raţ, mora bit slegnuto (prirodnim ili veštaĉkim putem) pre poĉetka setve. Ako se veštaĉki zbija zemljište, tada
treba u predsetvenoj pripremi primeniti kombinovene mrvilica, setvospremaĉe, koji donje slojeve zemljišta
ostavljaju u zbijenom stanju, a površinski sloj 4-5 cm rastresitim.
Koren raţi dobro usvaja fosfor iz teţe rastvorljivih fosfata. Na peskovitim i podzolastim zemljištima za raţ
se Ċubri stajnjakom 30-40 t/ha a na ĉernozemima 15-20 t/ha i zelenišnim Ċubrivom (sideratima). Kao proseĉna
koliĉina NPK hranjiva za naše podruĉje moţe se preporuĉiti: 80-100 kg/ha N, 60-80 kg/ha P205 i 30-40 kg/ha K20.
Bolje je, ako je to moguće, da se pri normiranju Ċubriva za planirani prinos raţi, koriste hemijske analize zemljišta.
Unošenje Ċubriva je kao kod pšenice, s tim da prihranu azotm treba obaviti što je moguće ranije.
Setva raţi Za razliku od ostalih pravih ţita seme raţi brţe gubi klijavost. Period posleţetvenog
dozrevanja traje od 25 do 30 dana. U pogledu izbora sorte, semenskih kvaliteta, priprema semena za setvu, vaţi isto
što je reĉeno za pšenicu. Što se tiĉe sortimenta domaćih sorti, najpoznatije su Zajeĉarska tetraploidna, Novosadska
ozima.
Kada je u pitanju vreme setve znaĉajno je, da se raţ pre zime mora dobro razviti, odnosno bar 75 %
biljaka treba da izbokori. Da bi se to osiguralo, setvu treba obaviti u prvoj ili drugoj dekadi septembra meseca.
Setva se vrši sejalicama u guste redove razmaka od 10 do 12 cm red od reda, u široke redove (27-30 cm),
u pantljike (koristi se za proizvodnju semena raţi) i na bankove. Najrasprostranjeniji naĉin setve je na meĊuredni
razmak 10.5 -12.5 cm. Na jako vlaţnim zemljištima, setva se vrši u bankove. Što se tiĉe dubine setve, najbolja je na
2.5 cm, premda na teškim zemljištima dubina setve iznosi 2.5-3 cm , a na srednje teškim 3,0-3.5 cm, na peskovitim
3.5-4 cm.
Koliĉina semena za setvu zavisi od niza faktora, o ĉemu je bilo reĉi kod pšenice U našim agroekološkim
prilikama, koliĉina semena treba da bude u granicama 400 - 700 klijavih zrna/m2, odnosno 120 - 200 kg/ha.
Nega useva je istovetna nezi pšenice. Ukoliko se primenjuje drljanje useva, treba ga obaviti što je
moguće ranije, pošto se raţ u proleće mnogo brţe razvija od pšenice. Drljanje pozitivno utiĉe na prinos raţi.
Suzbijanje korova se izvodi mehaniĉkim putem (plevljenjem) i hemijskim putem (herbicidima).
Zahvaljujući osobini da se brzo razvija i bokori, raţ brzo guši korove, pa je pored ostalog, i iz tog razloga raţ dobar
predusev za većinu useva, jer zemljište ostavlja relativno ĉisto od korova. Suzbijanje štetnih insekata i bolesti isto je
kao kod pšenice. Jedna od najĉešćih bolesti raţi je Claviceps purpurea.
Dopunsko oprašivanje raţi se vrši kada su nepovoljni klimatski uslovi za vreme cvetanja pa postoji
opasnost od nepotpune oplodnje, pri ĉemu se dobiju nepotpuni, nedovoljno ozrnjeni klasovi. Dopunsko oprašivanje
se vrši prevlaĉenjem zategnutog konopca preko klasova, što izaziva prosipanje polena i oplodnju cvetova.
Ţetva se obavlja na kraju voštane zrelosti.
Claviceps purpurea (bolest raţi) Višefazna ţetva raţi
32
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Jeĉam (Hordeum vulgare L., sin. Hordeum sativum L.)
Sinonimi: ječmik, ečmik, arpa, belo ţito; Engleski: barley; Francuski: l’ orge; Nemaĉki: Gerste; Ruski: ячмень
Znaĉaj jeĉma proizlazi iz njegove raznovrsne upotrebe. Jeĉam sluţi kao ljudska hrana na severu i u
planinskim rejonima. Hleb od jeĉma je lošeg kvaliteta jer je sladunjavog ukusa, lošeg mirisa, brzo se suši, ne
narasta, puca, nema šupljika, teško je svarljiv i nadima stomak. Zato se retko koristi za spravljanje hleba, ali se dosta
troši u oljuštenom obliku kao kaša i geršla. Najveći znaĉaj mu je u proizvodnji slada za pivo, viski, votku itd. Pored
toga, sladni sirup se koristi u pekarstvu, poslastiĉarstvu, tekstilnoj i farmaceutskoj industriji, u proizvodnji sladnog
mleka, alkohola, sirćetne kiseline, kvasca. Od oljuštenog zrna jeĉma, proizvodi se griz, jeĉmene pahuljice i surogat
kafe (divka). Za ishranu stoke koristi se još kao koncentrovana ili kabasta stoĉna hrana (zelena biljka), u silaţi i
kao suvi ili vlaţni pivarski trop. Gaji se u vrlo razliĉitim ekološkim uslovima zahvaljujući postojanju jarih i ozimih
sorata.
Hordeum sativum L. (naslikao F.E. Köhler, 1914)
MeĊu pravim ţitima, po površini nalazi se na drugom mestu iza pšenice. Najveće površine pod jeĉmom su u bivšem
SSSR-u, a zatim u Evropi. Na trećem mestu su Azija, zatim Severna i Srednja Amerika, Afrika, Okeanija i Juţna Amerika.
Republike bivše Jugoslavije zauzimaju skromno mesto, kako u površinama, tako i u proizvodnji imaju prirodne i druge
uslove za znatnije povećanje proseĉne i ukupne proizvodnje jeĉma. Proseĉan prinos kod nas je 2.775 t/ha a svetki prosek je
2.217 t/ha.
33
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Proizvodnja ječma u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Zemlja Površine (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (u t)
SAD 1 820 000 3.01 5 480 000
Rusija 10 400 000 1.68 17 500 000
Ukrajina 4 300 000 2.44 10 500 000
Kazakstan 1 700 000 1.18 2 000 000
Kanada 3 600 000 2.19 7 900 000
Danska 800 000 5.31 4 250 000
Poljska 1 100 000 3.00 3 300 000
Republika Ĉeška 500 000 3.40 1 700 000
Italija 350 000 3.50 1 230 000
Francuska 1 670 000 6.29 10 500 000
Nemaĉka 1 980 000 5.56 11 000 000
Španija 3 100 000 2.65 8 200 000
Velika Britanija 1 100 000 5.64 6 200 000
Turska 3 550 00 2.11 7 500 000
Maroko 2 000 000 0.80 1 600 000
Ostali 19 880 000 1.75 34 750 000
Svet (ukupno) 18 090 000 2.26 133 610 000
Poreklo jeĉma
Prema Vavilovu, postoje dva glavna i jedan sporedni gemetski centar porekla jeĉma: a) istoĉnoazijski
centar – obuhvata Tibet, Kinu i Japan. Iz ovog centra vodi poreklo višeredni jeĉam (sa i bez osja –furcatum,
pleviĉaste, gole, jare, ozime i fakultativne forme); b) abisinski cnetar - obuhvata planinske oblasti Etiopije i
Eritreje. Iz ovog centra potiĉu sve forme i varijeteti jarog jeĉma; i c) prednjeazijski centar –to je sporedni centar a
obuhvata Siriju, Palestinu, srednju Anadoliju. Ovde je najrasprostranjeniji dvoredni divlji jeĉam Hordeum
spontanum, ali ima i višerednog jeĉma.
Areal rasprostranjenosti ječma i centar porekla dvorednog ječma
Na našem podruĉju, jeĉam se uzgajao pre dolaska Slavena, a najverovatnije da su ga oni gajili pre dolaska
na ove prostore. To svedoĉe nazivi ove biljke na svim slavenskim jezicima.
Kao praroditelj dvorednog jeĉma smatra se Hordeum spontanum, a višerednog jeĉma Hordeum
ischnatherum, od koga je umnoţavanjem broja klasića nastao višeredni jeĉam. PronaĊen je i divlji višeredni jeĉam
Hordeum agriochriton, pa se pretpostavlja da je od njega nastao višeredni gajeni jeĉam sa pleviĉastim zrnom. Goli
i prelazni jeĉmovi nastali su mutacijom i javljaju se kasnije.
Jeĉam meĊu svim ţitima ima najveći areal rasprostranjenosti, zbog velikog polimorfizma. Pod uticajem
razliĉitih uslova gajenja, formirana su tri razliĉita ekološka tipa jeĉma i to: severni, srednjevropski i juţni. Oni se
razlikuju kako po naĉinu upotrebe tako i biološki. On se gaji izmeĊu 70-670 severne geografske širine (Evropa) i
34
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
10-580 juţne geografske širine (Afrika, Australija). U vertikalnom smeru, jeĉam se gaji na vrlo visokim terenime
(Himalaji 4 800 m nadmorske visine).
Botaniĉka klasifikacije
Jeĉam spada u red Poales, porodicu, Poaceae, podporodicu Pooideae, rod Hordeum.
Sve gajene forme jeĉam, pripadaju jednoj vrsti, koja se prema broju razvijenih klasića na svakom useku vretena
klasa deli na tri podvrste:
1. Podvrsta višerednih jeĉmova –Hordeum sativum spp. vulgare (s tri razvijena klasića).
2. Podvrsta dvorednih jeĉmova – Hordeum sativum ssp. distichum ( s jednim razvijenim klasićem).
3. Podvrsta prelaznih jeĉmova – Hordeum sativum ssp. intermedium (sa jedan do tri razvijena klasića).
Nemaju ekonomski znaĉaj.
Prema tome, svi sada gajeni jeĉmovi pripdadaju višerednim i dvorednim, koji se meĊusobno lako razlikuju
pošto imaju razliĉiti broj klasića na kolencima vretena klasa. Dvoredni jeĉmovi imaju simetriĉan raspored zrna u
klasu, a višeredni simetriĉan i asimetriĉan u odnosu 40:60%.
Karekteristiĉni su goli jeĉmovi (nudum), koji se gaje u srednjoj Aziji i sluţe za ljudsku ishranu (geršla). U
sve tri podvrste susreće se tzv. furcatum oblik jeĉma, koji umesto osja ima lopatiĉaste izraštaje, obiĉno tri, i zato
nose naziv trifurcatum. Ovi oblici daju male prinose pa nisu interesantni za proizvodnju. Susreću se jeĉmovi crne
boje (nigrum) koji su u nekim rejonima jako rasprostranjeni. Najrasprostranjeniji su sa ţuti jeĉmovi i imaju
više varijeteta.
Šestredni i dvoredni ječam
Višeredni jeĉmovi (Hordeum sativum ssp. vulgare ili polystichum) dele se na pravilne šestoredce
(hexastichum aequale) koji se dalje dele prema poloţaju osja na piramidalni tip (pyramidatum) i paralelni tip
(parallelum), i nepravilne (hexastichum inaequale), koji se dele na veći broj varijeteta u zavisnosti od boje zrna,
pleviĉavosti, modifikaciji osja – pallidium (bledoţuti), nigrum (crni), coerulescens (pleviĉasti), nudum (goli) i
trifurcatum (trorogi jeĉam). Nepravilni šestoredci su pogrešno nazvani ĉetveroredcima premda imaju šest redova
ali im je raspored drugaĉiji pa daju krivi utisak ĉetveroredca.
Dvoredni jeĉmovi (Hordeum sativum ssp. distichum culta Vav. i divlji Hordeum spontaneum Vav.), dele
se na podgrupe nutans ili nutantia i deficientes ili deficientia. Oni se razlikuju po stepenu redukcije neplodnih
klasića, kod nutantia u klasićima su razvijene pleve, pleviĉice, a ponekad prašnici, a kod deficientia razvijene su
samo pleve. U proizvodnji su iskljuĉivo zastupljeni jeĉmovi iz grupe nutantia, i to tipovi nutans, erectum (većoj
meri) i zeochriton (u manjoj meri). Nutans ima rastresite i povijene klasove.
Ima nekoliko tipova od kojih su najvaţniji tip “a”ili hana i tip “c” ili ševalije. MeĊusobno se razlikuju prema graĊi
bazalne ĉetkice, odnosno ostatku drugog, neplodnog cveta u jednocvetnom klasiću. Kod hane, bazalna ĉetkica je
obrasla dugim jednoćelijskim dlaĉicama, a kod ševalije dlaĉice su višećelijske, kratke i razgranate. Tip hana je
otpornija na nepovoljne agroekološke uslove za razliku od tipa ševalije.
35
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Furcatum klas, crni i ţuti tip
Erectum tip ima zbijeni klas, koji je širi u osnovi nego na vrhu. U osnovi zrno ima ţljeb i karakteristiĉnu izboĉinu.
Ima jaĉe stablo i slabije poleţe, ali je osetljiv na nedostatak vlage, pa se gaji u rejonima sa dovoljno vlage.
Zeocrithon tip se zove još lepezan ili paunovac, a odlikuje se uspravnim klasom na kome je osje lepezasto
rašireno. Stablo mu je kratko.
Osobine pivarskog jeĉma
Jeĉam je osnovna sirovina za proizvodnju piva, pri ĉemu se koristi slad. On pivu daje prirodan okus i
miris. Pivarski jeĉam, treba da ispuni izvesne fiziĉke, hemijske i biološke ososbine:
Fiziĉke osobine – da ima što veću masu 1000 zrna koje ne sme biti manje od 40 g., da su zrna na preseku
brašnava, da su zrna pravilnog ovalno-elipsoidnog oblika i po krupnoći ujednaĉena s uskom brazdicom, da ima što
manje plevica, da su zrna slamastoţuta, da imaju veću hektolitarsku masu najmanje 65 kg, ne smeju biti plesniva ili
uţegla.
Biohemijske osobine – da sadrţi što manje vode( ne više od 13%), da belanĉevina ima ne manje od 8% i
ne više od 12%, sadrţaj skorba ne sme biti manji od 60%.
Biloške osobine – da je pivarski jeĉam sortno ĉist, da zrna imaju što veću klijavost i energiju klijanja.
Nakon kvašenja 3-4 dana, treba da isklija najmanje 90% zrna.
Različiti oblici klasa i osja kod ječma : A)zbijeni i rastresiti klas s običnim i lepezastim osjem, B )Erectum tim klasa sa osjem ,
C )Eerectum tip klasa bez s lopatičastim izraštajima (furcatum) i D) klas ječma sa lopatičastim izraštajima (furcatum)
36
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Morfološke osobine jeĉma
Koren jeĉma je najlsabije razvije od svih strnih ţita. Zrno jeĉma klija sa 4-8 primarnih korenĉića,
zavisno od uslova pod kojima je formirano zrno. Krupnije zrno daje veći broj korenĉića.
GraĎa biljke ječma Rukavac lista Bokor
Stablo je u odnosu na druga prava ţita manje otporno na poleganje (osim patuljastih sorti). Boja stabla u
toku vegetacije je zelena, ili sa ljubiĉastom nijansom zbog antocijana. U punoj zrelosti, stablo je slamnato-ţuto, a
kod nekih sorata antocijan prelazi u ruţiĉastu nijansu.
Listovi su posle nicanja široki, sivkaste, sivkasotzelene ili pepeljaste boje (zbog prisustva voštane
prevlake). Višeredni jeĉmovi imaju šire a dvoredni uţe listove. U rukavcu, ligula (jeziĉak) je kratka ili srednje duga,
a auricule (rošĉići) su najrazvijeniji u odnosu na ostala strna ţita, i imaju oblik polumeseca i ukrštaju se .
Cvat – na kolencima klasnog vretena nalaze se tri jednostavna klaska. Kod višerednog jeĉma sva tri klasa
su razvijena i plodna, dok su kod dvorednog dva krajnja klasića redukovana, samo je srednji razvijen i plodan. U
osnovi svega nalaze se tri pleve (glumae).
Cvat Klasić dvorednog ječma
U odnosu na ovas i pšenicu, pleve su slabo razvijene, srednje duţine, kraće od plevica i veoma uske, koje
na vrhu prelaze u vrlo neţne maljave osjate završetke. Spoljna plevica kod osjatih formi prelazi u osje. Osje je
obiĉno veoma dugo nazubljeno ili glatko. Kod boĉnih, neplodnih klasaka, osje ne postoji. Spoljna plevica je šira
od unutrašnje koju obuhvata. Unutrašnja plevica ima dva nerva i dva slabo naglašena zubca na vrhu, a u svojoj
osnovi nosi – u brazdici nosi rudimentirane ostatke, dugog, neplodnog cveta, tzv. bazalnu ĉetkicu. Ona je pokrivena
gustim ili retkim, duţim ili kraćim dlaĉicama i sluţi kao jedna do vaţnih osobina za raspoznavanje zrna dvordnih od
višerednih jeĉmova, kao i za raspoznavanje sorata. Pleviĉice (lodikule) su mesnate, amo u donjoj polovini, a koţaste
u gornjoj. GraĊa i sastav generativnih organa je isti kao kod drugih ţita. Plodnik na vrhu nosi maljav tuĉak sa dva,
u osnovi razdvojena, perasta ţiga.
37
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Dinamika razvoja ječma
Zrno (plod) je široko zaobljeno s leĊne strane. Ima brazdicu, ali nema bradicu. Oblik zrna je romboidan,
izduţen ili eliptiĉan. Zrno dvrednog jeĉma je simetriĉno i ujednaĉeno, a kod višerednog zrna iz srednjih klasića su
simetriĉna i krupnija od zrna od boĉnih klasića, koja su sitnija asimetriĉna i pri osnovi ugnuta.
Anatomska graĊa zrna je sliĉna kao kod svih strnih ţita.
Zrno dvorednog ječma Golozrni ječam (A –leĎna i Btrbušna strana) i
plevičar (A1- leĎna i B1 trbušna strana)
GraĎa zrna ječma Lomljivost klasnog vretena kod ječma
38
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Biološke osobine jeĉma
Navedeno je u prethodnom tekstu da postoje tri ekološka tipa jeĉma, severni, srednji i juţni. Svaki od njih
se dolikuje svojim biološkim osobinama u zahtevima prema klimatskim faktorima i uslovima gajenja. Postoje
ozime i jare forme. Ozimost kod jeĉma nije tako jako izraţena kao kod pšenice i raţi, mada postoje sorte ozimog
jeĉma koja se po ozimosti moţe izjednaĉiti sa pšenicom. i kod jeĉma postoje tipiĉne jare, prelazne i ozime forme,
premda apsoluto ozimih formi nema. Najduţi stadijum jrovizacije iznosi 34-45 dana.
Jeĉam ima brţi porast od pšenice, širi list i veću lisnu površinu ali je korenov sistem slabije razvijen. Bolje
se bokori od pšenice. Etape organogeneze su sliĉne kao kod pšenice. Samooplodna je biljka, a oprašivanje se vrši u
zatvorenom cvetu. Osipanja nema, sem kod prezrelih useva ili ako je klasno vreteno lomljivo, tada dolazi do
gubitaka.
Severni tip jeĉma i jare forme odlikuju se kratkom vegetacijom 60-70-110 dana. Nemaju velike
zahteve prema toploti, ali u fazi cvetanja stradaju na -1.50C. Sadrţe manje proteina, a više skroba zato se
prvenstveno upotrebljavaju za proizvodnju piva i ljudsku ishranu a delom i za ishranu stoke. Ovaj tip jeĉma ima
velike zahteve prema vlazi, ne podnosi sušu i visoke temperature.
Srednji ili srednjeevropski tip jeĉma obuhvata većinu kvalitetnih sorti pivarskog jeĉma
selekcionisanih u uslovima srednje Evrope. Za ovaj tip jeĉma najpogodnija je umereno topla klima, bez naglih
kolebanja i sa ravnomernim rasporedom padavina. Najbolji rejoni za proizvodnju pivarskog jeĉma su oni u kojima
je vegetaciona sezona kratka sa kišovitim letima. To su planinska podruĉja u nas.
Juţni tip jeĉma se odlikuje po tome što moţe da izdrţi niske temperature i sušu bolje od
srednjevropskog. Ovaj tip je manje osetljiv na visoke temperature, sušu i “toplotni udar”.
Uslovi uspevanja
Zahtevi prema toploti. - Ozimi i jari jeĉam klijaju na temperaturi od 1 do 20C . Optimalna temperatura
za ovaj proces iznosi 15-220C, a maksimalna 28-30
0C. Mlade biljke ozimog jeĉma bez štetnih posledica mogu
izdrţati mrazeve od -4 do -50C (izmrzavaju samo vrhovi listova). Posle dobrog kaljenja izdrţe kraće mrazeve od -10
do -120C. Mlade biljke jarog jeĉma podnose kratkotrajan mrazeve od -4 do -5 a kadkad od 8
0C. U periodu od
nicanja do klasanja kod jarog, odnosno od nastavka vegetacije do klasanja kod ozimog, najpovoljnija temperatura
vazduha je 20-220C, a pri sazrevanju 23-24
0C. Za jeĉam su opasne niske temperature za vreme cvetanja i
sazrevanja zrna. Prašnici i plodnica stradaju na 1-20C. nalivanje i sazrevanje zrna zaustavlja temperatura koja je niţa
od 100C. U periodu nalivanja zrna, pri temperaturi od 38 do 40
0C, jeĉam trpi manju štetu od pšenice i raţi što znaĉi
da manje trpi od toplotnog udara odnosno prisilne zriobe.
Zahtevi prema vodi su u odnosu na sve ostale strne ţitarice najmanji, odnosno on je najotporniji na
sušu. Ekonomiĉno troši vodu jer ima mali transipracioni koeficijent (300-350 kod jarog i oko 450 kod ozimog
jeĉma). Zbog toga u aridnijim podruĉjima daje sigurnije prinose od drugih pravih ţita. On ipak ima veće zahteve
prema vlazi u prvim fazama razvoja korenovog sistema. Jeĉam zahteva najmanje vlage za klijanje od pravih ţita
(48-50% od teţine zrna). Najosetljiviji na nedostatak vlage pri kraju svetlosnog stadijuma, što dovodi do sterilnosti i
manjeg prinosa. On takoĊe troši dosta vode u fazi bokorenja, a naroĉito izmeĊu poĉetka vlatanja i klasanja. Kritiĉan
period za vodu je u fazi nalivanja zrna. Jari jeĉam je osetljiv na nedostatak vlage u fazi šest listova.
Zahtevi prema zemljištu.- Jeĉam ne podnosi kisela zemljišta, a takoĊe se slabo razvija na peskovitim
zemljištima. Pošto ima slabije razvijen korenov sistem, trebaju mu plodnija zemljišta, naroĉito za juţni tip jeĉma.
Agrotehnika za jeĉam
Predusevi za jeĉam su isti kao kod pšenice. Dobri predusevi su rane okopavine, po mogućnosti da se
izabere predusev koji ostavlja dovoljno vlage i da se procesu obrade zemljišta saĉuva vlaga zemljišta radi
izjednaĉenijeg klijanja i nicanja.
Osnovna obrada i priprema zemljišta za setvu je ista kao kod pšenice. Za ozimi jeĉam, obrada
zemljišta bi trebala poĉeti ranije nego za pšenicu (zbog ranije setve).
Đubrenje za jeĉam je specifiĉno zavisno od njegovih ekoloških tipova. Zbog slabije razvijenog
korenovog sistema, treba raĉunati da unošenje većih koliĉina hanivih materija u zemljište. U pogledu znaĉaja
pojedinih hranjiva, isti je kao kod pšenice, s tim da se posebno mora voditi raĉuna o koliĉinama azota zbog manje
otpornosti jeĉma prema poleganju. Jeĉam najviše usvaja azot, zatim kalijum i najzad fosfor. Usvajanje azota i
kalijuma traje do kraja vegetacije, ali ipak najviše odmah u proleće pri kretanju vegetacije i u fazama intenzivnog
porasta. U periodu od nicanja do kraja bokorenja jeĉam usvoji polovinu fosfora i ¾ kalijuma, a tek u toj fazi poĉinje
intenzivno usvajanje azota. Zbog toga, on ima najveće potrebe prema azotu u fazama bokorenja i vlatanja.
39
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kod pivarskog jeĉma daje se više fosfora i kalijuma, pošto azot u većim koliĉinama utiĉe na povećani
sadrţaj proteina dok fosfor i kalijum utiĉe na povećani sadrţaj skroba i brašnatog zrna. Ukoliko je zemljište
siromašno azotom, veće koliĉine azotnih Ċubriva povećavaju prinos bez štetnog povećanja proteina u zrnu.
Za pivarski jeĉam iza Ċubrenih okopavina proseĉna koliĉina hranjiva treba da iznosi 40-80 kg/ha N, 60-
100 kg/ha P2O5 i 80-120 kg/ha K2O, dok za stoĉni jeĉam treba dati 60-100 kg/ha N. 50-80 kg/ha P2O5 i 40-80
kg/ha K2O.
Naĉin unošenja mineralnih Ċubriva je isti kao kod pšenice samo što prihrana azotom treba biti nešto
ranija nego kod pšenice. U aridnijim podruĉjima za jari jeĉma treba celokupnu koliĉinu NPK hranjiva dati
predsetveno.
Setva. - Izbor sorte, priprema semena, semenski kvalitet je sliĉan kao kod pšenice.
Vreme setve treba podesiti tako da se jeĉam što bolje ukoreni i izbokori pre zime, ali da ne bude suviše bujan jer
utiĉe na slabije prezimljavanje. Optimalno vreme setve ozimog jeĉma je ono koje omogućava da se od setve do
proseĉnog datuma prekida jesenske vegetacije nakupi suma temperatura oko 5800C. To je negde u proseku od 20
septembra od 10 oktobra.
Sortna agrotehnika ječma
R.
br. Sorta Tip jeĉma Vreme setve
Broj klijavih
semena/m2
Orijentac.
koliĉina
N kg/ha
Po N-min.
metodi
N kg/ha
1. Novosadski-27 Višeredni, ozimi 25.IX-5.X 250-350 40-60 do 120
2. Novosadski-313 Višeredni, ozimi 25.IX-5.X 300-350 40-60 do 120
3. Novosadski-183 Dvoredni, ozimi (pivarski) 1-10.X 300-350 50-60 do 120
4. Novosadski-293 Dvoredni, ozimi (pivarski) 25.IX-10.X 300-350 60-80 do 140
5. Novosadski-307 Dvoredni, ozimi (pivarski) 1-10.X 350-400 40-60 do 140
6. Novosadski-135 Višeredni, jari (stoĉni) 1. II-10. III 350-400 40-60 do 90
7. Novosadski-294 Dvoredni, jari (pivarski) 1. II-10. III 300-400 40-60 do 80
8. Novosadski-301 Dvoredni, jari (pivarski) 1. II-10. III 350-400 60-80 do 80
9. Vihor Dvoredni, jari (pivarski) 1. II-10. III 350-400 40-60 do 80
Za setvu jarog jeĉma vaţi pravilo sejati što ranije, to bolje, a to znaĉi ĉim se rano u proleće moţe ući u
njivu (kraj februara ili poĉetak marta) u ravniĉarskom podruĉju dok u planinskim rejonima setva treba da se obavi
tokom marta do poĉetka aprila.
Naĉin setve i koliĉina semena razlikuje kod jarog pivarskog i ozimog stoĉnog jeĉma. Kod pivarskog
jeĉma je bitno da se otklone uslovi za bokorenje, pa se zbog toga seje na manji razmak red od reda (10-12 cm) sa
većom koliĉinom semena (oko 450-500 klijavih zrna/m2). Ozimi višeredni stoĉni jeĉam seje se takoĊe na razmak
redo od reda 10-12 cm, ali sa koliĉinom semena od 500-600 klijavih zrna /m2 što obezbeĊuje oko 400 prezimelih
biljaka/m2, odnosno pri dobrom bokorenju od 600 do 900 klasova/m
2.
Nega useva jeĉma je sliĉna kao kod pšenice.
Ţetva. – Jeĉam se ţanje na kraju voštane zrelosti, odnosno na poĉetku pune zrelosti (jednofazno
kombajnom). Ukoliko je vlaţnost zrna veća od 14%, mora se vršiti dosušivanje na 400C.
Specifiĉnosti kod ţetve jeĉma u odnosu na druga strna ţita su u njegovim osobinama klasa i zrna,
lomljivosti stabla i zahtevima za ĉistoćom, smanjenjem loma i oštećenja ubranog zrna. Zbog toga se nameće potreba
za poznavanje sortnih karakteristika, konkretnih uslova ţetve kojima se maksimalno podreĊuje podešavanje reţima
rada kombajna. Gubici mogu nastati u obliku slobodnog zrna i neovršenih klasova na hederu i vršalici kombajna.
Na gubitke na hederu najveći uticaj ima vitlo kombajna, od ĉijeg reţima rada zavisi i karakter i intenzitet gubitaka.
Ako je usev redak ne obezbeĊuje se kontinualni protok mase, već isti posle odsecanja pada na zemlju
ispred kose. Promena kinematskog odnosa periferne brzine vitla i radne brzine kombajna, kao i usklaĊivanjem rada
vršalice mora da obezbedi kvalitetno izvršenje i ĉišćenje sa tolerantnim ukupnim gubicima neovršenih klasova (u
granicama do 0,5 %), lomom i oštećenjem zrna do maksimalno 3 % , od ĉega lom zrna do maksimalno 1 % i
makrooštećenja do 2 %.
Intenzitet izvršavanja srazmeran je broju obrataja bubnja i smanjenom zazoru izmeĊu bubnja i podbubnja,
dok je lom i oštećenje zrna obrnuto srazmeran, što zavisi od stanja vlaţnosti zrna i sortnih osobina. Dakle, fiziĉko-
mehaniĉke osobine sorte imaju uticaja na gubitke na hederu, uzrokovane radom vitla. Gubici se kreĊu u granicama
0,5 -6 %.
Kod ţetve potpuno zrelog jeĉma (13 - 14 % vlage) promena zazora izmeĊu bubnja i podbubnja utiĉe na variranje
gubitaka od 0,15-1,25 %. Promena rada vršidbene komore u većoj meri utiĉe na pojavu gubitaka slobodbnog zrna
preko organa separacije, a manje u obliku neovršenih klasova.
Nameće se konstatacija da kod ţetve pivskog jeĉma reţim rada kombajna treba prilagoditi sorti, stepenu
zrelosti, uslovima ţetve i svakodnevno po nekoliko puta kontrolisati kvalitet rada kombajna.
40
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
OVAS (Avena sativa L.)
Sinonimi: ţito, zob, ovaz, oves, ov’s, pir, pitoma zob, silj, usevna zob; Engleski: oat; Francuski: avoiné
Nemaĉki: Hafer; Ruski: ове
Ovas se uglavnom upotrebljava za ishranu stoke, naroĉito konja, dok se za proizvodnju hleba danas ne
koristi. U zrnu ovsa se nalazi manje ugljenih hidrata, dva do tri puta više masti a proteina pribliţno jednako u
odnosu na druga prava ţita. Zbog kvaliteta proteina, od ovsenog zrna se u prehrambenoj industriji spravljaju niz
lako svarljivih proizvoda velike hranive vrednosti kao što su ovsene pahuljice, ovsene flekice, griz, ovseno brašno.
Ovseno zrno je za ishranu stoke bolje od kukuruznog jer izuzev triptofana sadrţi više aminokiselina. Osim
zrna, za ishranu stoke sluţi i vegetativna zelena masa, ĉista ili u smesi sa drugim biljkama (jednogodišnjim
leguminozama). Slama ovsa je bolja za ishranu stoke od ostalih ţita.
Avena sativa L (naslikao F.E. Köhler, 1914)
Najveće površine pod ovsem nalaze se u bivšem SSSR-u, Evropi, severnoj i srednjoj Americi. Najveći
proseĉni prinos ostvaruju se u Evropi (Holandija oko 6t/ha, Danska i Belgija oko 4/tha, Velika Britanija oko 5 t/ha,
Francuska 4.19 t/ha, Norveška 4.25 t/ha). Kod nas su proseĉni prinosi ovsa oko 2 t/ha.
41
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Proizvodnja ovsa u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Zemlja Površine (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (u t)
SAD 1 070 000 1.94 2 070 000
Francuska 120 000 4.19 490 000
Italija 150 000 3.02 450 000
Nemaĉka 240 000 4.47 1 050 000
Kanada 1 480 000 2.10 3 100 000
Australija 700 000 1.82 1 280 000
Argentina 350 000 1.66 580 000
Kina 500 000 1.20 600 000
Ukrajina 600 000 1.67 1 000 000
Rusija 4 700 000 1.28 6 000 000
Belorusija 250 000 1.80 450 000
Republika Ĉeška 60 000 3.33 200 000
Srbija 70 000 1.92 130 000
Poljska 600 000 2.20 1 320 000
Norveška 100 000 4.25 410 000
Turska 150 000 1.72 250 000
Ostali 3 550 000 1.94 6 830 000
Svet (ukupno) 14 690 000 1.78 26 210 000
Poreklo ovsa
Ovas je poreklom iz Evrope, Azije i Afrike, ali se prvo u Evropi poĉeo gajiti pa se zato smatra evropskim
ţitom. Tri su ishodna centra današnjeg ovsa: a) Evropa (Avena brevis i Avena sterilis); b) istoĉna i jugoistoĉna
Azija (vode poreklo od Avena sativa i Avena nudae) i c) Afrika, odakle je poreklom Avena abyssinica i Avena
byzantima (Sredozemlje). Ipak se za praroditelja današnje gajenog ovsa smataju Avena fatua i Avena sterilis.
Geografska rasprostranjenost ovsa je manja nego kod ostalih pravih ţita. Gaji se izmeĊu 350 i 65
0 severne
geografske širine, a optimalni uslovi gajenja se nalaze na severnoj polulopti izmeĊu 44-650 severne geografske
širine. Gornja granica gajenja ovsa je Skandinavija a ograniĉena je septembarskom izotermom od 90C.
Centri porekla i rasprostranjenost ovsa
42
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botaniĉka klasifikacija
Ovas spada u red Poales, porodicu Poaceae, podporodicu Pooideae, rod Avena. Rodu Avena ima veći
broj, kako jednogodišnjih tako i višegodišnjih vrsta. Jednogodišnje vrste su njivske biljke, i gaje se za proizvodnju
zrna, a višegodišnje vrste su livadske trave Avena elatior (francuski ljulj) i Avena fluvescens (ţuti ovsik).
Grupa jednogodišnjih ovseva, obuhvata 16 vrsta i dele se na dve podgrupe: Aristulatae i Denticulatae.
Aristulatae imaju spoljne plevice koje završavaju sa dve tanke izrasline sliĉne osju, a biljke su po svom
habitusu tanke. Gajeni oblici ovsa iz ove podgrupe imaju 14 hrmosoma (Avena strigosa), dok divlji oblici imaju 28
hromosoma (Avena barbata, Avena vaviloviana i Avena hirtula).
Denticulatae imaju spoljne plevice koje se završavaju sa dva zupca, a biljke su po habitusu jake i imaju
debelog stabla. Iz ove grupe, vrste imaju 42 hromosoma (Avena fatua, Avena ludoviciana i Avena sterilis).
U mleĉnoj zrelosti usev ovsa podnosi mrazeve i do - 5 oC, što omogućuje gajenje ove kulture i u visoko
planinskim reonima. Ovas je osetljiv na “toplotni udar”. Za klijanje semena neophodno je 65 % vode od njegove
teţine. Transpiracioni koeficijent iznosi 400 - 600, a kritiĉan period za vodu je od vlatanja do metliĉenja. Rste ovsa
koje pripadaju razliĉitim podgrupama genetski su udaljene, pa ne moţe doći do meĊusobnog ukrštanja.
Sve gajene vrste ovsa pripadaju vrstama Avena sativa i Avena byzantina stim da prva zauzima 90% svih površina u
svetu a druga 10%.
Avena sativa L. se prema obliku metlice dele na tri grupe:
1. Avena sativa var. diffusae imaju pleviĉasta zrna i rastresite metlice. Boĉne grancĉice u metlici su duţe i
izbijaju u svim pravcima, a metlica moţe biti zbijena, poluzbijena, razgranata, rastresita i rastresito
povijena.
2. Avena sativa var. orientalis je zastaviĉar i ima plaviĉasto zrno i zbijenu metlicu s kratkim boĉnim
granĉicama koje izbijaju samo s jedne strane metlice.
3. Avena sativa var. nudae je golozrni ovas, kod kojeg pri vršidbi zrna ispadaju iz plevica.
Druga gajena vrsta je Avena byzantina koja se gaji oko sredozemnog mora. Ova vrsta je otporna prema suši, lisnoj
rĊi, glavnici i gareţi. Najviše se gaji u juţnim drţavama SAD-a, gde se naziva crveni ovas.
Tipovi i oblici metlice kod ovsa
Morfološke osobine
Ovas se morfološki razlikuje od drugih pravih ţita , prvenstveno po graĊi cvasti. Kod ovsa je cvast
metlica. Osim toga , ovas se razlikuje po boji klijanca, po ligulama i aurikulama. Boja klijanca je svetlozelena ili
zelena. Ligule su vrlo razvijene i na ivicama nazubljene. Ovas nema auricule. U klasićima se nalazi od 2 do 4 cveta
(kod Avena sativa diffusae i Avena orientalis), a kod Avena nudae ima 5-7 cvetova. Prvi donji cvetovi klasića daju
najkrupniji plod, drugi cvet daje sitniji, a treći ukoliko ga ima, daje najsitniji. Pleve kod ovsa su koţaste, bezbojne,
široke s mnogim uzduţnim nervima. U pleviĉastog ovsa, potpuno pokrivaju i štite cvetove. Plevice potpuno
obuhvataju zrno, a kod golih ovseva, zrno pri vršidbi ispada iz plevica. Zrno ima brazdicu i pokriveno je dlaĉicama.
Za odreĊivanje sorata belog i ţutog ovsa oblik zrna predstavlja vaţnu morfološku osobinu. Sve sorte ovsa
se mogu po tom principu podeliti u sledeće grupe:
43
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
GraĎa cveta GraĎa klasića Klasić ovsa
Cvet ovsa Rukavac ovsa
a) Švedski ili svalevski tip koji ima kratko zrno sa tupim vrhom, leĊna strana je jako ispupĉena. Na tom
mestu kod osjatih sorti izbija osje. Plevice su debele, donja spoljna plevica je uvek duţa od zrna.
b) Ruski tip ima usko, dugaĉko i na vrhu zašiljeno zrno, bez ispupĉenja na leĊnoj strani.
c) Šatilovski tip ima krtko zrno, jajastog oblika, sa zašiljenim vrhom, bokastom leĊnom i trbušnom stranom.
Unutrašnja plevica dopire samo do vrha zrna.
d) Letjevicki tip ima izduţeno zrno s tupim vrhom. Zrno ispunjava samo 2/3 prostora izmeĊu plevica. Vrh
plevica je neispunjen sa 1/3 od ukupne duţine zrna.
e)
Tipovi zrna kod ovsa
Biološke osobine
Ovas je jari usev. Tipiĉnih ozimih formi ovsa nema, ali se sreću izvesne poluozime ili fakultativne forme,
koji se odlikuju srezmerno dugim stadijumom jarovizacije. Kod gajenog ovsa (Avena sativa), stadijum jarovizacije
je kratak (10-14 dana) i prolazi ga pri temperaturi od 2 do 50C a svelosni dug, dok je kod nekih drugih vrsta
obratno.
Duţina vegetacionog perioda kod jarog ovsa je 70-120 dana, a kod ozimog 270-280 dana. Ozimi ovas je
biljka toplijih, juţnijih krajeva.
44
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja
Zahtevi prema toploti su mali jer je ovas usev severnih podruĉja. Biološki minimum za klijanje je 1-
20C (optimum 6-12
0C), za nicanje i formiranje vegetativnih organa 4-5
0C (optimum 12-16
0C), formiranje
generativnih organa,cvetanje, plodonošenje i sazrevanje 10-120C (optimum 16-22
0C).Klijanci podnose niske
temperature u proleće ĉak i do -80C, kasnije sa stepenom razvoja povećavaju se zahtevi prema toploti.
S obzirom na brz razvoj korenovog sistema ovas manje strada od prolećne suše, nego jeĉam i jara pšenica.
Ovas ne podnosi visoke temperature i sušu u toku leta, pa lako strada od toplotnog udara.
Zahtevi prema vodi su veći u odnosu na ostala prava ţita i to u toku celog vegetacionog perioda. Za
klijanje zahteva 65% vode od teţine zrna.Razlog je što ima veliki transpiracioni koeficijent (400-600) i što ima
veliku lisnu masu. Kritiĉan peiod za vodom je od vlatanja do metliĉanja. Ovas naroĉito strada ukoliko nedostatak
vlage nastupi na 10 do 15 dana pred metliĉanje. Padavine u periodu nalivanja i sazrevanje zrna ometaju pravilan
razvoj i ĉesto dovodi do propadanja ovsa, odnosno do produţetka vegetacije.
Zahtevi prema svetlosti su umereni, ali treba voditi raĉuna o fotoperiodskoj reakciji pojedinih sorti. Za
sorte iz severnih krajeva treba duţe osvetljenje u toku dana, a sorte iz juţnih krajeva traţe kraće osvetljenje.
Zahtevi prema zemljištu su manji u odnosu na ostala prava ţita.Moţe se gajiti na razliĉitim
zemljištima, pa i na novoosvojenim površinama, krĉevinama, razoranim travnjacima, na kiselim zemljištima. Dobro
reaguje na kalcizaciju.
Agrotehnika za ovas
Plodored i predusev. - Ovas u plodoredu obiĉno dolazi na poslednje mesto, pošto zbog usisavajuće
moći korena, najbolje koristi ostatke hranjljivih materija. Za ovas su dobri predusevi rane Ċubrene okopavine,
jednogodišnji i višegodišnje mahunjaĉe. Ne podnosi gajenje u monoprodukciji. Ovas je loš predusev za strna ţita jer
jako isušuje zemljiše.
Obrada zemljišta. – Nema posebne zahteve prema osnovnoj i predsetvenoj obradi zemljišta. Sve što je
reĉeno za pšenicu i ostala prava ţita vredi i za ovas. S obzirom da ovas u plodoredu dolazi na poslednje mesto iza
okopavina, te za njega ne treba orati dublje od 20 cm zbor produţnog efekta duboke obrade za presusev.
Đubrenje. – Ovas dobro koristi treško rastvorljiva hranjiva iz zemljišta, ali istovremeno dobro reaguje
na Ċubrenje , naroĉito azotom. On se odlikuje rastegnutim ali dosta ravnomernim usvajanjme hranjiva u toku
vegetacije. Ipak, u fazi porasta u stablo i pred izlazak metlice, treba najviše hranjiva. Reakcija ovsa na Ċubrenje je
uopšte veoma velika, pa zato on u ogledima sluţi kao “test biljka”. Ovas je veliki potrošaĉ azota i kalijuma, ali se
njime mora obazrivo Ċubriti zbog eventualnog poleganja. Što se tiĉe koliĉine Ċubriva koja se traba uneti u zemljište,
predlaţe se da se azot u zemljište unese u onoj koliĉini koliko ga prinosom usev iznese, fosfora treba dati za 50%
više od iznošenja a kalijuma manje od iznetih koliĉina. Za prinos od 3 t/ha, u našim agroekološkim uslovima trabda
za ovas dati 80 kg/ha N, 40-50 kg/ha P2O5 i 40 kg/ha K2O. Raspored hranjiva traba da bude sledeći: 50% pred
osnovnu obradu i 50% predsetveno za ozime sorte a kod jarog svu koliĉinu PK Ċubriva treba uneti u jesen.Azotna
Ċubriva za ovas upotrebljavaju se jednim delom pred setvu, a drugim za prihranjivanje. Pred osnovnu obradu treba
upotrebiti najviše ¼ do ½ azotnih Ċubriva a ostatak u ranom prolećnom prihranjivanju (krajem zime). U vlaţnijim
rejonima prihranjivanje se obavlja tako da se azot daje rano u proleće i u poĉetku vlatanja. Za jari jeĉam u sušnijim
podruĉjima se celokupna koliĉina azota daje pred osnovnu obradu, a u vlaţnim podruĉjima primenjuje se jedno
prihranjivanje i to u toku intenzivnog bokorenja.
Setva ozimog ovsa se mora izvršiti do kraja semptembra. Kasnije posejan se slabije bokori i više
izmrzava, što utiĉe na smanjenje prinosa. Jari ovas treba sejati u prvoj nedelji poĉetka prolećnih radova, tj., kada se
moţe bez štete ući u njivu, a to u našim uslovima pada poĉetkom ili u toku marta a kadkada i u februaru. Setva
ozimog ovsa obavlja na meĊuredni razmak od 10.5 do 12.5 cm na dubinu 3-4 cm i na 2 cm dubine za jari. Ovas je
osetljiv na duboku setvu. Koliĉina semena za ozimi ovas je u granicama 500-550 klijavih zrna/m2, što iznosi 120-
160 kg/ha semena, a za jari treba da bude 400-500 klijavih zrna/m2 što iznosi 120-150 kg/ha semena.
Nega ovsa je ista kao kod ostalih pravih ţita.
Ţetva ovsa poĉinje kada se javi prelaz vršnog dela metlice u punu zriobu. Naime, ovas ima
neravnomernije zrenje od ostalih pravih ţita, stoga je teţe odrediti momenat ţetve. Ţetvu treba poĉeti pre osipanja
zrna u vršnim klasićima. Zato bi kod ovsa trebalo primeniti dvofazni naĉin ţetve.
45
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Triticale
Tritikale je nastao ukrštanjem dve strne ţitarice - pšenice i raţi. On predstavlja hibridnu vrstu (taĉnije
bastard) jer je nastao od dve razliĉite vrsteiz dva razliĉita roda.
Sa genetskog stanovišta, tritikale je alopoliploid, odnosno amfiploidna vrsta koja je nastala podvostruĉenja
broja hromosoma nakon ukrštanja.
Tritikale je pogodan za gajenje u onim rejonima gde pšenica daje konstantno niske prinose i loš kvalitet
zrna (sporedne oblasti gajenja pšenice). U takvim rejonima, tritikale moţe zameniti i ekstenzivne sorte raţi visokog
stabla koje ne mogu u punoj meri iskoriste lokalne kapacitete plodnosti zemljišta.
Triticale
Tritikale je initeresantan kao zamena ne samo ozime nego i jare pšenice jer ima brţi poĉetni porast i kraću
vegetaciju. U planinskim podruĉjima, tritikale moţe predstavljati potencijalni ozimi usev, gde je proizvodnja
ozime pšenice i ozimog jarog jeĉma nesigurna.
Rasprostranjenost tritikalea u svetu
46
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Tritikale u poreĊenju sa pšenicom ima sledeće prednosti:
1. Spobnost uspevanja na siromašnim zemljištima.
2. Otpornost na niske temperature.
3. Visok potencijal proizvodnje zrna i zelene mase vrlo dobrog kvaliteta.
Zrno tritikalea se upotrebljava preteţno za ishranu stoke, ali se sve više upotrebljava u proizvodnji brašna
za pekarske proizvode, iako još nema odgovarajuće tehnologije za to. Naime, belo brašno tritikalea ima više
lepka od pšeniĉnog, ali je kvalitet lošiji, (slabija elastiĉnost i rastegljivost). Prilikom vrenja testa tritikalovog
brašna, aktivnišću fermenata alfa – amilaze, škrob se vrlo brzo pretvara u šećer, zbog ĉega se dobije hleb
slatkog ukusa.
Osim upotrebe zrna (brašna) tritikalea za stoĉnu ishranu i za ishranu ljudi, koristi se i za proizvodnju
skroba, alkohola i pivskog slada.
Zelena masa krmnih sorti tritikalea je neţna i sladunjava, zbog ĉega je stoka vrlo rado jede. Moţe se
takoĊer koristiti kao seno, silaţa ili travno brašno bogato belanĉevinama, karotinom i mineralnim materijama.
Botaniĉka klasifikacija
Prema Šulidinu (1981), najvaţnije vrste tritikalea su:
1. Triticale aesetivum forme Shulind (hibrid izmeĊu tvrde pšenice i raţi, 2n=56 hromosoma,
oktoploidi).
2. Triticale durum forme Shulind (hibrid izmeĊu tvrde pšenice i raţi, 2n=42 hromosoma, heksaploidi).
3. Triticale trispecies Shulind (hibridi koji u sebi objedinjuju naslednu osnovu meke i tvrde pšenice i
raţi, 2n=42 hromosoma, heksaploidi).
4.
Klas pšenice (levo), klas tritikalea (u sredini) Seme tritikalea
i klas raţi (desno)
Morfološke osobine
Amfiploidni tritikale je u pogledu habitusa biljke intermedijarnog tipa, što znaĉi da ima morfološke odlike
pšenice i raţi.
Cvat je s mnogocvetnim klasićima, koji mogu biti sa osjem ili bez, maljavi ili goli, crvene ili bele boje,
zrno crveno ili belo što su odlike pšenice. Istovremeno se odlikuje i osobinama koje su karakteristiĉne za raţ kao
što su ljubiĉaste koleoptile, maljavlo stablo ispod klasa, izduţene pleve i plevice, povećani broj klasića u klasu i
vrlo ĉesto povećana visina stabla.
47
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja
Zahtevi prema toploti. – Tritikale se odlikuje visokom otpornošću prema niskim temperaturama i suši.
Bolje prezimljava od pšenice, otporniji je na nagla otapanja snega i pojavu ledene kore.
Zahtevi prema vodi. – Zahvaljući izraţenoj sposobnosti ćelija da u citoplazmi zadrţavaju vodu,
prisustvu voštake prevlake na biljkama i dobro razvijenom korenovom sistemu, tritikale ima veliku otpornost prema
suši. Za njega je karakteristiĉno da polako fiziološki odumire, pa je funkcionalnost lisnog aparata znatno duţa od
pšeniĉnog, što rezultira dugotrajnom odvijanju procesa formiranja i nalivanja zrna. Zbog toga tritikale u zrnu
nakupi za 1 do 2% više belanĉevina od pšenice, odnosno od 3 do 5% od raţi.
Zahtevi prema zemljištu. - Tritikale najbolje uspeva na ĉernozemima, ali daje dobre rezultate na lakim
peskovitim zemljištima i tresetištima. Odgovaraju mu i zemljišta sa povećanom kiselošću.
Klasovi tritikalea
Agrotehnika za tritikale
Predusev.- Tritikale najbolje uspeva iza preduseva koja rano napuštaju zemljište kao šti su grašak, rane
sorte krompira, višegodišnje travno-detelinske smeše, kao i Ċubreni zrnati usevi koji se gaje za zelenu masu.
Đubrenje. – Koliĉine mineralnih hraniva za Ċubrenje tritikalea zavisi od tipa i nivoa plodnosti zemljišta,
obezbeĊenosti zemljišta vodom, oĉekivanog prinosa, sorte. Na ĉernozemima se Ċubri sa 45 do 50 kg/ha N, 60
kg/ha P2O5 i 40 do 50 kg/ha K2O. Azotna Ċubriva imaju poseban znaĉaj za tritikale, jer utiĉu na povećanje sadrţaja
belanĉevina u zrnu za 1 do 1.5%, kao i na povećanje sadrţaja lepka za 3 do 4%. Za Ċubrenej tritikalea veliki znaĉaj
ima i stajnjak. Koliĉina stajnjaka za Ċubrenje tritikalea iznosi 20 do 25 t/ha na ĉernozemima, odnosno 35 do 40
t/ha za ostale tipove zemljišta.
Usev tritikalea
48
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Setva. - Naĉin setve tritikalea se ne razlikuje od naĉina setve pšenice i raţi. Seje se sa 450 do 600
zrna/m2. Dubina setve je od 4 do 6 cm. Vreme setve se kreće u rokovima setve za pšenicu i raţ.
Nega. – Jedna od osnovnih mera nege je proletno prihranjivanje. Obiĉno se vrši u dva navrata. Prvi put po
smrznutom zemljištu (na prelazu zime u proleće) i drugi put u fazi bokorenja (30 do 40 dana posle prvog
prihranjivanja). Koliĉine i oblici Ċubriva za prihranjivanje isti su kao za pšenicu i raţ. Jedna od mera nege tritikalea
je primena inhibitora rasta – CCC preparata (u periodu od bokorenja do vlatanja).
Ţetva. – Ţetva tritikalea se vrši na prelazu voštane u punu zrelost a naĉin ţetve zavisi od stepena
poleglosti useva. Sorte za zrno imaju ĉvrsto i nisko stablo pa ne poleţu, dok krmne sorte koje imaju visoko stablo u
momentu sazrevanja jako polegnu.
Tritikale pred ţetvu
Ţetva nepoleglih useva vrši se jednofazno kombajnom za ţito, a poleglih dvofazno. Prvo se usev pokosi, a
otkosi se ostave na visoko odseĉenoj strnjici da se prosuši. Nakon toga se izvrši vršidba kombajnom.
49
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kukuruz (Zea mays L.)
Sinonimi: ţito, kuruz, turkinja, turska pšenica, carevac, furmentin, čenka, rumentin, kolomboć, golokud;
Engleski: maize, corn; Francuski: maís, blé de Turque; Nemaĉki: Körnermais;Ruski: кукуруза;
Kukuruz je jedna od najvaţnijih poljoprivrednih vrsta univerzalnog znaĉaja, prvenstveo za ishranu ljudi,
stoke i za preraĊivaĉku industriju. Iz kukuruza se industrijskom preradom dobiva se više od 500 razliĉitih
proizvoda. To su pre svega prehrambeni proizvodi (za odojĉad, kukuruzne flekice, sredstva za ugušćivanje
hrane, za popravljenje kvaliteta hleba, specijalni hleb, supe, paštete, zaĉini, guma za ţvakanje, skrob, šećer),
lekarski proizvodi (sirup), farmaceutska i kozmetiĉka sredstva, razni napici (alkohol, jabuĉna, mleĉna i
limunska kiselina), tekstilni proizvodi (veštaĉko vlakno), hemijski proizvodi (boje, politure, azbesti,
nitocelulozam furfurol, hartije i plastiĉne mase).
Zea mays L. (naslikao O.Th. Müller)
On ima visoki genetski potencijal za rodnost. Po koliĉini stvorene organske mase po hektaru sa šećernom
repom zauzima prvo mesto, prevazilazeći u tome sve ostale gajene biljne vrste. Do sada najveći zabeleţeni prinos
kukuruza je 25 t/ha (ukupne zelene mase) koji je dobiven u SAD. Kukuruz je vrlo znaĉajna stavka u ekonomije
50
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
svake drţave, jer moţe doneti znatna financijska sredstva kao izvozni artikl, što znaĉi da je od strateškog znaĉaja za
svaku drţavu, jednako kao pšenica ili soja.
Značaj kukuruza u privredi neke zemlje
Dakle, kukuruz je uz pšenicu i pirinaĉ najvaţnija ţitarica u svetu. Najveći proizvoĊaĉ kukuruza su SAD. Iza SAD po
ukupnoj proizvodnji dolazi Kina, zatim Brazil.
Proizvodnja kukuruza u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Zemlja Površine (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (u t)
SAD 28 550 000 7.87 224 760 000
Francuska 1 840 000 8.97 16 500 000
Italija 1 100 000 9.55 10 500 000
Juţna Afrika 3 600 000 2.64 9 500 000
Kanada 1 250 000 6.64 8 300 000
Zimbabve 1 250 000 800 1 000 000
Argentina 2 250 000 5.56 12 500 000
Kina 24 500 000 5.10 125 000 000
Ukrajina 1 200 000 2.50 3 000 000
Rusija 750 000 1.33 1 000 000
Indonezija 3 050 000 2.00 6 100 000
Rumunija 2 800 000 2.50 7 000 000
Srbija 1 200 000 4.17 5 000 000
Egipat 1 010 000 6.20 6 250 000
Maroko 2 600 000 1.27 3 300 000
Brazil 12 400 000 2.98 37 000 000
Indija 6 550 000 1.68 11 000 000
Filipini 2 550 000 1.77 4 530 000
Ostali 35 020 000 5.41 18 960 000
Svet (ukupno) 39 490 000 4.25 585 780 000
Poreklo kukuruza
Kukuruz je poreklom iz Amerike. O njegovoj uţoj postojbini postoji nekoliko hipoteza, ali je
najverovatnija i meksikanskom poreklu. U Meksiku su naĊene mnogobroje forme kukuruza. Tamo se u divljem
stanju susreću biljne vrste bliske kukuruz (teozinta i gama), koje sa kukuruzom daju hibride. Naime, u divljem
stanju vrste kukuruza bliske savremenom do sada nisu otkrivene. Grupa kukuruza (Maydeae mathien) pored ostalih
ukljuĉuje tri najbliţa roda: Tripsacum (tripsakum), Euchlaena (teozinta) i Zea (kukuruz) ili mais.
Većina autor smata da je Euchlaena (teozinta) najsrodnija kukuruzu, ne samo zbog svog morfološkog izgleda već
što se moţe ako ukrštati s njim.Isto tako, smatra se da i Tripsacum (gama grass) ima vaţan uticaj na nastajanje
51
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
današnjeg kukuruza. Blisko srodstvo kukuruza nije se jako ispoljilo po spoljašnjem izgledu, pa se nikada nije ni
smatralo da je Tripsacum divlji kukuruz.
Na osnovu komparativne morfologije zakljuĉeno je da je današnji kukuruz nastao od primitivnog pretka
koji je imao malen klip, zrna na krhkim drškama, i pokrivena plevama kao kod pleviĉara (Zea mays var. tunicata).
Ĉinioci koji su uticali na promene primitivnog oblika u moderni kukuruz prvenstveno su prirodne mutacije, prirodna
selekcija i ĉovekova ukrštanja.
Tripsacum (gama grass) i Euchlena (teozinta)
Kukuruz je donešen u Evropu nakon otkrića Amerike 1492. godine. Prvo se poĉeo gajiti u Španiji
od 1525. godine, a otuda se proširio u Francusku, Italiju, jugoistoĉnu Evropu, Tursku, Afriku i dalje u Aziju dve do
Indije i Kine. U naše krajeve donešen je 1572. godine po nekim autorima iz Turske ili iz Italije.
Kukuruz je kod nas već u 17. stoleću predstavljao znaĉajnu udomaćenu gajenu vrstu. Iako prvi podaci
govore o pojavi kukuruza na nekim našim poduĉjima u 16. stoleća, ipak glavno širenje i veliki privredni znaĉaj
kukuruza kod nas dobija tek u prvoj polovini 19. veka, a danas je jedna od najvaţnijih useva u nas.
Kukuruz je zastupljen na svim kontinentima, ali ne podjednako. To je usev severne, srednje i juţne
Amerike. Mnogo se gaji u Aziji, a sve više u Africi. U Evropi je kukuruz jedna od najznaĉajnijih gajenih vrsta,
posebno u podunavskom regionu (Srbija, Hrvatska, Rumunija, Bugarska, MaĊarska). Podunavske zemlje proizvode
10% kukuruza od celokupne svetske proizvodnje. Kukuruz se nije proširio na sever kao pšenica jer je to biljka
juţnijih krajeva, premda se zahvaljujući svojim polimorfizmu sve više širi i na sever (juţna Engleska, severna
Nemaĉka pa ĉak juţni Sibir i juţna Švedska).
Najpovoljniji rejon za gajenje kukuruza na sverenoj polulopti je izmeĊu 15 i 450 severne geografske širine
(SAD, Meksiko, Indija, Kina, juţni deo bivšeg SSSR-a, Jugoslavija, Hrvatska, Rumunija, Bugarska, MaĊarska i
juţni deo Francuske), Afrika (na liniji Senegal, Mali, Niger, Ĉad, Sudan na sever do obale Sredozemnog mora).Na
juţnoj polulopti, najpovoljniji rejon je izmeĊu 210 i 35
0 juţne geografske širine (u Africi je to linija Juţna Rodezija,
do krajnjih granica Afrike, a u juţnoj Americi deo Brazila i Argentina)
Gajenje kukuruza van optimalnih rejona uslovljeno je gajenjem sorti ili hibrida sa kratkom i vrlo kratkom
vegetacijom.
Botaniĉka klasifikacija
Kukuruz pripada porodici Poaceae (trave), podporodici Panicoideae (prosolika) i grupa Maydeae. U grupi
Maydeae ima osam rodova (genus), meĊu kojima je najpoznatiji Zea (kukuruz), Euchlena (teozinta) i Tripsacum
(gama trava ili gama grass). Ovi rodovi se razlikuju od ostalih po tome što imaju stablo celom duţinom ispunjeno
parenhimom i uglavnom razdvojene ţenske i muške cvasti, premda to uvek ne mora biti sluĉaj.
Vrsta Zea mays ima diploidan broj hromosoma 2n =20, i razlikuje se od većine jednogodišnjih biljaka
debelim stablom, visokim rastom i ĉvrstim, krupnim listovima.
Do sada je utvrĊeno 9 botaniĉkih grupa kukuruza, mada mnoge forme koje se nalaze u njegovoj
domovini nisu dovoljno prouĉene. Na osnovu oblika, graĊe i hemijskog sastava zrna, vrsta Zea mays je podeljena u
nekoliko podgrupa:
1. Kukuruz zuban (Zea mays L. var. identata Sturt.). Zrno ima izgled konjskog zuba (sa udubljenima na
vrhu). Ovo udubljenje nastaje usled neravnomernog sušenja brašnastog i ruţastog dela endosperma u doba
sazrevanja. Roţasti deo se nalazi na boĉnim delovima, a brašnasti na vrhu i u sredini. Po duţini vegetacije
52
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
prevladavaju srednje i kasne forme. Stablo je najĉešće visoko 180-250 cm. Retko stvara zaperke. Klip
dugaĉak, debeo i valjkast. Broj redova u klipu je od 14 do 26. Ova podvrsta je visoko prinosna, ali sa
zrnom slabijeg kvaliteta. Zrno sadrţi velike koliĉine skroba, pa se stoga prvenstveno koristi za ishranu
stoke i industrijsku preradu (skrob, šećer, alkohol i dr). Zbog visokog prinosa i većeg sadrţaja skroba,
pogodan je za silaţu. Kod nas se ova podvrsta najviše gaji.
Zeam mays L.var. indentata Sturt. Zea mays L. var. indurata Sturt.
2. Kukuruz tvrdunac (Zea mays L. var. indurata Sturt.), zove se još “osmak”, a odlikuje se tvrdim, sjajnim i
okruglim zrnom, u mnogom po obliku sliĉnom zrnima kukuruza mekunca. Po graĊi zauzima sredinu
izmeĊu mekunca i kokiĉara. Endosperm je roţast i brašnast. Roţasti deo je jako izraţen i rasporeĊen po
spoljašnosti zrna, a brašnasti je u sredini. Stablo je po visini uglavnom manje od stabla zubana, sa
osobinom formiranja zaperaka u većem broju. Klipovi su razliĉite duţine (dugi, srednji i kratki) i
valjkastog i koniĉnog oblika. Zrno je kvalitetnije od zrna zubana i pogodno je za ljudsku ishranu. Ova
podvrsta je manje prinosna od zubana. Broj redova u klipi je od 8 do 12, pa se zato naziva “osmak”.
3. Kukuruz šećerac (Zea mays L. var. sacharata Sturt), ima veći sadrţaj šećera u zrnu, koje je u zrelom
stanju sa naboranom površinom i prozraĉnim, staklastim endospermom sa malim sadrţajem skroba. Ovo se
objašnava što su forme ove podvrste izgubile sposobnost završetka procesa pretvaranja šećera u skrob.
Biljke ove podvrste imaju sposobnost stvaranja većeg broja plodnih zaperaka. Stablo je nisko, klipovi su
srednje veliĉine sa zrnima bele ili ţute boje. Gaji se radi potrošnje u sveţem (kuvanom) ili konzervisanom
stanju.
Zea mays L. var. sacharata Sturt. Zea mays L. var. everta Sturt. Zea mays L. var. tunicata Sturt.
4. Kukuruz kokiĉar (Zea mays L. everta Stur), je zastupljen u dve forme a) pirinĉari – sa izduţenim
zaoštrenim zrnom, b) biserci – sa okruglim zrnom. Ova podvrsta po graĊi zrna sliĉna je tvrduncu u kome
prevlaĊuje roţasti endosperm, samo se oko klice nalazi nešto brašnatog endosperma. Pri zagrevanju, zrno
puca i endosperm se pretvara u belu, rastresitu i šupljikavu masu. Pucanje nastaje pod uticajem vodene
pare koja se stvara prilikom zagrevanja zrna. Najbolje sorte kokiĉara su one ĉija je zapremina kokica od
20 do 30 puta veća od zapremine zrna. Kokiĉar je rana podvrsta, sa relativno niskim stablom, sa većim
brojem zapraka i klipova. Koristi se u ljudskoj ishrani i ishrani stoke.
5. Kukuruz mekunac (Zea mays L. var. amylacea Sturt), odlikuje se potpuno ujednaĉenom brašnavom
graĊom endosperma, mekano je, bez sjaja, razliĉitih boja, ali prevlaĊuje bela i plava. Endosperm zrna je
sastavljen od skrobnih zrnaca koja su okrugla, a meĊuprostor izmeĊu njih je slabo ispunjen proteinom.
Zrno mekunca se lako melje. Veliĉina i oblik zrna i klipa i boja plevica se odlikuju velikom raznolikošću.
Mekunac se upotrebljava za proizvodnju alkohola. Stablo je razliĉite veliĉine sa osobinom stvaranja
zaperaka.
53
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
6. Voštani kukuruz (Zea mays L. var. ceratina Kulesh), ima zrno sliĉno tvrduncu, samo se od njega razlikuje
po mat površini. Spoljašni deo zrna je proziran, pa sa svojim osobinama podseća na vosak. Ranije je ovaj
kukuruz bio rasprostranjen u istoĉnoj Aziji, a danas se gaji u SAD.
7. Kukuruz pleviĉar (Zea mays L. var. tunicata Sturt.) je
retka podvrsta. Zrna su mu obavijena plevicama, koje se
obrazuju od pleva. Nema ga u proizvodnji osim u
botaniĉkim vrtovima ili nauĉnim institutima.
8. Kukuruz poluzuban (Zea mays L. var. semidentata
Kulesh), se od zubana razlikuje manje izraţenim
udubljenjima na vrhu zrna, većim sadrţajem endosperma.
Zrno je manje pljosnato, deblje, po krajevima zaobljeno,
razliĉite boje i veliĉine.
9. Kukuruz mekani šećerac (Zea mays L. var. amylo
sacharata Sturt), ima klinasti oblik zrna. Donji deo zrna je
brašnav, a gornji roţast i smeţuran, kao u šećerca je
ispunjen dekstrinom i proteinom. Nema veći privredni
znaĉaj. GraĎa biljke kukuruza
Najveći znaĉaj u proizvodnji imaju podvrste zubana i tvrdunca, zatim slede šećerac i kokiĉar. Ostale
podvrste su znatno manjeg znaĉaja, a neke su interesantne ĉisto sa botaniĉkog stanovišta i kao izvor za dalji rad na
oplemenjivanju kukuruza i stvaranju hibrida sa specifiĉnim osobinama i za posebnu namenu.
Morfološke osobine
Kukuruz ima specifiĉnu morfološku graĊu i meĊu svim ţitima je najkrupnija i najjaĉe razvijena biljka.
Korenov sistem je kao kod ostalih trava ţiliĉast, Kod kukuruza razlikujemo pet tipova korenova: 1)
primarni ili glavni klicin koren, 2) primarni (klicini) hipokotilni, seminalni ili boĉni klicini korenovi, 3)
klicini (epikotilni) mezokotilni korenovi, 4) sekundarni (adventivni) podzemno nodijalni korenovi i 5)
vazdušni nodijalni koreni ili “pandţe”.
GraĎa korenova i stabla kukuruza
54
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Klijanje zrna kukuruza GraĎa klijanca kukuruza
Zrno kukuruza klija sa jednim primarnim klicinim korenĉićem, koje se posle grana i daje boĉne korenove.
Ubrzo posle suzbijanja klicinog korenĉića pojavljuju se tzv. hipokotilni ili boĉni primarni klicini korenovi. Oni
izbijaju iz klice, neposredno ispod klicinog listića. Ovi korenovi se formiraju u periodu klijanja i ostaju u ţivotu
tokom cele vegetacije. Broj boĉnih seminalnih korenĉića zavisno od sorte i hibrida je u rasponu od 1 do 13. U toku
2 do 3 sedmice posle nicanja imaju osnovnu ulogu u ishrani biljke. Razvitkom nadzemnih nodijalnih (adventivnih)
korenova, uloga i znaĉaj klicinih korena postepeno se smanjuje iako njihova aktivnost time ne prestaje potpuno.
Pored ove vrste korenova, kod kukuruza se javljaju epikotilni (mezokotilni) korenovi, Posle klijanja i
poĉetka rasta klice od klicinomg kolenca odvaja se kolence klijanca sa klicinim listićem (koleoptilom). To prvo
kolence koje nije pokriveno koleoptilom naziva se epikotil. Kolence klijanca obiĉno se formira na 3-4 cm ispod
zemlje, bez obzira na dubinu setve. Ako je setva preduboka, epikotil će biti duţi. Upravo na epikotilu se razvija treći
tip korenova-epikotilni ili mezokotilni korenovi. Oni se slabije razvijaju i nemaju znaĉajnije funkcije u ishrani
biljaka.
Najvaţnij tip korenova su korenovi ĉvora bokorenja (nodijalno ili adventivno korenje). Ono se
razvija na bazalnom interkalarnom meristemu donjih internodija stabla, i to iz podzemnih internodija stabla, pa se
naziva podzemno nodijalno korenje. Ovakvih kolenaca (nodija) moţe biti više. Ovo korenje poĉinje da se stvara
u fazi 3-4 lista i nalaze se blizu površine zemljišta na dubini ĉvora bokorenja. Oni u odnosu na primarni korenov
sistem predstavljaju sekundarni korenovi sistem, i oni ĉine osnovnu masu korenovog sistema kukuruza. Razvijaju
se dobro i u poĉetku rastu skoro vodoravno, a zatim se usmeravaju u dubinu. Svoj maksimum razvića dostiţu u
poĉetku voštane zrelosti zrna. Mogu se razviti u metar u šrinu i 2 m u dubinu.
Vazdušni korenovi kukuruza (pandţe) Listovi i stablo kukuruza
MeĊutim, glavna masa korena nalazi se u površinskom sloju zemljišta do 30 cm dubine, a manje deo se
nalazi na dubini do 60 cm. Kukuruz ima moćan korenov sistem, ţiliĉastog tipa, a jedna biljka svojim razgranatim
korenovim sistemom obuhvata i do 2 m2 zemljišta.
55
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vazdušni korenovi ili “pandţe” se razvijaju iz prvih kolenaca iznad površine zemlje, zelene su boje, vrše
asimilaciju, debeli su. Ako se ogrnu zemljom, preuzimaju ulogu pravih sekunadarnih korenova. Ovi korenovi sluţe
jako razvijenim biljkama kukuruza kao potpora protiv izvaljivanja i poleganja.
Poznavanje razvoja korenovog sistema i uslova koji stimulišu ili destimulišu normalan razvoj korena je od
bitnog znaĉaja za planiranje agrotehniĉkih mera.
Stablo kukuruza je uspravno i sastavljeno, kao i kod drugih ţita, od kolenca (nodi) i ĉlanaka (internodi),
valjkastog je oblika, visoko i relativno debelo. Visina potpuno izrasle biljke koleba se od dvega 50 do 70 cm, kod
nekih sorata i populacija na krajnjem severu gde se još gaji kukuruz, pa do 7 m kod nekih tropskih i vrlo kasnih
formi. Promer stabla je od 2 do 7 cm.
Zaperci kod kukuruza Poprečni presek stabla kukuruza
Stablo je ispunjeno parenhimom, koji je u mladom stanju vrlo soĉno i bogato šećerom. Do faze cvetanja
sadrţaj šećera je oko 5%, a sa starenjem biljke, stablo ogrubi i sadrţaj šećera se jako smanjuje. Stablo je ĉlankovito
sa slabo izraţenim kolencima.
Broj ĉlanaka se kreće od 8 do 30 pa i više, u zavisnosti od podvrste i genotipa u okviru pojedinih podvrsta.
Na stablu, u pazuhu srednjih listova obrazuju se klipovi koje predstavljaju ţensku cvast boĉnih skraćenih izdanaka,
koji se razvijaju iz taĉaka rasta u pazuhu listova. Broj klipova je osobina podvrste i genotipa. Najĉešće se razvije od
1 do 2 klipa, ali ih moţe biti više. Iz pazuha donjih listova, mogu se razviti donji izdanci (zaperci). Sklonost
obrazovanju zaperaka je osobina podvrste i genotipa (sorte, hibrida). Stablo kukuruza se završava metlicom (muška
cvast). Zaperci ste takoĊe, ukoliko se sasvim razviju, završavaju metlicom, a u povoljnim uslovima mogu doneti i
klip.
List se sastoji od lisnog rukavca i liske. Liska je široka, dugaĉka, oluĉaste
graĊe, sa jako izraţenim srednjim nervom. S donje strane je gladak, a sa gornje
obrasla dlaĉicama, iviĉni deo zbog jaĉe razvijenosti je talasast. Kukuruz ima mnogo
listova pa se prema mestu gde se zameću i prema vaţnosti dele na: a) klicini ili listovi
klijanaca - ubrajaju se prvih 5 kod ranih odnosno 7 listova kod kasnijih tipova; b)
pravi ili listove stabla - iznad sedmog lista poĉinju pravi ili stablovi listovi, u ĉijem
pazuhu se mogu javiti klipovi. Ovi su listovni najodgovrniji za razvoj klipa a najviše
srednji i to oni u ĉijem se pazušku stvara klip i listovi neposredno ispod i iznad klipa;
c) listovi omotaĉa klipa (komušina) – ovi listovi omotavaju klip. Kod ovih listova je
razvijen rukavac kojiomotava klip, dok su liske male ili potpuno rudimentirane.
Broj listova vezan je za broj internodija, odnosno, koliko ima internodija,
toliko ima listova., što znaĉi da ih moţe biti od 8 do 30 ili više. Kod ranijih tipova broj
listova je manji a kod kasnih veći. Kukuruz ima sposobnost da, obzirom na graĊu lista,
prikuplja rosu i najmanje padavine i da ih duţ stabla sprovodi do korena. List stabla
Ova se sposobnost iskorištava pri primeni ishrane preko lista. Stvaranje broja listova prolazi poĉinje vrlo
rano u periodu diferencijacije ĉlanaka i internodija i u to vreme biljka imora da ima optimalne uslove za razvoj.
Površina lista po biljci nalazi se u granicama od 0.3 od 1.2 m2. Pravilno usklaĊena lisna površina osigurava najbolju
56
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
fotosintetiĉku aktivnost, pa prema tome, uz ostale uslove, i najveći prinos organske materije i glavnog proizvoda tj.
zrna. Iz toga razloga, osnovni zadatak u
proizvodnji kukuruza je omogućiti stvaranje optimalne lisne površine i što duţe oĉuvanje aktivnosti ukupne lisne
mase, naroĉito pravih listova stabla.
Cvast ili cvet. - Kukuruz je jednodomna (monoecijska) biljka s odvojenim polovima. Muški cvetovi su
skupljeni u cvast-metlicu koja se nalazi na vrhu stabla, a ţenski cvetovi su skupljeni u cvast –klip koji se nalazi u
pazuhu listova . Na istoj biljci, uvek za nekoliko dana ranije poĉinje cvetanje muških cvetova. Ponekad se u metlici
mogu formirati dvopolni cvetovi ( i na zapercima) ili i muški i ţenski posebno. To je sluĉaj u ranih sorata poreklom
sa severa. Isto se to moţe desiti i na klipu
kukuruza.
Muška (metlica) i ţenska cvast (klip) kukuruza Pojava dvospolnosti na metlici i klipu
Metlica se sastoji od srednje ise ili glavne grane metlice i postranih ili boĉnih grana, ĉiji broj se najĉešće
kreće od 3 do 15. Metlica kukuruza se manje grana od drugih ţita koja imaju cvast metlicu. Srednja osa je kraća ili
duţa, zbijena ili rastresita, uspravna ili malo povijena. Boja metlice je zelenkasta ili raznih nijansi ljubiĉaste ili
crvene boje, u zavisnosti od prisustva antocijana. Na srednoj osi i postranim boĉnim granam metlice nalaze se
dvocvetni klasići. Klasići su rasporeĊeni u parovima, od kojih su rasporeĊeni oko ĉitave ose u više redova, a na
boĉnim granama u dva reda i obiĉno na gornjoj strani. Pleve klasića su široke i pri vrhu zaoštrene, sa 3 do 8
uzduţnih ţilica. Svaki cvet u klasiću se sastoji od dve plevice i tri prašnika. Plevice su tanke i prozirne. Svaki
prašnik je sastavljen od prašniĉke niti (filamentum) i dve prašne kesice (antere). Iz prašne kesice se oslobaĊa koji
se raznosi vetrom na daljinu i do 200 m.
GraĎa metlice kukuruza
Klip je ţenska cvast koja se formira na vrhu boĉnih izdanaka koji se razvijaju iz taĉaka rasta u pazuhu
listova na glavnom stablu, a mogu i na zapercima. Ove taĉke rasta se zameću u pazuhu svih listova izuzev nekoliko
gornjih, ali samo jedna kod jednoklipnih ili 2-3 kod višeklipnih genotipova i to u pazušcima srednjih listova.
Klip se sastoji od zadebljalog vretena (oklasak, okomak, tekunica, ajdamak, kočanka, šapurika) na kome
se uzduţno u parnim redovima nalaze klasići sa ţenskim cvetovima.
57
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
GraĎa klipa kukuruza GraĎa ţenske cvasti kukuruza
Klasići su dvocvetni, ali od njih je samo jedan plodan, sa izuzetkom jednog genotipa šećerca u koga su
oba cveta u klasiću plodna. Pleve i plevice su slabo razvijene. Broj redova u klipu je uvek paran i on je vezan za
paran broj klasića na vretenu klipa. Broj redova na klipu se kreće od 8 do 26. Klip je spolja pokriven lisnim
omotaĉem (komušina) i ona u masi klipa uĉestvuje sa oko 15%. Tuĉak ţenskih cvetova je sa dugaĉkim stubićem,
koji u obliku niti dolazi sa plodnika i prilikom cvetanja izlazi iz komušine u obliku “svile”. Stubić (svila) se
završava dvodelnim ţigom, a obrasla je kratkim dlaĉicama, lepljiva i odlikuje se sposobnošću da omogući klijanje
polena celom duţinom a ne samo na ţigu. U klipu ima veliki broj cvetova a kreće se u rasponu od 500 do 1000, što
znaĉi da moţe imati i toliko formiranih zrna.
Najpoţeljnije je da se klipovi obrazuju na sredini visine stabla. Duţina klipa moţe da iznosi od 8 do 40
cm, debljina od 3.5 do 7.0 cm i teţina od 200 do 500 g. Na vreteno klipa (oklasak) moţe da otpada 12-35%, ali je
najpoţeljniji odnosu u okviru od 16 do 20%. Debeo oklasak nije poţeljan.
Ranije je istaknuto da je broj redova u klipu uvek paran i najĉešće deljiv sa 4. Postoje dve teorije, prema
jednoj to je posledica nastanka klipa srašćivanjem 8 granĉica teozinte, od kojih su 4 plodne i 4 neplodne. Neplodne
površine su uoĉljive kod genotipova sa manjim brojem redova (tvrdunci ili osmaci). Od broja klasića na svakoj
plodnoj površini zavisi ukupan broj redova u klipu. Ako imamo 2, 3,4 ili 5 redova klasića, onda se mnoţenjem sa 4
(ĉetiri plodne grane koje su uĉestvovale u formiranju klipa), dobijemo 8,12,16 ili 20 redova. Prema drugoj teoriji,
oklasak je sastavljen od većeg broja pregrada a na svakoj pregradi se nalazi 2 reda zrna. Na svakom oklasku moţe
se javiti od 4 do 11 pregrada pa se tako dobije od 8 do 22 reda.
GraĎa zrna kukuruza (uzduţni, bočni i poprečni presek) Broj redova zrna u klipu kukuruza
Zrno kukuruza je zapravo jednosemeni plod (cariopsis) i sastoji se iz tri osnovna dela – omotaĉa ploda
(perikarp) sa omotaĉem semena (perisperm), endosperm (brašnav ili roţast) i klice (embrion). Ova tri osnovna
dela su strukturno razliĉiti pa se lako razdvajaju. Na omotaĉ ploda od ukupne teţine zrna otpada 5-7%, na klicu 10-
14% i na endosperm oko 80%. Endosperm ima brašnastu i roţastu strukturu. Brašnasta struktura je iste graĊe kao
kod pšenice (rastresita je i u meĊuprostorima ćelija nalaze se skrobna zrnca). Kod roţaste strukture zrna skroba su
zbijena a meĊuprostori su ispunjeni proteinima što znaĉi da je roţasti endosperm bogatiji proteinima. Aleuronski
sloj zrna kukuruza je sastavlje od jednog reda ćelija. On je najĉešće bezbojan, ali moţe biti i obojen (plav,
mrkocrvenm purpuran i crven). Ţuta i bela zrna imaju bezbojan aleuronski sloj. U ćelijama perikarpa se nalazi
pigmentni sloj koji daje specifiĉna obojenja zrnu, ali moţe biti i bezbojan. Klica je smeštana u osnovi endosperm u
58
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
donjem delu na prednoj strani zrna. Sastoji se od središnje osovine, koja se na bazalnom delu završava zaĉetkom
primarnog korena (radiculae) omotanim korenovim omotaĉem (coleorisae), a na suprotnom kraju vršnim delom
primarnog stabla (plumula). Primarno stablo je sastavljeno od 5 do 6 kratkih internodija, a na svakom nodiju nalazi
se jedan list. Prvi list je poznat pod nazivom štitić (scutelum). Štitić se nikad ne razvije u pravi list već sluţi kao
membrana koja deli klicu od endosperma. On je propustan, pa za vreme klijanja propušta hranive materije iz
endosperma u klicu. Drugi listić je štitni listić (coleoptilae) i priĉvršćen je na drugo kolence. On je modifikovan i
sluţi kao zaštitni omotaĉ za ostali deo plumule prilikom probijanja kroz zemljište do površine u procesu nicanja. Pro
izbijanju na površinu, ona se raspukne i prvi listić plumule izbija napolje.
Hemijski sastav zrna kukuruza zavisi od niza faktora (tip hibrida, agroekološki uslovi proizvodnje,
zemljište i Ċubrenje, uslovi sazrevanja, vreme i naĉin berbe, uslovi uskladištenja itd). Sadrţaj proteina kreće se od
10 – 20%, s dosta slabim aminokiselinskim sastavom. Sadrţaj ulja je u proseku od 4 do 6%, a najveći deo se nalazi
u klici (sadrţaj ulja u klici moţe biti i do 40%). Osnovu endosperma ĉini skrob (50-70%). Pored skroba javljaju se
šećeri u obliku amildekstrina, glikoze i saharoze.
Hemijski sastav zrna kukuruza (u %)
Pepeo
1%
Šećeri2 %
Voda
14%
Ulje
4%
Proteini
18%
Skrob
61%
Biološke osobine
Kukuruz, kao ostale biljke prolazi kroz odreĊene faze rasta, koje nazivamo fenološke faze i kroz odreĊene
faze ravića ili etape organogeneze generativnih organa. Kukuruz ima svoju vegetativnu i generativnu fazu, koja se
maifestuje unutrašnjim promenama za koje su potrebni odgovarajući uslovi spoljne sredine. Dakle, on prolazi kroz
sledeće fenološke faze: klijanje, nicanje, faza 3 lista, faza 3-5 listova, faza 5-7 listova, faza 9-11. listova, faza
intenzivnog porasta, metliĉanje, cvetanje metlice, cvetanja klipova i oplodnja, faza mleĉnog stanja, voštana i puna
zrelost.
Faze razvoja biljke kukuruza
59
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Faza 3-5 listova pripada vegetativnoj fazi. Od faze 3 lista nastupa generativna faza metlice, a od faze 5-7
listova nastupa generativna faza klipa. U svakoj od ovih faza kukuruz ima odreĊene zahteve prema uslovima spoljne
stredine.
Za klijanje i nicanje pored vlage, presudne su i temperature. Biološki minimum za ovu fazu je 80C, a
optimum je 200C, maksimum 25-30
0C. Za proizvodnju je znaĉajan proizvodni minimum koje je 10
0C, a optimum
oko 150C. Temperature iznad biološkog minimuma smatraju se aktivnim
temperaturama za kukuruz. Zahtevi prema vlazi i ishrani u ovom stadijumu
razvoja su mali pošto biljka koristi rezervne materije iz zrna.
U fazi 3 lista kukuruz je ralativno otporan na niske temperature i
moţe da podnese mrazeve u kratkom trajanju od -2 do -30C, uz delimiĉno
oštećenje lisne površine. On je u ovoj fazi osetljiv na visoke temperature.
MeĊutim, ukoliko se niţe temperature od 6 do 80C zadrţe duţe, dolazi do
negativnih posledica po daljni razvoj biljaka (formiranje malog broja listova
i povećani broj zaperaka). Faza trećeg lista kod kuruza odgovara fazi
bokorenja kod pšenice, samo što bokorenje kod kukuruza nije poţeljno
(osim kod šećerca). U ovoj fazi zahtevi prema vlazi su mali, ali su zahtevi
prema ishrani veliki i to prvenstveno prema azotu, zatim sledi kalijum i
napokon fosfor.
U fazi 3-5 listova povećavaju se zahtevi prema toploti i kreću se
od 15 do 200C, a takvi zahtevi se nastavljaju i dalje sve do metliĉanja, kada
su neophodne više temperature, koje se kreću od 20-220C.
Od faze 5-7 listova intenzitet usvajanja azota kalijuma se smanjuje.
Kada je kukuruz dostigao visinu do 50 cm , pa do metliĉanja, odnosno
svilanja, nastupa period brzog vegetativnog porasta. U tom periodu se
potpuno izgradi stablo i listovi kada se postiţe konaĉna visina biljke. Za ovaj
period potrebna je dovoljna obezbeĊenost vlagom i da srednje dnevne
temperature vazduha budu u rasponu od 20 do 220C.
Cvetanje (svilanje) i oprašivanje u normalnim okolnostima Proces oprašivanja
obiĉno nastupa sinhornizovano. Kukuruz je tipiĉna stranooplodna
biljka i oprašivanje se vrši vetrom (anemofilno). U povoljnim uslovima tuĉak ostaje sposoban za oplodnju i do 20
dana od izbijanja ţigova (svile). Oprašivanje se najintenzivnije dešava u ranim prepodnevnim ĉasovima. Kukuruz
ima otvoreno cvetanje, pa nepovoljni vremenski uslovi (kada je temperatura vazduha preko 300C i relativna vlaga
vazduha ispod 60%) zbog abortacije polena i ţiga tuĉka dolazi do slabe oplodnje naroĉito vršnih ţenskih cvetova.
Posle oplodnje nastupa brzi razvoj zrna u klipu, tako da se ona posle 15 do 15 dana nalazi u fazi vodenastog stanja
zrna. Tada je završen rast oklaska, omotaĉa klipa, i drške klipa, a u embrionu su tada zeĉeti koleoptila, prvi listić i
glavni primarni koren. Zapoĉinje i intenzivno nakupljanje skroba u endospermu i traslokacija biljnih hraniva iz
vegetativnih delova u zrno. Posle ove faze nastupa mleĉno stanje, u kojoj su formirani sve zaĉeci u embrionu, a u
zrnu protiĉe intenzivno nakupljanje rezervnih materija. Nakupljanje suve materije u zrno završava se 50-60 dana
nakon oplodnje. To je faza fiziološke zrelosti, a odlikuje se pojavom crnog sloja na dnu zrna. Sadrţaj vode u zrnu
je tada u granicama od 30 do 40%. Omotaĉ klipova i deo lista nisu više zeleni. Nakon fiziološke zrelosti dolazi do
gubitka vode u zrnu.
Vodenasto stenje zrna Mlečno stanje zrna Fiziološka zrelost zrna
Kao i druge biljke, kukuruz u svom razviću prolazi kroz odreĊene etape razvoja reproduktivnih organa
(etape organogeneze). Metlica prolazi kroz devet a klip dvanaest etapa organogeneze.
60
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Etape organogeneze metlice (muška cvast)
Etapa
organogeneze Opis etape organogeneze
I Nediferencirani konus rasta metlice.
II Konus rasta metlice izraţen, formirana kolenca i internodije stabla, zaĉeti listovi.
III Izduţenje konusa rasta i segmentacija središnjeg dela, porast donjih internodija stabla.
IV Formiranje klasića na granĉici metlice. Intenzivan porast stabla.
V Formiranje cvetova u klasićima metlice. Intenzivan porast stabla.
VI Formiranje polena u cvetovima. Brzi porast stabla. Poklapa se sa IV etapog org. klipa.
VII Porast svih elemenata cveta i granĉica cvasti, izduţivanje prašniĉkih niti, završavanje formiranja
polenovih zrna. Brz rast vršnih internodija stabla (koji nosi metlicu).
VIII Metliĉanje.
IX Cvetanje
Etape organogeneze klipa (ţenska cvast)
Etapa
organogeneze Opis etape organogeneze
I Nediferencirani konus rasta. Teško se razlikuje od kunusa metlice.
II Izduţivanje konusa rasta. Stvaranje zeĉetaka listova (buduća komušina).
III Nastavak izduţivanja konusa rasta.
IV Formiranje zaĉetaka klasića na klipu.
V Formiranje cvetova u klasiću (dvocvetni klasići ali se samo jedan potpuno razvije).
VI Razvoj oplodnih organa i poĉinje porast stubića i ţigova svile.
VII Ubrzani porast klipa i porast svile (završava se proces formiranje polnih ćelija).
VIII Izbacivanje stubića sa ţigovima (svilanje)
IX Cvetanje i oplodnja. Nakon toga tuĉak odumire i suši se.
X Formiranje klice i poĉinje mleĉno stanje zrna.
XI Završetak mleĉnog stanja zrna.
XII Završetak voštane zrelosti.
Uslovi uspevanja kukuruza
Toplota. – Kukuruz ima velike zahteve prema toploti i njegovo gajenje je ograniĉeno junskom izotermom
od 170C a proseĉne noćne temperature za tri letnja meseca ne bi smele biti ispod 12.8
0C, odnosno proseĉne dnevne
temperature ne bi smele da budu ispod 190C. Najveći rejon proizvodnje kukuruza ograniĉen je na pojas gde su
srednje dnevne temperature i letnjim mesecima od 22 do 260C, a srednje noćne iznad 14.4
0C, sa bezmraznim
periodom od 140 do 150 dana.
Zahtevi kukuruza prema toploti su razliĉiti u pojedinim fazama razvoja. Brzina prolaska kroz odreĊenu
fazu razvoja tesno je vezana sa koliĉinom toplote uz optimalno obezbeĊenje drugih uslova. Tako je za nicanje
biološki miniumu 80C, za formiranje vegetativne mase 10
0C, za formiranje generativnih organa i cvetanje 12
0C, za
dozrevanje 100C. Aktivne temperature su sve one koje se nalaze iznad ovih vrednosti. U našim agroekološkim
uslovima, setva kukuruza poĉinje kada temperature dostignu 10 do 120C. Kolebljivost temperatura u prvim fazama
razvoja utiĉe na slabije nicanje i propadanje jednog broja biljaka. Propadanje biljaka je vezano i za infekciju
gljiviĉnim bolestima. U fazi tri lista, kukuruz moţe da podnese niske temperature od 1- do -3 0C pod uslovom da ne
potraju duţe, dok su u tom periodu biljke osetljive na visoke temperature (ako su preko 200C). Period porasta od
faze tri lista povećavaju se zahtevi prema toploti. U to vreme srednje dnevne temperature trebaju da se kreću od 15
do 200C, ukoliko temperature padnu ispod te vrednosti kukuruz usporava rast i razvoj, odnosno produţava
vegetaciju.Optimum tempertura u toj fazi je 280C. Optimalne temperature za metliĉanje su 18 do 20
0C, za period
metliĉanja i cvetanja 20-220C a za period dozrevanja od 22 do 23
0C.
Ranije je bilo reĉeno da kukuruz u prvim fazama razvoja podnosi temperature do -30C, što nije sluĉaj u
jesenjem periodu, kada prvi mrazevi oštećuju list i dovode do prisilne zriobe kukuruza. Prvi mrazevi u nas se
najĉešće javljaju oko 10. oktobra, kada bi do tog datuma kukuruz trebao biti u fazi voštane zrelosti. Suviše visoke
temperature u doba cvetanja su nepovoljne jer mogu izazvati abortaciju polena (ako su temperature vazduha diţu u
toku dana iznad 300C, a relativna vlaga pada ispod 60%).
Voda.- Kukuruz stvara veliku nadzemnu masu pa u vezi s tim troši velike koliĉine vode po jedinici
površine iako nema veliki transpiracioni koeficijent. S obzirom na mali transpiracioni koefijent, za kukuruz se moţe
61
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
reći da ekonomiĉno troši vodu. Transpiracioni koeficijent kukuruza je razliĉit i kreće se u granicama od 180 do
270, što zavisi od vremena njegovog odreĊivanja, mineralne ishane, plodnosti zemljišta pa i od genotipova
kukuruza. U globalu se moţe reći da utrošak vode od strane biljaka kukuruza zavisi od temperaturnih uslova i
genotipskih razlika. Kritiĉni period za vodom je 20 dana prije i 10 dana posle pojave metlice.
Posmatrajući razvoj kurkuruza u optimalnim uslovima vlaţenja i povoljnim temperaturnim uslovima, mogu se
izdvojiti ĉetiri perioda u pogledu brzine porasta ukupne mase:
1. Prvi period je lagani porast i nije kritiĉan u pogledu vlage.
2. Drugi period je ubrzani porast sa najvećom biljnom masom, do dve nedelje pre mleĉnog stanja.
3. Treći period je lagano opadanje teţine biljne mase, i traje do nekoliko dana iza mleĉnosg stanja.
4. Ĉetvrti period je ubrzano opadanje teţine biljne mase, a vezano je sa zrenjem (voštanim i punim).
Prema tome, u drugom periodu ne bi smeo nastupiti nedostatak vlage sve do stvaranja najveće biljne mase.
Intezivni porast vegetativne mase je vezan za prolaz odreĊene etape organogeneze generativnih organa, a
poĉinje od faze 7 do 9 listova , koji je povezan sa IV iV etapom organogeneze klipa, kada biljka ima najveće
zahteve prema vodi. Kritiĉni period kako je već bilo reĉeno, se nastavlja sve od metliĉanja odnosno svilanja (VII i
VIII etapa organogeneze metlice). U ovom periodu potrebe za vodom su najveće.
Za naše podruĉje proizvodnje kukuruza, potrebe koliĉina padavina su sledeće: april -50 mm, maj - 75 mm,
juni - 90 mm, juli - 100 mm, avgust - 95 mm i septembar - 80 mm. Ukoliko se ove potrebe ne mogu podmiriti
putem oborina, tada ih treba obezbediti navodnjavanjem.
Svetlost. - Kukuruz ima velike zahteve prema svetlosti radi obezbeĊenja intenzivne fotosintetske
aktivnosti. Kod nas intenzitet svetlosti nije ograniĉavajući faktor, osim ako u periodu cvetanja i oplodnje nastupi
oblaĉno vreme. Kako je kukuruz biljka poreklom iz tropskog pojasa, ona spada u grupu biljaka kratkog dana,
premda se neki genotipovi gaje i u podruĉjima gde je duţina dana do 20 ĉasova. Evropske sorte kukuruza
završavaju ciklus razvića pri dugom danu, gubeći potrebe za kratkim danom, što je rezultat selekcionog rada.
Dokazano je da se biljke kratkog dana brţe razvijaju pri duţini noći od 10 do 12 ĉasova. Skraćivanjem noćnog
perioda na 8 do 9 ĉasova, usporava se njihov razvoj. Rani genotipovi kukuruza sposobni su se razviti i pri
neprekidnom osvetljenju (24 ĉasa), dok kod kasnih dugi dan zadrţava formiranje organa koje nose cvet i plod. To se
dešava zbog razliĉitih potreba prema svetlu u vreme
nastupanja svetlosnog stadijuma, jer je kasnim
genotipovima potrebno skraćenje dana u periodu od
9 do 30 dana, a rani genotipovi prolaze svetlosni
stadijum u toku 1 do 3 dana. Na brzinu razvića
utiĉe i kvalitet svetlosti. Klipovi se brţe formiraju
pod uticajem kratkotalasnog zraĉenja. Potrebe
biljaka prema odreĊenoj duţini dana i noći oĉituju
se od II do IV etapi organogeneze. Kod kukuruza,
kako je već poznato, te etape za metlicu protiĉu
ranije nego za klip.
Mineralna ishrana. - Kukuruz usvaja
sledećih šest makroelemenata; azot, fosfor, kaliju,
sumpor, kalcijum, magnezijum; i šest
mikroelemanta; gvoţĊe, bor, bakar, mangan, cink,
molibden. Pored elemenata potrebni su i tako zvani
dopunski elementi utvrĊeni analizom biljnog
materijala; silicijum, aluminijum, nikal, kalaj,
olovo, srebro, barijum, stroncijum, hlor i natrijum.
Neki od njih su znaĉajni za fiziološke pocese u
biljci, drugi kao zamena nekih iz grupe neophodnih
elemenata, dok neki u većim koliĉinama mogu biti i
toksiĉni. Znatan deo nabrojanih u zemljištu ima u
dovoljnim koliĉinama, dok se drugi unose u obliku
mineralnih ili organskih Ċubriva. Ipak, kukuruz
najbolje reaguje na Ċubriva koja u svom sastavu
imaju azot, fosfor i kalijum.
Da bi se shvatio problem ishrane biljaka
kukuruza, potrebno je poznavati dinamiku ili ritam
formiranja suve materije i apsorpciju pojedinih
hranivih materija u toku razvića biljaka. Najveća
brzina nakupljanja (formiranja) suve materije je u Shema nakupljanja suve materije u zrnu kukuruza
62
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
fazi metliĉanja kada se formira 50% suve materije u odnosu na konaĉnu suvu materiju biljke. Najveća koliĉina suve
materije lista i stabla je u avgustu, a posle formiranja zrna dolazi do premeštanja hraniva iz pojedinih delova biljke u
zrno, pa se suva materija zrna naglo povećava.
Dinamika i tok nakupljanja azota u celoj biljci kukuruza sliĉan je toku nakupljanja suve materije, s tim što
je intenzitet nakupljanja azota nešto veći u poĉetku vegetacije i nije usklaĊen sa intenzitetom porasta suve materije.
Posle porasta biljke u vremenu od 30 do 40 dana od nicanja, krivulja nakupljanja suve materije i azota dosta se
podudaraju sve do stadijuma metliĉanja i poĉetka formiranja zrna. Prema tome, istiĉu se dva glavna intenzivna
perioda akumulacije azota i to od nicanja do poĉetka treće dekade jula (metliĉanje-svilanje). U tom se periodu
asporbuje oko 35 % azota, i drugi period od poĉetka treće dekade jula do kraja druge dekade avgusta kada se
apsorbuje oko 40% azota od ukupne akumulirane koliĉine azota. U kasnijem periodu intenzitet nakupljanja azota
prestaje. Azot se brţe premešta iz oklaska i komušine u zrno nego iz listova.
Karakteristika usvajanja fosfora iz zemljišta je u tome da biljka nakuplja i sadrţava relativno visoku
koncentraciju neorganskog fosfora unutar svog tkiva, uprkos niskoj koncentraciji ovog iona u zemljištnom rastvoru.
Iako apsorpcija fosfora teĉe kontinuirano u toku vegetacije, ipak postoji odreĊeni period kada je akumulacija
najveća. Najviše fosfora se usvaja od poĉetka treće dekade jula do kraja druge dekade avgusta od 43 do 57% od
ukupne koliĉine azota koja biljka usvoji. To znaĉi da su najveće potrebe biljke kukuruza za fosforom u fazi
oplodnje i poĉetka formiranja zrna. Najintenzivnija apsorbcija fosfora protiĉe u isto vreme sa najintenzivnijem
nakupljanju suve materije.
U fazi od nicanja do 30 ili 40 dana rasta, kukuruz je najosetljiviji na nedostatak fosfora, zato u toj fazi
kukuruz mora biti dobro opskrbljen fosforom. Pojedini delovi biljke razliĉito nakupljaju fosfor. Najviše se nakuplja
u zrnu (72 do 82%) od ukupnog apsorbovanog fosfora, iza zrna najviše se nakuplja u stablo, zatim list a najmanje u
komušini i oklasku. Premeštanje fosfora iz oklaska i komušine poĉinje ranije nego iz listova.
U pogledu nakupljanja i premeštanja kalijuma, on se bitno ne razlikuje u odnosu na azot i fosfor. Najveće
potrebe za kalijumom je u periodu od metliĉanja i oplodnje, jer do tog perioda biljke koriste do 70% kalijuma od
ukupne potrebne koliĉine. U periodu formiranja zrna pa sve do zrenja, potrebe za kalijumom se smanjuju. Stoga je
za normalan rast i razvoj kukuruza potrebno da se obezbedi dovoljne koliĉine kalijuma u periodu 60-70 dana posle
nicanja. Sumpor se od strane biljaka kurkuruza najintenzivnije nakuplja u fazi metliĉanja i svilanja. Kod usvajanja
kalcijuma i magneizujuma, postoji meĊusobni antagonizam. Usled viška kalcijuma dolazi do smanjenje primanja
magnezijuma, dok je obratno vrlo retko. Kalcijum takoĊe moţe da ometa usvajanja kalijuma i bora. Nakupljanje
kalcijuma teĉe do prestanka vegetativnog porasta, a magnezijum se usvaja kroz ĉitav vegetacioni period. Od
mikroelemenata cink ima najveći znaĉaj na porast kukuruza. Ukoliko zemljište nije dovoljno opskrbljeno cinkom,
treba ga Ċubriti sa 20 kg/ha cink sulfatom.
Zemljište. - Kukuruz najbolje uspeva na rastresitim, dobro propusnim, ali istovremeno i na zemljištima sa
dobrim kapacitetom za vodu. Za gajenje kukuruza povoljna su i zemljišta koja sadrţe velike rezerve vlage i dobro
su aerisana, zatim da sadrţe lako pristupaĉne mineralne hranive elemente. To su u principu srednje i lake glinuše,
ĉernozemi, gajnjaĉe, crvenice.
Zemljišta teškog mehaniĉkog sastav, zbijena, zaslanjena i preterano vlaţna sa visokim nivoom podzemne
vode kao i zemljišta sa povećanom kiselošću su manje ili nepogodna za gajenje kukuruza. MeĊutim, ova nepovoljna
zemljišta se raznim agrotehniĉkim zahvatima mogu dovesti u stanje gde se uspešno moţe gajiti kukuruz. Ovakva
zemljišta neophodno je odrţavati u rastresitom stanju na potrebnoj dubini. To se postiţe podrivanjem, periodiĉnom
dubokom obradom, sa prolećnim preoravanjem i unošenjem stajnjaka ili komposta. Na ovakvim zemljištima
dobre rezultate daje setva i gajenje leguminoza (lucerka) jer ima snaţan korenov sistem koji duboko prodire u
zemljište. Još bolje rezultate daje gajenje leguminza u smeši s travama. Trave obogaćuju zemljište organskom
materijom, poboljšavaju strukturu zemljišta i vodovazdušni reţim.
Što se tiĉe podzemnih voda, treba npomenuti da se kukuruz uspešno moţe gajiti na samo na parcelama ĉija
podzemna voda leţi na većoj dubini od 1.5 do 2.5 m. Pri leţanju vode na toj dubini, najdonji sloj korena kukuruza
se stalno napaja vlagom, a osnovna masa korena koja se nalazi u višim horizontima ima dobar pristup vazduhu.
Veliki znaĉaj za uspevanje kukuruza ima i pH sredina zemljišta. Kukuruz je gotovo nemoguće gajiti na
zemljištima visoke kiselosti. Zemljišta koja imaju pH vrednosti ispod 5, uopšte nisu pogodna za gajenje kukuruza
ukoliko se ne provedu mere smanjenja kiselosti (kalcizacija). Visoka koncentracija vodonikovih iona je nije štetna
sama po sebi, već je i u vezi s pokretljivošću aluminijuma, mangana a moguće i gvoţĊa koji mogu delovati
toksiĉno na biljku. Kukuruz se najbolje razvija na zemljištima koja imaju reakciju zemljišnog rastvora bliskoj
neutralnoj (pH 6.7-7.0).
Kukuruz takoĊe teško podnosi zaslanjena zemljišta, naroĉito u sušnim godinama, kada se koncentracija
zemljišnog rastvora povećava. Štetno delovanje zaslanjenih zemljišta ispoljava se u tome, što visoka koncentracija
zemljišnog rastvora zadrţava bubrenje semena kao klijanje i rast klijanaca. Usled povećanja osmotskog pritiska u
ćelijama ometa se daljnji rast biljaka. Ako se vrši pravilno navodnjavanje zaslanjenih zemljišta i ispiranje soli u
meĊucvetnom periodu, ako se daju umerene koliĉinje mineralnih Ċubriva sa istovremenom primenom velikih
koliĉina organskih Ċubriva, omogućava se dobijanje visokih prinosa kukuruza na ovakvim zemljištima.
63
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Agrotehnika za kukuruz
Osnovni elementi tenologije kukuruza su izbor hibrida, plodored, sistem obrade, sistem Ċubrenja, setva,
mere nege i berba.
Izbor hibrida kukuruza. - Pre razmatranja problematike izbora hibrida, nuţno je ukratko objasniti šta
su to hibridi i kako oni nastaju.
Hibridni kukuruz je proizvod ukrštanja inbred linija. Ukrštanjem inbred linija dobije se kukuruz koji ima
izraţen vigor (bujnost), odnosno heterozis, što za posledicu ima ogromno povećanje ukupne vegetativne mase a s
tim u vezi i prinosa. Inbred linije su osnovne jedinice hibridnog kukuruza. Budući da je kukuruz stranooplodna
biljka, inbred linije se dobijaju veštaĉkom izolacijom i samoplodnjom. Tehnika samooplodnje se zasniva na izolaciji
klipa odabranih sorti kukuruza pre nego što se pojave stubići (svila), i izolaciji metlica u vreme kada su stubići iste
biljke najpogodniji za oplodnju. Klip se izoluje providnom kesicom da se moţe pratiti razvoj svile, a metlica
većom papirnom kesicom.
Izolacija muške cvasti paprinom kesom Izolacija ţenske cvasti papirnom kesom
Nakon rasipanja polena metlice u kesicu, polen iz kesice se prenosi na klip iste biljke. Na taj se naĉin vrši
prisilna samooplodnja. Postupak samooplodnje (inbridezacije) traje 7-10 godina, kako bi se dobila maskimalna
homozigotnost svake linije radi izbora najboljih genotipova koji je poĉetni materijal sadrţavao. Preliminarnim
ispitivanjima izmeĊu inbred linija, odabiru se majĉinske i oĉinske linije. One se seju po principu 4, 6 ili 8 redova
majĉinkih i 2 ili 4 linije oĉinske linije.
Proces stvaranja hibrida kukuruza
64
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Tokom metliĉanja, na majĉinskim linijama se u nekoliko navrata zakidaju metlice a ostavljaju na oĉinskoj
liniji. Nakon oplodnje, muške linije se odstranjuje (kose) a berba klipova se vrši samo sa materinske komponente
radi proizvodnje semena hibrida. Ovako seme ide na trţište kao hibridno. Setvom hibridnog semena dobiju se
hibridi kukuruza sa maksimalnim heterozisom odnosno vigorom (bujnošću). Uticaj hibridnog semena ispoljava se
samo u prvoj godini (generaciji) dok se kasnije sve manje ispoljava, odnosno postepeno dolazi do cepanja genetske
strukture hibrida na roditeljske komponente (inbred linije). Zato se svake godine mora kupovati novo seme hibrida.
Hibrid mogu biti razliĉiti. Prosti hibrid (single cross) dobijaju se kontrolisanim ukrštanjem dve
samooplodne linije (inbred linije). Dvostruki hibridi (double corss) nastaju kontrolisanim ukrštanjem dva prosta
hibrida. Trolinijski hibridi (three-way cross) nastaje ukrštanjem prostog hibrida sa nekom samooplodnom linijom.
Pri izboru hibrida kukuruza treba imati u vidu sledeće osobine, a to su prinos i kvalitete, duţina vegetacije,
ĉvrstinu stabla, otpornost na sušu, biljne bolesti i štetoĉine. Mora se voditi raĉuna o strukturi setve na gazdinstvu, o
uĉešću kukuruza kao preduseva za druge useve a prvenstveno za pšenicu. Kao kod ostalih useva, treba gajiti veći
broj hibrida razliĉitih osobina radi osiguranja stabilnih i visokih prinosa kao i bolje organizacije radova, opreme i
drugih kapaciteta. Naroĉito je vaţna osobina hibrida da se mogu lako brati, pri ĉemu se vodi raĉuna o ĉvrstini stabla
u doba berbe.
Grupe hibrida po FAO klasifikaciji
FAO grupe hibrida Osobine grupa hibrida
Grupa zrenja Oznaka
Duţina vegetacije
(dana)
Broj listova po
biljci
Visina klipa
(cm)
% vlage u
punoj zrelosti
Vrlo rani <200 <100 <13 <60 <15
Rani 200-400 100-120 13-15 60-80 15-20
Srednje rani 400-600 120-130 15-17 80-100 20-25
Srednje kasni 600-800 130-140 17-19 100-120 25-30
Kasni 800-1000 140-150 19-21 120-140 30-35
Vrlo kasni >1000 >150 >21 >140 >35
Osobenost hibrida se odreĊuju u korišćenju kukuruza na primer, za ishranu stoke ili proizvodnju skroba,
prekrupe, kukuruznih pahuljica, kokica, konzervi, masti i ulja, šećera itd. Ako se kukuruz proizvodi za ishranu
stoke, tada on mora imati visoki prinos, mekoću zrna, povećan sadrţaj proteina, ulja, vitamina. Za mehanizovanu
berbu, kukuruz mora imati ĉvrsto drţanje zrna u klipu, otpornost biljaka na poleganje, jednovremeno sazrevanje,
odgovarajuću visinu klipa na stablu, da klipovi ne vise već da budu uspravni. Vaţno je za hibrid i njegovo
stasavanje (vreme sazrevanja) u odreĊenim klimatskim uslovima. Što se koristi pri proizvodnji silaţe kada pored
visokog prinosa zelene mase daje zrno u fazi mleĉno-voštane zrelosti. Pri korišćenju kukuruza za zelenu krmu,
najpogodniji su hibridi koji se bokore (teraju zaperke), pošto obrazuju mnogo neţnih stabala sa velikom koliĉinom
lista.
Najrasprostranjeniji hibridi kukuruza kod nas
FAOgrupe zrenja
100-200 300-400 400-600 700-800
ZP 190 ZP 404 ZP 599 ZP 677
ZP 192 ZP 455 ZP 533 ZP 704 ZP 242 ZP 456 ZP 539 ZP 704 vx ZP 110 ZP 370 ZP 42A ZP 770 ZP 194 ZP 402 ZP 528 ZP 746 ZP 256 ZP 448 ZP 559 NSSC 607 ZP 180 ZP 330 ZP 603 NSSC 78
ZP 209 NSSC 370 ZP SC 570 NSSC 625 u
ZP 212 NSSC 420 ZP SC580 NSSC 640
NSSC188 NSSC 530 NSSC 666
NSSC 609 b NSSC 601 NSSC 444 NSSC 646
S obzirom da je kukuruz najĉešći predusev za pšenicu, treba izabrati pogodan hibrid koji će na vreme
napustiti proizvodnu površinu radi pravovremene setve pšenice. To znaĉi, da u tom sluĉaju treba izabrati ranije
hibride. Najbolje bi bilo izabrati onaj hibrid koji najpotpunije zadovoljava naše potrebe. MeĊutim, jedan hibrid ne
moţe da odgovori svin navedenim zahtevima, pa u tom sluĉaju treba sejati razliĉite hibride sa razliĉitim osobinama
u zavisnosti od naĉina iskorišćavanja kukuruza.
Po meĊunardonoj nomenklaturi, svi hibridi kukuruza su podeljeni u grupe od 100 do 1000, ali za prakiĉke
svrhe, svi se dele na šest grupa.
65
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pri izboru hibrida neophodno je odabrati hibride razliĉitih grupa zrenja. U proizvodnji kukuruza za zrno
biraju se oni hibridi koji postiţu punu tehnološku zrelost pri sadrţaju vlage 25 - 28 % (od 15. IX - 15. X). To su
hibridi vegetacijske grupe 400 - 600 za podruĉje Vojvodine, 300 - 500 za Slavoniju, odnosno 200 - 400 za brdsko
podruĉje.
U proizvodnji kukuruza za zrno na velikim gazdinstvima, u strukturi setve morali bi imati sledeću
zastupljenost hibrida: 20 - 30 % ranih hibrida, 50 - 60 % srednje ranih i srednje kasnih hibrida i 20 - 30 % kasnih
hibrida, dok se u proizvodnji kukuruza u klipu i vlaţnog zrna uĉešće kasnih hibrida neznatno povećava.
Plodored i plodosmena kukuruza. - Kod nas na pšenicu i kukuruz otpada oko 60% od ukupnih
ratarskih površina, a u nekim rejonima ĉak i 70% (Vojvodina). Zato u nas prevladava dvopoljni plodored ili
najĉešće smenjivanje pšenice i kukuruza. Prema tome, u današnjim uslovima proizvodnje najĉešći predusev za
kukuruz je pšenica, i ostale strnine, a zatim u manjoj meri suncokret, soja, lucerka, šećerna repa, uljana repica,
kukuruz.
Najbolji predusevi za kukuruz su strnine (pšenica, jeĉam, ovas, raţ), jednogodišnje i višegodišnje
leguminoze, jer omogućavaju blagovremenu osnovnu obradu, koja sa svoje strane obezbeĊuju mineralizaciju
organskih ostataka, nakupljanje vlage u zemljištu, provociranje korovskog semena, povećanu mikrobiološku
aktivnost, regeneraciju zemljišne strukture itd.
Kukuruz se u zadnje vreme sve ĉešće gaji u ponovljenoj setvi ili u višegodišnjoj monoprodukciji. Poznato
je višegodišnje gajenje kukuruza na vodoplavnim terenima (u dolinama reka) kao i na teškim ritskim zemljištima.
Ukoliko se kukuruz gaji u monoprodukciji, treba se obezbediti veća paţnja u smislu zaštite protiv bolesti i štetnih
insekata, dovoljne i odgovarajuće koliĉine mineralnih i organskih hraniva, odgovarajuća osnovna i predsetvena
obrada, kao i pravovremena i precizna setva.
O duţini gajenja kukuruza u monoprodukcijie ima razliĉitih mišljenja i preporuka. Mnogi nauĉnici
preporuĉuju gajenje kukururuza na jednom polju od 3 do 5 godina. Preporuke proistiĉu iz bojazni povećanja
zaraţenosti kukuruza od bolesti i štetoĉina, kao i mogućnost pojave erozije na nagnutim terenima. Na našim
podruĉjima se kako je već bilo reĉeno, u najnovije vreme pojavio problem gajenja kukuruza u monoprodukciji zbog
napada kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera Le Conte.), koja je prenesena iz SAD. S obzirom da ova štetoĉina
uglavnom napada kukuruz koji se gaji u monoprodukciji (prezimljava na kukuruznom polju), on će ubuduće
znaĉajno ograniĉavati gajenje kukuruza na istom polju duţi niz godina pa ĉak i u ponovljenoj setvi.
Diabrotica virgifera virgifera Le Conte., (kornjaš i ličinka) i simptomi napada štetnika
Obrada zemljišta. - Osnovna obrada zemljišta za kukuruz vezana je za predusev, tip zemljišta i
klimatske uslove gajenja. Ako je za kukuruz predusev bila strnina tada se primenjuje sledeće mere: zaoravanje
strništa, osnovna duboka obrada, zaoravanje razora, grubo ravnjanje i predsetvena priprema. Ukoliko je predusev
bio neki kasni usev, tada se obrada vrši u jednom potezu, na punu dubinu, uz istovremeno zaoravanje ţetvenih
ostataka preduseva. Ako je predusev višegegodišnja leguminoza (lucerka, detelinsko travne smeše itd), tada treba
izvršiti dva oranja, prvo oranje pliće u cilju uništavanje preduseva, a drugo oranje na punu dubinu.
Dubina osnovne obrade je za većinu poljoprivrednih regiona od 25 do 35 cm dubine, a to je u vezi s
rasporedom i razvićem korenovog sistema kukuruza po slojevima zemljišta, jer se najveća masa korenovog sistema
nalazi na dubini do 30 cm. Ako je zemljište povoljne strukture, sa dobrim vodo-vazdušnim odnosima ne mora se
orati dublje od 30 cm, ali ako se radi o teškim i zbijenim, slabo propusnim zemljištima u humidnoj klimi tada se
traba orati dublje od 30 cm s povremenim podrivanjem.
S obzirom da je pšenica u ravniĉarskim rejonima najvećim delom predusev kukuruzu, odmah posle ţetve
pšenice trebalo bi pristupiti zaoravanju strništa, a zatim u toku leta izvršiti plitko letnje oranje na 15-20 cm dubine i
drugo oranje u jesen 30-35 cm dubine. Danas se kod nas gotovo ne primenjuje letnje oranje, već se samo ore na
punu dubinu u jesen. Optimalni rok za izvršenje osnovne obrade za kukuruz treba da je jul-avgust, a krajnji rok je
66
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
kraj septembra. Ranije oranje ima niz prednosti, pored ostalog zbog toga što je manji vuĉni otpor i manji utrošak
energije, obrada se vrši izmeĊu ţetve strnina i ţetve suncokreta kada nema u polju puno radova, ostavlja se
dovoljno vremena za akumulaciju vlage što na kraju rezultira povećanim prinos zrna kukuruza.
Predsetvena obrada zemljišta treba da poĉne krajem jeseni (u novembru ili poĉetkom decembra) i to u
vidu tzv. grube pripreme. Zadatak grube pripreme zemljišta da ukloni neravnine nastale dubokim oranjem (razori,
grebeni, brazde) kao da uništi korov koje se eventualno razvio do kasne jeseni nakon oranja (posebno samoniklu
pšenicu). U proleće kada se zemljište prosuši, pristupa se finoj površinskoj pripremi, koja pored zatvaranja brazde
ima za cilj i uništenje ranih korova. U prvoj polovina aprila (ako je moguće što bliţe setvi), vrši se tanjiranje, zatim
drljanje (popreko ili dijagonalno na smer oranje) ili se sitnjenje zemljišta vrši setvospremaĉem što je danas ĉešće i to
u onoliko prohoda dok se ne stvori kvalitetan setveni sloj za preciznu i kvalitetnu setvu.
Đubrenje. - Kod Ċubrenja kukuruza veoma je vaţno odrediti optimalne koliĉine, koje obezbeĊuju
dobijanje planiranih prinosa imajući u vidu tip zemljišta i njegovu efektivnu plodnost. Pod kukuruz u pravilu kad
god je to moguće, unosi se stajnjak. Koliĉina stajnjaka se odreĊuje u zavisnosti od prirodnih i drugih uslova: na
siromašnim zemljištima najviše 30 do 40 t/ha. Upotreba stajnjak kao izvora mineralne hrane za kukuruz ima
ograniĉen znaĉaj, ali znatno više kao izvor mikrobiološka aktivnosti i C02, a smatra se da se putem stajnjaka u
znatnoj meri unose potrebne koliĉine niza mikroelemenata.
Najbolji se efekat dobije kada se stajnjak kombinuje sa mineralnim Ċubrivima. Za visoku proizvodnju
kukuruza u našem podruĉju u proseku treba dati 120-160 kg/ha N, 100-140 kg/ha P205 i 80-120 kg/ha K20. Ovde su
moguća i potrebna odstupanja zavisno od specifiĉnih uslova rejona i naĉina proizvodnje.
Najbolji naĉin odreĊivanje koliĉina hraniva za kukuruz je metoda teoretskog obraĉuna i balansne
metode. Obiĉno se koriste dve metode za odreĊivanje optimalnih koliĉina Ċubriva: za planirani prinos sa
izraĉunavanjem sadrţaja hranivih materija u zemljištu, i za planirano povećanje prinosa. Za korištenje ovih metoda
potrebno je poznavati iznošenje hraniva prinosom, njihov sadrţaj u oraniĉnom sloju, koeficijent iskorištavanja
hranivih materija iz zemljišta od strane biljaka i iz Ċubriva (organskih i mineralnih).
Stajnjak se unosi iskljuĉivo pod osnovnu obradu, kao veća ili celokupna koliĉina fosfornih i kalijumovih
hraniva i male deo azotnih Ċubriva. Drugi deo NPK hraniva odnosno Ċubriva, unose se pred setvu ili sa setvom
(startno), i najzad deo azota se daje u prvom (faza razvoja 3-5 listova) i drugom prihranjivanju (faza razvoja 7-9
listova).
Potrebe kukuruza za Ďubrenjem u kg/ha čistih hraniva zavisno od prinosa i plodnosti zemljišta
Plodnost zemljišta – obezbeĊenost hranivima
Prinos
t/ha
Azot Fosfor Kalijum
Snabdevenost Snabdevenost Snabdevenost
Niska Srednja Visoka Niska Srednja Visoka Niska Srednja Visoka
7 170 150 130 120 100 80 180 140 110
10 200 190 160 160 140 120 240 200 160
Setva. - Prilikom setve kukuruza u obzir se moraju uzeti sledeći parametri: izbor hibrida, izbor i
prirpemu semena za setvu, vreme setve, broj biljaka (gustina useva), raspored biljaka, dubina setve.
Kvalitet semena kukuruza treba traba da je sledeći: da je najniţa klijavost 85%, ĉistoća 99%, nezaraţenost,
vlaţnost najviše 15%. Seme treba da je ujednaĉeno po obliku i krupnoći (kalibrisano). Redovna priprema semena u
ustanovama za doradu semena je tretiranja ţivinim preparatima protiv gljiviĉnih bolesti. Poseban naĉin pripreme
sastoji se u tretiranju semena mikroelementima i materijama rasta.
Setva bi trebala da poĉne kada se zemljište zagreje na oko 100C, što uz povoljnu vlaţnost omogućava nicanje za
15 dana. Taj momenat se kalendarski razlikuje po godinama, i u jednoj istoj godini nije jednak za sve krajeve šireg
proizvodnog podruĉja. Pa ipak, za većinu proizvodnih rejona u nas je optimalni rok za setvu kukuruza izmeĊu 10. i
30. aprila. Ranija setva i pored povoljne vlaţnosti i temperature je riziĉna, jer postoji opasnost od kasnih prolećnih
mrazeva, koji nanose štetu tek izniklom usevu. Kasnija setva u uslovima bez navodnjavanja je takoĊe riziĉna, jer
eventualni nedostatak vlage moţe izazvati produţetak klijanja i nicanja, pa se samim tim pomera vreme oplodnje,
nalivanje i sazrevanje zrna, što u sušnom delu godine moţe izazvati negativne posledice (loša oplodnja, slabo
nalivanje zrna). Kasnija setva posle 30. aprila moţe dati dobre rezultate pod uslovom da je obezbeĊen sistem za
zalivanje. U takvim uslovima zapaţen je manji napad kukuruznog plamenca.
Da bi se poboljšali uslovi gajenja biljaka, olakšala borba protiv korova i primenjivala mehanizacija
prilikom mera nege i u ţetvi, kukuruz se mora gajiti kao okopavinski usev. U zavisnosti od uslova i cilja gajenja,
kukuruz se seje na razliĉite naĉine: omaške, u kućice i redove.
67
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Svi naĉini setve su obraĊeni u opštem delu ove knjige, pa će ovde biti obraĊen naĉin setve koji se u nas
najĉešće koristi, a to je setva u redove. Po ovom naĉinu, setva se moţe obavljati u kontinuiranim redovima na
rastojanje izmeĊu biljaka od 10 cm, pa se posle nicanja, pri razvoju do 3 lista vrši proreĊivanje na ţeljeno
odstojanje izmeĊu biljaka u redu.
Ovaj naĉin setve iziskuje dosta rada i troši više semena, pa je kod nas udomaćena punktirana setva, odnosno
setva na taĉno odreĊeni razmak u redu bez potrebe kasnijeg proreĊivanja biljaka. Dakako, da za primenu ovakve
setve, seme treba da bude visokog kvaliteta i kalibrisano.
Setva kukuruza u redove Klijanac kukuruza
U pogledu vrste setve, moţe se istaći da se kukuruz gaji za zrno, silaţu i zelenu masu, kako u ĉistim
usevima tako i u smeši. Kod nas je rasprostranjena setva kukuruza sa pasulje ili sa sojom (konsocijacija useva). U
poreĊenju sa ĉistim usevom kukuruza, prinos zrna se ne smanjuje, već se dobije isti ili ĉak malo veći prinos i plus
prinos pasulja ili soje.
Gustina (broj biljaka) je element na koji u znatnoj meri imaju uticaj klimatski uslovi rejona kao i kvalitet
zemljišta. Pored ovoga, na gustinu useva utiĉe i osobine sorte kukuruza ili hibrida. To znaĉi, da se na slabim
zemljištima gaji manji broj biljaka, a na plodnim zemljištima, sa dovoljno vlage ili u uslovima navodnjavanja veći
broj. Rani hibridi zbog manjeg habitusa seju se na veći broj biljaka, a kasni obrnuto.
Gustina useva kukuruza u zavisnosti od duţine vegetacije hibrida
FAO grupa hibrida Broj biljaka po hektaru
100 70.000 - 90.000
200 i 300 65.000 - 80.000
400 i 500 55.000 - 65.000
600 i 700 45.000 - 60.000
Sa povećanjem koliĉine Ċubriva i povećanjem broja biljaka po jedinici površine, ne dobije se adekvatno
povećanje prinosa.
Kod nas, tako i u mnogim zemljama sa intenzivnom proizvodnjom kukuruza osnova meĊuredni razmak od
70 do 80 cm, a razmak unutar reda izmeĊu biljaka je od 12.5 do 31 cm. Najpovoljniji pravac redova smatra se
seve-jug.
Broj biljaka po ha pri različitom meĎurednom i rastojanju u redu
Razmak
izmeĊu
biljaka (cm)
Rastojanje biljaka
izmeĊu redova (cm) Razmak
izmeĊu
biljaka (cm)
Rastojanje biljaka
izmeĊu redova (cm)
70 cm 75 cm 80 cm 70 cm 75 cm 80 cm
15 96.200 88.800 83.300 23 62.100 58.000 52.100
16 89.300 83.300 78.100 24 59.500 55.600 50.000
17 84.000 74.100 73.500 25 57.100 53.300 48.100
18 79.400 73.000 69.400 26 54.900 51.300 46.300
20 71.400 66.700 59.500 27 52.900 49.300 44.600
21 68.000 63.400 56.800 28 51.000 47.600 43.100
20 71.400 66.700 59.500 29 49.300 45.900 41.700
21 68.000 63.400 56.800 30 47.600 44.400 40.300
22 64.900 60.600 54.300 31 46.100 43.000 39.100
Od dubine setve zavisi ne samo njihovo klijanje i nicanje već i razviće korenovog sistema i produktivnost
biljaka. Pri stavljanu semena na veliku dubinu, pogotovo u hladno zemljište, dolazi do velikog trošenja hranivih
materija iz endosperma prilikom disanja i sporog nicanja. Biljke tada na površinu izlaze dosta oslabljene. Plitko
68
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
posejano seme je izloţeno kolebanju temperatura i vlage. Osim toga, klijanci kukuruza su izloţeni povredama od
ptica kao i od drljanja ako se zbog pokorice ukaţe potreba za ovom merom.
U normalnim uslovima vlaţnosti površinskog sloja zemljišta, i na normalnim zemljištima, dubina setve bi
trebala iznositi oko 6 cm s izuzetkom 8 cm.
Nega. - Mere nege kukuruza se dele na obavezne i neobavezne. U obavezne mere spadaju: korekcija
gustine useva, suzbijanje korova, borba protiv bolesti i štetoĉina, meĊuredna kultivacija i navodnjavanje (ukoliko
za to postoje uslovi), a u neobavezne mere ulaze: valjanje posle setve, drljanje posle setve i posle nicanja, ogrtanje,
zakidanje zaperaka i prihranjivanje.
Korekcija gustine useva se primenjuje ako je posejan veći broj biljaka od optimalnog. Ova mera nege se
izvodi kada je kukuruz u fazi 3 do 4 lista. Ranija korekcija nije poţeljna jer se moţe desiti da se odstrane biljke koje
imaju visoki biološki potencijal za prinos, a kasnije usled konkurencije i slabijeg razvoja u preterano gustom usevu,
koji se poĉinje zapaţati nakon faze 5 listova.
Suzbijanje korova pomoću herbicida je stalna mera nege, jer korovi mogu da smanje prinos kukuruza za
32%. Na biljke kukuruza, korovi negativno utiĉu kroz celu vegetaciju a naroĉito u poĉetnim fazama razvoja. Pored
mehaniĉkog suzbijanja, korovska vegetacija se najuspešnije suzbija herbicidima.
Vaţniji hirbicidi i njihove kombinacije za suzbijanje korova u kukuruzu
Red
br.
Kombinacija
herbicida Aktivna materija
Koliĉina
kg-l/ha Vreme primjene
1. Monosan
Korovicid 2.4 -D
1.5-2.5
Kad kukuruz ima 3-4 lista
3. Afalon E-48
Alanex - 48 alahlor
4-6 Pre setve ili do faze 3 lista kukuruza
4. Lasso combi
Lasso/Atrazi
n
alahlor+atrazin 5-7 Pre setve ili do faze 3 lista kukuruza
6. Tristar alahlor+atrazin+piri
dat 7-8 Kukuruz od 1 do 4 lista
8. Zoromat-500 amatrin+atrazin+
amitrol 2.5
Posle setve, a prije nicanja; sve u
silaţnom kukuruzu
9. Atrazin - 500 atrazin 2 Posle setve a najkasnije do faze 2
lista
10. Zaddok atrazin +bentozan 4-5 Kukuruz u fazi 2-4 lista
11. Atprom-500 atrazin
+prometrin 2-3 Do 3 lista kukuruza
13. Bladex 50%
SC cianazin 2-6 Posle setve, a pre nicanja
14. Banvel-480 dikamba +
mekoprop 0.5-0.7
Kukuruz u fazi 2-5 listova; ne u
semenskom kukuruzu
15. Alizor E-72 EPTC+AD-67 5-7.5 Pre setve uz inkorporaciju i ne u
semenskom kukuruzu 16. Zean E-72 EPTC
+dihlormid 4-8
17. Eradican
extra 6-E
EPTC+
protektanti 4-6 Posle setve, uz inkorporaciju
18. Racer25-
EC+Atrazin
flurohloridon+
atrazin 1.0+1.5 Posle setve, a pre nicanja
19. Starane -250 floroksipir 0.8 Kukuruz 3-6 listova
20. Lontrel-100 klorpiralid 0.6-1.0 Nakon nicanja, faza kukuruza 2-6
listova
24. Clap piridat 1.5-2 Kukuruz u fazi 2-8 listova
25. Tell (R) 75-
WG piridat+atrazin 3-4 Kukuruz u fazi 2-4 lista
26. Tarot 25 DF rimsulfuron-metil 0.4 Kukuruz u fazi do 7 listova
27. Harmony 75
DF+atrazin
tifensulfuron-
metil+atrazin
0.10-
0.15+1.0 Kukuruz u fazi 2-4 lista
28. Equip foramsulforon 2 l Kukuruz u fazi 2-4 listova
29. Tarot 25- G rimsulfuron 40-60 g Kukuruz u fazi 1-6 listova
30. Motivell nikosulfuron 1 l Kukuruz u fazi 2-6 listova
31. Grid 75-WG tifensulfuron-metil 20 g Korov u fazi 2-5 listova
Herbicid se primenjuje pre setve, sa setvom ili posle setve a pre nicanja, ili kao dopunski, posle nicanja do
razvoja 7-9 listova (kada kukuruz dostigne visnu 45-60 cm). Postoji velike izbor herbicida, a uglavnom su to
69
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
triazinski herbicidi, atrazina, alahlora i njihove kombinacije. Danas su u prodaji nove aktivne materije sa visokom
efikasnošću. Ovde ćemo navesti samo nekoliko herbicida koji su danas u upotrebi.
Suzbijanje štetnnih insekata i bolesti kukuruza. Štetni insekti i bolesti kukuruza izazivaju znatne
gubitke prinosa. Ima oko 400 vrsta štetnika koje se hrani kukuruzom. Od velikog broja raznovrsnih štetnika
naroĉitu štetu usevu kukuruza priĉinjavaju ţiĉnjaci (Elateridae sp.), ozime podgrizajuće sovice, larve gundelja
(Melolontha melolontha), kukurzni plamenac (Ostrinia nubilallis) kukuruzna pipa (Tanymechus dilaticolis), sada i
već nekoliko puta spomenuta kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera) a od bolesti najviše štete priĉinjava
mehurasta snet (Ustilago maydis), pegavost lišća kukuruza (Helmithosporium turcicum), truleţ klipa (Giberela
zeae).
Najvaţnije bolesti kukuruza
Helmithosporium turcicum Giberela zeae Diplodia zea
Ustilago maydis
Fusarium sp.
Antraknoza kukuruza Penicillium sp. Cladosporium sp.
70
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Najvaţniji štetni insekti kukuruza
Melolontha melolontha Elateridae sp,
Ostrinia nubilallis
MeĊuredna obrada (kultivacija) je vrlo vaţna mera nege, jer je kukuruz biljka koja zahteva da u toku
vegetacije površinski sloje zemljišta bude dovoljno rastresit i ĉist od korova. MeĊurednom kultivacijoim se pored
uništenja korova, koje su propustili herbicidi, ostvaruje poboljšanje vazdušnog i vodnog reţima zemljišta,
pojaĉanje mineralizacije organske materije i povećanje koliĉine lakopristupaĉnih hranivih materija. Prva meĊuredna
kultivacije treba da poĉne ĉim se ukaţu redovi kukuruza. Da se ne bi povredio korenov sistem biljaka, pri prvoj
kultivaciji ostavlja se neobraĊeni zaštitni pojas 10-12 cm od redova biljaka. Kod sledeće kultivacije zaštitni pojas se
povećava na 15-20 cm. MeĊurednu kultivaciju moguće je izvoditi do trenutka, kada biljke kukuruza dostignu
visinu 80-90 cm ili nešto više.
MeĎuredna kultivacija kukuruza sa unošenjem azota u zemljište MeĎuredna kultivacija
Dubina meĊuredne kultivacije treba da bude razliĉita u zavisnosti od intenziteta zakorovljenosti i faze
razvića biljaka kukuruza. Prva kultivacija obavlja se na dubini 10-12 cm, druga na 6-8 cm i treća 5-6 cm. Ĉesto se
sa kultivacijom povezuje mera prihranivanja kukuruza.
Navodnjavanje useva kukuruza se primenjuje na osnovu realne evapotranspiracije a ne na osnovu
tzv. kritiĉnih faza razvoja biljke. Naime, svaka faza razvoja biljke je fiziološki kritiĉna, ali stalna obezbeĊenost
useva vlagom uz ostale povoljne uslove daju dobre pretpostavke za veliki prinos. Postoje doduše momenti kada se
javlja nedostatak vlage (to su letnji meseci) kada je kukuruz u fazi oplodnje. Tada se najviše vrše mere
navodnjavanja, pa je otud nastao naziv “kritiĉni period” što je pogrešno. Ne trebaju se davati recepti o broju
navodnjavanja, o zalivnoj normi, već na osnovu bioloških principa odrediti vreme i koliĉinu potrebne vlage za
razvoj useva. Zato je pravashodno poţeljno pratiti odnos izmeĊu stvarne i potencijalne avapotranspiracije, da se taj
odnos (numeriĉki izraţen) pribliţi broju 1i kao takav da se odrţava.
71
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Neobavezne mere nega useva kukuruza su valjanje, drljanje, zakidanje zaperaka, prihranjivanje.
Valjanje lakim valjcima se vrši ako je setveni sloj suv. Ukoliko se posle toga pojave jaki pljuskovi, stvori se
pokorica, pa je takvu površinu potrebno drljati. Razbijanje pokorice se vrši lakim drljaĉama. Ukoliko sloj pokorice
nije tako ĉvrst, onda se ova mera nege obavlja rotacionim kopaĉicama. Ovom merom se istovremeno uništavaju
iznikli korovi. Ogrtanje kao mera nege se u ravniĉarskim podruĉjima sa velikom primenom mehanizacije više ne
praktikuje, jer se ogrtanjem povećava dodirna površina sa vazduhom što povećava isušivanje, a istodobno smeta
primeni mehanizacije (u berbi kukuruza i obrada zemljišta za naredni usev). Ova mera nege ima opravdanje na
hladnim i vlaţnim zemljištima ili na nagnutim terenima gde postoji opasnost od vodene erozije i erozije vetrom
odnosno, kao deo konzervacijske obrade zemljišta (ridge tillage). Ranije se prilikom ruĉnog okopavanja vršilo
zakidanje zaperaka. Danas se postavlja pitanje, da li ta mera ima opravdanje? U uslovima suvog ratarenja, pojava
zaperaka je veći problem, jer zaperci dodatno isušuju zemljište a ne donose urod. MeĊutim, pri zakidanju zaperaka,
javlja problem oštećenja, odnosno stvaranja rana na biljci kukuruza zbog ĉega je ona više izloţena napadu bolesti
(npr. mehurasta snet) ili štetnih insekata i glodara. Zato se problem zaperaka moţe rešti selekcijom ili odabirom
hibrida koji stvaraju manje zaperaka kao i gustinom setve. Prihranjivanje useva kukuruza je objašnjeno u
poglavlju Ċubrenja za kukuruz.
Usjev kukuruza
Berba kukuruza. - Berba kukuruza uslovljena je sadrţajem vlage u zrnu, Pri ruĉnoj berbi ili
mehanizovanoj dvofaznoj (beraĉima), berba se obavlja u punoj zrelosti, a puna zrelost je odreĊena na osnovu
najmanjeg sadrţaja vlage u zrnu, kod koliĉine vlage koje omogućava ĉuvanje kukuruza u koševima (ĉardacima). U
savremenoj jednofaznoj mehanizovanoj berbi (kombajnima), berba se obavlja u vreme tehniĉke zrelosti, koja se
odlikuje stanjem zrna koje omogućava berbu, ĉuvanje, doradu i upotrebu semena. Tehniĉka zrelost kukuruza
nastupa na prelazu voštane u punu zrelost, odnosno u drugoj polovini voštane zrelosti. U tom vreme zrno dobija
svoju prirodnu boju i sjaj, listovi se uglavnom suše, a omotaĉ klipova (komušina) je redovno suvlji od listova.
Usev kukuruza pred berbu Berba kukuruza
72
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Poĉetak ţetve u tehniĉkoj zrelosti se smatra period sa vlaţnošću zrna od 30-35%, što predstavlja
istovremeno i gornju granicu za berbu uz obavezno sušenje zrna. Kasnije se u toku berbe sadrţaj vlage u zrnu
smanjuje. U našim uslovima, sadrţaj vlage zrna prilikom berbe je kod vrlo ranih hibrida 15%, ranih 15-20%,
srednje ranih 20-25%, srednje kasnih 25-30% i kasnih 30-35%.
U godinama sa proseĉnim vremenskim prilikama i pri setvi u u optimanlim rokovima, rani i srednje rani
hibirid dospevaju za berbu u drugoj polovini septembra, srednje kasni u prvoj polovini oktobra, a kasni krajem
oktobra. U nepovoljnim godinama s hladnijim razdobljima i dosta kiše, zakašnjenje berbe kukuruza moţe biti do 15
dana.
Ranije se smatralo da se kukuruz moţe brati kasnije od faze tehniĉke zrelosti, meĊutim, dokazano je
kasnijom berbom dolazi do gubitaka kao posledica napada bolesti i štetoĉina, lomljenje i poleganje stabla, otkidanja
klipova i indirektno kao posledica biološke aktivnosti klipa usled ĉega dolazi do gubitka apsolutne i hektolitarske
mase zrna.
Ţetva zelene mase kukuruza za silaţu
Što se tiĉe vremena ţetve zelene mase kukuruza, najveći prinos krmih jedinica dobije se kada se ţetva
izvrši u fazi mleĉno-voštane zrelosti zrna. Ţetva kukuruza za silaţu vrši se silaţnim ili silo kombajnima, koji u
jednom prohodu ţanje stabla kukuruza i usitnjava. Transportnim sredstvima se iseckana masa odvozi u ekonomsku
dvorište i podvrgava procesu siliranja mase.
73
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sirak Sorghum bicolor L., Sorghum vulgare Pers.,
Andropogon sorghum Brot., Sorghum sorghumL.
Sinonimi: sirek, sirk; ruski -сорго; engleski –sorghum, indian millet; francuski - le sorgho; nemaĉki -
Mohrenhirse.
Zrno sirka sluţi za ishranu stoke i ţivine a u manjem obimu za ishranu ljudi (Azija i Afrika). Zelena masa
se koristi za ishranu stoke kao silaţa ili kao seno. Sirkova silaţa je nešto manje hranljive vrednosti od kukuruzne.
Sorghum bicolor L.
Od zrna sirka se preradom dobija skrob, glukoza, sirup, ulje, gluten, alkohol i dr. Od stabla podvrste
šećernog sirka dobija se šećerni sirup. Sok sirka šećerca sadrţi 13-17% šećera, od ĉega 10-14% saharoze.
Zrno sirka je po hemijskom sastavu sliĉno zrnu kukuruza: 72-76 % skroba, 8-12% proteina, 3,2% masti,
1,5% sirove celuloze i 1,6% mineralnih materija. Metlice tehniĉkog sirka sluţe za izradu metli i ĉetaka.
Preklo sirka
Sirak je stara gajena biljna vrsta. Gajen je u Africi pre 5000 godina, u Kini pre 3000 {godina, a u srednjoj
Aziji pre 2500 godina. U Evropu je uvezen preko Đenove i Venecije, u XV veku. Smatra se da je postojbima sirka
srednja Afrika.
Većina istraţivaĉa smatra da sirak potiĉe od divljih višegodišnjih sirkova, dok drugi smatraju da sirak
potiĉe (od jednogodišnj'ih sirkova s dugom metlicom. Optimalnim rejonom gajenja sirka smatra se areal izmeĊu
74
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
ekvatora i 250 severne geografske širine i izmeĊu 13 i 350 juţne geografske širine. MeĊutim, sirak se gaji i
severnije iznad 450 severne geografske širine.
Poreklo i rasprostranjenost sirka
Proizvodnja sirka u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Zemlja Površina (u ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (u t)
Indija 10 1800 000 0.82 8 390 000
Kina 780 000 3.45 2 700 000
Meksiko 1 960000 3.32 6 500 000
Nigeria 6 750 000 1.16 7 800 000
Sudan 5 000 000 0.70 3 500 000
Argentina 540 000 5.07 2 750 000
Australia 770 000 2.30 1 780 000
Etiopija 1 650 000 1.12 1 850 000
Kolumbija 60 000 2.83 170 000
Venecuela 260 000 1.50 390 000
Egipat 160 000 4.69 750 000
Jemen 400 000 0.90 360 000
Tanzania 600 000 0.92 550 000
Niger 1 500 000 0.43 650 000
Juţna Afrika 80 000 2.63 200 000
Tajland 160 000 1.25 200 000
SAD 3 470 000 3.76 13 070 000
Ostali 5 500 000 1.00 5 490 000
Svet ukupno 39 820 000 1.43 57 090 000
Botaniĉka klasifikacija
Sirak pripada redu Poales, porodica Poaceae, potporodica Panicoideae, rod Sorghum. U ratarstvru gajeni
sirak je predstavljen dvema vrstama, koje imaju najveću privrednu vaţnost:
1. Obiĉan sirak -Andropogon sorghum Brot., koji ima više podvrsta, odlika i sorti;
a) sudanska trava -Andropogon sudanense Pers., koja je veoma cenjena jednogodišnja
krmna.
b) divlji sirak - Sorghum halepense koji predstavlja opasan karantinski korov.
Jednogodišnji gajeni sirak –Sorghum bicolor ima u somatiĉnim ćelijama 20 hromozoma (n = 10, 2n =
20). Ova vrsta se prema obliku metlice, deli na dve podvrste:
1. Sorghum bicolor ssp. contractum Körn., sa zbijenom metlicom;
2. Sorghum bicolor ssp. effusum Körn., sa rastresitom metlicom.
75
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Mnogobrojne sorte sirka po naĉinu korišćenja u proizvodnji podeljene su na:
a) Sirak za zrno (Sorghum bicolor var. eusorghum L.) niskog je rasta, zrno sadrţi malo tanina pa je
zato pogodan za ishranu, srţ stabla je malo slatka.
Sirak za zrno
b) Sirak metlaš (tehniĉki sirak), (Sorghum bicolor var. technicum) ima dugaĉke metlice (do 50 cm) bez
vretena s tankim elastiĉnim granama povijene na jednu stranu.
Od tehničkog siraka se proizvode četke i metle
c) Sirak za seno i pašu, (sudanska trava), (Sorghum sudanense L.) – mnogo se bokori i grana, stablo je
suvo i visoko s velikom lisnom masom. Koristi se za pašu i seno.
Sudanska trava
d) Sirak za zelenu krmu i silaţu (Sorghum vulgare L.)– visokog je srednje bujnog rasta , srţ stabla je
soĉna i više manje slatka.
76
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sirak za zelenu krmu i silaţu
e) Šećerni sirak za sirup (Sorghum bicolor va., sacharatum L.)- odlikuje se visokim stablom (od 5 do 6
m) sa srţi bogatom šećerom od koje se moţe izdvajati šećer i praviti pekmez. Dobro se bokori.
Šećerni sirak Od šećernog siraka se proizvodi i sirup
Morfološke osobine sirka
Korenov sistem u sirka je ţiliĉast i za razliku od mnogih trava trava, veoma razvijen. Prodire u dubinu
180-250 cm, a u širinu do 130 cm, pri ĉemu se jako grana u vertikalnom i horizontalnom pravcu. Klicin korenĉić,
koji se razvija pri klijanju semena, dobro je razvijen i od momenta nicanja do obrazovanja od 3 do 4 lista,
intenzivno se grana, obrazujući mnoštvo boĉnih korenĉića pokrivenih korenskim dlaĉicama. Pored primarnog i
sekundarnih korenova, koji se razvijaju u zemljištu, sirak iz donjih nadzemnih kolenaca stabla obrazuje vazdušne
ili potporne korene, koji sluţe kao potpora ili oslonac nadzemnom delu, a zatim prodirući u vršni sloj zemljišta oni
uĉestvuju u upijanju vode i hrane.
77
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vazdušni korenovi u sirka
Stablo je sliĉno drugim ţitima. Ĉvrsto je i uspravno a sastoji se iz
ĉlanaka, ĉiji su broj i duţina razliĉiti, u zavisnosti od pripadnosit grupi (za
zrna, šećerac, metliĉar, krmni) kao i od duţine vegetacije. Ukupna duţina
stabla u šećernatih sorti dostiţe 3-6 m, a u tropskim rejonima i više.
Unutrašnjost stabla je rastresito tkivo kojem se nalaze sudovni snopići, a
spolja mehaniĉroo tkivo i epidermis, pokriven voštanom prevlakom. U tkivima
stabla nakuplja se od 8 do 15, pa ĉak i do 18% šećera. Iz ĉvora bokorenja
razvija se nekoliko stabala, a normalno razviće dostiţe njih 4 do 5.
List se sastoji iz liske i lisnog rukavca. Liske su dogaĉke od 40 do 80
cm, a široke od 5 do 14 cm. Središni nerv je jako razvijen. Sivozelena boja
ovog nerva ukazuje da je i stablo ispunjena soĉnom srţi, a bela boja ukazuje na
suvu srţ. Liske su plavozelene boje, što potiĉe od voštane prevlake. Duţ
glavnog nerva liske nalaze se grupe specifiĉnih ćelija, koje omogućavaju
savijanje, a ne uvrtanje liski, što utiĉe na otpornost sirka prema suši (kod
kukuruza liske se uvrću, ali ne i savijaju). Bokorenje sirka
Cvast je metlica ĉija je središnje vreteno duţine od 12 do 60 cm.Vreteno metlice moţe biti uspravno ili u
razliĉitom stepenu uvrnuto. U zavisnosti od duţine grana, metlice imaju razliĉitu veliĉinu, zbijenost (rastresita,
zbijena, savijena) i oblik (stoţastu, cilindriĉnu, ovalnu, okruglu, jajastu, piramidalnu). Na boĉnim granĉicama se
nalaze po dva klasića, od kojih je jedan dvopolan, plodan i sedeći, a drugi na dugoj dršci neplodan jer ima samo
prašnike. Neplodni klasići opadaju posle cvetanja. Pleve su tvrde, koţaste i ĉvrsto obuhvataju zrno. Plevice su neţne
i tanke.
Cvast (metlica) sirka
78
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Različite boje i forme metlice sirka
Zrno u pleviĉastih sorti je ĉvrsto pokriveno plevama i plevicama, a u golozrnih sorti pokrivenost je labava,
pa se zrno lako vrši, ostajući pod pokrivaĉem omota ploda. Boja pleve je razliĉita, od bele do mrkosive.
U zrnastih sorti seme je više okruglo i okruglo ovalno, kod šećerca i metlaša izduţeno, jajasto ili
kruškoliko. Masa 1000 zrna u krupnozrnih sorti iznosi od 30 do 32 g, srednjezrnih od 20 do 30 g a sitnozrnih 20 g.
Omotaĉ zrna je obojen u svetle i tamne tonove. Kod mnogih formi endosperm je obojen zbog sadrţaja tanina u zrnu.
To je negativna osobina ako se zrno koristi u ishrani a pozitivna kada se koristi u preradi.
Klasići sirka Zrno sirka zrnaša
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. – Sirak je biljka koja voli topli klimat, iako visoke temperature od setve do
bokorenja na njege deluju negativno jer do tada nije dovoljno razvijen korenov sistem.
Seme sirka poĉinje da klija i niĉe na temperaturi od 10 do 120C. Ove temperature si istovremeno biološki
minimum, dok je optimum od 15 do 180C. Kratkotrajni i slabi mrazevi (-2
0C) ga uništavaju, dok pri 12
0C raste
veoma sporo. Optimalna temperatura za rast i razvoj sirka se kreće od 27 do 300C.
Odnos prema vlazi. - Zahvaljujući svojim anatomskim i fiziološkim osobinama, sirak je biljka koja je
od svih ţita najotpornija prema suši. Odlikuje se i prisustvom epidermisa i sposobnošću da zaustavi rast pri
dugotrajnoj suši a kasnije da nastavi rast ukoliko se poboljša vodni reţim zemljišta. Kada biljka zbog suše zaustavi
rast, listovi se savijaju u oblik cevi, što smanjuje transpiraciju. Ima i voštanu prevlaku na listovima, što takoĊer
usporava otpuštanje vlage transpiracijom. Visoka otpornost na sušu omogućena je sposobnošću korena da snaţnu
upija vlagu iz zemljišta.
Sirak je samooplodna biljka (ponekad moţe biti i stranooplodna), kratkog dana. Duţina vegetacionog
perioda kod ranih sorti iznosi od 90 do 110, srednje ranih od 115 do 128 i kasnih od 130 do 140 dana.
79
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kod šećernog sirka, sirka za silaţu i sudanske trave, stvara se glikozid (durin) na bazi cijanovodonika
(HCN) koji izaziva trovanje stoke. Stoka se najviše truje mladim listovima, koji sadrţe od 2 do 3 puta više HCN od
stabla. Posle metliĉanja, opasnost od trovanja cijnovodonikom prestaje. Veće koliĉine azota prilikom Ċubrenja
sirka uzrokuje veći sadrţaj HCN u biljci. Zbog toga ukupna koliĉina azota pri Ċubrenju sirka za zelenu masu ne sme
biti veća od 180 kg/ha.
Odnos prema prema zemljištu. – Najbolje uspeva na lakšim, plodnim zemljištima ali dobar urod daje
i na aeriranim teţim glinušama. Pošto nema velike zahteve prema zemljištu, dobro reaguje na poboljšanje uslove
mineralne ishrane naroĉito na siromašnim peskovitim zemljištima. Najbolje reaguje na azot ukoliko je u
optimalnom odnosu sa fosforom i kalijumom.
Agrotehnika za sirak
Predusev . – Najbolji predusevi za sirak su strna ţita, zrnene leguminoze, povrće, šećerna repa, krompir.
Kao predusevm sirak nije pogodan za ozime useve (posebno za ozima ţita) jer ima duţu vegetaciju od kukuruza,
zatim koren gradi jak i kompaktan busen, što oteţava zakasnelu osonovnu i predsetvenu obradu zemljišta za
ozimine. Zbog toga se posle sirka uglavnom gaje jari usevi.
Obrada zemljišta. – Sliĉna je kao i za kukuruz. Preporuĉuje se što ranija osnovna obrada, gruba jesenja
i kvalitetna prolećna predsetvena priprema zemljišta. Kvalitetna predsetvena priprema zemljišta je bitna zbog
sitnog semena, kasnije setve i sporog poĉetnog razvoja, kada je sirak osetljiv na napade korova. Zbog toga je
primena kombinovanih oruĊa sa valjkom u predsetvenoj pripremi zemljišta u jednom prohodu veoma bitna mera.
Mlada biljka sirka Mlade biljke sudanske trave
Đubrenje. – U zavisnosti od od plodnosti zemljišta, planiranog prinosa, svrhe gajenja i drugih vaţnih
faktora, za sirak zrnaš i krmni sirak treba upotrebiti od 25 do 30 t/ha stajnjaka, 70 kg/ha N i 140 kg/ha P2O5 i
K2O. Ako se stanjak ne primenjuje, koliĉine azota,
fosfora i kalijuma se povećavaju za 50%.
Raspored Ċubriva je sledeći: celokupna
koliĉina stajnjaka, 2/3 fosfora i kalijuma i 1/4 azota
se zaoravaju u osnovnoj obradi zemljišta, 1/3
fosfora i kalijuma i 1/4 azota se daju predsetveno,
dok se 1/2 azota ostavlja za prihranjivanje.
Setva.- U našim grotehniĉkim uslovima,
sirak se seje 10 do 15 dana kasnije od poĉetka setve
kukuruza, kada temperatura zemljišta na 10 cm dubine
bude 12 do 150C. To je treća dekada meseca aprila.
Seje se u široke redova na razmak od 50 do 60 cm red
od reda i od 10 do 15 cm unutar reda izmeĊu biljaka.
Za proizvodnju stoĉne hrane. Rastojanje izmeĊu
redova je manje (od 20 do 40 cm). Koliĉina semena
zavisi od naĉina setve, gustine useva, krupnoće
semena, a u proseku iznosi 10 do 30 kg/ha, do dubina
setve iznosi od 3 do 5 cm. Široki redovi sirka
80
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Nega useva. – Nega useva sirka sliĉna je kao i kod kukuruza a sastoji se od uništavanja korova
herbicidima, meĊurednog kultiviranja, prihranjivanja i proreĊivanja kao i navodnjavanja ako za to postoje uslovi.
Kod sirka šećerca za proizvodnju sirupa, preporuĉuje se skidanje metlicau mleĉnom stanju, da bi se povećao sadrţaj
šećera u stablu. MeĊutim, ova mera je dosta skupa zbog ruĉnog rada, pa je ĉesto ekonomski neopravdana.
Ţetva.- Ţetva sirka za zrno obavlja se u punoj zrelosti jer on teško dozreva u otkosima i snopovima. Pri
kombajniranju, odsecaju se samo metlice. Posle toga se stablo seĉe silokombajnima. Tehniĉki sirak se ţanje ruĉno
u poĉetku voštane zrelosti, pri ĉemu se prvo seku metlice duţine sa 20 do 25 cm stabla, a zatim se stablo kosi
kosaĉicom. Metlice sa zrnom se suše prirodnim putem na njivi ili u sušnici na temperaturi od 45 do 500C. Najbolje
rezultate daje sušenje metlica na policama od letvica u trajanju od 10 do 12 dana u slojevima od 10 do 15 cm.
Vršidba tehniĉkog sirka se obavlja pomoću mašina mlatilica sa valjcima koji ne uvlaĉe metlicu već samo
skidaju zrno sa grana.
Ţetva sirka za silaţu i stoĉnu hranu, obavlja se silokombajnima, za zelenu hranu u vreme od vlatanja do
metliĉanja, a za silaţu u metliĉenju, raĉunajući da se moţe dobiti i drugi otkos (otava).
Ţetva sirka zrnaša Kosidba sirka za silaţu
81
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Proso (Panicum milliaceum L.)
Sinonimi: proso, sitna proja; Ruski: просо; Engleski: proso millet, millet grass, broomcorn millet, common
milllet, hog milllet, white milllet; Francuski: le millet; Nemaĉki: Rispenhirse.
Proso je zrnasto skrobna biljka koja se koristi u ljudskoj i stoĉnoj ishrani. Oljušteno zrno se upotrebljava
kao kaša za ljudsku ishranu i ima veliku hranljivu vrednost. Od brašna prosa pripravlja se posebno pecivo, a kada
se brašnu pšenice doda oko 15% brašna prosa, dobije se hleb dobrog kvaliteta. Zrno prosa se moţe upotrebiti u
industriji piva i alkohola. Neoljušteno zrno sluţi kao odliĉna stoĉna hrana, naroĉito za ishranu svinja i peradi.
Slama prosa ima dobru hranjivu vrednost.
Panicum miliaceum L.
Poreklo prosa
Proso se vrlo rano poĉeo gajiti kao udomaćena biljna vrsta. Za ljudsku ishranu se upotrebljavao još u
mlaĊem kamenom dobu. Gajen je 4000-5000 godine pre nove ere. Njegovi ostaci naĊeni su u sojeniĉkim naseljima
u Švajacarskoj, a inaĉe je predstavljao osnovnu poljoprivrednu biljnu vrstu Gala i Skita.
82
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Poreklo i divlji rodonaĉelnik obiĉnog prosa nije do sada utvrĊen, a postojbinom se smatra središnja Azija.
Centar porekla prosa
Geografska rasptostranjenost prosa se pribliţno poklapa sa zonom gajenja kukuruza. Optimalni rejoni
gajenja prosa izmeĊu 300 i 50
0 severne geografske širine na severnoj polulopti a na juţnoj polulopti izmeĊu 20
0 i 35
0
juţne geografske širine. To znaĉi da je proso usev juţnih, toplijih krajeva, ali zbog kratkoće vegetacije gaje se
daleko na severu i na većim nadmorskim visinama.
Najveće površine pod prosom se nalaze u Aziji, zatim u Africi i bivešem SSSR-u. Na Evropu otpada svega
0.10% od ukupnih površina u svetu prosom.
Proizvodnja prosa u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Region Površine (ha ) Prinos (t/ha) Proizvodnja (t)
Afrika 18 500 000 0.61 11 360 000
Azija 16 990 000 0.89 15 170 000
S. Amerika 80 000 1.53 150 000
Australija 30 000 1.05 300000
SAD 150 000 1.20 180000
Ex SSSR 2 270 000 0.68 1 540 000
Svet (ukupno) 37 980 000 0.74 28 700 000
Botaniĉka klasifikacija
Proso pripada redu Poales, porodici Poaceae, podporodici Panicoidae i rodu Panicum. Rod Panicum je
vrlo brojan (preko 400 vrsta), ali veći znaĉaj za proizvodnju imaju tri vrste: Panicum miliaceum L (obiĉno proso),
Panicum italicum L., sin. Setaria italica ssp. maxima Al., (italijansko proso) i Panicum germanicum Roth., sin.
Setaria germanica L., (muhar). Ovde će biti obraĊen samo na Panicum miliaceum L. (obiĉno proso).
Obiĉno proso je prema graĊi metlice podeljeno na podvrste:
a) Sa rastresitom metlicom (Panicum miliaceum ssp. patentissimum Popov). – gde je vreteno metlice uspravno i
dugaĉko, boĉne granĉice idu u svim pravcima i jako odstupaju od osi vretena.
b) Sa razgranatom metlicom (Panicum miliaceum ssp. effusom Al)., - vreteno metlice pravo i dugaĉko, ali
boĉne grane manje odstupaju od osi vretana i postavljene su pod oštrim uglom koso naviše.
c) Sa zbijenom i povijenom metlicom (Panicum miliaceum ssp. contractum Al.),- vreteno dugaĉko i povijeno,
sve boĉne grane priljubljene uz glavno vreteno, pa cela metlica ima zastaviĉasti izgled.
d) Sa ovalnom ili poluzbijenom metlicom (Panicum miliaceum ssp. avatum Popov.), - metlica skraćena, zbijena,
donje granĉice pod većim uglom, a gornje priljubljene uz vreteno pod oštrim uglom.
e) Sa zbijenom metlicom (Panicum miliaceum ssp. compactum Körn.), - metlica uspravna, vrlo zbijena i kratka,
sa kratkim boĉnim granĉicama jako priljubljenim uz središnju osu.
Svaka od ovih podvrsta ima ĉitav niz odlika ( na osnovu boje zrna i metlice).
83
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Morfološke osobine
Korenov sistem prosa je ţiliĉast. Proso klija jednim korenĉićem, a zatim se iz ĉvora bokorenja obrazuju
sekunadrni korenĉići (do 120). On uspeva da formira potpuni korenov sistem do metliĉenja i potpunije iskorištava
vlagu negod druga ţita osim sirka. U dubinu prodire više od 1 m.
Stablo je visine 75 do 100 cm, okruglo i ispunjeno parenhimom. Iz ĉvora busanja se obrazuju izdanci
kao i iz nadzemnih stablovih ĉvorova (nadzemno grananje). Po jednom stablu se obrazuje do 5 izdanaka, a pri
većem vegetacionom prostoru i do 20.
List je dug do 65 cm, lancetast, obrastao maljama, ima jeziĉak, nema rošĉiće ili uške.
Stablo i list prosa List prosa Mlada biljke prosa sa izdancima
Cvast je metlica, razliĉitog oblika i duţine ( do 15 do 25 cm), sa izraţenim vretenom na kome se nalazi od
10 do 40 boĉnih grana prvog reda. Na vrhu svake boĉne grane nalaze se pojedinaĉni jednocvetni klasići. Klasići
imaju tri pleve, od kojih su dve dobro rezvijene, široke, na vrhu zašiljene i pokrivaju cvet. Treća pleva je upola
manja, postavljena je nešto niţe a predstavlja ostatak drugog redukovanog klasića. Klasići su dvocvetni, ali je
razvijen samo jedan – vršni cvet. Cvetovi su dvopolni. Plevice su ĉvrste, glatke, sjajne, razliĉitih boja. Proso je
fakultativni autogam a stranooplodnja iznosi oko 20%.
Oblici metlice Metlica Klasić
Zrno je obavijeno plevicama. Sitno je, loptasto ili ovalno. Masa 1000 zrna se kreće od 5 do 8 g, a
hektolitarska masa od 70 do 75 kg. Pleve i plevice uzimaju od 20 do 30% veliĉine zrna. Što je veća masa 1000 zrna,
pleviĉavost je manja i obrnuto.
Seme prosa
84
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav oljuštenog zrna prosa
Skrob
66%Proteini
15%
Voda
12%
Celuloza
1%
Pepeo
1% Masti
4%
Šećer1 %
Proteini prosa sadrţe sledeće amonikoiseline: arginin, triptofan, lizin, tirozin i cistein.
Biološke osobine
Vegetacioni period prosa se kreće u proseku oko 80 dana ( od 55 do 115 dana i više). Od setve do pojave
klijanaca proĊe od 5 do 36 dana, od nicanja do bokorenja od 10 do 30 dana, od bokorenja do metliĉenja od 16 do
36 dana i od metliĉenja do sazrevanja od 30 do 45 dana. Ima niţu klijavost od ostalih ţita, pa mu je poljska
klijavost u proseku 52%. Bokori se kasnije i sporije, zbog ĉega moţe doći do jakog zakorovljenja i ugušivanja
useva.
Uslovi uspevanja
Odnos prosa prema toploti. – Minimalna temperatura klijanje prosa je od 8 do 100C. Klijanci na
površini zemljišta se javljaju pri temperaturi od 12 do 150C, dok se na negativnoj temperaturi od -2 do -3
0C klijanci
jako oštećuju, a pri mrazevima ispod -30C, klijanci ugibaju. U kasnijim fazama razvoja, proso traţi visoke
temperature i to izmeĊu 18 i 240C. Visoke temperature proso podnosi bolje od drugih ţita, zahvaljujući stomaternim
ćelijama koje mogu saĉuvati regulacionu sposobnost otpuštanja vlage ĉak pri temperaturi od 38 do 400C u toku 48
ĉasova.
Odnos prema vlazi. – Proso prema vlazi ima manje zhteve od drugih strnih ţita, osim, kako je već bilo
reĉeno, sirka. Za klijanje semena treba 25% vode od mase zrna. Transpiracioni koeficijent je 200 do 250. Proso ima
sposobnost da usled nedostatka vlage privremeno zaustavi rast (stanje anabioze) i tada uvrće listove. Nabolje
podnosi sušu od nicanja do vlatanja, dok od faze vlatanja do kraja metliĉenja ima najveće potrebe za vlagom.
Korenov sistem prosa ima sposobnost da upija vodu i kada je mali sadrţaj vlage u zemljištu. Zato on dobro
iskorišćava padavine koje padaju u drugoj polovini leta. Optimalna vlaţnost zemljišta za proso u toku cele
vegetacije iznosi od 60 do 80% od poljskog vodnog kapaciteta, pa dobro reaguje na meru navodnjavanja, kada daje
visoke prinose.
Odnos prema svetlosti.- Proso je biljka kratkog dana. Pri kratkom danu i dugoj noći, skraćuje vreme
plodonošenja, obrnuto produţuje vreme plodonošenja. Ako se seja kao postrni usev, period vegetacije se skraćuje za
15 do 20 dana. Ne podnosi zasenjivanje zato u uslovima s velikim brojem oblaĉnih dana daje manje prinose.
Odnos prema zemljištu.- Zahteva plodna zemljišta.dobro uspeva na strukturnim zemljištima visoke
efektivne plodnosti. Najbolja zemljišta za proso su ĉernozemi, eutriĉni kambisol, crvenice. Kisela zemljišta ne
podnosi.
Agrotehnika za proso
Plodored. - Zbog sporijeg poĉetnog rasta i razvića, zahteva strukturno zemljište i ĉisto od korova. Stoga
su mu najbolji predusevi zrnene i krmne leguminoze kao i neke okopavine. Dobri su predusevi i razorane ledine,
pašnjaci, višegodišnje detelinsko travne smese, ako se na vreme pooru i izvrši predsetvena priprema zemljišta.
Strnine naroĉito jare, konoplja, kukuruz i ponovljeni usev prosa nisu povoljni predusevi za proso jer njih
napadaju iste štetoĉine (kukuruzni moljac). Proso je dobar predusev za skoro sve njivske useve osim za kukuruz i
konoplju.
85
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Obrada zemljišta za proso je ista kao i za kukuruz. MeĊutim, predsetvenoj pripremi zemljišta za proso
se mora posvetiti posebna paţnja, jer je zrno prosa sitno te se efikasno moraju uništiti klijanci korova. Gruba
priprema zemljišta se obavlja u jesen, poravnanjem grubih grebenova, zaoravanje razora i ravnanjem naora
odnosno izravnavanjem mikrodepresija na parceli. Rano u proleće se brananjem zatvara brazda, zatim pred setvu se
zemljište dobro usitni plošnim kultivatorima i setvospremaĉima.
Đubrenje. – Proso neravnomerno usvaja hranjiva.Do bokorenja usvoji samo 10% od ukupne koliĉine
azota dok najveće koliĉine mineralnih hraniva usvoji u periodu od bokorenja do nalivanja zrna (period od 40 do 60
dana). Najveće zahteve prema azotu, kalijumu i kalcijumu ima u fazi metliĉenja a prema fosforu u fazi nalivanja
zrna. Pozitivno reaguje na sve vrste Ċubriva. Stajnjak je najbolje uneti pod predusev jer postoji opasnost od
zakorovljenja proizvodne površine, osima ako se radi o izuzetno siromašnom zemljištu kada je preporuĉljivo pod
proso uneti dobro zgoreli stajnjak u koliĉini od 20 do 40 t/ha.
Proseĉne koliĉine mineralnih hranjiva za proso bi trebale iznositi 80-90 kg/ha N, 120-150 kg/ha P205 i
70-90 kg/ha K20. Odnos izmeĊu azota i fosfora treba da je 1:1.5. Raspored unošenja Ċubriva je isti kao kod
kukuruza.
Setva. - Za setvu se upotrebljava krupno seme promera od 1.75 do 2.0 mm, sa 93% klijavosti i ĉistoće
99%. Seme mora biti dezinfikovano sa preparatima na bazi ţive, kalcijum hlorida ili formalina ( 1 deo 40%-nog
formalina na 300 delova vode).
Setva se obavlja kada se zemljište zagreje na 12 do 150C (kraj aprila i poĉetak maja).
Prose se seje širokoredno (25 do 40 cm) , uskoredno (10,12 ili 15 cm) ili u trake (pantljike), pri ĉemu se
2,3 ili 4 reda seju uskoredno, a izmeĊu traka ostaje rastojanje od 45 do 60 cm. Pri uskorednoj setvi potrebno je
obezbediti 18 kg/ha semena (200-300 klijavih zrna/m2), a kod širokoredne setve 8-12 kg/ha semena (150-200
klijavih zrna/m2). Širokoredna i setva u trake imaju prednost zbog mogućnosti meĊurednog kultiviranja radi
uspešnije borbe protiv korova.
U uslovima vlaţne klime ili navodnjavanja, koliĉina semena se povećava na 25 do 30 kg/ha u uskorednoj
setvi ili 16 do 18 kg/ha u širokorenoj ili setvi u trake.
Pri normalnoj vlaţnost zemljišta, dubina setve iznosi od 2 do 3 cm, a ako je zemljište suvo 3 do 4 cm. Na
nedovoljno vlaţnom ali rastresitom zemljištu, posle setve treba izvršiti valjanje rebrastim valjcima.
Usev prosa
Nega useva. - Nega prosa obiĉno poĉinje valjanjem. Valjanjem se povećava priticanje vlage iz donjih
slojeva zemljišta u površinski i samim tim stvara povoljnije uslove za uspešno klijanje semena- Valjanje je naroĉito
poţeljno u suvim godinama. Valjanjem se pored toga, poravnava površina parcele ĉime se olakšava rad mašina u
vreme ţetve. Na jako zbijenim, teškim i vlaţnim zemljištima, valjanje treba izbegavati jer se u suprotnom moţe
stvoriti jaka pokorica.
Pored valjanje, meĊuredna kultivacija uz ruĉno plevljenje korova je stalna i obavezna mera nege prosa.
Nju treba primeniti što ranije, prvi put pliće na 4 do 5 cm, a kasnije na 6 do 8 cm. U suvom ratarenju, meĊuredna
kultivacija pored uništavanja korova ima ulogu odrţavanja rastresitog sloja zemljišta, ĉuvanja zemljišne vlage.
Ruĉnim plevljenjem se uništavaju korovi unutar reda i u zaštitnoj zoni onda kada herbicidi ne ispolje efikasnost.
86
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Druga meĊuredna kultivacija se vrši poĉetkom bokorenja u cilju stimulisanja bokorenja, boljeg razvoja korenovog
sistema i uništavanja korova. U sliĉaju veće zakorvljenosti, treba izvršiti i treću kultivaciju.
Primena herbicida je sliĉna kao kod kukuruza, pri ĉemu se koriste herbicidi sa istom aktivnom materijom.
Ţetva. -Zbog neujednaĉenosti sazrevanja zrna, proso se ţanje dvofazno, u vreme kada se srednji deo
metlice u fazi druge polovine voštane zrelosti. Tada je vršni deo metlice u punoj zrelosti iako je stablo još zeleno.
Najpre se proso pokosi na visini strnjike oko 15 cm, radi što boljeg sušenja pokošenog useva. Usev posejan
širokoredno ili u trake, kosi se popreko na pravac redova kako bi pokošena masa legla na strnjiku. Osušeni usev se
vrši kombajnom koji ima pick-up ureĊaje radi podizanja otkosa, obiĉno od 3 do 4 dana posle kosidbe.
87
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pirinaĉ (Oryza sativa L.)
Sinonimi: riţa, perinač,oriz, pilav, riţ, saracensko pšeno; Ruski: рис; Engleski: rice; Francuski: riz; Nemaĉki: Reis
Pirinaĉ je jedna od najznaĉajnijih gajenih vrsta biljaka u svetu, jer ga u ishrani koristi stotine miliona
ljudi u Aziji, Africi i delu Amerike. Jedna trećina ljudske populacije u svetu se hrani pirinĉem.
Svrha proizvodnje pirinĉa je zrno, koje sluţi za ishranu ljudi. Ono je bogato ugljenim hidratima (75 do
85%) i belanĉevinama (5 do 10%). Naroĉito se proizvodi u tropskim krajevima gde predstavlja osnovnu hranu.
Osim bogatstva u proteinima, on je lako probavljiv i ne stvara tegobe u ţelucu. Koeficijent iskorišćavanja je veoma
visok, ĉak 96 %.
Oryza sativa L.
Koristi se za proizvodnju skroba, griza, vitaminiziranog pirinĉa, raznih pudera, polugotovih ili gotovih jela,
poslastiĉarskih preraĊevina, a moţe se koristiti kao dodatak pšeniĉnom brašnu. Fermentacijom iz pirinĉanog brašna,
moţe se dobiti glikoza, šećer, etil alkohol (sake), aceton, butilalkhol itd. Tehniĉke boje dobijene od pirinĉa su
mnogo bolje od drugih boja za zaštitu drva ili metala od korozije. Slama pirinĉa sluţi kao prostirka za domaće
ţivotinje, zatim preradom slame, dobije se najfiniji papir za cigarete. Od pirinĉane slame vrste Oryza glutinosa
Beauv., prave se šeširi, sandale, nameštaj i dr.
Od pleve se dobija materijal za pakovanje, gas, furfurol, smole, herbicidi, kvalitetna celuloza, sintetiĉka
guma. Iz klice i omotaĉa zrna proizvodi se brašno bogato belanĉevinama namenjenim ishrani stoke.
Pirinaĉ je veoma rasprostranjen u svetu. Po zasejanim površinama, nalazi se na drugom mestu odmah iza pšenice.
88
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U bliskoj budućnosti predviĊa se povećanje površina na 14000 ha što ima stvarnih uslova da se ostvari.
Proseĉni prinosi su relativno visoki, ali još nije iskorišćena genetska i proizvodna moć pirinĉa i agroekološki uslovi
u Makedoniji. U Institutu za pirinaĉ u Koĉanima radi se na stvaranju novih sorti koje u narednim godinama treba da
pokaţu svoje prednosti nad postojećim sortimentom.
Poreklo pirinĉa
Pirinaĉ se smatra jednom od najstarjih gajenih vrsta u svetu. Poreklom je iz jugoistoĉne Azije, izmeĊu
juţne Indije do Kine. U Kini je pirinaĉ gajen pre nekoliko hiljada godina pre naše ere. Najverovatnije praroditeljske
forme su divlje vrste pirinĉa naĊene na istoku: Oryza sativa spontanea, Oryza minuta, Oryza latifolia i Oryza
officinalis kao i visegodisnji pirinaĉ Oryza perennis Moench.
Poreklo i rasprostranjenost pirinča
U VII veku pirinaĉ su u Egipat preneli Arapi. U Evropu, po jednoj pretpostavci, pirinaĉ je donesen prvo na
Balkansko poluostrvo još 323. godine pre naše ere za vreme Aleksandra Makedonskog, sa pohoda u Indiju. U ovom
periodu su formirana dva proizvoĊaĉka rejona, jedan u Serezu, a drugi u Koĉanima.
Proizvodnja pirinča u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Zemlja Površina (ha) Prinos /t/ha) Proizvodnja (t)
SAD 1 300 000 7.21 6 460 000
Vijetnam 7 300 000 4.25 20 500 000
Tajland 9 920 000 2.52 16 500 000
Indija 42 000 000 2.79 78 000 000
Indonezija 11 500 000 4.47 32 500 000
Brazil 3 150 000 3.34 7 150 000
Pakistan 2 000 000 2.63 3 500 000
Filipini 4 100 000 3.11 8 300 000
Nigerija 1 650 000 2.12 2 100 000
Kina 28 000 000 6.29 123 000 000
Mianmar 6 200 000 2.90 10 440 000
Bangladeš 10 900 000 3.58 26 000 000
Japan 1 700 000 6.63 8 200 000
Juţna Koreja 1 040 000 6.76 5 200 000
Ostali 15 820 000 2.09 33 120 000
Svet (ukupno) 146 540 000 3.87 380 930 000
89
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Po drugoj pretpostavci, pirinaĉ je u Evropu donet znatno kasnije i to krajem XIV i poĉetkom XV veka.
Prema jednima, prvo su ga Turci doneli na
Balkan i raširio se po dolinama reka Dunava i Tise ( u Vojvodini), reke Morave oko Niša., Svetozareva i Ćuprije,
dok se u Makedoniji gajio na celoj teritoriji. Prema drugim, prvi put pirinaĉ je donesen u Španiju odakle su ga
Mavari raširili na Apeninsko, a zatim naBalkansko poluostrvo.
U Americi (SAD) prvi put se pirinaĉ gaji u Charlestonu 1685. godine, a zatim se proširio po skoro celoj
Americi.
Pirinaĉ je kultura koja se gaji na svim kontinentima do 480 severne i juţne geografske širine. Dobri prinosi
dobiju se kako u vlaţnim tropskim predelima tako i u rejonima, sa umerenom klimom, od primorskih ravnica do
terasastih pirinaĉnih polja na 1500 m nadmorske visine. U svim rejonima vaţan uslov gajenja je mogućnost
formiranja vodenog sloja u pirinaĉnom polju. Iz ovog proizlazi da je vaţan ĉinilac za proizvodnju pirinĉa prisustvo
ĉiste vode.
Botaniĉka klasifikacija
Gajeni pirinaĉ (Oryza sativa L.) pripada porodici Poaceae, rod Oryza. U ovom rodu poznate su 23 vrste,
od kojih je gajeni samo Oryza sativa L.
Prema sovjetskoj klasifikaciji (Guščin, 1934, koju je dopunio Piacco, 1936), gajeni pirinaĉ je podeljen u
dve osnovne podvrste:
1) Sitnozrnasti pirinaĉ (Oryza sativa ssp. brevis Gust.) ĉija su zrna kraća od 4 mm. S obzirom na to da je
njegova rasprostranjenost ograniĉena onnema neki veći privredni znaĉaj. Gaji se na ograniĉenim površinama u
Indiji, Kini i Fi1ipinima;
2) Obiĉni pirinaĉ (Oryza sativa ssp. communis Gust). Zrna ove podvrste su krupnija i dostiţu duţinu od
4-7 mm, pa i više. Obiĉan pirinaĉ je rasprostranjen u svim pirinaĉnim proizvoĊaĉkim rejonima i ima veliki
privredni znaĉaj;
Podvrsta obiĉnog pirinĉa je podeljena u dve grane na osnovu nekih osobina zrna:
a) Indijska (proles indica) ĉija su zrna dugaĉka i uska sa odnosom duţine prema širini 3 : 1 do 3,5 : 1.
Plevice su malo maljave i najĉešće bez osja;
b) Kinesko-japanska (proles sino-japonica). Zrna su kratka, široka i debela na popreĉnom preseku
okrugla. Odnos duţine prema širini zrna iznosi 1,4 : 1 do 2,9 ,: 1. Plevice su jako maljave. Ima formi sa svim
stepenima obraslosti osjem. Pirinaĉ ove grane ima veći privredni znaĉaj dok Indijske i veću rasprostranjenost.
U svakoj podvrsti pored grane ima jos i tipova i to: tip glutinosa Beauv i tip utilissima Körn.
Prvi tip se kod kuvanja raskuvava u gustu lepljivu masu kao testo. Malo ima rasprostranjenih sorata ovog
tipa. Najviše ih ima u Japanu i to naroĉito za proizvodnju špiritusa.
Drugi tip ne sadrţi tako mnogo lepka i zrno pri kuvanju ostaje celo. U sistematicl pirinĉa postoje odlike
(varijeteti) sa odreĊerim osobinama. Najvaţniji odlike su: italica Alef., erythoceros Körn subjanthoceros Bresches
, dichroa Bat., vulgarils Körn i amaura Alef .
U svetu postoji veoma mnogo sorata. Samo u Kini je poznato više od 10000 koje se razlikuju po veliĉini,
boji, obliku zrna, boji i maljavosti plevica, prisustvu osja. Na Filipinima je poznato preko 3500 sorata, u Japanu
Javi i Indokini preko 1000 sorata itd.
Ovako veliki broj sorata objašnjava se, osobinama pirinĉa da na najmanje promene spoljašnje sredine
reaguje promenom u morfologiji organa, kvalitetu i dr. OdreĊivanje i raspoznavanje sorata i varijeteta, uglavnorn
se vrši prema tipu metlice, boji i krupnoći zrna, boji oljuštenog zrna, osju, brašnjavosti , apsolutnoj masi zrna i
procentu plevica.
Prema reţimu navodnjavanja, sorte su podeljene u tri grupe: 1. sorte za neprekidno navodnjavanje, 2.
sorte za povremeno navodnjavanje i 3. sorte bez navodnjavanja.
U treću grupu sorata spada suvi planinski pirinac Oryza montana. Pored toga što se ovaj pirinaĉ ne
navodnjava u oblasti gde se gaji, u toku vegetacije pada 1000-1500 mm vodenog taloga. S obzirom na to da
ovakvih rejona u svetu ima malo i njegova rasprostranjenost je mala. Ove sorte su niskoprinosne, ali se
navodnjavanjem moţe povećati njihov prinos.
Prema kvalitetu ove sorte su grupisane u tri grupe:
1. Obiĉni pirinaĉ (sorte “maratelli”, “monticelli” i Br.69).
2. Kvalitetni pirinaĉ (sorta “san domenico”).
3. Veoma kvalitetni pirinaĉ (sorte “baldo” i “arborio” bijanko”) .
90
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Morfološke osobine
Koren je ţiliĉast, u vidu brade. Zrno niĉe jednim korenĉićem. Glavna masa korena se razvija iz ĉvora
bokorenja. Pirinaĉ, formira i vazdušne korene koji su kraći od istih kod drugilh ţita. U korenu nalaze se vazdušni
kanali koji su povezani sa rukavcem lista, što omogućava pirinĉu razviće u vodenom sloju. Preko, ovih kanala
stabla prenosi osloboĊeni kiseonik u procesu fotosinteze do korena. Glavna masa korena se razvija na dubini od 10-
20 cm.
Korenov sistem pirinča Adventivni korenovi Poprečni presek korena pirinča
Stablo je cilindriĉnog oblika, podeljeno na 8-10 ĉlanaka (internodija). Donji ĉlanci su kraći i šuplji, a
gornji duţi i ispunjeni parenhimom.. Pred fazu bokorenja porast nadzemnog dela je brz, vreme bokorenja sporiji,
dok posle toga poĉinje ubrzani porast koji traje do faze metliĉenja, a zatim se porast zaustavlja. Visina stabla je od
50-170 cm. Ranostasne sorte imaju kraće stablo. Sorte sa izrazito virsokim stablom lako poleţu i nisu pogodne za
mehanizovanu ţetvu. Kolenca (nodi) su iste boje kao i stablo, ali ima varijeteta gde su ljubiĉasta do crna.
Internodije mogu biti svetlozelene, tamnozelene i crvenkaste.
Pirinaĉ se bokori kao ostale ţitarice. Razvija dva do tri stabla. Kod nekih formi izbijaju boĉna stabla iz
sredine glavnog stabla, koje mogu obrazovati metlicu i plod.
GraĎa stabla pirinča Poprečni presek stabla pirinča
List pirinĉa je izduţen, sa paralelnom nervaturom, sastavljen iz rukavca i liske. Lisni rukavac ima osobinu
da se jako izduţava i da iznosi lisku nad površinu vodenog sloja. Listovi glavnog stabla su duţi nego oni kod
bokora. Jeziĉak kod gajenih formi pirinĉa je trouglast i podeljen po celoj duţini. Rošĉići su srpasti. Listovi su
zeleni, ali mogu biti i svetlozeleni, crvenkasti, tamnoljubiĉasti, na ivicama tamnije obojeni.
91
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
GraĎa lista pirinča Roščići (ušle) kod lista pirinča
Cvast je metlica. Sastavljena je iz glavne drške, koja predstavlja produţetak
stabla, podeljena na ĉlanke. Iz ĉlanaka izbijaju po jedna ili nekoliko primarnih granĉica.
Metlice mogu biti razgranate kada formiraju primarne i sekundarne granĉice. Na ovim
granĉicama razvijaju se jednocvetni klasići. Metlica poĉinje da se obrazuje još u
najranijim fazama rasta biljke, onda kada poĉinje diferencijacija zaĉetka metlice na
konusu rasta. Met1ica moţe biti razliĉitog oblika: uspravna i rastresita, uspravna i
zbijena, povijena i rastresita i na kraju povijena i zbijena. Duţina metlice je obiĉno 15-30
cm.
Cvet nosi muške i ţenske polne organe. Pleve su jako atrofirane. Plevice su
srasle sa zrnom i manje ili više, maljave. Za razliku od drugih ţita pirinaĉ ima šest
prašnika, grupisanih u dve grupe po tri. Kod osjatih formi, osje izbija iz donje plevice. Po
boji plevice mogu biti slamastoţute, crvenkaste, mrke, ljubiĉaste, crne i1i dvobojne.
Pirinaĉ je tipiĉno samooplodna biljka i cveta sa slabootvorenim cvetovima u Cvast (metlica) pirinča
podnevnim ĉasovima. Stranooplodnja je vrlo retka.
Klasić i graĎa klasića pirinča
Zrno u botaniĉkom smislu je plod caryopsis. Posle vršidbe ostaje zajedno sa plevicama i zove se krupa
(arpa). Zrno je eliptiĉnog oblika, ali postoje i forme sa izduţenim i sferiĉnim zrnom kao i varijeteti sa uskim ili
dugim zrnom. Procenat plevica kreće se od 18 do 40% . Dobre sorte su sa oko 20% plevica. Plevice i zrna su
izbrazdani. Sa spoljašnje strane ima pet rebara sa unutrašnje tri. Što su brazde vise izraţene time su gubici pri
obradi zrna veći. Zrno je sastavljeno iz omotaĉa, endosperma i klice. Kod ljuštenja zrna, otpada omotaĉ i klica. Na
endosperm otpada 65-70%, na klicu od 2 do 2,5% od mase zrna a ostalo na omotaĉ zrna.
U hemijskom sastavu najveći procenat ĉini skrob (kod nekih sorata i do 80%), zatim sirovi proteini 7-
10%, sirova ulja 2-8%. Apsolutna masa zrna je 29-38 grama, dok je hektolitarska 45-59 kg. Odnos zrna prema
slami iznosi oko 1 : 0,8.
92
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Zrno i delovi graĎa zrna pirinča
Različite boje i oblici zrna pirinča
Japanski pirinaĉ Kineski slatki pirinaĉ Himalajski crveni pirinaĉ Duguljasti smeĊi pirinaĉ
Butanski crveni pirinaĉ Japanski crni pirinaĉ Beli pirinaĉ Španski pirinaĉ
Biološke osobine
U toku razvoja pirinaĉ prolazi kroz nekoliko faza: klijanje, nicanje, bokorenje, porast u stabla, metliĉenje,
cvetanje i oplodnja, formiranje, nalivanje i sazrevanje. Za normalan tok svih faza potrebni su odreĊeni temperaturni
uslovi i vlaga .
Nicanje. - Seme koje se posle setve naĊe u vodenom sloju poĉinje nicati za
6-8 dana u aerobnim ili anaerobnim uslovima. U ovakvim uslovima zrno prima
vlagu, klica pušta enzime koji razlaţu skrob iz endosperma. Za normamo bokorenje
pirinĉa potrebno je sunĉano vreme bez oblaka i padavina. Duboki vodeni sloj ili
suho zemljište zadrţavaju bokorenje. Bokorenje se najbolje odvija kada je zemljište
dobro snabdeveno vlagom ili ima vodenog sloja od 2 crn visine.
Bokorenje poĉinje nakon 25 do 30 dana posle nicanja. U poĉetku proces
teĉe sporo, a zatim brţe, kada se uvećava broj vlati u bokoru, pa se ponovo
usporava. Krajem bokorenja, kada su formirane 2 do 3 sekundarna stabla, povećava
se sloj vode kako bi se suzbila pojava drugih sekundarnih stabala.. Sekundarna stabla
u većini sluĉajeva ostaju neproduktivne. Zapravo, 50-60% ukupnog prinosa dobija
iz metlice glavnog stabla.
U fazi porasta u stablo (vlatanje) pored naglog uvećanja nadzemne mase
prolaze i najvaţnije faze organogeneze, odnosno formiranja cveta i cvetnih organa u
metlici. Najvaţnije etape organogeneze kod pirinĉa su od pete do sedme. Klijanje i nicanje pirinča
Peta etapa odlikuje se diferencijacijom segmenata na konusu rasta koji predstavljaju prašnike i tuĉak.
93
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Dinamika rasta i razvoja pirinča
U šestoj etapi dešava se diferencijacija u sporogenom tkivu i zaĉetak tuĉka, dok u sedmoj etapi zajedno sa
narastanjem cvetnih organa, po duţini raste i stubić tuĉka kao prašniĉke niti.
Sa izlaskom metlice iz poslednjeg rukavca nastaje faza metliĉenja, odmah iza toga faza cvetanja i
oplodnje. Zasušivanje pirinaĉnog polja u fazi cvetanja, zatim padavine, magle, jak vetar prouzrokuju formiranje
praznih klasića u metlici.
Kad polen padne na ţig tuĉka posle 2 do 3, minuta nastaje oplodnja, koja se završava za 8 do 24 ĉasa.
Masovno se cvetovi otvaraju u podnevnim ĉasovima. Od otvaranja do zatvaranja cvetova, obiĉno je potrebno jedan
ĉas, dok se otvaranje svih cvetova u metlici odvija za oko 5 do 7 dana. Posle oplodnje nastaje formiranje i nalivanje
zrna (mleĉno stanje).
Posle formiranja i nalivanja zrna, nastaje faza zrelosti, koja je podeljena na dve podfaze: voštanu i punu
zrelost. Prelazak iz jedne u drugu zrelost je postupan, a uobiĉajena faza nalivanja i zrelosti traje od 37 do 42 dana.
Zbog velike plastiĉnosti vegetacija pirinĉa moţe da traje od 60 do 300 dana.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. –Pirinĉu je potrebno više toplote od ostalih ţita. Za nicanje je potrebna
minimalna temperatura od 10-120C,optimalna 25do 30, dok je maksimalna 38-40
0C. Kod niţih temperatura od
100C, dolazi do truljenja zrna i mladih biljĉica. Visoke temperature od 40
0C, su takoĊe štetne pri nicanju, mlade
biljke ne rastu ili se
jako izduţuju,a pri njihovom duţem delovanju ugibaju. Bokorenje normalno protiĉe na proseĉnoj temperaturi od
200C. Oblaĉno vreme i kiša smanjuju broj vlati u bokoru, stablo ostaje tanje lako poleţu. Visoke temperature u zoni
ĉvora bokorenja izazivaju ubrzanje organogenetskog razvitka, dovode do brzog obrazovanja metlice sa znatno
manjim brojem cvetova. Rast stabla odvija se na temperaturi od 30 do 350C kada se fomiraju i rasplodni organi u
metlici.
Optimalna temperatura za cvetanje je 25-300C, minimalna 13 do 15, maksimalna od 40
0C. Pri dejstvu
visokih temperatura u vreme otvaranja cvetova dolazi do sušenja prašnika i polenov prah se ne moţe odvojiti. Kod
niţih temperatra od 200C prašne kesice se ne raspucavaju.
Duţina zrelosti zavisi od temperature vazduha i zemljišta. Kod niţih temperatura od 16 do 170C zrioba, se
usporava, zrno dobro ne sazri pa ostaje šturo. Optima1na temperatura za odvijanje faze zrelosti je 26 do 300C.
Potreba pirinĉa u toploti izraţena u temperaturnoj sumi u toku vegetacije je razliĉita i zavisi od sorte i duţine
vegetacije. Suma temperatura za pirinaĉ se u globalu kreće u rasponu od 2400 do 45000C
Za uspešno gajenje pirinĉa, srednja dnevna temperatura u vegetaciji treba da bude iznad 200C.
Odnos prema vodi. - Pirinaĉ zahteva mnogo više vode nego ostala ţita i drugaĉiji reţim navodnjavanja.
U toku vegetacije zahteva redovno i neprekidno navodnjavanje, pored toga što postoje sorte koje se sa uspehom
razvijaju sa periodiĉnim navodnjavanjem ili takve koje se navodnjavaju kao povrtarski usevi.
Potrebne koliĉine vode u toku vegetacije kreću se od 18 000 do 26 000 m3/ha. MeĊutim, utrošak vode u razliĉitim
zemljama i podruĉjima je razIiĉit i zavisi od sorte, klimatskih uslova kvaliteta kanalske mreţe. U Italiji gde postoji
dobra kanalska mreţa troši se proseĉno 15 000 m3/ha, dok u Makedoniji potrošnja vode dostiţe od 40 000 do 50
94
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
000 m3/ha. Tako velike koliĉine vode nisu potrebne samoj biljci, jer ako se posmatra njen transpiracioni koeficijenat
395 do 1100, vidi se da pirinaĉ ne troši mnogo vode. Pirinaĉ daje najveće prinose kada se gaji na zemljištu sa
vlaţnošću od 70 od 80% od punog poljskog vodnog kapaciteta. Ipak u svetu se oko 90% od ukupne površine
pirinaĉ gaji sa stalnim vodenim slojem od 10 do 20 cm. Vodeni sloje se koristi i kao mera u borbi protiv korova, u
smanjenju temperaturnih amplituda kao i zbog ranije setve. Sasvim je pogrešno mišljenje da je pirinaĉ biljke vlaţne
klime jer je dokazano da veća vlaţnost vazduha od 70-80% samo smanjuje transpiraciju, a s tim i mogućnost
visokih prinosa.
U proizvodnji pirinĉa vaţan je kvalitet vode. Najboljom vodom za navodnjavanje, smatra se reĉna ili
jezerska, ĉista bez štetnih soli. Naroĉito je dobra potoĉna voda bogata kiseonikom, ako je meka i ne jako hladna.
Pirinčana polja
Odnos prema svetlosti. -Pirinaĉ je biljka kratkog dana. Za prelazak u svetlosni stadijum, neophodna je
produţena noćna tama. Svelosni stadijum prolazi od nicanja do poĉetka bokorenja, odnosno kod pojave 4 do 5
listova. Optimalna je duţina dana od 12 ĉasova. Normalni prolazak svetlosnog stadijuma skraćuje vegetaciju i
povećava broj klasića u metlici.
Pirinač pod neprekidnim navodnjavanjem
Odnos prema zemljištu. –Pirinaĉ ne postavlja posebne zahteve prema zem1jištu. Pogresno je smatrati
da je to usev blatnih zemljišta. Najbolja su strukturna, aerisana i nezablaćena zemljišta, bogata humusom. Posebno
su dobra deluvijalna i aluvijalna zemljišta u blizini ili pored reke. Suviše laka i propustljiva zemljišta su loša zbog
velike potrošnje vode. Sa dugogodišnjim gajenjem pirinĉa na odredenim tipovima zem1jišta ona su u manjem ili
većem stepenu antropogenizirana, tako da su stvorena zasebna antropogena zemljišta -rizosoli.
Agrotehnika za pirinaĉ
Plodored.- Gajenje pirinĉa u monoprodukciji kao i kod drugih useva, ima negativne posledice. Usled
dugogodišnjeg gajenja pirinĉa na istom zemljištu šire se korovi iz rodova Cyprus i Ciperus, zemljište se
zakiseljava i zabaruje. U tom sluĉaju slabi mikrobiološka aktivnost, smanjuje se razlaganje organskih materija u
zemljištu, dok sa druge ishrane usled jednostranog iskorišćavanja hranljivih materija zemljište znatno osiromašuje.
Zbog ovih štetnih pojava pirinaĉ treba ukljuĉiti u plodored sa usevima koje pomaţu obnavljanje plodnosti zemljišta
i normalizaciju vazdušnog i vodng reţima.
95
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kao dobre pretkulture pokazale su se višegodišnje i jednogodišnje leguminoze, travne smese, povrtarski
usevi i okopavine. UvoĊenje u plodored zrnastih leguminoza sa
pirinĉem smatra se najboljim naĉinom povećanja prinosa.
Okopavine su vrlo dobri predusevi zbog uništavanja korova i
aeracije zemljišta.
Kod izbora plodoreda treba se voditi raĉuna da
pirinaĉ bude ukljuĉen na 55 do 70% u plodorednih polja.
Obrada zemljista. -Obrada zemljišta ne razlikuje se
od one za ostala strna ţita. Duboko oranje na 20 do 30 cm
dubine izvodi se u jesen. Duboko oranje nije znaĉajno zbog
konzervacije vlage, s obzirom da se pirinaĉ navodnjava, već
zbog aeracije površinskog sloja, borbe protiv korova,
poboljšanja fiziĉkih, hemijskih i mikrobioloških osobina
zemljišta i brţeg razlaganja organskih ostataka. Jesenje duboko
oranje omogućuje pravovremenu pravilnu i uspešniju Oranje za riţu
prolećnu pripremu pirinĉanih polja.
Vodena površina u pirinčanom polju Zapreţna obrada pirinčanog polja
U proleće se vrši predsetvena obrada zemljišta, plitko oranje, (ukoliko je potrebno) tanjiranje, kultiviranje i
brananje. Zadnja operacija predsetvene pripreme vrši se na 2 do 3 dana pre setve. Ukoliko nije izvršeno jesenje
duboko oranje, onda se u prolece, što ranije, ore. U poslednje vreme, kako bi se manje ulazilo u pirinĉana polja,
konstruisane su mašine koje odjednom oru, ravnaju, kultiviraju, Ċubre, seju i tretiraju herbicidom.
Izgradnja pirinĉanog polja. -MeĊu najvaţnije agrotehniĉke radove spada izgradnja pirinaĉnog polja.
Prvo se grade nasipi 50 do 60 cm visoki, isto toliko široki u osnovi i 20 do 30 cm u gornjem delu. Pirinĉane
parcele se grade popreĉno na nagib terena. Parcele su dugaĉke do 500 do 1500 m, široke 120 do 250 m u
zavisnosti od terena. Nasipi se grade ruĉno ili mašinski odnosno ruĉno i mašinski. U isto vreme, vrši se nivelacija
parcela koje moraju biti idealno ravne. Ravnanje se obavlja ruĉno, zapregom ili mašinama ravnjaĉima. Ovako
pripremljeno prinĉano polje omogućuje pravilan raspored semena, jednovremeno nicanje, dobro ukorenjavanje,
usev manje poleţe i manji je utrošak vode.
Sa izgradnjom pirinĉanog polja, gradi se mreţa kanala za navodnjavanje (razvodni, deoniĉni i skupljaĉki
kanali). Poloţaj i nivelacija parcela kao i kanalske mreţe treba da omogućavaju brzo navodnjavanje površina,
odrţavanje potrebnog nivoa vode kao i njeno brzo ispuštanje iz parcela.
Ručna i zapreţna predsetvena priprema u pirinčanom polju
Đubrenje. -Jedan od vaţnijih uslova za visoku i stabilnu proizvodnju pirinĉa je pravilno i pravovremeno
Ċubrenje. Efekat Ċubrenja je veći za razliku od ostaih useva koje se navodnjavaju. Pirinaĉ za formiranje 100 kg
zrna i odgovarajuće koliĉine slame troši 2,4 kg azota, 1,2 kg fosfora i 3,1 kg kalijuma.
96
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Azotna Ċubriva uvek pokazuju pozitivan uticaj na prinos. Najbolji oblici azotnih Ċubriva su amonijum
sulfat i kalcijum cijanamid i to u koliĉini od 80-120 kg/ha azota. Amonijumski azot ulazi u apsorpcioni kompleks
zemljišta gde se zadrţava i pirinaĉ ga moze duţe vreme usvajati.
Fosforna Ċubriva sama ne pokazuju snaţan uticaj na povećanje prinosa a1i zajednici sa azotnim, utiĉu
povoljno. Preporucuje se 50 do 150 kg/ha P2O5.
Kalijum kao hranivo je znaĉajan za pirinaĉ. Kalijumova kao i fosforna Ċubriva najveći efekat postiţu
kada se upotrebljavaju u kombinaciji sa azotnim u koliĉini od 80-120 kg/ha K2O u obliku kalijumovog hlorida.
Đubrenje pirinĉa organskim Ċubrivima ima pozitivan uĉinak na prinos pirinĉa, pogotova ako se gaji u
monoprodukciji. Đubrenjem sa 30-40 t/ha stajnjaka moguće je udvostruĉenje prinosa. Uslov za to je Ċubrenje
stajnjakom u jesen.
Za zelenišno Ċubrenje se koriste zimski meĊuusevi, koji se zaoravaju u jesen. Dobre rezultate je pokazalo
zaoravanje inkarnatke. Ipak, najuspešnija je kombinacija organskih i mineralnih Ċubriva. Preporuĉuju se koliĉine od
15 do 20 t/ha stajnjaka u jesen, 40-60 kg/ha azota i 50-80 kg/ha P2O5 u proleće.
Kod Ċubrenja sa mineralnim Ċubrivima, cela koliĉina fosfora i kalijuma i 1/2 azota unose se pre setve i
zaorava se na dubinu od 6 do 10 cm dok se druga polovina azota daje u prihranjivanju.
Najbolje je da se prihranjuje dva puta i to prvo prihranjivanje u poĉetku bokorenja a drugo u fazi vlatanja. Kod
svakog prihranjivanja vodeni sloj se dovodi do 2 do 5 cm visine, zatim se pirinĉana polja zatvaraju i rastura
Ċubrivo. Posle razlaganja Ċubriva, pušta se voda do neophodnog nivoa.
Setva. - Semenski materijal ne sme da sadrţi oljuštena zma i zrna ostećenih plevica. On treba da se ĉuva u
skladištima namenjenim za ĉuvanje semena. Pre setve, dobro je semenski materijal izneti na sunce i provetriti. Ova
mera povećava prinos za 10-15%. Za razliku od drugih ţita, seme pirinĉa se pre setve nakvasi, kako bi moglo
kasnije u vodi potonuti i pasti na zemlju.
Setva se u evropskim uslovima obavlja od sredine aprila do sredine maja. Ranija setva, kod niţih
temperatura zemljišta i vode dovodi do uginuća semena, dok kasnija oteţava normalan završetak vegetacije i
smanjuje prinos.
Koliĉina semena se kreće od 160 do 240 kg/ha, to jest 600 do 650 klijavih zrna/m2. U retkom usevu
javlja se jako bokorenje pri ĉemu veliki broj metlice ostaje nedozreo sa šturim zrnima. Vrlo gusti usevi ĉešće
poleţe i strada od bolesti, što opet onemogućuje normalan razvitak zrna, smanjuje prinos i kvalitet.
Setva pirinĉa se izvodi ruĉno (omaške), avionom, sejalicama u redove na suvoj parceli. Ruĉna setva se
izvodi tako da se najpre polja potapaju vodom, zatim se voda muti i nakon toga obavlja setva. Pirinĉana polja se
zatvaraju nekoliko dana i za to vreme usled taloţenja sitnih zemljišnih ĉestica iz mutne vode, dolazi do pokrivanja
semena pirinĉa. Nakon toga, voda se ispušta iz pirinĉanog polja da se zemljište zagreje što ubrzava proces nicanja.
. Ručna setva Setva pirinča avionom Setva pirinča helikopterom
Avionska setva se vrši u vodenom sloju od 3 do 5 cm. Koliĉina semena se povećava za 12 do 15% jer
veliki deo semena pada na bankove i kanale. Kod setve sa klijalim semenom, setvena norma se povećava za 20%.
Ovaj naĉin sertve je vrlo brz, i za jedan dan mogu se zasejati 150 do 160 ha što omogućava setvu pirinĉa u
najoptimalnijem roku.
Setva u redove se vrši sejalicama na suvo zemljište. Ova setva ima dosta prednosti i daje vrlo dobre
rezultate. Osnovni uslov je dobra priprema zemljišta koja mora omogućiti ravnomernu setvu. Preporuĉuje se
meĊuredno rastojanje na 20 do 30 cm. Dubina setve je 1 do 2 cm što omogućava dobro ukorenjavanje i razvitak
biljaka, otpornije su na poleganje, a vetar ih teško ĉupa.
97
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Mašinska setva moţe se izvesti i unakrsno što
daje bolji raspored semena, rezultati su bolji, ali je
znatno skuplja.
RasaĊivanje se vrši pomoću rasada iz leja.
Rasad se proizvodi u posebnim lejama. Kad pirinaĉ u
lejama dostigne visinu od 12 do 14 cm, ĉupa se tako da
na korenu ostaje stajnjak, pa se po 2 do 3 biljke
rasaĊuje ruĉno u unapred odreĊena i dobro potopljena
pirinĉana polja vodom. RasaĊivanje se vrši u redove, sa
20 do 25 cm meĊurednog rastojanja i 12 do 15 cm u
redu. Ovaj naĉin je rasprostranjen u azijskim zemljama
pa i u nekim evropskim. RasaĊivanje se moţe izvesti
znatno kasnije u junu ili poĉetkom jula. RasaĊeni
pirinaĉ sazreva ranije za 2 do3 nedelje a štedi se semenski Mašinska setva pirinča u suvo zemljište
materijal.
PresaĎivanje pirinča
Nega useva. - Jedna od osnovnih mea nege pirinĉa je navodnjavanje.Oblici navodnjavanja se moţe
grupisati u tri grupe:
1. Neprekidno navodnjavanje sa vodenim slojem od setve do ţetve. Voda se smanjuje na 3 do 4 cm u
fazi nicanja za bolji priliv vazduha i ukorenjavanje biljaka. Voda se ispušta u sluĉaju pojave algi i u vreme nicanja,
kada se zemljište zasušuje na 2 do3 dana. Ovo je u svetu najrašireniji naĉin navodnjavanja pirinĉanih polja.
2. Periodiĉnim navodnjavanjem se voda pušta u pirinĉana polja odmah posle setve u sloju od 10 cm.
Posle nicanja, odnosno posle pojave prvih listića, voda se ispušta i površina zasušuje. Posle potpunog nicanja
vodeni sloj se odrţava na 3/4 visine biljaka. U fazi bokorenja voda se ispušta na 3 do 4 dana. Tada se vrši
prihranjivanje, a zatim podiţe nivo vode na 15 do 20 cm, koji se odrţava do poĉetka voštane zrelosti. Do kraja
voštane zrelosti, iz pirinĉanih polja se polako ispušta voda i do pune zrelosti ostaju bez vode
3. Navodnjavanje bez vodenog sloja. U ovom sluĉaju vlaţnost zemljišta se mora odrţavati na oko 85%
punog vodnog kapaciteta. Od faze bokorenja do faze mleĉnog stanja, pirinaĉ se navodnjava svakih 5 do 6 dana.
Ovim naĉinom navodnjavanja štede se velike koliĉine vode i nije potrebna naroĉita priprema piranĉanih polja.
Borba protiv korova. -Vrlo znaĉajna agrotehniĉka mera u proizvodnji pirinĉa je borba protiv korova od
ĉije efikasnostli u velikoj meri zavisi obezbeĊenje visokih prinosa.
Scirpus sp. Cyperus sp.
98
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U pirinĉanim poljima najrasprostranjeniji su korovi Echinochloa sp., Scirpus sp., i Cyperus sp.
Korovi se mogu suzbijati reţimom navodnjavanja kada se neki korovi potpuno uništavaju dok se drugi
vrlo uspešno razvijaju. Ruĉno plevljenje je vrlo efikasna mera. Dva plevljenja koja se izvode, jedno posle nicanja, a
pred ukorenjavanje korova i drugo pred poĉetak bokorenja pirinĉa, daju dobre rezultate. MeĊutim, ruĉno plevljenje
je skupa mera nege jer traţi mnogo radne snage.
Najbolja zaštita, od korova je hemijsko suzbijanje. Za suzbijanje korova iz porodice Echinocloa sp. koriste
se herbicidi stam F-34, jondax 60-DF, orizan E-35, ordram E-6 i ordram G, dok za korove iz porodice Scirpus
sp., i Cyperus sp. herbicidi basagran, tripon, facet, kojii daju odliĉne rezultate. Naĉin primene ovih herbicida je sa
traktorskim prskalicama ili avionom.
Avionska primena ima prednost jer je pravovremena i brza, sa većim efektom, bez fiziĉkih oštećenja
useva. U borbi protiv algi upotrebljava se bakarni sulfat (plavi kamen , modra galica) ili brestan, ili se ruĉno
skupljaju alge sa parcele.
Ţetva. - Ţetva pirinĉa se izvodi u jesen kada su uslovi znatno lošiji nego kod ţetve većine ţita. Jesen je
obiĉno kišovita pa teţe dolazi do prosušivanja površina, tako da pirinĉana polja ostaju blatnjava. Ĉesto dolazi do
poleganja useva što povećava vlaţnost slame (od 65 do 75%) i
zrna (od 20 do 24%) te je ţetva jako oteţana.
Pre ţetve, parcelu treba osušiti tako da se voda polako ispušta u
odvodne kanale. Kod brzog ispuštanja vode, dolazi do
poleganja pirinĉa. Nasipi oko parcele moraju da se oĉiste radi
boljeg strujanja vazduha kroz parcelu što dovodi do lakšeg
sušenja površine.
Merkantilni pirinaĉ se ţanje kad je 80%, a semenski
kada je 90 do 95 % zrna u punoj zrelosti. Kod ranije ţetve zrno
je slabijeg kvaliteta i prinos je manji, dok pri kasnijoj, usev
ĉešće poleţe, rastur zrna je veći a uslovi ţetve teţi.
Ţetva se izvodi ruĉno ili mašinski. Ruĉna ţetva se
izvodi srpom ili kosom a mašinska ţetelicom ili kombajnom.
Ruĉna ţetva se primenjuje na malim parcelama a na velikim Kombajniranje pirinča
kombajniranjem.
Kod ruĉne ţetve snopovi se ostavljaju na nasipima da se prosuše ili se pri jako lošem vremenu skupljaju
u krstine van parcele, a zatim se nose i vršu.
Kod kombajniranja je vaţna dobra regulacija kombajna da bi se izbeglo oštećenje plevica i lom zrna.
Ostećena zrna se kasnije teţe skladište i ĉuvaju. Zbog veće vlaţnosti zrna, kod ţetve preko 13-14%, potrebno je
dodatno sušenje. Poţnjeveno zrno sa normalnom vlaţnošću skladišti se u posebne magacine ili silose.
Ručna ţetva pirinča
99
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Mlatilica (odvajanje semena pirinča sa metlice) Ţetva pirinča kombajnom
Najvaţnije bolesti pirinča
Rhyzoctonia solani Xanthomonas campestris Gibberala fujkuroi
Puccinia graminis f.oryzae Cercospora janseana Bipolaris oryzae
Ustilago oryzae Pyrucularia grisea
100
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Navaţniji štetnici pirinča
Apus cancriformis Scirpophaga incertuas Oebalus pugnax
Chilo plejedullus Lissorhoptrus oryzophilus Spodoptera frugiperda
Blissus leucopterus Schizaphis graminum Cnaphlocrasis medinalis
101
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Heljda (Fagopyrum esculentum Moench.)
Sinonimi: ajda, eljda, elda, elja, jeljda, hajdinje, cigančica; Ruski: гречиха; Еngleski: buchweat; Francuski: ble
noir, ble saracin; Nemaĉki: Buchweizen, Heidenkorn.
Heljda se gaji zbog plodova orašĉića (carcerulus) koji se prekrupljeni ili oljušteni troše kao ljudska hrana
za spravljanje kaše (nadev u ćurkama, punjenoj paprici ili sarmi umesto riţe), hleb, kolaĉe itd. Plod je bogat
hranljivim materijama. Pored toga sadrţi neka jedinjenja veoma korisna za ĉoveka, kao što su fosforna,
kalcijumova, bakarna i gvoţĊena.U njemu se nalaze limunska, jabuĉna i okslana kiselina koje povoljno utiĉu na
varenje. Belanĉevine heljdinog zrna se sastoje uglavnom od globulina i glutenina, dva je puta više vitamina B i B2
nego u prosenom zrnu. Ostaci pri preradi heljde u krupu dobra su koncntrovana stoĉna hrana. Heljdina slama sluţi
za ishranu stoke i kao prostirka. Pepeo od slame i omotaĉa zrna sadrţi kalcijum karbonat, te se iz njega dobija
potaša ili se iskorišćava za Ċubrenje.
Fagopyrum esculentum Moench.
Heljda je znaĉajna kao medonosna biljka. Pored toga ona ima veliki agrotehniĉki znaĉaj jer je dobar
predusev za strna ţita, a odlikuje se kratkom vegetacijom, te se vrlo ĉesto gaji kao postrni ili naknadni usev.
U SAD se nakon pĉelinje paše, heljda zaorava za zelenišno Ċubrenje.
Njena glavna privredna vrednost je kratka vegetacija, pa moţe dati prinos i u takvim geografskim
širinama i nadmorskim visinama gde drugi usevi to ne mogu.
102
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Prosečan hemijski sastav ploda heljde
Voda
11%
Masti
3%Celuloza
10%
Pepeo
2%
Proteini
13%
BEM
61%
Poreklo heljde
Heljda je poreklom iz brdskih podruĉja srednje i severoistoĉne Azije (gorske doline Pendţaba i zapadnog
Tibeta i u Poamurju . Samonikle vrste mogu se naći i danas u Kini (Himalaji) do visine od 4 500 m, a u Sibiru, na
Dalekom istoku sreće se kao korov duţ puteva kao uz reke Ob, Jenisej, Amur i oko Bajkalskog jezera. Diploidna
heljda uzgajala se u Kini pre 10. veka. Mongoli su je preneli u Evropu krajem 14. veka i prvi put se spominje u
arhivama 1396. godine. U Rusiji su je gajili i pre toga. Iz Evrope se posredstvom naseljenika proširila u Ameriku
1625. godine.
Danas se heljda gaji od krajnjeg severa (680 severne geografske širine) i na nadmorskoj visini do 4000 m
(himalajske doline).
Centar porekla i rasprostranjenost heljde
Danas se heljda u svetu proizvodi na oko 2 000 000 hektara. Najveći svetski proizvoĊaĉi heljde su zemlje
bivšeg SSSR-a, Kina, Brazil, Poljska, Francuska, Japan, SAD, Juţna Afrika, Australija. Zemlje bivšeg SSSR-a u
proizvodnji heljde uĉestvuju sa 54% a Kina sa 38%. Proseĉni svetski prinosi ploda heljde kreću se u rasponu od
700 do 1200 kg/ha.
Botaniĉka klasifikacija
Heljda pripada redu Polygonales, porodici Polygonaceae, rodu Polygonum. Naziv heljde potiĉe od grĉke
reĉi phegos - bukva i pyros - pšenica, jer je semenka heljde sliĉna semenci bukve.
Rod Fagopyrum obuhvata 15 vrsta, od toga se gaje samo tri:
1. Fagopyrum cymosum Meisn. Višegodišnja je, a gaji se samo na brdima Indije kao povrtna, krmna i
lekovita biljka (ima oko 8,5% rutina) a kao divlja jednogodišnja biljka, nalazi se u juţnoj i istoĉnoj
Aziji. Smatra se praroditeljem prave heljde. Cvast joj je kratka u vidu sabijenog grozda (racemus).
103
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
2. Fagopyrum esculentum Moench – obiĉna heljda (sin: Fagopyrum sagittatum Gilib., Fagopyrum
vulgare Hill., Fagopyrum emarginatum Roth., Fagopyrum fagopyrum Karsten, Fagopyrum cereale
Raf., Polygonum fagopyrum L). Obiĉna heljda se dalje deli na dve podvrste: 1. Fagopyrum
esculentum ssp.vulgare i 2. Fagopyrum esculentum ssp. multifolium.
3. Fagopyrum tataricum (L./J. Gaertn)- tatarska heljda, ima grozdove u dugoj cvasti - gronji
(corymbus) sa zelenkasto ţutom bojom cvetova i neravnim ivicama ploda orašĉića. Tatarska heljda je
samooplodna vrsta, a za poljoprivrednu proizvodnju je interesantna kao ĉitava biljka (za silaţu) jer
zrno daje slab kvalitet brašna i mekinja.
Morfološke osobine
Koren. -Iz glavnog korena duţine 80-120 cm izbija mnoštvo korenĉića i korenovih dlaĉica, koje se
odlikuju velikom usisnom moći, premda zauzimaju svega 3% od ukupne mase biljke.
Stablo.-Glavno stablo je uspravno, ĉvrsto, šuplje, visine od 50 do 300 cm. Moţe biti bez grana
(unicaulum) ili razgranata sa granama prvog drugog, trećeg reda i više, od 1 do 6 pojaseva grananja. Ako je
prisutan antocijan, stablo dobije crvenkastu boju koja pri sazrevanju prelazi u mrku. Iznad poslednjeg pojasa
grananja poĉinje plodni pojas stabla i grana, gde već nakon 19 dana moţe poĉeti cvetanje u grozdovima otvorenog
tipa gradeći tako gronju.
Opšti izgled heljde GraĎa heljde (levo)
List. - Listovi su naizmeniĉni, široki, srcoliko streliĉasti, 5-10 cm dugi, donji s peteljkom i kratkim
zaliscima (stipules) u obliku koţice (ochrae) karakteristiĉnog oblika za pojedine vrste koji mogu biti u velikom
broju ili malobrojni.
Cvet. –Cvetovi su sloţeni u grozdolike cvasti (gronja) a ponekad u štitolike. Na dobro razvijenoj biljci
moţe biti od 1500 do 2000 cvetova. Cvetovi su dvopolni, po pravilu dimorfni ili heterostilni. To znaĉi da su u
jednim cvetovima prašnici duţi od stubića, a u drugih kraći. I jedan i drugi tip cvetova zastupljen je na biljkama u
pribliţno istom broju. Iz toga proistiĉe osobenost heljde u pogledu oploĊivanja cvetova, pa postoji normalno ili
legitimno oploĊivanje kada polenovi prah iz prašnika na dugaĉkim drškama padne na dugaĉke stubiće cvetova, ili
ako polen iz prašnika sa kratkim drškama padne na kratke stubiće. Nenormalno ili nelegitimno oploĊivanje je onda
kada na ţigove stubića padne polen iz prašnika koji nisu jednako dugi kao stubići. Tada se u poreĊenju sa
normalnim oploĊavanjem, zametanje semena smanjuje i do 50%. Selekcijom stvorene su i homostilne forme sa
jednakom duţinom stubića i prašnika koji imaju veći postotak autofertilnosti. Cvetanje traje paralelno sa
formiranjem zrna u mnogih sorti sve do kraja vegetacije. Krunice cvetova su bele, ruţiĉaste ili bele sa ruţiĉastom
nijansom. Kod tatarske heljde krunica je zelenoţućkasta.
104
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Cvast heljde (gronja) Heterostilija cvetova heljde (cvetovi sa različitom duţinom stubića tučka i prašnika)
Plod. – Plod je trogran, sa krilima ili bez njih, crn, mrk, srebrenast ili ţutocrvenkast sa šarama ili bez njih.
Krajnje uške ĉašice su pripojene uz osnovu orašĉića, a jedro (orašica) ili aheniju pokriva ĉvrst omotaĉ (pericarp).
Ovaj obrazuje na ivicama krila (alata) ili ih ne obraz:uje (aptera), ili su pak deformisane, pa to sluţi za odreĊivanje
vrste heljde. Po sastavu je plod sliĉan plodu drugih ţita. Ljuska ploda (perikarp) ĉinu 18 do 40% od ukupne teţine
ploda.
Semenka unutar ljuske je tamnomrka, takode je trouglastog oblika. Endosperm je bele boje, neproziran i
sadrţi više skroba nego ţita.
Plod heljde Seme heljde Oljštena semena heljde (endosperm)
Klica (embrio) je smeštena u središte endosperma, a kotiledoni su nalaze u obliku slova S. Iz kotiledona se
moţe regenerisati ĉitava biljka.
Apsolutna masa (1000 zrna) kreće se od 18-32 g a kod tetraploidne vrste i do 38 g. Hektolitarska masa
mora biti za prvu klasu iznad 62 kg, za drugu izad 58 kg, a za treću ne sme biti manja od 54 kg.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. -Minimalna temperatura za klijanje je od 4 do 5°C, a optimalna 26°C, tada
proklija za 3 dana. Seje se, kada se zemljište na dubini 10 cm zagreje na 15°C. Vrlo je osetljiva prema hladnoći. pa
je i najmanji mrazevi (oko -1°C) uništavaju. Oset1jiva je prema visokoj temperaturi, naroĉito iznad 300C. Prema
zemljišnoj i vazdušnoj suši je vrlo osetljiva, pa moţe potpuno podbaciti u prinosu. Iz toga se razloga ne moţe se
gajiti u suviše suvim krajevima. Transpiracioni koeficijent dosta je visok, izmedu 500 i 600. Za vreme cvetanja
optimalna je temperatura od 17 do 19°C. Kod temperatura ispod 100C prestaje efikasna asmilacija, a iznad 24°C
prestaje oplodnja.
Odnos prema vodi. - Minimalne padavine od klijanja do cvetanja iznose 70 mm i još 20 mm do kraja
vegetacije. Obilne i ĉeste kiše uz visoke temperature izazivaju bujan vegetativni rast na uštrb formiranja zrna.
Vreme dozrevanja zavisi od sorte i duţine dana. U svim stadijima razvića skraćivanjem dana odnosno produţenjem
noći, zadrţava se rast biljaka, a znatno povećava prinos zrna. Intenzitet svetla takoĊe utiĉe na povećanje prinosa
zrna.
105
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Najjaĉe raste izmeĊu 1l i 12 ĉasova, najmanje izmedu 18 i 21. Grana se, stvara nove listove, razvija
korenov sistem i posle cvetanja, pa ĉak istovremeno sa sazrevanjem semena. UtvrĊen je presudan uticaj vlage na
formiranje prinosa od cvatnje do ţetve. Najviše vode troši u (prvom mesecu, a u drugom znatno manje, iako se lisna
površina udvostruĉila. Posle cvetanja, naroĉito kod nalivanja zrna, utrošak vode se opet u trećem mesecu više nego
udvostruĉuje, što ukazuje na prirodan ontogenetski ritam evapotranspiracije.
Odnos prema zemljištu. – Nije velik probiraĉ pa uspeva na razliĉitim zemljištima, poĉev od lakih i
peskovitih pa do teških.
Heljda je biljka brzog rasta, stablo se poĉne diferencirati i granati ĉim se pojavi prvi stalni list. Pupoljci se
formiraju 8 do 10 dana po nicanju, a 25 do 30 dana posle toga heljda cveta. Period cvetanja je dug, cvetanje ide
usporedo sa intenzivnim porastom stabla i listova. U ranih sorti cvetanje traje 20 do 30 dana, a kasnih 30 do 40
dana.
Faze razvoja heljde od klijanja do pojave drugog pravog lista Heljda u fazi tri lista
Agrotehnika za heljdu
Plodored. - Heljda ne podnosi monoprodukciju. Najbolje uspeva posle okopavine i jednogodišnjih
leguminoza, ali se moţe uspešno uzgajati i kao postrni usev. Veoma visok prinos postiţe se i nakon graška. Heljda
je dobar predusev za druge useve, jer uspešno potiskuje korovske biljke On je u plodoredu dobar postrni usev na
zemljištu slabije efektivne plodnosti, i to nakon useva koji se skida od 15. juna do 15. jula (uljane repice ili ogrštica,
grašak, ozimi jeĉam ili pšenica, semenski krompir) ako nije upotrebljen herbicid dugotrajnog rezidualnog delovanja.
Đubrenje. - Na zemljištu slabe plodnosti, heljda bolje uspeva nego druga ţita. Na zemljištu visoke
efektivne plodnosti postoji opasnost suviše bujnog rasta što uzrokuje poleganje sa malo oploĊenih cvetića,
pogotovo ako se ne vodi raĉuna o nivou azota u zemljištu.
Heljda moţe usvajati fosfornu kiselinu iz slabije rastvorljivih fosforita što ne mogu druga ţita. Iznosi iz
zemljišta do 2 puta više fosfora, 3 puta više kalijuma i 5 puta više kalcijuma u odnosu na jaru pšenicu.
Na plodnom zemljištu obiĉno se ne Ċubri direktno, samo ponekad na osnovu hemijskih analiza zemljišta i
biljnog materijala.Orijentacione koliĉine NPK za ishranu heljde kreću se u rasponu od 44 do 88 kg/ha N, od 26
do 132 kg/ha P2O5 i od 33 do 165 kg/ha K2O.
Prihranjivanje heljde se vrši na osnovu hemijskih analiza biljnog mterijala, a primenjuje se u stadijumu 3.
lista i nakon formiranja prvog cvetića.
Obrada zemljišta. – Ako se heljda gaji kao glavni usev, tada obrada poĉinje u jesen što ranije. Ore se na
dubinu do 25 cm. Ako se heljda seje kao postrni ili meĊusev, moţe se primeniti setva posebnim oruĊem koji u
jednom prohodu obraĊuje, priprema zemljište i seje, ali je to moguće samo na dobrom strukturnom zemljištu pri
optimalnom rasporeda padavina pod uslovom da nema perenih korova. U suprotnom, treba orati na 12 cm ili nešto
dublje. Predsetvena priprema zemljišta uz prethodno, rasturanje mineralnih Ċubriva mora se obaviti odmah posle
oranja, da se ne gubi vlaga.
Setva. - Od više mogućih naĉina setve, tri se primenjuju u praksi:
1) Uskoredna sa rastojanjem izmeĊu redova 7 do 8 cm i u redu 5 do 6 cm.
2) Širokoredna setva sa rastojanjem izmedu redova 45 cm, što omogućava mehanizovano meĊuredno
rahljenje i prihranjivanje heljde. Akumulira se više vlage, jaĉe se razvija korenov sistem.
3) Trakasta setva sa razmakom izmeĊu traka 45 cm, a izmeĊu redova u traci 15 cm. To je kombinacija
prvog i drugog naĉina setve ali još nije prihvaćen u praksi.
Seje se u rasponu od 175 do 250 klijavih zrna/m2. U našim uslovima, vreme setve je izmeĊu 15 do 25.
jula. Ranija setva nije povoljna jer glavno cvetanje dolazi u doba viših temperatura. Kasnijom setvom povećava se
106
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
rizik do jesenskih mrazeva. U brdsko planinskom podruĉju seje se kao glavni usev izmedu 20. i 30 maja a
najkasnije do 10. juna u istoj godini.
Nega useva. - Nega useva se sastoji od drljanja, ako se na zemljištu pre nicanja useva pojavila pokorica
i korovske biljke. Posle nicanja, ako je usev posejan širokoredno, primenjuje se meĊuredna kultivacija i nešto
kasnije ako je to potrebno.
Borba protiv korova. - Iza setve moţe se primeniti lasso 4-6 l/ha protiv Echinochloa crus-galli, ili
preparatom aminske soli 2,4-D 1,2 kg/ha, alahlor 4 l/ha. Posle nicanja herbicidi se ne primenjuju. Uništavanje
korova je moguće bez herbicida samo kod širokoredne setve.
Prvo meduredno kutiviranje vrši se kad biljke dostgnu visinu 10 d 15 cm, to je za 7 do 10 dana nakon
nicanja. Pred drugo kultiviranje ili zajedno sa njim obavlja se prihranjivanje azotom. Da bi poboljšala oplodnja, za
vreme cvetanja košnice sa pĉelama postavljaju se na dve suprotne strane parcele (2 do 4 košnice na hektar). Time se
prinos moţe povećati i do 100%. Moţe se preko useva prevlaĉiti konopac sa vrećama, i na taj naĉin poboljšati
oplodnju heljde.
Usev obične heljde Usev tatarske heljde
Borba protiv bolesti i štetoĉina. -Sorte heljde se razlikuju po otpornosti prema parazitskoj gljivici koja
uzrokuje pegavost lista (Ramularia i Ascochyita fagopyrii Bres). Bipolaris sorokiniana (Sacc. et Sorok.) Shoem.,
prouzrokuje nekrotiĉke pege na listovima, ali ekonomska šteta nije ispitana. Da bi se spreĉio razvoj bolesti tretira se
tri puta ridomilom .
Buhaĉi kod mladih biljaka posle nicanja mogu prouzrokovati veće oštećenje listova. Povremeno je heljda
ilzloţena napadu ţiĉnjaka i lisnih vaši (Aphidula nasturtii i rhamni), stenica (Adelphocoris lineolatus) i drugih
(Agrostis tritici i segetum, Ostrinia nubilalis). Na heljdi parazitira nematoda Longidorus elongatus.
Ţetva. - Ţetva heljde vrši se višefazno i jednofazno. Pokošene biljke slaţu se u krstine, koje se zatim
sakupljaju kombajnom i vrše. Kod dvofazne ţetve moţe se kositi pre podne, kada ima dosta rose, ako je bar 75%
plodova zrelo. Nakon 7 do 10 dana, kombajnira se prosušena masa kada vlaţnost zrna padne ispod 16%. Kod
direktnog kombajniranja, broj okretaja bubnja mora biti usaglašen sa kretanjem kombajna da bi se spreĉio lom zrna.
Sita trebaju biti podešena tako da što manje plodova ispada sa slamom. Za desikaciju moţe se upotrebiti i 1 %
magnezijum hlorid, pa se moţe već posle 7 dana kombajnirati ( 15 do 20 kg/ha pentadina).
Višefazna ţetva heljde (kosidba) Sušenje heljde u krstinama
Prerada. - Krupnoplodna heljda je bolja za mlinare, jer se ljuske lakše odstranjuju. Tatarska heljda se
manje melje, jer je njeno brašno tamne boje i gorkog ukusa. Pre mlevenja mora se zrno dosušiti na 12% vlage. Od
100kg ĉiiste heljde dobija se 60 do 70 kg brašna, 4 do 18 kg mekinja, 18 do 26 kg ljuske.
107
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Jednofazna ţetva heljde (kombajniranje) Ručna ţetva heljde (Van Gogh)
Ĉistog belog brašna dobija se samo 52 kg. Pri meljavi za krupicu, prvo se odvoje semenke koje su u
proseku jednake veliĉine, a onda se propuštaju izmeĊu dva mlinska kamena koji su tako podešeni da lome ljuske, ali
ne melju zrno. Proĉišćena cela krupica upotrebljava se za kašu ili supe. Izlomljena krupica melje se u brašno.
108
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Zrnene mahunjaĉe
Ovoj grupi poljoprivrednih biljaka pripadaju sve mahunjaĉe (leguminoze), koje se gaje radi proizvodnje
zrelog smena. To su: soja (Glycine max), pasulj (Phaseolus vulgaris), lupina (Lupinus sp.), grašak (Pisum
sativum), bob (Faba vulgaris), soĉivo (Lens esculenta), kikiriki (Arachis hypogea) i naut (Cicer arientinum).
Soja Glycine max (L.) Mer;
syn: Glycine hispida (Moench.)
Sinonimi: japanski bob; Engleski: soybean, soya bean; Francuski: soya, soja; Nemaĉki: Soja Bohne; Ruski: соя
U zemljama Kini i Japanu i zemljama jugoistoĉne Azije, seme soje se upotrebljava za ljudsku ishranu već
nekoliko hiljada godina. Od njega se spravljaju i raznovrsni proizvodi, mleko, maslac, razni sirevi kao na primer sir
tofu. Sojino ulje kao sirovina sluţi za proizvodnju margarina i lecitina, a upotrebljava se i neposredno u ishrani kao
konzumno ulje.
Seme soje sadrţi od 24 do 55%, belanĉevina, a ulja od 17 do 24%. Pored toga, sadrţi i oko 20%
bezazotnih ekstraktivnih materija (BEM) od kojih je vrlo mali procenat skrob. Od belanĉevina soje izraĊuju se
sojino meso, kobasice, razliĉiti sosevi, surogat kafe, bombone, biskviti, makarone i hleb, koji je podesan za ishranu
dijabetiĉara i drugih bolesnika, kao i razna peciva.
Glycine max (L.) Merr.
109
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U preraĊivaĉkoj industriji od semena soje, izraĊuje se raznovrsni proizvodi kao što su plastiĉne mase,
lepak, furnir, šperploĉe, veštaĉka guma, eksplozivi, linoleum, boje, lakovi, proizvodi. Sojino ulje se mnogo
primenjuje i u automobilskoj industriji. U Japanu se od njega izraĊuje visokokvalitetno avionsko ulje, koje po
svome viskozitetu stoji ispred ricinusovog ulja. U poslednje vreme od soje se izraĊuju i neki lekovi, te se ona smatra
i medicinskom biljkom.
Za ishranu stoke, koriste se sojina pogaĉa koja je preostala od sojine saĉme nakon ceĊenja ulja. Sojino
brašno je uobiĉajena stoĉna hrana bogata proteinima. Ova dva proizvoda se dodaju drugim koncentrovanim
hranivima siromašnim proteinima. Sojina uljana pogaĉa sadrţi oko 43% proteinima, a u njima se nalaze
aminokiseline veoma vaţne za ishranu stoke (lizin -2.6%, triptofan – 0.53% i metionin – 0,79%).
Soja se koristi u ishrani stoke kao silaţa, seno ili se osušena masa melje da se dobije sojino zeleno brašno..
Vrlo je znaĉajna sojina zelena masa koja se silira s drugim biljkama (naroĉito sa kukuruzom).
Najzad, soja je veoma znaĉajna i sa stanovišta agrotehnike. Cenjena je kao predusev svim usevima, jer
svojim moćno razvijenim i razgranatim korenom poboljšava strukturu zemljišta, obogaćava azotom (simbioza sa
Bacterium radicicola). Soja rano stasava pa se posle ţetve soje zemljište za naredni usev moţe kvalitetno i
pravovremeno obraditi.
Soja se danas u svetu gaji na površini od 81 490 000 ha. Najveće površine pod sojom se nalaze u Severnoj
i Juţnoj Americi, zatim u Aziji. U Evropi se gaji na oko 1 279 000 ha (zajedno sa Rusijom). U skladu s tim,
najveća proizvodnja se nalazi u Severnoj Americi, posebno u SAD ĉija je proizvodnja soje u 2002. godini iznosila
oko 74 290 000 tona, zatim sledi Brazil (49 00 000 tona) i Argentina (33 500 000 tona).
Proizvodnja soje u svetu u 2002. godini (izvor podataka FAS, USDA)
Zemlja Površina (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (t)
SAD 29 200 000 2.54 74 290 000
Argentina 12 500 000 2.68 33 500 000
Bolivija 680 000 1.91 1 300 000
Brazil 18 000 000 2.72 49 000 000
Kanada 1020 000 2.29 2 340 000
Kina 9 400 000 1.74 16 400 000
Kolumbia 30 000 2.32 60 000
Indija 5 600 000 0.89 5 000 000
Indonezija 800 000 1.16 930 000
Japan 150 000 1.87 280 000
Severna Korea 320 000 1.14 360 000
Juţna Korea 80 000 1.43 110 000
Meksiko 80 000 1.67 130 000
Paragvaj 1 450 000 2.55 3 700 000
Rusija 430 000 0.86 370 000
Thajland 210 000 1.43 300 000
Ukrajina 110 000 1.00 110 000
Ostali 1 450 000 1.88 2 720 000
Svet (ukupno) 81 490 000 2.34 190 890 000
U Aziji su najveći proizvoĊaĉi soje Kina sa 16 400 000 tona i Indija sa 5 000 000 tona zrna soje a u Evropi
bez Rusije, Rumunija, Francuska i Jugoslavija.
Procentualna zastupljenost površina pod sojom u svetu (izvor podataka USDA)
J. Amerika
31%
Evropa
2%
Azija
23%
S.Amerika
43%
Afrika
1%
Australija
0,07%
Ostali
0,10%
110
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Poreklo soje
Soja je poreklom iz Azije odnosno. Smatra sea je postala od divlje soje Soja usuruensis Rgl. et Maack.
(Glycine soja Sieb et Zucc.). Inaĉe, soja je veoma stara gajena biljna vrsta. U Kini je gajena još pre 5. milenijuma.
Iz Kine, ona se proširila u druge zemlje istoĉne i jugoistoĉne Azije (Koreju, Japan, Vijetnam, Indoneziju, ldiju). U
daleko istoĉnom delu današnjeg SSSR-a soja je gajena dosta davno. Za ostale delove sveta je relativno mlada gajena
biljna vrsta.
Poreklo i rasprostranjenost soje
Njeno gajenje u Evropi poĉinje u 19. veku. Prvi put je gajena Francuskoj 1840. godine. Odavde se proširila
u Austriju i druge zemlje Evrope. U Ameriku je soja preneta 1804. godine, ali njeno gajenje u širim razmerama
poĉinje znatno kasnije. U evropskim delovima SSSR-a gajenje soje je poĉelo pred kraj 19. veka. Na naše prostore
doneta je poĉetkom 20. veka i to prvo Osijek (1910. godine). MeĊutim tada nije trajnije i šire ušla u proizvodnju.
Njeno intenzivnije gajenje u nas je poĉelo u periodu pred drugi svetski rat. Tada je gajena na površini od oko
17.000 ha.
Botaniĉka klasifikacija
Soja pripada familiji Fabaceae, rodu Glycine, vrsti Glycina hispida (Moench) Max, a ona se dalje deli na tri
glavne podvrste:
1. Glycine hispida ssp. japonica Enk., (cvetovi i seme su krupni.Teţina 1000 zrna se kreće do 520 g,
okruglo je, na bokovima malo spljošteno.
2. Glycine hispida ssp.manshurica Enk., (seme je srednje krupno ili sitno, teţina 1000 semenki do 250 g,
ovalno, reĊe okruglo, stablo je debelo, uspravno, listovi grubi a cvetovi sitni).
3. Glycine hispida ssp.chinensis Enk,. (cvetovi su sitni, stablo je tanko i sklono poleganju, listovi su neţni a
seme pljosnato i sitno ( masa 1000 zrna iznosi od 70 do 130 g).
Najveći broj sorti pripada pripada podvrsti manshurica Enk.
Pored ovih podrvrsta postoje podvrste koje su od manjeg znaĉaja a to su: a) poludivlja soja Glycine hispida ssp.
gracilis, b) indijska - Glycine hispida ssp. indica, c) korejska - Glycine hispida ssp. korejensis, d) slavonska -
Glycine hispida ssp. slavonica. U okviru svake podvrste izveden je manji ili veći broj varijeteta koji se grupišu na
osnovu boje i oblika semena, boje i obliku pupka, stepenu maljavosti biljaka, boji dlaĉica.
Postoji i podela sorti prema svrsi gajenja (sorte za proizvodnju zrna, sorte za proozvodnju zelene mase i
kombinovane sorte). Najvaţnija klasifikacija sorti izvedena je prema duţini vegetacionog perioda. Tako se one dele
na rane, srednje rane, srednje, srednje kasne i kasne. Danas se najviše koristi podela po kojoj su sorte svrstane u
grupe prema duţini vegetacionog perioda sa intervalima od po 10 dana poĉev od izrazito ranih sa vegetacijom od
80 dana. Ove sorte se obeleţavaju sa dve nule (00), a sorte sa vegetacijom od 90 dana jednom nulom. Ostale sorte se
obeleţavaju rimskim brojevima poĉev od I do VII. Ova poslednja oznaka je za jako kasnostasne isorte. Za naše
uslove, odnosno za proizvodnju u našim uslovima interesantne su sorte 0-III grupe. Sorte grupe 00 interesantne su u
našim uslovima za jako kasnu setvu i eventualno za postrnu setvu.
111
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Podela podvrsta soje na osnovu boje semena i oblika pupka i maljavosti biljke
Grupa Boja dlaĉica stabljike,
listova, grana i mahuna
Karakteristike
Varijetet Seme
Oţiljak
semenovog pupka
I Bele dlaĉice
Ţuto Ţut var. communis Enk.
Ţuto Otvoreno mrk var. immaculata Enk
Ţuto RiĊ var. stricta Enk
Ţuto Crn var. seratina Enk
II RiĊe dlaĉice
Ţuto Ţut var. flavida Enk
Ţuto Kestenjast var. sorida Enk
Ţuto Kesenjast s belom mrljom var. ucrainica Enk
Ţuto crn var. atifolia Enk
Zeleno Zelen var. viridis Enk
U proizvodnji soje u nas, danas su uglavnom zastupljene inostrane sorte, a najviše ameriĉke, koje
poseduju dosta veliku proizvodnu sposobnost, premda postoje domaće sorte koje daju dosta visoke prinose.
Glavne domaće i strane sorte soje koje se gaje kod nas
Red.
broj Sorta Grupa zriobe
Red.
broj Sorta Grupa zriobe
1. Evans 0 15. Marija 000-00
2. Hejson I 16. Mura 00
3. Emsol II 17. Ratarka 00-0
4. Korsoj II 18. Ilova 0
5. Vels II 19. NS-6 0
6. Evans 0 20. BL 4 0
7. Afrodita 0 21. Jošava 0-I
8. Aura I 22. NS -16 I
9. Jelica 00 23. Balkan I
10. Krajina 00 24. Ravnica I
11. Baĉka 0 25. Novosadska I
12. Proteinka 0 26. VojvoĊanka II
13. Balkan 0 27. Venera II
14. Morava II 28. Srbobranka II
Morfološke osobine
Koren soje je vretenast, veoma dobro razgranat. Glavni koren prodire u dubinu od 100 do 150 cm.
Dubina prodiranja korena zavisi od sorte i osobina zemljišta.
Koren soje Kvrţice bakterija azotofiksatora na korenu soje
112
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U sorata kratkog vegetacionog perioda, koren je plići i obrnuto. Znatan deo mase boĉnih ţila razvija se u
dubljim slojevima zemišta, odnosno u podoraniĉnom sloju (od 30 do 50 cm). Pošto je dobro razgranat, korenov
sistem soje veoma dobro proţima zemljište. Otuda on ima i veoma dobru moć za usvajanje hranljivih materija.
Upijajuća moć korena soje je veća nego u ostalih zrnenih mahunjaĉa. Na korenu soje, kao i ostalih mahunjaĉa,
formiraju se kvrţice u kojima ţive bakterije azotofiksatori (Rhizobium japonicum). Bakterije koje ţive na korenu
drugih mahunjaĉa ne mogu se prilagoditi korenu soje. Broj kvrţica na korenu soje se koleba u jako širokim
granicama (do 90) u zavisnosti od ĉitavog niza faktora.
Stablo soje je uspravn, ĉlankovito, broj ĉlanaka najĉešće 12 do 15. Duţina
ĉlanaka je od 60 do 130 mm. Visina stabla je u granicama od 20 do 200 cm. U
izrazito rano kasnih sorti stablo jedva dostiţe od 35 do 40 cm dok u izrazito i
kasnostasnih dostiţe 150 cm više. Inaĉe visina stabla zavisi i od uslova uspevanja i
primenjene agrotehnike. Dosta je velika zavisnost visine stabla i od gustine useva.
Sa njenim povećavanjem povećava se visina stabla do odreĊene granice. Inaĉe
postoje forme sa polegljivim i polupolegljivim stablom, meĊutim, one nisu
interesantne za proizvodnju. Stablo je na popreĉnom preseku okruglo. U poĉetku je
zeljasto, a kasnije odrvenjava i postaje veoma grubo. Debljina stabla se takoĊe
menja u dosta širokom rasponu (od 5 do 20 mm i više). Sorte tankog stabla u
gustom usevu lako poleţu.
Soja je sklona i grananju, a njegov intenzitet zavisi od sorte i uslova
uspevanja. Intenzitet grananja u visokom stepenu zavisi i od gustine useva. Biljke
koje se slobodno razvijaju, odnosno u uslovima velikog vegetacionog i prostora (u
celini se znatno jaĉe granaju tako da imaju manje - više ţbunast izgled. U gustom
usevu grananje ĉesto sasvim izostaje. Inaĉe, zavisno od sorte broj boĉnih grana na
jednoj biljci se koleba od 2 do 15. Visina izbijanja prvih grana na stablu je razliĉita i
kreće se od 1 do 20 cm. Ĉesta je pojava da prve boĉne grane izbijaju već iz pazuha Stablo soje
kotiledona. Obiĉno u sorti sa kraćim vegetacionim periodom prve boĉne grane izbijaju niţe na stablu.
Ugao pod kojim izbijaju grane je razliĉit (od 150 do 70
0). Grane mogu izbijati u jednoj ili više ravni. Ako
izbijaju u jednoj ravni onda je ona najĉešće postavljena uspravno na pravac redova.
Stablo mladih biljaka je zeleno u raznim nijansama, a nekad sa jaĉe ili slabije izraţenom ljubiĉastom
nijansom usled prisustva antocijana. Ono je najĉešće gusto posednuto dugim maljama (dlaĉicama) koje mogu biti ili
stršeće ili pripijene uz stablo. One su beliĉaste, ţućkaste ili svetlomrke boje. Zrelo stablo je ţutosivo ili ţutomrko.
Porast stabla soje moţe biti ograniĉen ili neograniĉen. Nasuprot ovome, nalaze se odlike u kojih se rast
stabla sa formiranjem poslednjih (vršnih) cvetova potpuno
prekida. MeĊutirn najveći broj, sorti se odlikuje poluograniĉenim
porastom. Kod njih stablo posle formiranja poslednjih cvetova
nastavlja nešto intenzivniji rast samo pod izuzetno povoljnim
uslovima.
List soje je troperast. Samo su prvi pravi listovi prosti,
odnosno imaju samo jednu lisku u listu. Liske su na glavnoj
lisnoj dršci postavljene na kratkim drškama. Drška srednje liske
je najduţa. Liske u listu su razliĉitog oblika. Troperi list soje
One mogu biti skoro okrugle, ovalne, izduţeno ovalne, jajaste, izduţeno jajaste i kopljaste. Vrh lista moţe
biti jaĉe ili slabije zašiljen. Duţina liske se koleba od 6 do 12 cm, a širina od 3 do 9 cm. Postoji mišljenje da su sorte
sa izduţenim liskama otpornije na sušu, ali manje prinosne od sorti sa širokim liskama. Površina liske moţe biti
ravna i glatka ili blago naborana.
Cvet je leptirast, sastavljen od 5 ĉašiĉnih sraslih listića, 5 ljubiĉastih, bledoljubiĉastih, bledoruţiĉastih ili
belih kruniĉnih listića. Kruniĉni se listići meĊusobno razlikuju po obliku, a sastoje se od velike gornje latice koja se
zove zastavica ili jedro, dve boĉne latice – krilca i donja najmanje u obliku ĉamca pa se naziva ĉunić. Cvet ima 10
prašnika od kojih je 9 sraslo i tuĉka. Oni su srednje krupnoće (5 do 9 mm). Zastavica je, malo pomerena unapred, a
na gornjoj strani je blago je blago useĉena. Skupljeni su u kratke ili duge cvasti koje izbijaju u pazuhu lista. Na
osovini cvasti postavljeni su na kratkim drškama. Broj cvetova u cvasti se koleba od 2 do 20 pa i više, zavisno od
sorte i uslova uspevanja. Cvasti sa malim brojem cvetova su veoma kratke. Na stablu se formiraju postupno od
osnove prema vrhu, manje-više uporedo sa porastom stabla. Prve cvasti na stablu se formiraju dosta nisko, nekad
već u pazuhu trećeg sloţenog lista, a najĉešće u pazuhu 5 ili 6-og sloţenog lista. U sorti kratkog vegetacionog,
perioda prve cvasti se formiraju niţe na stablu nego u kasnostasnih sorti.
113
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Opšti izgled cveta soje Uzduţni presek cveta soje
GraĎa cveta i oblici latica soje Plod (mahuna) soje
Sorte sa zelenim potkotiledonim kolenom stabla imaju bele cvetovi, a u onih sa ljubiĉastim, ljubiĉaste
cvetove. Cvetovi se otvaraju u jutarnjim ĉasovima. U oploĊavanju autogamija je skoro iskljuĉiva. Cvetanje soje
traje dosta dugo. Ono traje od 15 do 80 dana pa i više, zavisno od sorte. U sorti kratkog vegetacionog perioda i
period cvetanja je kratak i obrnuto..
U soje kao i u nekih drugih mahunjaĉa opadanje cvetova je manje-više normalna pojava. Smatra se da i u
normalnilm uslovima kod soje opadne do 20% cvetova. U nepovoljnim uslovima, opadanje cvetova se pojaĉava.
Tako u uslovima jako visokih temperatura i nedostatka vlage moţe da opadne i preko 90% cvetova. I niske
pozitivne temperature (niţe od 10°C) u periodu cvetanja mogu da izazovu jako opadanje cvetova.
Plod soje je mahuna, srednje duga (od 3 do 6 cm), najĉešće prava ili blago srpasto povijena, na popreĉnom
preseku ovalna, jaĉe ili slabije ugnuta izmedu semena (segmentirana), najĉešće maljava, prljavo ili mrkoţuta, a
ponekad skoro crna. Mahuna soje je veoma gruba, tvrda i koţasta.
Plod i seme soje Duţina ploda soje Plod (mahune soje) na stabljici
114
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U njoj se nalazi od 1 do 5 semenki a najĉešće 2 do 3. Na biljci moţe biti od 10 do 300 mahuna u
zavisnosti od sorte, uslova upevanja i agrotehnike. Prve mahune na stablu mogu se formirati veoma nisko (3 do 4
cm od površine zemljišta) što je izrazito nepovoljno za jednofaznu ţetvu. Pucanje mahuna i osipanje semena je
razliĉito i zavisi od sorte. U nekih starih sorti su se sa pucanjem mahune polovine naglo spiralno uvijale, pa je na
taj naĉin odbacivano seme. Kod sadašnjih sorti pucanje mahuna i osipanje semena je vrlo slabo. Ono nastupa samo
u prezrelosti, a naroĉito ako se ĉešće smenjuje vlaţno i suvo vreme.
Seme soje moţe biti okruglo, ovalno, jajasto, a sa boĉnih strana blago spljošteno. Pupĉani deo je blago
istaknut, a semenjaĉa oko njega moţe biti blago naborana. Pupak je ovalan, izraţeno ovalan i skoro linearan.
Semenjaĉa je dosta gruba i ĉvrsta. Na nju otpada od 7 do 8% od ukupne mase semena. Glatka je, polusjajna reĊe
sasvim sjajna. Boja semenjaĉe odnosno semena je razliĉita u zavisnosti od sorte. Moţe biti sasvim bledoţuta,
intenzivno ţuta u raznim nijansama, (zelena, mrka svetlomrka, crvenkasto mrka, tamnomrka i crna). Postoje odlike i
sa šarenim semenom. U nekih sorti semenjaĉa puca u doba sazrevanja. Od ukupne mase semena na kotiledone
otpada skoro 90% Inaĉe oni su ţute ili zelenkaste boje.
Krupnoća semena soje koleba se u dosta širokim granicama. Duţina semena se kreće od 5,7 do 14, mm,
širina od 4,5 do 10 mm, a masa 1 000 semenki od 40 do preko 450 g, najĉešće 100 do 200 g.
Seme soje GraĎa semena soje Svetlo smeĎe seme soje
Bledo ţuto seme soje Šareno i crno seme soje Različiti oblici i boje semena soje
Duţina vegetacionog perioda soje iznosi od 80 do 170 dana. a Postoje sorte i sa vegetacioni.m periodom
od 250 dana.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - Soja je biljka umereno toplog i toplog podneblja ali dovoljno vlaţnog. Potrebe u
toploti su joj dosta velike. Temperaturna suma za kraći vegetacioni period iznosi 2 400 do 2 6000C. Za sorte
izrazito duge vegetacije ona iznosi, 3 5000C pa i do 4 000
0C. Minimalna temperatura za klijanje semena iznosi 5 do
70C. MeĊutim, pri ovoj temperaturi proces klijanja i nicanja traje veoma dugo, klijavost semena se jako smanjuje,
jer veliki broj semenki biva oštećen bolestima. Otuda je praktiĉni minimum viši. On iznosi od 8 do 120C.
Optimalna temperatura klijanja iznosi od 22 do 250C, a smatra se da je praktiĉki optimum od 15 do 18
0C.
Suma temperatura za period setva-nicanje iznosi od 130 do 1400C. Od poĉetka vegetacionog perioda
potrebe soje u toploti se povećavaju. One su najveće u periodu formiranja cvetova i cvetanja. Minimalna
temperatura za rast i razviće soje do formiranja generativnih organa iznosi 10 do 110C, u fazi formiranja cvetova i
cvetanja 17 do 180C, u fazi formiranja mahuna i nalivanja semena od 13 do 14
0C. Pri niţim temperaturama od
ovih, nastupa zastoj u porastu i razviću. Prekida se proces formiranja generativnih organa, zaustavlja se cvetanje i
nastupa masovno opadanje cvetova, izostaje formiranje mahuna, a tek formirane mahune opadaju.
115
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Klijanje semena soje Klijanje i nicanje soje
Optimalna temperatura za formiranje generativnih organa iznosi 21 do 220C, optmalna temperatura
cvetanja od 23 do 250C, a optimalna temperatura formiranja ploda od 21 do 23
0C. Medutim, temperature koje
omogućavaju normalan tok navedeniih procesa su dosta niţe. Tako se normalno formiranje generativnih organa
odvija pri temperaturama od 18 do 190C, cvetanje pri temperaturama od 19 do 20
0C, formiranje ploda pri
temperaturama od 18 do 190C.
Razvoj organa soje prilikom nicanja Faze dozrevanja ploda i zrna soje
Sazrevanje soje teĉe normalno pri temperaturama od 160C, a smatra se da je optimalna temperatura od 19
do 200C.
Mlade, tek iznikle biljke soje mogu bez štete izdrţati prolećne mrazeve do -2,50C, a rane jesenje do -3°C.
Jaĉi mrazevi oštećuju vegetativnu masu, a jesenji izazivaju prekid nalivanja semena. Ako se seme nalazi u voštanoj
zrelosti, jaĉi jesenji mrazevi mu ne nanose štetu niti pak izazivaju, smanjenje klijavosti.
Odnos prema vodi. -Soja ima umerene potrebe za vlagom. Transpiracioni koeficient iznosi od 500 do
600 Najveće potrebe za vlagom su u fazi cvetanja. U prvom delu vegetacionog perioda ona je dosta otporna na
sušu. U fazi formiranja generativnih organa i cvetanja, suša joj nanosi dosta veliku štetu. Izaziva opadanje cvetova,
remeti oplodnju i formiranje mahuna te otuda izaziva znatno smanjenje prinosa. Ranije se smatralo da u fazi
cvetanja presudan uticaj na prinos ima relativna vlaţnost vazduha i da je nepovoljan uticaj vazdušne suše
neuporedivo jaĉi od uticaja zemljišne suše. Preciznija istraţivanja, pokazala su da zemljišna suša, i to ne samo u toj
fazi ima jaĉi uticaj od vazdušne. No ipak je zavisnost prinosa od relativne vlaţnosti vazduha u periodu od
formiranja cvetova do formiranja mahuna i semena dosta znaĉajna. Optimalna relativna, vlaţost vazduha u ovoj fazi
je 70 do 80%.
Odnos prema svetlosti. – Soja je biljka kratkog dana. S obzirom da ima velike potrebe prema svetlsoti,
zasenjivanje ne podnosi. Smanjen broj sunĉanih dana povlaĉi za sobom izvesno smanjenje prinosa.
Odnos prema zemljištu. - Soja najbolje uspeva na dubokim plodnim zemljištima, dobrih fiziĉkih
osobina, dobrog vodnog, vazdušnog i toplotnog reţima. Slabije uspeva na teškim zbijenim zemljištima jer su ona
116
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
hladna i vlaţna. Isto tako, ne odgovaraju joj izrazito laka i rastresita zemljišta, jer su jako ocedna i nedovoljno
vlaţna. Najbolje rezultate soja daje na ĉernozemima, livadskim i dubokim aluvijalnim zemljištima.
Soja teţe podnosi kisela zemljišta a najbolje joj odgovarju slabo kisela do neutralna zemljišta (pH od 6 do 7,2).
Slana zemljišta su sasvim nepodesna za soju.
Agrotehnika za soju
Izbor sorte. - Prilikom izbora sorte, prednost treba dati sortama koje formiraju prve mahune višlje na
stabljici, zatim kod kojih se prilikom sazrevanja mahuna listovi i stablo brzo suše. Prednost takoĊe treba dati
sortama ĉiji je rast ograniĉen i sa debljim stablom kao i sortama kod kojih mahune prilikom sazrevanja ne pucaju.
Sve ovo je jako bitno kod jednofazne ţeve (kombajniranja), jer u suprotnom nastupaju gubici (donje mahune ne
bivaju pokošene, zeleni listovi i stabljika se omotavaju oko vitla što izaziva smetnju prilikom ţetve i povećavaju se
gubici u zrnu).
Kod setve soje za zelenu masa (silaţu), treba izabrati kasne sorte, sa visokim stablom, neţnog lista, sa
većim sadrţajem proteina, vitamina i mineralnih materija u vegetativnoj masi.
Nicanje soje
Plodored. – Soja nije izbirljiva na predusev. Ona moţe u plodoredu doći posle gotovo svih useva, osim
mahunjaĉe. Daje najveće prinose posle okopavinskih useva koji ostavljaju zemljište u rastresitom stanju, bogato
asimilativima i nezakorovljeno. Tako se kao najbolji predusevi mogu smatrati krompir i šećerna repa. Kukuruz je
slabiji predusev. Soju ne treba gajiti posle suncokreta zbog pojave bolesti koje su zajedniĉke za oba useva. U našoj
ratarskoj proizvodnji soja najĉešće dolazi posle kukuruza, a znatno reĊe posle strnih ţita. Pošto iza sebe ostavlja
zemljište u dobrom fiziĉkom stanju, manje-više nezakorovljeno, obogaćeno biološki aktivnim azotom i organskom
materijom u celini, soja je odliĉan predusev za skoro sve njivske biljke. Nekada se smatralo da posle soje ne treba
gajiti pivski jeĉam zbog toga što se u njegovom zrnu povećavao sadrţaj belanĉevina i sitnolisne orijentalne duvane,
pošto u njih intenzivnija ishrana azotom naziva povećanje dimenzija lista, razreĊivanje arome i povećanje sadrţaja
belanĉevina i nikotina. Novija istraţivanja su pokazala da su pogoršanja kvaliteta skoro sasvim beznaĉajna. U našoj
ratarskoj proizvodnji soja je posebno vaţna kao predusev strnim ţitima, a naroĉito ozimoj pšenici. Pored ostalog,
znaĉajna prednost soje kao preduseva ozimim strnim ţitima je u tome što ona dosta rano napušta površinu, tako da
ima dovoljno vremena da se izvrši osnovna obrada, predsetvena priprema i setva strnina u optimalnim rokovima.
Otuda su sorte soje sa relativno dugim vegetacionim periodom manje podesan predusev. Na površini na kojoj se
gaji ona je veoma podesna za razdvajanje kukuruza i pšenice u postojećem dvopoljnom plodoredu sistemu
smenjivanja ova dva useva.
Soja ne podnosi monoprodukciju, iako se ranije preporuĉivala ponovljena setva samo pod uslovom da se
ona na nekoj površini seje prvi put, a ne postoji mogućnost inokulacije semena bakterijama azotofiksatorima. U tom
sluĉaju, u drugoj godini uzastopne proizvodnje soje, azotofiksacija je intenzivnija pa je moguće postići veći prinos
u odnosu na prvu godinu gajenja.
Obrada zemljišta. - Soja je biljka koja ima moćan korenov sistem te snaţno reaguje na dubinu osnovne
obrade zemljišta jer se koren bolje razvija, prodire dublje u oraniĉni sloj zemljišta, odnosno povećava rizosfernu
površinu. Posebno je vaţno da na dublje obraĊenom zemljištu soja formira na korenu veći broj kvrţica. Dubina
osnovne obrade zemljiišta na teţim zemljištima iznosi od 25 do 30 cm. Plića osnovna obrada moţe da doĊe u
obzir samo na lakim rastresitim zemljištima.
117
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Osnovnu obradu zemljišta treba obavezno obaviti u jesen. Osnovnu obradu u proleće treba ako je moguće,
izbegavati jer ona smanjuje prinos. Samo na plavnim i jako nagnutim terenima prolećna osnovna obrada moţe biti
opravdana. Najbolje reaguje na ranu jesenju obradu premda slabije od niza drugih njjvskih biljaka. Zbog toga,
oranje treba obaviti krajem leta i poĉetkom jeseni.
Kada soja dolazi posle strnina, obavezno se izvodi prethodno ljuštenje strništa (po pravilu jednovremeno
sa ţetvom preduseva ili neposredno posle ), a posle ovoga rano u jesen oranje na punu, odnosno planiranu dubinu.
Posle širokoredo sejanih useva ore se odmah na punu dubinu. Poorano zemljište ostaje u otvorenim brazdama da
prezimi. Ako je oranje loše obavljeno, preporuĉljivo je da se tokom jeseni obavi samo grubo ravnanje dubokih
razora i visokih slogova. U proleće, što ranije, ĉim se zemljište toliko prosuši da se ne lepi za oruĊe, pristupa se
zatvaranju brazda i ravnanju površine. Na zemljištima dobre strukture koja su iz zime izašla u dovoljno rastresitom
stanju, ovaj se posao moţe uspešno obaviti samo drljaĉama ili drljaĉama i ravnjaĉirna u jednom agregatu. Na teţim
zemljištima nuţno je da se u agregat ukljuĉi i kultivator odnosno tanjiraĉa. U izvoĊenju ovog posla, strogo se mora
voditi raĉuna o stanju vlaţnosti zemljišta jer se na vlaţnom zemljištu postiţe negativan efekat. Isto tako, svako
zakašnjavanje sa zatvaranjem brazda, nepovoljno utiĉe na prinos. Pored ovoga, a naroĉito ako je zemljište vlaţnije,
treba izbegavati teška oruĊa pošto na jaĉe sabijaju zemljište. Danas se na mnogi gazdinstvima zatvaranje brazda i
ravnanje površine vrši posebnim kombinovanim oruĊima za predsetvenu pripremu zemljišta. Ovakav postupak nije
naroĉito preporuĉljiv.
Do predsetvene pripreme zemljišta treba nastojati da ono ostane u rastresitom stanju i nezakorovljeno.
Otuda treba u ovom periodu obaviti još jedno kultiviranje.
Zalivanje soje
Predsetvena priprema zemljišta obavlja se nekoliko dana pre setve (5 do 6). Ona ima zadatak da
formira rastresit sloj zemljišta dubine od 7 do 10 cm i konaĉno poravna zemljište. Ovim se stvaraju povoljni uslovi
za klijanje i nicanje i uslovi za kvalitetno obavljanje setve. Jednovremeno sa predsetvenom pripremom se unose u
zemljište odgovarajući herbicidi, sredstva za zaštitu od zemljišnih štetoĉina i azotna Ċubriva. Za predsetvenu
pripremu danas se koriste posebna kombinovana oruĊa, odnosno mašine raznih tipova. Inaĉe za ovaj posao se mogu
koristiti odgovarajuća oruĊa (drljaĉe, kultivatori, razne mrvilice i ravnjaĉi) koje treba obavezno koristiti
agregatirano.
Ukoliko teška zemljišta iz zime izaĊu jako zbijena, u proleće ih treba dublje rastresti. U ovom cilju ne bi
trebalo pristupiti preoravanju. Treba koristiti oruĊa koja podrivaju, a ne otvaraju zemljište.
Đubrenje. - Soja kao biljka sa velikim sadrţajem proteina, ima velike potrebe prema azotu. Od ishrane
azotom ovisi tempo porasta i razvića. On ispoljava neposredan uticaj na masu lista pa prema tome, i na veliĉinu
asimilacione površine. Intezitet fotosinteze i njena produktivnost takoĊe pokazuje znaĉajnu ovisnost od ishrane
azotom, što znaĉi da je prinos semena i njegov kvalitet neposredno zavise od ovog hranivog elementa. Potrebe soje
u azotu u toku vegetacionog perioda nisu podjednake. One su najveće u toku cvetanja i nalivanja zrna. MeĊutim, u
ishrani soje azot je veoma znaĉajan i u poĉetku vegetacije mada su koliĉine koje tada usvaja su dosta male. Porast
soje u poĉetnim fazama, brzina formiranja kvrţica i vreme poĉetka kao i intenzitet azotofiksacije pokazuju veoma
veliku zavisnost od ishrane azotom. Kada je reĉ o azotofiksatorima, mora se imati u vidu da samo soja koja je imala
normalnu ishranu azotom, predstavlja dobrog partnera u simbiotskom odnosu sa bakterijama. Zato se nedostatak
azota već u poĉetnim fazama porasta i razvića izrazito nepovoljno odraţava na prinos.
118
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Velike koliĉine azota u ishrani soje nepovoljno utiĉe na azotofiksaciju. Naime, ono usporava formiranje
kvrţica na korenu, smanjuje aktivnost bakterija, i na taj naĉin na itenzitet azofiksacije. Poznato je da soja
azotofiksacijom podmiruje od 60 do 70% ukupnih potreba za azotom.
U ishrani soje i fosfor ima veliki znaĉaj. Od ishrane fosforom u znaĉajnom stepenu zavisi proces
formiranja kvrţica i intenzitet azofiksacije. Tempo usvajanja fosfora se postupno povećava od poĉetka vegetacije
tako da najveću vrednost dostiţe u periodu nalivanja semena sve do voštane zrelosti .
Uloga kalijuma u ishrani soje je takoĊe izrazito velika. Na azotofiksaciju i formianje kvrţica kalijum
utiĉe indirektno. Usvajanje kalijuma je najintenzivnije u periodu od formiranja mahuna pa do kraja nalivanja zrna.
U ovom periodu soja usvaja od 70 do 75% od ukupne koliĉine kalijuma. Pored toga što su potrebe u kalijumu u
prvom delu vegetacije manje, njegov nedostatak i u ovom periodu se krajnje nepovoljno odraţava na razviće i
prinos soje.
Stajsko Ċubrivo se u proizvodnji soje dosta retko koristi. Njegova primena ima opravdanje, samo onda
kada su u pitanju teška zbijena zemljišta, siromašna organskim materijama. Na takvim zemljištima se preporuĉuju
do 20 t/ha dobro zgorelog stajnjaka. Samo u izuzetnim sluĉajevima koriste se veće koliĉine (do 40 t/ha). Ostala
organska Ċubriva u proizvodnji soje se praktiĉno ne koriste.
Za Ċubrenje soje se danas gotovo iskljuĉivo koriste mineralna Ċubriva. Azotna Ċubriva se unose
predsetveno ili sa setvom, a koliĉine treba da se kreće od 20 do 30 kg/ha N. Samo izuzetno, na jako siromašnim
zemljištima koliĉinu azota treba povećati do 40 kg/ha. Uporedo sa ovim treba istaći da u proizvodnji soje ne dolazi
uopšte u obzir prihranjivanje azotnim Ċubrivima, sem u onom sluĉaju ako iz bilo kojih razloga, izostane formiranje
kvrţica. Ovo prihranivanje se obavlja pred poĉetak cvetanja sa 40 do 60 kg/ha N. Soja slabo reaguje na Ċubrenje
fosforom i kalijumom jer zemljištima dobrih fiziĉkih osobina, a koja su obezbeĊena ovim elementima povećanje
prinosa pri Ċubrenju fosfornim i kalijumovim Ċubrivima je minimalno, a ponekad i sasvim beznaĉajno. Pored
ovoga, danas se preporuĉuje da se zavisno od osobina zemljišta, Ċubrenjem unese od 50 do 70 kg/ha P2O5 i 40 do
60 kg/ha K2O i to u osnovnom ili delimiĉno u osnovnom, delimiĉno u predsetvenom Ċubrenju. MeĊutim, kod nas
se u proizvodnju soje najjaĉe koliĉine fosfora i kalijuma unose u zemljište u predsetvenoj pripremi ili sa setvom.
Od mikroelemenata najĉešće se koriste bor, bakar, mangan i molibden.
Setva. - Za setvu soje treba obavezno koristiti doraĊen semenski materijal odreĊenog kvaliteta (ĉistoća
98%, a klijavost najmanje 80%).
U pripremi semena soje za setvu obaveznu meru predstavlja
inokulacija semena odnosno bakterijama azotofiksatorima. U savremenoj
proizvodnji, za inokulaciju se koriste preparati kultura ĉistih bakterija koji se u
prometu nalaze pod raznim nazivima (nitragin - isporuĉuje zajedno sa
semenom). Najbolje rezultate daju vlaţni preparati. Suvi preparati dobiveni
liofilizacijom su podesniji za upotrebu ali su manje efikasni. Prilikom
inokulacije semena, treba se strogo drţati uputa. Naroĉito treba voditi raĉuna da
se inokulacija izvrši u senovitom mestu, da se masa semena dobro izmeša,
posle toga ne bude izloţena ultraljubiĉastom zraĉenju, odnosno sunĉevoj
svetlosti, a kod vlaţnih preparata da se seme do setve ne osuši. Inokulalacija
semena se obavlja pre setve. Tretiranje veće koliĉine semena, koje se ne utroši
isti dan, sigurnije je sutradan ponovo inokulisati.
Soja je usev srednje prolećne setve. Nju treba sejati kada tempetura
zemljišta dostigne 8 do 100C. Prema ovome, soju treba sejati kada i kukuruz.
MeĊutim, optimalno vreme za setvu soje je praktiĉno u prvoj polovini setvenog
perioda kukuruza. To je kod nas obiĉno od 15. do 20. aprila. Soja se moţe sejati i Kvrţice bakterija
nekoliko dana pre kukuruza.
Kotiledone soje Klijanac soje Soja u fazi stvaranja prve troliske
119
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Setvu soje kao postrnog useva treba obaviti neposredno posle ţetve strnina, pri ĉemu se koriste sorte
izrazito kratke vegetacije. U proizvodnji zelene mase, soja se seje kasnije. Vreme setve zavisi od planiranog
vremena iskorišćavanja. Ako se koristi kao zelena hrana, moţe se sejati sukcesivno da bi se period iskorišćavanja
produţio.
Soja je usev širokorede setve. Rastojanje izmeĊu redova se kreće od 40 do 70 cm. Veliĉina meĊurednog
rastojanja u znatnom stepenu zavisi od sorte. Za ranostasne sorte ono je manje i obrnuto. U našim uslovima najviše
odgovara rastojanje izmedu redova 50 do 60 cm. Kada su u pitanju sorte kraćeg vegetacionog perioda, rastojanje
izmeĊu redova se moţe smanjiti i obrnuto.
Setva soje se moţe obaviti u trake od 2 do 3 reda na rastojanju od 15 do 20 cm. Rastojanje izmeĊu traka
iznosi oko 60 cm. Ovakav naĉin setve se primenjuje samo kada su u pitanju sorte kratkog vegetacionog perioda.
Optimalna dubina setve u našim agroekološkim uslovima se u proseku kreće od 4 do 5 cm.
Prilikom setve soje posebnu paţnju treba posvetiti odreĊivanju koliĉine semena pošto se gustina useva,
odnosno veliĉina vegetacionog prostora odreĊuje koliĉinom semena za setvu po jedinici površine.
Gustina useva u proizvodnji soje zavisi od ĉitavog kompleksa faktora, a najviše od duţine vegetacionog
perioda sorte. Za sorte koje se gaje u nas, gustina useva treba da iznosi 500.000 do 800.000 biljaka/ha. Da bi se ovo
postiglo koliĉina semena za setvu treba da se kreće u granicama od 80do 120 kg/ha.
Nega. - U periodu od setve do nicanja najĉešće se ne primenjuju mere nege soje osim u izuzetnim
sluĉajevima kada se usled jakih i ĉestih kiša stvori pokorica. Tada se rotacionom kopaĉicom ili zvezdastim valjkom
razbija pokorica. Drljaĉa se za razbijanje pokorice u usevu soje ne sme koristiti.
Prva meĊuredna obrada (kultiviranje ili ruĉno okopavanje) obavlja se kada soja formira prvi troperi list, a
druga i treća kultivacija na razmaku od 10 do 15 dana. Treće meĊuredno kultiviranje se mora završiti pre nego što
soja zatvori redove.
Dubina kultiviranja mora biti u skladu s porastom korenovog sitema, a to znaĉi da je prvo kultiviranje
najdublje oko 10 cm, drugo od 7 do 5 cm i treće najpliće od 5 do 6 cm. Na zemljištima dobrih fiziĉkih osobina
izostavljanje meĊuredne obrade povlaĉi sa sobom smanjenje prinosa.
Uspešna primena herbicida pruţa mogućnost da se smanji broj meĊurednih kultiviranja. Danas se na
znatnom broju gazdinstava u uslovima uspešne primene herbicida potpuno izostavlja meĊuredna obrada, što
znaĉajno doprinosi smanjivanju troškova proizvodnje.
Herbicidi se mogu primeniti pre setve uz inkorporaciju, posle
setve a pre nicanja i posle nicanja soje i korova. Herbicidi za primenu pre
setve uz inkorporaciju naješće se primenjuju u aridnim podruĉjima, jer
za delovanje ne zahteva padavine za razliku od herbicida koji se
primenjuju posle setve. Ĉesta praksa proizvoĊaĉa soje je primena
herbicida posle setve, a pre nicanja. Najĉešće se primenjuju dvojne
kombinacije, gde jednu komponentu ĉine antigraminearni herbicidi na
bazi alahlora, metahlora (dual 960-EC) i poslednih godina acetohlor
(Relay) i dimenetamida (frontier 900-EC), a druga komponenta su
herbicidi za suzbijanje širokolisnih korova kao što su linuron (afalon
teĉni, Liron teĉni i dr.), prometrin (gesagard SO-WP, prometrin S-
SO, prometrex SO-SC ) i metribuzin (sencor 70-WG).
Gotove kombinacije su liron-comby, lasso-linuron i afalon-comby. Usev soje
Jedna od mogućnosti ekonomiĉnije proizvodnje soje je primena ovih herbicida u trake širine 20 do 25 cm,
a naknadnom meĊurednom kultivacijom uništavaju se korovi izmeĊu redova.
Herbicidi za primjenu posle setve, a pre nicanja, efikasni su na jednogodišnje širokolisne i uskolisne
korove koji niĉu iz plitkog površinskog sloja zemlje. MeĊutim, korovi sa krupnijim semenom (veće od 2 mm u
preĉniku), niĉu i iz dubljih slojeva zemlje, a efikasnost ovih herbicida ĉesto nije zadovoljavajuća ni u godinama sa
dovoljno padavina neposredno nakon primene. Posle nicanja soje i korova mogu se primeniti herbicidi na bazi
bentazona (basagran, deltazon), imazetapira (pivot 100E), oksasulfurona (dynam 7S-WG), gotove kombinacije
acifluorfena i benzatona (galaxy), acifluorfena (blazer 2-S), fomesafena (Flex), kao i njihova kombinacija. Ovi
herbicidi koriste se prvenstveno za suzbijanje širokolisnih korova, a primenjuju se kada su korovi u fazi 2 do 4 lista,
a soja od 1 do 2 trolista. Prednosti primene herbicida posle nicanja su:
a) Na osnovu poniklih korova i njihovog porasta lako se moţe odabrati odgovarajući herbicid ili kombinacija,
naĉin, vrijeme i koliĉina primene;
b) Efikasni su prema korovima koji niĉu u duţem vremenskom periodu ili iz dubljih slojeva zemljišta do
kojih se ne dopire delovanjem herbicida koji se primenjuju posle setve a pre nicanja (Arctium lappa,
Abutilon theophrasti, Datura stramonium, Ambrosia artemisifolia).
c) Efikasni su ili imaju depresivno delovanje na neke višegodišnje korove (Sorghum halepense i Cirsium
arvense).
120
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Soja veoma dobro reaguje na navodnjavanje. Navodnjavanje se obavljaju prema potrebi, ali su ipak
najvaţnija zalivanja od poĉetka cvetanja. U jednom zalivanju normativ je 40 do 50 l/m2 vode.
Ţetva. - Mahune soje postupno sazrevaju od osnove stabla prema vrhu. U sorti kraće vegetacije
postupnost je slabije izraţena i obrnuto. Znaĉajna osobina u pogledu sazrevanja je dosta dobro naknadno
dozrevanje zrna. Mahune su sklone pucanju pa otuda kod prezrele soje moţe doći do osipanja zrna. U savremenih
sorti pucanje mahuna nije izraţeno
U savremenoj proizvodnji ţetva je jednofazna ili dvofazna. Dvofazna ţetva se obavlja nešto ranije, kada
je seme u gornjim mahunama u voštanoj zrelosti. Usev se kosi ostavlja u otkosima da se osuši, a posle nekoliko
dana (8 do 10) kombajn sa dodatnim ureĊajem za podizanje na heder pokošene mase obavlja vršidbu.
Jednofazna ţetva se obavlja, kada je seme u gornjim mahunama u punoj zrelosti. O ţetvi se mora misliti još pri
izboru sorti, tako se, bilo da je u pitanju dvofazna ili jednofazna ţetva, mora voditi raĉuna o visini prvih mahuna na
stablu. Sorte koje nisko formiraju prve mahune su nepodesne, osim ako se umesto košenja vrši podsecanje korena
neposredno ispod površine zemljišta odgovarajućim oruĊima. Za jedno faznu ţetvu prilikom izbora sorte mora se
imati u vidu da su krajnje nepodesne sorte koje zadrţavaju list i imaju soĉnu stabljiku i u punoj zrelosti gornjih
mahuna.
I pored okolnosti da su savremene sorte manje sklone pucanju mahuna, sa ţetvom soje se ne sme kasniti.
Treba je obaviti u roku od 5 do 6 dana.
U ţetvi soje najvise se koriste kombajni sa standardnim ţitnim hederom. Za kvalitetan rad ovim
kombajnom neophodno je pridrţavati se sledećeg:
a) Heder mora biti horizontalan, a izravnava se promenom pritiska u prednjim pneumaticima.
b) Izabrati odgovarajući poloţaj vitla hedera (gore-dole, naprijed-nazad, poloţaj pick-up prstiju) u
zavisnosti od stanja useva.
c) Obavezno uskladiti broj obrtaja vitla sa brzinom kretanja kombajna.
d) Broj obrtaja bubnja treba sniziti na 500 do 700 o/min u zavisnosti od vlaţnosti semena.
e) Zazor bubnja se mora podesiti u zavisnosti od vlaţnosti zrna uz obaveznu 'repernu" podešenost.
f) Otvore sita podeseti u zavisnosti od krupnoće zrna, a limove ventilatora potpuno otvoriti.
Usev soje u tehnološkoj zrelosti Ţetva soje
Tek ovršeno zrno soje ima skoro uvek veću vlaţnost od kondicione, otuda je nuţno da se ona pre
skladištenja dosuši. Ako se suši u sušnicama, temperatura sušenja treba da se kreće od 40 do 450C. Zagrevanje kao
i hlaĊenje treba da bude postupno da ne bi došlo do pucanja semenjaĉe. Pre konaĉnog skladištenja, nuţno je da se
zrno oĉisti, a naroĉito da se oslobodi delova polomljenog zrna. Zbog visokog sadrţaja ulja polomljeno zrno se brzo
kvari i moţe biti uzrok pojavi neţeljenih procesa u ĉitavoj masi zrna.
Ako se od ţetve do predaje na preradu ili skladištenje soja ĉuva na gazdinstvu, neophodno je da se ona
ĉuva u što tanjem sloju i da se svakodnevno lopata sve dok se vlaţnost ne svede na kondicionu.
Ţetva soje za zelenu masu odnosno seno, pa i za proizvodnju zelenog sojinog, brašna izvodi se u poĉetku
cvetanja, a najĉešće u fazi formiranja prvih mahuna, a za silaţu pred kraj mleĉnog stanja zrna u donjim mahunama.
121
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ţetva soje na velikim proizvodnim površinama u Brazilu sa istovremenim strnjikanjem
Najvaţnije bolesti soje
Peronospora manshurica Alternaria sp. Cercospora sojina Cercospora kikuchii
Carynospora cassicola Microsphaera manshurica Septoria glycines Rhyzoctonia solani
Najvaţniji štetnici soje
Tetranychus urticae Ditylenchus dipsaci
122
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pasulj Phaseolus vulgaris (L.) Savi
Sinonimi: grav, grah, fasulj, fiţol; Engleski: bean, french bean; Francuski: haricot; Nemaĉki: Bohne, Falsohle;
Ruski: фасоль
Pasulj je osnovno varivo u ishrani našeg stanovništva. Po svojoj hranljivosti, jedan je od najbogatijih
izvora biljnih proteina, biološki najvrednijih u ljudskoj ishrani. Zbog toga je, pored pšeniĉnog hleba, krompira i
kupusa, najĉešća ţivotna namirnica.
Phaseolus vulgaris (L.) Savi (naslikao W. Müller)
Hranjiva vrednost pasulja se ne sastoji samo u velikom sadrţaju proteina (23 do 30%), već i u ukupnoj
koliĉini najvaţnijih aminokiselina (tirozin, triptofan, lizin, arginin, histidin, cistin i metionin).
Od semena pasulja se priprema niz razliĉitih ukusnih jela, kao i od mladih mahuna, odnosno nedozrelih
plodova kod nekih odlika pasulja, u kojih su mahune soĉne i bez grubog vezivnog tkiva (boranija). Pasulj je već
duţe vreme našao primenu u prehrambenoj preraĊivaĉkoj industriji kao konzervirana hrana sa mesom.
Zrno pasulja je je odliĉna koncentrovana a zelena masa kao kabasta stoĉna hrana. Slama pasulja i mahune
se koriste za ishranu preţivara posebno ovaca i koza. U savremenoj proizvodnji, slama pasulja se zaorava a neke se
koriste kao zelenišno Ċubrivo.
Pasulj se odlikuje time, što se lako ĉuva i transportuje što je naroĉito vaţno za promet pasulja kao robe.
Kao leguminoza, od velikog je agrotehniĉkog znaĉaja jer iza sebe ostavlja zemljište u veoma dobrom
fiziĉkom i biološkom stanju pa je izvrstan predusev za mnoge ratarske i druge useve.
123
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Najveći proizvoĊaĉi pasulja u svetu su Indija, Brazil, Kina, Meksiko i SAD. U Evropi se najviše gaji u
Italiji, Francuskoj, Rumuniji, Španiji, Bugarskoj i MaĊarskoj. Na podruĉjima bivše Jugoslavije pasulj je zauzimao
40% površina pod leguminozama, a gaji se u ravniĉarskim i brdsko-planinskim rejonima do 800 m nadmorske
visine. Postoji trend smanjenja površina pod pasuljem, jer se u nas ranije retko gajio kao ĉisti usev, najĉešće u
konsocijaciji sa kukuruzom. UvoĊenjem hibrida kukuruza, povećala se gustina useva kukuruza 2 do 2.5 puta uz
primenu herbicida, ĉime je u znatno meri gajenje pasulja u kukuruzu onemogućeno. Od tada se pasulj kod nas gaji
kao ĉisti usev na znatno manjim površinama.
Proizvodnja pasulja u svetu u 2000 I 2001. godini (izvor podataka FAO)
Zemlja Godina proizvodnje
1999/2000 2000/01
Indija 4 550 000 4 500 000
Brazil 2 890 000 2 800 000
Kina 1 810 000 1 700 000
SAD 1 470 000 1 110 000
Mianmar 1 210000 1 250 000
Meksiko 1 080 000 1 170 000
Indonezija 900 000 900 000
Argentina 310 000 290 000
Kanada 290 000 290 000
Uganda 300 000 280 000
Ostali 4 560 000 4 610 000
Svet ukupno 19 370 000 18 900 000
Prema Jevtiću (1992), proseĉni svetski prinos pasulja je oko 560 kg/ha, a po kontinentima, se kreće oko
440 kg/ha (Evropa) do 1.800 kg/ha (bivši SSSR). Sa višim proseĉnim prinosom izdvajaju se SAD (1.330 kg/ha),
Argentina 920 kg/ha), Brazil (670 g/ha). U nas su proseĉni prinosi pasulja oko 1 t/ha.
Poreklo pasulja
Najvaţnija vrsta pasulja Phaseolus vulgaris je poreklom iz Amerike (severozapadna Argentina, a po
drugim Meksiko, Gvatemala i Peru. Kao rodonaĉelnik gajenih vrsta smatra se Phaseolus aborigenus Bruk. Prenet
je u Evropu krajem 16.veka. Njegovo širenje je bilo dosta brzo. Na naše prostore prenet je iz Italije u 17. veku.
Pasulj ima veoma širok areal rasprostranjenosti. Ako se pri ovom ima u vidu proizvodnja zelenog pasulja
odnosno boranije, areal je još širi. On se proteţe od 600 severne do 50
0 juţne širine. Pasulj se proizvodi i u
ekvatorijalnoj zoni.
Centri porekla pasulja
124
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botaniĉka klasifikacija
Pasulj je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Fabaceae, rod Phaseolus. Rod Phaseolus je jako
polimorfan. Po nekim autorima, opisano je 150, a po nekim 230 vrsta. Smatra se da danas ima 17 gajenih vrsta.
Duţina vegetacionog perioda pasulja je od 75 do 90 dana kod ĉuĉavih formi a kod pritkaša 120 i više dana.
Botanička klasifikacija pasulja
R.b. Vrste pasulja Podvrste
(po osobini stabla)
Varijeteti
(po obliku semena)
1.
Phaseolus vulgaris (L) Savi
Stablo je uspravno ili je povijuša,
liske u listu krupne, široke u
bazalnom delu zaobljene, seme
krupno, razliĉitog oblika i boje
1.Phaseolus vulgaris
ssp. nanus Stablo uspravno i
ţbunasta
1.Phaseolus vulgaris var. sphaericus
Seme skoro loptasto, duţina, širina i debljina ista.
2. Phaseolus vulgaris var.elipticus
Seme eliptiĉno, debljina i širina ista, duţina 1.5
puta veća
3. Phaseolus vulgaris var. oblongus
Seme valjkasto, šririna i debljina iste, a duţina 2
puta veća
4.Phaseolus vulgaris var.subcompressus
Seme poluspljošteno, duţina 2.5 puta veća od
širine, širina 1.5 puta veća od debljine
5.Phaseolus vulgaris var.compressus
Seme poluspljošteno, duţina 2.5 puta veća od
širine, a širina 2.5 puta veća od debljine
6.Phaseolus vulgaris var.carinatus
Seme rebrasto
7.Phaseolus vulgaris var.gonospermus
Seme uglasto.
2.Phaseolus vulgaris
ssp. valubilis Povijuša.
2.
Phaseolus multiflorus Wild Mnogocvetni pasulj. Stablo je dugo,
povijušavo, cvetovi krupni beli i
jarkocrveni, seme krupno.
Dekorativna je. Sluţi za proizvodnju
zelene mase.
Rodu Phaseolus se veoma bliski rod Vigna i rod Dolichos. Iz
roda Vigna gaje se za proizvodnju zrna i boranije (Vigna sinensis, V.
sesquipedalis i V. catjang). Vigne su poreklom iz Afrike, a gaje se u
Indiji, Kini, maloj Aziji, bivšem SSSR-u i zemljama Mediterana, a
zatim u juţnim drţavama SAD, Meksiku i Kubi. U bivšoj Jugoslaviji
gajila se samo na podruĉju Makedonije.
Iz roda Dolichos, gaje se Dolichos lablan i Dolichlos biflarus.
3.
Phaseolus akutifolius Aza.Gray Oštrolisni uskolisni pasulj – tapari.
Stablo ţbunasto, mahune spljoštene,
seme sitno.
Morfološke osobine
Koren pasulja je vretenast a iz njega izbija veći ili manji broj drugorazrednih dobro razgranatih korenova.
Glavna masa se razvija u plićim slojevima zemljišta.
Korenovi sistem pasulja Klijanje i nicanje pasulja (levo)
125
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U gornjem delu izbija nekoliko snaţnih ţila koje se pruţaju skoro horizontalno. Iz dela stabla ispod
površine zemljišta, formiraju se adventivni korenovi. Koren pasulja nešto sporije raste od korenja većine drugih
zrnenih leguminoza. Od poĉetka klijanja, pa do nicanja raste hipokotil stabaoca. Zato ova mahunjaĉa iznosi
kotiledone.
Stablo pasulja je zeljasto, u preseku rebrasto, moţe biti povijušavo (visoko), polunisko ili nisko (ĉuĉavo)
pa se ove forme pasulja nazivaju “ĉuĉavci”. U toku razvoja u manjem ili većem stepenu odrvenjava. U optimalnim
uslovima razvića, stablo ĉuĉavih pasulja je visoko oko 60 cm ţbunastog izgleda, poluĉuĉavih 60 do 130 cm, a
povijušavih više od 130 cm.
Kod povijušavih formi stablo je polegljivo. Uvijanjem se prihvata uz oslonac. Porast im je neograniĉen a
cvetovi izbijaju samo u pazuhu lista. Slabo razgranata. Gaje se uz oslonac, pa se ove forme nazivaju “pritkaši”.
Ovde spadaju preteţno boranije i manji broj sorata za proivodnju zrelog zrna. Pritkaši se u savremenoj njivskoj
proizvodnji ne gaje.
GraĎa klijanca pasulja Pasulj pritkaš Pasulj čučavac
List pasulja je sloţen (troper) sem prvog lista koji je dvoper. Liske su krupne, srcolike, izrazito zelene
(svetlije ili tamnije). Površina liske je glatka ili blago naborane, naliĉje im je ĉesto pokriveno finim dlaĉicama.
U osnovi glavne lisne drške nalaze se dva mala zaliska. Pored ovoga, na glavnoj lisnoj dršci u osnovi vršne
liske nalaze se dva a u osnovi boĉnih liski po jedan mali zalisak. Listovi na stablu su postavljeni spiralno.
Prvi pravi listovi pasulja su prosti i imaju samo po jednu lisku, a postavljeni su naspramno. Na jednom
stablu izraste 8 do 18 listova.
Cvet je beo, ljubiĉast ili neke druge boje, prema tome da li je seme pasulja belo ili je neke druge boje.
GraĊa cveta je kao kod ostalih leguminoza. Cvetovi izbijaju u pazuhu lista obiĉno 5 do 6 u vidu grozdastih cvasti. U
cvasti u proseku ima 5 cvetova. Svi cvetovi nisu ferti1ni. Izvestan broj cvetova uvek opadne. Suša i visoke
temperature pojaĉavaju opadanje cvetova. Cvetanje ĉuĉavaca nastupa 25 do 30 dana od nicanja, a traje do 25 dana.
U povijušavih formi poĉinje 30 do 40 dana od nicanja, a traje i do 90 dana. Kod pasulja sa uspravnim stablom
prvo cvetaju cvetovi na glavnom stablu.
List pasulja Cvet pasulja
126
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Cvet je otvoren 2 do 3 dana ako je oplodnja završena pre otvaranja cveta. Samooplodnja je retka, a dolazi
do izraţaja samo pod uticajem jako visokih temperatura praćenih nedostatkom vlage.
Plod je mahuna duga 5 do 25 cm, najĉešće 15 cm. Mahune mogu biti prave, cilindriĉne, sabljaste,
pljosnate ili srpasto povijena, na popreĉnom preseku okrugle, ĉešće ovalne ili izduţeno ovalne (spljoštene sa
bokova). Na vrhu su zašiljene. Površina je glatka, s boĉne strane ravne ili ugnute izmeĊu semena (segmentirana
mahuna). U mahuni se nalazi od 2 do 7 semenki. Nedozrele mahune su zelene u raznim nijansama od svetlo do
mrkozelene ili ţute. Mogu biti šarene (zelene sa ljubiĉasto mrkim šarama). Zrele mahune su prljavo ţute ili
mrkoţute.
Zrela mahuna ima veoma grubo tkivo, odnosno tzv. pergamentni sloj, a na šavovima jako vezivno tkivo
(konci). Mahuna boranije nema pergamentni sloj i “konce” ili se oni formiraju tek u voštanoj zrelosti semena. Zbog
toga je zelena mahuna mesnata, soĉna, krta i lako se kuva.
Zrela mahuna pasulja Različiti oblici mahuna pasulja Jako izduţeni tip mahune pasulje (vignja)
Seme pasulja moţe biti, ovalno, izduţeno ovalno, loptasto, bubreţasto, cilindriĉno, a sa boĉnih strana jaĉe
ili slabije spljošteno. Moţe takoĊe biti sitno (masa 1000 semenki do 350 g), srednje (masa 1000 semenki 350 do 500
grama) i krupno (masa l000 semenki 500 do 800 g). Semenjaĉa je dosta ĉvrsta, na površini glatka sjajna, bela,
bledoţuta, intenzivnije ţuta, zelena, plaviĉasta, ljubiĉasta, mrka i crna. Pored ovoga semenka moţe da bude šarena.
Na svetlijoj osnovi mogu nalaziti tamnije sitne taĉkice ili pege razliĉite veliĉine ili tamne paralelne pruge
(zebrinus).
GraĎa semenki pasulja Oblici semenki pasulja
Različiti oblici i boje semenki pasulja
127
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti - Pasulj je biljka toplog i umereno toplog podneblja. Minimalna temperatura za
klijanje semena iznosi od 12 do 130C. Optimalna temperatura klijanja i nicanja je 22 do 25
0C. Minimalna
temperatura porasta, do faze formiranja generativnih organa je oko 12°C, optimalna od 18 do 230C, dok je
minimalna temperaturna faza formiranja generativnih organa viša za 3 do 50C. Neposredno posle nicanja, biljĉice
pasulja ugibaju pri najslabijim mrazevima (od -0,5 do -l°C). Odrasle biljke izdrţavaju kasne mrazeve do -20C.
Slabiji rani jesenji mrazevi oštećuju pupoljke, cvetove i list, a nešto jaĉi uništavaju celu biljku. Optimalne
temperature za formiranja cvetova i cvetanje je od 20 do 250C. Izrazito visoke temperature, a naroĉito ako su
praćene nedostatkom vlage izazivaju pojaĉano opadanje pupoljaka i cvetova, remete oplodnju, usled ĉega se
smanjuje broj semena u mahunama ili one ostaju “šture”.
Pasulj u fazi nicanje Dinamika razvoja pasulja
Pasulj u toku vegetacionog perioda ne podnosi jaka temperaturna kolebanja. Niske pozitivne temperature
nešto duţeg trajanja izazivaju zastoj u porastu i razviću koji se nepovoljno odraţava i na prinos. Na pasulj
nepovoljno utiĉu i velike razlike izmeĊu dnevnih i noćnih temperatura.
Odnos prema vlazi. - Ima dosta skromne potrebe za vlagom. Velika vlaţnost u toku vegetacje na njega
nepovoljno utiĉe. Kritiĉan period za vlagu je od formiranja pupoljaka pa do kraja nalivanja semena. Pasulj daje
najbolje rezultate pri ravnomernom rasporedu vlage u toku vegetacije. Optmalni rejoni za proizvodnju su oni u
kojima u toku vegetacionog perioda pasulja padne 200 do 250 mm padavina. S obzirom da je kod nas raspored
padavina neravnomeran, treba najĉešće u drugoj polovini jula i u avgustu. Otuda setvu treba obavljati ranije (u
prvom delu njegovog setvenog perioda) i izbegavati sorte duţeg vegetacionog perioda.
Pasulj ne podnosi sušu, premda posle kratkotrajne suše u prvom delu vegetacije, dobro se oporavlja.
MeĊutim suša u periodu formiranja reproduktivnih organa, pa nadalje nanosi veliku štetu.
Odnos prema svetlosti. - Pasulj ima dosta velike potrebe prema svetlosti, premda dobro podnosi slabije
zasenjivanje. Fotoperiodska reakcijia obiĉnog pasulja je razliĉita kada su u pitanju razne sorte. Tako, postoje sorte
dugog, kratkog dana i neutralne. Pored ovoga postoji grupa sorata koje reaguju na skraćivanje dana, ali ne reaguju
na njegovo produţavanje.
Odnos prema zemljištu. –Prema zemljištu je veoma izbirljiv. Laka, rastresita, kao ni teška, zbijena,
vlaţna i hladna zemljišta nisu podesna za ovaj usev. Ne podnosi ni kisela zemljišta (optimalna pH = 6 do 7,5).
Najbolje mu odgovara ĉernozem, a isto tako i dobro aluvijalno zemljište i livadske crnica. Uspešna proizvodnja se
ipak moţe organizovati i na smonicama i gajnjaĉama pod uslovom da se obradi posveti više paţnje. Zemljišta sa
visokim nivoom podzemne vode nisu dobra za pasulj (graniĉna vrednost je oko 1 m).
128
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Agrotehnika za pasulj
Plodored. -Pasulj ne podnosi monoprodukciju pa se obavezno gaji u plodoredu. Ne podnosi ni brzo
vraćanje na istu površinu. Plodored mora biti podešen tako da doĊe na istu površinu tek posle ĉetvrte ili pete
godine. Najbolji predusevi za pasulj su krompir i šećerna repa. Kod nas on najĉešće dolazi posle kukuruza i
suncokreta a reĊe posle strnih ţita.
Odliĉan je predusev za skoro sve ratarske useve, a naroĉito za ozima strna ţita. Prednosti mu je i što kao
predusev dosta rano napušta proizvodnu površinu, zbog ĉega se obrada i priprema zemljišta za setvu ozimih
strnina moţe izvesti na vreme.
Obrada zemljišta – Pasulj povećava prinos kada se oranje obavlja rano, krajem leta i poĉetkom jeseni.
Pozitivno reaguje na dublje oranje. To je vaţno zbog toga što se na dublje obraĊenom zemljištu formira veća
rezerva vlage, koren pasulja bolje razvija a glavna masa ţila se formira dublje u zemljištu. Stoga dubina osnovne
obrade za pasulj treba da iznosi 25 do 30 cm.
Posle širokorednih useva osnovna obrada se izvodi odmah na setvenu dubinu. Posle strnina obavezno je zaoravanje
strništa, a posle se ore na punu dubinu. Posle oranja se moţe obaviti grubo ravnanje dubokih razora. Zatvaranje
brazde ravnanje treba obaviti što ranije u proleće, ĉim se zemljište dovoljno prosuši. ne zemljišta obavi još jedno .
Predsetvenom pripremom se fino izravna površina i usitni do mrviĉaste strukture zemljišta do dubine od 10 cm.
Za ovaj posao se koriste razna kombinovana oruĊa ili kombinovani agregati za predsetvenu pripremu zemljišta.
Đubrenje. – Pasulju pogoduju organska Ċubriva. U osnovnom Ċubrenju moţe se Ċubriti se 10 do 20 t/ha
zgorelog stajnjaka ili sa 5 do 10 t/ha stajnjaka sa delom mineralnih Ċubriva. Pasulj ipak bolje reaguje na Ċubrenje
stajnjakom ako je on dat za predusev. Za prinos veći od 2 t/ha semena potrebno je dati 70 kg/ha N, 80 kg/ha P2O5 i
90 kg/ha K2O. Dve trećine od ukupne norme Ċubriva NPK unosi se dubokim oranjem, a jedna trećina sa
predsetvenom pripremom zemljišta.Na kiselim zemljištima moţe se kao Ċubrivo unositi, saturacioni mulj ili kreĉ.
Setva. –Priprema semena pasulja za setvu sliĉna je kao za soju. Mora se izvršiti inokulacija semena
bakterijama izotofiksatorima. Pri tome se mora paziti da seme nije napadnuto ţiškom (Acanthoscelides obtecus).
Vreme setve u našim agroekološkim uslovima je poslednja dekada aprila. Bolje reĉeno setvu pasulja treba obaviti u
drugom delu setvenog perioda kukuruza.
Rast useva pasulja u polju
Klijanci pasulja 5-7 dana
posle setve
Klijanci pasulja 10-12
dana posle setve Razvoj prostog lista Pojava troperih listova
Razvitak troperih listova Redovi pasulja Usev pasulja pred cvatnju Cvatnja pasulja
Pasulj je širokoredni usev. Rastojanje izmedu redova iznosi najĉešće 50 cm.. Setva se moţe obaviti u
kućice (50 X 20 cm sa po 4 do 5 semenki u kućici). Ovakav naĉin setve se primenjuje kod nas samo na seljaĉkim
gazdinstvima na malim površinama. Gustina useva u proizvodnji pasulja u proseku iznosi oko 400 000 biljaka/ha.
Kada su u pitanju sorte povijušavog stabla, setva se moţe obaviti u redove sa meĊurednim rastojanjem 65
do 70 cm. Ĉešće se pritkaši seju u kućice 60 do 65 x 20 do 25 cm, sa po 3 do 5 semenki u kućici.
Koliĉina semena za setvu pasulja zavisi o krupnoći semena i gustini useva.
Koliĉina semena za setvu sitnosemenog pasulja iznosi od 80 do 120 kg/ha (za gušći usev do 150 kg/ha) a
srednje krupan 120 do 150 kg/ha (za gušći usev do 200 kg/ha). Za krupnosemeni pasulj, koliĉina semena je iznad
200 kg/ha. Kada su u pitanju povijušave forme koliĉina semena za setvu obiĉno je u granicama od 120 do 200
kg/ha. Dubina setve je od 3 do 6 cm, pri ĉemu se sitnosemeni pasulj seje pliće a krupnosemeni dublje.
129
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Nega. - U periodu od setve do nicanja ne primenjuju se mere nege. MeĊuredne kultivacije i okopavanje
predstavljaju redovne mere nege. Obavezna su tri meĊuredne kultivacije. Prvo kultiviranje i okopavanje se izvodi 7
do 10 dana posle nicanja (dubina kultiviranja iznosi oko 5 cm). Drugo kultiviranje se izvodi kad biljke dostignu
visinu od 10 do 15 cm na dubinu od 8 cm, a treće 2 nedelje posle drugog, na istu dubinu.
U savremenoj proizvodnji pasulja suzbijanje korova se obavlja herbicidima. Primenjuju se herbicidi sa
aktivnom materijom bentozan, imazetapir, trifluraline, metalohlor + linuron, prometrin, fluasifop –P- butil i drugi.
Primenom herbicida, pojednostavljuju se mere nege pa se sve više izostavlja meĊuredna kultivacija.
U proizvodnji povijušavih sorti, a naroĉito boranije posebnu meru predstavlja postavljanje oslonaca,
odnosno pritki visine 150 do 200 cm. Pritke se postavljaju onda kad biljke formiraju 4 do 5 troperih listova. Posle
postavljanja pritki, ne izvode se više nikakvi radovi.
Pasulj izvanredno pozitivno reaguje na navodnjavanje.Najjaĉe pasulj reaguje na zalivanje u periodu
cvetanja i nalivanja semena. U nas se najĉešće javlja potreba za zalivanjem u fazi nativanja semena, nešto reĊe u
fazi formiranja pupoljka i cvetanja.
Ţetva. - Sazrevanje pasulja je postupno. Ono teĉe od osnove stabla prema vrhu. Ova osobina je slabije
izraţena kod ĉuĉavaca, a znatno jaĉe kod pritkaša. Sliĉno ovome ona je slabije izraţena, u ranijih a jaĉe kod
kasnijih sorata. U pritkaša, a naroĉito kod boranije ĉesto se na istoj biljci u donjem delu mogu naći već potpuno
zrele mahune, a u gornjem delu stabla cvetni pupoljci i cvetovi. Problem kod ţetve pasulja je pucanje zrelih mahuna
i osipanje semnki. U pogledu sazrevanja, pasulj ima osobinu da posle košenja naknadno dozreva.
Ţetva pasulja, sa uspravnom stablom moţe biti višefazna i jednofazna. Višefazna ţetva poĉinje kada su 2/3
mahuna u donjem delu stabla zrele. U ovom trenutku listovi su u donjem delu stabla opali, a na gornoj trećini već
imaju ţutu boju osim nekoliko vršnih koji su još zeleni.
Zdruţeni usev Ručna berba mahuna boranije Jednofazna ţetva pasulja
(pasulj u kukuruzu)
Višefazna ţetva pasulja se moţe obaviti ruĉno kada su u pitanju male površine. Biljke se ĉupaju (reĊe
odsecaju srpom), zatim suše na gomilicama ili na brkljama. Posle toga se obavlja ruĉno mlaćenjem ili na vršaj
obiĉnim vršalicama za ţita.
Mehanovana višefazna ţetva pasulja sastoji se iz košenja ili podsecanja biljaka (podsecanje ima prednost
ako su u pitanju sorte koje nisko formiraju prve mahune), odlaganja u otkose gde stoje nekoliko dana radi sušenja (5
do 10 dana), i vršaja kombajnom koji pick-up ureĊajem podiţe pokošenu masu.
Jednofazna ţetva se obavlja kasnije kada su biljke potpuno odbacile listove.
Prilikom ţetve, bez obzira na to da li su u pitanju obiĉne vršalice ili ţitni kombajni, nuţno je da se smanji broj
obrtaja bubnja na 200 do 400, da se stave drvene šine i da se poveća rastojanje izmeĊu bubnja ii podbubnja. Ovako
se postupa da bi se izbeglo lomljenje semena koje se dosta lako pod jaĉim udarom cepa po kotiledonima ili lomi.
Ručna berba pasulja
130
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vučena mašina za berbu pasulja Pick-up ureĎaj za podizanje pokošenog pasulja pri dvofaznoj ţetvi
131
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Lupine Lupinus sp.
Sinommi: vučika, vučiji grah, vučiji bob, obrnika, divlja kafa, turska kafa, fiolni bob; Engleski: lupine;
Francuski: lupin; Nemaĉki: Lupinen; Ruski: люпин
Lupine se gaje za proizvodnju semena i zelene mase. Seme je bogato sirovima proteinima, mastima
bezazotnim ekstraktivnim materijama a najviše sluţi za ishranu ćurki, svinja, krava u vreme telenja i laktacije te
jagnjadi.
Lupinus luteus L. (naslikao W. Müller)
U nekim krajevima upotrebljava se za ishranu ljudi u obliku variva. Danas se u preraĊivaĉkoj industriji
lupine koriste za proizvodnju brašna, paste, oljušteno zrno za dijetalna sirova vlakna. Brašno slatke lupine se dodaje
pšeniĉnom brašnu u proizvodnji hleba (Putnam, et. al. 1998). Osim u prehrambenoj industriji, belanĉevine lupine se
koriste kao sirovine za proizvodnju veštaĉkih tkanina, a masti za proizvodnju sapuna boja i lakova.
132
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav semena lupine
Hemijski sastav semena lupine (u %)
Proteini Masti Ugljenihidrati Celuloza Alkaloidi Min.materije
35 - 60 4 -6 i 10 - 20 29 13 0.8-3.5 3.5
Seme je bogato mineralnim materijama koje se sastoje najviše od kalijumovih i magnezijumovih
soli i fosforne kiseline.
U semenu lupine se nalaze i alkaloidi lupinin, lupinidin i lupanin i još neke gorke materije. One štetno
utiĉu na zdravlje domaćih ţivotinja, pa se seme pre upotrebe za ishranu stoke mora moĉiti u luţinama, prokuvavati i
ispirati hladnom vodom da bi se ova materije odstranile. Najmanje alkaloida ima ţuta a najviše bela lupina.
Selekcijom su stvorene lupine sa znatno manje alkaloida (0.0025%). Njihovo seme i zelena masa mogu se
normalno koristiti u ishrani stoke (slatke lupine).
Zelena masa lupine ima 14 do 28% belanĉevina, zavisno od vrste i sorte, ali se masa od obiĉnih (gorkih)
lupina ne moţe upotrebiti za ishranu stoke zbog alkaloida. Zato se slatke lupine mogu koristiti u ishrani bez ikakvih
štetnih posledica po zdravlje ţivotinja, u zelenom, suvom (seno) i siliranom obliku. Slatke lupine su osetljive na
fuzarioze i bakterioze.
Lupine imaju sposobnost da posredstvom azotofiksacije veţu znatnu koliĉinu azota, oko 200 kg. Zbog
toga kao i zbog okolnosti da formira veliku vegetativnu masu, dobro razvijen korenov sistem kao i da veoma dobro
uspeva na jako lakim, peskovitim zemljištima, ona ima veliki privredni znaĉaj i kao biljika za zelenišno Ċubrenje.
Kao biljka za zelenišno Ċubrenje najpre je upotrebljavana u Nemaĉkoj još potkraj 18. stoleća.
Lupine imaju i veliki agrotehniĉki znaĉaj. One su izvanredno dobra komponenta u plodoredu.
Poreklo lupina
Centar porekla i rasprostranjenost lupina
Sve forme lupine postale su od istoimenih divljih vrsta, od kojih su jedne evropske (sredozemlje), a druge
ameriĉkog porekla koje su brojnije, ali su u proizvodnji manje zastupljene. Bela lupina je gajena još u vreme 12.
dinastije faraona u Egiptu (pre 4 000 godina). Rimljani su takoĊe gajili lupinu i njeno seme upotrebljavali za jelo. U
Evropi se poĉela gajiti potkraj 18. stoleća najpre u Nemaĉkoj.
Lupine su uglavnom usevi severne hemisfere. Njihov areal je ograniĉen izmeĊu 200 i 60
0 severne
geografske širine.
Lupine se u svetu gaje na površlini od oko milion hektara..Od ukupne površine pod lupinama u svetu na
bivši SSSR otpada oko 60%, a na Evropu oko 16%. U Evropi najveće površine pod ovim biljkama su u
pribaltiĉkim zemljama. Na podruĉju bivše Jugoslavije, malo se gaje samo u Sloveniji.
Svetski proseĉan prinos lupina iznosi nešto preko 800 kg/ha semena. U nekim zemljama prinosi su znatno
viši od 2 000 do 2 500 kg/ha. Inaĉe o proizvodnji lupina u svetu ima malo statistiĉkih podataka jer su one od
133
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
manjeg opšteg znaĉaj u odnosu na glavne zrnate mahunarke.
Botaniĉka klasifikacija
Lupine su jednogodišnje ili višegodišnjie vrste, pripadaju familiji Fabaceae rodu, Lupinus. U rodu
Lupinus postoji više od 300 vrsta (Potnam et. al., 1998), ali se samo 4 vrste koriste kao gajene biljke.
Vrste lupina i njihove odlike
Vrsta Odlike vrste
Stablo List Cvast i cvet Mahune i seme Varijeteti Bela lupina
(Lupinus albus L )
Razgranato ,
visoko do 150
cm, grubo,
obraslo finim
dlaĉicama,
jednogodišnja
vrsta
Sloţen od 7-9
izduţenoovalni
h maljavih
liski
Cvast je
kratka, cvetovi
beli, sivi ili
svetloplavi,
oprašivanje
autogamno i
ksenogamno
Mahuna krupna,
7 – cm duga,
gruba, blago
segmentirana,
završava oštrim
zupcem na vrhu,
sadrţu 4 do 8
semenki, seme
krupno, okruglo-
uglasto, na
bokovima
spljošteno, belo ili
ruţiĉasto belo,
apsolutna masa
340-520 g
var. albiflorus
var.vavilovi
var.subresus
var. vulgaris
var. abyssinicus
Ţuta lupina
(Lupinus luteus L)
Razgranato,
visoko do 80 cm,
cela biljka
maljava,
jednogodišnja
vrsta
Sastavljen od 8
do 11
širokolancetast
ih liski
Cvast kratka,
cvetovi ţuti,
oprašuje se
ksenogamno
Mahune krupne,
6-8 cm duge,
grube, maljave,
seme krupno, po
bokovima malo
spljošteno,
pokriveno sitnim
ili krupnim
pegama, moţe biti
crno ili belo bez
pega, masa 1000
zrna do 470 g
var. leucospermus
var. mascultus
var.melanospermus
var. sulfureus
var. subsulfureus
Plava lupina (Lupinus angustifolius L).
Razgranato,
visoko do 100
cm,
jednogodišnja
vrsta
Sastavljen od 7
do 9 uskih,
linearnolancet
astih liski
Cvast je
kratka, cvetovi
plavi, mogu
biti sivi,
ljubiĉasti i beli
Mahune krupne,
široke, grube sa 5
do 6 semenki,
seme krupno,
bubreţasto, sivo,
mrkosivo, reĊe
belo, površina
mramorirana
var.albescens
var. albens
var. subroseus
var. roseus
var. subcoeruleus
var. coeruleus
134
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
var. leucantus
Vrsta Odlike vrste
Stabljika List Cvast i cvet Mahune i
seme Varijeteti Višegodišnja lupina
(Lupinus polyphyllus Lindl.)
Razgranato,
visoko do 100
cm,
višegodišnja
biljka
Krupan,
sastavljen od 9
do 16 izduţenih
ovalnojajastih
liski
Plavi,
plavoljubiĉasti,
oprašuje se
ksenogamno
Sitno, ovalno,
tamno,
prekriveno
šarama
-
Pored pomenutih vrsti, veći znaĉaj imaju još i Lupinus mutabilis Sweet., (kao ukrasna biljka) Lupinus hirsutus L.,i
Lupinus termis L.
Ukrasne vrste lupine kao baštansko cveće
Morfološke i biološke osobine
Koren je veoma snaţan, duboko prodire u zemljište do 200 cm, razgranat, veoma dobre usisne moći.
Stablo je okruglo, zavisno od vrste, dosta debelo, grubo, visine od 60 do 200 cm, slabije razgranato,
preteţno u gornjem delu jaĉe ili slabije obraslo maljama.
List je prstasto sloţen sa 5 do 11 izduţenih obrnuto jajastih, ovalnih ili skoro linearnih liski, koje su kod
nekih vrsta manje ili više obrasle maljama, a naroĉito po obodu.
Cvast je grozdasta, izbija na vrhu stabljike i boĉnih grana, razliĉite je duţine. U jednogodišnjih vrsta
obiĉno 8 do 12 cm, a u višegodišnjih je duţa. Boja cveta zavisi od vrste (bela, plava, ljubiĉasta, purpurna, ruţiĉasta).
Specifiĉnost u graĊi cveta je da su svih 10 prašnika srasli. Plava i bela lupina su autogame biljke, a ţuta i
višegodišnja ksenogame.
135
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vrste lupina
Plod je mahuna koja je u svih vrsta gruba koţasta, blago segmentirana, manje ili više maljava, na vrhu
zašiljena. U bele i plave 1upine prezrela mahruna ne puca. Broj semenki u mahuni kod jednogodišnjih lupina je
najĉešće od 3 do 8.
Seme je okruglo i ovalno, na bokovima moţe biti jaĉe spljošteno, razliĉite krupnoće (masa 1.000 semenki
u jednogodišnjih lupina je od 100 do 500 g. Semenjaĉa debela, gruba, glatka, bela, bledoruţiĉasta, sivkasta, mrko i
crno, ili pak svetlih boja sa crnim pegama ili mrljama.
Vegetacioni period 1upina je razliĉite duţine zavisno od vrste. On je najduţi kod višegodišnje kanadske
lupine, a od jednogodišnjih vrsta najkraći kod plave, najduţi u bele lupine. Intezivan porast stabljike poĉinje sa
diferenciranjem zaĉetka cvasti.
GraĎa cveta ţute lupine GraĎa lista lupine Listovi lupine
Kod lupine cvetanje, formiranje ploda i sazrevanje, je postupno, idući od cvasti na glavnoj stabljici ka
cvastima na boĉnim granama. Prema ovome, neravnomernost zavisi od intenziteta grananja, koje je u ratarskoj
proizvodnji ograniĉeno gustinom useva .
Mahune lupine Seme lupine
136
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. – Bela i ţuta lupina su usevi toplog i umereno toplog dok su višegodišnja i
plava lupina usevi umereno toplog i više prohladnog podneblja. Potrebe u toploti su razliĉite, a bez sumnje, najveće
u bele lupine, a najmanje u plave lupine. Minima1na temperatura za klijanje semena lupine iznosi 30C. Mlade biljke
bele lupine izdrţavaju mrazeve jaĉine do -50C, plave od -5 do -6, a ţute od -2 do -3
0C.
U prvim fazama plava lupina uspešno raste i razvija se pri temperaturama od 12 do 150C. U celini, njene
potrebe u toploti su veoma sliĉne potrebama graška i boba, dok su potrebe bele lupine s1iĉne onima u soje.
Odnos prema vodi. - Lupine u celini imaju velike potrebe u vlazi. Otuda se gaje preteţno u vlaţnim
podruĉjima. Ipak meĊu njima najveće potrebe u vlazi ima plava lupina, a najmanje bela. Pravi kritiĉan period za
vlagu je u fazi stvaranja pupoljaka i cvetanja, mada se za plavu lupinu ovo moţe protegnuti na skoro ĉitavu
vegetaciju. Lupine su biljke dugog dana.
Odnos prema zemljištu.- Dobro uspevaju i na lakim rastresitim i peskovitim i zemljištima. U
dovoljno vlaţnim rejonima, uz odgovarajuću agrotehniku mogu se gajiti na skoro ĉistom pesku. Uspevaju i na
slabije kiselim zemljištima. Zemljišta sa visokim sadrţajem kalcijuma ne podnose. Plava lupina dosta dobro
podnosi i nešto zbijenija zemljišta.
Agrotehnika za lupine
Plodored. -Lupine su relativno tolerantne na monoprodukciju naroĉito na peskovitim zemljištima, mada
je ona neracionalna. U odnosu na predusev, lupine nisu izbirljive što znaĉi da u plodoredu mogu doći i pos1e
širokororednih useva i posle strnina. Inaĉe lupine su odliĉan predusev za strnine. Višegodišnja lupina najĉešće se
gaji van plodoreda na posebnim površinama.
Obrada zemljišta izvodi se obavezno u jesen. Samo na peskovitim zemljištima moţe se primeniti
prolećno oranje. U podruĉjima sa veoma slabim zimskim mrazevima gde se lupina gaji kao ozimi usev, osnovna
obrada se izvodi krajem leta. Dubina oranja na peskovitim zemljštima nije veća od 20 cm, na normalnim od 25 do
30 cm, a na teţim ne treba da je manja od 30 cm. Poorano zemljište se najĉešće ostavlja u otvorenim brazdama da
prezimi. U proleće sa zatvaranjem brazda vrši se i predsetvena priprema zemljišta.
Đubrenje. -Lupine imaju dosta velike potrebe u prema hranljivim materijama. Usvajanje hranljivih
materija je u poĉetku sporo tako od poĉetka cvetanja do prvih 70 dana vegetacionog perioda usvoje 35 % od ukupne
koliĉine kalijuma i oko 40% od ukupne koliĉine fosfora.
Zbog moćnog korenovog sistema veoma dobro koriste fosfor i kalijum iz zemljišta, a azotofiksacija je
veoma intenzivna, tako da se biljke veoma dobro snabdevaju azotom. Otuda se kod Ċubrenja koriste vrlo male
koliĉine azota (od 20 do 30 kg/ha aktivne materije) i to predsetveno ili sa setvomi. Što se tiĉe fosfora i kalijuma,
koliĉina iznosi po 40 do 60 kg/ha aktivne materije.
Dinamika razvoja lupine
Setva. - Lupine se seju u proleće. U proizvodnji semena se seju u prvoj ili najdalje u drugoj nedelji od
poĉetka poljskih radova. Izuzetak ĉini bela lupina koja se seje nešto kasnije. U proizvodnji zelene mase, moţe se
sejati i nešto kasnije. U vlaţnijim rejonima daju dobru zelenu masu i kao naknadni usev. Sliĉno ovome, kao
naknadni usev moţe se sejati i za zelenišno Ċubrivo.
Za proizvodnji zrna seje se širokoredno sa meĊurednim rastojanjem od 30 do 50 cm. Veće rastojanje
izaziva pojaĉano grananje, prodaţavanje vegetacionog perioda i povećanu neravnomernost u sazrevanju. Kada su u
pitanju plava i ţuta tupina usev treba da ima od 800.000 do 900.000 biljaka/ha, što odgovara koliĉini semena od
137
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
oko 110 do 140 kg/ha, a bele lupine od 500.000 do 650.000 biljaka/ha, sa koliĉinom semena od 160 do 180 kg/ha.
U proizvodnji zelene mase, koliĉinu semena odnosno broj biljaka, treba povećati za 20%. Dubina setve je od 3 do 5
cm.
Nicanje lupine Klijanci lupine
Nega. - Od nicanja do ţetve sistem nege zavisi, od cilja gajenja. U proizvodnji lupine namenjene
zelenišnom Ċubrenju ne primenjuju se nikakve mere nege. Ako je zakorovljenosit useva velika, zelena masa se
ranije zaorava. Kod proizvodnje semena, nega se svodi pa jedno od dva meĊuroona kultiviranja. Danas se sve više
koriste herbicidi. Uspešna primena herbicida omogućava da se potpuno izostavi meĊuredna obrada, a naroĉito na
lakim zemljištima.
U nezi 1upine za seme ponegde se kose vrhovi stabljike, odnosno boĉnih grana, da bi se ubrzalo sazrevanje semena.
Pojava sloţenih listova lupine Usev višegodišnje lupine Usev ţute lupine
Ţetva. – Zbog toga što mahne lupine pucaju a seme se osipa, ţetva se semena obavlja višefazno ili
dvofazno.
Pokošen usev ostaje u otkosima da se osuši, a posle toga se vrše. U ovom sluĉaju ţetva se obavlja kada je
seme u mahunama na glavnoj stabljici na kraju voštane zrelosti. Ako su u pitanju sorte koje ravnomernije sazrevaju,
a manje su sklone pucanju mahuna, ţetva moţe biti jednofazna. Ipak se u ovom sluĉaju se nameće potreba da se
prethodno usev tretira desikantima. Potreba za tretiranjem ovim sredstvima je i onda kada se lupina, naroĉito kasnije
sorte, gaje kao naknadni usev.
138
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Usev bele lupine Stanje zrelosti lupine
Kod proizvodnje zelene mase za stoĉnu hranu, prvenstveno slatke lupine, ţetva odnosno košenje se
obavlja sa formiranjem mahuna glavnm stablu. U isto vreme se kosi i lupina za zelenišno Ċubrenje.
Grašak Pisum sativum L.
Sinonimi: grah, gra, grah loznjak, šećerac, zečak; Engleski: garden pea, dry pea; Francuski: pois de jardin;
Nemaĉki: Germüseerbse; Ruski: горох
Grašak se zbog velike hranljive vrednosti i izvanredno prijatnog ukusa upotrebljava na raznovrsne naĉine
u obliku mahuna (šećerac) ili mladih zrna (krunac). Mlada zrna graška se preraĊuju sterilisanjem, konzerviranjem,
sušenjem i smrzavanjem. Njivski grašak se upotrebljava za ljudsku ishranu samo u obliku zrelog zrna u lomljenom i
poliranom stanju, ali kao celo i nepolirano zrno. U samlevenom obliku (brašno) upotrebljava se za spravljanje
razliĉitih jela. Nadzemna vegetativna masa povrtarskog graška iskorišćuje se kao sveţa stoĉna hrana ili se od nje
spravlja seno ili silaţa. Slama graška je vrlo dobra za stoku, posebno za ovce.
139
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pisum sativum L. (naslikao W. Müller)
Njegova vaţnost u ishrani ljudi i stoke, proistiĉe iz hemijskog sastava zrna i zelene mase. Proteina u
semenu graška u proseku ima od 15.5 do 39.7%.
Hemijski sastav zrna graška (Davies et.al, 1985; Bresani i Elias, 1988; Duke, 1981 i Hulse 1994))
Hemijski
sastav
Kalori
ja
Voda
(%)
Protein
(g)
Ulje
(g)
Ugljeni-
hidrati (g)
Sirova
vlakna (g) Pepeo (g) Ca (mg)
Zeleno zrno (u 100 g) 44 75.6 6.2 0.4 16.9 2.4 0.9 32
Brašno (u 100 g) 343 10.9 22.8 1.2 62.3 4.2 2.8 72
Hemijski
sastav
P
(mg)
Fe
(mg)
Na
(mg)
Niacin
(mg)
Riboflavin
(mg)
Tiamin
(mg)
-karoten
(μg)
Askorbinska
kiselina (mg)
Zeleno zrno (u 100 g) 102 1.2 6 2.8 0.11 0.28 405 27
Brašno (u 100 g) 338 11.3 - 2.8 0.18 0.86 - -
Zrelo zrno (%)
Voda Proteini Ulje Pepeo
Ugljeni-
hidrati
Sirova
vlakna
10.9 22.9 1.4 2.7 60.7 1.4
140
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U 100 g proteina iz zrna graška ima 6.9 do 8.2 g lizina, 1.4 do 2.7 g metionin+cistina, 3.9 g
treonina, 0.9 g triptofana, 0.8 do 1.7 g cistina (Huisman i van dr Poel, 1994). Zelena masa konzumnog graška
ima dosta visok sadrţaj proteina (oko 12%) pa predstavlja dobru zelenu stoĉnu hranu i veoma dobro sirovinu za
pripremanje silaţe a slama sadrţi oko 8% belanĉevina i oko 34% bezazotnih ekstraktivnih materija pa je dosta dobra
kao kabasta stoĉna hrana naroĉito za preţivare.
Grašak ima veliki agrotehniĉki znaĉaj. Kao i ostale zrnene leguminoze obogaćuje zemljište azotom
(povoljno utiĉe na njegove fiziĉke, hemijske i biološke osobine). Rano dozreva pa se posle njega uspešno mogu
gajiti naknadni i postrni usevi.
Grašak se gaji kao ratarski i povrtarski usev u celom svetu . Povrtarski grašak zauzima znatno veće
površine u Evropi i SAD, dok se njivski usev (za proizvodnju zrelog zrna) gaji na većim površinama u Kini i
zemljama bivšeg SSSR-a.
Proizvodnja graška u svetu u 2001 i 2002. godini (izvor podataka FAS, USDA)
Zemlja Proizvodnja (t)
2001. god 2002. god
Kanada 1 800 000 2 000 000
Francuksa 3 100 000 3 200 000
Ukrajina 900 000 900 000
Rusija 1 200 000 1 200 000
Kina 1 300 000 1 300 000
Australija 300 000 300 000
Danska 300 000 300 000
Indija 600 000 600 000
Velika Britanija 300 000 300 000
SAD 200 000 200 000
Ostali 1 500 000 1 500 000
Ukupno u svetu 11 700 000 12 000 000
Prema podacima FAO (2002), grašak se u svetu gaji na 8 060 000 hektara. Najveći proseĉni prinos zrna
graška postignut je u Francuskoj (5 088 kg/ha), što je 8 puta više nego prosjeĉni prinos postignut u Afriĉkim
zemljama. Prosjeĉni prinos zrna graška u SAD iznosi 2 587 kg/ha. U bivšoj Jugoslaviji prosjeĉni prinosi su se
kretali u rasponu od 870 do 1 400 kg/ha, a ukupna proizvodnja je iznosila 18 000 t (Jevtić, 1992).
Poreklo graška
Grašak je usev Starog sveta i ubraja se u najstarije gajene biljne vrste. Najstarija nalazišta graška datiraju
iz neolita. NaĊen je u grobnicama egipatskih faraona XII dinastije, a bio je poznat Grcima i rimljanima. Grašak se
kao povrće poĉinje upotrebljavati u 16. stoleću a krajem 17. stoleća jela od mladog zrna graška su bila u velikoj
modi.
U Ameriku grašak je prenet odmah po njenom otkriću, ali se intenzivnije gaji od poĉetka 18. veka.
Grašak za ljudsku hranu nije naĊen u divljem stanju. Smatra se da je njegova ishodna forma Pisum sativum var.
eltius Steven et. Bieb., odnosno Pisum elatum DC. Po de Candolleu, grašak za ljudsku ishranu je pre nego što je
uveden u proizvodnju, rastao u divljem obliku u zapadnoj Aziji (juţno od kavkaza pa do Irana). Po drugoj teoriji,
grašak je poreklom iz severozapadne Indije i Avganistana. Najverovatnije je sitnosemeni grašak poreklom iz
jugozapadne i centralne Azije, a krupnosemeni iz oblasti Mediterana. On je prvenstveno usev severne zemljine
hemisfere. Areal rasprostranjenja mu je od 200 do 67
0 severne geografske širine. On je biljka prohladnog i umereno
toplog podneblja.
141
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Poreklo i rasprostranjenost graška
Botaniĉka klasifikacija
Gajeni grašak (Pisum sativum L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Fabaceae, rod Pisum. Broj
hromosoma je n = 7; 2 n = 14. Ova vrsta se deli na tri podvrste:
1. Pisum sativum ssp. asiaticum Gov.
2. Pisum sativum ssp. transcaucasicum Gov.
3. Pisum sativum ssp. commune Gov.
Pisum sativum ssp. commune Gov., ima najveći znaĉaj za proizvodnje semena. Ţukovski grašak deli na dve vrste:
1. Pisum sativum L.. (grašak za ljudsku hranu ili povrtni grašak)
2. Pisum arvense L. (stoĉni grašak)
Vrste graška (Pisum sativum L., i Pisum arvense L)
On se dalje deli na krunce i šećerce. Za krunce je karakteristiĉna mahuna koja ima jako razvijen
pergamentni sloj i vezivno tkivo. Oni se gaji iskljuĉivo za zrno . U šećerca mahuna nema pergamentni sloj, tkivo joj
je veoma neţno, pa se nedozrele mahune šećerca koriste u ishrani kao povrće. Šećerac se veoma malo gaji, za
proizvodnju zrna.
Podela krunaca zasnovana je na osobinama stabljike. Kod jednih krunaca je stablo u gornjem delu
zadebljalo a internodije su kratke. Kod drugih, stablo je obiĉno.
142
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Grašak krunac Grašak šećerac
Šećerci se dele prema osobinama mahune, odnosno prema tome da li je ravne površine ili je segmentirana.
Podela na varijetete je izvedena na osnovu niza osobina: visine stabljike, broja cvetova u pazuhu lista, boje,
oblika i krupnoće semena i boje pupka.
Odlike varijeteta graška GraĎa graška
Morfološke osobine
Koren graška je vretenast, u dubinu prodire od 100 do 120 cm, jako razgranat, boĉne ţile se šire u
preĉniku od 50 do 80 cm. Usisna moć mu je velika. Njegova glavna masa se razvija u plićim slojevima zemljišta.
Na korenu se nalazi veći broj kvrţica.
Korenov sistem graška Oblici lista graška
143
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Stablo je tanko, zeljasto, zeleno, polegljivo, na popreĉnom preseku uglasto, glatko, šuplje, prekriveno
voštanom prevlakom i razgranato. Visina varira od 15 do 250 cm. U viskoih sorti (pritkaši), ĉlanci su duţi od
niskih (ĉuĉavci).
List je sloţen, parno perast sa 1do 3 para liski. Liske srednje krupne, ovalne ili široko jajaste. U osnovi
glavne lisne drške se po dva zaliska. Oni su veoma krupni, krupniji od liski u listu i potpuno obuhvataju stablo
svojim donjim delom. Stoĉni grašak u osnovi zalistaka uz samo stablo ima izduţenu ljubiĉastu mrlju.
Glavna lisna drška završava viticom (rašljikom). Pored ove vitice, sa strane lisne drške, formiraju se još 1
do 3 para vitica tako da ih moţe biti 3-7. Njima se biljka prihvata za oslonac.
Cvet je leptirasti, izbija u pazuhu lista po 1 do 2. U graška sa zadebljalim stablom u gornjem delu se
formira se neka vrsta sloţene štitolike cvasti. Cvetovi su krupni. Zastavica je jako razvijena, široka, u odnosu na
osovinu cveta postavljena pod pravim uglom . Cvet u povrtnog graška je preteţno beo a u njemu se nalazi 10
prašnika, od kojih je 9 sraslo a 1 je slobodan. Cvet stoĉnog graška je uvek obojen, zastavica ljubiĉasta, krila
purpurna, a ĉunić beliĉasto-zelen.
Presek cveta graška Cvet stočnog graška Cvet povrtnog graška
Period cvetanja jedne biljke varira od 10 do 20, a u nekih sorti i preko 30 dana. Cvetanje jednog cveta traje
3 dana. Samooplodna je biljka.
Plod je mahuna, razliĉitog oblika i veliĉine. Ona je najĉešće prava, na vrhu zašiljena, na preseku kod
krunaca ovalna ili skoro okrugla, a u šećeraca sa bokova spljoštena. Površina mahune ravna ili blago segmentirana,
najĉešće glatka ali moţe biti s mreţastom nervaturom. Mahune (perikarp) mogu biti bez pergamentnog sloja, te se,
dok su mlade, kuvaju kao boranija (šećerci), ili su sa pergamentnim slojem, pa se koristi samo mlada zrna (krunci).
Broj semenki u mahuni je u rasponu od 1 do 10. Nedozrela mahuna je zelena, a zrela je prljavo ţuta, mrko ţuta ili
reĊe mrka.
Plod (mahuna) graška
Seme graška moţe biti okruglo, ovalno, glatko ili smeţurano. Semenjaĉa je glatka ili veoma fino
naborana. Boja semena moţe biti razliĉita: bela, u raznim nijansama, ţuta, zelena, mrka i crna. Pupak je izduţen,
tamnije ili svetlije od semenjaĉe. Veliĉina semena se je razliĉita zavisno od uslova uspevanja, (masa 1000 zrna od
100 do 500 g).
144
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Seme graška Oblici, veličina i boje semena graška
Uslovi uspevanja
Vegetacioni period graška je u granicama od 70 do 160 dana. Za naše uslove za proizvodnju zrelog
semena interesantne su sorte kod kojih duţina vegetacije iznosi 90 do100 dana. Za proizvodnju zelenog zrna
pogodne su sorte sa kraćom vegetacijom.
Grašak za ljudsku hranu je jari usev. Prave ozime forme ne postoje. MeĊutim on se, u rejonima u kojima
nema jakih zimskih mrazeva moţe gajiti kao ozimi usev.
Klijanje zrna graška Faze razvoja graška
Odnos prema toploti. - Potrebe za toplotom su mu skromne. Minimalna temperatura za klijanje semena
iznosi od 1 do 20C, a optimalna 25
0C. Mlade biljke mogu da izdrţe bez štete mrazeve jaĉine -5 do -6°C, a kod
nekih sorti i do -8°C. Odrasle biljke su osetljivije i ugibaju već na -2 do -3°C. Optimalna temperatura za prolaţenje
kroz toplotni stadijum iznosi 3 do 50C, a maksimalna 20
0C. Porast u fazi formiranja vegetativnih organa poĉinje pri
temperaturi od 4 do 5°C. U formiranju generativnih organa i cvetanju optimalna temperatura iznosi 16 do 200C.
Grašak ne podnosi, jako visoke temperature i letnje vrućine kao ni veća temperaturna kolebanja.
Odnos prema vodi. – Grašak ima velike potrebe prema vlazi. Transpiracioni koeficijent iznosi od 300
do 600. Optimalna vlaţnost zemljišta iznosi 60 do 80% poljskog vodnog kapaciteta. Najveće potrebe za vlagom su
u fazi cvetanja. Prema zemljišnoj i vazdušnoj suši je veoma osetljiv, pa suša izaziva veliki podbaĉaj u prinosu.
Odnos prema svetlosti. – Grašak je biljka dugog dana. Ima velike potrebe prema svetlosti te ne podnosi
zasenjivanje. U nedostatku svetlosti produţava vegetaciju, zato ga ne treba sejati u voćnjacima sa malim
rastojanjem izmeĊu voćaka.
Odnos prema zemljištu. – Grašak nema posebne zahteve prema zemljištu. Za ranu proizvodnju
podesnija su laka, peskovita zemljišta, a za kasniju duboka, plodnija zemljišta obezbeĊenija vlagom. Najbolje mu
odgovaraju zemljišta u kojih je pH od 7.5 do 8.0. MeĊutim zemljišta sa vrednošću pH ispod 6 nisu podesna za ovaj
usev. U celini mu najbolje odgovaraju ĉernozemi, lakša aluvijalna zemljišta, livadske crnice, smonice sa većim
sadrţajem kreĉa.
Agrotehnika za grašak
Plodored. - Grašak blagotvorno utiĉe na zemljište pa je odliĉan predusev za skoro sve njivske biljke. U
nas je najpogodnije da doĊe posle širokorednih useva. Kao predusev je dobar za ozime strnine pošto dosta rano
dozreva pa se na vreme mogu obaviti svi radovi za proizvodnju ozimih strnina.
145
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Obrada zemljišta. –Grašak daje bolje prinose kada se osnovna obrada izvede ranije u jesen. Najbolje da
se ona obavi poĉetkom jeseni. Ukoliko se do zime pojave korovi, moţe se obaviti jedno kultiviranje, kada se u isto
vreme zemljište grubo poravna. Bolje je ipak da zemljište prezimi u otvorenim brazdama. Grašak povećava prinos
pri dubljoj obradi, pa dubina oranja treba da iznosi 25 do 30 cm. Posle širokoredih useva osnovna obrada se odmah
izvodi na punu dubinu, dok se posle strnina izvodi zaoravanje strništa, a 15 do 20 dana posle ovoga, osnovna
obrada. U proleće, ĉim se zemljište toliko prosuši da se ne lepi za oruĊe, treba izvršiti zatvaranje brazda i
predsetvenu pripremu. Predsetvena priprema se obavlja kombinovanim oruĊima (setvospremaĉ). U predsetvenoj
pripremi treba formirati rastresit sloj zemljišta do dubine od 8 do 10 cm. S obzirom da je grašak usev rane
prolećne setve, radovi se oko predsetvene pripreme zemljišta moraju obaviti u što kraćem roku.
Đubrenje. –Grašak ima velike potrebe za hranjivim materijama. U odnosu na ostale zrnene leguminoze,
ima najveće potrebe prema azotu, a najmanje prema fosforu. Usvajanje hranljivith materija kod graška je dosta
neravnomerno. Od nicanja do poĉeta cvetanja usvoji 40% od ukupne koliĉine azota, a od pocetka cvetanja pa do
kraja ovog perioda preostalih 60%. U periodu od cvetanja do pune zrelosti više ga ne koristi. Sliĉno ovome, i
usvajanje kalijuma završava sa krajem perioda cvetanja. Inaĉe iskorišćavanje kalijuma u periodu od setve do nicanja
je nešto intenzivnije nego azota (iskoristi ga oko 50 %). Usvajanje fosfora je tako najintenzivnije u periodu cvetanja,
ali traje sve do kraja vegetacije.
Već je ranije reĉeno, da korenov sistem graška ima veliku moć usvajanja biljnih hranjiva pa veoma dobro
usvaja fosfor i kalijum iz zemljišta. To je vrlo vaţno kada su u pitanju zemljišta koja su dugo vremena u intenzivnoj
ratarskoj proizvodnji.
U proizvodnji graška najĉešće se koriste mineralna Ċubriva dok se organska
Ċubriva primenjuju samo izuzetno, (na zemljištima loše strukture ili siromašnim u
organskim materijama). Zgoreli stajnjak se primenjuje u koliĉini od 10 do 15 t/ha.
Primena većih koliĉina stajnjaka (30 do 40 t/ha) izaziva pojaĉano formiranje
vegetativne mase što produţava vegetacioni period.
Grašak preko bakterija azotofiksatora koristi atmosferski azot, pa se u
proizvodnji koriste male koliĉine azota (od 20 do 30 kg/ha). Cilj ovog Ċubrenja koje
se izvodi predsetveno ili startno je, da se mladim biljkama obezbedi azot do poĉetka
azotofiksacije, odnosno pojave kvrţica na korenu.
Fosfor ne ispoljava snaţnijii uticaj na povećanje prinosa, ipak mu se mora
posvetiti paţnja, tim pre što on izaziva povećanje sadrţaja belanĉevina u semenu.
Pošto grašak dobro koristi fosfor iz zemljišta, koliĉina ovog Ċubriva ne treba da
bude veća od 40 do 60 kg/ha. Samo na siromašnim zemljištima treba da iznosi od 60
do 90 kg/ha. Kvrţice Rhizobium sp.
na korenu graška Kalijum se pri proizvodnji graška za seme daje u koliĉini od 40 do 60
kg/ha, a samo retko do 80 kg/ha. Na kiselim zemljištima preporuĉljivo je Ċubrenje
kreĉnim Ċubrivima (npr. saturacioni mulj od 500 do 600 kg/ha).
Setva. –Prirema semena za setvu, sliĉna je kao kod ostalih leguminoza.
Grašak se seje rano u proleće. Svako zakašnjenje setve, a naroĉito u toplijim i
suvljim rejonima izaziva znaĉajno smanjenje prinosa. Zato setvu graška treba
obaviti u proleće ĉim se zemljište prosuši da se moţe obaviti predsetvena priprema.
Po pravilu, setva graška za zrelo seme se mora obaviti u prvoj polovini marta. U
rejonima sa slabim zimskim mrazevima grašak za ljudsku hranu moţe da se gaji
kao ozimi usev. U ovom sluĉaju on se seje rano u jesen odnosno u prvoj dekadi
oktobra. Kotiledoni graška
Grašak za proizvodnju zrelog semena seje se u uske redove sa razmakom od 15 do 20 cm izmeĊu redova i
širokoredo sa rastojanjem do 50 cm izmeĊu redova. Razmak izmeĊu redova u znatnom stepenu zavisi od sorte. Za
rane sorte ono je manje i obrnuto. Setva se obavlja i u trake od po nekoliko redova (2 do 4) na razmak od 12 do 15
cm. Razmak izmeĊu traka je od 50 do 60 cm.
Uspeh u proizvodnji zrelog graška u znatnom stepenu zavisi od gustine useva. Zavisno od sorte i uslova
uspevanja, ona treba da se kreće izmeĊu 800 000 i 1 300 000 biljaka/ha. Ovaj broj biljaka moţe se postići setvom od
150 do 300 kg/ha semena odgovarajućeg kvaliteta.
146
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Usev graška Okolčavanje graška Vezanje graška za armaturu
Nega. - Posle nicanja useva, a naroĉito ako je uskoredo posejan, preporoĉuje se razbijanje pokorice
rotacionom drljaĉom. Ovaj posao se moţe obaviti i obiĉnom drljaĉom. U širokorednom usevu toku vegetacije
obavlja se 2 do 3 meĊuredna kultiviranja. Prvo meĊuredno kultiviranje se izvodi kad biljke imaju 2 do 3 lilsta, a
ostala po potrebi.
Suzbijanje korova obavlja se i herbicidima. Koriste se aziprotrin (mesoranil (R) 50) u koliĉini 3.5 do 4
l/ha posle setve pa do 10 cm visine graška, bentozan (basagran) sa 3 do 4 l/ha u fazi 2 do 4 lista korova, fluizifop-
P-butil (fusilade super) sa 1 do 2 l/ha kada je korov u fazi 3 do 5 listova, imazetapir (pivot 100-E) sa 0.8 do 1 l/ha
pre setve graška uz inkorporaciju i nakon setve u fazi prve troliske, prometrin (prometrine -500) sa 1.5 do 3.0 l/ha
posle setve a pre nicanja graška. Pravilnom primenom herbicida i dobrim kombinovanjem preparata mogu se sa
punim uspehom suzbiti korovi u grašku.
Kod nege graška u poĉetku cvetanja nuţno je da se preduzmu mere radi suzbijianja graškovog ţiška
(Sitona lineatus), što se postitţe zaprašivanjem ili prskanjem odgovarajućum preparatima (heksahloran ili dr).
U sluĉaju nedostatka vlage, navodnjavanje daje veoma dobre rezultate. Treba zalivati ako se nedostatak
vlage javi u bilo kom delu vegetacionog perioda. Ipak navodnjavanje ima najveći uticaj u fazi formiranja pupoljaka
i cvetanja. Zalivanje treba vršiti sa 30 do 50 mm vode.
Ţetva. - Grašak postupno sazreva. Mahune u prezrelom stanju pucaju i seme se osipa, pa se ţetvi mora
posvetiti posebna paţnja radi smanjenja eventualnih gubitaka zrna. Povoljna je okolnost što seme graška dosta
dobro naknadno dozreva. Ţetva graška moţe biti višefazna, dvofazna i jednofazna.
Višefaznu i dvofaznu ţetvu treba poĉeti onda kada se seme u mahunama na nekoliko donjih etaţa nalazi
na kraju voštane zrelosti.. Višefazna ţetva se obavlja ruĉno. Usev se ĉupa ili kosi, ostavlja izvesno vreme (5 do 6
dana) da se osuši, a zatim se mlati ili vrši na obiĉnim vršalicama za ţito.
U dvofaznoj ţetvi, kombajn sa dodatim ureĊajem u hodu podiţe pokošenu osušenu masu i obavlja
vršidbu.
Grašak šećerac pred ţetvu Grašak krunac pred ţetvu
Jednofazna ţetva se obavlja kada se seme u gornjim mahunama nalazi pri kraju voštane zrelosti. Kada je
u pitanju jednofazna ţetva treba posebno vodti raĉuna prilikom izbora sorte i prednost dati sortama u kojih je
sukcesivnost u sazrevanju slabo izraţena, ili koje su manje sklone pucanju mahuna i osipanju semena
Za skladištenje je potrebno da se vlaţnost semena svede na 14%, da se masa semena oslobodi stranih primesa i
delova polomljenog semena.
U proizvodnji zelenog graška za konzervisanje, ţetva se izvodi u tehnološkoj zrelosti, jednofazno
posebnim kombajnima.
147
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Jednofazna ţetva graška Priprema graška za industrijsku preradu
Najvaţniji štetnici i bolesti graška i zrnatih mahunjača
Sitona
lineatus
Aphis cracivora Acyrthosiphon pisum Cydia nigricana
Acanthoscelides obtecus (ţiţak) Bolest -Pseudomonas pisi
148
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Bob Vicia faba L.
syn: Faba vulgaris Moench, Vicia vulgaris M
Sinonimi: bobić, bobovac, veliki bob, konjski bob; Engleski: broad bean; Fancuski: fév; Nemaĉki:
Ackerbohne,Dicke Bohne, Puffbohne, Saubohne; Ruski:бобов, конский боби
Seme boba sluţi za ishranu ljudi prvenstveno kao povrće. U ishrani se upotrebljavaju sasvim mlade i
neţne mahune, ili mlado zrno (rujav bob). Zrelo zrno se ponegde melje, a od brašna se priprema supa i kaša. U
Nemaĉkoj se brašno boba, pod imenom Kastormehl, dodaje pšeniĉnom brašnu radi poboljšanja osobina lepka.
Prţeno zrno boba je dobar surogat kafe. Bob se smatra lekovitim i upotrebljava se kod odliva krvi.
Vicia faba L. (naslikao W. Thomé)
Bob je dobro hranivo za sve vrste domaćih ţivotinja i odavno se koristi u prekrupljenom i kuvanom obliku.
Kao zelena stoĉna hrana reĊe se upotrebljava u ĉistom obliku (Engleska), već više u smeši sa srugim usevima
(Italija). Za seno je nepodesan, jer mu se stablo teško i sporo suši. Mleveno stablo se takoĊe upotrebljava za ishranu
stoke.
149
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Bob ima veliku hranivu vrednost. U zrelom zrnu belanĉevine su u obliku legumina, manjim delom u
obliku albumina. Zrno sadrţava još lecitin, holesterin, nuklein, glicerede, skrob, tršćani šećer, kiseline, masti,
pektin i pepeo.
Hemijski sastav 100 g zelenog zrna boba (Schmidt-Hebbel et al, 1992.)
Voda
(%)
Ugljeni
hidrati
(g)
Protein
i
(g)
Masti
(g)
Ca
(mg)
P2O5
(mg)
Fe
(mg)
Tiamin
(mg)
Riboflavi
n
(mg)
Niacin
(mg)
Askorb
kiselina
(mg)
Energija
kalorija
77,40 14,30 6,90 0,50 35,00 85,00 3,20 0,17 0,02 1,30 6,40 72,00
Hemijski sastav boba
Faza useva
Sadrţaj (%)
Suva
materija Proteini Masti
Ugljeni
hidrati
Sirova
vlakna Pepeo Voda
Zelena biljka 16.4 4.2 0.5 0.5 3.2 2.0 83.6
Suva biljka 85.7 18.9 2.0 34.2 24.0 6.6 14.3
Slama 82.5 9.0 1.5 28.8 36.5 5.8 17.5
Zrelo zrno 86.8 25.3 1.7 48.3 8.0 3.1 13.8
Zelene mahune 20.5 6.5 0.43 9.8 2.91 0.9 79.5
Zeleno zrno 15.3 5.4 0.3 7.4 2.1 0.7 84.1
Poreklo boba
Jedni istraţivaĉi su mišljenja da je bob nastao od vrste Vida narbonensis koja je poreklom je iz oblasti
Mediterana. Drugi pak smatraju da mu je postojbina Jugozapadna Azija. Bob je u divljem stanju naĊen u Aziji
(Tibet) i u Africi (Alţir). Iz Azije vodi poreklo sitnosemeni bob, a iz Afrike krupnosemeni.
Bio je poznat u Evropi, Egiptu i Arabiji još u praistorijsko vreme. Smatra se jednom od najstarijih
leguminoznih useva. Gajen je u antiĉkoj Grĉkoj i Rimu. Do otkrića Amerike, imao je veliki znaĉaj u ishrani
evropskog stanovništva. Posle otkrića Amerike, u Evropi se dosta brzo proširio pasulj, pa se proizvodnja boba
znatno smanjila.
Bob je uglavnom usev seveme hemisfere. Juţna granica njegovog rasprostranjenja je 100 severne geografske širine.
Na sever se proširio do 630 severne geografske šririne.
Centar porekla i rasprostranjenost boba
Najveći proizvoĊaĉi boba u svetu su Kina i afriĉke zemlje (Etiopija, Egipat i Maroko). Kina u ukupnoj
proizvodnji boba u svetu uĉestvuje sa 61,42% a afriĉke zemlje sa 18.2%. Najveći proseĉan prinos u svetu postignut
je u Evropi (Nemaĉka), a najmanji u Africi. Proseĉan prinos boba u svetu iznosi 1 350 kg/ha.
150
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Proizvodnja boba u svetu (izvor podataka FAS, USDA)
Zemlja 1979-2001. godine 2002. godine
Proizvodnja (t) Prinos (kg/ha) Proizvodnja (t) Prinos (kg/ha)
Kina 2 630 000 1 160 2 500 000 1 470
Etiopija 480 000 1 450 280 000 1 160
Egipat 220 000 2 130 390 000 2 380
Maroko 100 000 506 70 000 310
Nemaĉka 28 000 2 700 56 000 3 100
Svet ukupno 4 295 000 1 160 4 070 000 1 350
Na našim prostorima, bob za proizvodnju zrelog zrna i vegetativne mase se veoma malo gaji, tako da
njegovu proizvodnju statistika ne beleţi.
Botaniĉka klasifikacija
Bob je jednogodišnja zeljasta biljka, pripada porodici Fabaceae, rodu Vicia, vrsta Vicia faba (fava) L.
Pored vrste Vicia faba (po Muratovoj), postoji još vrsta Vicia pliniana. Vrsta Vicia faba se deli na dve podvrste:
Vicia faba ssp. eufaba i Vicia faba ssp. paucijuga. Za poljoprivrednu proizvodnju znaĉajna je Vicia faba ssp.
eufaba. Ona se dalje deli na varijetete.
Varijeteti boba Vicia faba ssp. eufaba i njihove odlike
Varijeteti Odlike varijeteta Subvarijeteti
Sitnosemeni bob
Vicia faba ssp.eufaba var. minor (Beck.)
Mahune tanke, cilndriĉne sa 3 do 4 semenke, seme
loptasto , dugo 5.5 do 13 mm, masa 1000 zrna je od
300 do 650 g.
celtica
pliniana
paucijuga
agrorum
minuta
Konjski bob
Vicia faba ssp.eufaba var. equina (Pers.)
Mahune, uske i cilndriĉne sa 4 do 5 semenki, seme
dugo 15 do 20 mm, široko 12 do 15 mm i debelo 5
do 8 mm, masa 1000 zrna je od 650 do 800 g.
-
Baštanski, krupnosemeni bob
Vicia faba ssp.eufaba var.maior (Harz.)
Ima mali broj semenki u mahuni, seme dugo 25 do
35 mm, široko 20 do 30 mm i debelo 8 do 10 mm,
masa 1000 zrna je od 800 do 1200 g.
megalosperma
macrosperma
Krupnosemene sorte boba gaje se kao povrtarski usevi. Sitnosemeni bob se gaji kao lokalne (autohtone)
sorte (niski crveni i tirinški bob). Konjski bob ima nešto veće zahteve prema uslovima uspevanja (šperlingov ,
ekendorfski bob i drugi).
Morfološke osobine
Koren je veoma snaţan, glavni koren prodire dosta duboko u zemljište (preko 110 cm ). Slabo je
razgranat, nešto bolje u gornjem delu.
Stablo je zeljasto, uspravno, na preseku ĉetvrtasto, šuplje, debelo, a visina mu je od 60 do 150 cm. Slabo
je razgranato, samo u donjem delu izbijaju od 2 do 3 boĉne grane koje rastu manje više paralelno sa stablom.
List je parno perast. Liske u listu su krupne, debele, soĉne, ovalne ili jajaste, sivozelene, Ima ih od 1 do 3
para. Broj liski u listu, kao i kod ostalih mahunjaĉa, raste od osnove stabljike ka vrhu. Glavna lisna drška završava
malim crtiĉavim izraštajem (rudiment vitice, odnosno neparne liske). U osnovi lista nalaze se dva zaliska
polustrelastog oblika na kojima se nalazi po jedna pega crne boje.
Cvetovi izbijaju u pazuhu lista po 5 do 6. Oni su krupni beli sa po jednom crnom pegom na krilcima.
Samo izuzetno u nekih formi cvetovi su ţuti ili ruţiĉasti.
151
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
GraĎa biljke boba
Mahuna je razne krupnoće, zavisno od odlike, skoro, cilindriĉno ili blago spljoštena, ponekad blago
segmentirana, završava, kratkim zupcem na vrhu. Zelena je, debela, mesnata i soĉna, ponekad pokrivena finim
maljama. Zrela mahuna je mrka ili skoro crna, gruba, koţasta, a unutrašnjost je srebrnasto bela. U mahuni se nalaze
od 1do 4 semenke, najĉešće od 3 do 4.
Cvet boba GraĎa cveta boba
Mahune boba
Seme je razliĉite krupnoće i oblika, zavisno od tipa i sorte. U krupnosemenog boba najĉešće je izduţeno
ovalno, sa bokova jako spljošteno, na pupĉanoj strani manje a na suprotnoj jaĉe. U konjskog boba je ovalno, jaĉe ili
slabije spljošteno sa strana dok je u sitnosemenog blago ovalno, skoro loptasto, veoma blago spljošteno. Semenjaĉa
je dosta gruba, debela , glatka i polusjajna. Boja varira od neodreĊeno ţute, preko ţutozelene, mrke i ljubiĉaste do
skoro crne. Seme, dobro ĉuva klijavost i do 10 godina.
152
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Seme boba Seme i mahune boba
Duţina vegetacionog perioda varira od 90 do 160 dana. U ranih sorti se kreće od 90 do 110 dana, a u
kasnih od 130 do 160 dana. Cvetanje poĉinje dosta rano. U sorti kraćeg vegetacionog perioda vegetacija traje 20 do
30 dana. Bob je autogama biljka.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. -Bob je prvenstveno usev umereno toplog i
podnebIja, ali se uspešno gaji i u prohladnom podneblju (ranije sorte). Potrebe u
toploti su mu dosta skromne. Minimalna temperatura za klijanje semena iznosi od 3
do 4°C. Praktiĉki minimum za normalno nicanje je od 5 do 6°C, a optimum od 9 do
12°C. Mlade biljke bez štete podnose mrazeve do -6 pa i -70C. Minimalna temperatura
formiranja generativnih organa i cvetanja je od 8 do 100C, a optimalna od 16 do 20
0C.
Odnos prema vodi.-Bob ima velike potrebe u vlazi u toku ĉitave
vegetacije, a naroĉito u fazi cvetanja i formiranja ploda. Ovaj period je pravi kritiĉan
period za vlagu. Sušu ne podnosi, a naroĉito ako je praćena visokim temperaturama.
Otuda su za naše uslove podesnije sorte kraćeg vegetacionog perioda.
Odnos prema svetlosti. - Bob je biljka dugog dana. MeĊutim, reagovanje
svih sorti na duţinu dana nije istog intenziteta.
Odnos prema zemljištu.- Bob najbolje uspeva na dubokim zemljištima
dobrog vodnog reţima. Za razliku od ostalih zrnenih mahunjaĉa on izvanredno dobro
uspeva i na teškim zbijenim, vlaţnim i hladnim zemljištima. Rastresita ocedna
zemljišta bob ne podnosi. Na kiselim zemljištima daje niske prinose.
Klijanje i nicanje boba
Agrotehnika za bob
Plodored. -Bob ne podnosi monoprodukciju. U plodoredu moţe doći posle gotovo svih njivskih biljaka,
osim mahunjaĉa. Odliĉni predusevi su mu širokoredno sejani usevi (okopavine), a naroĉito šećerna repa i krompir.
Klijanac boba Mlada biljka boba Mahune na biljci boba
153
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Bob je izuzetno dobar predusev za gotovo sve njivske biljke, a posebno za strnine. U našim uslovima
najbolje je da bob prethodi ozimim strninama, odnosno ozimoj pšenici.
Obrada zemljišta. -Osnovnu obradu zemljišta za bob treba izvesti ranije u jesen. Dubina oranja je od
25 do 30 cm. Ako je za predusev izvedena dublja obrada, za bob se moţe orati pliće na oko 20 cm, pošto on dosta
dobro koristi produţeno dejstvo duboke obrade. Zemljište se najĉešće ostavlja da prezimi u otvorenim brazdama. U
proleće, ĉim se zemljište dovoljno prosuši, pristupa se zatvaranju brazda i predsetvenoj pripremi u kojoj treba
formirati rastresit sloj do dubine od 10 cm. Za ovaj posao treba koristiti kombinovana oruĊa.
Đubrenje. -Bob ima dosta velike potrebe u hranljivim materijama. Za razliku od ostalih zrnenih
mahunjaĉa, veoma dobro reaguje na direktno Ċubrenje stajnjakom, a naroĉito kada se gaji na teţim zemljištima.
Otuda se moţe koristiti i do 40 tona stajnjaka. Koristi za predsetveno Ċubrenje, a koliĉina treba da se kreće od od
30 do 40 kg/ha aktivne materije. Bob veoma dobro koristi iz zemljišta fosfor i kalijum. Fosfor nešto bolje. Otuda se
preporuĉuje da koliĉine u Ċubrenju budu nešto niţe. Potrebe boba za fosforom se mogu zadovoljiti sa 40 do 60
kg/ha P205. Samo na siromašnijim zemljištima, koliĉinu fosfora treba povećati na 80 a moţda i 90 kg/ha. Što se tiĉe
kalijuma, preporuĉuje se da koliĉina iznosi od 60 do 80 kg/ha. Na zemljištima koja su u intenzivnoj ratarskoj
proizvodnji dovoljno je i 40 do 60 kg/ha K20.
Cvet i mahne Mahune boba
Setva. - Svako zakašnjavanje sa setvom povlaĉi za sobom smanjenje prinosa. Po pravilu, setvu
treba obaviti u isto vreme kad i setvu graška za proizvodnju zrelog zrna ili odmah posle ove. Bob treba sejati u prvoj
i eventualno drugoj nedelji od poĉetka poljskih radova. On ima nešto duţi setveni period od graška. Gustina useva
zavisi od varijeteta, odnosno sorte, duţine njenog vegetacionog perioda i od uslova uspevanja, a naroĉito od
obezbeĊenja vlagom. U vlaţnijim rejonima gustina useva treba da bude veća za 30 do 35%. U našim proizvodnim
podruĉjima broj biljaka boba treba da se kreće oko 30 biljaka/m2. S obzirom da je masa 1000 semena razliĉita, te je
i masa semena za setvu razliĉita. Zato je najbolje da se ona izraĉunava u svakom konkretnom sluĉaju. U proseku,
za krupnosemeni bob, koliĉina semena za setvu treba da iznosi od 250 do 300 kg/ha, za sorte varijeteta equina 220
do 250 kg/ha i za sitnosemeni 180 do 220 kg/ha.
Za proizvodnju semena rastojanje izmedu redova iznosi 50 do 60 cm, a za proizvodnju zelene mase 30 do
40 cm. Dubina setve iznosi od 5 do 8 cm, na nešto lakšim zemljištima do 10 cm, a u krupnosemenog ĉak i do 12
cm.
Nega. -U periodu od setve do nicanja samo u sluĉaju potrebe obavlja se valjanje. U periodu od nicanja, do
cvetanja, obavezno je da se izvedu bar dva meĊuredna kultiviranja. Prvo se obavlja kad biljke dostiţu visinu od 10
do 12 cm, a drugo posle ovog 10 do 15 dana. Ako se ukaţe potreba izvodi se i treće kultiviranje, ali ono mora biti
završeno do poĉetka cvetanja. Ranije se preporuĉivalo da se pre prvog prašenja obavi drljanje pop reko na pravac
redova radi razbijanja pokorice i suzbijanja korova.
Danas se za suzbijanje korova koriste herbicidi (sliĉno kao za grašak i pasulj). Ako je primena herbicida
uspešna, dovoljno je da se obavi samo jedno kultiviranje, a na zemljištima dobre strukture i ono moţe da izostane.
Specifiĉnu meru nege u proizvodnji boba predstavlja zakidanje, odnosno košenje vrhova stabala. Ono se obavlja
posle formiranja mahuna u gornjem delu stabla, da bi se spreĉio njegov dalji porast i ubrzalo sazrevanje.
154
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ţetva. - Sazrevanja boba je postepeno. Pored ovoga prezrele mahune pucaju i seme se osipa. MeĊutim,
pozitivna osobina boba u pogledu sarzrevanja je ta što dobro naknadno dozreva.
Ţetva boba se obavlja višefazno ili dvofazno. U višefaznoj ţetvi pokošeni usev se ostavlja u otkasima da se
prosuši, a zatim se vezuje u snopove i tako dosušuje. Pošto se biljke dobro osuše obavlja se vršidba na obiĉnim
vršalicama za ţita.
U savremenoj proizvodnji ţetva je dvofazna. Pokošen usev ostaje u otkosima da se dobro osuši, a posle
toga
kombajn u hodu podiţe pokošenu masu i obavlja vršidbu. Jednofazna ţetva boba se retko primenjuje, pošto stabla
ostaju dugo soĉna. Otuda je za jednofaznu ţetvu nuţno da se 10 do 15 dana ranije usev tretira sredstvima za
desikaciju.
Kosidba za zelenu masu obavlja se u poĉetku formiranja prvih mahuna. U ovom momentu je najpovoljniji
odnos izmeĊu prinosa i kvaliteta.
155
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Soĉivo Lens culinaris Medik
syn :Lens esculenta Moench. , Lentilla lens (L.) W.Wight ex D.Fairchild, Cicer
lens (L.) Willd., Ervum lens L., Vicia lens (L.) Cosson & Germ., Lens lens Huth)
Sinonimi: leća, sočivo krupno, leča, rogačica, sočivica, soška; Engleski: lentils; Francuski: lentille; Nemaĉki:
Linse; Ruski:чечевица
Seme soĉiva se upotrebljava za ljudsku hranu kao varivo i kao dodatak pri pripremanju raznih jela.
Raskuvava se relativno brzo i lako. Pored celog semena, koristi se i prekrupa. Brašno soĉiva se upotrebljava
spravljanje raznih vrsta peciva, a u proizvodnji hleba je odliĉan dodatak pšeniĉnom brašnu (dodaje se oko 20%).
Lens culinaris Medik. (naslikao W. Thomé)
Soĉivo je visoke hranjive vrednosti Seme je visokokvalitetna koncentrovana stoĉna hrana, a u tu svrhu se
znatno više upotrebljava sitnosemeno soĉivo, uglavnom prekrupa i brašno (neprekrupljeno seme izaziva u nekih
vrsta domaćih ţivotinja poremećaje u organima za varenje. Visoka hraniva vrednost semena proizlazi iz njegovog
hemijskog sastava.
156
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav zrna sočiva ( u %)
Belanĉevine (%) Masti (%) *BEM (%) Celuloza (%) Pepeo (%)
21.3-35.8 0.5-2.1 47.3-67.8 2.4-4.9 2.3-3.6 * Bezazotne ekstraktivne materije
Hemijski sastav proteina i BEM-a u zrnu sočiva (u%)
Aminokiseline (u %) Šećeri (u%)
Tirozin Triptofan Lizin Arginin Histidin Cistin Metionin Skrob Šećer Dekstrin
2.95 0.92 3.88 7.05 2.41 1.03 1.92 40-56 7.7 3
Znaĉajan je i sadrţaj vitamina iz grupe B.
Zelena masa soĉiva i seno kao kabasta stoĉna hrana imaju visoku hranljivu vrednost i po vrednosti se moţe
porediti sa crvenom detelinom.
Hemijski sastav vegetativne mase sočiva (u %)
Vrsta hrane Izvor hrane Voda Belanĉevine Masti Celuloza BEM Pepeo
Zelena masa Soĉivo 81.0 3.4 0.7 4.6 7.2 2.1
Crvena detelina 77.8 3.1 0.9 5.0 10.7 1.9
Seno Soĉivo 16.0 14.6 1.7 17.0 36.5 8.9
Crvena detelina 17.0 10.2 2.7 24.4 36.3 7.0
Slama soĉiva 15.0 5.9 2.2 33.5 34.6 7.0
Poreklo soĉiva
Divlje soĉivo nije naĊeno, pa je time oteţano odreĊivanje porekla. Na osnovu prouĉavanja svetske
kolekcije Vavilov, zakljuĉuje se da je primarni ishodni centar soĉiva jugozapadna Azija. Ovde postoji niz
endemiĉnih formi sitnosemenog soĉiva. Krupnosemeno soĉivo je mlaĊe i nastalo je na podruĉju Mediterana. U
Indiji i Egiptu gaje se od pradavnih vremena, a gajeno je i u antiĉkoj Grĉkoj i Rimu.
Areal rasprostranjenja soĉiva je veoma širok što je obrim delom posledica izraţenog polimorfizma. Na severnoj
hemisferi se prostire od 200 do 67
0 severne geografske širine (Norveška). U bivšem SSSR-u dopire do 57
0 severne
geografske širine. Na juţnoj hemisferi se gaji na prostoru izmedu 110 i 50
0 juţne geografske širine.
Centar porekla i rasprostranjenost sočiva
Soĉivo se u svetu gaji na 1,4% ukupne površine pod zrnenim mahunjaĉama u svetu. Posmatrano po
pojedinim delovima sveta, najveći proizvoĊaĉi soĉiva su zemlje Azije.
157
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Proizvodnja i prosečni prinosi sočiva u svetu (izvor podataka FAS, USDA)
Zemlja 1979-2001. godine 2002. godine
Proizvodnja (t) Prinos (kg/ha) Proizvodnja (t) Prinos (kg/ha)
Turska 220 000 1060 600 000 770
Indija 410 000 440 750 000 650
Siria 60 000 770 50 000 600
Nepal 50 000 500 75 000 630
Kanada 32 000 820 350 000 1 300
Svet ukupno 1 330 000 600 2 400 000 760
Glavni proizvoĎači sočiva u svetu (u %)
Turska
52%
Indija
7%Siria
4%Nepal
7%
Kanada
30%
Botaniĉka klasifikacija
Soĉivo je jednogodišnja zeljasta biljka, pripada porodici Fabaceae, rodu Lens, vrsti Lens culinaris
Medik. Broj hromosoma je n=7, 2n=14.
Posvrste i varijeteti sočiva Lens culinaris Medik.
Podvrste
Lens culinaris Medik
Odlike podrvrste Varijeteti
Stablo List Cvet Mahuna Seme
Krupnosemeno soĉivo
Lens culinaris ssp.
macrosperma
Visina 25-
75 cm
Liske
krupne,
ovalne,
Krupan, reĊe
svetloplav, po
2-3 izbijaju iz
pazuha lista,
zupci ĉašice
dugi
Krupne,
spljopšene,
duge od 15 do
20 mm, široke
7.5 do 10.5
mm
Krupno,
spljošteno,
pupak linearan,
izduţen i
smešten na
grebenu,
kotiledoni ţuti
ili narandţasti
var. nummularia
var. atrovirens
var.glaukosperma
var. pulmani
Sitnosemeno soĉivo
Lens culinaris ssp.
microsperma
Visina 15
-35 cm
Liske sitne,
linearne ili
kopljaste
Sitan,
svetloljubiĉast
i, svetloplavi
ili beli izbijaju
po 1-4 u
pazuhu lista
Srednje
krupne ili
sitne duge 6-
15 mm,
ispupĉene
Sitno, jaĉe
ispupĉeno,
razliĉitih boja
var. vulgaris
var. mutabilis
var. violescens
Morfološke osobine
Koren soĉiva je plitak (od 40 do 50 m), glavna masa boĉnih ţila razvija se u plitkim slojevima zemljišta.
U širinu prodire od 25 do 30 cm. Bez obzira što ima slabije razvijen korenov sistem od ostalih zrnenih mahunjaĉa
dobro proţima zemljište i ima dosta dobru usisnu moć.
Stablo je uspravno ili polupolegljivo, a samo izuzetno polegljivo, tanko, ĉetvrtasto, razgranato sa kratkim
finim maljama, zeleno, ĉesto sa ljubiĉastim nijansama. Visina stabla je od 15 do 75 cm.
Listovi su postavljeni naizmeniĉno. Parno su perasti sa 2 do 3 para liski u donjem i 4 do 8 pari u gomjem
delu stabla. Liske su ovalne i izduţene. Ovalne su u krupnosemenog, a izduţeno ovalne i kopljaste u
158
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
sitnosemenog soĉiva. Glavna lisna drška završava viticom koja je ĉesto veoma slabo razvijena. U osnovi lisne drške
nalaze se sitni zalisci.
Cvetovi izbijaju u pazuhu lista u sitnosemenog soĉiva po 1 do 4, a u krupnosemenog po 2 do 3. Tipiĉne
su graĊe kao kod svih mahunjaĉa, dosta sitni od 5 do 8 mm, sitniji u sitnosemenog soĉiva. Beli su, svetloplavi,
svetloruţiĉasti ili svetloljubiĉast.
GraĎa sočiva Cvet sočiva
Mahuna je sitna, od 6 do 15 mm u sitnosemenog, od 15 do 20 mm u krupnosemenog, ovalna ili
rombiĉna, sa bokova jaĉe ili slabije spljoštena, sa 1 do 3 semena. Slamasto je ţuto-mrka, ljubiĉasta ili
tamnomrka.
Seme je okruglo, na ivici se suţava, tako da liĉi na bikonveksno soĉivo. Postoje i forme sa skoro
loptastim semenom. Sitno je, u sitnosemenog preĉnika je 3 do 6 mm, u kropnosemenog 6 do 9 mm. Pupak je u
vidu crtice. Masa 1.000 zrna sekreće od 19 do 90 g. Semenjaĉa je koţasta, glatka, zelena, ţuta, mrka ili crna. Ona
moţe biti jednobojna ili pak sa tamnijim mozaikom, pegama ili sitnim taĉkama. Kotiledoni su zeleni, ţuti
narandţasti. Seme veoma dugo ĉuva klijavost, ĉak i do 10 godina.
Mahune sočiva Seme sočiva
Seme sočiva
159
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Soĉivo u poĉetku veoma sporo raste, sve do formiranja prvih pupoljaka. Raste do 2 do 3 puta sporije od
pasulja. Cvetanje je razvuĉeno na dug period (1/2- do 2/3 vetacionog perioda). Ono poĉinje 30 do 50 dana od
nicanja.
Polenove kesice pucaju pre otvaranja cveta što uslovljava autogamiju. Duţina vegetacionog perioda
iznosi od 65 do 110 dana.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. -Soĉivo ima dosta specifiĉne potrebe prema toploti. Postoje velike razlike
izmeĊu prvog i drugog dela vegetacionog perioda. Minimalna temperatura za klijanje je od 3 do 50C, a praktiĉki
minimum je od 7 do 100C, optimalna 30
0, a maksimalna 36
0C. Klijanci podnose mrazeve jaĉine do -5 do -6
0C.
Odrasle biljke u fazi cvetanja mogu da izdrţe mrazeve jaĉine -6°C, a u fazi sazrevanja i jaĉe mrazeve. Soĉivo
normalno raste i razvija ako vrednosti srednjih dnevnih temperatura nisu niţe od 170C. Optimalna temperatura
sazrevanja je od 19 do 200C. Temperaturna suma za vegetacioni period je od 1 500 do 1900
0C.
Odnos prema vodi. - U odnosu na druge mahunjaĉe, soĉivo ima manje potrebe prema vlazi, lakše
podnosi sušu osim sastrice i nauta. Potrebe prema vlazi su veće u prvom delu vegetacionog perioda, a od poĉetka
cvetanja manje. Otpornost na sušu je do poĉetka cvetanja veća, a zatim se smanjuje. U ovom periodu bolje podnosi
zemljišnu sušu nego vazdušnu.
Veoma dobro reaguje na navodnjavanje. Soĉivo ne podnosi suviše veliku vlagu. U uslovima visoke
vlaţnosti u toku vegetacije suviše bujno se razvija vegetativna masa, smanjuje se otpornost na bolesti i produţava
vegetacioni period.
Odnos prema svetlosti. - Soĉivo je biljka dugog dana. Reagovanje na duţinu dana je razliĉito što zavisi
od varijeteta i sorti.
Odnos prema zemljištu.- Najbolje mu odgovaraju ĉernozem i aluvijalna zemljišta. Dobro uspeva i na
smonicama i gajnjaĉama. Uz odgovarajuću agrotehniku, gaji se i na pseudoglejnim zemljištima. Ne podnosi
zaslanjena zemljišta i zemljišta sa visokim nivoom podzemne vode.
Agrotehnika za soĉivo
Plodored. - Ne podnosi monoprodukciju pa se obavezno gaji u plodoredu. U odnosu na predusev je dosta
skromno. Ipak bolje rezultate daje posle širokoredih useva, a naroĉito posle šećerne repe i krompira. Kukuruz je
manje podesan predusev.Posle strnina daje nešto slabije rezultate. U izboru preduseva, mora se voditi raĉuna o
zakorovljenosti zemljišta, pošto se soĉivo u poĉetku sporo razvija i raste jer ga korovi mogu ozbiljno ugroziti.
Soĉivo se ne sme vraćati na istu površinu pre 5 do 6 godina. Soĉivo je veoma dobar predusev za skoro sve njivske
biljke.
Usev sočiva
160
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Obrada zemljišta. -Osnovna obrada zemljišta se izvodi krajem leta i poĉetkom jeseni. Zbog plitkog
korenovog sistema, dobro reaguje na dubinu obrade povećanjem prinosa. U dublje obraĊenom zemljištu, koren raste
brţe, bolje se grana pa mu se povećava usisna moć. Zato dubina osnovne obrade ne bi trebala biti manja od 25 cm.
Preko zime zemljište treba da ostane u otvorenim brazdama. Ukoliko je površina jaĉe zakorovljena, treba
da se do zime obavi jedno plošno kultiviranje, a time i grubo ravnanje.
Predsetvenu pripremu zemljišta treba obaviti veoma kvalitetno. Nuţno je da se površina što je moguće
bolje poravna i zemljište dobro usitni do dubine ne manje od 8 cm. Treba posebno istaći da se u predsetvenoj
pripremi zemljišta ne smeju koristiti teška oruĊa, i da gaţenje zemljišta treba svesti na najmanju moguću meru. Ovo
se danas postiţe korišćenjem modernih agregata za predsetvenu pripremu zemljišta.
Đubrenje. - Za soĉivo se primenjuju manje koliĉine mineralnih hranjiva jer dobro koristi hraniva iz
zemljišta a isto tako i produţno dejstvo stajnjaka. Direktna upotreba stajnjaka se ne primenjuje a samo izuzetno na
jako siromašnim zernljištima se koristi od 10 do15 tona zgorelog stajnjaka. Veća koliĉina stajnjaka izaziva veliku
bujnost useva, a primenjuje se samo za proizvodnju zelene mase. Za proizvodnju semena daje se 20 kg/ha azota
da bi se obezbedila ishrana mladih biljaka do poĉetka azotofiksacije. Fosfor, kalijum se unose u zemljište u koliĉini
od 40 do 60 kg/ha aktivne materije.
Setva. - Soĉivo se seje u prvoj ili drugoj nedelji od poĉetka poljskih radova. Zakašnjenje sa setvom izaziva
smanenje prinosa. Seje se u uske redove na razmak od 12 do 15 cm. Koliĉina semena za setvu zavisi od potrebne
gustine useva. Sitnosemeno soĉivo se seje sa 250 do 300, a krupnosemeni sa 200 do 250 klijavog zrna/ m2.
Prema tome, masa semena sitnosemenog soĉiva je od 80 do 100 kg/ha, a krupnosemenog od 100 do 120 kg/ha.
Dubina setve je od 3 do5 cm.
Usev sočiva u fazi cvetanja Usev sočiva u punoj zrelosti
Nega. – Posle setve a pre nicanja, pristupa se valjanju radi podizanja vlage i razbijanja pokorice ali vrlo
retko. Razbijanje pokorice se izvodi rotacionom drljaĉom. Ako je usev dobro nikao, odmah po nicanju moţe se
obaviti drljanje popreko na redove. Pored ovoga preporuĉuje se jedno drljanje kad biljke dostignu visinu od 6 do 7
cm. Suzbijanje korova se vrši herbicidima.Ako je soĉivo posejano u trake ili u široke redove primenjuje se
meĊuredno kultiviranje. Soĉivo veoma dobro reaguje na navodnjavanje, a najveći uticaj na prinos ima zalivanje u
fazi formiranja cvetova i cvetanje.
Ţetva. -Soĉivo neravnomerno sazreva. Pored ovoga prezrele mahune pucaju i seme se osipa. Ţetva se
izvodi vršefazno ili dvofazno, kad su 2/3 mahuna na donjem delu stabljike zrele. Pokošen usev ostaje u otkosima 3
do 4 dana, a zatim se prevozi na vršidbu. U dvofaznoj ţetvi vršidba se obavlja kombajnom. Sa ţetvom se ne sme
kasniti niti pak pokošena masa sme dugo stajati na suncu, odnosno ,da se isuši, jer se jako povećavaju gubici usled
osipanja, a pogoršava se i kvalitet semena.
161
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kikiriki Arachis hypogea L.
Sinonimi: arahis, zemljin orah, zemljin orašac, arašid; Engleski: peanut, ground nut; Francuski: arachide;
Nemaĉki: Еrdnuss, Еrdebohne: Ruski: арахис, земляной орех, земляной миндаль;
Kikiriki se gaji radi semena koje bogato uljem (42 do 60%), belanĉevinama (28%), ugljenim hidratima (13
do 22%). U belanĉevinama kikirikija ima dve vaţne aminokiseline: tiamin i niacin. Upotrebljava na razliĉite
naĉine, prvenstveno u proizvodnji konzumnog ulja hladnim presovanjem, margarina i drugih prehrambenih
proizvoda. U industriji sardina je nezamenjiv.
Arachis hypogea L. (naslikao W. Müller)
162
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Drugi deo ulja koji se dobija toplim presovanjem koristi se u kozmetici za izradu kremova, toaletnih
sapuna i drugih kozmetiĉkih sredstava.
Hemijski sastav semena kikirikija (u 100 g semena)
Jedinice* E
kJ
EAK
mg
B
g
M
g
UH
g
Vl
g
Ca
mg
P
mg
Fe
mg
Zn
mg
Fk
mg
Kikiriki 2545 11,2 25,2 48 12,1 7,1 59 372 2,11 3,1 53 *E-energija /EAK - esencencijalne amino-kiseline / B - belanĉevine / UH - ugljenihidrati / M - mast / Vl -
vlakna / Fk- folna kiselina
Njegovo seme, prethodno posoljeno i ispeĉeno koristi se za jelo i kao poslastica. Od isušenog i
samlevenog zrna se pravi arašidovo brašno koje se daje deci i iznemoglim licima.
Od njegovih belanĉevina proizvodi se hemijska vlakna ardil (saleron). Trop, zaostao pri izdvajanju ulja iz
semena, veoma je bogat belanĉevinama pa se koristi u obliku pogaĉa za ishranu muznih krava i mlade stoke. Ovi
nus proizvodi se koriste kao sirovina za proizvodnju prostijih vrsta ĉokolade, alve i biskvita.
Nadzemni deo biljke, suha stabljika i listovi, koriste se za ishranu stoke Sadrţi od 11 do 19% sirovih
proteina, pa se po hranjivoj vrednosti pribliţava senu lucerke i deteline.
Ima i veliki agrotehniĉki znaĉaj jer ţivi u simbiozi sa Bacerium radicicola kao i ostale zrnate mahunjaĉe,
ĉime obogaćava zemljište azotom iz atmosfere, a svojim duboko prodirućim korenovima poboljšava strukturu
zemljišta. Zato je odliĉan predusev za mnog druge useve a posebno za strna ţita.
Proizvodi od kikirikija
Poreklo kikirikija
Kikiriki je poreklom iz Juţne Amerike, a uţa domovina mu je Brazil, Paragvaj, Urugvaj i Gvatemala, gde
se gaji od drevnih vremena.
Centar porekla i rasprostranjenost kikirikija
163
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Portugalci su ga preneli u Evropu, a kasnije se proširio po celom svetu. Praroditelj mu nije poznat, ali se u
njegovoj domovini nalazi više divljih vrsta. Verovatno je neka od njih uĉestvovala u njegovom stvaranju ili je
postao kao rezultat uĉešća više vrsta.
Kao gajena vrsta, zastupljena je u tropskim predelima i juţnim oblastima subtropskog podruĉja. Oblast
proizvodnje kikirikija se nalazi izmeĊu 400 severne i juţne geografske širine.
Naveći proizvoĊaĉi kikirikija u svetu su na prvom mestu Kina (44% svetske proizvodnje), Indija (27%
svetske proizvodnje) i SAD (7% svetske proizvodnje). Po proizvodnim površinama Indija je na prvom mestu, ali
zbog niskih prinosa (940 kg/ha) ukupna proizvodnja kikirikija je manja nego u Kini.
U Evropi kikiriki se gaji u juţnim zemljama: Grĉka, Španija, Italija, Bugarska i Makedonija.
Glavni rejoni u Makedoniji u kojima se gaji kikiriki su strumiĉki, ĊevĊelijski, valandovski, u dolinama Vardara i
Bregalnice, dokle dopire uticaj mediteranske klime. U Makedoniji proseĉni prinos iznosi oko 1 200 kg/ha.
Procentualna zastupljenost proizvodnje kikirikija u svetu
Kina
44%
Indija
27% SAD
7%
Nigerija
5%
Indonezija
4%
Ostali
2%Argentina
2%
Ĉad2 %
Zair
2%
Senegal
3%
Mianmar
2%
Proizvodnja kikirikija u svetu (prosek za period od 1996 do 2000. godine),(izvor podataka FAS, USDA, 2001)
Zemlje Proizvodnja kikirikija u svetu (prosek 1996/2000. god.)
Površina (ha) Prinos (kg/ha) Proizvodnja (t)
Kina 4 029 000 2 840 11 463 000 Indija 7 842 000 910 7 131 000 SAD 569 000 2 910 1 655 000 Nigerija 118 000 1 110 1 310 000 Indonesija 646 000 1 520 979 000 Senegal 688 000 1 020 676 000 Mianmar 484 000 1 160 563 000 Zair 576 000 770 442 000 Argentina 286 000 1 470 412 000 Ĉad 391 000 980 393 000 Ostali 4 497 000 850 408 4000
Svet ukupno 21 188 000 1 370 29 010 800
Botaniĉka klasifikacija
Kikiriki je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Fabaceae, roda Arachis, vrsta Arachis hypogea L. U
rodu Arachis poznato je 9 vrsta od kojih su 8 divlje i jedna gajena (Arachis hypogea L.). Gajena vrsta (A. hypogea)
se deli na tri podvrste.
164
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botanička klasifikacija kikirikija (Arachis hypogeja L).
Vrsta (species) Podvrsta (subspecies)
Arachis hypogea L.
1. Arachis hypogea ssp. australiamericana Z.Luz
(juţnoameriĉki)
2. Arachis hypogea ssp. asiatica Z.Luz.
(azijski) Varijeteti (var.)
3. Arachis hypogea ssp. vulgaris Z.Luz.
(obiĉni)
Arachis hypogea ssp. vulgaris var.microcrocarpa
(španski tip)
Arachis hypogea ssp. vulgaris var. media
(poboljšani španski tip)
Arachis hypogea ssp. vulgaris var. brachicarpa
(java tip)
Arachis hypogea ssp. vulgaris var.subrosea
(tenesi tip)
Arachis hypogea ssp. vulgaris var.anthocyana
(valencija tip)
Arachis hypogea ssp. vulgaris var. eryhtrina
(tenesi - crveni tip)
Morfološke osobine
Koren je vretenast sa mnogobrojnim ĉvrstim ţilama koje prodiru duboko u zemljište do 1,8 m, a u širinu
do 1,4 m. Najveća masa korena nalazi se u zemljišnom sloju do 50 cm. Na njima se formiraju bakterijalne kvrţice
kao i kod drugih leguminoza.
Stablo je ĉetverouglasto ili peterouglasto, u osnovi
razgranato. Visoko je oko 30 do 50 cm. Grane se razgranavaju dajući
grane drugog a ove trećeg reda. Stablo i grane su zelene ili ljubiĉaste.
List je perast a sastoji se od dva para obrnuto jajasta
eslipsoidna listića., s lica sjajnih a s naliĉja maljavih .
Cvetovi su leptirasti, mali, dvopolni, izbijaju na kratkoj dršci
u pazuhu lista 1 do 2 a reĊe 2 do 3. Kruniĉni listići su ţuti ili
narandţasti, u tuĉku se nalazi 2 do 6 semenovih pupoljĉića. Pored
normalnih cvetova, arašid stvara na podzemnim delovima stabljike
sitne kleistogame bezbojne cvetove. Oprašivanje cvetova s vrši
autogamo.
Plod je mahuna, koja ne puca i nema unutrašnjih pregrada.
Ljuspa je spolja glatka ili sa izraţenom mreţastom površinom, a iznutra
ima neţnu koţicu. Mahuna sadrţi od 1 do 7 semenki, a najĉešće 2 ili 3
do 4, u zavisnosti od sorte i uslova gajenja.
Seme je okruglo ili izduţeno, pokriveno tankom ljuspom po
boji mesnato-crvenom, bledo crvenom ili plavom. Masa 1000 semenki
se nalazi u rasponu od 503 do 713 g, a hektolitarska masa od 59 do 64
kg. GraĎa kikirikija
Cvet u pazuhu lista kikirikija List i cvet kikirikija GraĎa cveta kikirikija
165
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Po cvetanju i formiranju plodova, kikiriki se razlikuje od ostalih mahunarki i drugih biljaka. Posle
oprašivanja cvetova, tuĉak poĉinje da raste u duţinu, u obliku valjkaste izrasline (ginofore). Ona je pozitivno
geotropna, te se, kad dostigne normalnu veliĉinu, uvlaĉi u zemljište na dubinu 8 do 9 cm. Tada se iz oploĊenog
tuĉka, koji se nalazi na drugom kraju ginofore, razvija plod, a on raste i sazreva u zemljištu. Ginofore koje ostaju
izvan zemljišta se osuše i uginu.
Formiranje ginofora i ploda Ginofore i plod kikirikija Faze razvoja ginofora i ploda kikirikija
Plod (mahune) i seme kikirikija Kotiledone semena kikirikija
Vegetacija kikirika završava prvim jesenjim mrazem, a duţina vegetacije u našem podruĉju traje od 160
do 165 dana.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - Kikiriki zahteva bezmrazni period ne manji od 5 do 6 meseci. Potrebna mu je
suma temperatura od 3 000 do 35000C za vegecioni period od 5 meseci. Minimalna temperatura za klijanje semena
je od 12 do 140C, za cvetanje 20
0C, a za sazrevanje 18
0C. Vrlo jeosetljiv na velika temperaturna kolebanja i zbog
toga se ne moţe gajiti umerenom klimatskom pojasu iznad 400 m nadmorske visine.
Nicanje kikirikija Klijanac Poĉetak cvetanja Nakon oplodnje, poĉetak rasta
ginofore prema zemljištu
Odnos prema svetlosti. - Kikiriki traţi intenzivno sunĉano osvetljenje. Oblaĉno vreme smanjuju
formiranje plodova.
Odnos prema vodi. - Vlaga je jedan od najvaţnijih uslova za normalno formiranje plodova. Plodovi se
ne mogu formirati u suvom zemljištu, pa je kritiĉni period u pogledu vlage, period cvetanja i formiranja plodova
(juli, i avgust). Nedostatak vlage u površinskom sloj u zemljišta u ovom periodu uslovljava prestanak cvetanja.
166
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
MeĊutim, u toku sazrevanja plodova neophodno je suvo i vedro vreme. Rejoni sa ranim jesenjim kišama
nisu pogodni za gajenje kikirikija jer kiše u toku berbe ometaju normalno sušenje plodova. Iz ovoga proizlazi da za
kikiriki nije vaţna samo opšta koliĉina vodenog taloga već i njegov raspored u toku vegetacije.
Način rasta ginofora Biljka kikirikija Formiranje mahuna
Odnos prema zemljištu.- Kikiriki se moţe gajiti samo na
strukturnim zemljištima. Najbolje uspeva na toplim, lakim, peskovito
glinastim, aluvijalnim zemljištima bogatim kalcijumom, a srednje
bogatim humusom. Ne podnosi slana zemljišta, a ne preporuĉuju se ni
obojena crna i crvena zemljišta jer plodovi poprimaju njihovu boju
ĉime gubi na trţišnoj vrednosti.
Ginofore i mahune kikirikija
Agrotehnika za kikiriki
Plodored.- Najbolje uspeva posle Ċubrenih okopavinskih kultura: duvan, suncokret, kukuruz,
krompir,povrtarske biljke. Mogu doći posle ozimih ţita (pšenice i jeĉma) samo ako se zemljište dobro obradi i oĉisti
od korova na koje je kikiriki vrlo osetljiv.
Kao predusev, dobar je za kukuruz, krompir, suncokret, dok za pšenicu dolazi u obzir ukoliko se berba
izvrši blagovremeno i ima dovoljno vremena za pripremu zemljišta i setvu pšenice.
Obrada zemljišta. -Za kikiriki zemljište mora biti potpuno ĉisto od korova, pošto se on u poĉetku
vegetacije vrlo sporo razvija. Osim toga, plodovi kikirikija najbolje se razvijaju na zemljištima sa mrviĉastom
strukturom. Osnovna obrada poĉinje sa dubokim oranjem. Dubina oranja treba da iznosi od 28 do 32 cm. Dubokim
oranjem u leto (kraj jula ili poĉetak avgusta) obezbeĊuje se duţi period za razlaganje organskih ostataka prethodnog
useva. Isto tako, duţi period poboljšava aeraciju i temperaturu zemljišta ĉime se pojaĉava aktivnost i zemljišnih
mikroorganizama. Kao rezultat svega toga, u zemljištu se nagomilava više azota i fosfora, zemljište je ĉistije od
korova. Posle dubokog oranja, vrši se dopunska obrada zemljišta da se unište korovi i bolje saĉuva vlaga.
Đubrenje. – Kikiriki posredstvom kvrţiĉnih bakterija na korenu vezuje slobodni azot iz vazduha, iz tog
razloga ima veće potrebe za Ċubrenjem fosfornim i kalijumovim Ċubrivima. MeĊutim, u poĉetnoj fazi vegetacije, a
i u periodu formiranja plodova, kikiriki troši dosta azota, pa prema tome, treba ga Ċubriti izvesnim koliĉinama
azota. Đubrenje stajskim Ċubrivom direktno pod kikirikijem se ne preporuĉuje se pošto time pojaĉava bujnost a
smanjuje broj normalno ravijenih mahuna. Osim toga, s njime se mogu uneti štetoĉine koje oštećuju mahune.
Odlikuje ravnomernim usvajanjem hraniva u toku vegetacije. Nešto intenzivniji je proces usvajanja hraniva u
periodu cvetanja i formiranja plodova. U vezi sa ovim, sistem Ċubrenja kikirikija treba da se sastoji od osnovnog i
predsetvenog Ċubrenja i prihranjivanja u toku vegetacije.
167
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U osnovnom Ċubrenju, unosi se od 50 do 70 kg/ha fosfora i 60 kg/ha kalijuma. Pred setvu, unosi se 25
kg/ha azota.
Prihranjivanje kikirikija pozitivno utiĉe samo ako postoje uslovi za navodnjavanje, odnosno ako ima
dovoljno vlage u zemljištu. Ukoliko se vrše dva prihranjivanja, prvo treba izvršiti u poĉetku vegetacije sa 100 do
150 kg/ha sa KAN-om. Drugo prihranjivanje vrši se u uslovima navodnjavanja u periodu cvetanja i onda se unose
isto Ċubrivo u koliĉini od po 100 kg/ha.
Setva. - Setva se moţe izvršiti oljuštenim semenom ili neoljuštenim mahunama. Bolje je oljuštenim
semenom, jer brţe klija i za setvu treba dvostruko manje semena. Kada se setva vrši mahunama, dobija se gusti usev
koji se mora proreĊivati odmah posle nicanja.
Ljuštenje kikirikija za setvu vrši se neposredno pre setve pazeći pri tome da se semena ljuspica ne povredi,
usled ĉega se kotiledoni mogu razdvojiti tako da seme postane nepodesno za setvu. Oljušteno seme se zaprašuje
radosanom (200 do 300 g na 100 kg semena) protiv gljiviĉnih oboljenja. Ako se iz bilo kog razloga setva mora
vršiti mahunama, onda se preporuĉuje natapanje u vodi u trajanju od 2 do 3 dana. Od natopljenih mahuna biljke
niĉu za isto vreme kao i od oljuštenog semena.
Kikiriki se seje kada proĊe opasnost od poslednjih mrazeva i zemljište na dubini od 10 cm bude zagrejano
na oko l50C. Pri ranijoj setvi, u hladnijem zemljištu, seme moţe da istrune, a pri kasnijoj setvi period sazrevanja
plodova odlaţe se za kasnije u jesen, kada temperaturni uslovi nisu tako povoljni i veliki broj plodova ne uspeva da
sazri.
Setva u redove kikirikija Setva u trake (dvostruke redove)
Optimalni period za setvu kikirikija u juţnim i jugoistoĉnim delovima Makedonije je od 25. aprila do 5 maja.
Setva se vrši ruĉno ili mašinski ako je seme oljušteno. Za ruĉnu setvu (na manjim površinama) njiva se
prvo izbrazda i u tim brazdicama dubokim 8 do 10 cm, na samom dnu puštaju se po 1 do 2 semenke ili ceo plod, a
odmah zatim pokrivaju zemljom. Seje se na razmak izmeĊu redova od 70 do 80 cm, a izmeĊu biljaka u redu 10
cm.
Razmak biljaka u redu i izmeĎu redova i količina semena za setvu.
Koliĉina semena za setvu (kg/ha)
Oljušteno seme Neoljušteno seme
Razmak (cm) Razmak (cm)
70 x 10 80x 120 70 x 10 80x 10
63 - 84 80 80 - 120 120
U SAD se primenjuje setva u trake. Dvostruki redovi u traci se seju na razmak od 20 do 30 cm, a izmeĊu
traka je razmak 80 cm.
Dubina setve varira od 4 do 10 cm i zavisi od tipa zemljišta, vlaţnosti i da li se setva vrši semenom ili
mahunama, koje se stavljaju na najmanju dubinu od 8 cm.
Nega. - Okopavanjem se poĉinje odmah ĉim se ukaţu redovi. Prvo okopavanje vrši se plitko, na dubinu
od 8 do 10 cm i ima vrlo veliki znaĉaj za razvoj kikirikija pošto u poĉetku vegetacije sporo raste i korovi mogu jako
da mu štete. Jednovremeno sa ovim okopavanjem, ako je setva bila izvršena celim, višesemenim mahunama, vrši se
proreĊivanje ostavljajući u gnezdu po jednu biljku. Kikiriki se okopava 2 do 3 puta. Drugo okopavanje vrši se dve
nedelje posle prvog, a poslednje u prvim danima jula.
168
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Korovi u usevima kikirikija se uništavaju i
herbicidima. MeĊutim, u vezi sa biološkom
osobenošću da kikiriki formira plodove u zemljištu,
upotreba herbicida ne moţe potpuno da eliminiše
meĊuredno okopavanje zemljišta u usevima. Ovde je
okopavanje potrebno ne samo da bi uništili korove
već da bi razrahlili zemljilšte, kojim se poboljšava
vazdušni, toplotni i vodni reţim u zemljištu za dobar
razvitak plodova.
Ogrtanje. -Nagrtanje biljaka vrši se samo
kod uspravnih formi kikirikija, da bi mogle gornje
ginofore da se nadu u zemJjištu i formiraju plodove.
Najveći prinos se postiţe sa tri nagrtanja. Prvo
ogrtanje vrši se ĉim se pojave ginofore iz donjih
cvetova. Po drugi put kikiriki se ogrće krajem jula i
pri tome se nanose najveće koliĉine zemlje do biljke.
Treće ogrtanje vrši se ako ima još rastresite zemlje
meĊu redovima. U svakom sluĉaju, poslednje (treće)
ogrtanje treba izvršiti polovinom avgusta, da bi mogli Zaštita useva kikirikija
ogrnuti cvetovi da daju plodove koji će na vreme sazreti.
Pri svemu ovome, treba paziti da se ne ogrne cela biljka već gornji deo mora ostati, slobodan. Vaţno je takode, da
se ogrtanje ne vrši suvom zemljom. Zato se ogrtanje vrši posle kiše ili navodnjavanja useva.
Navodnjavanje se vrši u julu i avgustu, kada kikiriki ima najveće potrebe za vodom, kad nastaje toplo i
sušno vreme. Obiĉno se vrše 3 do 4 navodnjavanja, a ponekad i 6 u zavisnosti od tipa zemljišta i vremenskih uslova
odnosno da li ima i nema kiše. U periodu od nicanja do poĉetka masovnog cvetanja, nema potrebe za
navodnjavanjem budući da u tom delu godine (maj-juni) ima dovoljno padavina, a i same biljke su još male i ne
crpe mnogo vode iz zemljišta. Prvo navodnjavanje je poĉetkom masovnog cvetanja - poĉetkom jula. Ako nema
navodnjava se svakih 10-15 dana. Sa navodnjavanjem se mora prestati poĉetkom treće dekade avgusta, a najkasnije
do kraja meseca.
Koliĉina vode za svako navodnjavanje kreće se oko 400 do 500 m3/ha. Bolje je navodnjavati veštaĉkom
kišom jer se voda ravnomernije raspoĊuje po površini.
Ţetva. - Karakteristiĉan znak za zrelost kikirikija je kada lišće poţuti. Tada su mahune dobro ispunjene i
lako se otkidaju od ginofora. Ljuspa je tvrda i sa unutrašnje strane je sa izraţenim tamnim venama, a seme ima boju
karakteristiĉnu za sortu i odvojeno je od ljuspe. Sve mahune na jednoj biljci u to vreme obiĉno nisu zrele, ali je
većina plodova zrela.. Ţetva se obavlja po suvom vremenu i pre prvih mrazeva. Ţetva kikirikija se obavlja izmeĊu
15 i 20. oktobra.
Izoravanje (vaĎenje) mahuna kikrikija Vršidba kikirikija
Na malim površinama vadi se motikom. Na većim površinama prvo se prolazi plugom bez daske ĉiji se
raonik uvlaĉi pod osnovu biljke gde su skupljeni plodovi i na taj naĉin podseca glavni koren. Zatim se biljke rukama
ili vilama odvajaju od zemljišta, otresaju od zemlje i ostavljaju na istom mestu sa plodovima da bi se prosušili na
suncu. Posle toga se kombajnom sa pick-up ureĊajem vršidba mahuna. Kikiriki se moţe vaditi i mašinski obiĉnim
krompirovim vadilicama.
169
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U vreme berbe plodovi kikirikija sadrţe vlage i do 50%. Da bi mogli da se skladište za ĉuvanje, plodovi ne
smeju da sadrţe više od 10% vlage. Dosušivanje plodova se vrši u polju, promajnim prostorijama ili specijalnim
sušnicama, na temperaturi ne većoj od 35°C. U
sušnicama mahune se postavljaju u sloju od 7 do 8 cm i
svaka 2 ĉasa se mešaju. Sušenje mahuna završeno kada
seme u njima zveĉi, a mahune pri mešanju odaju šum
karakteristiĉan za suve orahe.
Kikiriki se ĉuva u vrećama, u suvim,
promajnim i ne mnogo hladnim prostorijama. U
mesecima kada spoljna temperatura padne ispod -15°C,
temperatura prostorije treba da je oko od 2 do 40C.
Transport mahuna kikirikija
Priprema kikirikija kao poslastica
Zagrijavanje duboke masnoće Sipanje kikirikija u vrelo ulje Prţenje mahuna kikirikija
CeĊenje zaostale masnoće HlaĊenje kikirikija U slast!
Navaţniji štetnici kikirikija
Agrotis segetum Ephastia elutella
Elasmopalpus lignosellus Nezera viridula Heliothis amigera
170
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Nematode
Pratylenchus brachyurus Meloidogyne arenaria
Najvaţnije bolesti kikirikija
Cercosporidium personatum Cercospora arachidicola Didymella arachidicola
Leptosphaerulina crassiaca Puccinia arachidis Botrytis cinerea
Phanarocheta sp. Rhizoctonia solanii
Pythium myriatilum Asperillus niger Thieloviopsis basicola
171
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Naut Cicer arietinum L.
syn: Cicer album Hant., Cicer grossum Salisb., Cicer physodes Reichb., Cicer
rotondum Alef.)
Sinonimi: bijeli slani grah, grah slanutak, čiček, leblebija; Ruski: нут; Engleski:chickpea, egyptian pea,
chomapea; Francuski: cicerole, pois chiche; Nemaĉki: Kicher.
Kao belanĉevinasta biljka, naut je vrlo vredan za ljudsku ishranu. Seme se upotrebljava kao varivo. U
istoĉnim zemljama od njegovog brašna pripremaju se posebna peciva, a dodaje se pšeniĉnom brašnu u koliĉini 10
do 20%. Prţeno seme je poznato kao orijentalni specijalitet “leblebije”. Upotrebljava se kao surogat za kafu, a
nedozrelo seme sluţi kao povrće.
Cicer arietinum L.
172
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vrednost semena nauta proizlazi iz njegovog hemijskog sastava.
Hemijski sastav semena nauta (Duke, 1981; Huisman i van der Poel, 1994).
Hemijski sastav semena nauta (u 100 g)
Voda
(%)
Proteini
(%)
BEM
(%)
Masti
(%)
Sirova
vlakna
(%)
Pepeo
(%)
Ca
(mg)
P
(mg)
Fe
(mg)
β-
karoten
(μg)
Tiamin
(mg)
Riboflav
(mg)
Niacin
(mg)
15.69 14.9-24.6 38-59 0.8-6.4 2.1-11.7 2-4.8 140-
440
190-
382
5.0-
23, 9 0-225 0.21-1.1
0.12-
0.33 1.3-2.9
Seme ili brašno nauta je lako probavljivo jer je probavljivost proteina u semenu 79 do 78% a ugljenih
hidrata 57 do 60%.
Aminokiselinski sastav proteina semena nauta ( u %),(Duke, 1981; Huisman i van der Poel, 1994; Williams et
al., 1994).
Lizin Metionin Arginin Glicin Histidin Izoleucin Leucin Fenilalanin
7.2 1.4 8.8 4.0 2.3 4.4 7.6 6.6
Treonin Valin Alanin Asparaginska
kiselina
Glutaminska
kiselina Prolin Serin Tirozin
3.5 4.6 4.1 11.7 16.0 4.3 5.2 3.3
Zrna nauta sadrţe znatne koliĉine provitamina A i vitamina B1. Belanĉevine nauta su bliske onim iz
ţivotinjskog porekla.. Naut kao hrana za ljude ima i terapeutski, znaĉaj jer povećava sekreciju pankreasa i diuretski
znaĉaj zbog velikog sadrţaja asparagina. Nekada se gajio i zbog prikupljanja jabuĉne kiseline koje luĉe ţlezdane
dlaĉice zbog spravljanja osveţavajućih napitaka.
Zrno nauta je kvalitetna koncentrovana hrana za stoku, naroĉito za mleĉne krave, ovce, svinje i ţivinu.
Vegetativna masa se moţe upotrebiti za ishranu domaćih ţivotinja samo u minimalnoj koliĉini, pošto ima visok
sadrţaj jabuĉne i oksalne kiseline, koje pri intenzivnoj ishrani zelenom masom izazivaju teške poremećaje u
organizmu domaćih ţivotinja.
Kao mahunasta biljka, cenjena je kao predusev jer obogaćuje zemljište azotom. Rano se skuplja pa je
odliĉan predusev za ozima ţita.
Poreklo nauta
O centru porekla nauta postoje razna mišljenja. Van der Maesen (1972) je ranije smatrao da je centar
porekla nauta juţni Kavkaz i severni Iran. MeĊutim, Ladizinskiy (1975), smatra da je centar porekla jugoistoĉna
Turska. Kasnije je Van der Maisen (1987) je locirao jugoistoĉni deo Turske i delove Sirije kao mogući centar
porekla nauta na osnovu divlje vrste Cicer reticulatum Ladizinsky i Cicer echinospermum P.H. Davis.
Centar porekla i rasprostranjenost nauta
173
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Cicer reticulatum je stranooplodna vrsta, morfološki blizu gajenom nautu. Na osnovu toga, smatraju da je
Cicer reticulatum praroditelj gajenom nautu. Naut se prvo poĉeo gajiti u Srednjem Istoku, Indiji, Etiopiji i
mediteranskom podruĉju. U novi svet je prvo prenešen u Meksiko, Argentinu, Ĉile, Peru a ona se proširio u SAD i
Australiju. Divlje vrste nauta još postoje u Turskoj, Iranu, Afganistanu i Centralnoj Aziji (Duke, 1981).
Naut ima veoma širok areal rasptrostranjenosti. Susreće se od tropske i suptropske zone do 520 -55
0
severne geografske širine. Gornja granica gajenja nauta je 2 900 m nadmorske visine (Etiopija).
U 2001. godini, proizvedeno je 8 810 000 t zrna nauta na oko 10 000 000 ha u 45 zemalja sveta. Indija je
najveći proizvoĊaĉ sa oko 69% zatim slede Pakistan, Turska, Kanada, Mekisko, Iran i Australija sa 23 % svetske
proizvodnje. U Evropi je rasprostranje na oko 170 000 ha, a proizvodi se u Španiji, Portugaliji, Grĉkoj, Italiji,
Bugarskoj i Makedoniji. Proseĉan svetski prinos nauta je oko 600 kg/ha, a najviši svetski prinos postiţe se u Italiji
sa
1350 kg/ha. Proizvodnja nauta ima tendencija blagog rasta.
Botaniĉka klasifikacija
Naut je jednogodišnja zeljasta biljka, pripada porodici Fabace, rodu Cicer, vrsti Cicer arietinum L. Ima
n=8, 2n= 16 hromosama. Po savremenoj klasifikaciji, vrsta Cicer arietinum L. ,se deli na ĉetiri podvrste.
Botanička klasifikacija podvrsti Cicer arietinum L.
Vrsta Podvrsta Grupa
Cicer arietinum L.
Cicer arietinum ssp. orientale
- Cicer arietinum ssp. asiaticum
Cicer arietinum ssp. mediteraneum
Cicer arietinum ssp. euroasiaticum
Juţnoevropska
Srednjeevropska
Anadolska
Morfološke osobine
Koren je vretenast, dobro razvijen, dostiţe dubinu i do 100 cm pa i više. Boĉno korenje je dobro
razvijeno. Veći deo, korenske mase razvija se u gornjem sloju zemljišta. Na korenu se razvijaju kvrţiĉne bakterije
koje formiraju kvrţice veliĉine kao i samo zrno.
Stablo je tanko, ispunjeno, uspravno, ţbunasto, a reĊe polegljivo. Grana se od osnove. Boja zelena, a kod
nekih odlika ima ljubiĉastu nijansu. U vreme zrelosti stablo odrvenjava. Visina stabla je od 20 do 50 cm, ali ĉesto
neke grane dostiţu 60 do 70 cm.
List je sloţen, neparno perast sa 12 do 17 listića. Liske su sitne, po obliku eliptiĉne ili jajaste jako
nazubljenih ivica. List ima od 3 do 4 sitna i jako nazubljena zaliska. Svi nadzemni delovi su obrasli dlaĉicarna.
Listovi su zeleni, sivozeleni ili zeleni sa ljubiĉastom nijansom. Kod nauta sa tamnim semenom, stablo, grane i drške
lista imaju slabije ili jako izraţenu ljubiĉastu nijansu.
Opšti izgled biljke nauta List, cvet i mahune nauta Različiti tipovi stabla nauta
174
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Cvet je leptirast, pojedinaĉan. Postavljen je na tankoj dršci, sitan i izlazi iz pazuha lista. Najĉešće su beli,
ruţiĉasti, ruţiĉasto-crveni, ţuti ili plavi. Varijeteti sa svetlim semenom imaju bele ili ţute, dok oni sa tamnim
semenom ruţiĉaste ili crveno-ljubiĉaste cvetove. Broj cvetova po jednoj biljci kreće se od 40 do 100, zavisno od
sorte, agrotehnike i klimatskih uslova.
Shema cveta nauta Cvet nauta
Plod je mahuna, valjkastog ili romboidno-ovalnog oblika, puna, naduvena. Mahuna je dugaĉka od 15 do
3,5 cm. Kod odlika sa svetlim semenom, boja zrele mahune je slamatoţuta, dok je sa tamnim pepeljastoljubiĉasta.
Mahuna nauta Različiti oblici mahuna nauta
Seme je po obliku uglasto (kao glava ovna), uglasto-loptasto ili loptasto. Belo je ili ţuto, retko ruţiĉasto,
narandţasto, pepeljasto, pepeljastomrko, tamnomrko ili crno. Seme ima apsolutnu masu od 60 do 600 g. Prema
apsolutnoj masi podeljen je u tri grupe: a)sitnozrnasti do 200 g, b) srednjezrnasti od 200 do 300 g i c)
krupnozrnasti preko 300 g.
Seme nauta Različiti oblici i boja nauta
175
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti:- Naut je termofilna biljka, premda izdrţi i dosta niske temperature. MeĊu
zrnastim mahunjaĉama skoro je najotporniji na niske temperature. Od njega je otporniji samo grašak. Seme klija na
temperaturi od 2 do 30C. Optimalna temperatura za klijanje je od 20 do 25
0C. Kod niţih temperatura nicanje se
usporava, a ĉešće dolazi i do truljenja semena. Mlade biljĉice mogu podneti do -160C. Potrebe u toploti posle
nicanja se povećavaju, a najveće su u cvetanju i nalivanju zrna. Tada je optimalna temperatura 250C. Za normalnu
vegetaciju nauta potrebna je temperaturna suma od 1800 do 2 0000C.
Odnos prema vodi.- Odlikuje niskim transpiracionim koficijentom i kserofitnom graĊom stabla (nisko
je i tanko), male lisne mase s dlakavim nadzemnim organima. Posle nicanja otporan je na sušu i lako podnosi
zem1jišnu i vazdušnu sušu. Razvijenijoj biljci relativna vlaga vazduha onemogućuje pravilan razvitak, naroĉito u
vreme cvetanja kada izaziva opadanje pupoljaka u velikom procentu. Vlaţni uslovi doprinose napadu antraknoze,
koja uveliko smanjuje prinos a ponekad uništava ceo usev.
Odnos prema zemljištu.- Naut nema posebne zahteve prema zemljištu. Uspeva na svim, osim na
kiselim i teškim zemljtštima. Dobre prinose daje na peskovitim i slabo zaslanjenim zemljištima na kojim druge
kulture daju mnogo slabije rezultate. Najbolji prinosi su dobijeni na ĉernzemu i smonici.
Naut se ne moţe gajiti kao postrni usev, jer je biljka dugog dana. Kod uslova kratkog dana, cvetanje i
sazrevanje kasni, dejstvo kvrţiĉnih bakterija slabi, a prinos je nizak.
Agrotehnika za naut
Plodored. -Naut nema posebne zahteve prema plodoredu. Moţe se gajiti posle svakog useva pa i u
monoprodukciji. Bolje rezultate daje posle krompira, suncokreta, nego posle strnih ţita. Naut je odliĉan kao preusev
za ţita. Obogaćuje zemljište azotom, ostavlja površinu u dobrom stanju, rano se ţanje i oslobaĊa zemljište radi
pripreme za naredni usev.
Mlada biljka nauta Formiranje mahuna nauta
Obrada zemljišta. - Obrada zavisi od preduseva. Ako su predusevi bila strna ţita, nakon ţetve strnište se
zaorava, zatim sledi duboko oranje i drljanje. U proleće dolazi jedno tanjiranje i drljanje na dubinu od 8 do 10 cm.
Đubrenje. -Naut treba Ċubriti sa 30 do 40 kg/ha azota, 80 kg/ha fosfora i 40 do 50 kg/ha kalijuma.
Fosforna i kalijumova Ċubriva unose se dubokim oranjem, azotna u predsetvenoj pripremi. Na peskovitim
zemljištima stajnjak ima jak uticaj na prinos nauta. Koliĉina stajnjka za Ċubrenje peskovitih zemljišta pod nautom
iznosi od 15 do 40 tona. Pozitivni rezultati su dobijeni kada se sa azotom i fosforom unosi i molibden. On povećava
prinos do 20%, sadrţaj belanĉevina za 3-4%.Ukoliko kvrţiĉne bakterije nisu razvijene, tada treba prihranjivanjt
naut pre cvetanje sa oko 100 kg/ha 27% KAN-a.
Setva. - Kod nauta je vaţno vreme setve. S obzirom na to da seme niĉe kod relativno niske temperature
zemljišta (4-6°C), a mlade biljke podnose kasno prolećna zahlaĊenja, setva se mora izvesti rano u proleće. Sa
zakašnjenjem setve produţava se vegetacija nauta, tako da faza cvetanja i oplodnje dolazi u vreme najvećih vrućina.
To izaziva opadanje cvetova i plodova, a tim i prinosa.
Seje se u redove ruĉno i sejalicom. Na malim površinama najĉešće je ruĉna setva u redove. Seje se na
meĊuredna rastojanja od 40 do 50 cm zbog meĊurednog kultiviranja. U velikim površinama, setva se izvodi
sejalicom, širokoredno, na meĊuredna rastojanja od 40 do 45 cm i uskoredno na rastojanju od 15 do 20 cm.
Uobiĉajeno je, da se setva u široke redove izvodi kada se ne upotrebljavaju herbicidi, gde je ukljuĉena i
meĊuredna obrada. Kod uskoredne setve moraju se koristiti herbicidi. Ova setva daje i bolje rezultate.
176
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kod širokoredne setve norma semena je 35 do 40, dok kod uskoredne 50 do 60 klijalih zrna/m2. Za sorte
sa srednjekrupnim semenom, za širokorednu setvu potrebno je 70 do 100 kg/ha, dok za uskorednu 100 do 150
kg/ha. Kupnozrnaste sorte seju se sa 110 do 140, odnosno 160 do 200 kg/ha. Optimalna dubina setve je 5 do 7
cm. Kod ranije setve i dovoljno vlage u zemljištu setva se vrši na 4 do 5 cm, dok kod kasnije setve i u suva i laka
zemljišta dubina setve je 8-10 cm.
Usev nauta
Nega useva. - U obaveznu negu spadaju i dva okopavanja ili meĊuredna kultiviranja. Prvo se izvodi kod
porasta od oko 10 cm, drugo pred pupoljĉenje (butonizaciju). MeĊuredno kultiviranje se izvodi ruĉno ili mašinski.
Kod uskoredne setve nema kultiviranja, već se površina brana lakom branom u podnevnim ĉasovima kada su biljke
sa manjim turgorom.
Borba protiv korova se izvodi mehaniĉkim ili hemijskim putem. Navodnjavanje je najbolje izvesti u fazi
grananja, butonizacije i cvetanja.
Ţetva. -Zrelost svih mahuna nastaje u jako kratkom roku za 3 do 5 dana. Zrele mahune ne pucaju ali u
prezrelosti i kod kiše suše se drške mahune i one otpadaju. Ţetva se moţe izvesti ruĉno ĉupanjem i košenjem i
kombajniranjem. Najgori naĉin je ĉupanje, jer pored slabe produktivnosti, sa stablom se iznosi i korenje sa
kvrţicama iz zemljišta. Ovaj naĉin je najrasprostranjeniji kod sitnih proizvoĊaĉa. Košenje je bolji naĉin, ali isto tako
je neproduktivan.
Najbolji naĉin ţetve je kombajniranje koje se izvodi ţitnim kombajnima nakon izvesnog podešavanja.
Kombajniranje se vrši kod pune zrelosti. Ranija i kasnija ţetva donosi gubitke.
177
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uljane biljke
U grupu uljanih biljaka pripadaju veliki broj vrsta iz razliĉitih familija. U ovom delu knjige je obraĊeno
nekoliko najvaţnijih vrsta; suncokret (Helianthus annuus - familija Asteraceae), uljana repica (Brassica sp. -
familija Brassicaceae), ricinus (Ricinus communis - familija Euphorbiaceae), sezam (Sesemum indicum -
familija Pedaliaceae), mak (Papaver somniferum - familija Papaveraceae).
Suncokret Helianthus annuus L.
Sinonimi: sončogled, solnčnica, slunčogled, Engleski: sunflower, Nemaĉki: Sonnenblume; Ruski:
одосольнечник
Suncokretovo ulje je jedno od najkvalitetnijih biljnih ulja i zbog toga preteţno sluţi za ljudsku ishranu. U
njegovom sastavu preovlaĊuju nezasićene masne kiseline (80 do 90 %) – linolna (do 60 %) i oleinska. U njemu je
vrlo vaţan sadrţaj fosfatida. Osobita vrednost njegovog ulja je u tome što su u njemu rastvoreni vitamini: A, D, E i
K. Ljudski organizam u većem procentu uzima vitamin E (tokoferol) iz suncokretovog ulja nego iz kukuruznog, jer
je optimalniji odnos izmedu alfa-tokoferola i linolne kiseline (odnos je 0,7 : 1). U kukuruznom ulju, taj odnos je
nepovoljniji jer veća je razlika izmeĊu alfa-tokoferola i linolne kiseline. Inaĉe ulje ove kulture se odlikuje lepom
svetloţutom bojom, prijatnim mirisom i vrlo dobrim ukusom. Ubraja se u polusušiva ulja (jodni broj 119-144 ).
Helianthus annus L.
Kiselinski broj ili koliĉina slobodnih masnih kiselina u nerafinisanom ulju zavisi od kvaliteta sirovine
(semena) i duţine njezinog skladištenja. U suncokretu koji se ĉuva u magacinu 8 do 10 meseci, a sadrţi veći
procenat oljuštenih i oštećenih zrna, slobodne masne kiseline se kreću od 4 do 5,5%. Medutim, rafinisanjem one se
178
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
uklanjaju i svode na procenat koji se toleriše odredenim standardom. Zahvaljujući svojem kvalitetu, rafinisano ulje
se moţe vrlo dugo ĉuvati, a da ne promeni boju, miris i ukus.
Suncokretovo ulje se upotrebljava kao sirovinu za biljnu mast, margarin (razliĉitih aroma i sa vitaminom) i
majonezu. Veoma znaĉajno u industrijiu za izradu boja koje se sporo suše, lakova, sapuna, stearina za sveće i u
industriji konzervi. Pored toga, ono sluţi kao sirovina za izradu specijalnih ulja za podmazivanje mašina.
Hemijski sastav apsolutno suhog zrna suncokreta (u %)
Hemijski sastav zrna (u %) Hemijski sastav zrna (u mg)
Sirovo
ulje
Sirovi
proteini Ljuska Vlakna
Ugljeni
hidrati Ca P Fe Zn B1 B2 Nk*
46-50 16-20% 24-27% 6.3 12 116 100 6,8 5,1 2,3 0,25 10,3 * Nikotinska kiselina
Pri preradi suncokretovog semena dobija se oko 35% uljanih pogaĉa, koje su veoma dobra stoĉna hrana.
Kvalitet saĉme zavisi od sadrţaja ljuske. Izvesne uljare oplemenjuju saĉmu u specijalnim uredajima, kojima se
regu1iše procenat ljuske. Tom metodom se sadrţaj ljuske moţe sniziti do 7%, a sadrţaj belanĉevina povisiti do
48%. Oplemenjenom saĉmom se mogu hraniti i nepreţivari (svinje, ţivina i dr). Pored osnovne komponente.saĉma
sadrţi i ulje ĉiji procenat zavisi od tehnologije prerade.
Glavama suncokreta moţe se takode hraniti stoka.
Hemijski sastav glave suncokreta (u %)
Sirovi proteini Ulje BEM Mineralne materije
7%, 4% 43% 14%,
Celuloze ima znatno manje nego u lucerki. Pepeo od sagorelog suncokretova stabla moţe da posluţi za
proizvodnju potaše ili za Ċubrenje. U njemu je oko 36% K2O i oko 4% P2O5. Od ljusaka semenki proizvodi se
furfurol i špiritus, a donedavno su se njima loţile uljare.
Neplodni, jeziĉasti cvetovi sluţe u medicini za izradu suncokretovih kapljica. U zalivnim i vlaţnijim
podruĉjima, ili u vlaţnim godinama, suncokret se moţe gajiti u postrnoj setvi radi proizvodnje silaţe (ili se daje kao
sveţa stoĉna hrana), ali ga valja pokositi pre cvetanja.
Suncokret je i medonosna biljka, a pored toga ima veliki agrotehniĉki znaĉaj. Po skidanju (ţetvi)
suncokreta, zemljište ostaje u dobrom fiziĉkom stanju, nezakorovljeno te je stoga dosta dobra komponenta u
plodoredu. Dosta rano napušta zemljište i zato je dobar kao predusev za ozima strna ţita.
Poreklo suncokreta
Smatra se da je uţa domovina suncokreta Meksiko i Peru. Španjolci su ga preneli u Evropu 1510. godine.
Najpre su ga gajili u botaniĉkoj bašti u Madridu. Zatim je prenet u Francusku, Englesku, Nemaĉku i ostale evropske
zemlje. U prvo vreme, suncokret se gajio kao ukrasna biljka po baštama i vrtovima.. Seme se grickalo, a njime su
hranili i ptice. Kao ratarski usev poĉeo s gajiti u poĉetkom XIX veka najpre u Rusiji.
Poreklo i rasprostranjenost suncokreta
179
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U Nemaĉkoj se poĉeo gajiti za vreme prvog svetskog rata. U našim prostorima se najpre gajio po baštama
i vrtovima kao ukrasna biljka. U toku prvoga svetskog rata, Austro-Ugarska je poĉela da forsira njegovo gajenje
radi ulja u uţoj Srbiji. MeĊutim, u većim razmerama poĉeo je da se proizvodi od 1930. godine naroĉito u
Vojvodini.
Svetska proizvodnja suncokretova zrna je povećana sa 23 500 000 t u 1990. godini na 26 900 00 t u 2000.
godini. Najveći proizvoĊaĉi suncokret su, Rusija, Ukrajina, Argentina, Indija, Kina, Juţna Afrika, Rumunija i
SAD. Oko 95% proizovdnje suncokreta se odnosi na uljani tip, a 5% za stoĉnu hranu i ostalo. Proseĉni svetki
prinos zrna suncokreta su oko 1 400 kg/ha.
Procentualno (%) učešće regiona u proizvodnji suncokreta (izvor podataka USDA)
Argentina
24%
SAD
7%
Kina
5%
ex. SSSR
26%
Ostali
14%
EU
12%
Istoĉna Evropa1 2 %
(Rumunija, Jugoslavija,
MaĊarska i Bugarska)
(Francuska , Španija i
Italija)
(Rusija i Ukrajina)
(Indija, Juţna Afrika i T u r s k a )
Botaniĉka klasifikacija
Suncokret je jednogodišnja zeljasta
biljka, pripada familiji Asteraceae, rodu
Helianthus. U rodu Helianthus se razlikuje više
vrsta od kojih su neke jednogodišnje a druge
višegodišnje. Privredno je najznaĉajnija
jednogodišnja vrsta Helianthus annuus L. -
obiĉni suncokret i ĉiĉoka (Helianthus tuberosus
L) koji je od manjeg znaĉaja a koristi se kao
stoĉna hrana i za proizvodnju alkohola.
Kalifornijski i teksaški suncokreti imaju
razgranato stablo i pancirni sloj. Pored toga,
srebrnasti je otporan prema rĊi. Zbog tih svojih
osobina oba varijeteta se primenjuju u selekciji.
Privredno je najznaĉajniji uljani suncokret. Pored
njega u SR Nemaĉkoj su stvorene sorte od kojih
se iskorišćuje iskljuĉivo zelena masa za ishranu
stoke. U poslednje vreme se stvaraju sorte
pogodne za ishranu ptica. Zrno sadrţi veći
procenat belanĉevina, a ljuska se lako odvaja od
jezgra.
Shema klasifikacije suncokreta (po Wenceloviču)
180
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Morfološke osobine
Koren je vretenast, jako razgranat po ĉitavoj dubini (u dubinu prodire 2 do 3 m). Pri obilnim kišama, u
fazi cvetanja i nalivanja, u površinskom sloju se razvijaju sitni korenĉići (kišni korenĉići). Oni se mogu jasno
zapaziti na površini zemljišta. U sušnijim godinama ili rejonima
glavni koren dostiţe veću dubinu nego u vlaţnijim. Boĉni koreni
iviĉnih biljaka se mogu razvijati u širinu do 120 cm. MeĊutim,
boĉni koreni biljaka u sklopu se meĊusobno preklapaju na 5 do 10
cm, a potom se spuštaju naniţe. U prvim razvojnim fazama koren
raste vrlo brzo. U fazi kotiledona, glavni koren dostiţe dubinu od
14 do 15 cm. U fazi dva para listova dostiţu dubinu od 20 do 21
cm, pri butonizaciji od 100 do 122 cm, u punom cvetanju od 167
do 246 cm, a pri na1ivanju od 225 do 290 cm. Odnos izmedu
visine stabla i duţine korena varira u toku vegetacije. U fazi dva
para listova, koren je duţi 2,8 puta, u fazi 4 para 2,9 puta, a potom
opada sve do poĉetka cvetanja, kad je duţi 1,2 puta. Zatim se
povećava u fazi nalivanja zrna i iznosi 1,5 do 1,8 puta u korist
korena. Jaki vetar najlakše izaziva poleganje pred samo cvetanje.
Najveća masa korenovog sistema (66%) nalazi se na dubini
od O do 40 cm, a 34% je na većoj dubini. Teţinska masa
korenovog sistema, pri većoj v1aţnosti, iznosi 25 do 35% od teţine Opšti izgled biljke suncokreta
nadzemne mase, a ako je vreme sušnije, nešto više od 40%.
Zahvaljujući tako moćnom i razvijenom korenovom sistemu, suncokret je otporan prema suši.
Stablo je u poĉetku vegetacije tanko, soĉna i dosta neţno, a kasnije veoma snaţno, debelo, grubo i
odrvenjeno. Dostiţe visinu od 1,2 do 2,3 m, već prema uslovima uspevanja, a sorte za silaţu dostiţu i do 4 m visine.
Sorte kraće vegetacije su niţe, i obratno. U peiodu od klijanja i nicanja raste hipokotil stabaoceta pa suncokret
iznosi kotiledone. Oni su obrnuto jajastog oblika, dugi od 15 do 20 mm, zeleni i fotosintetski aktivni. U prvim
razvojnim fazama stablo raste vrlo sporo, sve do butonizacije. Tada poĉinje faza intenzivnog porasta. Dnevni
porast stabla iznosi od 7 do 12 cm, već prema koliĉini vode i hrane. Unutrašnjost je ispunjena parenhimom, a po
duţini je više-manje rebrasta, izbrazdana i maljava.
Stablo suncokreta List
Listovi su pojedinaĉni, spiralno postavljeni, osim prvih 2 do 6
koji su naspramni (1 do 3 para). Sastoje se od duge drške i srcolike liske
koja je pri vrhu zašiljena. Tkivo liske je u prvim fazama meko, neţno i
elastiĉno, kasnije postaje grubo, maljavo s izraţenom nervaturom i krto.
Obiĉno imaju 25 do 30 listova. Donje etaţe listova završavaju s porastom
do butonizacije, a ostali do punog cvetanja. Kotiledoni odumiru u fazi 5 do
6 pari listova. Na donjoj i gornjoj etaţi listova su izduţeniji, a srednji su
dugi koliko i široki. Listovi se razlikuju po veliĉini. Najmanja je površina
donjih, najveća srednjih, a gornji su po površini izmedu donjih i srednjih.
Srednje etaţe listova su 10 do 12 puta veće površine nego donji. Lisna
površina po 1 ha zavisi od većeg broja faktora: sorte, koliĉine Ċubriva,
zemljišta, padavina.
Cvast suncokreta je glavica a formira se na vrhu stabla i boĉnih
grana. Sastoji se od osnovne loţe cvasti na kojoj su postavljeni cvetovi. Cvat (glavica) suncokreta
Loţa cvasti je postala razrastanjem vršnih internodija stabla.
Okrugla je, a moţe biti potpuno ravna, malo ugnuta u sredini ili pak jaĉe ili slabije ispupĉena. Preĉnik loţe
cvasti, odnosno veliĉina glavice, u zavisnosti od odlike, sorte i uslova uspevanja je od 10 do 40 cm (u uljanog od
181
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
15 do 25 cm). Na periferiji glavice nalazi se višeslojni omotaĉ koji grade sitni trouglasti zeleni listići. Oni pokrivaju
diferenciranu glavicu do poĉetka njenog razrastanja. Listići omotaĉa cveta su postali metamorfozom listova
razraslih vršnih internodija stabla.
Presek glavice suncokreta Povezanost sudovnih snopića u loţi suncokreta
Koţasti listići glavice suncokreta
Osnova cvasti je kratkim koţastim listićima pregraĊena na “ćelije” kao
pĉelinje saće. Pregrade ĉine pricvetni listići (po 3 ), a u svakoj pregradi, odnosno
“ćeliji” smešten je po jedan cvet.
U cvasti suncokreta postoje dva tipa cvetova: jeziĉasti i trubasti.
Jeziĉasti cvetovi se nalaze na periferiji glavice. Oni imaju jako razvijenu krunicu
koja je nastala od 5 kruniĉnih listova koji su meĊusobno srasli po ĉetiri šava, tako
da je krunica praktiĉno jednodelna, podseća na jeziĉak po ĉemu su dobili naziv.
Ovi cvetovi su ţuti i neplodni su.
Jezičasti cvet suncokreta (neplodan) Trubasti cvet suncokreta (plodan)
182
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ĉitav ostali deo glavice ispunjavaju trubasti cvetovi. Oni su postavljeni u koncentriĉnim
krugovima. U glavici uljanog suncokreta ima obiĉno 600 do 1 200 cvetova. Sastavni delovi plodnih, trubastih
cvetova su:
a) pricvetnik, koji nosi 1do 3 izraštaja (zuba) a spreĉava osipanje zrna,
b) ĉašica, koja se sastoji od 2 jako redukovana listića, nalik na, rošĉiće, koji su priĉvršćeni na gornjem
delu semenog pupoljka
c) krunica, koja se sastoji od ţutonaranĉastih sraslih listića, nazubljenih pri vrhu (na donjem, suţenom
delu krunice nalazi se tkivo koje luĉi nektar, što privlaĉi insekte potrebne radi oprašivanja
d) prašnici, kojih ima po 5 u svakom cvetu, prašniĉke niti slobodne, antere srasle, polen je loptast, po
površini nazubljen, sa 3 simetriĉno rasporeĊena ispupĉena okca
e) tuĉak, koji se sastoji od semenog pupoljka, stubića i dvolopatastog ţiga koji se otvara posle antera,
stubić je okruglast, a u njegovoj unutrašnjosti je kanalić
Plod je ahenija, a sastoji se od ljuske, dva kotiledona (jezgre) i klice.
Jajastog je oblika, blago rebrast, razliĉite krupnoće. Duţine je od 7 do 23 mm (kod
uljanog od 7 do 14 mm). Bele je boje, sive ili crne, a veoma ĉesto se na crnoj ili
sivoj osnovi nalaze uţe ili šire uzduţne bele pruge. U nekih odlika kod kojih je
seme crne boje sa ljubiĉastim prelivom, obojena je i kora. U ovom sluĉaju pigment,
koji je inaĉe rastvorljiv u vodi, boji ulje tako da ono postaje tamno. Na ljusku
otpada od 20 do 45% teţine zrna, već prema sorti. U samoj ljusci nalazi se pancirni
sloj, koji štiti seme od suncokretovog moljca i ţiška. To je sloj fitomelana crne
boje koji se nalazi izmeĊu sloja od pluta i sklerenhima. Omotaĉ ploda (perikarp), je
veoma grub, ĉvrst, i na njega otapada 22 do 56% zrna. Plod (ahenija suncokreta)
Presek ploda suncokreta Ljuska i seme (jezgra) suncokreta
Masa 1000 zrna iznosi najĉešće od 65 do 80 g. U svih sorti najteţa i najkrupnija zrna su u perifernoj zoni
glave. Što su bliţa centru, zrna su manja i lakša. Seme centralne zone lakša su za 25 % od zrna iz periferne zone.
Unutar jedne i te iste glave, zrna se i razlikuju i prema sadrţaju ulja. Biljke u kojima se sinteza ulja odvijala
normalno, odlikuju se time što zrna centralne zone sadrţe više ulja.
Plod s uzduţnim prugama Crni plod suncokreta
183
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Biologija cvetanja. Plodni cvetovi otvaraju se u pojedinoj glavi suncokreta postupno, u razliĉito vreme.
Cvetovi se otvaraju po kruţnim prstenovima. Najpre oni u spoljnoj zoni, a najkasnije u centralnoj. Svakog dana se
otvore 2 do 3 nova reda cvetova, i a isto ih se toliko opraši. MeĊutim, neplodni cvetovi se najpre otvaraju i njihovi
veliki ţutonarandţasti kruniĉni listići ostaju otvoreni u srednjestasnih sorti 25 dana, a posle toga se suše i otpadaju.
Fertilni cvetovi se otvaraju ujutru u 6 – 7 ĉasova. Najpre puca opna koja štiti prašnike. Posle pola ĉasa se
otvaraju antere i polen se širi. Istog dana predveĉe iz istih cvetova izrasta iznad prašnika tuĉak, ĉiji se ţig posle 1-2
ĉasa provedenih na vazduhu razdvaja u dva dela. Od tog momenta je sposoban za oprašivanje.
Polen najbolje klija pri vlaţnosti vazduha od 100%. Najpogodnija temperatura za klijanje je 200-30
0C, a
moţe da klija i pri 50 do 10
0C, pa sve do 40°C. Polen pri povoljnoj vlazi i temperaturi moţe da saĉuva klijavost i do
30 dana, a sunĉano svetlo vrlo jako utiĉe na njegovu ţivotnu sposobnost. Posle desetoĉasovnog izlaganja suncu,
gubi sposobnost za oplodnju. Ĉim polen padne na ţig, vrlo brzo nabubri i u roku od 5 do 10 min proklija. Posle
jednog ĉasa u dolazi do oplodnje. Ţig je najsposobniji za oplodnju prva od 3 do 4 dana
Faze rasta i razvića i etape organogeneze suncokreta (Kuperman i Podoljni)
I-II etapa org. III etapa org. III etapa org. IV etapa org. V etapa org.
Diferenciranje stabla i
zaĉetak listova, II
etapa.
Segmentacija konusa rasta,III etapa. Zaĉeci listova omotaĉa cvasti , IV
etapa.
Diferencijacija cvetova,
prašnika, tuĉka i
pokrovnih organa, V
etapa.
IX etapa org. X-XI etapa org. XII etapa org.
Pojaĉan rast cvetne loţe glavice i pokrovnih
organa Cvetanje Nalevanje zrna i sazrevanje
Glavica suncokreta pre cvetanja Početak cvetanja suncokreta
184
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Suncokret u punoj cvatnj Kraj cvatnje i početak nalevanja zrna
Suncokret u mlečnom zrenj Puna zrelost ploda suncokreta
Etape razvoja cveta i ploda suncokreta
V etapa orga.-obraz.
arhesporijalnih ćelija VI etapa org. VII etapa org IX etapa org.-cvetanje
X etapa org.- poĉetak
formiranje ploda
XI etapa org.-nalevanje
zrna
XII etapa org. –
sazrevanje ploda
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti.- Suncokret je usev sunca, te u svakoj svojoj fazi razvoja traţi odredenu koliĉinu
toplote. Za nicanje (bubrenje, razvijanje korenka, stabaoceta i izbijanje kotiledona na površinu zemlje), suma
potrebnih efektivnih temperatura zemljišta na dubini od 5 cm iznosi od 960 do l20
0C. Ako je zemljište toplije, seme
brţe upija vodu (bubri) i obratno, ali moţe da bubri i pri od 20 do 3
0C. Nabubreno seme poĉinje da k1ija, i ta se faza
odvija u dva dela: razvoj korenka i razvoj stabaoceta. Najniţa temperatura za razvoj korena je od 20
do 40C.
Stabaoce se razvija pri višoj temperaturi od ove, pa suncokret valja sejati onda kad zemljište na dubini od 5 cm
nekoliko dana ima 80 do 10
0C. Iznikle biljke podnesu temperaturu sve do -6
0C. Na -7
0C izmrzava konus rasta.
185
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Temperatura jako utiĉe na sintezu ulja. Najbolje je kad srednja dnevna temperatura, u fazi sinteze ulja, ne
prelazi 250C. Pri višoj temperaturi turgor lista pada, a sinteza ulja se svodi na manji obim. Ako je temperatura
vazduha 10 dana viša od 250C, ulje se smanjuje za 5% (vlaţnost zemljišta treba da je pri tome optimalna).
Dinamika razvoja suncokreta
Odnos prema vodi. - Zahvaljujući razvijenom i moćnom korenovom sistemu, suncokret veoma dobro
podnosi sušu. Suncokret ima veću moć usvajanja vode iz zemljišta od izvesnog broja ratarskih useva. Suncokret,
repa i lucerka se ubrajaju u veće potrošaĉe vode. Iz tih razloga ga ne treba gajiti posle repe ili lucerke u suvim
rejonima ili na oceditom zemljištu. Koeficijent transpiracije kreće se izmedu 469 i 765. Suncokret se normalno
razvija sve dok se vlaga u zemljištu ne spusti na 14%. Pri toj granici opada turgor, listovi venu i ţivotne funkcije
prestaju. Od nicanja do butonizacije troši 19% vode od ukupne koliĉine koju uzima u toku cele vegetacije. Usled
toga dobro podnosi sušu u toj fazi. Najviše vode treba od butonizacije do cvetanja (u proseku za veći broj godina -
43%). U fazi sinteze ulja utroši nešto manje (38 %). Ako u toj fazi nema dovoljno vlage, smanjuje se i prinos, kao i
procenat ulja.
Odnos prema svetlsoti.- Suncokret je biljka kratkog dana. Ako mu se dan još više skrati, pre će
procvetati i pri tome će obrazovati manji broj listova. Ako se svetlosni dan produţi, biljka procveta kasnije i ima
veći broj listova. Jedna te ista sorta, pri istoj duţini dana u godini ali sa većom sumom efektivnih temperatura, ima
kraću vegetaciju.
Odnos prema zemljištu. Suncokretu najviše odgovaraju vrlo plodna zemljišta, dubokog humusnog sloja.
Na slabije produktivnom zemljištu treba veću dozu dubriva. Zaslanjena zemljišta podnosi znatno bolje od kukuruza
i šećerne repe. Na slabo kiselim zemljištima daje dobre rezultate, ali uz dobru ishranu. Veoma dobre prinose daje i
na ritskim zemljištima sa visokom podzemnom vodom. Dobro uspeva i na peskovitim zemljištima. Nepogodna su
jedino zemljišta plitkog orniĉnog i podorniĉnog sloja. Najpovoljnija pH reakcija zemljišta za suncokret iznosi 6 do
8.
U ranijim razvojnim fazama, biljke usvajaju asimilative intenzivnije nego u kasnijim. U fazi 2 para listova,
list (apsolutno suva masa) sadrţi 5,5% N i 5,1 % K.O; za butonizacije -4,7% N i 2,8% K.O; za cvetanja -3,9% N i
2,6% K.O; u punoj zrelosti 1,2% N i 2,2% KaO. Medutim, koliĉine asimilativa u prvim fazama su malene. Njihova
dinamika je ovakva: u fazi 4 para listova biljke usvajaju (na 1 ha) 3,5 kg N i 4,2 kg K.O; u fazi butonizacije -43 kg
N i 68 kg K.O; u fazi cvetanja -116 kg N .i 36 kg P.06 te 180 kg KaO; 20 dana posle cvetanja -128 kgN te 44 kg P
206 i 207 kg K2O. U fiziološkoj zrelosti biljke usvajaju 133 kg N, 52 kg P2Os i 278 kg K.O. Asimilativi nisu
ravnomerno zastupljeni u svim organima biljke. .Azota ima najviše u lišću i semenu; kalijuma u stablu, glavici i
lišću (u semenu ga ima vrlo malo). Fosfora ima najviše u semenu i lišću.
Agrotehnika za suncokret
Plodored.- Suncokret ne podnosi monoprodukciju ali je zato dobar predusev i za pšenicu i za kukuruz.
Na ĉernozemu, suncokret je bolji predusev za pšenicu nego kukuruz. Pored toga, kukuruz gajen posle suncokreta
daje iste rezultate kao i onda kad mu je predusev pšenica. Ne treba ga gajiti neposredno posle razoravanja travnjaka
i posle višegodišnjih mahunjaĉa. U suvljim rejonima, lucerka moţe biti nepodesan predusev za suncokret jer isušuje
zemljište, a naroĉito dublje slojeve iz kojih se suncokret snabdeva vodom u kritiĉnim periodima. Tamo gde
godišnja koliĉina oborina iznosi oko 600 mm, suncokret je nepovoljan predusev za lucerku i šećernu repu.
Suncokret, šećerna repa i lucerka su nepovoljni predusevi jedni drugima samo onde gde je godišnja suma
padavina manja od 600 mm. U plodosmeni ga treba gajiti sa minimalnom pauzom od 4 godine. Ukoliko je ta pauza
manja, razna obolenja suncokreta će biti intenzivnija.
186
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Rano napušta proizvodnu površinu što omogućava da se obrada i setva ozimih strnina izvede na vreme i
kvalitetno.
Obrada zemljišta. - Dubinu osnovne obrade za suncokret ne treba izolovano posmatrati već u sklopu
obrade zemljišta ostalih useva na gazdinstvu. Ako se suncokret gaji posle useva za koju je zemljište obraĊeno 35 do
40 cm duboko, za njega je dovoljna dubina od 30 cm a ako je za predusev zemljište obraĊeno 20 cm duboko, tada
je za suncokret potrebna dubina od 35 cm. Na smonicama i gajnjaĉama dubinu obrade treba posmatrati u sistemu
obrade strnina - okopavina. Za suncokret treba orati na dubinu od 35 do 40 cm, Za suncokret je najbolje ako se
ĉernozem obradi u toku jula ili avgusta, najkasnije u septembru. Ako je reĉ smonicama, gajnjaĉama, ritskim
crnicama ili slatinastim zemljištima, ona se oru što ranije (u junu), kako bi oraniĉni sloj bio što duţe izloţen suncu,
kiši, vetru i mrazu. Osnovnu obradu zemljišta treba obavljati pri vlaţnosti niţoj od 20%, kako bi na usitnjeno
zemljište (posle obrade) delovali navedeni prirodni faktori. Njihovim dejstvom, sa površine grudava postepeno se
odvajaju strukturni agregati tako da se u proleće dobija sloţen, rastresit oraniĉni sloj po ĉitavoj dubini. Ako se
zaoravaju ţetveni ostaci (kukuruzovina slama), za njihovo razlaganje treba upotrebiti 25 do 40 kg/ha azota, a zatim
sve zaorati.
Ako je predusev neka strnina, strnjika se zaorava neposredno posle ţetve 12 do 15 cm duboko. Najbolje je
oranje plugovima strnjikašima. Kada proklijaju korovi (u julu i avgustu), ore se drugi put, na punu dubinu.
Đubrenje. - Suncokret se po ishrani razlikuje od drugih useva, pa ga treba i Ċubriti prema posebnim
zahtevima. Za prinos od 3 t/ha zrna, i odgovarajuće vegetativne mase, suncokret troši oko 120 kg/ha azota, 55-60
kg/ha P205 i 280 do 340 kg/ha K2O. Usvaja dva puta više zota od fosfora i 2,5 puta više kalijuma nego azota. Na
obrazovanje 100 kg semena usvoji 4,4 do 6 kg azota, 1,6 do 3,0 fosfora i 8 do18 kg kalijuma. Suncokret (opet za
razliku od ostalih useva) usvaja tu koliĉinu hranljivih materija u vrlo kratkom vremenu. Upravo iz te specifiĉnosti i
proizlazi osobenost ishrane suncokreta. Naime, zbog kratkoće vremena usvajanja, i kraće gladovanje moţe u većoj
meri da snizi prinos. Koliĉina asimilativa odreĊuje se prema planiranom prinosu i plodnosti zemljišta. Za prinos od
2,5 do 3,0 t/ha zrna, na zemljištu gdje je više godina primenjivana intenzivna agrotehnika, treba upotrebiti od 60 do
80 kg/ha azota, od 80 do 90 kg/ha fosfora i 60 do 70 kalijuma.
Azotna Ċubriva ubrzavaju rast biljaka, utiĉući na
veliĉinu lisne površine, stabla i glavice. Preterano velika
doza azota povećava sadrţaj belanĉevina, a smanjuje
sadrţaj ulja. Zbog toga ga treba upotrebljavati u navedenoj
koliĉini (inaĉe azot osigurava velik prinos). Fosforna
Ċubriva smanjuju koeficijent transpiracije i povoljno utiĉu
na sintezu ulja. Kalijeva Ċubriva povećavaju otpornost
prema bolestima. Odnos N : P : K vidno utiĉe na prinos i
sadrţaj ulja.
Na plodnijem zemljištu ili u vlaţnijem rejonu,
odnos N : P treba da je širi, i obratno. U vlaţnijim
rejonima, usled prevelike doze azota obrazuje se ogroman
lisni aparat neţnog tkiva, na kome se bolesti intenzivno
razvijaju. Odnos hranljivih elemenata treba da je N : P : K
= 1 : 1,1-1,3 : 0,7-1.
Prihranjivanje treba uskladiti sa dinamikom
usvajanja i sa plodnošću zemljišta. Na slabije plodnim
zemljištima prihranjuje se dva puta, a na plodnijim jedan
put. Prvi put se prihranjuje u fazi 3 do 4 para listova, a Usev suncokreta
drugi put u fazi 7 do 8 pari listova. Azotna Ċubriva se
primenjuju tako da se polovina daje na prihranjivanje, jedna ĉetvrtina se zaorava, a druga ĉetvrtina daje se sa
setvom. Polovinu fosfora i kalijuma treba zaorati, a drugu polovinu dati uz setvu. Startne koliĉine Ċubriva unose se
istovremeno sa setvom. Ako se u startu unese više od 60 gk/ha azota, dolazi do izraţaja depresivno dejstvo zbog
visoke koncentracije.
Setva.- Za setvu treba birati seme ĉija klijavost ne sme biti manja od 95%, a ĉistoća 98%. Apsolutna masa
tog semena kreće se od 80 do 100 g. Seje se onda kada zemljište na dubini od 5 cm postigne temperaturu od 80 do
100C (to je treća dekada marta i prva dekada aprila). Na ritskim zemljištima sa visokom podzemnom vodom setvu
treba završiti do kraja aprila. Dubina setve treba da se kreće na rastresitijim zemljištima od 5 do 7 cm, a na teţim i
hladnijim od 4 do 5cm.
Koliĉina semena, ako je ono visoke upotrebne vrednosti i ako se seje preciznim mašinama, kreće se od 5
do 6 kg/ha. Tako se obezbeduje 66 000 biljaka/ha. Ako se ne raspolaţe dobrim semenom (ili sigurnom zaštitom od
štetoĉina), sa 8 do 9 kg/ha semena. Kod nas se najĉešće seje da broj biljaka po hektaru iznosi oko 40 000 biljaka.
U intenzivnoj proizvodnji, na gustinu useva suncokreta treba gledati kao na jednu od osnovnih mera, preko koje se
realizuju sve ostale mere. Najveći deo površina treba sejati u redove na rastojanju 70 x 35 cm.
187
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U vlaţnijim podruĉjima, rastojanje izmedu redova treba da bude 80 x 30 cm. Takvim rastojanjem smanjuje
se intenzitet bolesti.
Nega. - Predsetvenu pripremu zemljišta treba obaviti što kvalitetnije, jer to omogućava pravilnu setvu.
Danas postoji veliki izbor kvalitetnih naĉina za pripremu zemljišta za setvu, pa treba odabrati one koji najbolje
odgovaraju mehaniĉkom sastavu zemljišta. Ako se pre nicanja obrazuje debela pokorica, ona se razbija rotacionom
kopaĉicom. Suncokret je najosetljiviji prema blagovremenom prvom okopavanju i proreĊivanju. Ako te dve mere
zakasne, stablo se izduţuje, a prinos smanjuje. ProreĊivanje treba obaviti kada biljke formiraju dva lista. Prvo
meĊuredno kultiviranje se obavlja s proreĊivanjem, a drugo i treće na vremenski razmak po 15 dana. Okopavanje se
retko primenjuje zbog uvoĊenja herbicida. UvoĊenjem herbicida u široku praksu, meĊuredno kultiviranje i
okopavanje je izostavljeno ili se prema potrebi kultivira samo jednom.
Vaţniji herbicidi i njihove kombinacije za usev suncokreta
Herbicidi Aktivna materija Koliĉina
(l/ha) Vreme primene
Alahlor E-48,Alanex-48
Alaherb -48 Alahlor 3-6 Posle setve a pre nicanja
Galolin comby Alahlor-linuron 7-9 Posle setve a pre nicanja
Modown 4-F Bifenox 1.0-2.0 Od setve do faze 2 lista
Focus Cikloksidim 0.5-2.0 Korov u fazi 2-3 lista
Furore-super Fenoxiprop-P-butil 1-2 Korov u fazi 2 listado pjave prvog kolenca
Racer 25-EC Flurohloridon 2-4 Posle setve a pre nicanja
Gallant 125-EE Haloksifop 2-4 Posle setve a pre nicanja
Targa super Kvizalofop P-etil 0.5-1.5 Kad je korov u fazi 3-5 listova
Stomp-super Pendimetalin+prometrin 8-10 Posle setve a pre nicanja
Agil 100-EC Propakvizafop 08-1.5 Od faze 3 lista do poĉetka bokorenja
Igran comby (R) 400-EC Trifluralin 1.0-2.5 Posle setve a pre nicanja
Suncokret veoma dobro reaguje na navodjavanje ukoliko je ono prilagoĊeno njegovim potrebama u vlazi i
reţimu padavina u toku vegetacionog perioda. U našim uslovima zalivanje se najĉešće vrši u fazi intenzivnog
porasta stabla ili neposredno pred njegov poĉetak ili u poĉetku cvetanja. Znatno reĊe se nameće potreba da se obavi
i treće zalivanje i to u fazi nalivanja zrna. Inaĉe, ukoliko nedostaje v1age, veoma dobre rezultate daje i zalivanje u
fazi 4-6 pravih istova. Koliĉina vode za jedno zalivanje treba da iznosi oko 60 1/m2. Najbolji rezultati se postiţu
navodnjavanjem u brazdama. Povećanje prinosa koje se postiţe navodnjavanjem moţe da do stigne vrednost i do
50%. Suncokret ipak ne podnosi jako veliku vlaţnost. Ĉesto zalivanje velikim koliĉinama vode izaziva veći
intenzitet bolesti, smanjenje prinosa semena i smanjenje sadrţaja ulja u semenu.
Heder za ţetvu suncokreta
Ţetva. - Obavlja se kombajnima ili ruĉno. Ţetva kombajnom treba da poĉne kada zrno dostigne od 10 do
11 % vlage. Za ţetvu suncokreta sluţi isti kombajn kao i za ţetvu pšenice, s tim što mu se dodaju specijalni ureĊaji
na hederu. Na bubnju treba skinuti rebraste šine i ĉetiri leţišta, tako da ostanu samo ĉetiri od osam leţišta, a na
podbubnju se izvuĉe svaka druga ţica. Ako u zrnu ima 10 do 11% vlage, broj njegovih obrtaja treba da iznosi 600, a
ako je ona manja (6 do 7%), broj obrtaja iznosi 450. Ruĉna berba se obavlja pri većoj vlaţnosti zrna, kako bi se
izbeglo osipanje. Danas se ruĉno bere samo na vrlo malim površinama.
188
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Usev suncokreta u zreobi Ţetva suncokreta
Uskladištenje. - Prilikom preuzimanja od proizvoĊaĉa, seme suncokreta se klasira prema vlaţnosti. Sva
sirovina sa vlagom manjom od 8% izdvaja se i u skladištu se moţe ĉuvati godinu dana, pa i više. U drugu grupu se
izdvaja suncokret sa vlagom od 8 do 10%, a u treću onaj sa 10 do 13% vlage (taj se odmah preraĊuje u fabrici, jer
nije podesan za skladištenje).
Suncokret za silaţu i zelenu krmu
Suncokret je poznat i kao biljka koja daje veliku koliĉinu zelene mase i dobar materijal za silaţu. Uzgojene
su mnoge sorte koje daju obilnu zelenu masu. Seme tih sorti je krupnije od semena suncokreta za proizvodnju ulja.
Snaţnim korenovim sistemom, koji prodire u zemljište dublje od 2 m, dobro iskorišćuje vlagu u tlu pa time podnosi
i sušu bolje od mnogih drugih useva. Suncokret je biljka kojoj pogoduju toplina i velika koliĉina vode, kao i kratak
dan. U uslovima dugog dana raste u visinu, stvara veliku koliĉinu zelene mase, a zaustavlja se cvetanje i
sazrevanje. Prednost suncokreta za silaţu i zelenu krmu je u tome što se on zadovoljava sa malo vlage, tj. treba 35
do 40% od ukupne koliĉine vode potrebne suncokretu za proizvodnju ulja. Suncokret za silaţu kosi se u stadiju
cvatnje, a za zelenu krmu i ranije. Suncokret za silaţu dozrije za 75 do 110 dana. Visoka temperatura i niska
vlaţnost zraka skraćuju njegovu vegetacionu periodu. Selekcionirano je više sorti krmnog suncokreta, za odredene
zemljišne i klimatske prilike.
Suncokret veoma dobro reagira na stanjak pa ga treba dati u jesen, za predusev i to 20 do 30 t/ha. Od
mineralnih Ċubriva preporuĉuje se: 60--100 kg/ha N, 60-80 kg/ha P2O5 i 100-120 kg/ha K2O. Dvije trećine
fosfornih i kalijumovih Ċubriva daju se pre oranja, a preostala trećina pre tanjiranja, sa 20-30 kg/ha N. Seje se od
poĉetka do kraja jula. Suncokret za zelenu krmu seje se na meĊuredni razmak od 25 do 30 cm, sa 25 do30 kg/ha
semena mase 1000 zrna od 80 g. Za silaţu seje se na razmak od 40 do 50 cm, sa 20 do 25 kg/ha semena mase
1000 zrna od 80 g. Na teţim tlima dubina setve iznosi 4 do 5 cm, a na lakšim i sušim 6 do 7 cm.
Preporuĉuje se lagano drljanje pre nicanja, popreĉno na pravac redova. Drljanje mladih useva povećava
prinos zelene mase za 30 do 40%. Prije meĊurednog kultiviranja treba ga prihraniti sa 40 kg/ha N, a ostatak N se
daje kad je biljka visoka 30 do 40 cm. Za zelenu krmu, suncokret treba kositi onda kada su biljke u fazi formiranja
glava. Za silaţu preporuĉuje se košnja kad poĉne cvatnja pa sve do onda kad je oko 2/3 cvetova u cvatu. Tada se
postiţe najveći prnos zelene mase i najbolja kvaliteta silaţe.
Hranljiva vrednost silaţe povećava se ako se suncokret seje sa razliĉitim leguminozama i drugim usevima.
Mogu se uzeti ove smese leguminoza: grahorica, stoĉni grašak, grahor (sastrica), stoĉni bob, soja i lupina. Prirod
zelene mase i šećera povećava se ako se suncokret seje sa sudanskom travom. Kako navedene leguminoze i
sudanska trava imaju kraću vegetaciju nego suncokret, seju se tek onda kad suncokret nikne. Seje se uskorednom
sejaĉicom, nakon drljanja.
Prinos zelene mase kreće se od 40 do 50 t/ha u godinama kada su prilike bar donekle povoljne.
189
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Navaţnije bolesti suncokreta
Phomopsis helianthi Albugo tragopogonis
Puccinia helianthi Helianthus mozaik virus Phoma sp.
Sclerotina sclerotiorum
Najvaţnij štetnici suncokreta
Homoesoma nebulellum Opatrum sabulosum Passer domesticus
190
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uljane repice Brassica sp.
Sinonimi: olajna repica, uljevka; Engleski: rapeseed, swedish turnips, turnip rooted, canola, cabbage; Francuski:
colza; Nemaĉki: Raps, Winterfuterraps; Ruski: масличная репа.
Repica se gaji radi semena koja sadrţi od 40 do 49% ulja, i 18 do 25% belanĉevina.Ulja su polusušiva sa
jodnim brojem 95-120, a upotrebljava se za ishranu kao rafinirano i u tehniĉke svrhe za proizvodnju boja, lakova,
maziva, elektriĉnih ulja, biodizela, kao i za proizvodnju raznih sapuna i u industriji tekstila i koţe.
Brassica napus var. olleifera DC. (naslikao W. Thomé)
Ranije su repice sadrţavale do 50% eruka kiseline, koja je štetna za zdravlje a nema hranivu vrednost. To
je monozasićena dugolanĉana 13-dokosan kiselina. Ova kiselina oštećuju sistem za krvotok ljudi i ţivotinja i izaziva
hemolitksu anemiju. Zato su mnoge zemlje sveta zabranile upotrebu i promet ţivotnih namirnica koje sadrţe više
od 5% eruka kiseline. Današnje sorte dobivene selekcijom imaju znatno manje ili minimalne koliĉine eruka kiseline.
Proizvodi od uljane repice
191
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uljane pogaĉe i saĉma kao nus proizvod ekstrakcije ulja, sadrţe u proseku oko 23% probavljivih proteina i
oko 8% sirove masti, 0.9% sirovih vlakana, 22% bezazotnih ekstraktivnih mterija (BEM) pa su odliĉna stoĉna
hrana.
Repica je bitan ĉlan u zelenom konvejeru, jer daje najraniju proletnju i najkasniju jesensku zelenu stoĉnu
hranu. Korisna je medonosna biljka jer daje oko 50 kg/ha meda.
Ona ima veliki agrotehniĉki znaĉaj jer rano napušta zemljište pa omogućava pravovremenu i kvalitetnu
obradu za sledeći usev, kao i za setvu postrnih useva ĉime se dobije dve ţetve godišnje.
Botaniĉka klasifikacija
Uljane repice pripadaju familija Brassicaceae, rodu Brassica. To su jednogodišnje i dvogodišnje zeljaste
biljke sa n = 19 (2n=38) hromosoma u kupusne uljane repice (Brassica napus oleifera DC), i n = 10 (2n = 20) u
ogrštice (Brassica rapa oleifera DC).
Kupusna uljana repica (Brassica napus oleifera DC), na dve grupe: 1. jare forme (jednogodišnje) i 2.
ozime forme (dvogodišnje).
Botanička klasifikacija uljanih repica po Sinskoj
Brassica napus oleifera DC Ozima (dvogodišnja forma)
Odlike forme Varijeteti
1. Cvetovi beli, malo ţućkasti var. albiflora Sinskaja
2. Cvetovi ţuti
Cvast prstolika
Cvetovi prljavoţuti var. rassica Al.
Otvoreno ţuti, seme 1,2-1,5 mm var. hyemalis Döll
Seme 2.5 mm var. italica Al.
Cvast štitolika Plodovi dugi, u zrelom stanju vise var. subcorymbosa
Sinskaja
Jara (jednogodišnja forma)
1. Manje obrasli listovima, biljka manjih dimenzija, lisne drške u donjem delu stabla
plaviĉaste,
var. subrubescens
Sinskaja
2. Manje obrasli listovima, biljka manjih dimenzija, lisne drške u donjem delu stabla
zelene ili mestimiĉno obojene antocijanom, donji listovi useĉeni
var. corymbosa
Sinskaja
Brassica rapa oleifera DC 1. Donje
listovi i
cela biljka
glatka
Listovi po obodu celi ili malo useĉeni, vršni listovi obuhvataju u celosti
stablo. var. pomirica Sinskaja
2. Donje
listovi
maljavi,
cvast
štitolika
Donji listovi ne obuhvataju
stablo.
Donji listovi na grade gustu rozetu, većim
delom zupĉasto , biljke ovlaš maljave var. vulgaris Sinskaja
Donji listovi sloţeni u gustu rozetu,
useĉenost oboda donjih listova manja a u
gornjem veća, biljka maljava
var. aserbaidjanica
Sinskaja
Listovi
potpuno
obuhvataju
stablo.
Rozeta leţeća var. prostrata Sinskaja
Rozeta
uspravna
Biljke moćnog debelog stabla var. altaica Sinskaja
Biljke slabije i ranije se granaju var. caucasica Sinskaja
Poreklo uljane repice
Uljane repice su poznate u kulturi odavno. Antiĉki Grci i Rimljani upotrebljavali su ulje iz njihovog
semena za osvetljenje. One su poreklom iz Starog sveta - iz Azije i Evrope, a njihovi praroditelji, iako nisu taĉno
utvrĊeni, nalaze se medu divljim biljkama iz roda Brassica; najverovatnije je da su hibridnog porekla. Prema
japanskim istraţivaĉima, kupusna uljana repica je hibridna forma izmeĊu ogrštice (Brassica campestris L.) i vrste
kupusa (Brassica oleracea L. et DC.). MeĊutim, ogrštica je postala od divlje ogrštice (Brassica campestris L.).
Kupusna uljana repica je srodna sa korenastom biljkom Brassica napus rapifera Metzg., a ogrštica sa repom
ugarnjaĉom (Brassica rapa rapifera Metzg.).
Uljane repice, naroĉito kupusna uljana repica, najvaţnije su biljke za proizvodnju ulja u srednjoj i zapadnoj
Evropi. Najveći proizvoĊaĉ uljane repice u svetu je Evropska Unija, a pojedinaĉno Kina.
192
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ozima uljana repica Ozima ogrštica
Najveći proizvoĎači uljane repice u svetu
Proizvodnja zrna uljane repice u 2000. godini (ut)
EU Kina Kanada Indija SAD Ostali Svet ukupno
11 000 000 9 800 000 8300000 6 200 000 1 792 000 9 208 000 46 300 000
Najvaţnije zemlje proizvoĎači uljane repice u svetu (u %)
EU
24%
Kina
21%
Kanada
18%
Indija
13%
SAD
4%
Ostali
20%
Morfološke osobine
U obe vrste uljanih repica razlikuju se ozime i jare forme, odnosno sorte. Za gajenje su vaţnije ozime
forme, jer su prinosnije a naroĉito kupusne vrste uljane repice.
Koren im je vretenast. Slabe je usisne moći. S jeseni brzo raste i dostiţe u dubinu od 50 do 60 cm. IzmeĊu
pravog korena i lisnog korena nalazi se vrata korena, iz koga izbijaju boĉni korenovi. U jesen poĉinje da deblja i u
njemu se gomil razervna hrana.
Stablo je zeljasto, uspravno i razgranato, na preseku okruglo. U visinu moţe da izraste 100 do 150 cm, pa
i više, već prema sorti i uslovima u kojima uspeva. Razlike izmeĊu kupusne uljane repice i ogrštice u morfološkom
pogledu su što u kupusne uljane repice stablo i listovi su plaviĉastozeleni, boĉne cvetne drške izbijaju iz stabla pod
nešto većim uglom, a vršno listovi svojom osnovom obuhvata stablo do polovine njegove debljine. U ogrštice
sustablo i listovi su zeleni i manje-više maljavi, boĉne cvetne drške izbijaju iz stabla pod nešto manjim (oštrijim)
uglom, dok vršni list svojim donjim delom obuhvata stablo potpuno.
193
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Stablo ogrštice Različiti oblici listova uljanih repica Koren uljane repice
Listovi ovih biljaka izbijaju po celoj duţini stabla, oni su manje-više useĉeni i sedeći. U ogrštice listovi
su tanji, maljavi, travnastozeleni, a u kupusne uljane repice deblji, glatki, plaviĉasto zeleni. Kod ogrštice, vršni
listovi svojom osnovom potpuno obuhvataju stablo. Ozime forme do ulaska u zimu stvaraju rozetu. Cvetno stablo se
pojavljuje tek u proleće.
Cvetovi kupusne uljane repice su u grozdolikoj a cvetovi ogrštice u štitolikoj cvasti. Oni se sastoje od 4
zelena ĉašiĉna listića, 4 ţuta kruniĉna listića razliĉitih nijansi, te od 6 prašnika (4 su duţa, a 2 kraća) i tuĉka.
Oprašivanje je ksenogamo i autogamo. Pri ksenogamom oprašivanju, glavnu ulogu imaju insekti, naroĉito
pĉele, stoga su uljane repice i vaţne biljke za pĉelinju pašu. Cvetanje traje 25-30 dana. Ozime forme poĉinju da
cvetaju u proleće, 25-30 dana posle poĉetka vegetacije, a jare nešto kasnije. Zbog dugog perioda cvetanja, uljane
repice sazrevaju dosta neravnomerno.
GraĎa cveta uljane repice
Plod je ljuska, uzduţno pregradena pregradom, zvanom tin, u dva dela. Seme je priĉvršćeno za ovu
pregradu po celoj njenoj duţini sa sveke strane.
Plod (ljuska) Seme
194
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U kupusne uljane repice ljuske su duţe, deblje, duţine od 5 do 10 cm sa 25 do 40 semenki. U ogrštice plod
je manji, duţine 3 do 8 cm, sa 25 do 40 semenki.Zreli plodovi pucaju, pa se seme osipa.
Seme je poredano s jedne i druge strane pregrade, sitno je i okruglasto. U kupusne uljane repice seme je
nešto krupnije i plaviĉasto-crnkasto, u ogrštice nešto sitnije i mrkocrvenkasto. Masa 1000 zrna iznosi 3-7 g, a
hektolitarska teţina 65-66 kg. U semenu se nalazi 40-44% ulja. Fabriĉkom preradom dobija se iz 100 kg semena 35-
38 kg ulja. Ulje je zatvorenomrko.
Uslovi uspevanja
Kupusna uljana repica i ogrštica znatno se razlikuju u pogledu uslova uspevanja.
Odnos prema toploti.- Potrebe uljanih repica u toploti su umerene. Kupusna uljana repica je biljka
umereno toplog, ali vlaţnijeg podneblja. Prema mrazevima je osetljiva, naroĉito ako nije pokrivena snegom. Pod
sneţnim pokrivaĉem moţe da izdrţi mrazeve i do -25°C, a bez snega, ako zemljište nije mnogo vlaţno, do -15°C.
MeĊutim, ako je zemljište preterano vlaţno, ona strada pri mrazevima od -7° do -10°C. Najnepovoljnije na ozimu
kupusnu repicu deluju nagle temperaturne promene u toku jeseni i zime - zamrzavanje i kravljenje zemljišta, a
pogotovo ako je ono vlaţno kada koren poĉinje trunuti. Na ozimoj kupusnoj uljanoj repici nepovoljno se odraţava i
periodiĉno ponavljanje mrazeva u toku proleća, naroĉito kad vegetacija otpoĉne. Na ovu biljku nepovoljno utiĉe i
ledena kora. Zbog svega toga, ova je biljka nepodesna za krajeve u kojima su zime oštre, vetrovite i bez snega.
Najbolje joj odgovaraju krajevi podesni za gajenje ozime pšenice.
Nasuprot tome, ozima ogrštica manje je osetljiva prema oštrom podneblju te se moţe gajiti u krajevima
surovijih zima. Jare forme i jedne i druge uljane repice mogu se uspešno gajiti svuda, samo ako im je obezbeĊeno
dovoljno vlage.
Listovi u formiranoj rozeti Mladi usev uljane repice
Odnos prema vlazi.- Potrebe u v1azi su veće,
naroĉito u kupusne uljane repice. Ona se odlikuje velikim
transpiracionim koeficijentum koji znosi 734. Naroĉito je
vaţno da imaju dovoljno vlage u fazi nalivanja zrna. Sušu
ne podnose pa jako podbacuju u prinosu.
Odnos prema svetlosti.- Uljane repice, i ozime
i jare forme, biljke su dugog dana. Period jarovljenja u njih
traje 30-40 dana, a jarovizacija se obavlja pri temperaturi
od 2°C.
Odnos prema zemljištu.- U pogledu zemljišta,
ove dve biljke se razlikuju. Ozima kupusna uljana repica
mora se obavezno gajiti na plodnim, strukturnim i dubokim
zemljištima, dok ogrštica podnosi i nešto slabija zemljišta.
Medutim, na zemljištima u kojih je nivo podzemne vode
visok, koren truli. Kisela zemljišta ne podnose. Najbolje
uspevaju na zemljištima u kojih se pH kreće izmedu 6,5-6.
Dinamika razvoja uljane repice
195
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Agrtoehnika za repice
Plodored. - Uljane repice se moraju obavezno gajiti u plodoredu. Prema monoprodukciji su osetljive. Kao
najbolji predusevi za ozime forme smatraju se ranostasne okopavine, zrnene mahunarke i crvena detelina. MeĊutim,
za prolećne forme kao predusevi podesne su i kasne okopavine. Inaĉe su uljane repice, a naroĉito ozima kupusna
uljana repica, vrlo dobri predusevi za ozima ţita. Na isto mesto mogu se vraćati kad proĊu bar 3-4 godine.
Đubrenje. - Uljane repice trebaju mnogo hranivih materija, naroĉito kupusna uljana repica. za formiranje
srednjeg prinosa uljanim repicama potrebno je
oko 140 kg/ha azota, 60 kg/ha fosfora i 160
kg/ha kalijuma. Iz toga razloga se zemljište
mora obilato Ċubriti. Upotrebljavaju se stajsko
Ċubrivo i mineralna Ċubriva. Stajsko Ċubrivo
unosi se u zemljište pod duboko oranje u
koliĉini od 30 do 40 t/ha. Ono je naroĉito
znaĉajno za zemljišta koja oskudevaju u
organskim materijama. Od mineralnih Ċubriva
daju se: azotna, fosforna i kalijumova. Azotna
Ċubriva pospešuju opšte razviće biljaka, dok
fosforna i kalijumova pored toga povećavaju
otpornost uljane repice prema mrazevima.
Stoga su ona vrlo znaĉajna za gajenje ozimih Uljana repica je dobra medonosna biljka
sorti. Kalijumova Ċubriva povećavaju sadrţaj ulja u semenu.
Faza cvetanja uljane repice
Azotna Ċubriva unose se u zemljište delom pre setve (1/3 od predvidene koliĉine za dubrenje), a delom u
proleće (2/3) za prihranjivanje. Fosforna i kalijumova Ċubriva daju se tako da se polovina koliĉine predvidene za
dubrenje unosi u zemljište pod duboko oranje, a druga polovina pred setvu -pri pripremanju zemljišta za setvu. No
azotna Ċubriva, ako uljane repice dolaze posle leguminoza, treba obazrivo upotrebljavati, da še eventualno ne bi
produţila vegetacija, a smanjio prinos.
Obrada zemljišta -.Zemljište se obraduje što dublje (oko 30 cm), a posebnu paţnju treba pokloniti
uništavanju korovskih biljaka. Za ozime uljane repice zemljište se mora obraditi ranije u toku leta ili potkraj leta, za
prolećne repice u jesen, a moţe se obraditi i nešto docnije. Ako uljane repice dolaze u plodoredu posle zrnenih
mahunarki, crvene deteline ili drugih biljaka posle kojih na površini zemljišta ostaju organski ostaci, onda se
zemljište obraduje tako da se najpre zaoru ti ostaci, a duboko oranje poĉinje 4-5 nedelja posle toga.
Posebnu paţnju treba obratiti pripremi za setvu, jer je seme uljanih repica sitno, površina zemljišta mora da
bude dobro poravnata i isitnjena.
Setva. - Za setvu treba upotrebiti kvalitetno seme. Ĉistoća semena treba da iznosi 98%, klijavost 90%, a
vlaţnost 12%. Najbolje je seme iz prethodne godine. Ozima kupusna uljana repica je usev najranije setve; ona se
seje potkraj leta ili u poĉetku jeseni. Ranom setvom postiţe se i bolje razviće useva, a ona je i profilaktiĉka mera u
196
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
borbi protiv štetoĉina. Pored toga, pri ranijoj setvi, ona ranije i stasava i donosi veći prinos. Ozima ogrštica moţe se
sejati 10-15 dana kasnije.
Proletne forme uljanih repica treba sejati rano u proleće, u isto vreme kada se seju i jara strna ţita. Seje se
u redove širokoredo na rastojanju izmedu redova od 30 do 60 cm. U nas, najbolji rezultati postignuti su pri setvi na
rastojanju od 35 do 40 cm izmedu redova. Ako se te biljke gaje za stoĉnu hranu, onda se seju uskoredo na razmak
od 15 cm. Pošto je seme uljane repice sitno, seje se plitko na 1,5- do 2,5 cm. Za setvu je potrebno 5 do 8 kg/ha
semena, već prema rastojanju izmedu redova. Posle setve seme treba pokriti, drljanjem lakšim drljaĉama i valjanjem
površine.
Nega. - Mere nege su: drljanje, valjanje, kultiviranje, proreĊivanje, prihranjivanje, katkad i ogrtanje.
Drlja se samo izuzetno, ako se pre nicanja useva po površini zemljišta uhvati pokorica. Ona se razbija drljanjem
lakšim drljaĉama ili valjanjem rebrastim valjcima popreko na smer redova. MeĊuredno kultiviranje je obavezna
mera, a izvodi se u jesen i u proleće. U jesen se kultivira samo onda ako se za to ukaţe potreba, tj., ako se i korovske
biljke pojave u većim razmerama u proleće je kultiviranje obavezno, kultivira se rano ĉim to vreme dozvoli.
ProreĊivanje se moţe obavljati u jesen ili u proleće. U jesen se usev proreduje samo u onim krajevima gde
ne postoji opasnost od izmrzavanja biljaka; inaĉe se proreĊivanje odlaţe za proleće, i to što ranije -pre nego što u
biljaka poĉnu da rastu stabla. ProreĊivanje je ruĉno, a biljke se ostavljaju na rastojanju od 10 do 20 cm u redu.
Prihranjuje se u proleće, azotnim dubrivima. Za tu svrhu daju se 2/3 od predvidenih koliĉina tih Ċubriva. Prihranjuje
se jednovremeno uz prašenje, a posle proreĊivanja.
Usev uljane repice
Ogrtanje se primenjuje samo izuzetno, ako postoji opasnost od izmrzavanja biljaka u toku zime. Ogrće se
što kasnije u jesen, pošto prestane vegetacija, inaĉe biljke mogu da poteraju u stabla, a tada usev sigurno ugiba. Na
isti naĉin se neguju i prolećne forme ovih biljaka.
Ţetva. - Zreli plodovi uljanih repica pucaju, a seme se osipa. Zbog toga se ţanje pre potpunog sazrevanja
plodova dok su oni još mekani (elastiĉni) i dok seme u njima još ĉvrsto stoji. Ţetva se vrši dvofazno (ţetelicama) i
jednofazno (kombajnima), na koje se prethodno postavljaju odgovarajuća sita. Usev poţnjeven ţetelicama veţe se u
snopove, a snopovi stavljaju u krstine. Seme u snopovima brzo dozreva, pa se oni prenose sa njive pod kakvu
nastrešnicu gde se suše, a seme, ako se ospe, moţe se prikupiti. Pri ţetvi ţetelicama seme se ovrši na obiĉnim
vršalicama za ţita. Poţeljno je radi sukcesije dozrevanja (po etaţama) obaviti desikaciju, ĉime se u velikoj meri
smanjuje gubitak zrna prilikom kombajniranja.
197
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uljana repica u fazi zreobe Ţetva uljane repice
1
Bolesti i štetnici biljaka iz porodice kupusnjaĉa dati u u povrtarskom delu knjige.
198
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ricinus Ricinus communis L.
Sinonimi: ricin, harapka, kloščevina, krlja, krlj, klošč, čudika, krljeţ, čudno drvo; Engleski: castor oil plant;
Francuski: ricin; Nemaĉki: Hundsbaum; Ruski: клещевина.
Ricinus se gaji za proizvodnju semena koje je veoma cenjena sirovina za dobivanje ulja zbog njegovog
hemijskog sastava.
Sl. 1- Ricinus communis L. (naslikao W. Thomé)
Koliĉina ulja u semenu ricinusa zavisi od uslova u kojima uspeva biljka i od sorte (variranje po sortama
iznosi 12%).Ta koliĉina zavisi i od vremena ţetve, jer ima razliĉite vrednosti u raznim fazama zrelosti. U mleĉnoj
zrelosti iznosi oko 55% od koliĉine ulja u punoj zrelosti, a u voštanoj oko 90%. Pored toga, sadrţaj ulja u prezrelom
semenu veći je nego u punoj zrelosti.
199
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav semena ricinusa (u %)
Deo smena Ulje Belanĉevine BEM Celuloza Pepeo
Celo seme 55,42 19.97 2,34 19,60 2.67
Omotaĉ 1,66 7.14 8.49 79,98 2,72
Jezgra 70,15 24,24 1,61 1,48 2,52
Jodni broj ulja iznosi 81-91. Kiselinski broj se menja prema ekološkim prilikama, odnosno prema rejonu
proizvodnje.
Hemijski sastav ricinusovog ulja
Masne kiseline (u%)
Stearinska Dioksistearinska Oleinska Ricinolna Linolna
3 3 3,9 80-90 3,3
Ricinusovo ulje (alizarinsko ulje) veoma je viskozno, minimalno se menja pri promeni
temperature, ne mrzne na niskim temperaturama, a na vazduhu se ne suši. Zbog tih osobina ono je izvanredno
kvalitetno motorno ulje. Široko se primenjuje u tekstilnoj i koţarskoj industriji, a upotrebljava se i za proizvodnju
traka za pisaće mašine. Ricinusovo ulje je i sirovina za proizvodnju sintetiĉkog kauĉuka, veštaĉke koţe te nekih
drugih plastiĉnih masa, kao i za proizvodnju sapuna i kozmetiĉkih preparata. Dobiveno hladnim ceĊenjem, sluţi kao
medicinsko ulje, a u nekim zemljama (Italija i neke zemlje Azije i Afrike) upotrebljava se i kao jestivo ulje.
Od belanĉevina u semenu ricinusa najviše su zastupljene albumin (oko 54%) i globulin (oko 23%) od
ukupne koliĉine belanĉevina. Skroba nema, a šećera veoma malo. U semenu se nalaze i fosfatidi (preraĉunato na
lecitin, oko 0,26%), a ustanovljeno je i prisustvo ćilibarne kiseline. Sadrţi i otrovnu materiju ricin, koja deluje na
krvne sudove, krv i nervni sistem. Za ĉoveka je smrtonosna doza od 0,2 g a ta se koliĉina nalazi pribliţno u 6
semenki. Ĉisti ricin nije izdvojen, pa ni njegov hemijski sastav nije poznat. Pretpostavlja se da je to belanĉevinasta
materija. Pri zagrevanju lako se raspada. Ricin je prisutan u svim delovima biljke. U semenu se nalazi i alkaloid
ricinin (0,15%). Ostaci pri ceĊenju ulja upotrebljavaju se za proizvodnju biljnog kazeina, izradu lepkova, za ogrev i
kao Ċubrivo. I pored dosta visokog sadrţaja belanĉevina, ovi ostaci zbog ricina ne mogu se upotrebiti za ishranu
stoke. U novije vreme razraĊen je sistem za oslobaĊanje ricinusove saĉme od ricina.
Iz stabla ricinusa moţe se izdvojiti likino vlakno, koje je veoma grubo i dosta slabo, a sluţi samo u
proizvodnji grubih prediva (kanapi i uţad). U Kini listom ricinusa hrane svilene bube.
Poreklo risinusa
Ricinus porek1om iz Afrike. Po nekim autorima, samo je krupnosemeni ricinus porek1om iz Afrike, a
sitnosemeni potiĉe iz Azije. Divlji ricinus se susreće u Africi, i to u Etiopiji, Eritreji, Alţiru, Maroku. Pošto se u
Aziji ricinus nalazi kao korovska biljka, verovatnije je da je ricinus poreklom iz Afrike, odakle je prenet u Aziju,
Evropu i Ameriku. Ricinus je bio poznat antiĉkim Egipćanima i Grcima. Njegovo se ulje upotrebljavalo
prvenstveno za osvetljenje, jer pri sagorevanju ne ĉadi.
Centar porekla ricinusa
Godišnja svetska proizvodnja ricinusovog ulja iznosi oko 460 000 t, odnosno 1 100 000 tona zrna.
Najviše ricinusa se proizvede u Indiji, Brazilu i Kini. Godišnja produkcija ricinusovog ulja u Evropi je oko 90 000 t,
a uvozi još 30 000 t. S obzirom da ricinusovog ulje ima snaţan antikorozivni efekt, potrošnja takvog ulja u zadnjih
200
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
deset godina u EU je povećan. Na prostorima bivše Jugoslavije ricinus se proizvodi u Vojvodina, istoĉnoj i juţnoj
Srbiji, Makedonija i Hercegovini.
Ricinusovo ulje
Botaniĉka klasifikacija
Ricinus je jednogodišnja ili višegodišnja biljna vrsta. Pripada porodici Euphorbiaceae, rodu Ricinus.
Postoji nekoliko razliĉitih klasifikacija ricinusa. Po staroj klasifikaciji, Ricinus communis L. bio je podeljen na
krupnosemeni i sitnosemeni. Danas se kao najpotpunija klasifikacija smatra ona po kojoj se Ricinus communis L.,
tretira kao zbirna vrsta. Popova ih i deli na tri elementarne vrste.
Botanička klasifikacija Ricinus communis L., (Popova)
Vrste ricinusa Geografske
grupe Morfološke odlike
Krupnosemeni
Ricinus
macrocarpus
crveni
pr.sanguineus
Stablo crveno ili ljubiĉasto, retko zeleno, prekriveno maljicama, cvast je grozd
cilindriĉan, rastresit ili polurastresit, ĉahure na gornjoj polovici grozda, ĉahure
izduţene , površina nabrana sa ili bez bodlji, ne puacaju, seme s svetloljubiĉastim
mozaikom na crvenoj ili tamnoj osnovi, masa 1000 zrna – 360 do 470 g
indijski
pr. indicus
japanski
pr. japonicus
kineski
pr. chinensis
Stablo belo, retko ljubiĉasto, jako razgranato, grozdovi cilindriĉni, jako rastresiti,
ĉahure kao kod pr.sanguineus, mouaik na semenu siv do srebrnast na mrkoj osnovi,
masa 1000 zrna 225- 340 g
Sitnosemeni
Ricinus
microcarpus
divlji ricinus
ssp spontaneus
gajeni
ssp. cultus
persijski
pr. persicus
Stablo zeleno ili sivo sa crvenom nijansom na
osnovi, slabo razgranato, grozd koniĉan ili
cilindriĉan, srednje zbijen ili zbijen, ĉahura
loptasta, glatka sa bodljama ili bez, seme sitno,
masa 1000 zrna 180-225 g
indijski -pr. hindustanicus
korovski -pr. ruderalis
egipatski -pr. aegyptiacus
Zanzibarski
Ricinus
zanzibarinus
meksikanski
ssp. mexicanus
Biološke osobine
Od gajenih formi ricinusa, za proizvodnju u umereno toploj klimatskoj zoni od interesa su samo
jednogodišnje forme i to one kratkoga vegetacionog perioda. Višegodišnje forme, meĊu kojima ima i drvenastih,
dostiţu visinu i od desetak metara.
Koren je jako razvijen. Kod jednogodišnjih formi dopire i dublje od 2 m. Na suvljim zemljištima prodire
dublje, na vlaţnijim pliće. Neposredno ispod korenovog vrata izbija nekoliko (4-7) veoma snaţnih ţila, koje se jako
201
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
razgranjuju. Koren ricinusa veoma dobro usisava hranive materije.
GraĎa stabla ricinusa
Stablo je u poĉetku zeljasto, kasnije odrvenjava, kolencima je izdeljeno na ĉlanke. U jednogodišnjih
odlika visoko je 70 do 400 ili 500 cm. Na popreĉnom preseku je okruglo i šuplje, ispunjeno samo na kolenu, tako da
je šupljina stabla pregraĊena. Na površini je glatko, a po duţini blago izbrazdana. Boja stabla je razliĉita, bela ili
siva (usled jaĉe ili slabije voštane prevlake), zatim zelena, ruţiĉasta, crvena ili ljubiĉasta, u raznim nijansama.
Ricinus – opšti izgled Stablo ricinusa (detalj)
Pored toga, ruţiĉasta i ljubiĉasta boja mogu se pojaviti i samo na pojedinim delovima stabla. Vlakna od
lika u stablu su dosta kompaktna. Na vrhu glavnog stabla se formira cvast, usled ĉega je njegov porast ograniĉen. Iz
pupoljaka u vršnom delu stabla izbijaju boĉne grane od kojih jedna ĉesto preuzima ulogu glavnog stabla. Intenzitet
grananja je razliĉit, već prema odlici i sorti. Listovi su naizmeniĉni, imaju dosta duge cevaste drške, koje su obojene
istom bojom kao i stablo.
List je sloţen i sastoji se od liski. Liske su krupne, reţnjevito seĉene na 6 do 9 reţnjeva, po obodu moţe
biti nazubljene. Nervi lista su ĉesto obojeni (istom bojom kao i stablo). Površina liske je glatka i sjajna. Cela liska
moţe biti zelena ili obojena ruţiĉastom ili ljubiĉastom nijansom (kao i stablo).
202
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
List ricinusa (različiti oblici)
Cvet.- Ricinus je jednodoma biljka razluĉenih polova. Ţenski muški cvetovi smešteni su u istoj cvasti.
Ţenski su postavljeni u gornjem delu cvasti, a muški u donjem. U pogledu rasporeda polova pojavljuju se razne
anomalije, medu kojima i dvodomost.
GraĎa cveta ricinusa
Ţenski cvet ricinusa Muški cvet ricinusa Muški cvet ricinusa (detalj)
Cvast je grozd. Duţina mu varira, već prema sorti (i uslovima uspevanja), od 20 do 70 cm. U jednoj cvasti
moţe biti 30 do 500 cvetova. Osovina cvasti moţe biti duţa ili kraća, ugled ĉega grozd moţe biti zbijen ili rastresit.
Grozdovi se formiraju postepeno. Prvi se formira grozd kojim završava glavno stablo, zatim grozdovi na boĉnim
granama prvoga reda itd. Zaĉetak prve cvasti se diferencira u fazi 5 do 6 listova. Prvi grozdovi cvetaju 45 do 50
dana posle nicanja, a u toku sledećih 15 do 20 dana cvetaju drugi grozdovi (na granama prvoga reda). Grozdovi
ricinusa mogu biti koniĉni ili cilindriĉni. Veliĉina svih grozdova na biljci nije ista. Pod normalnim uslovima,
najveći su prvi grozdovi. Cvetni omotaĉ je prost, jednoslojan, izgraden od 5 sitnih listića, u muških cvetova pokriva
samo mnogobrojne prašnike, a u ţenskih samo tuĉak koji završava sa 3 dvodelna ţiga.
203
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Cvasti na stabljici ricinusa Cvast ricinusa (detalj) Cvast ricinusa (detalj)
Plod je trodelna ĉahura, loptasta ili ovalna. Površina joj moţe biti glatka ili naborana sa bodljama ili gola.
Bodlje na ĉahuri mogu biti kratke ili duge (10 do 12 mm), fine, tanke ili grube i debele. Zrele ĉahure su obiĉno
svetlomrke ili ţutomrke, dok nezrele mogu biti bele, sivozelene, ruţiĉastocrvene ili ljubiĉaste. Ĉahure ricinusa su
razliĉite veliĉine i svrstavaju se u 3 kategorije:
1. sitne – od 1,0 do 1,8 cm
2. srednje – od 1,9 do 2,1cm
3. krupne – od 2,2 do -3,0 cm.
U nekih odlika ricinusa one u doba sazrevanja pucaju i seme se osipa ili raspada na komorice u kojima
seme ostaje vezano (zatvoreno). U nekih ĉahure ostaju cele (što zavisi od posebnoga konĉastog zadebljanja na šavu
gde srastaju komorice). Od ukupne teţine ĉahure na seme otpada oko 70%.
Plod (čahura) ricinusa Glatka čahura ricinusa (bez bodlji
Čahure ricinusa sa bodljama Čahura ricinusa sa bodljama (detalj)
204
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Seme ricinusa je ovalno, na prednjem kraju malo suţeno, a sa bokova spljošteno. Na prednjem kraju mu je
gotovo uvek jasno izraţeno ispupĉenje -karunkula. Sastoji se od omotaĉa, endosperma i k1ice sa 2 kotiledona. Na
omotaĉ semena otpada u proseku 23%, a na unutarnji deo (tzv. jezgru) 77%. Duţina semena varira od 5 do 30 mm,
a širina je do 10 mm. Masa 1000 semenki iznosi 80 do 1000 g. Seme dugo do 8 mm ĉija masa 1000 zrna iznosi do
250 g, tretira se kao sitno.
Seme ricinusa (oblici i boje)
Semenjaĉa je petoslojna. Poslednji sloj, ponekad kao prozraĉna opnasta tvorevina, srasta sa unutarnjim
delom semena (jezgrom). Semenjaĉa je tvrda, krta, glatka i sjajna. Osnovna boja joj je tamnocrvena, otvorenomrka
do zatvorenomrka. Na njoj se skoro uvek nalaze svetlije mozaiĉne šare, skoro bele, svetlosive do srebrnaste,
svetlomrke, a ponekad i ruţiĉaste. Unutrašnji deo semena (jezgra) je mek, mesnat, beo do krem, a sastoji se od klice
sa dva listasta kotiledona i endosperma. Seme moţe da saĉuva klijavost 3 do 6 godina.
Uslovi uspevanja Ricinus je biljka tropskih i suptropskih rejona, ali njegove ranostasne odlike i sorte veoma dobro uspevaju i
u rejonima kontinentalne klime.
Odnos prema toploti. - Ricinus treba mnogo toplote. Po nekim autorima, toplotna suma za sazrevanje
drugih grozdova (grozdova na boĉnim granama prvoga reda) iznosi 3000 do 35000C. Minimalna temperatura za
klijanje semena iznosi 100C, a optimalna 20 do 25
0C. Pri 12 do 15
0C, nicanje traje od 12 do 15 dana. Optimalna
temperatura vegetacionog perioda iznosi 25 do 300C. Neposredno posle nicanja, biljĉice ricinusa su jako osetljive na
kasne prolećne mrazeve, tako da ugibaju već na –l0C. Razvijenije biljke mogu bez štete da izdrţe mrazeve do -3
0C.
Odnos prema vodi. - Pošto formira veliku vegetativnu masu, ricinus traţi mnogo vlage, i pored toga što
je relativno ekonomiĉan potrošaĉ vode. Moţe se gajiti u rejonima u kojima godišnje ne pada manje od 400 mm
taloga, a u toku vegetacije 200 mm. Pozitivno reaguje na navodnjavanje. Kratkotrajne suše izdrţava dosta dobro.
Jaka i dugotrajna suša izaziva opadanje listova i cvetova, što se sve nepovoljno odraţava na prinos semena i sadrţaj
ulja. Sve sorte ricinusa nisu podjednako osetljive na sušu.
Odnos prema svetlosti. - Ricinus ima velike potrebe u svetlosti. Zasenjivanje ne podnosi. Povećana
oblaĉnost u toku vegetacije nepovoljno utiĉe i na prinos i na sadrţaj ulja. U pogledu fotoperiodske reakcije, ricinus
je biljka kratkoga dana.
Odnos prema zemljištu. - U odnosu na zemljište, ricinus je veoma izbirljiv. On je biljka dubokih
plodnih i strukturnih zemljišta. Nepodesna su jako rastresita zemljišta kao i teška i zbijena. Teška zemljišta (usled
toga što imaju nepovoljan toplotni reţim) naroĉito su nepodesna u anektiĉkim rejonima ricinusa. Najbolje mu
odgovaraju ĉernozemi i duboka aluvijalna zemljišta. Proizvodnja se sa punim uspehom moţe organizovati i na
lakšim smonicama i gajnjaĉama. Podnosi slabije zaslanjena zemljišta. Optimalna reakcija zemljišnog rastvora za
ricinus je pH 6,0 do 7,3.
Agrotehnika za ricinus
Plodored.- Ricinus ne podnosi monoprodukciju, ali u odnosu na preduseve ne postavlja posebne zahteve.
U vlaţnim rejonima najbolji predusev su višegodišnje trave.U suvljim su nepodesne, jer iscrpljuju vlagu iz dubljih
slojeva zemljišta. Dobar predusev su i jednogodišnje mahunarke. U proizvodnji najĉešće dolazi posle strnina,
Ricinus je dobar predusev za skoro sve njivske kulture.
205
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Obrada zemljišta.- Ricinusa dobro reaguje na produbljivanje orniĉnog sloja jer izvanredno dobro
iskorišćuje sve prednosti duboke obrade. Povećanje prinosa semena i sadrţaja ulja usled povećanja dubine obrade
najveće je u sušnim rejonima i na nešto teţim zemljištima. U savremenoj proizvodnji dubina obrade zemljišta za
ricinus ne sme biti manja od 30 cm, a poţeljno je da se kreće izmeĊu 35 i 45 cm.
Osnovnu obradu zemljišta za ricinus treba obaviti obavezno u jesen, i to što ranije, a najbolje krajem leta i
poĉetkom jeseni. Svako zakašnjenje sa osnovnom obradom povlaĉi za sobom smanjenje prinosa semena i sadrţaja
ulja. Posle strnina i jednogodišnjih mahunarki potrebno je zaoravanje strništa, a tek posle toga se zemljište obraĊuje
na punu dubinu, dok se posle okopavina ore odmah na punu dubinu. Zimi zemljište ostaje u otvorenim brazdama. U
proleće, ĉim se zemljište malo prosuši, drlja se kako bi se brazde zatvorile. Posle desetak dana dopunski se obraĊuje
tanjiranjem na dubinu 6 do 8 cm, a nekoliko dana pre setve, ponovo dopunski se obraĊuje tanjiranjem na 10 do 12 i
setvospremaĉem. Nezakorovljeno zemljište koje je iz zime izašlo u izuzetno dobrome fiziĉkom stanju, samo se
jednom dopunski obraĊuje, i to na veću dubinu.
Đubrenje.-Ricinus troši znatne koliĉine hranivih materija. U 100 kg zrna uz odgovarajuću vegetativnu
masu iznosi iz zemljišta oko 7,2 kg azota, 1,7 kg fosfora i 5,9 kg kalijuma. Usled toga, on veoma dobro reaguje na
Ċubrenje. Stajsko Ċubrivo se u proizvodnji ricinusa upotrebljava samo u zgorelom stanju. Normativi su niţi i kreću
se obiĉno izmedu 15 i 20 t/ha, a samo na izrazito siromašnim zemljištima i do 30 t/ha. U savremenoj proizvodnji
ricinusa uglavno se koriste mineralna Ċubriva i to u proseĉnim koliĉinama: 40 do 80 kg/ha N, 50do 90 kg/ha P2O5 i
40 do 60 kg/ha K2O. Najbolji rezultati u proizvodnji ricinus postiţu se kombinovanim Ċubrenjem stajnjakom i
mineralnim Ċubrivima, pri ĉemu koliĉina stajnjaka obiĉno ne prelazi 15 t/ha.
Stajsko Ċubrivo se unosi pri osnovnoj obradi. Tada se unosi i 1/2 fosfornih i kalijumovih Ċubriva, a ostatak
se upotrebljava za startno Ċubrenje. Negde se primenjuje i takav postupak da se startno unese samo 1/4 od ukupne
koliĉine fosfornih Ċubriva, a ostatak se daje pri prihranjivanju. Trećina azotnih Ċubriva se unosi startno, a 2/3 se
ostavlja za prihranjivanje. Medutim, ukoliko se planira samo jedno prihranjivanje, u startnom Ċubrenju upotrebljava
se 1/2 od ukupne koliĉine, a 1/2 se ostavlja za prihranjivanje.
Setva. - Za setvu se uzima samo seme iz prvih grozdova, pošto se iz njega razvijaju biljke najveće ţivotne
sposobnosti, što obezbeĊuje velik prinos. Pored toga, takvim se semenom dobiva ujednaĉen usev. Seme za setvu
mora biti zdravo, ĉistoće najmanje 99%, a klijavost mu ne sme biti manja od 950 %.
Mlada biljka ricinusa Ricinus na početku cvetanja
Pri odabiranju semena za setvu, seme se potapa u vodu gde ostaje oko 4 sata. Sve što posle toga ispliva na
površinu vode odbacuje se, a za setvu se upotrebljava samo teţe seme, potonulo na dno suda. Kad se izvadi iz vode,
seme treba osušiti. Ricinus se u nas seje onda kad temperatura zemljišta dostigne 10 do120C, što u proseĉnim
godinama biva polovinom aprila. Ranija setva je nepogodna, jer je temperatura nepovoljna za k1ijanje semena i
nicanje, a seme je u zemlji izloţeno truljenju i napadu štetoĉina. MeĊutim, ricinus ne podnosi ni kasnu setvu. Pri
kasnoj setvi, sigurno podbacuje u prinosu. Tada se grozdovi na boĉnim granama kasno formiraju, a seme u njima
ne stigne normalno da sazri.
Seje se u redove i u kućice, odnosno “gnezda”. Gustina useva zavisi pored ostalog od osobina sorte.
Sortama, koje su bujnije i formiraju veću vegetativnu masu, daje se veći vegetacioni prostor i obrnuto. MeĊutim,
gustina useva se jednovremeno javlja i kao regulator bujnosti. Pri manjoj gustini biljke su bujnije, u izvesnom
stepenu im se produţava vegetacija, sazrevaju neravnomernije, i obrnuto. Ako se vegetacioni prostor jaĉe smanji,
biljke se izduţuju, a njihovo grananje smanjuje, kao i broj grozdova, a prema tome i prinos. Posledica toga je i
smanjenje sadrţaja ulja u semenu. Za sorte ricinusa koje se gaje u našim rejonima, vegetacioni prostor kreće se
izmedu 2000 i 3000 cm2, a to se postiţe rastojanjem izmeĊu redova od 50 do 80 cm i rarastojanjem izmeĊu
biljaka u redu, odnosno izmedu kućica od 30 do 50 cm. Inaĉe se mogu na jednome mestu u jednoj kućici ostavljati
po dve biljke. Tada se ostavlja veće rastojanje izmedu biljaka u redu, a ponekad i izmedu redova, tako da se dobija
pribliţno ista veliĉina vegetacionog prostora. Kada se ricinus seje u kućice, potrebno je 15 do 20 kg/ha semena, a za
206
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
setvu u redove 25 do 30 kg/ha. Seje se na dubinu od 6 do 7 cm. MeĊutim, ako je zemljište suvo, bolje rezultate daje
setva na dubinu od 10 do 12 cm.
Nega. - Posle setve primenjuje se ĉitav niz mera nege. Neposredno po nicanju, kad biljke imaju 2 do 3
prava lista, prvi put se meĊuredno kultivira, a uz to se usev i proreĊuje (sa proreĊivanjem se ne sme kasniti). Usev
posejan u redove proreĊuje se u dva poteza: buketiranjem i rašĉupavanjem buketa. Kada je usev posejan u
kućice, ĉupanju se suvišne biljka. Zatim se još dva puta meĊuredno kultivira, u intervalima od po 12 do 15 dana.
Ukoliko je to potrebno, kultivira se još jednom. Dubina meĊuredne kultivacije je 8 do 10 cm.
Primenjuju se i specifiĉna mere nege, a to su zakidanje vrhova stabaljike kada biljke imaju 4 do 5 pravih
listova. Time se prekida porast glavnog stabla, izaziva jaĉe grananje, a prvi grozdovi formiraju se na boĉnim
granama. Tada se u usevu formira veći broj prvih grozdova, i tako se povećava prinos semena. Zakidaju se i vrhovi
boĉnih grana.Time se spreĉava izbijanje grozdova u kojima seme neće sazreti do kraja vegetacije. Boĉne grane
zakidaju se posle formiranja poslednjeg reda grozdova koji će normalno moći da sazru.
Prihranjivanje je veoma znaĉajna mera nege. Usev se prihranjuje dva puta u toku vegetacije. Prvi put uz
proreĊivanje, a drugi put u poĉetku formiranja prvih grozdova. Ricinusu treba najviše vode za cvetanja i nalivanja
zrna. MeĊutim, potkraj vegetacije vlaţnost ne sme da bude suviše velika, ne jer bi to produţilo vegetacioni period i
pojaĉalo grananje biljaka. Tada bi se intenzivno formirale grane na kojima se zaĉeci cvasti obrazuju kasno. Od
vaţnog znaĉaja su zalivanja u toku cvetanja i nalivanja zrna. Zalivna norma treba da se kreće izmedu 40 i do 70
l/m2 vode. Veoma je znaĉajno u sušnim rejonima rano zalivanje, pre setve ricinusa.Time se u zemljištu stvaraju
rezerve vode i izbegava zalivanje u prvim fazama razvića. Taj postupak utiĉe pozitivno i na porast i razviće
korenovog sistema. Seme ricinusa sazreva postepeno. Najpre sazreva seme u prvim grozdovima formiranim na vrhu
stabla, zatim grozdovi na granama prvog reda itd. U nas se normalno formiraju i sazrevaju samo grozdovi prvoga i
drugoga reda, a eventualno u povoljnim godinama i grozdovi trećega reda. Na prve grozdove u nas otpada 70 do
75% ukupnog prinosa zrna. Zreli grozdovi ricinusa dobivaju mrku, odnosno ţutomrku boju. U mnogih sorti, zrele
ĉahure pucaju i raspadaju se na komorice u kojima seme ostaje vezano, ili se pak ono sasvim oslobaĊa. Posledica je
u oba sluĉaja osipanje
Ţetva.- Ricinus se ţanje sukcesivno onako kao pojedine grupe grozdova sazrevaju. Grozdovi se odsecaju
ruĉno, zatim se dosušuju, a posle toga vrše se specijalnim mašinama. Ricinus, u koga nije izraţeno osipanje semena,
ţanje se jednofazno, adaptiranim kombajnima. Da bi kombajn mogao normalno da radi, usev se prska preparatima
koji izazivaju opadanje lista (npr. 3-5% rastvor dinitrokrezola, magnezijum hlorat, herbicidi iz grupe paraquata).
Kondiciona vlaga za ĉuvanje semena ricinusa iznosi 8-10%.
Zrela semenka ricinusa Ispucale čahure ricinusa
207
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sezam Sesamum indicum L.
Sinonimi: suzam, suzan; Engleski: sesame, benne, till, sim sim; Francuski: sesame; Nemaĉki: Sesam; Ruski:
конжут.
Gaji se za proizvodnju kvalitetnog ulja koje se u kulinarstvu smatra najboljim po ukusu i aromi. Sadrţi
druge cenjene hranive materije.
Sesamum indicum L. (naslikao W. Thomé)
Sezamovo ulje moţe se meriti s orahovim uljem, a moţe da zameni maslinovo ulje. Primenjuje se pri izradi
margarina i u konzerviranju hrane. Hladnim presovanjem semena dobije se ulje svetle boje. Ne fermentira, odnosno
ne moţe se uţeći jer sadrţi sezamin. Hidrolizom sezamina dobija se sezamol, koji je dobar antioksidans. Sezamin
se dodaje uz piretrin za pojaĉavanje efikasnosti insekticida.
Ulje dobijeno toplim presovanjem slabijeg je kvaliteta, a sluţi za podmazivanje, izradu sapuna, parfema,
hartije za kopiranje, za fiksiranje cvetnih mirisa. ĆaĊ od sagorelog sezamovog ulja upotrebljava se za izradu crne
boje za crtanje i pisanje (tuša).
208
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav zrelog semena sezama (u %)
Voda Sirovo ulje Sirovi proteini Ugljeni hidrati Pepeo
Minimum 5,17 51,58 17,06 16,22 3,19
Maksimum 6,05 57,59 21,44 21,98 4,21
Proseĉno 5,71 53,85 19,18 17,69 3,57
Sezamova saĉma, preostala pri toplom presovanju, odliĉna je koncentrovana stoĉna hrana, koja sadrţi
33,23% belanĉevina, 5,81 % ugljenih hidrata i oko 8% ulja, a uz to i veći procent kalcijuma, fosfora i vitamina.
U Makedoniji se od sezamovog semena izraduju veće koliĉine tahanovog ulja, tako da se seme potapa u vodu,
potom ljušti, suši i na kraju samelje. Od ulja i šećernog sirupa prireduje se tahanhalva. Kvalitet i koliĉina ulja
zavisi od sorte sezama, boje i krupnoće zrna, a i od porekla semena. Belosemene sorte smatraju se boljima.
Randman tahanovog ulja kreće se od 75 do 80%.
U Makedoniji i na Orijentu seme sezama upotrebljava se i direktno u ishrani, zatim za slatkiše i bombone.
Njime se pre peĉenja posipaju razne vrste peciva. U Indiji se koristi i za leĉenje rana, a dobar je lek protiv obolenja
od kiseline u ţelucu.
Poreklo sezama
Sezam se matra starom gajenom vrstom. Potiĉe iz tropskih predela Afrike. Poĉeo se najpre gajiti u
Vavilonu i Asiriji pre 4000 godina. Od 35 vrsta roda Sesamum opisano je 28 vrsta u juţnoj i jugozapadnoj Africi. U
Aziju je prenesen verovatno putem Etiopije i Eritreje, pa se proširio u Indiju i Kinu, zatim po srednjoj Aziji, maloj
Aziji, Zakavkazju i zatim po mediteranskim zemljama. Na većim površinama gaji se u ravnicama. U Makedoniju su
ga doneli Turci. U juţnim rajonima uspeva na 800 do 900 m nadmorske visine, u Avganistanu do 1200 m, u Etiopiji
do 2700 m. U Evropi, na manjim površinama, gaji se u Grĉkoj, Bugarskoj i Makedoniji.
Poreklo i rasprostranjenost sezama
Danas se najviše gaji u Indiji (35% svetske proizvodnje) , Kini (11% svetske proizvodnje), a zatim slede
Mianmar (bivša Burma), Sudan, Meksiko, Nigerija, Venecuela i Turska. Ukupna svetska proizvodnja je 2 530 000
t, a proseĉni svetski prinos se kreće od 300do 350 kg/ha, premda se mogu postići i veći prinosi (1 200 kg/ha –
Etiopija).
Botaniĉke klasifikacija
Sezam je jednogodišnja zeljasta biljka, pripada familiji Pedaliaceae, rodu Sesamum. Od svih 35 vrsta
samo su tri znaĉajne za poljoprivrednu proizvodnju: Sesamum indicum L., Sesamum radiatum Schum. et Thonn
Sesamum alatum Thonn.
Za poljoprivrednu proizvodnju najvaţnija je prva vrsta (Sesamum indicum L.), a podvrsta Sesamum
indicum ssp. bicarpellatum Hilt., je najrasprostranjenija.
209
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botanička klasifikacija sezama
Vrste sezama Podvrste sezama Odlike podvrste Grupe (proles)
1.Sesamum indicum L
Sesamum indicum ssp.
bicarpellatum Hilt.
Ĉahura sa 2 oplodna
istića i 4 loţe
azijski
pr. asiaticum Hilt.
abisinski
pr. abyssinicum Hilt
Sesamum ssp.
quadricarpellatum Hilt.
Ĉahura sa 4 oplodna
listića i 8 loţa).
2.Sesamum radiatum
Schum. et Thonn
3.Sesamum alatum Thonn
Morfološke osobine
Koren je vretenast i dopire 70 do110 cm u dubinu. Razgranat je i najveća masa razvija se do 30 cm, u
sušnijim krajevima ponekad i do 50 cm. Najintenzivnije se razvija za
cvetanja i pre zrenja ĉahura.
Stablo je uspravno, maljavo ili golo, visoko 40 do 100 cm, u
preseku ĉetvrtasto ili osmorouglasto. Ima 2 do 4 ili 6 boĉnih grana, koje
izbijaju po celoj duţini ili pri osnovi stabla. Boje je zelene ili ljubiĉaste, a
takve mogu biti i ĉahure.
Listovi su naizmeniĉni, otvorenozeleni do zatvorenozeleni, na
duţoj peteljci, slabo nazubljeni ili jako useĉene liske. Većinom su maljavi.
Pri zrenju ĉahura, listovi poĉinje ţuteti i opadati od osnove ka vrhu stabla.
Plod (čahura) i zvonasti izgled cveta sezama Korenov sistem sezama
Cvet je zvonast, petorodelan, bel, ruţiĉast ili ljubiĉast. Cvetovi izbijaju po 1 do 3 u pazuhu lista. Od pet
prašnika jedan je nerazvijen. Tuĉak je maljav, sa 2 do 4 oplodna listića, dugaĉkim stubićem i 2 do 4 plosnata ţiga.
Sezam je samooplodna ili stranooplodna biljka. OploĊuje se pomoću vetra i insketima. Cveta 35 do 50 dana.
GraĎa cveta sezama Izgled tučka sezama
210
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Plod je izduţena ĉahura (duga 2 do 4 cm), u osnovi zaobljena, pri vrhu zašiljena. Ĉahura ima 4 ili 8
pregrada. U pregradama se nalzi seme, poslagano u vertikalne redove. Zrele ĉahure postaju ćilibarne boje. Na
jednoj stabljici ima 40 do 60 ĉahura, a u selekcionisanih sezama i do 300.
Čahura sezama GraĎa čahure sezama
Seme je sitno, po obliku nalik na seme lana, poreĊano je u ĉahuri u 4 ili 8 redova. Sazreva postupno, zato
se pri pucanju ĉahure osipa. Belo je, ţuto u razliĉitim nijansama, pa i crno ili drugih boja. Najcenjenije je belo seme.
Dugo je 2,7 do 4 mm, promera oko 1,9 mm. Masa 1000 zrna je 2,80 do 3,20 g, hektolitarska masa iznosi od 61 do
64 kg.
Izgled i boja semena sezama
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - Sezam je osetljiv na niske temperature. Ugiba od mraza na 00C. Minimalna
temperatura za klijanje je od 150
do 18°C. Niţe temperature od 150C temperature zaustavljaju rast i razvoj sezama.
Za period vegetacije koja traje 90 do 120 dana , treba mu oko 25000C. Vegetacioni period nekih sorti traje i 150
dana.
Odnos prema vlazi. - Otporan je na sušu. Semenjaĉa je tanka pa seme brzo bubri i klija ako u zemljištu
ima dovoljno vlage i toplote. Klija za 24 sata, a niĉe za 4 do 5 dana, samo ako je zemljište dobro obraĊeno i
nezakorovljeno. Najbolje uspeva ako vlage ima od 70 do 80% od poljskoga vodenog kapaciteta zemljišta. Najveće
zahteve prema vlazi ima u fazi cvetanja i u poĉetku zrenja. Atmosferska suša ispod 15% relativne vlaţnosti vrlo je
štetna za sezam. Prevelika vlaţnost u toku cvetanja izaziva bakteriozu.
Odnos prema zemljištu. - Sezamu najbolje odgovaraju strukturna zemljišta, odnosno aluvijalna,
karbonatne smonice, ĉernozem. Na vrlo lakim zemljištima kao što su peskuše daje vrlo slabe prinose. Nepodesna su
i zaslanjena, teška, zbijena zemljišta, na kojima se lako stvara pokorica. Sezam voli svetlost.
Odnos prema svetlosti.- Biljka je kratkog dana i kratkog stadijuma jarovizacije. Na ekvatoru se razvija
brzo, a na severu se vegetacija produţuje. Rane forme sezama nisu toliko osetljive na duţinu dana. Prva dva ovalna
zatvorenozelena listića pojavljuju se 5 do 10 dana posle nicanja a zatim svakih 2 do 5 dana drugi parovi.
211
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Butonizacija poĉinje 20 dana posle nicanja, a posle 20 do 25 dana javljaju se cvetovi. Cvetanje traje 35 do
50 dana. Listovi poĉinju opadati 60 dana od poĉetka cvetanja, a tada dozrevaju i pucaju prve ĉahure.
Agrotehnika za sezam
Plodored. - Sezam treba sejati posle useva koji ostavlja zemljište nezakorovljeno i s dobrom strukturom.
Svejedno je da li su prethodne godine posejana strna ţitţ ili kasne okopavine, jer sezam kao kasni proletni usev,
ostavlja dovoljno vremena da se zemljište dobro obradi. Monoprodukciju treba izbegavati. Vrlo dobri predusevi za
sezam su jednogodišnje i višegodišnje leguminoze. Ti usevi ostavljaju zemljište nezakorovljeno i bogato azotom.
Sezam je mnogo bolji predusev za ozimu pšenicu i jeĉam nego što su to suncokret, kukuruz, šećerna repa..
Svi predusevi u istoj godini treba da stignu do ţetve do 15. juna, najkasnije do poĉetka jula kako bi se
obrada i priprema zemljišta za setvu obavila na vreme.
Obrada zemljišta. - Seme sezama je sitno pa traţi ravno i dobro obradeno zemljište. Ako se seje kao
glavni usev u suhim rejonima treba nastojati da se obradom zemljišta saĉuva vlaga do setve i u toku vegetacije
sezama. Ako su kao predusev zasejana strna ţita, strništa treba zaorati što ranije na 10 do 20 cm, ili treba izvršiti
osnovnu obradu na dubinu do 30 cm, odmah posle ţetve. Posle okopavina zemljište treba odmah duboko obraditi.
Posle osnovne obrade zemljište se u proleću predsetveno obraĊuje. Ukoliko je zemljište ulegnuto ili veoma
zakorovljeno, ono se ponovo ore, i to pliće, a posle odmah drlja. Pre same setve zemljište se drlja izvrnutom
branom, daskom ili kembridţ-valjcima kako bi se što bolje izravnalo. Nakon setve usev se valja
drvenim valjcima, kako bi vlaga iz donjih slojeva zemljišta mogla priticati kapilarnim usponom, i kako bi usev
ravnomernije ponikao.
Sezam neravnomerno cveta Cvet i čahura
Zemljište za sezam kao drugi usev obraĊuje se sliĉno kako je navedeno za glavni usev. Ako je zemljište
suvo, obavezno se pre setve navodnjava, a osnovna i predsetvena obrada zemljišta treba da se izvrši što brţe.
Đubrenje. - U poĉetku, dok se nadzemni delovi razvijaju jaĉe a koren slabije, sezamu su potrebne lako
rastvorljive hranljive materije. Iskorišćavanje i upotreba Ċubriva nisu kod sezama dovoljno prouĉeni. Dinamika
uzimanja hraniva najjaĉa je za vreme cvetanja i formiranja ĉahura. Smatra se da u sušnim krajevima ne treba Ċubriti
sezam već predusev. Na navodnjavanim zemljištima Ċubri se pre setve i u toku vegetacije (prihranivanje). Đubriti se
moţe pre osnovne obrade, sa 15 do 20 t/ha stajskog Ċubriva ili sa 50 do 60 kg/ha P2O5, 40 do 60 kg/ha K2O.
Azotna Ċubriva daju se u proleće pre setve u koliĉini od 30 do 40 kg/ha N. U uslovima navodnjavanja za
visokorodne sorte doza Ċubriva je veća.
Setva. - Seme treba da je od rejoniranih sorti, prvoklasnog kvaliteta. Uzima se iz ĉahura donje etaţe kako
bi bilo ujednaĉeno i krupno. To se moţe postići tako da se uzme seme iz prvog osipanja posle ţetve. Na 2 do 3 dana
pre setve seme se obavezno zaprašuje preparatima ili potapa u rastvore preparata te rastvore plavog kamena ili
formalina protiv bolesti i za zaštitu od mrava i drugih štetoĉina. Seje se u prethodno dobro pripremljeno zemljište
sa dovoljno vlage, u vreme kad je temperatura 150 do 18
0 C. Setva poĉinje sredinom maja, a završava sredinom
juna. U nekim rejonima moţe se produţiti i do poĉetka jula ali samo uz navodnjavanje. Ako se sezam seje kao drugi
ili postrni useva, seje se noću ili ranije ujutro, kako bi se izbegle visoke dnevne temperature i isparavanje vlage
zaostale od poslednje predsetvene obrade zemljišta. Rok setve ne treba mnogo produţavati, jer pri kasnoj setvi u
jesen zbog nedovoljne toplote ĉahure ne pucaju,a biljka strada i od ranih jesenjih mrazeva. Sezam se seje ruĉno i
mehanizovano. Najbolje je sejati sejalicama za kukuruz u redove, na rastojanju od 40 do 60 cm. Tako se, u
izvesnim okolnostima, moţe izbeći i skupo ruĉno proredivanje.Koliĉina semena varira od 8 do 12 kg/ha što zavisi
212
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
od privredne vrednosti semena, od naĉina sejanja i od kvaliteta obrade zemljišta. Seme se seje na dubinu od 2 do 3
cm.
Nega useva. - Sezam se sporo razvija, pa za vreme nicanja treba obratiti paţnju na eventualno stvaranje
pokorice i razvoj korova. Zato se u to vreme usev okopava izmedu redova ili se primenjue meĊuredno kultiviranje.
Kultivatori treba da budu snabdeveni delovima koji spreĉavaju uništavanje i zagrtanje neţnih biljĉica. Istovremeno,
pri ovom ili pri ruĉnom okopavanju, kad biljke dobiju ĉetvrti list, usev treba prorediti, ostavljajući u redu po jednu
biljku na svakih 10 cm. Vegetacioni prostor za jednu biljku treba da iznosi od 300 do 450 cm2 .
Drugo i treće meĊuredno kultiviranje se izvodi na dubinu od 8 do 10 cm. Uz navodnjavanje, broj okopavanja
(kultiviranja) je veći. U fazi cvetanja i formiranja ĉahura pod uslovom da se sezam ne navodnjava, treba prestati sa
meĊurednom obradom.
U vreme jaĉih suša, (od druge polovine jula do prve polovine avgusta) sezam se 2 do 3 puta navodnjava
pomoću brazda dubokih 8 do 10 cm, Veštaĉkim Ċubrivima,
posebno azotom, prihranjuje se pre same kiše ili pre
navodnjavanja, s tim što se posle toga zemljište izmeĊu redova
i obraĊuje. Navodnjavanjem se prinos semena moţe uvećati
dva puta pa i više (više od 1000 kg/ha).
Ţetva. - Sezam cveta neravnomerno, prema tome ni
ĉahure ne sazrevaju, odnosno ne pucaju istovremeno. Najpre
pucaju ĉahure u donjoj etaţi stabla, odnosno pucaju od dole
prema vrhu. Ţetva poĉinje pre sazrevanja svih ĉahura (posle bi
se seme osipalo). Vreme ţetve odreĊuje se onda kad poĉnu
pucati prve ĉahure. Ţetvu treba obaviti za 2 do 3 dana. Na
manjim površinama, ţetva je ruĉna. Ţanje se srpom a posle
toga, sezam se veţe u snopove i slaţe na zbirnom mestu u
kupove. Na suncu i na promaji ĉahure uskoro poĉinju pucati i
seme se osipa. Posle toga snopovi se s vremena na vreme mlate
motkom sve dok seme ne ispadne iz popucalih ĉahura. Ruĉna
ţetva sezama skup je i mukotrpan posao. Pored toga, za vlaţna
vremena pri ţetvi, seme brzo isklije, jer je stadijum mirovanja
veoma kratak. Po suvom vremenu, nespremljeno seme raznose
mravi. Mehanizovana ţetva se obavlja ţetelicama ili
samovezaĉicama. Pri vršidbi treba broj okretaja doboša na
vršalici smanjiti do 600 o/min. Preporuĉuje se i to da se
ţelezne šine na dobošu zamene drvenima, kako se seme ne bi
oštetilo. Seme sezama ĉuva se u dţakovima, u suvim i
promajnim prostorijama. Vlaţnost semena sezama ne bi smela
da preĊe 10 %. Vezanje sezama u snopove pre vršidbe
Tahanhalva Sezamovo seme na pecivu
213
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Mak Papaver somniferum L.
Sinonimi: veliki mak, afion; Engleski: poppy, oil poppy, opium poppy; Francuski: pavot; Nemaĉki: Schlafmohn;
Ruski: мак.
Mak se gaji za proizvodnju semena (uljani mak) i za proizvodnju opijuma i semena (opijumski mak),
koji ima mnogo veći privredni znaĉaj od uljanog koji se uglavnom gaji kao povrtna biljna vrsta.
Papaver somniferum L. (naslikao W. Thomé)
Makovo seme se upotrebljava za proizvodnju ulja, a delom i za spravljanje posebnih kolaĉa (makovnjaĉe).
214
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav semena maka (u %)
Voda Sirovi proteina Sirova ulja Uljeni hidrata Sirova celuloze Mineralne materija
5,73 22,10 52-61 10,27 7,81 6,29
Dve trećine ovog ulja, koje se dobija hladnim presanjem semena, upotrebljava se za ljudsku ishranu. To je
bledoţuto ulje, vrlo prijatnog mirisa i ukusa. Ulje, koje se dobija toplim presanjem, spada u polusušiva tehniĉka ulja
i sluţi za izradu lakova, kvalitetnih slikarskih boja, spuna. Uljane pogaĉe koje ostaju posle benzinske ekstrakcije
ulja iz semena su vrlo dobra za mleĉnu i tovnu stoku.
Hemijski sastav makove pogače (u %)
Voda Sirovi
proteina Masti
Uljeni
hidrata
Sirova
celuloze
Mineralne materija
Ca P
12-14 35-40 2-3 15-22 12 4.3 3.8
Sirovi opijum, koji se dobija zarezivanjem makovih ĉahura u odredenome momentu je stvrdnuti sok ploda,
tamnokafene boje. U njegov vrlo sloţeni sastav ulazi 26 akaloida, koji sluţe kao vrlo vaţno sredstvo za izradu
lekova. Medu njima je najvaţniji morfijum po kome se opijum ceni i plaća. Sadrţaj morfijuma u opijumu moţe da
varira od 3 do 21 %. Ima primenu u medicini za ublaţavanje bolova, smirenje nerava, savlaĊivanje nesanice.
Morfijum i drugi vaţni alkaloidi izdvajaju se iz mleĉnog soka biljaka. Zato se koriste forme maka bogate mleĉnim
sokom (opijumski mak). Zasecanjem ĉahura opijumskog maka u odreĊenom stepenu razvoja, na površinu ĉahure
izbija mleĉni sok koji u dodiru sa vazduhim postaje gust i dobija tamnomrku do crnu boju koji se naziva sirovi
opijum. Sirovi opijum se dalje industrijski preraĊuje i iz njega izdvajaju ţeljene komponente.
Kolači (makovnjače) Proizvodi od maka
Od ostalih alkaloida koje opijum sadrţi vaţni su: kodein (0,2-4%), papaverin (0,5-1,20;0) tebain (0,1-
0,50 %) narkotin (4-10%), narcein (0,5-1 %), laudanozin, hidrastin, neocin, ksantamin, lantopin, mekonidin.
U medicini, kao droga, upotrebljava se samo opijum koji pri 15% vlage sadrţi više od 11 % morfijuma. Otpaci
makovih ĉahura posle vršidbe takode se upotrebljavaju za ekstrakciju morfijuma i drugih alkaloida. Oni sadrţe
0,4% morfijuma, 0,007 % papaverina, 0,005 % kodeina.
215
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Poreklo maka
Praroditelj gajenog maka još nije odreĊen. Jedni smatraju da je gajena vrsta maka nastala od divlje vrste
Papaver setigerum. MeĊutim, Bazilevskaja ovu pretpostavku odbacuje, s obirom na to što se Papaver setigerum
nalazi samo zapadno od ostrva Kipra, a ne istoĉno gde je postao Papaver somniferum.
Mak je nastao u Maloj Aziji. Antiĉki Grci su ga gajili još u 9. veku pre nove ere. Iz Male Azije je u 7.
veku pre nove ere prenesen u Egipat. Od 8. veka poĉeo je da se širi prema istoku, prvo u Iran, a potom u Indiju i
Kinu, koje su kasnije postale najveći proizvodaĉi opijumskog maka. U Makedoniju su mak doneli Turci u prvoj
polovini 19. veka. Prvi ogledi sa opijumskim makom su otpoĉeli u štipskom rejonu 1835. Već u drugoj polovini 19
veka Makedonija je predstavljala znaĉajno podruĉje gde se proizvodilo godišnje oko 80 t odliĉnog sirovog opijuma.
Centar porekla i rasprostranjenost maka
Za razliku od uljanog maka, koji moţe da uspeva na nešto širem arealu, opijumski mak je više biljka
suptropskog podneblja i ima ograniĉeni areal rasprostiranja. Oblast njegove kulture zapoĉinje od planina sa desne
strane Vardara pa se prostire do korejskih obala na istoku, izmeĊu 110 severne geografske širine u Madrasu (Indija),
kao najjuţnije granice, i 480 severne geografske širine u Mandţuriji, kao najsevernije granice. U Makedoniji,
opijumski mak dopire do 42015′
severne geografske širine, u Bugarskoj do 43
0 severne geografske širine, u Turskoj
do 450 severne geografske širine. Uljani mak se gaji i severnije od ovih granica kao i u našim prostorima uglavnom
kao povrtni usev. Nema taĉnih podataka o proizvodnji maka u svetu. Statistika FAO ne daje ovakve podatke u
javnost. Poznato je damo da se godišnja proizvodnja opijuma u svetu kreće nešto preko 1 000 000 kg. Najveći
proizvoĊaĉi opijuma su Indija (62%), Turska (oko 19%), bivši SSSR (oko 12%) i Iran (3%). U zadnje vreme, znatno
proizvodnju opijuma drţi i Afganistan. Proizvodnju uljnog maka svetska statistika ne biljeţi, jer se radi o malim
koliĉinamaa a seme se uglavnom koristi u proizvodnji raznih slastica.
Pored uljanog i opijumskog maka, postoje i ukrasne forme koje se gaje u vrtovima ili sakcijama.
Ukrasne forme maka
216
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botaniĉka klasifikacija
Mak je jednogodišnja zeljasta biljka, pripada familija Papaveraceae, rodu Papaver. Prema poslednjoj
sistematici, koju je dala Veselovskaja, gajena vrsta maka Papaver somniferum L. se deli na 8 podvrsta koje su se
formirale u razliĉitim geografskim oblastima:
1. Papaver somniferum spp. subspontaneum Basil - poludivlji mak
2. Papaver somniferum spp. euroasiaticum N. Veselov, - evroazijski
3. Papaver somniferum spp. tianchanicum Basil. - tjanšanski
4. Papaver somniferum ssp. chinense Basil. - kineski
5. Papaver somniferum ssp. austroasiaticum Basil., juţnoazijski
6. Papaver somniferum ssp. turcicum Basil., - turski
7. Papaver somniferum spp. tarbagataicum Basil., - tarbagatajski
8. Papaver somniferum ssp. songoricum Basil. - dţungarski
Kao osnova za klasifikaciju sluţila su graĊa ţiga, debljina zidova ĉahure, veliĉina i broj ĉahura na biljci,
forma ĉahure, debljina i urezanost listova. U okviru tih podvrsta, dalja podela na varijetete uzima za osnovu boju
cveta, ili boju gornjeg dela kruniĉnih listića, ili boju pega u osnovi kruniĉnih listića, ili boju semena. Prema boji
semena, Hegi je determinisao 6 varijeteta:
1. Papaver somniferum var. nigrum -sa crnim sernenom,
2. Papaver somniferum var. album -sa belim,
3. Papaver somniferum var. caesium -sa plavim,
4. Papaver somniferum var. roseum -sa ruţiĉastim,
5. Papaver somniferum var. griseum -sa sivkastim i
6. Papaver somniferum var. luteum -sa ţutim.
Po upotrebi mak se deli na opijumski i uljani. Te dve grupe razlikuju se po nizu morfoloških osobina. Za
opijumski mak je karakteristiĉno da ima debele nesegmentisane zidove ĉahura, dobro razvijen sistem mleĉnih
sudova bogat lateksom, debeli listovi jako pokriveno voštanim prevlakom i bele ili ljubiĉaste cvetove. Uljani mak
ima ĉahure tankih i segmentisanih zidova, slabo razvijene mleĉne sudove oskudne lateksom, tanke listove, slabo
prekriveno voštanom prevlakom.
Morfološke osobine
Koren je slabo razvijen i plitka korenov sistem.
Stablo je uspravno, glatko, okruglo i lako lomljivo, dostiţe visinu od 120 do 160 cm. Nešto iznad svoje
osnove ono se razgranjava od 1 do 10, a ponekad i do 20 grana koji ĉesto nadvisuju glavno stablo.. I stablo i grane
se završavaju cvetom i presvuĉeni su tankom voštanom prevlakom koja biljci daje plavo-zeleni odsjaj.
Listovi su krupni i u manjoj ili većoj meri, naborani. Po ivici su celo ili slabo nazubljeni. Donji listovi su
krupniji, lopatasti i sa drškom, a gornji sve sitniji, izduţen-ojajoliko, sedeći i 2 sa širokom osnovom koja obuhvataju
stablo.
Cvet je krupan, dvopolan i postavljen na dugaĉkoj dršci. Sastoji se od dva krupna zelena ĉašiĉna lista
(koji opadaju u momentu kad se cvet otvori), ĉetiri kruniĉna lista rasporedena u dva kruga, plodnika sastavljenog
od mnogo karpela sa zvezdastim ţigom koji ima oblik diska od ĉije sredine se širi ka periferiji 6 do 15 zraka. Ţig
leţi iznad plodnika, a iznutra je privezan placentama. Prašnika ima od 150 do 200 koji su rasporeĊeni u pet krugova.
GraĎa cveta maka Ţig tučka maka u obliku diska
217
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kruniĉni listići mogu biti beli ili ljubiĉasti te crvenkastoljubiĉasti po krajevima i sa tamnom pegom u
osnovi. Polenov prah sazreva još u pupoljku i pada u velikim koliĉinama na zrakasti ţig na plodniku te tako
obezbeduje samooplodnju, i pored toga što je ţig u momentu otvaranja cveta zreo za oplodnju. MeĊutim,
stranooplodnja se ostvaruje u velikoj meri pomoću insekata.
Plod je ĉahura, iznutra podeljena uzduţnim pregradama koje ne dopiru do sredine. To su u stvari placente
na kojima je seme priĉvršćeno do sazrevanja. Spolja ĉahura moţe biti glatka ili rebrasta. Na njezinom vrhu
zadrţava se odrvenjeni ţig, ĉiji su zraci najĉešće povijeni nagore. Po formi, ĉahura moţe biti okrugla,
okruglopljosnata, konusna, valjkasta ili izduţenovaljkasta. U nekih formi maka zrele ĉahure otvaraju se ispod ţiga,
a u drugih ostaju zatvorene. Ĉahure variraju po veliĉini, one u kojih je dijametar veći od 3,5 cm se (krupne
ĉahure), a one sa dijametrom manjim od 2 cm (sitne ĉahure). U jednoj ĉahuri obiĉno ima od 6 000 do 18 000
semenki.
Rebrasta i glatka čahura maka i poprečni presek čahure Uzduţni presek čahure maka
Oblik čahura maka Uzduţni presek zrele čahure maka Pregrade (placenta)
Čahura sa otvorima pod ţigom tučka Čahura bez otvora pod ţigom tučka
218
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Seme je bubreţastog oblika, mreţaste površine, vrlo sitno i razliĉito po boji, belo, sivo, plavo, ţuto,
crvenkasto ili crno. Masa 1000zrna iznosi do 0,25 do 0,70 g, a hektolitarska masa proseĉno 60 kg.
Izgled semena maka (uvećano) Crno i svetlo zrno maka
U vegetacionom periodu maka postoje glavne fenofaze razvoja, formiranje lisne rozete, porast u stablo,
pupoljanje, cvetanje i sazrevanje semena.
Mak posejan u jesen, ostaje u fazi lisne rozete sve do polovine aprila iduće godine, kada poĉinje da
formira stablo, i već na kraju tog meseca ili poĉetkom maja ulazi u fazu pupoljanja.
Faza cvetanja nastaje u drugoj dekadi maja a sazrevanje semena se završava krajem juna. Na taj naĉin,
jesenji mak završava svoj vegetacioni ciklus za 240 do 250 dana. Proletnji mak prolazi brţe svoj ciklus razvitka i u
fazu sazrevanja semena stiţe samo 15 dana kasnije od jesenjeg.
Cvetanje maka Formirana čahura posle oplodnje
Stadijum jarovizacije najbrţe prolazi na temperaturi od 1 do 2°C. Tada stadijaum jarovizacije traje 25 do
30 dana.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - U pogledu pojedinih klimatskih faktora, u periodu od setve do poĉetka cvetanja,
mak zahteva više vlage a manje toplote, dok u periodu od poĉetka cvetanja do kraja vegetacije zahteva više toplote i
svetlosti a manje vlage. Makovo seme poĉinje da klija na 20 do 3
0C, a optimalno proklija na 10
0 do 11
0C. Osetljiv je
prema mrazevima, i u fazi nicanja izmrzava na -6°C. Pod sneţnim pokrivaĉem moţe da izdrţi mrazeve od -150 do -
200C. Mak zasejan u proleće moţe da podnese mrazeve od -10
0 do -12
0 C. Za jesenji usev, opasne su hladne zime
bez snega i ĉesta temperaturna kolebanja. Za proletnji mak je vrlo vaţno da je posle njegovog nicanja nešto
prohladno i da ne nastupi naglo povećanje temperature praćeno sušenjem zemljišta, jer se tada brţe razvija pa ostaje
nizak i sa sitnom ĉahurom. Sa ulaskom u fazu cvetanja poĉinju da rastu potrebe maka u toploti i svetlosti, kao
osnovnim faktorima za veće nakupljanje alkaloida u lateksu. Ukupna suma toplotnih jedinica u toku cele vegetacije
maka iznosi oko 25000C.
Odnos prama vodi .- Maku su potrebne veće koliĉine vlage za nicanje i za razvoj u prvoj fazi vegetacije
do poĉetka cvetanja. Za klijanje makovog semena potrebno je 91 % vlage od njegove teţine. Za dalji razvoj
potrebno je za jesenji usev da u periodu od oktobra do aprila ima 250 do 350 mm vodenog taloga. Za celu
219
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
vegetaciju mu je potrebno od 400 do 500 mm vlage. Nedostatak vlage u rano proleće uzrokuje oštro redukovanje
prinosa.
Odnos prema svetlosti. -Više nego uljani mak, opijumski mak je veoma osetljiv na nedostatak svetlosti
u fazi cvetanja i obrazovanja ĉahura. Vlaţno i oblaĉno vreme u toj fazi razvoja izaziva smanjivanje prinosa u
opijumu i sadrţaja morfijuma. Mak je biljka dugog dana.
Odnos prema zemljištu. -Mak zahteva strukturna zemljišta, laka, ocedna, nezakorovljena, bogata u
hranivim materijama i kreĉu. Osim toga, za mak treba birati mesta zaklonjena od jakih vetrova, jer on ima visoko i
krto stablo te mu vetrovi nanose veliku štetu. Pri rezanju makovih ĉahura za opijum, vetrovi izazivaju mehaniĉko
trenje zarezanih ĉahura i razmazivanje isteĉenog soka ĉime se onemogućuje njegovo skupljanje.
Agrotehnika za mak
Plodored. - Mak se obavezno gaji u plodoredu, dakle ne podnosi monoprodukciju. Razlog tome je u
tome što je osetljiv na plamenjaĉu (Peronospora arborescens) i pleosporu (Pleospora cadvescens). Isto tako,
veliku štetu mu nanosi i makov korenov surlaš. Zbog toga, mak ne sme doći na istu površinu za 4 do 5 godina. Mak
treba sejati iza onih useva koje zemljište ostavljaju nezakorovljeno i bogato u hranljivim materijama. Za jesenji mak
posebno je vaţno da se prethodna kultura rano skine da bi se setva maka izvršila na vreme i na dobro pripremljenom
zemljištu. Dobri prethodnici maka su ranostasne Ċubrene okopavine i jednogodišnje leguminoze. Mak je inaĉe
odliĉan prethodnik za ozimu pšenicu, jer rano stasava a zemljište ostavlja nezakorovljeno i strukturno.
Obrada zemljišta. - Zemljište treba tako obraditi da bude dobro oĉišćeno od korova te po površini
isitnjeno i zaravnjeno. Za jesenju setvu maka, ukoliko on dolazi posle strnog ţita, mora se obavezno zaorati strnište,
a nakon dvadesetak dana izvršiti letnje oranje na dubini od oko 22 do 25 cm i drljanje. Posle toga, do setve,
zemljište se po potrebi podvrgava plitkoj kultivaciji i drlja da se odrţi nezakorovljeno i trošno po površini. Pre same
setve, zemljište se još jedanput prodrlja i poravna daskom. Za proletnju setvu, zemljište se ore duboko u jesen,
ostavlja u brazdama da prezimi pa se rano s proleća prodrlja, a pre setve plitko potanjira, prodrlja ili se dopunski
obradi setvospremaĉem i na kraju poravna glatkim valjkom ili daskom.
Đubrenje. - Za donošenje normalnog prinosa, mak iznese iz zemljišta 42 kg/ha N, 30 kg/ha P2O5 i 72
kg/ha K2O. Pored toga, zahteva i dosta kreĉa, a prema analizi pepela moglo se zakljuĉiti da za njega ima veći
znaĉaj i magnezijum. Za uljani mak koji se gaji na ĉernozemu poseban znaĉaj ima fosforno Ċubrivo. Da se
zadovolje potrebe maka u svim hranivima u najpovoljnijem odnosu i da se, pri tome, poboljšaju i fiziĉka svojstva
zemljišta, najbolje je da se mak Ċubri kombinacijom stajskog i mineralnog Ċubriva. MeĊutim, mak vanredno dobro
reaguje i ako se Ċubri samo mineralnim Ċubrivima.
S obzirom na zahteve maka u kalcijumu, od azotnih Ċubriva treba upotrebljavati preteţno KAN ili kalcijum
cijanamid. Ako se mak dubri kombinacijom stajskog i mineralnih Ċubriva, upotrebljava se 10 do 15 t/ha stajskog
Ċubriva, 35 do 45 kg/ha KAN-a i 60 do 80 kg/ha P2O5. Ako se dubri samo mineralnim Ċubrivima, treba upotrebiti
punu kombinaciju Ċubriva u ovim koliĉinama: 80 do 100 N kg/ha, 72 do 90 P2O5 kg/ha i 40 do 60 K2Okg/ha. Na
zemljištu nedovoljno snabdevenom kreĉom treba upotrebiti 400do 500 kg/ha kreĉa. Ako mak dolazi posle neke
okopavine, stajsko Ċubre moţe biti uneto u zemljište pod prethodnu kulturu ali u dvostruko većoj koliĉini. MeĊutim,
ako dolazi iza strnih ţita, ono se unosi pri dubokom oranju zemljišta. Zajedno sa njim se unosi i cela koliĉina
kalijumovog Ċubriva ako je ono predvideno planom Ċubrenja. Od fosfornog Ċubriva, 2/3 se unose pri dubokom
oranju, a 1/3 pri setvi. Azotna Ċubriva se unose od 1/2 do 2/3 pred setvu, a ostatak se zadrţava za prihranjivanje.
Setva. -U ostalim delovima zemlje mak se seje samo u proleće u vreme kada se seju i jara ţita. Jesenja
kultura daje mnogo veći prinos i u semenu i u sirovom opijumu. semena. Kao optimalni rok setve smatra se vreme
od kraja septembra do polovine oktobra. Mak bolje izdrţava mrazeve ako se za setvu upotrebi seme iz zdravih i
krupnih ĉahura odabranih još na njivi od najboljih biljaka. Najbolju klijavost ima seme od prethodne berbe. Seme ne
sme da ima manju klijavost od 80%, a ĉistoću manju od 98%. Pred setvu ono se zaprašuje sa 0,5% germizana ili
ceretana ili se 15 minuta potapa u 0,25% rastvor formalina, posle ĉega se ispere vodom i prosuši. Sejati treba u
redove. Najveći prinos semena i sirovog opijuma dobije se pri setvi maka u redove na razmaku od 50 do 60 cm i
kasnijim proreĊivanjem biljaka u redu na razmaku od 15 cm, nego sa uobiĉajenim razmakom od 40 x 15 cm.
Ne postoje specijalne sejalice za setvu maka pa se za tu svrhu upotrebljavaju sejalice kojima se seju strna
ţita. Setvena norma je 5 do 7 kg/ha semena. Radi bolje raspodele semena, ono se meša sa sitnim peskom ili suvom
zemljom u odnosu 1: 4. U Bugarskoj su vrši setva granuliranim semenom (oblaganje semena smešom od gline,
suvog pregorelog stajskog Ċubriva, koštanog brašna i biljnog pepela) radi povećanje obima. Takvo seme je podesno
za mašinsku setvu. Sa setvenom normom od 4,5 kg/ha granuliranog semena (3 do 4 mm u promeru) postiţe se
dobro nicanje i ukorenjavanje biljaka, a nije potrebno proreĊivanje, koje je inaĉe jedna od najteţih i najskupljih
mera u proizvodnji maka. Mak se seje plitko, na 1,5 do 2 cm dubine. Posle setve zasejanu površinu treba povaljati.
Nega useva. - Mak treba prorediti, prihraniti i 2 do 3 puta okopati. U veoma sušnim godinama potrebno
ga je i 2 do 3 puta navodnjavati. Jesenji mak se proreĊuje rano u proleće, ako je moguće ĉak i u drugoj polovini
februara. Prvi put se biljke u redu proreĊuju na razmak od 5 cm, a kasnije na 15 cm. Jednovremeno sa prvim
220
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
proreĊivanjem maka, on se prihranjuje i prvi put okopava. Prihranjuje se sa oko 100 kg/ha KAN-a. Ako ima
dovoljno vlage u zemljištu, ili ako se ono navodnjava, mak treba prihraniti još jedanput pre poĉetka pupanja, pri
ĉemu se pored azotnih primenjuje i izvesna koliĉina fosfornih Ċubriva. Za normalan razvoj maka potrebno je da
vlaţnost zemljišta iznosi 60-80% od vodnog kapaciteta. Ako je vlaţnost zemljišta niţa, navodnjavanje je
neophodno. To je posebno vaţno za proletnji mak. Otuda i broj navodnjavanja zavisi od toga da li je mak zasejan u
jesen ili u proleće. Za jesenji mak dovoljna su 2 do 3 navodnjavanja, a za proletnji 4. Prvo navodnjavanje je kad je
mak u fazi lisne rozete, drugo u fazi porasta u stablo i treće u fazi pupanja. Navodnjavaju se i brazde koje voda
treba da ispunjava do 3/4 njihove dubine kako bi se izbeglo kvašenje biljaka vodom što one ne podnose.
Dobijanje opijuma. - U odreĊenoj fazi razvoja ĉahura, koja nastupa oko 25 dana posle precvetavanja
polovine biljaka u usevu, ĉahure maka prelaze u sivkastu boju i osetno otvrdnu tako da se na pritisak prstiju odupiru
kao tvrda gumena lopta. Zasecanjem ĉahura u tome momentu dobija se najviše sirovog opijuma sa najvećim
sadrţajem morfijuma. Zakašnjenje od samo dva dana smanjuje prinos sirovog opijuma za oko 34 %. Dobijanje
opijuma se sastoji od dve operacije: 1. zasecanja ĉahura i 2. skupljanja sirovog opijuma. Ove dve operacije
odvojene su izvesnim vremenskim intervalom koji je potreban da bi iz ĉahure istekao sav mleĉni sok i da bi se
dovoljno stvrdnuo za lakše skupljanje.
Mlade biljke maka Biljka maka u fazi cvatnje
Ĉahure se zasecaju po tihom, suvom i toplom vremenu, u popodnevnim ĉasovima. Rezaĉi se postavljaju
prema suncu i krećući se unazad levom rukom prihvataju ĉahuru a desnom prave horizontalni zarez po njezinom
najistaknutijem delu, zasecajući oko 3/4 njezinog obima. Ĉahure se zarezuju specijalnim noţem koji se sastoji od
drvene drške sa 2- do 5 ĉeliĉnih zuba koji su utisnuti na jednome njenom kraju sa boĉne strane i izlaze iz drva za 1,5
do 2 mm. Na taj naĉin zid ĉahure se zaseĉe plitko, do 0,8 mm, i ne postoji opasnost od presecanja celog zida i
isticanja mleĉnog soka u unutrašnjost ĉahure.
Usev maka Usev maka
221
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Mleĉni sok koji isteĉe iz ĉahure na vazduhu postepeno potamni, koaguliše i otvrdne. To je sirovi opijum
koji se idućeg dana rano ujutru sastruţe sa ĉahura specijalnim tupim noţem i sakupi u levkastu limenu kutiju koju
beraĉ nosi okaĉenu o pojasu. Ako je usev maka dobar i ĉahure ispuste obilan sok, iskusni beraĉ sakupi za 8 sati i do
1,5 kg sirovog opijuma. Po završetku berbe, sirovi opijum se izloţi suncu da se prosuši i kada dobije plastiĉnu
konzistenciju, mesi se u hlepĉiće od 0,5 do 1 kg, koji se obaviju makovim listovima i tako drţe u promajnim
prostorijama do prodaje. Sirovi opijum moţe se ĉuvati desetinu godina a da se pri tome ne izmeni. Nije
preporuĉljivo da se ĉuva u glinenim ćupovima jer mu se smanjuje koliĉina morfijuma. U Turskoj se opijum ĉuva sa
mirisnim semenjem neke aromatiĉne biljke ili u vuni.
Berba. – Berba plodova se obavlja u vreme kada se makove ĉahure sasvim osuše i pri potresanju se ĉuje
šum semena u njima. Usevi maka, sa preteţno otvorenim ĉahurama u zrelom stanju, beru se ruĉno, ĉahure se lome
sa jednim delom drške i potom vrše na specijalnim mašinama sliĉnim krunjaĉima za kukuruz ili na obiĉnim
vršalicama za ţita koje se regulišu tako da se broj obrtaja bubnja smanjuje na 600 do 650 puta u min, a jaĉina
vazdušne struje u ventilatoru podešava da dobro ĉisti seme, ali da ga ne izbacuje u plevu. Na većim površinama pod
makom sa zatvorenim ĉahurama, brati se moţe mašinskim putem, najĉešće kombajnom. Za mehanizovanu ţetvu
upotrebljavaju se kombajni za ţita koje prethodno treba specijalno prilagoditi za ovu svrhu. Heder se postavlja za
niţi rez, smanjuje se brzina kretanja ekscentrika, smanjuje se brzina bubnja na 750 obrtaja u minuti, u otvoru
prijemnika postavlja se zaštitnik a biter se obavija platnom, smanjuje se broj obrtaja ventilatora prvog i drugog
ĉistaĉa, na prvom ĉistaĉu poslednje rešeto se zamenjuje platnom itd. Makovo seme ĉuva se u lako provetrivim
prostorijama. Pri ĉuvanju ne sme da sadrţi više od 10% vlage.
Opijumski mak (kapljice sirovog opijuma) Zarezivanje čahura opijumskog maka
Jestivo ulje uljnog maka
222
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Predive biljke
U ovu grupu industrijskih biljaka ulazi veći broj biljnih vrsta koje u bilo kojem svom organu sadrţe
vlakno. Vlakna se mogu tehniĉkim postupkom izdvojiti i u daljnjem tehnološkom postupku proizvesti razliĉiti
tekstilni proizvodi (fine tkanine, uţad, ribarske mreţe, sanitetske gaze itd.). Iz nekih vrsta predivih biljaka iz semena
se moţe izdvojiti kvalitetno ulje razliĉite namene. Ovoj grupi gajenih biljnih vrsta izmeĊu ostalih pripadaju: pamuk
(Gossypium sp), konoplja (Cannabis sativa L.) , lan (Linum usitatatissimum L.), kenaf (Hibiscus cannabibus L.).
Pamuk Gossypium sp. L.
Sinonimi: bombaševac, bombak, bombaţ; Engleski: cotton; Francuski: collonnier; Nemaĉki: Baumwolle; Ruski:
хлопок .
Pamuk je najznaĉajnija biljna vrsta za proizvodnju vlakna u svetu. Predstavnik je grupe biljaka koje
formiraju vlakno na semenu. Od 100 kg sirovog pamuka (vlakno i seme zajedno) dobija se oko 32 kg vlakna, 1 kg
lintera (kratko vlakno) i 67 kg semena.
Gossypium barbadense L (naslikao W. Thomé)
Vlakno je najvaţniji proizvod ove biljke. Od njega se pravi predivo za razne tkanine i konac. Pamuĉno
vlakno ima bolja tehnološka svojstva za mašinsko predenje i tkanje. Pamuĉne tkanine se vrlo dobro peru, a pri
pranju i sušenju mogu izdrţati visoke temperature kao nijedno drugo vlakno. Pamuĉna vlakna imaju veliku
absorbtivnu sposobnost koje se veoma mnogo ceni, kako za odeću tako i za razne specijalne tehniĉke tkanine koje
se koriste u elektroteniĉkoj, automobilskoj i u industriji aviona i veštaĉkih guma. Pamuĉno vlakno je najĉešće
223
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
upotrebljavano biljno vlakno i predstavlja osnovnu sirovinu za tekstilnu industriju u svetu. Kratko vlakno ili linter,
koristi se za izradu medicinske vate, luksuznog papira za pisanje, veštaĉkog vlakna (rajon) , fitilja, filmske. trake,
bezdimnog baruta, veštaĉke koţe i svile, plastiĉnih materija. Koristi se i kao ispuna za dušeke, jastuke, nameštaj,
toplu zimsku odeću. Od semena pamuka dobija se od 17 do 19% crnog, nepreĉišćenog ulja koje se upotrebljava za
izradu sapuna, stearina i glicerina, a ako se rafinira, moţe se koristiti za jelo ili za proizvodnju konzervi i margarina.
Pri preradi semena za ulje, dobija se oko 40% ljuspi i 2 do
3% lintera. Uljane pogaĉe sadrţe oko 40 do 43%
belanĉevina, 22% ugljenih hidrata i 3% ulja. Koristi se i za
ishranu krupne stoke. Ne daje se svinjama i ţivini jer
pamuĉno seme u jezgri sadrţi polifenolski pigment
”gosipol”, koji je toksiĉan za ovu stoku. Ljuspe pamuĉnog
semena mogu se upotrebiti za dobijanje furfurola, za
Ċubrenje, za izradu zavojne hartije. Posle berbe pamuka,
stablo se koriste za potpalu ili pomoću specijalnih mašina
seckaju se i zaoravaju u zemljište. Sada, u nekim
zemljama, otkrivaju se mogućnosti za korišćenje stabla u
raznim oblastima industrije, za izradu graĊevinskog
materijala sliĉnog panel ploĉama od drvenih strugotina ili
za dobijanje tehniĉkog alkohola, kvasca, kartona.
Pamuk je dobra medonosna biljka. On ostavlja zemljište
ĉisto od korova koje je bogatije lako usvojivim
hranivima.
Shema upotrebe pamuka
Poreklo pamuka
Pamuk je vrlo stari usev i sa izuzetkom Evrope, gajio se na svim kontinentima još nekoliko vekova pre
nove ere. Najverovatnije je da pamuk nezavisno potiĉe iz ĉetiri centra, iz Indokine i tropske Afrike i iz Meksika i
Perua.
Gajenje pamuka i korišćenje pamuĉnog vlakna za tkanje
bilo je poznato prvo u Indiji. Od 15. veka pre nove ere do XV veka
nove ere, Indija je bila glavni centar za proizvodnju pamuka i
njegovu preradu. Iz Indije, pamuk je prenešen u Kinu, a preko Irana i
u Srednju i Malu Aziju. Pretpostavlja se da je pamuk u Egiptu poĉeo
da se gaji oko 500 godina pre nove ere.
U Evropi su ga poĉeli gajiti Grci u II veku nove ere.
Prvi modeli gin mašina za odvajanje semena od vlakna (puha)
Gin mašina (manji model) Shema rada gin mašine
U istorijskom razvoju proizvodnje pamuka u svetu veliki preokret je nastao u 1793. godini kada je Ameri-
kanac Eli Uitnej –konstruisao prvu mašinu “cotton-gin” za odvajanje vlakna od semena. Dotle se pamuĉno vlakno
224
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
odvajalo ruĉno, a to je bilo izuzetno sporo i skupo pa je proizvodnja pamuka stagnirala. Novom mašinom vlakno
pamuka se odvajalo znatno brţe što je pomoglo da od tada proizvodnja pamuka uzme veliki zamah.
Centar porekla i rasprostranjenost pamuka
Proizvodnja pamuka u svetu u 2002. godini ( izvor podataka FAS, USDA)
Zemlje Površine (ha) Prinos (kg/ha) Proizvodnja (t)
Kina 4 820 000 1 102 5 443 000
SAD 5 596 000 790 4 421 000
Indija 8 710 000 305 2 656 000
Pakistan 3 130 000 577 1 807 000
Uzbekistan 1 430 000 746 1 067 000
Turska 688 000 1 234 849 000
Brazil 750 000 958 718 000
Evropa 519 000 1 098 570 000
Ostali 7 900 000 483 3 810 000
Svet ukupno 33 907 000 629 21 341 000
U Evropi se pamuk u 2002. godini najviše gajio u Grĉkoj na 410 000 ha sa proseĉnim prinosom od 1 111
kg/ha pamuĉnih vlakana i ukupnom proizvodnjom od 2 093 000 t i Španiji na 90 000 ha, sa proseĉnim prinosom od
1 188 kg/ha i ukupnom godišnjom proizvodnjom od 491 000 t. U ostalim zemljama Evrope ( Italija, Albanija,
Bugarska i Makedonija) u 2002. godini pamuk je gajen na 18 000 ha, proseĉni prinos je bio 399 kg/ha, a ukupna
proizvodnja je iznosila 33 000 t (USDA, 2002).
Botaniĉka klasifikacija
Pamuk pripada porodici Malvaceae (slezovi), rodu Gossypium. Postoji veliki broj vrsta od kojih samo 5
gajenih.
Klasifikacija vrsta pamuka
1. Gossypium hirsutum Poreklo Odlike
Meksiko,
n=26
hromosoma
Stablo 60-150 cm, obraslo dlaĉicama,
listovi plitko zaseĉeni na 3-5 trouglastih
delova sa širokom osnovom i zaoštrenim
vrhom.Cvet srednje krupan, bledo ţut.
Ĉahura krupna, jajasta sa 4-5 gnezda po
5-11 semenki, lako puca. Seme pokriveno
gustim puhom. Radman vlakna 35-
40%,vlakon belo, dugaĉko 20-35 mm,
debljina17-20 μ, metriĉki broj 4200-
5000. U svetu najrasprostranjenija.
225
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
2. Gossypium barbadense Poreklo Odlike
Peru,
n=26
hromosoma
Stablo glatko, visoka 100-300
cm, dobro razgranata, grane sa
dugim internodijima. List
tamnozelen, duboko zaseĉen na
3-5 konusoidnih delova. Cvet
krupan, intenzivno ţut u centru sa
crveno-malinastim pegama.
Ĉahura mala, uzduţno
konosoidna, s rupicama po
površini,sa 3-4 gnezda po 5-8
semenki. Semepolugolo, maljavo.
Vlakno svilasto, duţine 32-
60mm, debljine 12-18 μ, metriĉki
broj 5 500 -8 000, radman 30-
32%. Ima najduţe i
najkvalitetnije vlakno od svih
vrsta pamuka.
3. Gossypium herbaceum Poreklo Odlike
Azija,
Afrika, n=13
hromosoma
Vlakno kratko i grubo, duţina 15-22
mm, debljina 25-30 μ, metriĉki broj
3000-4000, radman 20-25%.
4. Gossypium arboreum Poreklo Odlike
Azija,
n=13
hromosoma
Višegodišnji (ima i jednogodišnjih
i dvogodišnjih). Ĉahura mala,
trodelna. Vlakno kratko i grubo,
teško se odvaja od semena.
5. Gossypium
tricuspidatum
Poreklo Odlike
Juţna Amerika, n=26
hromosoma
Gaji se na ograniĉenim površinama. Nije od privrednog
znaĉaja.
226
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - Kao biljka koja potiĉe iz tropskih krajeva, areal rasprostranjenosti pamuka je
ograniĉen prvenstveno toplotom. Do stvaranja ranostasnijih sorata, njegov areal nalazio se izmeĊu 340 severne i 31
0
juţne geografske širine. Sada je taj areal proširen i zahvata geografsku oblast izmeĊu 370 severne i 38
0 juţne širine u
Novom svetu (Amerika), i izmeĊu 470
severne i 320 juţne geografske
širine (Ukrajina). Za gajenje pamuka potreban je minimalni period od 6
meseci u kome temperatura ne sme pasti ispod O0C, a opšta suma
temperature ne sme biti manja od 36000C. Najbolje se razvija na
temperaturi od 250 do 30
0C. U razliĉitim periodima njegovog razvoja
razliĉite su i potrebe za toplotom. Za klijanje semena potrebna je
minimalna temperatura od l20C, za poĉetak pupanja 19
0- 20
0C, a za
period od poĉetka pupanja do pucanja ĉahure 200- 30
0C. Temperature
veće od 330C štete pamuku, jer se tada u njegovim ćelijama stvaraju i
akumuliraju otrovi. Pri umerenim koliĉinama vodenog taloga u toku
vegetacije, rane sorte pamuka mogu se s uspehom gajiti ako srednje
meseĉne temperature nisu manje od 170 u maju, 21
0 u junu, 24
0 u julu,
230 u avgustu, 18,5
0 u septembru i 13
0 C u oktobru.
Odnos prema vodi. - Pamuk ima veliki transpiracioni
koeficijent (368-650). No on je ipak otporan prema suši, jer razvija
dubok korenov sistem, a vene pri maloj sadrţini vode u ćelijama. Za
vreme suše, pamuk ne vene ali se porast biljke jako redukuje i Opšti izgled biljke pamuka
njena se produktivnost svodi na 1-2 ĉahure. Nedostatak vode naroĉito
se nepovoljno odraţava u periodu od pojave većeg broja pupoljaka do poĉetka pucanja ĉahura. Od poĉetka pucanja
ĉahura pa do kraja vegetacije, veća vlaga u zemljištu zadrţava sazrevanje i pucanje ĉahura i smanjuje prinos
pamuka.
Odnos prema svetlosti. - Pamuk ima velike potrebe i za svetlošću. U toku dana njegovi listovi se okreće
prema suncu. Ogledi vršeni zasenjivanjem biljaka u razliĉitom stepenu pokazali su koliko je veliki uticaj intenziteta
svetlosti na produktivnost pamuka. Pri zasenjivanju vrha biljke, ĉime se intenzitet svetlosti svodi na 1/20, opali su
svi plodni elementi biljke. Sa smanjivanjem intenziteta svetlosti na 1/5- 1/4, opadanje pupoljaka i zametaka
dostizalo je do 90%. U vezi sa tim, rejoni sa oblaĉnošću većom od 3/5 nisu pogodni za pamuk.
Odnos prema zemljištu. - Pamuk najbolje uspeva na umereno plodnim, dubokim, strukturalnim i
toplim zemljištima neutralne ili slabo alkalne reakcije (pH = 7,8). Na teškim zemljištima, sa visokim nivoom
podzemne vode, prekomerno buja a sazrevanje mu se produţava. Pogodna zemljišta su i duboki deluvijalni nanosi.
Moţe se gajiti i na lakšim karbonatnim smonicama, dok teţe smonice treba pre gajenja pamuka obavezno
kalcifikovati.
Morfološke osobine
Pamuk je višegodišnja biljka dok je u umerenom kimatskom pojasu jednogodišnja biljka.
Koren.- Korenov sistem je razvijen, ĉiji glavni,
vretenasti koren moţe dostići dubinu od 2 do 3 m.
Najaktivniji i veći deo korenovog sistema nalazi se na dubini
od 30 cm. Korenov sistem se prostire u širini i dubini u svima
pravcima od 1,5 do 2 m.
Stablo je razgranato i u nas dostiţe visinu do 1 m.
Na njemu se razlikuju dve vrste grana: monopodijalne ili
neplodne i simpodijalne ili plodne. Najpre se razvijaju
monopodijalne grane, i to u donjem delu stabla. Simpodijalne
grane se pojavljuju kasnije, nalaze se uvek iznad
monopodijalnih, nose direktno na sebi plodove, kolenĉaste su
i u odnosu na stablo izbijaju pod većim uglom. One mogu
biti ograniĉenog ili neograniĉenog tipa. Ograniĉeni tip
predstavlja plodnu granu sa jednim jedinim internodusom
koji se završava listom i sa 1-3 ploda. Neograniĉeni tip
predstavlja plodnu granu sa više nodusa i internodusa.
Postoje i sorte pamuka sa stablom tzv. “mula-tipa “na kome
se plodne grane uopšte ne obrazuju, već se plodovi na nešto Način grananja biljke pamuka
227
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
duţim plodonosnim drškarna, razvijaju direktno iz pazuha listova na stabljici. Od tipa plodnih grana zavisi i habitus
biljke koji moţe biti vrlo zbijen, zbijen, srednje zbijen i rastresit. Stablo i grane su zeleni, ali u nekih sorti, pred
kraj vegetacije, dobijaju crvenkastu, antocijanovu boju.
List. -List je prost, na dugoj dršci i raseĉen na 3-5 delova. Ovi delovi su
razliĉiti po formi i sluţe kao odlika pamuka. List je zelen ali postoje i crvenolisne
sorte. Sa donje strane obrastao je dlaĉicama, a po glavnom nervu ima nektarske
ţlezdice. Pri osnovi drške ima dva prilisnika.
Cvet. -Cvet je krupan i dvopolan. Stoji na cvetnoj dršci i zaštićen je spolja
sa tri duboko narezana pricvetna listića koji ostaju kasnije i na zrelim plodovima.
Sastavljen je od 5 ĉašiĉnih i 5 kruniĉnih listića. Ĉašiĉni listići su nejednaki po
veliĉini i potpuno meĊusobno srasli. Kruniĉni lstići gore su širi, a dole uţi i srasli,
medu sobom i osnovom prašnika. Imaju bledo-krem ili ţutu boju. Kod nekih vrsta
pamuka kruniĉni listići sa unutrašnje strane u osnovi imaju purpunu pegu. Cvet se
otvara izjutra, naveĉe se zatvara i pocrveni, a drugog dana poplavi i uvene. Prašnici
(50-80) su srasli sa osnovom i formiraju trubu u kojoj se nalazi plodnica. Sa gornje
strane na trubi izlazi stubić sa ţigom.
List pamuka
Izgled cveta pamuka GraĎa cveta pamuka Izgled prašnika i tučka cveta pamuka
Plod. -Plod je valjkasta ili jajasta ĉahura, sastavljena od 3-5 oplodna listića (karpele) koje formiraju 3-5
gnezda. U svakom gnezdu normalno treba da ima 9 semenki, ali obiĉno ima 5-7. Ĉahura je zelena ili tamnozelena.
Na površini je glatka ili rupiĉasta. Koliĉina sirovog pamuka u jednoj ĉahuri se koleba u zavisnosti od sorte i uslova
gajenja, od 3-11 grama. Prema tome, i ĉahure se dele na krupne (7-11 g sirovog pamuka), srednje (5-7 g) i sitne koje
imaju manje od 5 g sirovog pamuka. U zrelom stanju ĉahura puca od vrha prema osnovi po šavovima karpela.
Čahura pamuka Gnezdo i seme u čahuri pamuka Raspucala čahura pamuka
Seme. -Pamuĉno seme ima nepravilno kruškastu formu sa zaoštrenim vrhom -mikropilom, dugaĉko 5-9
mm, a široko 3-6 mm. Sastoji se od tanke vrlo tvrde ljuspe i jezgra. Ljuspa je tamnomrka sa voštanom prevlakom.
Jezgro ispunjava celu unutrašnjost semena. Embrion se sastoji od dva krupna kotiledona. Kotiledoni su jako
naborani i ĉvrsto obuhvataju sve delove embriona, a samo korenĉić izlazi i štrĉi izvan njih prema mikropili semena.
Na popreĉnom preseku semena jasno se primećuju tamne taĉkice. To su ţlezdice u kojima se stvara toksiĉna
materija ”gosipol”. Koliĉina ulja u jezgru iznosi 31- 37%. Masa 1000 semenki je od 80 do 150 grama. Na ljuspi
semena formiraju se dva sloja vlakna, dugaĉko i kratko vlakno (linter). Kod nekih vrsta ili sorti ne razvija se puh
ili se razvija u malom stepenu, pa, prema tome, seme moţe biti maljavo, golo ili polugolo. Boja puha moţe biti bela,
zelenkasta ili bledomrka.
228
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
GraĎa semena pamuka Izgled semena pamuka (obraslo puhom i golo)
Vlakno. - Svako vlakno, pojedinaĉno, predstavlja jedna jako izduţena ćelija iz epidermalnog sloja ljuspe
semena. Odnos njegove debljine prema duţini stoji oko 1:1000-3000. Na popreĉnom preseku pod mikroskopom
razlikuju se tri dela:
1. Spoljna pokoţica-kutikula
2. Ćelijski zid
3. Središnji uski kanalĉić-šupljina
Mikroskopsko uvećanje vlakna pamuka Shema graĎe vlakna pamuka Presek epiderme ljuspe pamuka
Kutikula sadrţi voštane materije i kutina od koje vlakno dobija svoj sjaj. Osnovni sastavni deo vlakna je
celuloza. U apsolutno suvom vlaknu ona je zastupljena sa oko 98%. i U razvoju vlakna razlikuju se dva perioda:
1. period porasta u duţinu i
2. period sazrevanja, odnosno sekundarno debljanje njegovih zidova.
Prvi period zapoĉinje sa otvaranjem cveta kada
pojedine ćelije iz epidermisa poĉinju da se izduţuju i ako se
izvrši oploĊenje, one ubrzano produţavaju svoj porast u
duţinu, ostajući pri istoj debljini. Za oko 25 dana one dostiţu
svoju punu duţinu i ulaze u period sazrevanja. U ovom
momentu vlakna su ispunjena teĉnošću i imaju tanke zidove
zatim prestanu da rastu, zidovi poĉinju da zadebljavaju sa
unutrašnje otvorena strane prema sredini, potiskujući teĉnost i
smanjujući unutrašnjost šupljine vlakna. Ovo debljanje
nastaje na taj naĉin što se po zidovima sa unutrašnje strane
naslaţe celuloza u slojevima. Ovi slojevi formiraju prstene
porasta i idu od periferije prema sredini vlakna, obratno od
onog što se primećuje na drvetu. Ukoliko se postepeno
naslaţe celuloza, utoliko zidovi debljaju i vlakno postaje
ĉvršće. Najzad, celuloza ispunjava svu unutrašnjost vlakna sa
izuzetkom jednog uskog kanalĉića u sredini. Gubeći vodu,
vlakno postaje pljosnato i uvija se oko svoje ose formirajući
po celoj duţini vijuge. Ako su spoljni uslovi bili nepovoljni u
ovom periodu formiranja i naslaganja celuloze, odnosno
sazrevanja vlakna, vlakno ostaje tanjih zidova i ravno bez vijuga. Oblici krošnje pamuka
Takvo vlakno smatra se nezrelim, mrtvim. Zbog toga se debljina
zidova i vijugavost vlakna uzimaju kao obeleţja i njegove zrelosti.
Period sazrevanja. vlakna traje oko 25 dana i završava se otvaranjem a ĉaura. Zato, jedan od osnovnih
elemenata omotaĉ sa puhom za ocenu sorti je njihov randman vlakna. Pod ovim se podrazumeva koliĉina ĉistog
vlakna, izraţena u procentima od teţine sirovog pamuka (vlakno i seme zajedno). Randman vlakna moţe da varira
od 20-40 %, u zavisnosti od vrste, sorte i uslova gajenja.
229
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pamuĉno vlakno kao sirovina ceni se i klasira po boji, koja je
svetla, bela i sjajina. Po ĉistoći, odnosno da ne sadrţi druge primese i
po duţini koja treba da je što veća i ujednaĉenija. Zatim, u ocenu
kvaliteta ulaze zrelost, jaĉina, debljina (odnosno finoća, tankost),
vijugavost i vlaţnost vlakna. Najĉešće se duţina vlakna kreće od 20
do 40 mm, iako se koleba od 18 do 60 mm. Najduţe vlakno daje
pamuk vrste Gossypium barbadense a najkraće daju vrste Gossypium
herbaceum i Gossypium barboreum. Od zrelosti vlakna zavisi
njegova jaĉina, vijugavost, finoća i boja. Stepen zrelosti vlakna zavisi
od koliĉine celuloze naslagane u njemu, a izraţava se jednom
uslovnom vrednošću -koeficijentom zrelosti. Debljina vlakna se
utvrĊuje merenjem pod mikroskopom na dijametru (širini) vlakna i
izraţava se u mikronima. Koliko je vlakno tanje toliko je finije i
obratno. Debljina vlakna moţe kolebati od 7 do 10 do 30 mikrona.
Debljina vlakna moţe se utvrditi i preko njegovog metriĉkog2 broja
koji oznaĉava koliko metara vlakna ima u 1 gramu. Koliko je veći
ovaj broj toliko je vlakno tanje. Za razne vrste i sorte, metriĉki broj
iznosi od 3.000 do 8.000. Vijugavost vlakna je vaţna osobina zbog
toga što se vijugava vlakna pri predenju bolje uvrću medu sobom i
time predivo postaje jaĉe. Za ocenu ove osobine pod mikroskopom se
utvrĊuje broj vijuga na 1 mm duţine. Taj broj moţe da se koleba od 8-
20. Vlaţnost vlakna ne treba da je veća od 8-10%.
Korenov sistem pamuka
Uslovi uspevanja U toku svoje vegetacije pamuk prolazi kroz faze nicanja, pupanja, cvetanja i sazrevanja.
U pogledu stadijumnog razvića, prvi stadijum je stadijum jarovizacije, a poĉinje u momentu kad seme
proklija, a završava obiĉno nicanjem. Za proticanje tog stadijuma potrebna je minimalna temperatura od 150C na
kojoj se on završava za oko 21 dan. Na temperaturi od 250 do 30
0C stadijum jarovizacije protiĉe najbrţe, za 7-9
dana.
Za prolaz kroz svetlosni stadijum, pamuku je potrebna temperatura veća od 150C. Ovaj stadijum obiĉno
traje 18-33 dana, već prema temperaturi i duţini dana.
Etape razvoja pamuka (do cvetanja)
2 Metrički broj predstavlja broj metara niti u jednom gramu vlakna.
230
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pamuk je biljka kratkog dana. Na duţinu dana najviše reaguju njegove kasne sorte. Za klijanje pamuĉnog
semena potrebna je vlaga od 70 do 80% od njegove teţine i minimalna srednja dnevna temperatura zemljišta od
120C. Optimalna temperatura klijanja i poĉetnog porasta je 25
0-30
0C. Pamuk obiĉno niĉe za onoliko dana koliko
iznosi razlika izmedu srednje dnevne temperature zemljišta i temperature od 300C. U fazu pupanja pamuk stupa za
oko 40-45 dana od nicanja, a za 20-30 dana posle toga ulazi u fazu cvetanja.
Dinamika razvoja pamuka
Cvetovi se otvaraju po konusima. Prvo se otvara prvi cvet prve plodne grane, potom prvi cvet druge plodne
grane, pa prvi cvet treće plodne grane. To je prvi konus. Posle toga, skoro jednovremeno, otvaraju se drugi cvet prve
plodne grane i prvi cvet ĉetvrte plodne grane, pa drugi cvet druge i prvi cvet pete plodne grane i, najzad, drugi cvet
treće i prvi cvet šeste plodne grane, i tako redom. IzmeĊu otvaranja cvetova dveju susednih plodnih grana proĊe oko
2-3 dana, a izmeĊu otvaranja susednih cvetova na istoj plodnoj grani 5-7 dana. Pamuk je autogama biljka, ali
stranooplodavanje pomoću insekata, a naroĉito pĉela, moţe da dostigne i do 500%
Cveanje pamuka Pucanje čahura pamuka
Od oplodavanja cveta pa do potpunog formiranja ĉahura proĊe obiĉno 25-30 dana, a s jeseni i nešto više.
Medutim, u tome momentu vlakno još nije zrelo a nije završeno ni formiranje embriona u semenu pa je za
sazrevanje ĉahure potrebno još toliko vremena koliko je bilo potrebno za njihovo formiranje. Pamuk ulazi u fazu
pucanja ĉahura za 45 do 55 dana od poĉetka cvetanja.
Simpodijalna grana pamuka sa otvorenim čahurama Čahura sa dugim vlaknom
231
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pamuk formira plodne pupoljke i cvetove neograniĉeno, sve do prve jesenje slane. MeĊutim, oko 60% ovih
pupoljaka i mladih zametaka opada i ne obrazuje plod. Pupoljci i zameci opadnu uglavnom u prvih deset dana svog
ţivota. U poĉetku cvetanja pamuka, opadanje plodnih elemenata je slabije, a kasnije sve jaĉe. Osnovni uzroci te
pojave nisu još utvrĊeni. Nju uslovljava kompleks faktora, genetiĉkih i spoljašnjih. Nedovoljna ili prekomerna vlaga
u zemljištu, jaki vetrovi, vrlo visoke temperature (360-40
0C), napad bolesti i štetoĉina, nedovoljna hrana, preko-
merno bujanje biljaka. sve to povećava opadanje plodnih pupoljaka i zametaka. Vrlo visok negativan efekt ima
smanjeni intenzitet sunĉeve svetlosti.
Ĉahure pucaju do kasno u jesen. Vegetacioni period pamuka od nicanja do pucanja prvih ĉabura traje 100-
140 dana, već prema sorti i uslovima uspevanja i gajenja.
Agrotehnika za pamuk
Plodored. -Pamuk nije mnogo probirljiv prema prethodnom usevu te moţe doći posle bilo kojeg useva.
Iskustva iz mnogih zemalja ukazuju da pamuk u povoljnom plodoredu sa drugim usevima daje veći prinos. Na
mesto pamuka u plodoredu bitan uticaj ima naĉin njegovog gajenja i stepen njegove zastupljenosti. Pri gajenju
pamuka u uslovima navodnjavanja i pri potrebi njegove veće zastupljenosti, najbolje da se uvedu posebni plodoredi,
u kojima se posle 2 do 3 godine lucerke, pamuk gaji 4 do 6 godina. Lucerka, pored toga što obnavlja plodnost i
strukturu zemljišta, spreĉava njegovo zaslanjivanje, a smanjuje i nivo podzemne vode za 70 do 100 cm. Posle
lucerke ostaje u zemljištu oko 20 do 25 t/ha korenove mase i znaĉajno se poboljšava vodopropusnost zemljišta. Na
taj naĉin u zemljištu se stvara takav vodno-vazdušni i toplotni reţim koji najviše pogoduje pamuku. Pozitivni uticaj
lucerke na prinos pamuka proteţe se ĉak i u petoj godini od njenog zaoravanja. Pri gajenju pamuka u uslovima
suvog ratarenja, kao vrlo dobri prethodnici pokazale su se jednogodišnje zrnaste leguminoze - grašak, kikiriki, soja,
pasulj, naut i dr. Osnovni nedostatak pamuka kao prethodne useve za ozimu pšenicu je što se on prikuplja kasnije od
optimalnog roka za njenu setvu.
Obrada zemljišta. -Osnovna obrada zemljišta zapoĉinje odmah posle berbe prethodnog useva i od ovog
zavisi kako će se zemljište obraĊivati do kraja jeseni. Kada je pretusev pamuka lucerka, prvo se vrši plitko ljuštenje
lucerkinog strništa, na 7 do 8 cm dubine da bi se podsekao i isušio ĉvor bokorenja lucerke, i tako spreĉilo njeno
ponovno izrastanje u sledećem proleću. Ljuštenje se vrši krajem leta i najkasnije do poĉetka septembra da bi imalo
dovoljno suvog i toplog vremena za isušenje ĉvorova bokorenja. Posle njihovog isušenja, kasnije u jesen pristupa se
dubokom oranju
Prolećna, predsetvena obrada zemljišta poĉinje ranim prolećnim drljanjem ili kultiviranjem, a na
strukturnim zemljištima ĉak samo brananjem površine. Ovo se mora izvršiti na vreme, odnosno ĉim se moţe ući u
njivu. Ako se zakasni, velike koliĉine zemljišne vlage će ispariti. Ova prolećna obrada zemljišta vrši se plitko, na 5-
6 cm dubine. Posle toga, zemljište treba odrţavati ĉisto od korova i rastresito po površini. Na dan setve ili 1 do 2
dana ranije, vrši se predsetveno drljanje ili kultiviranje zemljišta na 5 do 6 cm dubine. Cilj ove poslednje
predsetvene obrade je da se unište poslednji korovi i rastrese onaj zemljišni sloj u kome će se sejati seme. Najbolje
je preko kultivirane njive preći branom ili daskom da se ne samo zaravni već i malo zbije.
Đubrenje. -Pamuk iznosi iz zemljišta manje hranljivih materija nego mnogi drugi usevi. Pri normalnim
uslovima vlage u zemljištu, za formiranje prinosa 1.000 kg sirovog pamuka, on iz zemljišta iznosi proseĉno 50 kg
azota, 15 kg fosfora i 50 kg kalijuma. Potrebe pamuka u hranljivim materijama rastu sa povećanjem ukupne mase
biljke. Od poĉetka vegetacije pa do pupanja (butonizacije) pamuk raste slabo i iznosi oko 3-5% od ukupne koliĉine
azota i fosfora, a 2-3% od kalijuma. Od butonizaoije do masovnog cvetanja iznosi oko 25 do 30% od azota i fosfora
i 15 do 20% od kalijuma, a od masovnog cvetanja do masovnog sazrevanja ĉahura oko 65 do 70 % od azota i 75 do
80% od fosfora i kalijuma.
Ako se pamuk gaji bez navodnjavanja, mogu se uzeti kao primeri sledeće godišnje norme i odnosi hranivih
materija.
Norma glavnih biljnih hraniva zavisno o klasi zemljišta
Klasa zemljišta Koliĉina hraniva (kg/ha)
N P2O5 K2O
Siromašno azotom 70-80 50-70 40
Bogato azotom 50-60 80-100 40
Ako se pamuk gaji u uslovima navodnjavanja, koliĉine Ċubriva treba povećati za oko 50%, zato što pri
povoljnom vodnom reţimu zemljišta pamuk moţe koristiti više vlage, pa razvija veću lisnu masu i stvara veću
organsku masu. Kao rezultat toga i prinos sirovog pamuka je veći za 1,5 do 2 puta. Moţe se Ċubriti organskim ili
mineralnim Ċubrivima ili kombinovano. Ako se pamuk Ċubri samo stajskim Ċubrivom, potrebno je, od 15 do 30 t/ha
232
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
u zavisnosti od zemljišta, da li je siromašnije ili bogatije organskim materijama. MeĊutim, bolje je Ċubriti
kombinacijom stajskog i mineralnog Ċubriva.
Đubriva se mogu unositi pre dubokog oranja zemljišta, pre jesenjeg preoravanja ili prolećnog kultivtiranja
površine, pre setve i u toku vegetacije u vidu prihranjivanja.
Stajsko Ċubrivo i kalijumova Ċubriva rasturaju se pre dubokog oranja. Fosforna Ċubriva, pri gajenju
pamuka bez navodnjavanja, najbolje je da se unose u većem delu (75%) pod duboko oranje, a ostatak (25%) uneti u
zemljište u jesen sa preoravanjem površine na 10 do 12 cm dubine. MeĊutim, u uslovima navodnjavanja, najveći
efekat se postiţe kada se 2/3 fosfora unese pod duboko oranje, a 1/3 pod prolećnu predsetvenu obradu zemljišta.
Azotno Ċubrivo unosi se u zemljište sa prvom prolećnom obradom. MeĊutim, u uslovima navodnjavanja pamuka,
deo azotnog Ċubriva moţe se iskoristiti za prihranjivanje biljaka u poĉetku butonizacije (sa oko 30 kg/ha) azota.
Setva. - Za uspešno gajenje pamuka, sorta ima znaĉajnu ulogu. Treba obratiti paţnju pri izboru, i za
setvu upotrebiti ĉisto sortno seme rejonirane sorte. I na samoj biljci plodovi ne daju seme jednakih setvenih
kvaliteta. Plodovi koji na plodnim granama stoje do stabla i bliţe osnovi biljaka, daju seme veće mase, klijavosti i
rodnosti. Ni u kom sluĉaju ne treba upotrebljavati seme pamuka prikupljenog posle mrazeva, pošto nije sasvim zrelo
i ima vrlo slabu klijavost. Priprema semena za setvu sastoji se iz nekoliko operacija usmerenih ka njegovom
osposobljavanju za mašinsku setvu, poboljšanja njegovih setvenih kvaliteta i dezinfekciji od bolesti. Semenski
sirovi pamuk podvrgava se odvajanju vlakna od semena. U tom procesu mora se paziti na regulisanje mašina, da ne
dode do oštećenja semena. Posle odvajanja
dugog vlakna, pristupa se odstranjivanju puha
(lintera) sa semena posle ĉega ono postaje
pogodno za mašinsku setvu i sortiranje po
veliĉini, teţini i zrelosti. Odstranjivanje puha,
poznato kao proces delinterovanja semena,
vrši se hemijskim iii mehaniĉkim putem.
Ovaj naĉin sastoji se u tome što se
seme tretira koncentrovanom sumpornom
kiselinom. Za 100 kg semena upotrebljava se
18 do 20 kg kiseline. Seme se meša sa
kiselinom 10 do15 minuta, koliko je potrebno
da kiselina izgori linter,a da neošteti seme. Pri
ispiranju, lakše, šturo i nedozrelo seme pliva
po površini vode i odbacuje se kao nepogodno
za setvu. Sa delinterovanjem semena
sumpornom kiselinom ne samo što se olakšava
sortiranje semena, već se sa njim
jednovremeno dezinfikuje od dosta raširene bolesti Široki redovi u setvi pamuka
bakterioze i brţe klija za 2-4 dana.
Jedini nedostatak hemijskog delinterovanja pamuĉnog semena je taj što se troše velike koliĉine sumprne
kiseline. Posle delintirovanja i ispiranja seme se prvo prosušuje, a zatim sortira obiĉnim selektorima za ţita, na
kojima se menjaju samo sita. Seme se još jednom dezinfikuje ţivinim preparatima protiv gljiviĉnih bolesti, koje se
prenose preko zemljišta.
Klijavost semena mora da bude veća od 80 ili 85% Za pamuk je karakteristiĉno da u momentu otvaranja
zrele ĉahure seme još nije potpuno zrelo i loše klija, zbog toga mora proći jedan kraći ili duţi period fiziološkog
sazrevanja da bi postiglo svoju optmalnu klijavost i energiju klijavosti. Ovaj period moţe trajati od nekoliko nedelja
pa ĉak 1 do 2 godine, što zavisi od vrste i sorte pamuka od uslova kako za vreme sazrevanja plodova tako i kasnije
posle njegovog otvaranja i ĉuvanja do setve.
Vreme setve pamuka se odreĊuje prema temperaturi i vlaţnosti zemljišta. Rano u proleće ima dovoljno
vlage u zemljištu, ali temperatura je mala za isklijavanje semena. Zasejan u hladnom i vlaţnom zemljištu, seme vrlo
sporo klija i period nicanja moţe se produţiti 30 do 40 dana, za koje vreme veći deo semena propadne. Kasnije u
proleće, temperatura zemljišta postaje viša i pogodna za klijanje semena ali tada se smanjuje vlaţnost zemljišta, a u
suvom zemljištu, isto tako, retko klija, neredovno niĉe, korenov sistem se slabije razvija, biljke formiraju mali broj
ĉahura i smanjuje se prinos. Zbog toga, treba paziti da se setva pamuka izvrši u najkraćem roku, od 5- 6 dana, ĉim
se zemljište na dubinu od 5 do 6 cm stalno zagreje, na temperaturi iznad 130C. Optimalnim periodom za setvu moţe
se smatrati period izmeĊu 20 i 30 aprila, sa kolebanjenjem 5 dana ranije ili kasnije, prema tipu i vlaţnosti zemljišta
i vremenskim uslovima godine.
Najbolje je setvu vršiti u redove. Pri tome, ona moţe biti obiĉna ili punktirna. Punktirna setva moţe se
izvršiti samo posebnim preciznim pneumatskim sejalicama, koje se regulišu tako što se na potrebnom rastojanju
zasejavaju po jednu semenku da posle nicanja rastojanje biljaka u redovima bude oko 12 cm, pri ĉemu nije
potrebno proreĊivanje.
233
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U nedostatku preciznih sejalica, setva se moţe izvršiti obiĉnim sejalicama sa koliĉinom semena 65-70
kg/ha dok za setvu pneumatskim sejalicama ta koliĉina iznosi 23-33 kg/ha. U oba sluĉaja, meĊurednom rastojanje
je 60-80 cm.
Nega useva. -Osnovno je da se obezbedi blagovremeno i ujednaĉeno nicanje pamuka. Pri povoljnim
uslovima, pamuk niĉe za oko 10 dana. Treba razbiti pokoricu, jer ona moţe onemogućiti nicanje i isušiti zemljište
što se loše odraţava na dalji razvoj biljaka. Vaţne mere posle nicanja pamuka su: proreĊivanje, okopavanje,
navodnjavanje, u posebnim sluĉajevima zalamanje biljaka i zaštita protiv bolesti i štetoĉina.
ProreĊivanje ulazi u najneophodnije i neodloţne mere u gajenju pamuka koji je bio zasejan obiĉnim
sejalicama. ProreĊivanje se treba izvršiti blagovremeno i što je moguće brţe, odnosno kada većina biljaka u usevu
razvije prvi stalni list. Svako zakašnjenje dovodi do osetnog smanjenja prinosa. Treba ostavljati po jednu biljku u
redu na rastojanju od 10 do 12 cm. Na taj naĉin, pri meĊurednom rastojanju od 60 cm dobija se gustina od 140 000
do 166 000 biljaka/ha, a pri meĊurednom rastojanju od 80 cm 104 000 do 125 000 biljaka/ha.
ProreĊivanje se obiĉno vrši ruĉno. Na većim površinama moţe se prethodno izvršiti mašinsko buketiranje
useva koje se vrši popreĉno na redove, a potom ruĉno razrediti biljke u buketima.
Kultiviranje i okopavanje. –Pored upotrebe herbicida,
uspešno uništavanje korova se vrši i kultiviranjem i okopavanjem
pamuka. Ovo je naroĉito vaţno ako se ne upotrebljavaju
herbicidi. U takvom sluĉaju, od neokopanog pamuka ne moţe se
dobiti nikakav prinos jer ga korovi mogu potpuno ugušiti.
Kultiviranje i okopavanje pamuka osim uništenja korova sluţi i
za ĉuvanje zemljišne vlage. Na taj naĉin okopavanje doprinosi
poboljšanju vodnog, vazdušnog, toplotnog i hranljivog reţima
zemljišta za biljke pamuka. Tamo gde se ne upotrebljavaju
herbicidi, pamuk se kultivira i okopava najmanje tri puta.
MeĊutim, broj kultiviranja i broj okopavanja moţe biti veći MeĎuredno uništavanje korova plamenom
(4 do 6), ukoliko je zakorovljenost jaĉa, zemljište zbijenije
ili godina vlaţnija i hladnija. Prvo kultiviranje i okopavanje treba izvršiti odmah posle nicanja, drugo na oko 10 do
15 dana posle prvog. a sledeće prema padavinama ili pojavi korova. Pamuk se, uglavnom, okopava plitko, na 6 do 8
cm prvo, a druga ako se navodnjava. 12 do 15 cm, a ako se ne navodnjava na 8 do 10 cm.
Biljka pamuka Pupoljak pamuka
Navodnjavanje. -Kritiĉni period za vodu kod pamuka je period cvetanja i formiranja plodova. Taj period
pada u julu i avgustu. U takvim uslovima navodnjavanje je ĉinilac koji najviše povećava prinos pamuka (za 50 do
70%), a pri tome, poboljšava kvalitet vlakna povećavajući duţinu za 1 do 2 mm. MeĊutim, navodnjavanje
produţava vegetaciju i odlaţe poĉetak pucanja ĉahura za 7 do 9 dana. Zbog toga, navodnjavanje treba primeniti
samo ako zemljište nije dovoljno vlaţno i ako padavine u toku vegetacije nisu dovoljne da obezbede normalno
plodonošenje pamuka. Navodnjavanje treba izvršiti na vreme. Ranijim navodnjavanjem, pre poĉetka butonizacije
smanjuje se temperatura zemljišta i odlaţe poĉetak ove faze. Ako se navodnjava u poĉetku pucanja ĉahura, onda se
usporava sazrevanje. U rejonima gde se gaji pamuk, navodnjavanje se vrši izmeĊu 10. jula i 15. avgusta, odnosno
od poĉetka cvetanja pa do dve sedmice pre poĉetka pucanja ĉahura. Broj zalivanja, zalivne norme i moment
zalivanja odreĊuju se prema vremenskim uslovima godine i zemljišta. Na lakim, peskovitim, vodopropusnim
zemljištima i zemljištima sa dubokom podzemnom vodom, zaliva se ranije, ĉešće i manjom koliĉinom vode.
234
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Nasuprot tome, na teţim zemljištima, manje vodopropusnim i sa visokim nivoom podzemne vode, zaliva se kasnije,
reĊe i sa većom zalivnom normom.
Zalivanje se moţe vršiti po brazdama ili veštaĉkom kišom. Pri zalivanju veštaĉkom. kišom pamuk ranije
sazreva i troši se oko 30% manje vode u poreĊenju sa zalivanjem u brazdama. Koliĉina vode za zalivanje u
brazdama iznosi oko 800 m3/ha, za zalivanje veštaĉkom kišom 500 m
3/ha. Dva zalivanja ĉesto su sasvim dovoljna
ako se izvrše u periodu cvetanja i formiranja plodova. Bez obzira na naĉin zalivanja, pamuk treba odmah posle
zalivanja okopati ĉim se zemljište malo prosuši.
Zalamanje. -Pamuk moţe rasti neprekidno, ali, u jednom odreĊenom momentu, porast glavnog stabla i
pojava novih plodnih grana postaje suvišno, pošto se od ovih ne moţe dobiti vlakno. Prema tome, dalji porast i
glavnog stabla i formiranje novih plodnih grana, samo pogoršavaju i ishranu biljke, što prouzrokuje opadanje
plodova. Zalamanjem pamuka, odstranjuje se ova pojava.
Berba. -U Makedoniji, prve ĉahure pucaju već krajem avgusta ili poĉetkom septembra. Prvo pucaju
najniţe ĉahure zatim iznad njih, onako kako je išlo cvetanje po konusima. Pucanje ĉahura moţe trajati 2 do 3
meseca. Ne treba ĉekati da sve ĉahure ispucaju pa da se onda berba izvrši odjednom. Vetrovi mogu da raznesu
vlakno iz otvorenih ĉahura, a pri duţem stajanju, od jesenjeg nevremena, vlakno gubi sjaj, prlja se zemljom i vrlo
teško se prikuplja. Zato berbu treba vršiti nekoliko puta, a obiĉno 3-4. Prva berba se vrši kada na biljkama ima 2 do3
ispucane ĉahure.
Otvorena čahura pamuka
Prikupljanje pamuka od ispucanih ĉahura na jednoj biljci ide odozdo nagore da bi se izbeglo padanje
delova listova na pamuk. Jedan beraĉ kod nas dnevno moţe nabrati oko 35 kg sirovog pamuka, a najviše 70 do 80
kg. Od ukupnih troškova u gajenju pamuka, na ruĉnu berbu otpada oko 40 do 50%. Zbog toga se mašinska berba
pamuka u nekim zemljama (posebno u SAD) već masovna primenjuje, dobija se veći znaĉaj u uštedi radne snage i
pojeftinjenje proizvodnje pamuka.
Polje zrelog pamuka Ručna berba pamuka
235
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Postoje dva tipa mašina za berbu pamuka:
1) tip mašina (striperi) sa kojima se odjednom beru ĉahure, a zatim se vlakno vadi drugom mašinom i
2) tip mašina sa vertikalnim vretenima (špindeli) sa kojima se bere vlakno više puta kao i kod ruĉne berbe. Ova
mašina je najrasprostranjenija i sa njime se moţe zameniti 38 do 50 beraĉa. Prva berba vrši se kada je 60 do 70%
ĉahura pamuka otvoreno. Da bi se smanjila neĉistoća i povećala efikasnost mašinske berbe, prethodno se vrši
defolijacija sa raznim hemijskim sredstvima (defolijantima) koji suše listove i oni opadaju. Najviše se koriste:
kalcijum cijanamid, natrijum hlorat, endotal i magnezijum hlorat, a u poslednje vreme koriste se sledeći
defolijanti: foleks, parakvat, heksafloraceton, trihidrat i drugi totalni herbicidi.
Ţetva /berba pamuka kombajnom Ţetva/berba pamuka striperom
Moment tretiranja mora se utvrditi na mestu, vodeći raĉuna o stanju useva, o osobenosti defolijanta i o
mogućim vremenskim uslovima u sezoni. Glavni i odluĉujući ĉinilac je biološko stanje biljaka u momentu
tretiranja. Biljke ne treba više da budu fiziološki aktivne, odnosno treba da su u fazi poĉetka otvaranja ĉahura kada
poĉinje i prirodno opadanje listova. Ove koliĉine rastvaraju se u najmanje 600 l vode i biljke prskaju. Tretiranje
useva defolijantima vrši se kada su na biljkama ispucane 1 do 2 ĉahure. To se izvodi izjutra, do 8 - 9 ĉasova i
naveĉe, posle zalaska sunca. Pri povoljnim uslovima, za 10 do 15 dana posle tretiranja, treba da opadne više od 80%
listova. Ukoliko se ovaj procenat ne postigne, vrši se ponovna defolijacija istim defolijantom i istim koliĉinama.
Najboljim kvalitetom odlikuje se pamuk prikupljen pre mrazeva. On se odlikuje ţivom, sjajnom, belom bojom i
potrebnom jaĉinom.
Striper za berbu pamuka Pokretna presa za ubrani pamuka
236
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Presovani pamuk u polju Utovar presovanog pamuka spremnog za transport
Odvajanje vlakna. -Vrši se posebnim mašinama, maganima (dţin--mašinama, egrenir-mašinama.
Ukoliko pamuk sadrţi više od 10% vlage, ako je neĉist, onda se prvo prosuši i ĉisti od stranih primesa, a zatim
propušta kroz mašine za egreniranje (odvajanje vlakna). Posle odvajanja dugaĉkog vlakna, seme se propušta preko
linter mašina da bi se odvojilo i kratko vlakno -linter. Radi lakšeg prevoza, i vlakno i linter se presuju u bale.
Industrijsko postrojenje za odvajanja vlakna od semena pamuka (gin-mašina)
Shema dorade vlakna pamuka
237
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Seme s vlaknom Prazna čahura posle odvajanja vlakna
Berba pamuka nekad (Harper’s News, 1854) Muzejski eksponat gin- mašine (presa u pozadini)
Najvaţnije bolesti pamuka
Ascochyta gossypii Puccinia cacabata Alernaria macrospora Verticillium dahlie
Najvaţniji štetnici pamuka
Ligus lineorus Pipe Aphidae sp.
Trips sp Zabrus sp.
238
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Konoplja Cannabis sativa L.
Sinonimi: konop, kudelja, poskom, pitome konoplje; Engleski: hemp; Francuski: chanvre; Nemaĉki: Hanf; Ruski:
конопля.
Konoplja se prvenstveno gaji za proizvodnju vlakna i u manjem oimu za proizvodnju semena iz koje se
dobije biljno ulje i uljane pogaĉe kao i lekovita sredstva. Njezino vlakno spada u kategoriju srednjogrubih vlakana,
ali ima niz osobina po kojima je i danas u mnogim oblastima nezamenljivo.
Cannabis sativa L. (naslikao W. Thomé)
Odlikuje se velikom nosivosti (jaĉinom), dovoljnom elastiĉnošću i visokom rezistentnošću prema nekim
spoljnim agensima. Usled toga je neobiĉno cenjena sirovina za izradu uţarije najrazliĉitije primene te za izradu
grubih, jakih i ĉvrstih tkanina. Kanapi od konopljinog vlakna još uvek su ozbiljan konkurent sintetiĉkim vezivima.
U savremenoj tehnologiji konopljinog vlakna razraĊeni su razni procesi oplemenjivanja (linizacija, kotonizacija).
Oplemenjeno vlakno se upotrebljava za izradu finijeg prediva i tkanina, samo ili kao dodatak vlaknima drugog
porekla. Ono je izvanredna sirovina za proizvodnju specijalnih kategorija finog papira. Sporedni proizvodi koji se
dobivaju pri odvajanju vlakna takoĊe imaju privredni znaĉaj. Pozder (drvenasti deo stabla) je visokokalorijski
ogrevni materijal (toplota sagorevanja 3911 kcal), kao i kvalitetna sirovina za proizvodnju papira, nitroceluloze,
celuloida, benzola, raznih eteriĉnih derivata te pozder ploĉa koje sluţe u graĊevinarstvu za akustiĉku i termiĉku
izolaciju. Otpadna voda posle moĉenja, uz prethodnu neutralizaciju kreĉom (CaO), dobro je Ċubrivo.
Konopljino seme (sadrţi 30-33% ulja) je znaĉajna sirovina za proizvodnju ulja. Ono se ubraja u grupu
sušivih ulja. Jodni broj je 140-165. U ĉvrsto stanje prelazi na -270C, specifiĉna masa je (na 15
0C) 0,925 -0,931.
Upotrebljava se za proizvodnju firnajza, uljanih boja, lakova, sapuna i dr. Rafinirano ulje se upotrebljava za jelo. Iz
100 kg semena dobiva se ceĊenjem 23-28%, a ekstrakcijom 30-32% ulja. Uljane pogaĉe, odnosno uljana saĉma, je
kvalitetna koncentrovana stoĉna hrana za sve kategorije domaćih ţivotinja.
U suvoj materiji vegetativnih delova biljke najviše su zastupljene bezazotne ekstraktivne materije i
celuloza.
239
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav delova stabla konoplje (u%)
Hemijske materija
Koren Stablo List
U usevu za proizvodnju:
Vlakna Semena Vlakna Semena Vlakna Semena
Sirove belanĉevine 2.04 2.13 1.57 1.72 12.48 13.12
Masti 0.73 0.60 0.82 0.79 8.30 9.96
BEM 49.97 48.97 49.79 49.64 41.08 43.28
List se po hemijskom sastavu jako razlikuje od stabla i korena. U listu se nalazi znatno manje celuloze, a
više mineralnih materija i masti. Pored toga, postoje izvesne razlike u hemijskom sastavu pojedinih organa kod
biljaka u usevu za proizvodnju vlakna i kod biljaka u usevu za proizvodnju semena.
Hemijski sastav (u %) proizvoda od konoplje
Voda Belanĉevine Ulje BEM Celuloza Pepeo Suve materija
Plod 8,92 18,23 32,58 21,06 14,97 4,24 -
Uljana pogaĉa 30,59 9,79 19,9 20,52 7,97 88,06
Pozder 8,9 - - 42,1 - 8,4% -
Poreklo konoplje
Konoplja je poreklom iz Azije. Za uţu domovinu smatraju se doline Altajskih planina i Tien-Shana, gornji
tok reke Irtysha, Barabinska i Ku1undinska stepa, priobalski pojas Bajkala i severozapadne oblasti Kine. Iz tih
krajeva konoplja se širila u raznim pravcima. Smatra se da su postojali
severni i juţni put kojima je prodrla u Evropu. Severni put je vodio
preko stepa centralne Azije i severnih obala Kaspijskog jezera do Dunava
i uz njega dalje na zapad te uz Volgu i Dnjepar prema severu. Tim putem
konoplju su preneli Skiti, a veoma brzo prihvatili su je Sloveni i
Germani. Smatra se da je intenzivnije prodiranje severnim putem poĉelo
oko 15 veka. Juţni put kojim je konoplja prodrla znatno kasnije, vodio je
preko stepa centralne Azije prema jugozapadu, a zatim preko Male Azije i
Sicilije do Apeninskog poluostrva i prema severu do Galije.
Konoplja je veoma stara gajena biljna vrsta. U Kini je gajena već
2500 god pre nove ere i nazivana je ma (ovaj naziv se docnije proširio na
sve predive biljke), a u Indiji u 9 veku. MeĊutim, konoplju nisu poznavali
mnogi stari Egipćani, Jevreji i Feniĉani. Grci i Rimljani nisu je gajili, ali
im je bila poznata pre poĉetka nove ere. Grci su njeno vlakno donosili iz
Galije i upotrebljavali ga za izradu brodske uţadi. U Afriku je u srednjem
veku doneta indijska konoplja (za proizvodnju hašiša). Konoplja za
vlakno doneta je iz Evrope i gajena je samo u Maroku. U Americi je
najpre uneta u Ĉile 1545. godine, a zatim u Severnu Ameriku 1632.
godine.
Konoplja ima veoma širok areal rasprostranjenosti. Na sever
dopire do 670, a na jug do ekvatorijalnih oblasti, što se objašnjava njenom
plastiĉnošću i polimorfnošću. No ona je uglavnom biljka Evrope i Azije.
U ostalim delovima sveta ima je veoma malo. Proizvodnja konopljinog
vlakna u svetu pala je sa 300 000 t u 1960. godini na 66 500 t u 1998. godini. Konoplja
Kina proizovodi oko 38% od ukupne svetske proizovodnje vlakna od
konoplje. Pored Kine,znaĉajni proizvoĊaĉi su Rusija, Indija, Juţna Koreja, Ukrajina i Rumunija. Proizvodnja
konopljnog semena stabilizovano je na 34 000 t godišnje. Kao i kod proizvodnje vlakna, Kina je i najveći svetski
proizvoĊaĉ semena sa 80% od ukupne svetske proizvodnje, (Vantreese, 1998). Prinosi konopljinog vlakna su u
Australiji i Ukrajini od 8 do 10 t/ha, Nemaĉkoj od 10 do 14 t/ha dok je u Velikoj Britaniji od 5 do 7 t/ha .
240
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Centar porekla i rasprostranjenost konoplje
Botaniĉka klasifikacija
Konoplja je jednogodišnja biljka za vlakno, spada u rod Cannabis L., porodica Cannabaceae -konoplje.
Gajene forme postale su domestifikacijom divlje forme (Cannabis sativa spp. spontanea). Smatra se da je ĉovek
najpre poĉeo da koristi divlju konoplju (prvo seme, a kasnije i vlakno), a zatim je postepeno poĉeo oplemenjivati
odabirom jedinki koje su bile najpodesnije za iskorišćavanje.
Nauĉnici su neusaglašeni u pogledu broja vrsta konoplje. Mnogi smatraju da rod konoplja sadrţi tri vrste,
no ispravnije je gledište da je rod monotipan, tj. sastoji se iz jedne polimorfne vrste - Cannabis sativa – gajene
konoplje.
Sve sorte konoplje objedinjene su u dve ekološke grupe, koje se odlikuju nizom bioloških i ekonomskih
osobenosti.
Opšti izgled konoplje
241
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botanička klasifikacija konoplje
Ekološke grupe Geografski tipovi Odlike
Evropska
Severnoruski
Rane su sorte, stablo nisko (50 do 60 cm), seme sitno (apsolutna masa od
12 do 15 g, slabi se granaju , vegetacioni period miški od 30 do 25 dana,
ţenskih od 60 do 80 dana (raste na severu Rusije).
Srednjeruski
Ssrednje rane sorte (vegetacioni period od 110 do 115 dana), stablo visine
130 do 200 cm, tanka i grana se, listovi krupni, apsoluta masa zrna 15 do
20 g-
Juţni
Visina stabla 250 do 450 cm, s velikim brojem listova, masa 1000 zrna
iznosi 18 do 26 g, vegetacioni period 125 do 140 dana. Najprinosniji je
tip za vlakno.
Istoĉnoazijska
Primorski Kasna konoplja, vegetacioni period više od 145 dana, stablo visoko od
400 do 600 cm. Kod nas se zvoe talijanski tip. Gaji se kod nas, na jugu
Rusije, Ukrajine, severni Kavkaz, Rumunija, MaĊarska Bugarska. Kineski
Japanski
Morfološke osobine
Koren konoplje je vretenast, slabo razvijen i razgranat, slabe usisne moći i
plitak. Glavna masa korena razvija se u površinskim slojevima zemljišta (do 25 cm).
Ipak stepen razvijenosti korenovog sistema u velikoj meri zavisi od fiziĉkih osobina
zemljišta. Na teškim, zbijenim i slabo obraĊenim zemljištima on ostaje plitak i slabije
razvijen. Koren sporo raste. IzmeĊu razvijenosti korena i nadzemne vegetativne mase
postoji veliki nesklad (od ukupne suve mase biljke na koren otpada 8-10%). Pošto je
koren slabo razvijen i slabe usisne moći, biljka se moţe normalno razviti samo ako je
zemljište osobito plodno. Podnosi veoma visoku koncentraciju zemljišnog rastvora,
odnosno, velike koliĉine Ċubriva u zemljištu. Prema nekim autorima, konoplja izdrţi
bez ikakve štete skoro 12 puta veću koncentraciju soli od korena drugih njivskih biljaka.
Zahvaljujući osobinama korena, ona neobiĉno jako reagira na fiziĉke osobine zemljišta i
njegovu plodnost.
Stablo je uspravno, ĉlankovito u poĉetku neţno i zeljasto, kasnije odrveni.
Maljavo je u manjem ili većem stepenu. Na stablo otpada 60-65% od ukupne vazdušno
suve mase biljke. Visina stabla varira u dosta širokim granicama i zavisi od tipa
konoplje ( do 200 do 500 cm) kao i od uslova uspevanja, primenjene agrotehnike, Koren konoplje
a naroĉito od naĉina gajenja, odnosno gustine setve. Gusto posejana konoplja za proizvodnju vlakna, ima uvek niţe
stablo od one koja je sejana u kućice ili širokoredo (za proizvodnju semena). Kod konoplje juţnog tipa, gajene za
vlakno broj ĉlanaka na stabljici varira od 7 do 15, a kod konoplje za seme moţe biti i do 40. Duţina pojedinih
internodija varira od 5 do 40 cm. Od osnove stabla prema vrhu, duţina internodija raste do treće ili ĉetvrte, a zatim
se ponovo smanjuje. Debljina stabla varira od 2 do 40 mm, a zavisi od tipa konoplje, uslova uspevanja i naĉina
gajenja. Pri uskoredoj setvi, stablo je uvek tanje nego pri setvi u kućice ili širokoredoj. Debljina pojedinih
internodija takode je razliĉita. Od osnove stabla do kraja njegove donje trećine ili ĉetvrtine raste, a prema vrhu
postepeno opada. Prema tome, najniţe internodije nisu i najdeblje. Proseĉna debljina stabla konoplje je aritmetiĉka
sredina debljine svih internodija. Proseĉna debljina stabla jednaka je debljini srednje internodije, a po drugim, ona je
ravna debljini one internodije u kojoj se nalazi teţište horizontalno poloţenog stabla. Sklono je grananju u
razliĉitom stepenu, što na prvom mestu zavisi od tipa. Ova sklonost je najjaĉe izraţena kod juţnog tipa, znatno
slabije kod srednjeg, a minimalno kod severnog tipa. Stepen grananja zavisi i od naĉina gajenja, odnosno od gustine
setve. Uskoredo posejana konoplja se ne grana uopšte, dok se stablo širokoredo posejano jako razgranjava. Vlakno
koje se nalazi u boĉnim granama nema nikakve praktiĉne vrednosti.
Vlakno (liko) konoplje Poprečni presek stabla konoplje (uvećano 150x)
242
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Popreĉni presek stabla je razliĉit u raznim njegovim delovima. U donjem delu je okrugao, u drugoj trećini
uglat (šestougao), a prema vrhu zaobljen. MeĊutim, internodije u gornjem delu stabla su po duţini rebrasto
izbrazdane, tako da je stablo na popreĉnom preseku skoro zvezdastog
oblika. Centralni deo stabla ispunjava srţ. U doba sazrevanja, usled
sušenja, srţ u srednjim internodijama poĉinje pucati i postepeno se to
prenosi prema vrhu i osnovi stabla. Šupljina stabla koja se tako
formira suţena je na mestu gde se nalaze kolenca. Na popreĉnom
preseku, neposredno iznad srţi, nalazi se sloj drveta koji, u procesu
izdvajanja vlakna, daje pozder. Iznad drvenastog dela, odvojena
kambijalnim prstenom, nalazi se kora prekrivena epidermisom. U
kori su smešteni elementi like, odnosno ćelije like, koje obrazuju
vlakna skupljena u snopiće. Pored normalnih, tzv. primarnih
vlakana, u kori se nalaze i sekundarna vlakna koja se formiraju
kasnije u toku vegetacije kao proizvod aktivnosti kambijuma. Sa
gledišta proizvodnje, ova vlakna nemaju posebnog znaĉaja, jer daju
sasvim kratku kuĉinu. Ćelije like u tim vlaknima nisu duţe od 4 mm.
Najviše sekundarnih vlakana ima u bazalnom delu stabla. Prema vrhu
njihova koliĉina se smanjuje, a na samom vrhu stabla uopšte ih nema.
Likine ćelije su elementarna vlakna (za razliku od
tehniĉkog), duga 5 do 55 mm, pa i 100 mm (obiĉno 25 do 40 mm), a
debela od 16 do 30 μ. Najdeblja su u donjem delu stabla, a po debljini
su neujednaĉena, dok su u gornjem delu najtanja i manje-više
ujednaĉena. Vlakna u donjim delovima stabla su najkraća, a ka vrhu
njihova duţina raste. Elementarna vlakna imaju jako zadebljale
membrane, tako da od njihovog popreĉnog preseka (površine) na
lumen otpada od 4 do 6%. Broj elementarnih vlakana je najveći u
srednjem delu stabla, a prema osnovi i vrhu postepeno opada. Muška biljka konoplje Najveća apsolutna koliĉina vlakna nalazi se u donjem delu stabla, a najveća relativna koliĉina (randman) u
gornjem i srednjem delu. Duţina tehniĉkog vlakna zavisi od visine stabla i varira od 20 do 400 cm. Jaĉina vlakna
(reduktivno na popreĉni presek od 1 mm2) iznosi proseĉno 45 kg, maksimalna higroskopnost mu je 30%,
kondiciona vlaţnost 12%, koeficijent istezanja (elastiĉnost) proseĉno 2%. Prekidna duţina vlakna, prema raznim
autorima, iznosi 20 do 72 km. Boja tehniĉkog vlakna zavisi od vremena ţetve i postupka pri moĉenju te moţe biti
prljavoţuta, sivoţuta, metalnosiva, zelenkastosiva i skoro bela. Randman tehniĉkog vlakna u konoplje iznosi 14-
23%, proseĉno 18,5%.
Koliĉina vlakna i njegov kvalitet zavise od osobina stabla. Višlje stablo daje duţe tehniĉko vlakno. Pri
istoj debljini, duţa stabla daju više vlakna, randman je veći, a vlakno je boljeg kvaliteta. Deblje stablo daju veću
apsolutnu koliĉinu vlakna, medutim, randman vlakna je manji, a samo vlakno grublje. Pošto randman vlakna zavisi
od duţine i debljine stabla, definisan je i poseban pokazatelj, tzv. koeficijent stabla, koji predstavlja rezultantu
odnosa duţine i debljine stabla. Izraĉunava se deljenjem proseĉne duţine sa debljinom. Ukoliko koeficijent stabla
ima veću vrednost, randman vlakna je veći i obratno. U pojedinaĉnih stabaljika ĉesta su odstupanja, medutim kada,
je reĉ o proseĉnim vrednostima, odstupanja su retka. Grananje stabla
utiĉe nepovoljno na randman i kvalitet vlakna. Kvalitet i randman
dugog vlakna zavise od broja i duţine ĉlanaka. Stabla duţih ĉlanaka
daju kvalitetnije vlakno i veći randman dugog vlakna.
List. - Listovi su postavljeni naspramno, a u gornjoj trećini
stabla naizmeniĉno, ali su po parovima zbliţeni. List konoplje je
prstasto sloţen, sem prvog para pravih listova koji su prosti. Broj liski
u sloţenim listovima konoplje je uvek neparan i varira od 3 do 13.
Najveći broj liski imaju listovi u srednjem delu stabla, a njihov broj
zavisi od geografske grupe i tipa konoplje. U listu je najveća srednja
liska, dok su periferne najmanje. Liske su lancetaste (kopljaste), po
obodu testerasto nazubljene. Lisna drška je srednje duga.
Cvet. - Konoplja je dvodoma biljka. Ţenski cvetovi su
skupljeni u klasolike cvasti koje izbijaju u pazuhu listova u gornjem
delu stabla (i eventualno boĉnih grana). Inaĉe, deo stabla ţenskih
biljaka, od mesta gde izbija prva klasolika cvast u pazuhu lista pa do
vrha, tretira se kao cvast u širem smislu reĉi. List konoplje
243
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ţenski cvetovi su po graĊi veoma jednostavni. Sastoje se od jednog listića koji gradi cvetni omotaĉ
perigonalni listić) i tuĉka sa dvodelnim ţigom.
Muška cvast je metlica. Ona izbija na vrhu stabla i boĉnih grana, a njena glavna osa je produţenje
poslednje internodije stabla. Iz glavne ose izbijaju boĉne grane prvoga reda. Izbijanje boĉnih grana daljih redova je
razliĉito kod raznih tipova konoplje. Konoplja juţnog tipa imaju jako razvijenu i razgranatu metlicu, dok je ona kod
severnog tipa slabo razvijena i praktiĉno skoro nerazgranata. Stepen razvijenosti i grananja metlice zavisi od gustine
setve (uskoredo posejana konoplja uvek ima slabije razvijenu metlicu). Muški cvetovi se sastoje od petolisnog
zelenkastoţutog perigona i 5 prašnika. Prašne kesice su jako razvijene a polenova zrnca su loptasta.
Muška cvast (metlica) i cvet konoplje Polenovo zrnce Ţenski cvet i plod konoplje
Plod je okrugli ili širokojajasti orašac, sa bokova blago spljošten. Boja mu je srebrnastosiva, tamnosiva,
sivomrka ili mrka. Nervatura moţe biti nešto tamnija ili svetlija. Na plodovima nekih sorti nalaze se mozaiĉne šare.
U doba sazrevanja veza nastala srastanjem sektorijalnog omotaĉa ploda sa perigonalnim listićem puca i od ostatka
toga tkiva postaju mozaiĉne šare. Duţina ploda je od 2,5 do 4,5 mm, širina od 1,4 do 3,5 mm.
Plod (orašac) konoplje Zeleni plod konoplje Plod konoplje na biljci
244
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Seme u potpunosti sipunava sadrţaj ploda. Hektolitarska teţina semena u proseku iznosi 46 kg, a masa 1
m3 zrna iznosi oko 460 kg.
Seme konoplje
Brojni odnos i karakteristike polova. Brojni odnos polova u usevu konoplje uvek je u manjem ili većem
stepenu pomeren u korist ţenskih biljaka (na 100 muških biljaka dolazi od 115 do 117 ţenskih biljaka). Muške i
ţenske biljke se razlikuju ne samo po graĊi cvasti i cvetova nego i po nizu drugih obeleţja. Muške biljke imaju
slabije razvijen korenov sistem koji je i slabije usisne moći. Stablo im je tanje i u gusto sejanom usevu (za vlakno)
veće od ţenskih dok je u usevu za proizvodnju semena najĉešće odnos obrnut. Stablo ţenskih biljaka je izgraĊeno
od većeg broja kraćih ĉlanaka. Od poĉetka diferenciranja, cvasti muške i ţenske biljke se sve jaĉe razlikuju po boji.
Muške biljke postaju sve svetlije, ţute sa slabom zelenkastom nijansom, usled ĉega su u narodu dobile naziv
belojke, za razliku od ţenskih koje se nazivaju crnojke. Ţenske biljke su u većoj meri obrasle listovima, koji su
krupniji i sastavljeni od većeg broja liski. One su robusnije i imaju veću fiziološku aktivnost. U pogledu randmana i
kvaliteta vlakna, muške biljke su znatno ispred ţenskih i pored toga što ove daju veći apsolutni prinos vlakna.
Randman muških biljaka je 26%, a ţenskih do 16%. Zbog brojnije zastupljenosti, veće teţine stabla i većeg
apsolutnog sadrţaja vlakna, ţenske biljke neuporedivo više uĉestvuju u formiranju prinosa. Od ukupnog prinosa
moĉenog stabla, na ţenske biljke otpada oko 79%, a na muške 21 %. Od ukupnog prinosa vlakna, na ţenske biljke
otpada oko 69%, a na muške oko 31 %. Pošto muške biljke imaju vlakno boljeg kvaliteta, njihov je uticaj na
formiranje kvaliteta vlakna veoma znaĉajan.
Biološke osobine
Optimalna temperatura za prolaţenje kroz toplotni stadijum iznosi kod konoplje 10do 2
0C. Duţina tog
stadijuma je od 5 do 18 dana. Svetlosni stadijum traje od 15 do 40 dana. Kod sorti sa kratkim svetlosnim
stadijumom, on traje 15 do 20 dana, sa srednje dugim 20 do 30 dana i sa dugim 30 do 40 dana. Ulaţenje u svetlosni
stadijum kod raznih tipova konoplje poĉinje u razliĉito vreme. Konoplje sevevernog tipa ulaze u svetlosni stadijum
za 6 do 10 dana, srednjeg tipa za 12 do 15 dana i juţnog za 20 do 25 dana od nicanja. Vegetacioni ciklus konoplje se
moţe podeliti na sledeće faze:
1. Klijanje konoplje traje pod optimalnim uslovima 2-3 dana, na temperaturi od 8 do 100C.
2. Nicanje traje 4-5 dana na istoj temperatuiri kao i klijanje. Konoplja ponikne za 11 dana kada iznosi
kotiledone.
3. Faza usporenog porasta poĉinje formiranjem prvog para pravih listova i traje do formiranja petog para
listova. Karakteriše se jako usporenim porastom nadzemne vegetativne mase. U toku ove faze, koren intenzivno
raste i razgranava se.
4. Faza intenzivnog porasta poĉinje od formiranja petog para pravih listova. U toj fazi stabla raste izrazito
brzo. Dnevni porast iznosi tada od 1,0 do 4,5% od ukupne visine stabla. Najveći je kod severnog, a najmanji kod
juţnog tipa. Pod povoljnim uslovima kod juţne konoplje za proizvodnju semena dnevni porast stabla iznosi 2 do 3
cm, a pod izrazito povoljnim uslovima i do 10 cm. Konoplja dostiţe tada 80 do 90% od ukupne visine stabla. Sa
poĉetkom formiranja cvasti završava se faza intenzivnog porasta
5. U fazi formiranja cvasti stablo raste, samo je taj rast poluaktivan. Biljka tada ostvaruje oko od 10 do
15% od ukupne visine stabla.
6. Cvetanje konoplje traje 10 do 35 dana, već prema tipu. Juţna konoplja cveta od 25 do 40 dana. Period
cvetanja muških biljaka je nešto kraći nego ţenskih. Muške cvasti cvetaju od osnove prema vrhu. U horizontalnom
pravcu cvetanje se od glavne osi prenosi ka vrhu boĉnih grana. Sliĉan tok ima i cvetanje ţenskih biljaka. Ono
poĉinje obiĉno ranije nego cvetanje muških, kod konoplje juţnog tipa za 10 do15 dana, a kod srednjeg tipa za 3 do
5 dana. Ţenski cvetovi su sposobni za oplodnju 30 do 35 dana, ali najveći broj cvetova tu sposobnost zadrţava 20
dana. Polen konoplje gubi k1ijavost za 3-4 dana (treći dan klijavost iznosi 8,4-14,2 Ofo). U prostoru zasićenom
vlagom polen moţe da saĉuva klijavost 8 do 9 dana. MeĊutim, po nekim podacima, pojedina zrnca ostaju vitalna i
245
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
posle 14 dana. OploĊavanje cvetova je anemofilno. Formiranje reproduktivnih organa traje 8 do 20 dana (kod
severnog tipa 8 do 10, a kod juţnog 15 do 20 dana). Smatra se da se polen prenosi vetrom 5 do 6 km daleko.
Ţenski cvt konoplje pred cvetanja Muški cvet konoplje pred cvetanje
7. Formiranje i sazrevanje plodova traje 30-40 dana. Proces teĉe sukcesivno kao i cvetanje, od osnove
prema
vrhu cvasti.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - Potrebe konoplje u toploti variraju u dosta širokim granicama, što je posledica
polimorfizma i velike plastiĉnosti. Na ovo ukazuje variranje vrednosti toplotnih suma. Toplotna suma za konoplju
severnog tipa iznosi 800-9000C, a juţnog tipa od 3500 do 4000
0C. Toplotna suma konoplje naših rejona kreće se u
proizvodnji vlakna od 16000 do 2000
0 C, a u proizvodnji semena od 2000
0 do 2800
0C. Optimalna temperatura za
razviće i porast konoplje iznosi od 20 do 220C. Srednje dnevne temperature iznad optima1nih veoma dobro
podnosi, ukoliko je obezbeĊena dovoljnim koliĉinama vode. U toku razvića biljke srednje dnevne temperature ne bi
smele da budu niţe od 150C. Minimalna temperatura za klijanje semena konoplje iznosi 1-2
0C, optimalna od 25
0 do
320C, a maksimalna 45
0C. MeĊutim, smatra se da je praktiĉki minimum od 7 do 9
0C. Tek nikle biljke konoplje u
fazi kotiledona i u fazi prvog i drugog para listova mogu da izdrţe pozne prolećne mrazeve do -2 i -30C. U fazi
trećeg para pravih listova otpornost prema mrazevima se pojaĉava, tako da biljke mogu bez štete da izdrţe mrazeve
do -5 i -60C. Visoka otpornost biljaka traje do poĉetka intenzivnog porasta u stablo, posle ĉega se gubi.
Odnos prema vodi. - Potrebe u vlazi su priliĉno velike, na što ukazuje i vrednost transpiracionog
koeficijenta koji se kreće od 300 do 1200. Konoplja juţnog tipa ima transpiracioni koeficijent od 500 do 700. On je
manji za muške biljke (450-550), a veći za ţenske (600-750). Za konoplju srednjeg tipa transpiracioni koeficijent
iznosi od 700 do 900, a za konoplju severnog od 900 do 1200. Konoplja se normalno razvija pri vlaţnosti zemljišta
od 40 do 90% od maksimalnog vodnog kapaciteta, medutim optimalna vlaţnost je 70-80%.
Koliĉina padavina u toku vegetacionog perioda za sorte juţnog tipa konoplje za vlakno ne bi smela da
budu manja od 250 mm, a u godinama kada su jeseni i zime suve donja granica je 280 mm. Kod konoplje gajene za
seme koliĉina taloga u toku vegetacije ne bi trebalo da bude manja od 280 do 300 mm. Potrošnja vode u raznim
fazama razvića konoplje je razliĉita. Od nicanja do formiranja cvasti konoplja troši 15-25 % a od formiranja cvasti
do završetka cvetanja 50-55%, u periodu formiranja i na1ivanja zrna 20-30% od ukupne koliĉine vlage potrebne u
toku vegetacije. Kritiĉan period za vlagu konoplje za vlakno je u fazi intenzivnog porasta stabla. Ukoliko u tom
periodu nastupi suša, stabla ostaju niska, što se negativno odraţava na prinos stabala i prinos i kvalitet vlakna.
Konoplja se najbolje razvija pri relativnoj vlaţnosti od 70 do 80%.
Odnos prema svetloti.- Konoplja ima velike zahteve u svetlosti. Zasenjivanje ne podnosi. Povećani broj
oblaĉnih dana u toku vegetacije utiĉe nepovoljno. U pogledu fotoperiodske reakcije, ona je biljka kratkog dana. Sa
skraćivanjem dana, skraćuje se i duţina vegetacije. MeĊutim, razliĉiti tipovi razliĉito reaguju na skraćeni dan.
246
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Konoplja severnog tipa skraćuje vegetaciju za 10 do 30%, srednjeg tipa za 20 do 40%, a juţnog tipa za 50 do 60%.
Skraćeni dan utiĉe na smanjenje duţine stabla.
Odnos prema zemljištu. - Konoplja je u punom smislu reĉi biljka izrazito plodnih zemljišta. Dobre
rezultate daje samo na dubokim i plodnim zemljištima, bogatim humusom, veoma dobrih fiziĉkih osobina i
neutralne reakcije. Na teškim i zbijenim zemljištima njen koren ostaje plitak i nedovoljno razvijen, pa ne moţe da
obezbedi biljku
potrebnim asimilativima. No isto tako joj ne odgovaraju ni suviše rastresita i peskovita zemljišta, kao ni zemljišta sa
visokim nivoom podzemne vode.
Agrotehnika za konoplju
Plodored. - I pored toga što konoplja dosta dobro podnosi monoprodukciju, prinos opada iz godine u
godinu. Uspešna proizvodnja konoplje u monoprodukciji moţe se organizovati samo uz izuzetno jako Ċubrenje
stajskim Ċubrivom. Ukoliko je proizvodnja konoplje normalna i intenzivna, a posebno ako se konoplja gaji za
industrijsko vlakno, proizvodnju treba obavezno organizovati u plodoredu. U pogledu preduseva, konoplja nije
naroĉiti probiraĉ. Ipak bolje rezultate daje posle onih useva iza kojih zemljište ostaje plodno i u dobrom fiziĉkom
stanju. To je posledica osobina njenog korena. Najbolji predusevi za konoplju su višegodišnje mahunarke (lucerka i
crvena detelina), ĉiste ili u smeši sa klasastim travama. Inaĉe, u specijalizovanim plodoredima konoplja se uvek
stavlja u plodored posle višegodišnjih trava. Veoma dobri predusevi za konoplju su okopavine, Ċubrene stajskim
Ċubrivom (krompir, šećerna i stoĉna repa), zatim jednogodišnje zrnene mahunarke.. Kao najslabiji predusevi
smatraju se strnine. Medutim, ako se osnovnoj obradi i Ċubrenju obrati odgovarajuća paţnja, proizvodnja konoplje
se moţe sa punim uspehom organizovati i posle strnina.
Obrada zemljišta. - Zbog prirode korena treba obradi zemljišta pokloniti punu paţnju. Za uspešnu
proizvodnju u našim rejonima nuţno je takoĊe da se u zemljištu akumuliraju što veće koliĉine vlage. Osnovnu
obradu zemljišta za konoplju treba obaviti što pre u jesen. Rana obrada pozitivno utiĉe na prinos stabala te na
randman i prinos vlakna.
Polje konoplje
Osnovnoj obradi zemljišta treba pristupiti odmah posle ţetve preduseva ili uporedo s njom, ako predusevi
stasavaju krajem leta i poĉetkom jeseni. Posle strnina ili drugih gusto sejanih useva osnovna obrada poĉinje
zaoravanjem (tanjiranjem) strništa. Posle višegodišnjih trava, posao treba takoĊe poĉeti zaoravanjem organskih
ostataka. Konoplja izvanredno pozitivno reaguje na dubinu osnovne obrade. Samo pri dubokoj obradi moţe se
raĉunati sa visokom proizvodnjom. Prema iskustvima u našoj zemlji, kod nas dubina obrade ne bi smela da bude
manja od 40 cm. Osnovna obrada zemljišta izvodi se po pravilu dvofazno. Najbolje je da se najpre ore na punu
247
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
dubinu, a posle 10 do 15 dana da se ore plitko na 15 do 20 cm, pošto je Ċubrivo prethodno rastureno. Postupak
moţe biti i obrnut, meĊutim prvi je bolji.
Predsetvena obrada je obavezna. Ona zapoĉinje drljanjem da bi se zatvorile brazde, zatim se do setve vrši
dopunska obrada tanjiranjem, drljanjem ili setvospremaĉem na dubinu od 12 do 15 cm, a na teţim zemljištima sa
dva ili više prohoda. . Ako zemljište izaĊe iz zime jako zbijeno, neophodno je da se u proleće preore.
Đubrenje.- Konoplja iznosi iz zemljišta velike koliĉine hranljivih materija te se stoga mora obilato
Ċubriti. Konoplje raznih tipova iznose iz zemljišta razliĉite koliĉine hran1jivih materija. Juţna konoplja je veći
potrošaĉ hran1jivih materija od srednje, a naroĉito uzima više fosfora i kalijuma. Ţenske biljke takoĊe iznose veće
koliĉine hran1jivih materija, jer im je i prinos veći, a sadrţe i veću koliĉinu mineralnih materija.
Azot u ishrani konoplje igra veoma znaĉajnu ulogu i moţe se smatrati nosiocem prinosa. To je naroĉito
izraţeno u proizvodnji vlakna, mada i prinos semena pokazuje direktnu zavisnost od ishrane azotom. Azot u ishrani
konoplje moţe da ispolji svoje pozitivno dejstvo samo u kombinaciji sa ostalim hranljivim materijama, a
jednostrana ishrana azotom negativno utiĉe na prinos, randman i kvalitet vlakna.
Ka1ijum ne ispoljava naroĉito veliki uticaj na prinos stabala, ali pozitivno utiĉe na randman i prinos
vlakna i, što je posebno j znaĉajno, na kvalitet vlakna. Pri pravilnoj ishrani ka1ijumom, vlakno je ĉvrsto i elastiĉno.
Jednostrana ishrana kalijumom ima kao posledicu da prinos stabjike opada. Pored toga izaziva odrvenjavanje
vlakna, koje postaje grubo i manje elastiĉno. Pravilna ishrana kalijumom pozitivno
utiĉe na prinos semena i sadrţaj ulja u njemu. Sliĉno dejstvo pokazuje i fosfor. Pri
razmatranju problema Ċubrenja mora se imati na umu da je korenov sistem ove biljke
slabe usisne moći i da normalno snabdeva biljku hranljivim materijama samo kada mu
ove stoje na raspolaganju u velikim koliĉinama i u lako pristupaĉnom obliku. Konoplja
podnosi veoma dobro visoku koncentraciju hranljivih materija u zemljištu, te se za nju
mogu upotrebiti velike koliĉine Ċubriva. Najveću koliĉinu hranivih materija usvaja u
prvom delu vegetacije, odnosno u fazi intenzivnog porasta stabla i to oko 75% N,
80% K2O i 70% P2O5 od ukupne potrebne koliĉine u toku ĉitave vegetacije. Dosta
slabo iskorištava hran1jive materije iz Ċubriva, 55 do 58% N , od 10 do 16% P2O5
a 33 do 47%. K2O. Pri Ċubrenju zemljišta hran1jive materije treba unositi u ovim
odnosima: N: P : K = 1 : 0,25 : 0,5 -0,75. Upotrebljavaju se organska i mineralna
Ċubriva, no najbolje a rezultate daje kombinovano Ċubrenje. Iz grupe organskih
Ċubriva najšire se primenjuje stajnjak jer pozitivno utiĉe ne samo na prinos stabjike
nego i na prinos i kvalitet vlakna. Stajnjak se upotrebljava u koliĉinama od 40 do 80
t/ha. Ţenska biljka konoplje
Normativi mineralnih Ċubriva u proizvodnji konoplje variraju u dosta širokim granicama. Danas se mogu
dati široki okvirni normativi izraţeni u aktivnoj materiji: 60 -180 kg/ha N, 40 -140 kg/ha P2O5 i 40-140 kg/ha
K2O. Najbolje rezultate pokazuje kombinovano Ċubrenje stajnja kom i mineralnim Ċubrivima te se stajnjak
upotrebljava u koliĉinama do 30 t/ha, a ostatak potrebnih hranljivih materija nadoknaĊuje se mineralnim Ċubrivima.
Pri Ċubrenju zemljišta za konoplju, 1/2 ili 1/3 ukupne koliĉine fosfornih i kalijumovih Ċubriva unosi se prilikom
osnovne i obrade zemljišta, a ostatak u predsetvenoj pripremi zemljišta, odn. neposredno pre setve ili pak
jednovremeno s njom. Ostatak, ½ odnosno 2/3 azotnih Ċubriva unose se prilikom predsetvene pripreme zemljišta ili
sa setvom, a ostatak se upotrebljava za prihranjivanje. Smatra se da je prilikom osnovnog Ċubrenja najbolje da se
Ċubriva zaoravaju na dubinu
od 16 do 20 cm. MikroĊubriva utiĉu na prinos stabala i vlakna te na njegov kvalitet. Od njih dolaze u obzir
bakarna (bakar-sulfat do 25 kg/ha), borna (boraks 1 kg /ha) i manganova Ċubriva.
Prihranjivanje takode pozitivno utiĉe na prinos i kvalitet vlakna. Najveći znaĉaj za prihranjivanje imaju
azotna Ċubriva, a fosforna i kalijumova samo onda ako pri osnovnom Ċubrenju nisu upotrebljena u dovoljnim
koliĉinama. Biljke se obiĉno prihranjuju jedanput, i to u fazi ĉetvrtog para pravih listova. Ako se prihranjuju dvaput,
prvo se prihranjivanje obavlja ranije, neposredno posle nicanja, a drugo 25 do 30 dana posle nicanja.
U proizvodnji semena konoplje obavezna su dva prihranjivanja, prvo u fazi 3do 4 para pravih listova, a
druga kad biljke formiraju 6 do 7 pari pravih listova. Najbolje je da se semenska konoplja prihranjuje u brazde
izmeĊu redova.
Setva. - Za setvu treba upotrebiti prvok1asno seme ĉistoće 97%,
klijavosti 85% i vlaţnosti 13%. Seme pred setvu treba ujednaĉiti po teţini i
krupnoći. Pored standardnih mera, u pripremi semena konoplje moţe doći u obzir
i jarovljenje. Ono se vrši i na temperaturi od 20C, a traje 14 dana. Seje se kada se
zemljište zagreje na 7 do 90C, a srednje dnevne temperature dostignu vrednost od
150C. Naĉin setve zavisi od cilja gajenja. Za proizvodnju vlakna seje se uskoredo
(na 12 do 15 cm izmeĊu redova), a ako je reĉ o sortama jako visoka stabla,
rastojanje izmeĊu redova iznosi 20 do 25 cm. Za proizvodnju vlakna i semena
seje se širokoredo, na rastojanju 20-25-30 cm izmeĊu redova, a samo za
proizvodnju semena rastojanje izmeĊu redova kreće se od 40 do 60 ili do 80 cm, Setva konoplje
248
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
ili se seje u kućice na rastojanju 45-50 x 75-90 cm.
Koliĉina semena za setvu zavisi od gajenja konoplje. Pri gajenju za vlakno, za juţni tip konoplje se
upotrebljava 60 do 80 kg/ha semena, a za srednju 100 do 150 kg/ha. Za kombinovanu proizvodnju vlakna i semena
potrebno je oko 40 kg/ha semena juţne, a 60 do 100 kg/ha semena srednje konoplje. Pri gajenju samo za seme
potrebno je 20 do 40 kg/ha, a u kućice oko 20 kg/ha semena. Seme se seje na dubinu od 3 do 7 cm, što zavisi od
osobina zemljišta.
Nega. - Od setve do nicanja, ako je zemljište suvo, površina se valja rebrastim valjcima da bi se nicanje
ubrzalo. Ako se u tom periodu formira po površini zemljišta pokorica, treba je istim valjcima ili rotacionom
motikom uništiti. Posle nicanja treba lakim drljaĉama drljati useve popreko na pravac njihovih redova. Dalje
negovanje sastoji se u uništenju korova plevlenjem odmah pošto biljke niknu. Odrasla konoplja sama ugušuje
korovske biljke. Nega konoplje za seme (širokoreda setva) sastoji se od jednog ili dva meĊuredna kultiviranja.
Pored toga, da bi se dobio veći prinos semena, preporuĉuje se zakidanje stabla na drugom ili trećem paru listova, što
podstiĉe biljke na jaĉe razgranjavanje, a dobiva se i veća koliĉina semena.
Ţetva. Naĉin i vreme ţetve konoplje takoĊe zavise od cilja gajenja. Konoplja za vlakno ţanje se u jednom
potezu, i to u tehniĉkoj zrelosti muških biljaka. Tada su ţenske biljke u punoj vegetaciji, pa se ova ţetva naziva
ţetva u zeleno. U tehnološkoj zrelosti, stabla muških biljaka su u donjoj polovini ţuta, a u gornjoj zelenkastoţuta i
sa donje polovine stabla listovi su potpuno opali. Ovo se dogada 10 do 12 dana posle precvetavanja muških biljaka.
Ţanje se tako da se stabla kose specijalnim mašinama ili ţetelicama. Pokošena stabla, pošto se prosuše,
vezuju se u snopove i klasiraju po debljini. Snopovi se stavljaju u kupe da se dosuše. Konoplja se ne sme vezivati u
debele snopove, jer usled zagrevanja stabala njen kvalitet jako opada. U kombinovanoj proizvodnji (stablo i seme)
ţanje se kada je seme u ţutoj zrelosti. Na manjim površinama posebno se ĉupaju muške biljke pošto precvetaju, a ne
kada seme sazri. Semenska konoplja se ţanje kada je seme u donjim delovima cvasti u poĉetku pune zrelosti. Biljke
se seku srpovima ili kosirima, ovlaš vezuju u snopove i dosušuju, a zatim upućuju na vršaj. Na malim površinama
konoplja se vrše mlaćenjem. Veće koliĉine vrše se vršalicama za ţito, koje prethodno treba podesiti za vršidbu
konoplje. Pri otkupu, konoplja se svrstava u ĉetiri klase.
Klasifikacija vlakna konoplje
Klasa Duţina stabla
(cm)
Debljina
stabla (mm) Boja stabala Primese (%)
Zakrţljale
biljke (%) Vlaga (%)
I 150 8 Svetloţućkasta
ili zelenkasta 5 <5 -
II 125-150 8-10 Svetloţućkasta
ili zelenkasta <5 <5 -
III 100-125 <10 Razliĉite boje <10 14
IV 80-100 - Razliĉite boje <15 14
Stablo kraće od 80 cm su van klase.
Kosidba konoplje za vlakno Ţetva konoplje za zrno
Izdvajanje vlakna iz konopljinih stabaljika vrši se moĉenjem (maceracija) ili mehaniĉkim putem
(dekortikacija). Moĉenjem se kora razara pa se vlakno, manje ili više rezistentno na dejstvo agensa moĉenja,
oslobaĊa. Sem toga, moĉenjem se veći kompleksi vlakna razbijaju na manje. Moĉenje u vodi naziva se i biološko
moĉenje, jer su u procesu aktivne bakterije. Biološko moĉenje u vodi odvija se pod dejstvom anaerobnih
bakterija. Brzina moĉenja zavisi od uslova bakterija za razvijanje vlastite ţivotne aktivnosti. Optimalna
temperatura za razvoj bakterija, pa prema tome i za moĉenje, iznosi 32 do 350C. Tada proces traje 3 do 4 dana.
Moĉenje u hladnoj vodi traje neuporedivo duţe (u hladnoj tekućoj vodi 15 do 20 dana). Pri moĉenju konoplje u
249
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
industrijskim moĉilima, ĉesto se dodaju ĉiste kulture bakterija. Biološko moĉenje vrši se i posredstvom aerobnih
bakterija. Obiĉno se vodi dodaju njihove ĉiste kulture, a za vreme moĉenja u vodu se neprekidno ubrizgava
vazduh. Moĉiti se moţe i na rosi, ali se takvo moĉenje više ne primenjuje pošto se dobiva vlakno lošeg kvaliteta.
Koru u tom sluĉaju razaraju gljive. Hemijsko moĉenje vrši se u razblaţenim alkalijama (NaOH, KOH). Po
završenom moĉenju snopovi se vade, ispiru i konoplja se suši. Ruĉnim oruĊima (stupe i trlice) ili na posebnim
mašinama lomi se i drobi drvenasti deo osušene konoplje (pozder). Odvojeno vlakno se dalje ĉisti od ostataka
pozdera. Mehaniĉko odvajanje vlakna (dekortikacija) sastoji se u odvajanju kore zajedno sa vlaknom. Na takav
naĉin dobiva se grubo vlakon sa mnogo ostataka kore, zbog ĉega je potrebno da se ono moĉi u alkalijama.
Sušenje snopova konoplje Baliranje stabla konoplje
Transport bala konoplje Maceracija (kvašenje konoplje)
250
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kanap od konopljinog vlakna Konopljina preĎa (kudelja)
251
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Lan Linum usitatissimum L.
Sinonimi: predivo, len, ćeten, ţivica, glavičica, kučina; Engleski: flax; Francuski:lin; Nemaĉki: Lein Flacks;
Ruski: лен.
Lan je veoma znaĉajna kao prediva i i uljana biljka. Gaji se zbog vlakna (lan doglunec), semena (uljani lan) i
vlakna i semena (kombinovano).
Linum usitatissimum L. (naslikao W. Thomé)
Laneno vlakno je veoma kvalitetno, nešto slabije od konopljinog, ali neuporedivo finije posebno ako se
ţanje u ţutoj ili još bolje zelenoj zelosti. Tada se dobiju izuzetno fina vlakna koja se koriste za izradu ĉipki i drugih
tankih proizvoda. Niskokvalitetno vlakno iz kratkih stabala upotrebljava se za proizovodnju grubog vlakna i
visokokvalitetnog papira. Pored toga, laneno vlakno se koristi za proizvodnju rublja, posteljine, peškira, cerada,
remenje, uţad i kanapi, presvlaka za nemeštaj, šatora, vreća i drugih tkanina. Visokog je kvaliteta pa se dodaje i
drugim vlaknima, pamuku, vuni i sintetiĉkim vlaknima da bi se oplemenilo predivo. Laneno vlakno je celulozna
tvorevina, a sadrţi još lignin i pektin u relativno maloj koliĉini. Lanene tkanine su dosta otporne na trulenje te su
dugo nose. Laneni pozder ili drvenasti deo stabla, posle odvajanja vlakna upotrebljava kao materijal za pakovanje se
za izradu izolacionih materijala i kao ogrevni materijal.
252
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sasta vlakna lana (u%)
Vlakno Celuloza Pektin Lignin Ulje
Dugo 86.6 6.8 3.7 2.8
Kuĉina 82.8 7.9 7.4 1.8
Lan je veoma vaţna uljana biljka jer sadrţi u zrnu od 30 do 47 % ulja. Njegovo ulje se lako suši (jodni
broj 150-200) pa je veoma vaţna sirovina za proizvodnju firnajza, uljanih boja, lakova, linoleuma, teĉnog sapuna.
Rafinirano ulje je jestivo. Uljane pogaĉe, koje sadrţe veliku koliĉinu belanĉevina, bezazotnih ekstraktivnih materija
i mineralnih materija, su kvalitetna koncentrovana stoĉna hrana.
Lanene pogaĉe su visokokoncentrovana hrana za domaće ţivotinje jer sadrţe od 30 do 36% belanĉevina i
do 32% svarljivih bezazotnih materija.
Hemijski sastav lanenog semena i uljanih pogača (u%)
Voda Belanĉevine Ulje BEM Celuloza Min. materije
Seme 8 34 36 22 9 3.5
Uljane pogaĉe 12 30 10 31 10 7
Poreklo lana
Neki autori smatraju da su gajene forme lana postale od Linum angustifolium L. Po Vavilovu te forme lana
su postale u tri ishodna centra: zapadnoazijskom, abisinskom i mediteranskom. Zapadnoazijski centar sa
Zakavkazjem obiluje razliĉitim formama i tipovima lana, ĉiji je rodonaĉelnik polegljivi lan koji se, po svojim
osobinama, najviše pribliţava uskolisnom lanu Linum angustifolium. Od polegljivog lana postao je prelazni lan, a
od ovoga, odabiranjem, pravi predivi lan sa nerazgranatim visokim stablom. U abisinskom ishodnom centru postale
su forme niskog i jako razgranatog stabla podesne za proizvodnju semena, a u mediteranskom forme krupnog
semena i grubim stablom pokrivenom voštanom prevlakom.
Lan je kao prediva biljka poznat već u kameno doba, a njegovo seme se upotrebljavalo za ishranu. Ubraja
se u najstarije gajene biljke. Gajili su ga Asirci, Vavilonci, Egipćani, zatim Jevreji, i to za proizvodnju vlakna i ulja,
kao i antiĉki Grci i Rimljani. Sloveni su gajili lan još pre velike seobe naroda.
Centar porekla i rasprostranjenost lana
Godišnja proizvodnja lanenog vlakna u svetu je 350 000 t, sa površine od 348 000 ha. Oko 85% svetske
proizvodnje lana koncentrisana je u Kanadi, SAD, Argentini, Indiji, zemljama bivšeg SSSR-a. Proseĉni prinos
vlakna u svetu iznosi 531 kg/ha, a prinos semena 482 kg/ha, dok u Evropi proseĉan prinos vlakna iznosi 2,6 t/ha
(Scheifele, 2002)
253
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botaniĉka klasifikacija
Lan pripada porodici Linaceae u koj postoji 22 roda, ali je od praktiĉkog znaĉaja samo jedan rod Linum.
Rod Linum ima više od 200 jednogodišnjih, višegodišnjih pa i poludrvenastih vrsta. Nekoliko vrsta gaje se kao
ukrasne biljke, a za proizvodnju vlakna i semena samo jedna Linum usitatissimum L. Klasifikacija te vrste izvedena
je na razliĉite naĉine a ovde ćemo prikazati pojednostavljenu klasifikaciju.
U svetu je najrasprostranjenija forma evroazijskog lana, koji se gaji za vlakno kao i za proizvodnju ulja.
On se po tipu grananja, visini stabla i drugim osobinama deli na:
1. Linum elongata L. ( lan za vlakno – dolgunac)
2. Linum brevimulticaulia L. (lan za ulje - kudrjaš)
3. Linum intermedia L. (prelazni lan)
4. Linum prostrata L. (polegljivi lan)
Lan za vlakno (dolgunac) ima dugu glatku i nerazgranato stablo (1-5 grana), visoko od 60 do 175 cm.
Prinos semena po biljci je minimalan (biljka formira samo 1 do 5 ĉahura). Sadrţaj vlakna, koje je izvanredno
kvalitetno, varira od 20 do 30%. Cvet je obiĉno plav, retko beo ili ruţiĉast. Ĉahure imaju preĉnik od 5,7 do 6,8 mm.
Uljani lan (za proizvodnju semena -kudrjaš) odlikuje se veoma niskim stablom od 15 do 70 cm, jako
razgranatom već od same osnove. Na jednoj biljci se formira i više od 100 ĉahura. Prinos semena iznosi više od 2
t/ha, a sadrţaj ulja u semenu od 36 do 44%. Njegovo vlakno nema gotovo nikakvu vrednost.
Prelazni lan sluţi za proizvodnju vlakna i semena, odnosno ulja. Stablo je visoko oko 70 do 90 cm,
srednje razgranata. Na biljci se formira veći broj ĉahura nego u predivog, ali znatno manji nego u uljanog. Sadrţi 12
do 17% vlakna. U prelaznog lana, stablo moţe biti razgranato samo u gornjoj trećini ili se razgranjava neposredno
iznad oţiljaka kotiledona. Izbijaju od 2 do 3 boĉne grane paralelno sa stablom, a samo na njihovom vrhu izbijaju
grane drugog reda.
Polegljivi lan ima u poĉetku razvića polegljiv bokor. Stablo je visoko od 50 do 70 cm. Seme sadrţi od 34
do 40% ulja. U juţnim oblastima se gaji ako ozimi. Nema privrednog znaĉaja.
Evroazijski lan (obiĉni lan) je jara jednogodišnja biljka, vrlo retko ozima.
Morološke osobine
Koren lana je vretenast, plitak, slabo razvijen i razgranat i slabe usisne moći. Glavna masa ţila se razvija
na dubini od 15 do 20 cm, a samo pojedine ţile prodiru dublje u zemljište (do 100 cm). Koren se bolje razvija na
zemljištima boljih fiziĉkih osobina i umereno vlaţnim. Pravi predivi lan ima najslabije razvijeni koren i najslabije
usisne moći, obrnuto nego u uljanog lana. U predivog lana od ukupne mase biljke na koren otpada od 9 do 15%, a u
uljanog znatno više. U predivog lana glavni koren doseţe najĉešće dubinu do 40 cm, a u uljanog i do 100 cm (pa i
do 120 cm).
Stablo lana je zeljasto, uspravno, na popreĉnom preseku okruglo i šuplje, visoko od 15-
120 cm. Spolja je glatko, jaĉe ili slabije pokriveno voštanom prevlakom, svetlozeleno do
sivozeleno (stablo lanova iz Etiopije i Indije su jaĉe ili slabije ljubiĉasto). Debljina stabla kreće
se od 0,5 do 3 mm. Grananje stabla je takoĊe razliĉito izraţeno u raznih tipova.
Listovi su svetlozeleni do sivozeleni, lancetasti ili široko-lancetasti, sedeći, spiralno
rasporeĊeni na stabljici, dugi od 17 do 45 mm, široki od 2,0 do 6,5 mm. Biljke uljanog lana
obrasle su i većim brojem krupnijih listova.
Cvetovi izbijaju na vrhu stabla i boĉnih grana. Oni su dvopolni. Sastoje se od 5 zelenih
listića zašiljenih na vrhu. Kruniĉnih listića ima pet. Azurno su plavi, ţuti ali mogu biti i
svetloljubiĉasti, ruţiĉasti u raznim nijansama, bledoplavi ili beli. Površina kruniĉnih listića je
ravna ili naborana (lanovi iz Kine, Avganistana, Male Azije, Indije). Nervatura kruniĉnih listića
je ili iste boje kao i krunica ili pak obojena drugom bojom (ljubiĉasta, ruţiĉasta, plava), a u nekih
odlika je bezbojna i skoro prozirna. Kruniĉni listići široki su od 6 do 17 mm, u nekih azijskih
lanova svega 3-5 mm. Oblik cveta zavisi od otvaranja krunice. Najĉešće je široko otvoren, ali
moţe biti zvonast ili skoro trubast. Prašnika ima pet, s plavim, narandţastim, ţutim ili skoro
belim prašnim kesicama. I prašne niti mogu biti ljubiĉaste, plave, ruţiĉaste ili bele. Stablo lana
Tuĉak je petodelan.
254
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Plavi cvet lana Ţuti cvet lana GraĎa cveta lana
Plod lana je skoro loptasta ĉahura (reĊe konusna ili ovalna), zašiljena na vrhu. U lana puklaša ona u doba
sazrevanja puca i seme se osipa, dok u obiĉnog lana ostaje zatvorena. Ĉahura postaje od pet oplodnih listića. U njoj
se u poĉetku formira pet komorica od kojih se svaka kasnije podeli na dva dela, tako da u ĉahuri ima ukupno 10
gnezda, a u svakom po jedno seme. Prema tome, ukupan broj semenki u ĉahuri iznosi 10, ali je ĉesta pojava da broj
semenki bude manji zbog parcijalne sterilnosti.
Plod (čahura lana)
Seme je jajasto spljošteno sa blago povijenim vrhom. Semenjaĉa je izrazito glatka i sjajna, bela, bledoţuta,
svetlomrka, crvenkastomrka ili tamnomrka. Seme je dugo od 3,4 do 6,2 mm, mase 1000 zrnao od 2,1 do 13,0 g.
Seme lana Seme lana (uvećano)
255
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Tehnološke karakteristike stabla
Vlakno lana se nalazi u stablu (od 20 do 30%). U predivog lana se posebno definiše pojam tehniĉkog dela
stabla i pod njim se razumeva deo od oţiljaka kotiledona do mesta gde izbijaju prve boĉne granĉice. U skladu s tim
razlikuju se i dve duţine stabla:
1. Tehniĉka duţina (duţina tehniĉkog dela)
2. Opšta duţina stabla (od oţiljka kotiledona do vrha)
Ukoliko je tehniĉki deo stabla duţi, utoliko je vrednost lana veća. Debljina stabla takoĊe je veoma
znaĉajna osobina. Tanje stablo ima veći randman vlakna, a vlakno je finije. Debljina stabla meri se na 1/3 njegove
visine i osnovni je kriterijum za klasiranje lana. U tom pogledu standardi su razliĉiti.
Standardni kvaliteta stabla lana po prečniku jednog stabla i snopu od 100 stabala
Standardi kvaliteta Preĉnik jednog stabla (u mm)
Veoma fina Fina Srednje fina Gruba Veoma gruba
Ruski standard - 0.8-1.2 - >2 -
Standard po Herzog-u 1.5 1.6-2 - 2.1-2.5 2.5
Preĉnik snopa od 100 stabala ( mm)
Standard po Weck-u 40 50 60 70 80
Na popreĉnom preseku stabla lana, ispod epidermisa, je sloj parenhima kore u kojoj su smešteni elementi
like - likini snopići. Neposredno ispod kore je kambijum, koji je odvaja od elemenata drveta. U centru je srţ koja
se u doba sazrevanja suši i puca pa su zrela stabla šuplja. Snopići vlakana su izgraĊeni od jako izduţenih i na
krajevima zašiljenih ćelija like koje tvore tzv. elementarna vlakna. Od broja, veliĉine i graĊe elementarnih vlakana
te od njihove medusobne povezanosti zavisi i kvalitet tehnološkog vlakna. Duţina elementarnih vlakana, odnosno
ćelija like varira u proseku od 20 do 30 mm, ali moţe dostići i do 120 mm, a debljina od 15 do 20 pa i 30 μ. Po
pravilu, u debljem stablu elementarna vlakna su deblja, a u duţem stablu tanja i duţa.
Snopići vlakna u stabljici lana
Broj elementarnih vlakana na preseku snopića varira od 10 do 50. Najviše elementarnih vlakana nalazi se
na granici izmeĊu prve i druge trećine stabla, a najmanje u vršnom delu. Duţina elementarnih vlakana raste od
osnove prema vrhu stabla. Broj elementarnih vlakana na odreĊenom preseku stabla zavisi od uspevanja biljke i
naĉina njezinog gajenja. Pri povoljnom uspevanju i gajenju broj elementarnih vlakana iznosi oko 700, a pri manje
povoljnom jedva dostiţe 350-400.
256
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Poprečni presek stabla lana Mikroskopski presek stabla lana
Duţina tehniĉkog vlakna iznosi od 30 do 100 cm (i do 120 cm), što zavisi direktno od visine (duţine)
stabla, a posebno od duţine njegovog tehniĉkog dela. Vlakno je u stabljici neravnomerno rasporeĊeno. U donjem
delu stabla, na njega otpada svega 20 %, u srednjem do 35 % a u vršnom 20 do 30%. Specifiĉna teţina tehniĉkog
vlakna lana iznosi od 1,40 do 1,48, elastiĉnost oko 2%, jaĉina u proseku 35 kg/mm2, prekidna duţina od 11 do 30
km, a maksimalna higroskopnost 20 %.
Vlakna lana po polarizirajućom mikroskopskom svetlosti
Faze porasta i razvića lana
Faza nicanja nastupa u normalnim prilikama desetak dana posle setve. U toj fazi lan ima samo razvijene
kotiledone, koji su širokojajasti ili ovalni, zeleni, a izmeĊu njih je pupoljak. Posle te faze nastupa faza usporenog
porasta, koja traje sve dok lan ne dostigne visinu od 8 do 10 cm.
Faza intenzivnog porasta stabla poĉinje pre potpunog formiranja cvetnih pupoljaka i traje do poĉetka
cvetanja. U toj fazi dnevni porast stabla iznosi u proseku 3-5 cm. Sa poĉetkom cvetanja intenzivni porast prestaje,
ali biljka ipak raste sve do kraja cvetanja.
Razliĉite sorte lana cvetaju u razliĉito vreme. Razlike iznose do 40 dana. Cvetovi su jednodnevni, otvaraju
se ujutro, a u podnevnim ĉasovima zbacuju krunicu. Po kišnom vremenu cvetovi se otvaraju nepotpuno, a potpuno
257
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
se otvaraju idućeg dana. Prašne kesice pucaju za vreme dok se cvetovi otvaraju. Pošto one naleţu na ţig,
obezbeĊena je autogamija, mada ona nije iskljuĉiva.
Sazrevanje poĉinje neposredno posle cvetanja, a karakteriše ga odrvenjavanje
stabla, formiranje ploda, nalivanje i sazrevanje semena. U toj fazi se i vlakno potpuno
formira. Predivi lan cveta 40 do 50 dana posle nicanja, a sazreva oko 30 dana posle
cvetanja. Toplotni stadijum (stadijum jarovljenja) lana traje relativno kratko. Pri
temperaturi od 50 do 8
0C, stadijum jarovljenja pravoga predivaog lana traje 5 do 8 dana,
prelaznog 6 do 8 dana,
u1janog 8 do 11, krupnosemenog 8 do 12, a poluozimog lana sa ţbunastim stablom 16 do
18 dana. Predivi lan moţe da proĊe toplotni stadijum i pri višim temperaturama (10-150C).
Svetlosni stadijum predivog lana traje 20 do 28 dana, a ostalih tipova 20 do 33 dana, osim
poluozimih, kojima traje 30 do 36 dana. Vegetacioni period lana iznosi 90 do 120 dana.
MeĊutim, postoje izrazito rane forme predivog lana (iz severnih rejona) koje stasavaju za
65 do 68 dana. Njima su veoma sliĉni u1jani lanovi visokoplaninskih predela Indije i
Etiopije.
Srednjestasni lanovi su usevi srednjih i juţnih rejona (juţno-stepskih oblasti
bivšeg SSSR-a, srednje i Male Azije, srednje i zapadne Evrope i Mediterana). Poznostasni
lanovi se gaje u centralnoj i Maloj Aziji, na Mediteranu i u Etiopiji.
Sazrevanje lana prolazi kroz nekoliko faza:
1. Zelena zrelost (lan zelenac) u kojoj su stabla i ĉahure zeleni, a donji listovi
ţuti. Seme je meko, zeleno, sadrţi bezbojnu teĉnost. Vlakno još nije formirano, zidovi
elementarnih vlakana nedovoljno su zadebljali, veza izmedu elementarnih vlakana je
nedovoljno ĉvrsta pa se vlakno lako kida.
2. Rana ţuta zrelosti je kada usev postaje zelenoţut, samo je vršni deo zelen,
donji listovi opadaju, a ostali su ţuti. Ĉahure su ţute, seme ţutomrko i već oĉvrslo.
Vlakno je potpuno formirano i u tome momentu je kvalitativno najbolje.
3. Ţuta zrelost je obeleţena izrazito ţutom bojom na ĉitavom usevu. Stablo je u donjem delu mrko, listovi
su sem vršnih, opali. Ĉahure su ţute, seme potpuno formirano. Vlakno poĉinje da odrvenjava, postaje grublje.
Prinos dugoga vlakna se smanjuje (i za 14%). Ova zrelost nastupa posle rano-ţute zrelosti.
4. Puna zrelost je onda kad je ĉitav usev je mrke boje. Seme je potpuno zrelo, tvrdo i sjajno. Vlakno
intenzivno odrvenjava, postaje grubo gubi elastiĉnost, a prinos dugoga vlakna smanjuje se i do 21,9%.
258
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - Pravi predivi lan je biljka umereno toplog i prohladnog ali i dovoljno vlaţnog
podneblja, prelazni umereno toplog i toplog podneblja sa dovoljnom koliĉinom vlage, a uljani preteţno toplog.
Areal gajenja pravoga predivog lana je ograniĉen juskim izotermama od 160 i 19,5
0C. Prema tome, potrebe za
toplotom su mu skromne. On se gaji u rejonima u kojima top1otna suma vegetacionog perioda iznosi 1400-22000C.
Inaĉe toplotna. suma predivog lana iznosi 950-l4000C. Po pojedinim fazama, potrebe za toplotom su razliĉite (suma
toplote za klijanje i nicanje iznosi 600C, nicanje -cvetanje 418- 441
0C, cvetanje sazrevanje 4l0
0C). Odnos pravoga
predivog lana prema toploti ilustruje ĉinjenica da su njegove donje aktivne temperature niţe od 50C. Pravi predivi
lan moţe da izdrţi bez štete kasne prolećne mrazeve od -3 do -50C. Najotporniji je lan u fazi 4 do 6 pari pravih
listova i tada moţe da izdrţi i dugotrajnije mrazeve od -6 do -70C. Sa daljim porastom otpornost mu se smanjuje.
Najosetljiviji je na mrazeve neposredno po nicanju.
Usev lana
I pored toga što su potrebe prelaznog lana za toplotom skromne, na njega nepovoljno utiĉu jaĉa
temperaturna kolebanja i, uopšte, nagle promene temperature. Zbog toga se ne moţe gajiti u rejonima gde su prelazi
iz proleća u leto nagli. Pravi predivi lan je osetljiv i na visoke temperature (ţege), naroĉito ako ga one zahvate u
periodu intenzivnog porasta stabla. Tada podbacuje u prinosu i stabla i vlakna.
Kombinovani lan treba više toplote. Njegov areal gajenja je ograniĉen julskim izotermama od 19 i 240C, a
toplotna suma iznosi 1600-18000C. I na njega nepovoljno utiĉu visoke temperature, naroĉito u fazi intenzivnog
porasta stabla. I pravi uljani lan treba više toplote. MeĊutim, nije osetljiv prema visokim temperaturama i
temperaturnim kolebanjima.
Odnos prema svetlosti. - Lan, a naroĉito predivi, je bi1jka dugog dana. Skraćivanje dana izaziva
skraćivanje stabla ove biljke za 50% i udvostruĉava njezino grananje. Pored toga, nastaju izvesne promene i u
anatomskoj graĊi stabla i vlakna. Potrebe lana za svetlošću su dosta skromne, a pri nešto slabijoj svetlosti daje bolje
rezultate. Zasenjivanje (do izvesne granice) ima pozitivan uticaj. Sliĉan uticaj pokazuje i izvesno povećanje broja
oblaĉnih dana. Potrebe uljanog lana za svetlošću su znatno veće.
Odnos prema vodi. - Pravi predivi lan treba mnogo vlage. Njegov transpiracioni koeficijent iznosi 400-
430 (po nekima je neuporedivo veći). Potreba za vlagom veća je u prvom delu vegetacije (do cvetanja) nego u
drugom delu. Prema suši je oset1jiv, naroĉito u fazi intenzivnog porasta. I kratkotrajne suše u toj fazi nanose mu
velike štete. U poĉetku svoga razvića manje je oset1jiv na kraće suše. U fazi kotiledona moţe da izdrţi sušu 15
dana, a u fazi usporenog porasta 6 dana. No pravi predivi lan ne podnosi ni suviše veliku vlaţnost (tada poleţe pa se
intenzivno pojavljuju gljiviĉne bolesti, što se nepovoljno odraţava na prinos i kvalitet vlakna). Nepovoljno utiĉu na
lan i jaĉa kolebanja zemljišne vlaţnosti. Prelazni lan treba znatno manje vlage, ali je kritiĉan period za vlagu u tog
lana duţi i proteţe se i na period nalivanja zrna. Kraće suše u prvom delu vegetacije bolje podnosi od pravog
predivog lana. Uspešna proizvodnja se moţe organizovati u rejonima u kojima u toku vegetacije padne 100 do 150
mm taloga. Uljani lan ima sliĉne potrebe za vlagom kao i prelazni, a na kratkotrajnije suše još je neoset1jiviji od
prelaznog i pravoga predivog.
Agrotehnika za lan
Plodored. - Lan ne podnosi monoprodukciju. Pri takvom gajenju jako podbacuje u prinosu, jer se
zemljište jednostrano iscrpljuje, progresivno se povećava zakorovljavanje i intenzivno se pojavljuju štetoĉine i
259
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
bolesti. MeĊutim, prinosi u monoprodukciji smanjuju se i zbog “zamora zemljišta”, koji nastaje usled pojaĉane
pojave gljivice Fusarium polyspora, koja ugroţava mlade biljke u nicanju i ponikle biljke (nekad i odrasle). Zato
lan ne treba vratiti na istu površinu pre 6 do 7 godina, a po nekima pre 7 do 9 godina. Kao najbolji predusev za lan
smatra se crvena detelina, posle dvogodišnjeg iskorišćavanja, zatim Ċubrene okopavine. Suncokret i šećernu repu
neki smatraju kao nepodesne preduseve, pošto iz zemljišta iznose velike koliĉine kalijuma. Medutim, ako se
zemljište Ċubri kalijumovim Ċubrivima na ispravan naĉin, te dve biljke su odliĉan predusev za lan. Dobri predusevi
su i jednogodišnje mahunarke. Lan ne treba gajiti posle strnih ţita, sem iza ovsa, za koji se smatra da je nešto bolji
predusev. Lan je veoma dobar predusev za skoro sve njivske biljke.
Obrada zemljišta. - Osnovna obrada zemljišta za lan izvodi
se potkraj leta ili u poĉetku jeseni. Kasna jesenja osnovna obrada
daje znatno slabije rezultate, a prolećnu treba uopšte odbaciti. U
proizvodnji ozimog lana osnovnu obradu treba obaviti do poĉetka
septembra, a u krajnjem sluĉaju do polovine tog meseca. Izrazito
pozitivno reaguje ako se dubina osnovne obrade zemljišta poveća do 40
cm. Usled toga, pri dubini obrade od 30 do 40 cm postiţu se najbolji
rezultati. Ako lan u plodoredu dolazi posle crvene deteline, u toku leta
treba zaorati organske ostatke (ne ĉekajući poslednji otkos) kako bi se
blagovremeno razloţili. Isto tako, posle strnina ili gusto posejanih
jednogodišnjih mahunarki, nuţno je, uporedo sa ţetvom, zaorati
(zatanjirati) strnište, da bi se spreĉilo isparavanje i omogućila eventualna
akumulacija vlage, ubrzalo razlaganje organskih ostataka izazvalo klijanje
korovskog semena. Ako lanu prethode okopavine, osnovna obrada poĉinje Lan
neposredno posle njihove ţetve. Lan pozitivno reaguje na dvofaznu osnovnu obradu. Tada se prvo rasture Ċubriva,
zatim se zemljište ore pliće (oko polovine predviĊene dubine), a 10 do 15 dana posle toga ore se na punu dubinu.
Za jari lan, zemljište ostaje u toku zime u otvorenim brazdama, dok se za ozimi pristupa odmah predsetvenoj
pripremi zemljišta.
Zemljište dobrih fiziĉkih osobina, koje je iz zime
izašlo u dovoljno rastresitom stanju, samo se drlja a zemljište
lošijih fiziĉkih osobina ili ono koje je iz zime izašlo zbijenije,
pored toga što se drlja, mora se jednom, a nekad i dva puta,
tanjirati. Valjanje se primenjuje samo onda kada je zemljište
suvo, pa za normalno klijanje i nicanje treba omogućiti
podizanje vlage iz dubljih slojeva. Valjati se moţe i posle
setve.
Đubrenje lana je veoma sloţeno. Treba imati na umu
da on neravnomemo usisava hranive materije. Najveću koliĉinu
usisava u fazi intenzivnog porasta u stablo, odnosno od
pupanja do poĉetka cvetanja. Za nepunih 15 dana, koliko traje
ta faza, usvoji oko 40% N i 50% K2O od ukupne koliĉine
potrebne u toku vegetacije. Fosfor ne usisava u tako kratkim
rokovima. Lan iznosi iz zemljišta znatne koliĉine hran1jivih
materija, sa 5 t/ha suve materije stabla i uz adekvatan prinos
semena iznosi 52-75 kg/ha N, 20-30 kg P2O5 i 55-90 kg/ha
K2O.
Koren lana je slabe usisne moći pa biljku moţe
uspešno da snabdeva asimilativima samo onda ako mu oni stoje
na raspolanju u većoj koliĉini. Stajsko se Ċubrivo ne
upotrebljava direktno jer moţe da izazove poleganje, a u
izvesnom stepenu utiĉe negativno na randman i kvalitet vlakna. Usev lana
Pored toga, stajnjak se ne moţe ravnomerno rasporediti, pa usev postaje neujednaĉen. Samo se na vrlo slabim
zemljištima potpuno zgoreli stajnjak upotrebljava direktno, i to u minimalnim koliĉinama (15 do 20 t/ha). Od
organskih Ċubriva, kao nešto bolje Ċubrivo u proizvodnji lana, smatra se kompost. MeĊutim, on se upotrebljava jako
ograniĉeno.
U proizvodnji lana skoro su iskljuĉivo znaĉajna mineralna Ċubriva, i to u razmeri N : P2O5 : K2O = 1 : 3 : 4,
ako se Ċubri samo mineralnim Ċubrivima. Na izrazito siromašnim zemljištima ta se razmera pomera u korist azota
(1 : 1,75 : 2). Azotna su Ċubriva veoma znaĉajna za lan. Usled nedostatka azota smanjuje se visina i debljina stabla,
kao i prinos, a opada i kvalitet vlakna. Suvišan azot opet nepovoljno utiĉe na lan, produţava vegetaciju, pogoršava
kvalitet vlakna, izaziva poleganje useva. Od azotnih Ċubriiva mogu se uspešno upotrebiti gotovo sve vrste, ali
najbolje rezultate pokazuju šalitre i amonijum-sulfat. Azotna se Ċubriiva daju pri predsetvenoj pripremi zemljišta,
tako da se unese celokupna predviĊena koliĉina ili samo 2/3, preostala 1/3 moţe se upotrebiti za
260
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
prihranjivanje.Koliĉina toga Ċubriva za lan kreće se u dosta uskim okvirima od 30 do 45 kg/ha aktivne materije.
Ukoliko je predusev crvena dete1ina ili jednogodišnja mahunarka, Ċubre se samo slabija zemljišta, a i tada se
koliĉina svodi na oko 20 kg/ha aktivne materije. Fosfor je takode veoma vaţan za lan. On utiĉe i na prinos i na
kvalitet vlakna. Fosfor se daje tako da se 1/2 od predvidene koliĉine unosi pri osnovnoj obradi zemljišta, a druga
polovina u predsetvenoj pripremi. Inaĉe se fosfor daje u koliĉini od 45 do 90 kg/ha. Posebno su znaĉajna kalijumova
Ċubriiva. Ona povećavaju prinos stabla a povoljno deluju i na randman, prinos i kvalitet vlakna, a posebno na
njegovu jaĉinu (ĉvrstinu) i elastiĉnost. Daje se u koliĉini od 40 do 80 kg/ha u predsetvenoj pripremi zemljišta u
proleće pod uslovom da se unose manje koliĉine. Ako se
daju veće koliĉine, 1/3 unosi se pri osnovnoj obradi
zemljišta.
Setvu lana treba obaviti što je moguće ranije,
kako u proleće tako i u jesen. U nas se ozimi lan seje u
drugoj polovini septembra, kako bi usev pre mrazeva
mogao da se razvije i pripremi za prezimljavanje. Kasno
posejani lan izmrzava u toku zime. Jari lan seje se u isto
vreme kad i jara prava ţita, odnosnou prvoj nedelji posle
poĉetka poljskih radova. U nas je to sredinom marta.
Kasnija setva izaziva opadanje prinosa, naroĉito u pravoga
predivog lana i kombinovanog lana (pravi uljani lan nije
toliko osetljiv). Lan za vlakno se seje uskoredo na 12 do 15
cm rastojanja ili u zbijene redove od 7 do 10 cm, kada Usev lana zbog boljeg rasporeda biljaka, daje i bolje rezultate.
Dobri rezultati se postiţu i pri unakrsnoj sertvi. Kombinovani lan se, po pravilu, seje na nešto većem
rastojanju izmedu redova od 15do 20 cm, a uljani širokoredo od 30 do 40 cm.
Koliĉina semena za setvu predivog lana iznosi 140 do 160 kg/ha. Pri setvi omaške treba 20 kg/ha više
semena. U nekim rejonima proizvodnje pravoga predivog lana upotrebljava se 200, pa i 220 kg/ha semena. Prelazni
lan se seje sa 80 do 120 kg/ha semena, a uljani sa 40 do 60 kg/ha. Lan se seje na dubinu od 2 do 3 cm. Na teţim
zemljištima dubina setve ne sme biti veća od 2 cm. Većom dubinom setve smanjuju se klijavost i procent nicanja. U
proizvodnji lana se ne bi smelo odstupati od normativa u pogledu kvaliteta semenskog materijala (k1ijavost 90%,
ĉistoća najmanje 98%, maksimalna vlaţnost 13%). Upotrebna vrednost semena ne sme biti manja od 88 %. Pored
toga, u semenu lana ne sme biti ni jedno seme viline kosice.
Nega. - Od setve do nicanja zemljište se moţe samo valjati da bi se podigla vlaga iz dubljih slojeva,
ukoliko je površinski sloj jako suv, ili da bi se razbila jaka i gruba pokorica koja bi mogla ugroziti nicanje
Najvaţnija je mera nege pravoga predivog lana, od njegovog nicanja do ţetve, uništavanje korovskih biljaka.
Odnosno, korov u lanu se još uvek najbolje uništava plevljenjem. Prvi put se plevi obavezno što ranije, onda kad
biljke dostignu 6 do 8 cm visine, a drugi put, ukoliko je potrebno, 15 dana posle toga. Plevi se onda kad je površina
zemljišta umereno vlaţna, kada se površina ne gazi, a korovi se lako ĉupaju. U savremenoj proizvodnji lana korov
se suzbija herbicidima. Danas je najviše u upotrebi herbicid basagran (aktivna materija bentazon) koji se aplicira
sa 3 do 4 l/ha kada je lan visine 5 do 10 cm.
U proizvodnji lana sve se šire primenjuje prihranjivanje koje se
izvodi najĉešće samo jedanput, reĊe dva puta. Prihranjuje se azotnim
Ċubrivima u koliĉini od 20 do 30 kg/ha aktivne materije, kad biljke
dostignu visinu od 6 do 10 cm. Drugi put se prihranjuje pred pupoljanje.
Nega kombinovanog lana ne razlikuje se od nege pravoga predivog lana.
Kada je rastojanje izmedu redova veće (20 cm), moţe se i meĊuredno
kultivrati. Medutim, to se retko ĉini. Uljani lan se obavezno meĊuredno
obraĊuje dva puta, i to prvi put desetak dana po nicanju, a drugi put 15
dana posle prvog kultiviranja. Jednovremeno se plevi prostor izmedu
biljaka u redu. Specifiĉna mera nege predivog lana je postavljanje oslonaca,
koji spreĉavaju poleganje. Ta se mera primenjuje samo pri gajenju lana na
manjim površinama, ako je setva jako gusta.
Ţetva - predivog lana obavlja se u ranoj ţutoj zrelosti, a.
kombinovanog ili u ranoj ţutoj ili na prelazu u ţutu zrelost. Uljani lan se
ţanje u ţutoj zrelosti. Predivi i prelazni lan se ţanju ĉupanjem biljaka ruĉno
ili specijalnim mašinama. Poĉupani lan se ostavlja 4 do 6 ĉasova u
rukovetima da se prosuši, a zatim se vezuje u snopove koji se slaţu u kupe
radi dosušivanja. U vlaţnim rejonima se snopovi na sredini veţu labavo,
rašire na krajevima i tako, dupke postavljeni, dosušuju. U savremenoj
261
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
proizvodnji lan se dosušuje i u sušnicama. Temperatura prilikom Lan pred zrenje
sušenja mora biti izmeĊu 40 i 500C. Kondiciona vlaga lanenih stabala iznosi 16%. Lan se moţe vršiti tako da se
prethodno, specijalnim grebenima, odvoje ĉahure, a zatim se, mlaćenjem ili na vršalicama, iz ĉahure izdvaja seme.
Moţe se vršiti i mlaćenjem vršnog dela snopova.
Lan u punoj zreobi Mehanizovano čupanje lana
Ipak je najbolje da se lan vrši specijalnim mašinama. Lan se
moţe ţeti i specijalnim kombajnima, koji odvajaju ĉahure sa manjim
ili većim delom vrhova stabala. Odvojene ĉahure se suše, a zatim se
vrše. Uljani lan se kosi .Pokošeni usev se prosuši, skuplja u naviljke
radi dosušivanja, a zatim se vrši. Ţetva ovog lana moţe se obaviti
dvofaznim, a ako je reĉ o odlikama visoke stabla, i jednofaznim
postpkom.
Odvajanje vlakna lana obavlja se na isti naĉin kao i u
konoplje - maceracijom (moĉenjem). Primenjuje se i dekortikacija,
ali reĊe. Moĉenje lana moţe biti hemijsko (u alkalijama) ili biološko.
Najĉešće je biološko moĉenje, posredstvom mikroorganizama, u
hladnoj ili u toploj vodi. U industriji se više primenjuje biološko
moĉenje u toploj vodi. U oba sluĉaja iskorišćuje se aktivnost
pektinovornih bakterija (Clostridium macerans, Sušenje lana polju
Clostridium pectinovorum, Clostridium pshovianum, Clostridium felsineum, a pri toplom moĉenju i Plectridium
pectinovorum, Granulobacter pectinovorum itd.). Temperatura za toplo moĉenje iznosi 320-35
0C. U tom procesu
dodaju se ĉiste kulture pektinovornih bakterija. Lan se moţe moĉiti i na rosi, tada vlakna odvajaju gljivice
Cladosporium herbarom. Posle moĉenja, stabla se ispiru i suše, a zatim se lomilicama vlakno odvaja od drvenastog
dela.
Ručno košenje lana (slika Davidson) Ručno odvajanja vlakna od stabla
262
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Mehanizovano odvajanje vlakna od stabla Kučine lana
PreraĎeno vlakno lana
Najvaţnije bolesti lana
Najvaţnije bolesti lana
usarium
oxysporum ssp. lini
Aurerobasidium
pullulans ssp.lini Melapsora lini Septoria lini
Rhysoctonia solani
ssp. lini
Najvaţniji štetni insekti lana
Euroxa ochragaster
Guen.
Mamestra
configurata Walt.
Loxostege sticticalis
L.
Macrosteles
quadrileneatus Fbs.
Macrosiphum
euphorbie Thom.
263
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kenaf
Hibiscus cannabinus L.
Sinonimi: bombajska konoplja, konoplja, gambo kenaf, java—juta; Engleski: brown indian hemp; Francuski:
ketmie á chanvre; Nemaĉki: Gambohanf; Ruski: кенаф.
Kenaf se gaji za dobivanje vlakna, celuloze i papira. Vlakno mu je grubo ali vrlo ĉvrsto i veće tehniĉke
duljine od 1.5 do 3 m. Od njega se izraĊuju špage, ribarske mreţe. Upotrebljava se i za izradu tkanina za ambalaţu,
vreće, za voštana platna.. Vlakno kenafa je vrlo sliĉno vlaknu jute, te predstavlja jednu od najboljih zamjena za jutu.
U novije vreme kenaf se upotrebljava za dobivanje celuloze, te finih cigaretnih papira. U toj nameni
smatraju ga vrlo perspektivnim za pokrivanje nedostataka klasiĉnog celuloznog drveta ĉetinara i lišćara.
Seme sadrţi oko 20% ulja koje se koristi u tehniĉke svrhe. Nakon ekstrakcije ulja dobiju se pogaĉe za ishranu stoke.
Hibiscus cannabinus L.
Poreklo kenafa
Domovina kenafa je Indija. odakle se proširio u ostale tropske i subtropske oblasti. Gajio se u Indiji,
Pakistanu, Indoneziji, Iraku, Iranu, uAfrici, uBrazilu i u Evropi (bivši SSSR i Španija).
Tamo gdje kenaf ima povoljne uslove i u intenzivnoj proizvodnji postiţu se prinosi suvih stabala i preko 15
t/ha.
264
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Godišnja proizvodnja kenafa u 2001. godini je iznosila 1 300 000 t. Najveći svetski proizvoĊaĉi su
Tajland, Indija, Kina, zemlje bivšeg SSSR-a (Duke, 2002).
Botaniĉka klasifikacija
Kenaf je jednogodišnja biljka i pripada familiji Malvaceae, rodu Hibiscus. Odlikuje se širokom
geografskom rasprostranjenošću, što je znak njegove plastiĉnosti i adaptibilnosti. Ukrštanjem izmeĊu razliĉitih
tiiova biljaka i gajenjem u razliĉitim uslovima, razvile su se mnogobrojne forme i odlike, koje se meĊusobno
razlikuju po duţini vegetacijskog perioda, po duţini, debljini granatosti i boji stabla, obliku, veliĉini i boji listova,
po veliĉini tobolaca i semena i drugim osobinama.
Varijeteti kenafa (Hbiscus cannabinus L.).
Varijeteti kenafa Odlike
Hibiscus cannabinus var. viridis Listovi celoviti
Hibiscus cannabinus var.vulgaris Listovi prstasto segmentisani
Hibiscus cannabinus var.simplex Stablo crveni, listovi prstasti
Hibiscus cannabinus var.purpureus Stablo ljubiĉasto, listovi prstasti
Morfološke osobine
Korenov sistem je snaţan s jako razvijenim glavnim korenom, postranim
ţilama i obiljem korenovih dlaĉica. U povoljnim uslovima prodire u dubinu 150-200
cm.
Stablo je upravno, valjkasto, visoko od 1 do 4 m i promera u bazi od 0,7 do
2,5 cm, s vrlo retkim kratkim dlaĉicama. Iznutra je ispunjeno, a izvana presvuĉena
glatkom i ĉvrstom kutikulom, koja posle ţetve spreĉava sušenje. Najĉešće je zeleno sa
slabim antocijanskim pegama. Ĉlankovito je sa 40 do 90 nodija. Grana se samo u
retkom sklopu.
Vlakno se nalazi u kori, rasporeĊeno u primarne (pericikliĉno vlakno) i
sekundarne (kambijalne) sveţnjeve, koji se proteţu od centralnog kruga u obliku
jeziĉaca, radijalno prema periferiji. IzmeĊu njih su uklešteni delovi primarne srĉike.
Odnos primarnog prema sekundarnom vlaknu je 65% : 35%. Sekundarno vlakno je
kvalitetnije tanje, mekanije, elastiĉnije ali je slabije ĉvrstoće. Ukupna koliĉina vlakna se
kreće izmeĊu 9 i 21%. Tehniĉko vlakno je dugo 1,8-2,5 m, ovisno o duljini stabla,
svetlo je, sivobelo, sjajno, a katkad sa ţutim nijansama. Vlakno tvore likova vlakanca
duga 1,5-5 mm, a široka 20-25 mm. Opšti izgled stabla
Stablo sa oguljenom Bazalni deo stabla Poprečni presek stabla
epidermom
List je nasaĊen na duţim peteljkama. Ovisno o formi, moţe biti celovit ili prstasto raseĉen u 3 do 7
segmenata. Kod drugih su listovi na donjem delu stabla celoviti, ali od sedmog do devetog nodija dalje su prstasti
da bi na vrhu stabla opet bili celovito i lancetasti.
265
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Različiti oblici listova kenafa
Cvet je velik kao u pamuka, a sedi u pazuhu listova. Ĉašica je sastavljena od 5 zelenih listića, pokrivena je
dlaĉicama i ne opada. Venĉić se sastoji od 5 svetloţutih a ili plavkasti bijelih latica. U sredini venĉića nalazi se
peterodelni stubić zaokruţen prašniĉkom cevi s mnogobrojnim prašnicima. Boja njuške je crvena, bela, ruţiĉasta ili
tamnogrimizna.
Cvet na stabljici kenafa Cvet i listovi kenafa
Plod je petodelni tobolac (ĉaura), dug 1,5-2,0 cm. Pokriven je tankim i elastiĉnim dlaĉicama i bodljama,
koje pri dodiru rukom izazivaju reakciju koţe (kao staklena vuna). Na biljkama izraste 15 do 30 ili više tobolaca, a
u tobolcu ima 10-25 semenki.Kod nekih formi tobolac se u zriobi otvara i seme se osipa, a kod nekih se tobolac ne
otvara.
Čahure kenafa na stabui Čahure kenafa (shema)
Seme je tamnosivo, nepravilna trouglasto, apsolutne mase 20-30 g.
266
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Semenke kenafa na hranivoj podlozi Seme kenafa
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. - Iako kenaf ima visoku sposobnost aklimatizacije, ipak je to usev tipiĉan za
tropski i subtropski klimat. MeĊutim, kenaf za vlakno proteţe se i do 48-490 severne geografske širine a potrebna
suma toplotnih jedinica iznosi 2600 do 3000 . MeĊutim, proizvodnja semena je nesigurna severnije od 450 severne
geografske širine. U proizvodnji za seme zahteva od 3000 do 33000C. Seme poĉinje klijati kod 10-12
0C, ali kod te
temperature niĉe za 15 do 18 dana uz proreĊen sklop. Pri temperaturi 20-220C niĉe za 4 do 5 dana. Zato setvu treba
izvršiti kad se temperatura zemljišta digne iznad 50C. Butonizacija (pupanje) nastupa za 50 do 60 dana nakon setve,
cvetanje za 85 do 100 dana, tehniĉka zrelost za 110 do 125 dana, te dozrevanje semena za 125 do 145 dana.
Kenaf ne podnosi mrazeve ni u proleće ni u jesen. Biljke stradaju već kod –l0C.
Klijanci kenafa Mlade biljke kenafa
Odnos prema vodi. - Optimalna opskrba kenafa vodom osnovni je uslov za postizanj visokih prinosa
stabla i vlakna. Uspešno se moţe gajiti i bez navodnjavanja tamo gde godišnje padne od 400 fo 500 mmm oborina,
uz uslov da od maja do avgusta ne padne manje od 150 do 200 mm. Ako ovaj uslov nije ispunjen, kenaf je potrebno
višekratno navodnjavati.
Mladi usev kenafa kenaf u intenzzivnom porast Kenaf u fazi cvatnje
Odnos prema svetlosti.-To je tipiĉna biljka kratkog dana i idući na sever, vegetacija joj se produţuje.
267
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Odnos prema zemljištu.- Dobro uspeva na nešto laganijim zemljištima, na raznim tipovima ĉernozema i
aluviju, ali nikako na peskovitim te jako glinastim zemljištima, kao i na zemljištima s visokim nivoom podzemne
vode.
Agrotehnika za kenaf
Plodored. -Kenaf ima vrlo usporen poĉetni porast i u ovoj fazi je vrlo osetljiv na zakorovljenost zemljišta.
Stoga ga treba gajiti na zemljištima ĉistim od korova, što se postiţe ne samo savremenom obradom zemljišta nego i
izborom preduseva koji ostavlja zemljište ĉisto od korova. Kao predusevi mogu biti jare ţitarice, zrnate leguminoze
te višegodišnje trave. Uz dobru agrotehniku, kenaf ostavlja zemljište ĉisto od korova i priliĉno rahlo, te je vrlo dobar
predusev za sve proletne useve.
Redovi kenafa Cvetanje kenafa Gajenje kenafa pod folijom
Obrada zemljišta. -Obrada zemljišta vrši se po šemi za kasne proletne okopavine, a varijanta obrade
ovisi o predusevu, o tipu zemljišta i Ċubrenju. U svim varijantama potrebno je izvršiti jesensko duboko oranje koje
daje znaĉajno veće prinose od proletnog oranja. Proletna obrada zemljišta i priprema za setvu treba da bude dobro
izvedena da stvori što povoljniji setveni sloj, ĉist od korova. Stoga se ova obra da izvodi u više prohoda i
kombinovanim oruĊima ĉime se spreĉava isparavanje vode iz zemljišta.
Đubrenje. -Kenaf povoljno reaguje na Ċubrenje organskim i miralnim Ċubrivima. Za prinos stabala od 10
t/ha utroši tokom vegetacije 135 kg azota, 25 kg fosfora i 215 kg kalijuma. Najveće potrebe prema azotu su od
pojave prvog troprstastog lista do butonizacije, te u vreme intenzivnog porasta i cvjetanja. Zbog svog usporenog i
neujednaĉenog poĉetnog porasta, kada za prvih 30 do 40 dana naraste svega 10 do 15 cm, neophodno mu je
potrebna u ovom periodu optimalna opskrba fosforom i kalijumom.
Koliĉina mineralnih Ċubriva ovisi o plodnosti te o primeni organskih Ċubriva. Visoki prinosi stabla i vlakna
mogu se dobiti primenom od 90 do 120 kg azota, 80 do 100 kg kalijuma i fosfora. Fosfor i kalijum se daju za
vrieme jesenske obrade i proletnoj pripremi. Polovica azota daje se predsetveno ili sa setvom, a s drugom
polovicom vrše se dva prihranjivanja.
Habitus (visina biljke kenafa)
Setva. - Setva se u severnijim podruĉjima obavlja krajem aprila i poĉetkom maja, a u toplijim podruĉjima
znatno ranije. Najpovoljnije vreme je kad je zemljište na dubini 10 cm ugrijano na 160C. Seje se u uske i široke
kontinuirane redove na razmak od 40 do 70 cm. Moţe se sejati i u trake s razmakom izmeĊu traka 50 od do 60 cm,
268
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
s razmakom izmeĊu redova u traci 15 cm. Koliĉina semena ovisi o naĉinu setve. Setvom u kontinuirane redove na
razmak od 45 cm, potrebno je oko 25 kg semena, a setvom u trake oko 30 kg. Dubina setve na teţim zemljištima je
od 3 do 5 cm, a na lakšim tlima od 4 do 6 cm.
Nega. -Nega useva kenafa sastoji se u uništavanju korova primenom herbicida, meĊurednom kultiviranju,
u prihranjivanju, suzbijanju štetnika i bolesti, a gde je potrebno i navodnjavanje. Izvode se najmanje 3 kultiviranja.
Prvo prihranjivanje vrši se u vreme izgradnje trosegmentnog lista, a drugo u fazi butonizacije. Prvo prihranjivanje
vrši se u toku prvih 20 dana posle nicanja, a sledeća na razmaku od 12 do 15 dana.
Ţetva. -Ţetva kenafa za vlakno obavlja se u tehniĉkoj zrelosti stabla u periodu formiranja tobolaca,
odnosno u vreme kada prvi tobolac posmeĊi i kada se na vršku većine biljaka pojavi prvi lancetasti list. Stablo
kenafa se sporo suši, ĉak 30 do 40 dana nakon ţetve, a u to vreme je napadaju razliĉite gljiviĉne bolesti. Zato se sa
ţetvom ne sme kasniti kako se sušenje stabla ne bi proteglo u vreme kišnog perioda.
Stabla se kosi i veţe u tanje snopove. Visina reza od zemlje ne sme biti veća od 8 cm. Sušenje se obavlja
od 20 do 30% vlaţnosti, nakon ĉega se stabla otpremaju na preradu. U novije vreme zajedno sa ţetvom vrši se
odvajanje kore od drvenog dela stabla, ĉime se ubrzava sušenje.
Kod semenske proizvodnje, ţetva se vrši kada su donji tobolci zreli. Seme u ostalim tobolcima dozreva u
snopovima za vreme sušenja. Vršidba se vrši ruĉno -mlaćenjem ili posebnim mlatilicama za konoplju.
Košenje kenafa Kosidba kenafa sa odsecanjem vrhova
Sušenje kenafa u polju Baliranje kenafa
Vlakno kenafa
269
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Biljke za proizvodnju skroba, šećera i alkohola
Ova grupa gajenih biljaka obuhvata vrste koje imaju zajedniĉku osobinu da se iz njihovih zadebljalih
podzemnih organa preradom dobijaju šećer, skrob i alkohol. Pripadaju raznim botaniĉkim porodicama a svrstavaju
se u dve podgrupe; a) korenaste biljke (šećerna repa – Beta vulgaris altissima var. Saccharifera Alef i b)
krtolaste biljke (krompir – Solanum tuberosum L.).
Šećerna repa Beta vulgaris var. altissima DC (sacharifera Alef)
Sinonimi: burak, bela šećerna repa, Engleski: sugar beet; Francuski: betterave de sucre; Nemaĉki: Zuckerrübe
Ruski: сахарная свекла.
Šećerna repa je pored šećerne trske osnovna sirovina iz koje se dobija šećer. Za razliku od šećerne trske,
šećerna repa zauzima široko geografsko podruĉje kontinentalnog podneblja. Danas, šećerna repa uĉestvuje sa 45% u
ukupnoj proizvodnji šećera u svetu.
Šećerna repa u Evropi ima prvorazredni znaĉaj. Znaĉaj koji ima u ishrani stanovništva moţe da se poredi
sa znaĉajem pšenice i kukuruza. Pored toga ova biljna vrsta uĉestvuje u razvoju drugih proizvodnih grana, pre svega
prehrambene industrije.
Beta vulgaris var. altissima DC. (naslikao W. Thomé)
270
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U prehrambenoj industriji najviše se troši šećera u konditorskoj proizvodnji, zatim za preradu voća i povrća
i industriji alkoholnih pića, a manje u farmaceutskoj i hemijskoj industriji.
Pored glavnog proizvoda, šećera, u proizvodnji šećerne repe veliki znaĉaj imaju sporedni proizvodi ka što su listovi
sa glavama, repini rezanci, melasa i saturacioni mulj. Kod prinosa od 40 t/ha korena, prinos listova sa glavama
iznosi oko 25 t/ha, 35 t sveţih odnosno 2 t suvih rezanaca, 1,8 t melase i 2 t saturacionog mulja. Od dobijene melase
moţe se proizvesti 1300 kg kvasca ili 500 kg alkohola.
Suvi repini rezanci predstavljaju koncentrovanu stoĉnu hranu, mogu se lako prevoziti i dugo ĉuvati. Melasa
sadrţi oko 50% šećera, 20% organskih nešećernih materija, 10% mineralnih materija i preostalu koliĉinu vode.
Melasa se ranije vise koristila u ishrani stoke. Danas se upotrebljava kao osnovna sirovina u proizvodnji pekarskog
ili stoĉnog kvasca, zatim špiritusa. U novije vreme sluţi za proizvodnju glutamina i drugih proizvoda u
farmaceutskoj i prehrambenoj industriji.
Saturacioni mulj koji ĉini otpadak pri preradi repe koristi se u kalcizaciji radi smanjenje kiselosti zemljišta
jer on sadrţi oko 40% CaCO3, zatim magnezijuma, fosfora, kalijuma, natrijuma i oko 5% organske materije. Pored
toga sa drţi u tragovima bor, mangan, bakar i druge elemente. Zbog sadrţaja znaĉajne koliĉine vode (oko 50%)
njegova upotreba je ograniĉena na zemljišta u blizini fabrika šećera.
Vrednost šećerne repe sa agrotehniĉkog stanovišta u plodoredu je višestruka. Za pravilan razvoj zahteva
intenzivnu obradu i Ċubrenje. Obrada je u više navrata uz produbljavanje ornice, što utiĉe na poboljšanje fiziĉkih
osobina zemljišta. Zahvaljujući tome poboljšava se vodno-vazdušni reţim zemljišta. Ovakva obrada za šećernu repu
utiĉe na smanjenje ukupne zakorovljenosti zemljišta, smanjenje štetoĉina i ima produţni efakat na visinu prinosa
useva.
Poreklo šećene repe
Šećerna repa se kao proizvodna biljna vrsta formirala iz divljih vrsta Beta perennis Hal. i Beta maritima L.
u podruĉjima juţne i srednje Azije, sredozemno morskih i zapadnoevropskih oblasti. U prvo vreme je gajena lisnata
repa, odabrana iz korovske flore divlje vrste Beta maritima u oblasti Sredozemnog mora i vrste Beta perennis
locirane u Mesopotamiji. Lisnati oblik se u zapadnoj Evropi odrţao sve do XVIII veka. U Vizantiji se u VIlI veku
naše ere gajila korenska repa.
Poreklo i rasprostranjenost šećerne repe
Uporednim gajenjem ova dva tipa došlo je do spontane hibridizacije i stvaranja rodonaĉelnika šećerne
repe. Koren šećerne repe je bio najĉešća hrana Egipćana u vreme graĊenja piramida. Mnogo kasnije se koristila kao
stoĉna hrana, ali šećerna repa kao izvor šećera nije bila korišćena sve do sredine XVIII veka i relativno je mlada
poljoprivredna biljna vrsta. Nemaĉki nauĉnik Margglaf je 1747. godine otkrio da repa koja se koristila kao stoĉna
hrana sadrţi šećer identiĉan onom koji se dobija iz šećerne trske. U prvobitnim formama šećerne repe bio je veoma
nizak sadrţaj šećera svega oko 2%. Dalji rad na odabiranju populacije sa većim sadrţajem šećera i na izdvajanju
šećera iz repe vezano je za Marggrafovog uĉenika Acharda, koji je ustanovio postupak za ekstrakciju šećera iz bele
repe. Zahvaljujući njegovom radu procenat šećera je povećan na 4-5%. Prva fabrika za proizvodnju šećera iz
šećerne repe podignuta je 1798. godine u Šleziji.
U Francuskoj je podignuta prva fabrika 1809. godine. I pored teškoća u proizvodnji šećera iz šećerne repe,
dolazi do brzog širenja ove biljne vrste u proizvodnji. IzgraĊeno je oko 300 fabrika zahvaljujući dekretu o
kontinentalnoj blokadi (1806. godine) i zabrani uvoza šećera iz engleskih kolonija u evropske zemlje potĉinjene
Francuskoj.
271
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Prestankom trgovaĉke blokade zbog teških uslova rada i niskog stepena iskorišćenju šećera, većina fabrika
je bila zatvorena. Zahvaljujući uvoĊenju novih tehnoloških postupaka u preradi šećerne repe, od 1840. godine i
daljem radu na odabiranju biljaka sa većim sadrţajem šećera, pristupilo se daljem graĊenju fabrika za dobijanje
šećera iz repe. Sve do 1856. godine jedini metod selekcije je bila masovna selekcija. Sadrţaj šećera se odreĊivao na
osnovu specifiĉne mase, sliĉnom metodom koji je korišćen kod krompira. Od tada francuski istraţivaĉ Vilmorin je
poĉeo sa individualnom selekcijom i uveo je polarimetar za odreĊivanje sadrţaja šećera. Poĉetkom XX veka
uvedena je selekcija na osnovi ĉistoće soka a sadrţaj se šećera kretao oko 17%.
Centri proizvodnje šećera iz šećerne repe i šećerne trske
Šećerna repa se danas u svetu proizvodi na 8 308 605 ha. Svetski proseĉni prinos iznosi 33.7 t/ha. Najviše
površina pod šećernom repom se nalaze u SAD, a u Evropi Nemaĉka. Najveći proseĉni prinos šećerne repe
postignut je u Francuskoj (68,0 t/ha) koja ujedno ima najveću godišnju proizvodnju u svetu (31 300 000 t).
Proizvodnja šećerne repe u svetu u 2002. godini (izvor podataka FAS, USDA).
Zemlja Proizvodnja šećerne repe u svetu
Površina (ha) Proizvodnja (t) Prinos (t/ha)
Francuska 460 294 31 300 000 68,0
SAD 572 052 26 200 000 45,8
Nemaĉka 534 449 27 150 000 50,8
Poljska 375 850 11 050 000 29,4
Italija 290 061 14 300 000 49,3
V.Britanija 170 000 8 500 000 50,0
Svet ukupno 8 308 605 280 000 000 33,7
Botaniĉka klasifikacija
Šećerna repa je dvogodišnja biljka, pripada porodici Chenopodiace, rodi Beta.
Sve vrste repa u sekciji Vulgares su diploidi i imaju 2n=18 hromosoma i sve daju fertilne hibride
prilikom ukrštanja sa gajenom šećernom repom. Rezistentnost na Cercosporu beticolu moţe biti preneta iz vrste
Beta maritima i Beta vulgaris.
Sekcija Patellares ukljuĉuje tri vrste koje imaju tvrdu semenjaĉu i monogermno seme. Ove vrste se koriste
prilikom selekcije na otpornost prema nematodama. Vrsta repe iz sekcije Corollinae ima pet i deleki su srodnici
šećerne repe.
Sekcija Nanae je zastupljena sa jednom vrstom B. nana, koja se karakteriše malim biljkama ĉija rozeta nije
veća od 10 cm. Biljke imaju pojedinaĉne cvetove i kao orah tvrdo monogermno seme. Hibridizacija sa šećernom
repom nije poznata.
272
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Shema botaničke klasifikacije sekcija i vrsta roda Beta
Morfološke osobine
Šećerna repa je dvogodišnja biljka. U prvoj godini vegetacije stvara koren u kome se nagomilavaju
hranljive materije i lisnu rozetu, a u drugoj godini reproduktivne organe (cvetno stablo, cveti plod).
Koren šećerne repe je vretenast. Glavni deo korena ĉiji zadebljali deo (repa), dok su boĉni korenĉići
rasporeĊeni po telu korena. Na njemu se razlikuju glava, vrat, telo korena i rep.
Koren šećerne repe Dubina korena šećerne repe
Glava (epikotil) je vršni deo korena koji nosi rozetu sa listovima, u prvoj godini i cvetonosna stabla u
drugoj. Vrat je deo korena koji se nalazi izmeĊu glave i tela, nema listova, korenĉića ni brazdice. Postao je od
kolena klice ispod kotiledona. Kod mlade biljĉice on je izduţen. Porastom biljĉice hipokotil deblja, pa se ne
razlikuje od korena. Usled skraćenja parenhimskog tkiva, zajedno sa korenom se povlaĉi u zemlju.
273
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Na mestu gde se javljaju boĉni korenovi poĉinje telo korena, koji je ujedno najvaţniji deo, zbog koga se
šećerna repa gaji. Izduţenog je oblika, a boĉno su rasporeĊene dve brazde iz kojih iz1aze boĉni korenovi,
rasporeĊeni u oraniĉnom sloju.
Telo korena se produţava u rep koji nastaje od hipokotila j korena klijanca, a prodire u dubinu oko 2,5 m..
List. - Prilikom nicanja šećerna repa iznosi kotiledone iznad
površine zemlje. Oni su izduţeno ova1ni i imaju ograniĉenu ve1iĉinu kao i
vek trajanja. Vrše funkciju asimilicaje do pojave prvih pravih listova, pa i
nekoliko nedelja nakon toga.
Pravi listovi šećerne repe se razvijaju iz vegetativne kupe. Pripadaju
grupi prostih listova. Sastoje se iz liske i lisne drške, a spiralno su
rasporeĊeni u rozeti. Prvi listovi su manje površine od listova koji se
pojavljuju kasnije. Najvećih dimenzija su listovi od petog do desetog para. U
toku vegetacije listovi odumiru. Poĉetkom vegetacije je formiranje listova
intenzivnije, sredinom vegetacije su ovi procesi ujednaĉeni dok je pri kraju
vegetacije odumiranje listova intenzivnije od prirasta novih. List (rozeta) šećerne repe
Liska je srcato izduţenog oblika, zašiljenog ili zaobljenog vrha.
Površina joj je glatka i sjajna, ponekad naborana a ispresecana nervima, od kojih
je najizraţeniji centralni nerv od koga se širi ceo splet nerava ka ivicama liske.
Obod liske moţe biti nazubljen ili ravan.
Lisna drška ima trouglasto rebrast oblik i zadebljala je. Veliĉina liske
i duţina drške se tokom vegetacije menjaju. Do perioda kada biljke dostiţu
maksimalan porast dimenzije rastu, a posle tog perioda opadaju. Postoji i
odreĊeni odnos u veliĉini liske i lisne drške. Do 60 dana vegetacije, drška je duţa
od liske, dok se u daljem toku vegetacije taj odnos menja.
Stablo se kod šećerne repe javlja u drugoj godini vegetacije. Ono se
zatim grana i obrazuje ili jedno centralno stablo sa boĉnim granama prvog,
drugog i trećeg reda, ili se formira nekoliko stabala isto tako boĉno razgranatih
koji ĉine ţbun. Stablo moţe biti prošireno i imati oblik trake široke i do 8 cm, na
kojoj se nalaze klubeta (plod), nasaĊena na stablu bez granĉica. Ova pojava je
masovna kod nekih sorata šećerne repe i naziva se fascijacija. Ako se stablo javi
u prvoj godini vegetacije to znaĉi da je došlo do prorašćivanja i takva biljka se
naziva proraslica. Seme od takvih biljaka uvek daje proras1ice, a moţe zadrţati
klijavost i do 12 godina.
Cvet. -Cvetovi su sedeći, pojedinaĉni ili u grupi 2 do 7, a javljaju se u
pazuhu listova. S obzirom na to da su blizu jedan drugog, cvetovi mogu da srastaju Stablo šećerne repe
posle obavljene oplodnje. U centru cveta se nalazi troper tuĉak. On je okruţen sa 5 ţutih prašnika u ĉijoj osnovi se
nalaze ţlezde koje luĉe nektar karakteristiĉnog mirisa. Pet cvetnih listova okruţuje tuĉak i prašnike.
Cvet šećerne repe Plod (klube) i seme šećerne repe
Oprašivanje tuĉka vrše uglavnom insekti ili polenov prah prenosi vetar. U zavisnosti od sorte i uslova
spoljašnje sredine, cvetovi poĉinju sa cvetanjem 5 do 6 nedelja posle poĉetka reproduktivnog rasta i na stavlja ga još
nekoliko nedelja. Cvetanje poĉinje od osnove stabla i nastavlja se duţ stabla do vrha.
Plod i seme. -Seme šećerne repe je sitno, bubreţasto, obloţeno omotaĉem. Nalazi se u komori, pokriveno
malim poklopcem. U procesu bubrenja i klijanja poklopĉić otpada. Dva do sedam plodića ĉine sloţen plod
takozvano klube koje zrenjem odrveni. Ukoliko se u klubetu nalazi samo jedna semenka ono se naziva
monogermno (jednokliĉno), a ukoliko ih ima više radi se o multigermnom (višekliĉnom) klubetu.
274
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav šećerne repe
Hemijski sastav šećerne repe zavisi od gajenih sorti i hibrida, primenjene agrotehnike, zemljišnih i
klimatskih uslova. Koren šećerne repe obiĉno sadrţi oko 25 % suve materije, a oko 75 % vode. Od ukupne koliĉine
vode na slobodnu vodu otpada oko 72,1 % koja se nalazi u vakuolama. U srţi se nalazi oko 2,9% i naziva se vezana
voda. Najveći deo suve materije ĉini saharoza 17,5%, a preostali deo (7,5%) nešećerne materije.
Shema hemijskog sastava korena šećerne repe
Deo nešećernih materija (oko 2,5 %) je rastvorljiv u vodi i sa saharozom se nalazi u sastavu sirovog soka
repe. Preostala koliĉina nešećernih materija nerastvorljiva u vodi oznaĉava se kao srţ. Ona se preteţno sastoji od
celuloze, pektina, lignina.
Od šećera je najzastupljenija saharoza koja nije ravnomerno rasporeĊena
u korenu repe. U srednjem najširem delu korena sadrţaj šećera je veći nego u
spoljnim slojevima, u telu korena uvek veći nego u glavi i u repu.
Pored saharoze repa sadrţi invertni šećer (ekvimolarna smeša glukoze i fruktoze).
U zdravoj repi invertni šećer se nalazi u malim koliĉinama (oko 0,1%). MeĊutim,
ukoliko se repa duţe i sa neĉistoćama skladišti u prizmama, pre svega u smrznutih
ili trulih repa sadrţaj invertnog šećera naglo raste. On je u tehnološkoj preradi vrlo
štetan sastojak repe.
Iskorišćenje šećera se u procesu prerade repe smanjuje ako udeo
mineralnih materija raste. Na sadrţaj mineralnih materija utiĉu zemljišni i
klimatski uslovi i Ċubrenje repe. Ranije je sadrţaj mineralnih materija iznosio oko
3% a danas od 0,5 do 1%. Sadrţaj kalijuma, koliĉinski najvaţnijeg dela mineralnih
materija (oko 60%), se smanjuje tokom porasta repe, kao i sadrţaj natrijuma (oko
11%). U vreme vaĊenja, repom se iznosi od 1/3 do 1/4 njegovog sadrţaja u proleće.
U istom periodu se povećava sadrţaj kal;ijuma i magnezijuma, za oko 30%. Osim
navedenih hranljivih elemenata, u korenu šećerne repe se nalaze i drugi elementi
koje biljka usvaja, pre svega azot, fosfor, sumpor, mikroelementi.
Sa tehnološkog gledišta u preradi repe se razlikuju sirovi sok i melasa.
Sirovi sok pored šećera sadrţi azotna jedinjenja, bezazotne materije j pepeo.
U sastavu azotnih jedinjenja razlikuje se štetni azot ili nebelanĉevinaste azotne
materije. Pod štetnim azotom se podrazumeva grupa azotnih jedinjenja (preteţno
aminokiseline, betain, zatim purin, pirimidin, nitratni azot). Štetni azot je Raspored šećera u korenu
nepoţeljan sastojak u repi pošto jedan njegov deo spreĉava kristalizaciju
25 do 40 delova šećera. Sadrţaj aminokiselina, pre svih glutaminske i asparaginske zavisi kao i sadrţaj amida
(glutamin, asparagin) od uslova gajenja, a naroĉito Ċubrenja azotom.
Bezazot.ne materije ĉine monosaharidi (11%), pektinske materije (11%), organske kise1ine (52%),
ulja (3%), saponini (11%) i druge materije (oko 12%).
275
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U korenu repe se nalaze pored saharoze, glukoze i fruktoze u manjim koliĉinama maltoza, rafinoza,
dekstrin, skrob, hemiceluloza i pentozani.
Sveţi listovi repe sadrţe u proseku oko 14% suve materije, 2% sirovih belanĉevina, preko 2% šećera i
0,3% oksalne kiseline. Listovi šećerne repe imaju najveći znaĉaj ukoliko se koristi kao stoĉna hrana. Ako se
zaorava, predstavlja znaĉajan izvor hranljivih materija naroĉito azota i kalijuma i to treba imati u vidu pri Ċubrenju
sledećih useva.
Tehnološki kvalitet šećerne repe
Tehnološki kvalitet šećerne repe kao sirovine iz koje se dobija šećer odreĊen je udelom šećera u njoj i
sadrţajem nešećernih materija. Viši sadrţaj nešećernih materija (alfa-amino azota, kalijuma, natrijuma, kalcijuma,
magnezijuma) u korenu šećerne repe dovodi do povećanja šećera u melasi što utiĉe na slabije iskorišćenje šećera.
Postoji više obrazaca na osovu kojih se mogu izraĉunati tehnološki pokazateljli kvaliteta šećerne repe. U laboratoriji
šećerana mogu da se odrede svi neophodni pokazatelji iskorišćenja šećera u preradi šećerne repe kao što su sadrţaj
šećera, kalijuma, natrijuma i alfa-amino azota. Za izraĉunavanje iskorišćenja polarizacionog šećera najviše je u
primeni Reinefeld-ova formula:
29.0N094.0)NaK(343.0DI
I = iskorišćenje polarizacionog šećera. Ono pokazuje koliko se iz 100 kg repe moţe oĉekivati kristalnog šećera
u toku prerade u fabrici.
D -digestija (procenat šećera),
N -alfa-amino azot, K -sadrţaj kalijuma, Na - sadrţaj natrijuma.
Biološke osobine
Razvoj šećerne repe sastoji se od dva perioda: formiranje vegetativnih organa i formiranje generativnih
organa.
Vegetativna faza šećerne repe traje u prvoj godini vegetacije gde razlikujemo sledeće stadijume: a)
klijanje, b) poĉetni razvoj i c) glavni porast.
U prvoj godini vegetacije šećerna repa prolazi I i II etapu organogeneze. Sa proizvodnog gledišta mogu se
izdvojiti ĉetiri podperioda od nicanja do proreĊivanja, od proreĊivanja do sklapanja redova, od sklapanja
redova do prvog avgusta i od prvog avgusta do vaĊenja repe.
Rastenje i razviće biljaka šećerne repe mogu kao ţivotni tokovi da se odvajaju samo teoretski. Oba procesa
su rezultat sloţene razmene materija u biljci na koji utiĉu razliĉiti ĉinioci. Prelaz iz jedne faze u drugu je postepen i
teško je razgraniĉiti. Da bi se se procesi i promene bolje razumeli posebno će biti obraĊeno rastenje za vreme
klijanja i nicanja, rastenje korenovog sistema, zadebljalog korena i nadzemnog dela, prve godine vegetacije, i
rastenje druge godine vegetacije.
Dinamika razvoja šećerne repe
Šećerna repa pripada grupi biljnih vrsta ĉije seme ima velike potrebe u vodi, da bi došlo do procesa
klijanja. Vazdušno suvo seme upija 100-170% vode, s tim što sitnije seme, u relativnom odnosu, upija više vode.
276
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Temperatura od 250C predstavlja optimum za proces klijanja, a ekstremne su 4
0C i 30
0C. Temperatura
reguliše brzinu klijanja. Što je ima viša proces klijanja je brţi, a najbrţi je pri temperaturi od 300C. Da bi klijanje
šećerne repe bilo uspešno, neophodno je obezbediti prisustvo dovoljne koliĉine kiseonika na ĉiji je nedostatak
šećerna repa veoma osetljiva.
Klijanje poĉinje rastom korenka koji prolazi kroz semenjaĉu, postiţe poklopĉić klubeta i izlazi iz gnezda
ploda. Kotiledoni se javljaju nešto kasnije. Tada klijanac gubi vezu sa klubetom i dok ne izaĊe na površinu zemlje i
preĊe na autotrofnu ishranu, troši svoje rezervne materije. Proces klijanja se nastavlja intenzivnom deobom
meristemskh ćelija, formira se potkotiledono koleno (hipokotil), deo klijanca, koji se nalazi izmeĊu korena i
kotiledona. Koren dalje raste u dubinu, a hipokotil sa kotiledonima ka površini zemlje. Da li klijanje vodi do
nicanja, zavisi od formirane posteljice u koju se odlaţe seme. Probijanje gornjeg sloja je za klijanac repe oteţano,
jer kotiledoni i hipokotil obrazuju ”petu ”koja teško nadvladava mehaniĉki otpor zemljišta. Zbog toga se u pripremi
zemljišta za setvu šećerne repe formiraju posteljice poklanja posebna paţnja.
Faza kotiledona Faza 2 prava lista
Mladi tek formirani koren šećerne repe ima tri vrste histogenskog tkiva: dermatogen, periblem i plerom.
Od dermatogena nastaje kora, od periblema prvobitna kora, a od pleroma centralni cilindar. Od prvobitne kore
kasnije nastaje parenhim sa ćelijama za odlaganje šećera i edoderm. U centralnom cilindri se nalazi pericikl. On
stvara boĉne korenove i izaziva debljanje korena. U sredini cetralnog oilindra se nalaze sprovodni sudovi.
Razlikujemo floem ĉiji su elementi kao lika i ksilem ĉiji su elementi drvenasti. Debljanje korena se odvija izmeĊu
drvenastog dela i like, tako što se sa unutrašnje strane stvara sekundarno drvo, a sa spoljašnje lika. U periodu 3 do 5
pari listova stvara se periderm, sastavljen iz felogena i feloderma.
Felogen sluţi kao zaštita centralnog cilindra. U ovom periodu dolazi do pucanja primarne kore (linjanje
korena) i stvaraju se nova tkiva iz pericikla.
Sudovni snopići su zrakasto rasporeĊeni. IzmeĊu prstenova su duţe parenhimske ćelije u kojima se odlaţe
šećer. Najviša koncentracija šećera je u sitastim cevima, a i oko sudovnih snopića. Razlika u sadrţaju šećera je
izraţena po zonama korena, kao i po prstenovima. Zona oko 4 do 5 prstena je najbogatija šećerom. Broj prstenova
iznosi 8 do 12. Prstenovi se obrazuju i rastu jednovremeno, ali brzina povećanja se najpre usporava kod prva dva
prstena.
Korenov sistem šećerne repe prodire brzo u dubinu zemljišnog profila. Boĉni korenovi se pojavljuju pre
pojave kotiledona na površini zemlje. U vreme formiranja kotiledona koren dostigne dubinu oko 20 cm. Brzina
prodiranja korenovog sistema zavisi od fiziĉkih osobina zemljišta, sadrţaja hranljivih materija i nivoa podzemne
vode. Pri nedostatku vlage i niskom nivou podzemne vode korenov sistem prodire u dublje slojeve zemljišta. Koren
raste tokom cele vegetacjje.
Masa korenovog sistema je mala, oko 7% od ukupne mase biljke. Liska šećerne repe se sastoji od
epidermisa, mezofila i sudovnih snopića. Epidermis sa kutikulom predstavlja zaštitni omotaĉ lista. IzmeĊu ćelija
epidermisa se nalaze stome kroz ĉije se otvore vrši izmena gasova i vodene pare izmeĊu biljke i spoljne sredine. U
proseku na gornjoj površini lista ima oko 100 stoma, a sa donje strane oko 150 na 1 mm2. Ispod ovog zaštitnog sloja
se nalazi mezofil koji je sastavljen iz palisadnih i sunĊerastih ćelija. Palisadne ćelije su postavljene uspravno na
površinu lista i izduţenog su oblika. Bogate su hlorofilom i nosioci su fotosintetske aktivnosti. Ćelije sunĊerastog
tkiva su okruglastog oblika, imaju manje hlorofila. Ovo tkivo je proţeto mnogobrojnim medućelijskim prostorima.
Sudovni snopići proţimaju lisku, a sliĉne su grade kao i sprovodni snopići korena. Sastoje se od like i drveta, a
nalaze se u nervaturi lista. U gornjem delu nerva je drvenasti deo, a u donjem sitasti deo.
Lisna drška je sastavljena iz epidermisa, kolenhima, parenhima sudovnih snopića. Odnosom izmeĊu
floema i ksilema u sudovnim snopićima moţe se suditi o mogućnosti biljke za stvaranje šećera.
Zadebljali deo korena šećerne repe 30 do 40 dana posle nicanja naglo se uvećava. Preĉnik se do kraja
vegetacije uvećava 50, a teţina ĉak 400 puta. Koliĉina šećera se povećava skoro linearno, od 0,5 g u poĉetku juna
do 150 g ili više, do kraja oktobra. Dakle, procesi porasta i nakupljanja šećera teku uporedo. Procent šećera, u
277
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
odnosu na suvu materiju, brţe se povećava tokom juna, usporenije tokom jula, da bi u poslednjih 6-7 nedelja ostao
na istom nivou. Odlaganja šećera ne dolazi samo u suvišku produkata foto sinteze već da unutar zadebljalog korena
postoji mehanizam koji reguliše njihovu raspodelu izmeĊu procesa porasta zadebljalog korena, korenovog sistema i
odlaganja šećera.
Faza 4 prava lista Faza 8 pravih listova
Delovanje ovih mehanizama koji regulišu osnovne funkcije, moţe biti izmenjeno uslovima spoljne sredine
ali ono je jednako za sve genotipove odnosno relativan odnos izmeĊu razliĉitih genotipova uspostavlja se vrlo rano i
ne menja se do kraja vegetacije. Od spoljnih ĉinilaca najveći uticaj ima Ċubrenje, naroĉito Ċubrenje azotom.
Raspodela pro dukata fotosinteze izmeĊu korena i nadzemnog dela, delom zavisi od vegetacionog prostora biljke.
U drugoj godini vegetacije (posle saĊenja ili poĉetka vegetacije biljaka prezimelih u polju) poĉinje porast
rozete listova. Korenov sistem u doba ţetve dostiţe dubinu oko 2 m.
Faza pred sklapanja redova Faza pred vaĎenje repe Faza pred vaĎenje repe
Cvetanje traje dugo, oko 20 do 40 dana, usled ĉega je sazrevanje neujednaĉeno. Kao što je već reĉeno, prvu
i drugu etapu organogeneze šećerna repa prolazi u prvoj godini, a ostale u drugoj godini vegetacije.
U prvoj etapi vegetativna kupa je nediferencirana. Prve godine vegetacije šećerna repa se preteţno nalazi u
drugoj etapi organogeneze (od nicanja do kraja vegetacije), vegetativna kupa stvara neograniĉeni broj
primordijalnih listova. Dinamika obrazovanja listova je rezultat ontogentskog stanja i uticaja spoljnih ĉnilaca. Treću
etapu prolazi u trapu, odnosno za vreme prezimljavanja u polju ako se proizvodi na jednogodišnji naĉin. Prvi deo
ove etape je pod uticajem niske temperature (jarovizacija). Za prolazak stadijuma jarovizacije neophodna je niska
temperatura. Najveći broj sorti i hibrida šećerne repe prolazi jarovizaciju na temperaturi O0C do 12
0C u trajanju
20do 75 dana.
Sorte poreklom iz severnih krajeva imaju duţi, a iz juţnih krajeva kraći period jarovizacije. Drugi deo treće
etape je svetlosni stadijum, u kome poĉinje segmentacija kupe. Šećerna repa je biljka dugog dana za prolazak
svetlosnog stadijuma zahteva dugotalasnu radijaciju. Razvoj brţe protiĉe pri duţem osvetljavanju i ako preovlaĊuju
zraci iz crveno-narandţastog dela sunĉevog spektra. U ĉetvrtoj etapi stvaraju se zaĉeci cvetova i poĉinje stvaranje
boĉnih osa cvasti. Ovu etapu repa prolazi u rano proleće.
U petoj etapi na primordijumu cveta diferenciraju se zaĉeci prašnika i tuĉka. U šestoj etapi cvetno stablo
brzo raste, ali se ne pojavljuje iznad rozete listova. Završava se formiranje sporogenog tkiva i elemenata cveta. U
sedmoj etapi ĉašiĉni listići obuhvataju prašnike i tuĉak. Cvetna stabla se granaju i brzo rastu. Anatomska graĊa
278
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
cvetnog stabla se razlikuje. U donjem delu stabla više je zastupljeno mehaniĉko
tkivo. Mehaniĉko tkivo je kolenhim i smešteno je u rebrima stabla. Stabljike se
sastoje i iz sudovnih snopića, koji su okruţeni parenhimom. U osmoj etapi
poĉinje otvaranje cvetnih pupoljaka. Na kraju etape mikrospora se deli na
generativnu i vegetativnu ćeliju. Devetu etapu organogeneze kaakteriše cvetanje,
a deseta, jedanaesta dvanaesta etapa su etape sazrevanja.
Stadijum jarovizacije i svetlosini stadijum biljke šećerne repe mogu
proći i u prvoj godini vegetacije ako su mlade biljke podvrgnute dovoljno dugom
dejstvu niskih temperatura. Takve biljke već u prvoj godini obrazuju cvetonosno
stablo. U nas se takve biljke nazivaju proraslicama. Proraslice su nepoţeljne u
proizvodnji jer smanjuju prinos kvalitet repe. Naroĉito su nepoţeljne rane i
srednje rane proraslice koje se javljaju do avgusta. One uspevaju da sazru i
donose seme iz kojeg se ponovo dobijaju biljke proraslice, koje zadrţavaju,
klijavost u zemljištu i do 12 godina. Što se ranije javljaju korenje manji i sa
niţim sadrţajem šećera. Ukoliko se proraslice pojave u usevu šećerne repe treba
ih obavezno uklanjati. Poraslica
Sorte i hibridi
Sve sorte šećerne repe moţemo podeliti na monogermne i multigermne. U ranijem periodu sve su
pripadale višekliĉnim repama. Veliki broj semenki u klubetu uslovljavao je upotrebu radne snage u proreĊivanju,
koje je trebalo obaviti u kratkom vremenskom periodu. Kasnije su stvorene genetski jednokliĉne sorte šećerne repe.
Prvo su stvone sorte šećerne repe na diploidnoj osnovi, a kasnije poliploidne (anzoploidne). Danas su u proizvodnji
šećerne repe u većoj meri zastupljeni hibridi na triploidnoj osnovi.
Sorte i hibride šećerne repe moţemo grupisati u tri grupe, i to: šećernate, normalne i prinosne.
Šećernate sorte se odlikuju visokim sadrţajem šećera i niţim prinosom korena. Imaju kraću vegetaciju i
dostiţu tehnološku zrelost nakon 150 do 160 dana po nicanju.
Normalne ili srednjestasne sorte , od1ikuju se osrednjim prinosom i šećernatošću. Tehnološku zrelost
dostiţu za 160 do 180 dana.
Prinosne sorte imaju visok prinos korena i manji sadrţaj šećera. Tehnosošku zrelost dostiţu nakon 180 i
više dana.
Selekcionim radom stvorene su sorte šećerne repe tolerantne prema prouzrokovaĉu pegavosti lista šećerne
repe (Cercospora beticola Sacc.), koja se u našim uslovima stalno javlja nanoseći u pojedinim godinama veliku
štetu.
Raširena je bolest šećerne repe nazvana rizomanija. To je bolest koju prouzrokuje virus nekrotiĉnog ţutila
nerava repe. Kao vektor se pojavljuje gljiva Polymyxa betae. Bolest je veoma štetna i u pojedinim sluĉajevima moţe
uticati, na smanjenje prinosa šećera do 70%. Stvorene su sorte tolerantne prema ovoj bolesti.
Uslovi uspevanja
Odnos prema toploti. -Minimalna temperatura za klijanje šećerne repe je od 4 do 50C, optimalna 25
0C,
a maksimalna od 28do 300C. Za ravnomerno i jednoliĉno klijanje temperatura zemljišta bi trebalo da bude od 8 do
90C. Potrebna suma temperatura do poĉetka klijanja je 73
0C. Kasni prolećni mrazevi od -2 do -3
0C uništavaju
klicine listiće, a pri temperaturi od -60C do -7
0C izmrzavaju klijanci. Biljke šećerne repe najosetljivije su prema
niskim temperaturama u periodu od iznošenja kotiledona do njihovog razdvajanja. Tada dolazi do uginuća već pri
temperaturama od -30C. Duţina vegetacionog perioda se kreće u intervalu od 120 do 200 dana. U odnosu na zahteve
prema toploti vegetacioni period se uslovno moţe podeliti u tri potperioda. Ukoliko je vegetacioni period duţi i
prinosi su veći.
Najintenzivnije nakupljanje šećera je pri temperaturi od 250C, poĉinje na 16
0C. Zastoj u nakupljanju šećera
nastaje kada srednja dnevna temera tura padne ispod 60C.
Odnos prema svetlosti. -S obzirom na to da šećerna repa intenzivno stvara organsku materiju, potreban
joj je tokom vegetacije veliki broj sunĉanih dana. Najpovoljniji tokovi kretanja asimilata iz lista u koren dešavaju
pri smeni sunĉanih i oblaĉnih dana. U toku sunĉanih dana intenzivno se odvija proces asimilacije, a nastankom
oblaĉnosti produktifotosinteze se transportuju u koren. U nedolstatku svetlosti smanjuje se ukupan prinos šećerne
repe a povećava sadrţaj nešećernih materija.
Odnos prema vodi. -Šećerna repa stvara veliku koliĉinu organske materije i sadrţi visok procenat vode
u nadzemnom delu i korenu, zbog ĉega ima izraţene zahteve za vlagom tokom vegetacionog perioda. Šećerna repa
279
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
ima manji transpiracioni koeficijent nego mnoge druge gajene biljne vrste (397). Samo proso, sirak i kukuruz imaju
niţi transpiracioni koeficijent. U poĉetnim stadijumima razvoja, ako je obezbeĊena dovoljna koliĉina zimske vlage,
zahtevi šećerne repe su minimalni. MeĊutim, u periodu intenzivnog razvoja lisne mase, a to je period od sklapanja
redova pa do poĉetka avgusta, potrebne su najveće koliĉine vode. To je ujedno i kritiĉan period u vegetaciji šećerne
repe. U daljem toku vegetacije potrebe za vodom nisu velike, ali su više u odnosu na poĉetne faze razvoja.
Ukupne potrebe šećerne repe za vlagom su 620 l/m2.
Vlaţnost vazduha. -Umerena vlaţnost vazduha najviše odgovara ovoj biljnoj vrsti. Visoka vlaţ:nost
vazduha uzrokuje slabiju transpiraciju, a to ima uticaja na visinu prinosa, jer ukoliko biljka slabije otpušta vodu
manje je njeno usvajanje što ima uticaja na slabije usvajanje hranlljivih materija. Visoka vlaţnost vazduha u julu,
avgustu i septembru pogoduje širenju infekcije gljiviĉnog oboljenja koju prouzrokuje Cercospora beticola. Niska
vlaţnost vazduha utiĉe na smanjenje prinosa, ĉak i kada se repa gaji uz obilnu vlaţnost vazduha.
Odnos prema CO2. -Koliĉina ugljendioksida veoma mnogo utiĉe na foto sintezu. Osnovni izvor CO2 je
površinski sloj zemljišta i vazdušna strujanja. Šećerna repa troši veliku koliĉinu CO2 i smanjuje njegovu
koncentraciju. U uslovima povoljnim za gajenje biljaka fotosinteza šećerne repe je uglavnom ograniĉena sadrţajem
C02 u prizemnom sloju. Moguće je povećati koncentraciju CO2 u prizemnom, sloju zemljišta unošenjem organskih
Ċubriva i odgovarajućom obradom zemljišta, a time i prinos šećerne repe.
Odnos prema zemljištu.- Šećerna repa ima velike zahteve u odnosu prema zemljište. Visoke prinose je
moguće ostvariti jedino na zemljištima velike plodnosti, dubokog oraniĉnog sloja, dobrih fiziĉkih osobina i
neutralne do slabe alkalne reakcije.
Zemljišta treba da se odlikuju dobrim vodnim reţimom, da je ocedno, propustljivo, da poseduju sposobnost
ĉuvanja zimske vlage.
Nivo podzemne vode ne bi smeo biti znad 1,2 m. Za gajenje šećerne repe od velikog znaĉaja su fiziĉke
osobine zemljišta koje utiĉu na vodno-vazdušni, toplotni i biološki reţim. Zemljišta treba da poseduju mrviĉastu i
stabilnu strukturu. Za proizvodnju su nepovoljna zemljišta koja brzo gube strukturu usled ĉega dolazi do povećane
zbijenosti. Prekomerna zbijenost zemljišta negativno utiĉe na formiranje pravilnog oblika korena i produktivnost
biljaka.
Jedan od pokazatelja zbijenosti zemljišta je zapreminska masa. Na poĉetku vegetacije prilikom setve
vrednosti su niţe, a tokom vegetacije dolazi do sleganja zemljišta tako da su na kraju vegetacije veće. Na zemljištu
tipa ĉernozem optimalne vrednosti zapreminske mase se kreću od 1,1 do 1,3 g/cm3. Povećana zbijenost zemljišta
već u poĉetnom rastu šećerne repe dovodi do usporavanja rasta korena, jer se povećava otpor prodiranja.
Za gajenje šećerne repe najviše odgovara zemljište tipa ĉernozem.
Pored ĉernozema, dobri prinosi šećerne repe mogu se postići i na aluvijumu (fluvisol), smeĊim
antropogeniziranim zemljištima (eutriĉni kambisol) i livadskoj crnici (semiglej). Manje pogodna zemljišta su
ritska crnnica (humoglej), smonica (vertisol), lesivirana (luvisol) i pseudoglej. Ali uz savremenu agrotehniku
(obrada, Ċubrenje, odvodnjavanje, navodnjavanje) mogu se i na takvim zemljištima postići dobri prinosi šećerne
repe.
Agrotehnika za šećernu repu
Plodored. -Šećerna repa se gaji u plodoredu, jer je vrlo osetljiva na uzastopno gajenje na istoj parceli. Uza
stopno gajenje šećerne repe na istoj parceli dovodi do pojaĉanog napada bolesti i štetoĉina. Na plodnim zemljištima
dobrih fiziĉkih osobina moţe se gajiti u ĉetvoropoljnom ili petopoljnom plodoredu. Na zemljištima slabije plodnosti
i lošijih fiziĉkih osobina preporuĉuje se plodored sa duţom rotacijom. U podruĉjima sa nedovoljnom koliĉinom
padavina ili lošim rasporedom bolji su predusevi koji imaju manje potrebe za vodom i slabije isušuju zemljište. U
vlaţnim rejonima poţeljne su višegodišnje trave i leguminoze ili jednogodišnje legminoze. Na zemljištima teţeg
mehaniĉkog sastava za šećernu repu bolji su predusevi ĉiji koren prodire dublje u zemljište, dok na zemljištima
lakšeg mehaniĉkog sastava i sa nedovoljnom koliĉinom padavina kao preduseve za šećernu repu treba gajiti useve
sa plićim korenovim sistemam s malim zahtevim za vodom. Šećernu repu ne treba gajiti iza preduseva koji imaju,
zajedniĉke štetoĉine i bolesti.
Za proizvodnju šećerne repe najbolji predusevi su strna ţita. Ako je predusev pšenica, ima dovoljno
vremena da se obavi obrada zemljišta po sistemu zasnivanja oranice.
Krompir i soja mogu biti dobri predusevi s obzirom na to da krompir i soja intenzivno koriste vlagu iz
dubokih slojeva zemljišta ali u sušnim godinama mogu izazvati pad prinosa i šećerne repa zbog većeg iscrpljivanja
vlage iz zemljišta. .
Posebno treba obratiti paţnju na uljanu repicu koja se gaji nas ve većim površinama jer je domaćin
nematoda, pa se ne preporuĉuje gajenje u plodoredu sa šećermom repom.
Pored uticaja na prinos, predusevi šećerne repe utiĉu i na kvalitet. Leguminozne biljke ostavljaju zemljište
obogaćeno azotom, pa sa takvih parcela šećerna repa ima manju iskoristivost šećera zbog većeg udela štetnog azota.
280
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Šećerna repa je dobar predusev za većinu ratarskih useva jer se za gajenje šćerne repa koristi intenzivna i
duboka obrada zemljišta, pa se produţni efekat ovakve obrade ispoljava na sledeći usev, a osim toga, zaoravaju se i
ostaci repe (list) koji ostaju prilikom vaĊenja pod uslovom da se ovi ostaci ne koriste u stoĉnoj ishrani.
Osnovna obrada. – Obrada zemljišta za šećernu repu je jedna od mera u sistemu obrade u nekom
plodoredu. Zbog izuzetnog povećanja prinosa, obrada treba da bude najdublja kada se zemljište obraĊuje za
šećernu repu. Posle strnih ţita, primenjuju se sledeće mere obrade zemljišta:
1) zaoravanje/tanjiranje strništa na dubini oko 15 cm;
2) plitko oranje na dubinu od 20 do 25 cm, uz Ċubrenje organskim i mineralnim Ċubrivima poĉetkom avgusta;
3) duboko oranje na dubinu od 30 do 35 cm uz Ċubrenje organskim i mineralnim Ċubrivima tokom septembra.
Prednost obrade na ovakav naĉin su višestruke. Stvara se duboki rastresit sloj zemljišta postojane strukture
obezbeĊuje vertikalno i horizontalno mešanje zemljišta. Ako se ţetvena ostaci ili organska Ċubriva zaoravaju,
obezbeĊuje se njihovo slojevito zaoravanje. Koristi se i podrivanje zemljišta na dubinu 40 do 70 cm posebno na
teškim zemljištima kao i na lakim zemljištima plitkog i neujdenaĉenog oraniĉnog sloja. Posle podrivanja,
preporuĉuje se obrada zemljišta na 30 cm dubine.
Duboko oranje za šećernu repu Predsetvena obrada za šećernu repu kombinovanom mrvilicom
Predsetvena obrada zemljišta. –Ako je osnovna obrada izvedena kvalitetno i blagovremeno uz
obavljeno predzimsko ravnanje zemljišta, predsetvena obrada moţe se izvesti u jednom potezu. Seme šećerne repe
ima veoma malu koliĉinu rezervne hrane i vaţno je stvoriti uslove za brzo i ujednaĉeno nicanje, zbog ĉega setveni
sloj treba da je optimalno vlaţan, da se spreĉi isušivanje i stvaranje pokorice. Obiĉno je zemljište posle predsetvene
pripreme suviše rastresito. Na takvim zemljištima setva je preduboka, kontakt semena sa zemljištem nedovoljan i
nicanje slabo i neujednaĉeno. Ukoliko je predsetvena priprema zemljišta preduboka, na površinu zemljišta se
izvlaĉe grudve zemlje na koje mraz nije delovao. Zato predsetvenu pripremu zemljišta treba obaviti što je moguće
pliće (5 do 6 cm).
Pored dubine vaţno je pravilno odrediti poĉetak radova, jer se u protivnom povoljna struktura zemljišta
stvorena obradom i uticajem klimatskih faktora moţe pokvariti ako se obavlja na suviše vlaţnom zemljištu.
Poĉetak površinske pripreme u našim proizvodnim uslovima je u drugoj polovini marta. Najbolji kvalitet rada se
postiţe kombinovanom mrvilicom.
Znaĉaj mineralnih hraniva u ishrani šećerne repe
Đubrenje šećerne repe je specifiĉno, pošto ono pored visokog prinosa korena treba da ostvari i visok udeo
šećera u korenu, odnosno povoljne tehnološke osobine proizvoda. To se moţe postići sama pravilno primenjenom
ishranom.
281
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uloga mineralnih hraniva i simptomi nedostatka
Azot (N)
Uloga i znaĉaj Nedostatak Simptomi (slika)
Sastavni je deo belanĉevina iz kojih se
stvara protoplazma, osnovna materija za
izgradnju ćelija i tkiva
Velike koliĉine utiĉu na jak porast
nadzemne mase na uštrb rezervnih
materija u korenu. Smanjuje sadrţaj
šećera a povećava sadrţaj nešećera koji
oteĉavaju dobivanje belog šećera.
Fosofor (P2O5)
Uloga i znaĉaj Nedostatak Simptomi (slika)
U sastavu je koloida protoplazme i
jedra. Podstiĉe gradnju lisnog aparata i
korenovog sistema naroĉito u poĉetnim
fazama razvoja. Povoljno utiĉe na
nakupljanje šećera i ubrzava sazrevanje
repe.
Nedostatak se ispoljava u usporenom
rastu listova. Biljke zaostaju u porastu.
Kod starijih biljaka listovi dobijaju
crvenkastu do ljubiĉastu boju, a kod
korena se formira veliki broj
sekundarnih korenova.
Kalijum (K2O)
Uloga i znaĉaj Nedostatak Simptomi (slika)
Utiĉe na rast šećerne repe. Pemešta se iz
starijih u mlaĊe organe. Ima veliku
ulogu u fotosintezi, stvaranja i odlaganju
šećera u koren.
Nedostatak kalijuma smanjuje udeo
nadzemnog dela repe, korenov sistem se
slabije razvija. Smanjuje se aktivnost
saharaza sintetaze, povećava se
potrošnja asimilata što umanjuje sadrţaj
šećera u korenu.
Kalcijum (Ca)
Uloga i znaĉaj Nedostatak Simptomi (slika)
Neutrališe nepoţeljne organske kiseline.
Nedostatak se odraţava na smanjenje
akumulacije šećera jer ima uticaj na
stimulaciju sinteze i inhibiciju hidrolize
saharoza sintetaze. Usled nedostatka,
usporen je rast meristemskog tkiva, a
kod mladih listova se smanjuje njihova
površina.
Magnezijum (MgO)
Uloga i znaĉaj Nedostatak Simptomi (slika)
282
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Najviše ga ima u mladim listovima i
rastućem delu korena. Lako je pokretljiv.
Uĉestvuje u metabolizmu ugljenih
hidrata i fosfora. Pri fotosintezi aktivira
fermente koji uĉestvuju u fosforilaciji.
Aktivator je ribuloza-difosfat
karboksilaze. Utiĉe na intenzivniji
porast šećerne repe i akumulaciju šećera.
Stvaraju se svetloţute pege na listu
šećerne repe, kasnije list poĉinje da
nekrotira i odumire.
GvoţĊe (Fe)
Uloga i znaĉaj Nedostatak Simptomi (slika)
Ima sliĉnu ulogu kao magnezijum jer
uĉestvuje u formiranju porfirinske
strukture katalaze, peroksidaze i
citohroma. Uĉestvuje u oksi-
redukcionim procesima pa ima znaĉajnu
ulogu u fotosintezi, nitrit i sulfat
redukciji.
U prirodnim uslovima gajenja retko se
primećuju simptomi nedostatka gvoţĊa.
Mikrelementi
Uloga i znaĉaj Nedostatak Simptomi (slika)
Bor (B)
Uĉestvuje u procesima transporta i odla-
ganja šećera u koren, reguliše vodne
osobine protoplazme smanjuje
transpiracioni koeficijent.
Kod nedostatka bora nastupa propadanje
vegetacione kupe i dolazi do pojave
truleţi srca korena.
Bakar (Cu)
Uĉestvuje u procesu disanja, fotosinteze,
metabolizma azota i sinteze hlorofiila
kao komponenta nekih fermenata.
Pri nedostatku bakra smanjuje se sinteza
proteina i dolazi do nakupljanja
rastvorljivih amino jedinjenja, povećava
se koliĉina redukujućih šećera uz
akumulaciju asparagina.
Mangan (Mn)
283
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Glavni je sastavni deo enzima disanja
usled ĉega utiĉe na pojaĉanu apsorpciju
hranljivih materija i intenzivniju
fotosintetsku aktivnost, doprinosi
povećanju prinosa korena i šećernatosti.
Kod nedostatka mangana, listovi imaju
karakteristiĉno rasporeĊene pege koje
doseţu do osnove lisnih drški i dolazi do
uvrtanja listova.
Cink (Zn)
Utiĉe na formiranje asimilacione
površine, strukturu mezofila, izgradnju
h1oroplasta, sintezu nukleaproteina i
auksina. Ima znaĉaja u fotosintezi,
prometu ugljenilh hidrata i povećanju
aktivnosti fermenata koj, uĉestvuju u
prometu jedinjenja sa SH~grupom.
Simptomi nedostatka cinka se
ispoljavaju izbeljivanjem plojke
lista, do potpunog sušenja.
Dinamika mineralne ishrane
Usvajanje azota, fosfora i kalijuma nije ravnamerno tokom vegetacionog perioda šećerne repe. Promene
potreba za pojedinim hrarnjivim elementima i njihovo zadovoljavanje ima veliki znaĉaj za odgovarajuću ishranu
biljaka šećerne repe.
Najveća potreba za azotom je krajem juna do poĉetka jula. U poĉetnom porastu biljke šećerne repe imaju
relativno velik zahtev za azotom, odnosno za koliĉinama lako pristupaĉnog azota u gornjim s1ojevima zemljiišta.
Da bi se obezbedio brzi razvoj listova u maju do jula, pored ostalih ĉini1aca potrebna je dovoljna koliĉina azota u
pristupaĉnom obliku. Biljke šećerne repe ravnomerno usvajaju fosfor tokom vegetacijskog perioda, a kalijum
intenzivnije u prvom delu vegetacije.
Kod šećerne repe stvarna potreba u hranivim elementima u toku vegetacionog perioda je veća od iznošenja
ţetvom.
Iznošenje hraniva prinosom šećerne repe
Deo biljke Masa (u t) Iznošenje (u kg/ha)
N P2O5 K2O Na Ca Mg
Koren 10 18 3 15 1 5 4
Nadzemni deo 10 32 4 43 16 13 6
Nadzemni deo +koren* 10 45 6 52 15 16 8
* odnos koren: nadzemni deo = 1:0.85
Na osnovu rezultata u laboratorijskim uslovima , utvrĊen je optinalni odnos azota i kalijuma 1 : 3. Ovaj
odnos je fiziološki optimalan. Prilikom planiranja Ċubrenja šećerne repe azotom, fosforom kalijumom pored
zahteva biljaka za ovim hranivim elementima treba voditi raĉuna o njihovoj koliĉini u zemljištu, planiranom
prinosu, predusevu.
Na osnovu podataka o koliĉini pristupaĉnog azota u zemljiištu pre setve, mineralizirajućoj sposobnosti
zemljišta i potreba useva prema azotu tokom vegetacije, u praktiĉnu primenu je uvedena N-min metoda, koja
omogućuje egzaktniju primenu azotnih Ċubriva. Po N-min metodi, uprošćen postupak se sastoji u tome da se odredi
koliĉina mineralnog azota krajem februara -poĉetkom marta sa dubine do 90 cm, na svakih 30 cm. Na osnovu
višegodišnjih rezultata ogleda procenjuje se koliĉina azota koja će biti mineralizovana i potrebna koliĉina azota za
odgovarajući prinos repe. Na osnovu tih pokazatelja moguće je taĉnije odrediti koliĉinu azota koju je potrebno uneti
Ċubrenjem.
Đubrenje fosforom i kalijumom se odreĊuje na osnovu iznošenja prinosom i koliĉinom lakopristupaĉnog
fosfora i kalijuma u zemljištu. Koliĉina Ċubriva moţe biti jednaka koliĉini koja se iznosi prinosom ili veća do 200%
u zavisnosti od obezbeĊenosti zemljišta fosforom.
284
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Normiranje količine mineralnih Ďubriva zavisno od visine prinosa i nivoa efektivne plodnost zemljišta (Jekić,
1960).
Sadrţaj hraniva (mg/100 g
zemljišta)
Vratiti u % prinosom iznijetog
P2O5 K2O
0-5 200 150
5.1-10 150 125
10.1-15 125 100
15.1-20 100 60-80
20.1-30 80-100 50-70
>30 50-80 50
Stajnjak. - Veliki je znaĉaj stajnjaka u Ċubrenju šećerne repe. Da bi njegova upotreba bila što
racionalnija, a da bi se postigli visoki prinosi, treba ga kombinovati sa mineralnih Ċubrivima.
Uticaj Ďubrenje stajnjakom i mineralnim Ďubrivima na prinos korena šećerne repe
Koliĉina stajnjaka
(t/ha)
Povećanje prinosa šećerne repe (t/ha)
Bez mineralnoh Ċubriva Sa mineralnim Ċubrivima
40 1.3 0.8
30 3.0 1.2
20 4.9 1.3
Ukupna koliĉina mineralnih hraniva u vidu mineralnih Ċubriva, za šećernu repu u našim glavnim
proizvodnim rejonima, kreće se u granicama od 100 do 130 kg/ha azota, 60 do 100 kg/ha P2O5 i 100 do 120
kg/ha K2O.
Mikroelementi. - Od mlikroelemenata u ishrani šećerne repe najveći znaĉaj ima bor i mangan. U našim
glavnim proizvodnim podruĉjima za gajenje šećerne repe, zemljiišta su obiĉno snabdevena dovoljnim koliĉinama
mikroelemenata. U sluĉaju potrebe za Ċubrenjem, ono se moţe obaviti predsetveno ili folijarnim putem (boraksom
npr.).
Naĉin Ċubrenja. - U našem glavnom proizvodnom podruĉju na zemljištu tipa ĉernozem, moţe se
primenliti sledeći naĉin Ċubrenja.
Prilikom osnovne obrade u obliku mineralnih Ċubriva zaorava se 1/2 do 2/3 azotnih Ċubriva i 2/3 ili
celokupna koliĉina fosfora i kalijuma. Preostala koliĉina azotnih, fosfornih i kalijumovih, ako celokupna koliĉina tih
Ċubriva nije uneta u jesen, unose se prilikom predsetvene pripreme zemljišta. Primena ukupne koliĉine azotnih
Ċubriva u jesen moţe doći u obzir na zemljištima gde je niţi nivo podzemnih voda i sa manjom koliĉinom zimskih
padavina, gde ne postoje uslovi znaĉajnijeg premeštanja azota u niţe slojeve zemljišta, pa prema tome, naĉin
primene Ċubriva i raspored unošenja treba uskladiti sa tipom zemljišta.
Ako iz bilo kojih razloga nije uneta potrebna ko1iĉina azota do obavljene setve, prihranjivanje je potrebno
obaviti što je moguće ranije, kako bi se izbegle negativne posledice kasnog unošenja azota, naroĉito na kvalitet
šećerne repe i istovremeno obezbediti normalnu ishranu azotom od poĉetka vegetacije.
Stajnjak treba unositi višekratno ili jednokratno pod jedno od dva oranja. Pri tome treba voditi raĉuna da
pri kasnijem unošenju stajnjak bude u dovoljno zgorelom obliku. Pri kasnijem unošenju stajnjaka u nedovoljno
zgorelom stanju, povećava se iskorišćenje azota u drugom delu vegetacionog perioda šećerne repe, što ima za
posledicu pojavu većeg broja novih listova, a to dovodi do nepravilnog odnosa korena i listova i usporava
sazrevanje šećerne repe i kao posledica smanjue se sadrţaj šećera u repi.
Pored ĉernozema, šećerna repa se gaji na livadskoj crnici, aluvijalnim zemljištima, gajnjaĉi, smonici, a
manje na ostalim tipovima zemljišta.
Đubrenje šećerne repe na ovim tipovima zemljišta bi trebalo da bude prilagoĊeno njihoviim osobinama i
obezbeĊenosti hranljivim materijama.
Livadske cnice (semiglej) predstavljaju zemljište visoke proizvodne vrednosti. Podzemna voda je bliţa
površini nego kod ĉernozema i zbog toga bi trebalo obratiti veću paţnju naĉinu ii vremenu unošenja azotnih
Ċubriva.
Kod aluvijalnih (fluvisol) zemljišta, koliĉina azota i fosfora je veoma neujednaĉena, a dobro su
obezbeĊena kalijumom. Prilikom Ċubrenja bi trebalo voditi raĉuna o pristupaĉnom fosforu i azotu.
SmeĊa antropogenizirana zemljišta (eutriĉni kambisol) su uglavnom osrednje snabdevena
lakopristupaĉnim kalijumom. U azotu su siromašne, do osrednje obezbeĊene, a siromašne u sadrţaju fosfora (2 do 5
mg P2O5/100 g zemljišta). Upotrebom veće koliĉine Ċubriva, uz naglašeniju primenu azota i fosfora mogu se
osigurati visoki prinosi šećerne repe.
285
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Smonice (vertisol) predstavljaju zemljišta znatne potencijalne plodnosti, lošeg mehaniĉkog sastava. Dobro
su obezbeĊene azotom i lakopristupaĉnim kalijumom, a nedovoljno fosforom. Primena saturacionog mulja,
stajnjaka je znaĉajna za ova zemljišta, jer pozitivno utiĉe na fiziĉke osobine zemljišta i time poboljšavaju uslove za
ishranu šećerne repe.
Izbor sorte. -U proizvodnji šećerne repe uglavnom se nalaze monogermne sorte i hibridi. Dobre sorte
šećerne repe treba da poseduju brz i ujednaĉen poĉetni porast, ujednaĉenu krupnoću i pravilan oblik korena, da su
tolerantne prema Cercospori, da nema proraslica i da su prilagoĊene agroekološkim uslovima.
Treba odabrati sorte razliĉitog stasavanja. Podela sorti u šećernate, normalne i prinosne se moţe uzeti
uslovno, pošto postoji velik broj sorti koje nije moguće svrstati u odreĊenu grupu. Šećernate sorte za 150 do 160
dana stasavaju za preradu. MeĊutim, prinos šećera po jedinici površine je manji. Izgradnjom novih fabrika za
preradu šećera, duţina prerade je smanjena sa 120 na oko 80 dana, zbog ĉega je opao interes proizvodaĉa i
preraĊivaĉa za rane rokove vaĊenja.
Umesto ranih sorti bolje je gajiti sorte normalnog tipa sa naglašenom šećernatosti. Sorte normalnog tipa
dostiţu tehnološku zrelost pri srednjem roku vaĊenja, a prinosne krajem vegetacije. Zastupljenost pojedinih tipova
sorti treba odrediti na osnovu dogovora sa struĉnjacima iz fabrike šećera, jer njihova zastupljenost zavisi od
planirane dinamike vaĊenja.
Setva. - Vaţno je odabrati krupnije seme šećerne repe. Seme moţe biti tehniĉki doraĊeno bez omotaĉa i sa
omotaĉem ili pilirano. U omotaĉu se nalaze zaštitna sredstva. Ono je naroĉito pogodno za mehaniĉke sejalice. Da bi
seme šećerne repe klijalo treba da upije znatne koliĉine vode. Ako je seme pilirano potrebno je više vode i to je u
suvim uslovima nedostatak piliranog semena.
Vreme setve. –Veoma je vaţno setvu šećerne repe obaviti u optimalnom roku. Ranom setvom omogućeno
je bolje korišćenje zimske vlage, produţava se vegetacioni period, manji je napad štetoĉina. U pojedinim godinama
moguće je poĉeti sa setvom sredinom marta. Obiĉno je u našim uslovima setva u drugoj polovini marta i treba je
završiti najkasnije u prvim danima aprila. Pored prednosti koje obezbeĊuje rana setva ona nosi i opasnost od
kasnih mrazeva jer klijanac repe ugine ako temperatura na 5 cm iznad zemlje spadne na -6,50C. Temperatura od -
6,00C izaziva nekroze kotiledona.
Setva šećerne repe Redovi setve šećerne repe
Dubina setve. -Šećerna repa ima neţnu klicu i ne sme se sejati duboko. Dubina setve zavisi od tipa
zemljišta i stanja vlaţnosti, obiĉno se seje na 2 do 3 cm. U sušnim uslovima i na lakšim zemljištima seje se na
dubinu 5-4 cm.
Naĉin setve. -Šećerna repa se najĉešće seje u redove na rastojanje 50 cm red od reda. Moguće je
poboljšati raspored biljaka ako se meĊuredno rastojanje smanji na 45 cm, a rastojanje u redu poveća. Rastojanje u
redu je obiĉno 15 do 19 cm pri setvi na konaĉan razmak. Najbolji raspored biljaka se dobija pri setvi na 10 cm uz
naknadno proreĊivanje.
Nicanje šećerne repe Izgled dobro poniklog useva šećerne repe
286
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U nas još uvek ostaje otvoren i problem, naĉina setve i zbog veoma neujednaĉenog procenta nicanja koji
ima odluĉujući uticaj na broj biljaka, a samim tim i na visanu prinosa. Za naše agroekološke uslove treba teţiti da u
vaĊenju ostvarimo oko 100.000 biljaka/ha.
Koliĉina semena zavisi od planiranog broja biljaka po jednom hektaru i kvalitativnih osobina semena.
Ako se pri setvi upotrebljavaju celi plodovi (klube), onda koliĉina semena iznosi 25 do 30 kg/ha. Tom koliĉinom
semena se poseje oko 1 000 000 plodova, od ĉega se dobije oko 1 500 000 biljaka po hektaru. Posle proreĊivanja,
treba da ostane samo 100 000 biljaka ili svega 7%. Kod upotrebe mehaniĉki obraĊenog semena (segementiranog,
poliranog i piliranog) ili pak monogermnog (jednokliĉnog), koliĉina semena za setvu iznosi od 6 do 8 kg/ha.
Setvom ovom koliĉinom dobije se 600 000 biljaka/ha, kojeg nakon proreĊivanja treba da ostane 20% ili 100 000.
Zbog upotrebe monogermnog (jednokliĉnog semena), konstruisane su sijaĉice za setvu takvog semena. Iz
toga se razloga, koliĉina semena za setvu šećerne repe danas izraţava u setvenim jedinicama (UNIT). Jedna
setvena jedinica (1 U), je koliĉina 100 000 ”zrna” (peleta). Masa semena jedne setvene jedinice ovisi od apsolutne
mase zrna i u proseku iznosi od 1,5 do 3 kg.
Da bi se izraĉunao broj setvenih jedinica šećerne repe po jedinici površine, koristi se sledeća formula:
)(
100)/(.
cmreduusemenarazmak
hamredovadužinaSK
Ako je meĊuredni razmak 50 cm a u redu 10 cm, tada je za setvu potrebno:
jedinicesetveneSK 04,200020010
10000020.
U Japanu se šećerna repa na velikim površinama proizvodi iz rasada. Ovaj naĉin proizvodnje se ispituje i u
nekim evropskim zemljama.
Nega. -U proizvodnji šećerne repe se primenjuju mere nege kao što su proreĊivanje, kultiviranje,
prihranjivanje, navodnjavanje, uništavanje korova, zaštita od bolesti i štetoĉina.
Ako je setva obavljena na manjim razmacima u redu, šećernu repu treba proreĊivati. ProreĊivanje treba
obaviti kad se pojavi prvi par pravih listova, odnosno u vreme ”linjanja” korena kada primarna kora puca i otpoĉinje
sekundarno debljanje. Primenjuje se mehaniĉko i ruĉno proreĊivanje. U većini sluĉajeva primenjuje se ruĉno
proreĊivanje. Danas se proreĊivanje obavlja na ograniĉenim površinama, jer se na većim površinama seje na
konaĉan razmak.
Usev repe nakon kultivacije Usev repe čist od korova
287
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kultirviranjem se razbija pokorica, stvara
rastresit sloj zemljišta, obezbeĊuje brţi razvoj biljaka i
uništavaju korovi. Prvo meĊuredno kultiviranje se obavlja
rano nakon formiranja redova. Zaštitna zona pored biljke
treba da je uţa, a meĊuredna obrada što dub1ja. Svaka
naredna kultivacija je dublja, a zaštitna zona šira.
Kultiviranja se mogu obavljati do sklapanja redova.
Prilikom izvoĊenja kultiviranja mora se biti oprezan i
izvoditi ga bez oštećenja biljaka. U nas se primenjuju
obiĉno dva kultiviranja.
Primena hebricida, kod šećerne repe je sloţenija
nego kod drugih ratarskih kultura. Postojeći hebricidi
imaju ograniĉen spektar i trajnost na korove. Zbog toga je
neophodna sloţenija kombinacija a ĉesto i višekratna
primena kao npr. femnidifan+desmidifan sa 6 l/ha kada
je repa u fazi 2 do 3 lista (preparat galbetan),
fenmidifan+etofumesat sa 6 do 8 l/ha sa je repa u fazi 2
do 4 lista (preparat betanal tandem), fenoksiprop-P-etil
1do 2 l/ha kada je korov u fazi 2 lista (preparat furore
super), cikloat sa 4 do 6 l/ha posle setve a pre nicanja
(preparat ro-net) itd.
Obavezna je mera zaštite od Cercospore
beticole. Obiĉno se primenjuju dva tretiranja. Prskanja se
obavljaju avionom i traktorskim prskalicama tokom jula,
avgusta i septembra u zavisnosti od vremenskih uslova za
razvoj oboljenja. Korenovi šećerne repe
Navodnjavanje. -Navodnjavanjem se ostvaruju visoki i stabilni prinose, bez obzira na visinu i raspored
padavina, jer je povećano korišćenje genetskih potenijala sorti i hibrida i intenzivnije se koristi zemljište. Šećerna
repa u julu i avgustu stvara najveću masu organske materije i tada su najveće potrebe, a ujedno i kritiĉni period za
snabdevanje biljaka vodom. U tom periodu je potrebno obaviti navodnjavanje 2 do 3 puta sa zalivnom normom od
50 do 60 mm. Danas postoje veoma pouzdane metode na osnovu kojih je moguće utvrditi momenat i normu
zalivanja radli obezbeĊenja dovoljne koliĉine pristupaĉne vode u kritiĉnom periodu vegetacije šećerne repe.
Šećerna repa kao nizak usev vrlo je pogodna za primenu navodnjavanja kišenjem. Na taj naĉin moguće je
obaviti navodnjavanje bez velikog utroška radne snage.
VaĊenje. - Šećernu repu treba vaditi u tehnološkoj zrelosti. Tada je prirast zadebljalog korena usporen,
sadrţaj šećera visok, a smanjen sadrţaj nešećernih materija. U takvom stanju visoko je iskorišćenje polarizacionog
šećera u procesu prerade repe. Prerada šećerne repe traje ograniĉeno vreme i potrebno je otpoĉeti sa vaĊenjem i
ranije, pre dostizanja tehnološke zrelosti.
Usev šećerne repe pred vaĎenje
288
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Struĉne sluţbe u šećeranama blagovremeno pred poĉetak prerade obavljaju neophodne analize i u
dogovoru sa proizvoĊaĉima utvrĊuju poĉetak i redosled vaĊenja repe po parcelama koji zavisi od sorte, Ċubrenja,
vremena setve i opšteg stanja useva. Ako je stanje useva takvo da ne obezbeĊuje dalji prirast korena i povećanje
sadrţaja šećera takav usev treba vaditi iako nije u tehnološkoj zrelosti.
VaĊenje šećerne repe moţe da se obavi ruĉno, plugovima, linijama i vaĊenje kombajnima za šećernu repu.
Linije se sastoje iz sekaĉa glava, vadilice i utovarivaĉa. One su obiĉno troredne i šestoredne. Kombajni su obiĉno
jednoredni i šestoredni. Zatim, postoje kombajni sa bunkerima, koji repu odlaţu u gomile ili je direktno utovaruju u
prevozno sredstvo i kombajni koji repu odlaţu u trake.
Za uspešan i kvalitetan rad oruĊa i kombajna površina zemljišta treba da je ravna, setva pravilno ,izvedena,
a usev nije zakorovljen, da je repa pravilnog oblika i ujednaĉena po krupnoći i visini glave iznad zemlje.
Bez obzira na naĉin vaĊenja treba paziti da se repa ne oštećuje, usled ĉega dolazi do gubitaka u prinosu kao
i u preradi. VaĊenje treba organizovati tako da se na najmanju moguću meru svede gaţenje i sabijanje zemljišta
kako bi se obezbedila dobra struktura zemljišta i bez narušavanja fiziĉkih osobina zemljišta obezbedili visoki
prinosi narednih gajenih biljnih vrsta.
Plan vaĊenja i prevoza repe mora biti usklaĊen sa mogućnošću prijema u fabrici. Zadrţavanje izvaĊene
repe na njivi dovodi do gubitka. Gubitak je naroĉito velik pri visokim dnevnim temperaturama.
Sečenje glava šećerne repe Sekač glava šećerne repe
Šećerna repa nakon uklanjanja listova mlatilicom Koren šećerne repe nakon prohoda mlatilice listova
289
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
VaĎenje šećerne repe Vadilica korene šećerne repe
Mašina za kupljenje korena repe Transport repe iz table
Sečenje glava šećerne repe Izgled korena repe nakon odsecanja glave korena
Vučeni kombajn za vaĎenje repe Sekač i vučeni kombajn za vaĎenje repe
290
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vučeni kombajn za vaĎenje repe s bunkerom Samohodni kombajn za vaĎenje repe
Gomila korena šećerne repe Odlaganja korena repe u dvorištu tvornice šećera
Tehnologija proizvodnje šećera (shema)
291
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Faza
1
Faza
2
Faza
3
Faza
4
Faza
5
292
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Faza
6
Faza
7
Rezanci šećerne repe pre izluţivanja šećera Proizvodi od šećerne repe
293
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Boje i oblici kristala šećera
Tehnologija proizvodnje semena šećerne repe
U normalnim pvoizvodnim uslovima šećerna repa je dvogodišnja biljka. MeĊutim, zasejana krajem avgusta moţe
veoma dobro prezimiti i tada donosi seme polovinom jula. Zbog toga se seme šećerne repe moţe proizvesti: iz
sadnice (dvogodišnji ciklus) i setvom krajem leta (jednogodišnji ciklus).
Ako se proizvodi na prvi naĉin, elitno seme se seje krajem marta ili poĉetkom aprila. Sadnice se
ostavljaju mnogo gušće od industrijske repe, a u jesen se vade i ĉuvaju u trapovima. U proleće poĉetkom marta,
rasaĊuju se na razmaku 70x50 cm, a za ţetvu stiţu polovinom jula. Ovakva postupak se primenjuje u zemljama
bivšeg SSR-a.
U jednogodišnjem ciklusu (drugi naĉin), seje se u trećoj dekadi avgusta, iskljuĉivo na parcelama sa
sistemom za navodnjavanje. Ţetva je 4 do 5 dana ranija od ţetve semena iz dvogodišnjeg naĉina proizvodnje. Seme
iz jednogodišnje proizvodnje je nešto sitnije, prinos je veći za oko 20%, ali se po bliološkim osobinama ne razlikuje
od semena iz dvogodišnje proizvodnje. Kod na se seme šećerne repe proizvodi na jednogodišnji naĉin.
Plodored, obrada i Ċubrenje
Za što sigurniju i kvalitetniju proizvodnju semena semenska šećerna repa se gaji u plodoredu. Na istoj njivi moţe se
ponovo gajiti posle 5 do 6 godina, pod uslovom da u tom periodu nisu gajene industrijska i stoĉna repa, cvekla i
blitva. Najbolji predusevi su pšenica, grahorica i grašak. U proizvodnji semenske repe mora se obezbediti sledeća
prostorna izolacija useva:
a) od industrijske repe 600 m,
b) od semenskog useva druge sorte 1 500 m,
c) od semena stoĉne repe, cvekle i blitve najmanje 3 000 m
Zaoravanje strništa se obavlja posle ţetve preduseva. Osnovno oranje se obavlja posle nicanja korova i
samoniklih preduseva na dubini od 30 do 35 cm. Oranje se obavlja u drugoj dekadi avgusta. Posle oranja dolazi
površinsko ravnanje zemljišta radi ĉuvanja vlage i stvaranja uslova za nicanje korova. Predsetvenu pripremu
zemljišta je potrebno obaviti u pogodno vreme da bi se stvarao rastresiti sloj zemljišta na 4 do 6 cm dubine, vodeći
raĉuna da to bude što bliţe momentu setve.
Đubrenje semenske repe ima dosta sliĉnosti sa Ċubrenjem industrijske repe, s tim da je udeo azota
manji a fosfora veći. U zavisnosti od plodnosti zemljišta preporuĉuje se Ċubrenje od 40 do 60 kg/ha N, 90 do 120
kg/ ha P2O5 i 60 do 120 kg /ha K2O. U sluĉaju da je predusev bila neka od mahunjaĉa, treba smanjiti ili izostaviti
Ċubrenje
azotom.
Setva. -Vreme i naĉin setve zavise od rejona proizvodnje i osobina sorti. U glavnim proizvodnim rejonima
za proizvodnju semenske repe setvu treba obaviti od 20 do 25 avgusta, na naĉin da se odvojeno seje seme majke i
oprašivaĉa, tako da se seje 6 redova majke i 2 reda oprašivaĉa. MeĊutim, razmak majĉinskih biljaka, odnosno
oprašivaĉa (oĉinske biljke) je 50 do 60 cm, a izmeĊu redova majĉinskih biljaka i oprašivaĉa oko 100 cm. Pogodnije
294
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
je da poslednji razmak bude veći radi lakšeg uklanjanja biljaka oca posle oplodnje. Razmak u redu kod semena
majke je 4 cm, a kod oprašivaĉa 6 cm. Postoji i drugi naĉin setve gde se seje zajedno seme majke i oca. Pri
ovakvom naĉinu setve razmak izmeĊu redova je 50 do 6O cm, a unutar reda 9 do 12 cm. Najoptimalnija gustina u
vreme ţetve je 80 000 biljaka/ha.
Nega. -Za suzbijanje korova za semensku šećernu repu koristiti herbicide u kombinaciji i koliĉinama kao i
za industrijsku repu, s tim da pri njihovom izboru prednost imaju selektivniji herbicidi. U toku jeseni i proleća
Protiv plamenjaĉe (Peronospora schachtii), prskanje se obavlja u jesen sredstvima na bazi bakra, u vreme
pojave prvog i drugog para stalnih listova, a u proleće, zavisno od uslova za razvoj plamenjaĉe, u trećoj dekadi
marta i prvoj dekadi aprila. Tokom aprila i maja u nekoliko navrata treba uklanjati obolele biljke od plamenjaĉe.
Biljke se iznose izvan parcele u vrećama i duboko zakopavajuili spale.
Setva šećerne repe za proizvodnju semena Zaštita protiv korova Zalivanje useva semenske šećerne repe
Protiv crne repine vaši koja se obiĉno javlja krajem aprila treba sa prskanjem upotrebiti sistemiĉne
preparate. Kada je usev izrastao u stablo mora se koristiti prskanje iz aviona.
Isecanje redova šećerne repe PresaĎivanje šećerne repe radi produţnog oprašivanja
U jesenjem periodu kultiviranjem se uništavaju korovi i odrţava se površinski sloj zemljišta u rastresitom
stanju, kako bi se što kvalitetnije obavilo zagrtanje useva. Ova mera nege se obavlja najĉešće sredinom novembra.
Ako su biljke razvijene (ranija setva, povoljniji uslovi, sortna odlika), zagrtanje se moţe obaviti u prvoj dekadi
novembra. U sluĉajevima kada je usev slabije razvijen zagrtanje treba obaviti krajem meseca novembra.
Semenska repa u fazi cvetanja Dopunsko oprašivanje posebnim ureĎajima
Zagrtanje se obavlja podešenim plugom zagrtaĉem tako da naneti sloj zemlje ne bude veći od 6 do 8 cm
iznad centralnog dela rozete. Listovi rozete sa najduţim liisnim drškama treba da su oko 1/3 iznad nagnutog sloja
zemlje.
Biljke semenske repe spremno ulaze u zimu ako su do momenta zagrtanja razvile koren debljine prsta. U
našim uslovima zagrtanje je obavezna agrotehniĉka mera.
295
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
U proleće je potrebno obaviti odgrtanje useva. Ono se obavlja drljaĉom upravo na pravac redova, ili koso,
kada je prestala opasnost d kasnih prolećnih mrazeva.
Semenska šećerna repa u nas se proizvodi na parcelama gde postoje uslovi za navodnjavanje. U toku
vegetacije postoje tri kritiĉna perioda za snabdevanje vodom: period nicanja, intenzivnog porasta i period
formiranja semena.
Stablo semenske repe Košenje stabala semenske repe Kombajniranje (ţetva) semena semenske repe
Za uspešno i ujednaĉeno nicanje je bolje obaviti navodnjavanje pre setve. Ako se navodnjava posle setve
teško je izbeći pojavu pokorice koja usporava nicanje. Norma navodnjavanja je oko 40 mm.
U našim uslovima ţetva se najĉešće obavlja sredinom jula. Ako je ţetva dvofazna treba je obaviti kada
usev dobije svetlo-ţutu nijansu, a to je momenat kada je 5 do 10% biljaka dobilo mrku boju klubeta u centralnoj
zoni cvasti. Vršidba se obavlja 3 do 4 dana posle ţetve. Ţetva se moţe obaviti 'i kombajnom uz prethodnu
desikaciju. Za desikaciju se obiĉno upotrebljava reglon.
Pre vršidbe, na kombajnu je neophodno izvršiti odgovarajuća prilagoĊavanja.
Stablo repe s jednokličnim semenom Setvena jedinica šećerne repe
Vaţnije bolesti šećerne repe
Cercospora beticola
296
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Agrobacterium tumafaciens Aphanomyces cohloides Helicobasidium brebisoni
Phytophtora megasperma Ramularia beticola Fusarium oxisporum f.sp.
betae
Rhizoctonisa solanii Peronospora schachtii
Rizomania (Polymixa betae)
297
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vaţniji štetnici šećerne repe
Aphis fabae (crna repina uš) Euoxoa sp.
Chatocnema tibialis (repin buvaĉ) Bothynoderes punctiventris
(repina pipa)
Heterodera schachtii
(ciste) (ciste – detalj)) Koren (desno) zaraţen H.schachtii
298
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Krompir Solanum tuberosum L.
Sinonimi: krumpir, kesten, zemljak, kompijer, krtola, rašak, burbulka, zimak, korun, krumpijer, krumpiš,
podzemljica, pozimica, krtulja; Engleski: potato; Francuski: pomme de terre, patate, tartoufle, truffe; Nemaĉki:
Kartoffel, Erdapfel, Erdtoffel; Ruski: картофель.
Krompir je jedna od najvaţnijih gajenih biljnih vrsta. U svetu zauzima jedno od glavnih mesta uz pšenicu,
kukuruz i pirinaĉ u poljoprivrednoj proizvodnji.
Solanum tuberosum L.
Hemijski sastav krtole krompira ((%)
Voda Suva materija
77,5 %
22.5%
Sirovi
proteini Masti
Ugljeni
hidrati
Sirova
vlakna Pepeo
2 0,1 19,4 0,6%
1%
K2O5 P2O5 SO2 MgO Na2O CaO SiO
56 15 6 4 3 1.5 1
Pored toga i manje koliĉine Cl, Fe, Al, Mn, Zn, Cu, B, Br, Ti, Ni, Mo, Co, As, Hg i Ra
Krompir je potpuno hranivo jer 1 kg krompira ima oko 750-900 cal, zatim biološki visoko vredne
belanĉevine, biološki visoko vredne masti (iako veoma malo) te priliĉan broj vaţnih vitamina, naroĉito vitamina C,
vitamina B1i B2 kao i razmerno znatne koliĉine takvih mineralnih materija koje su ĉoveĉjem organizmu preko
potrebne (K, Ca, Mg, P, Fe, Cu, Mn, Zn i Mo).
Hemijski sastav jedne krtole krompira psrosečne mase od 150 g (Stanton , 1994)
299
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hemijski sastav krtole mase 150 g Sir. vlakna Energija Protein Ugljeni hidrat Šećer Vitamin C Niacin (B3) Tiamin (B1)
2.85 g 286 kJ 3.75g 13.8 g 0.5g 25 mg 1.35 mg 0.12 mg B6 Kalijum Fosfor Kalcijum Cink Jod Magnezijum Foliĉna kis.
0.6 mg 600 mg 50 mg 6 mg 0.6 mg 4.5 μg 28.5 mg 37μg
Krompir je isto tako vaţan kao stoĉna hrana, naroĉito za tov svinja, a moţe se davati svim ostalim vrstama
ţivotinja. U mnogim drţavama krompir je vaţna industrijska sirovina za preradu u špirit, skrob i razliĉite sušene
proizvode. Spomenuti proizvodi, naroĉito skrob i špirit, sluţe dalje u hemijskoj, farmaceutskoj, prehrambenoj,
papirnoj i drugoj industriji. Kod nas se iz krompira dobivaju uglavnom skrob, razliĉiti dekstrini i lepila, a mogao bi
se industrijski još mnogo više iskorišćavati. I krompirova cima moţe se upotrebiti kao stoĉna hrana, jer ima oko
22% suhih materija, 2,6% sirovih proteina, 0,9% sirove masti, 6% sirovih vlakana, 9,6% bezazotnih ekstraktivnih
materija i 3,2% sirovog pepela. Njezina probavljivost je srednja.
Poreko krompira
Domovina krompira je juţnoameriĉki kontinent.Tu je on bio poznat već odavno. Kada su u XVI veku
Španci i Englezi došli u dodir sa tamošnjim Indijancima, zapazili su da krompir igra vaţnu ulogu u njihovoj
mitologiji. Na severnoj obali Perua naĊeni su i keramiĉki radovi s motivima o krompiru (od kraja II veka). Smatra
se da je u gorskim predelima Juţne Amerike krompir bio poznat već pre naše ere.
Centar porekla i rasprostranjenost krompira
Kada je krompir došao u Evropu, nije taĉno poznato. Najpre je bio uvezen u Španiju, a kasnije u Englesku,
i to verovatno u svaku od tih zemalja samostalno, direktno iz Juţne Amerike. Zna se sigurno da je u Španiji bio
proširen 1573. Iz Španije, a delomiĉno iz Engleske i Irske, krompir se proširio direktno po svim evropskim
zemljama, pa ĉak i po Severnoj Americi. Krompir su u poĉetku gajili kao retku biljku, u botaniĉkim baštama, a
ponegde i kao lekovitu biljku. Nakon 200 godina, postaje privrednovaţna biljka. Nije taĉno poznato kada je krompir
došao u naše krajeve
300
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Širenje krompira u svetu
Proizvodnja krompira u svetu u 2002. godini (izvor podataka FAS, USDA)
Zemlje
Proizvodnja krompira u 2002. godini
Površina
(ha)
Prinos
(t/ha)
Proizvodnja
(t) Zemlja
Površina
(ha)
Prinos
(t)
Proizvodnja
(t)
Argentina 990 00 31,313 3,100 000 Italija 88 000 25,290 2 217 000
Australija 39 000 33,541 1308 000 Japan 104 000 32,692 3 400 000
Austrija 23 000 29,010 663 000 Meksiko 63 000 22,191 1 391 000
Belgija-Luksem. 60 000 38,333 2 300 000 Holandija 179 000 42,991 7 704 000
Bugarska 51 000 9,366 478 000 Poljska 1 295 000 20,037 25 949 000
Kanada 150 000 27,000 4 050 000 Rumunija 262 000 12,669 3 319 000
Ĉeška R. 72 000 20,833 1 500 000 Rusija 3 260 000 9,601 31 300 000
Danska 36 000 42,917 1 545 000 Slovaĉka 39 000 13,104 506 000
Egipat 113 000 17,699 2 000 000 Juţna Afrika 56 000 27,679 1 550 000
Francuska 170 000 36,471 6 200 000 Španija 14 3 000 22,328 3 184 000
Nemaĉka 345 000 34,978 12 067 000 Turska 225 000 23,556 5 300 000
Grĉka 48 000 18,506 883 000 V. Britanija 163 000 39,877 6 500 000
MaĊarska 5 5000 19,839 1 082 000 SAD 564 000 37,868 21 363 000
Svet ukupno 17 676 000 ha 16,419 t/ha 290 213 000 t
Morfološke osobine
Koren krompira razvija se u dva oblika, već prema tome da li klija iz krtola ili iz semena. Klica iz semena
tera u koren koji se sastoji od glavne ţile i slabijih sporednih ţila. Klijanjem krtola nastaje ţiliĉasto korenje, bez
glavnog korena. Duţina i razvoj korena zavise od zemljišta. Pojedine ţile korena obiĉno ne prodiru dublje od 75
cm, a u širinu ne idu dalje od 35 cm. Najveću masu korena razvija do dubine od 30 cm.
Stablo je nadzemno i podzemno. Nadzemni deo stabla je zeljast, manje-više razgranat. Na uglovima se
obiĉno razviju ravna ili valovita listovita krilca. Debljina i visina stabla genetiĉki su uslovljeni, ali u velikoj mjeri
zavise od ekoloških uslova. Cima obiĉno nije viša od 100 cm. Habitus busa moţe biti lisnat (ako listovi potpuno
prekriju delove stabla) ili stablast (ako je stablo vidljivo). Boja stabla je tamnije zelena ili svetlije zelena ako u
staniĉnom oku ne sadrţi antocijana, a crvenkasta, smeda ili ljubiĉasta ako ga sadrţi antocijana. Broj stabala u busu
varira i ovisi o sorti i zdravstvenom stanju semenskih krtola. Po formi je stablo rebrasto, trouglasto ili okruglo,
obraslo maljama.
Ţbun krompira se sastoji od 4 do 8 olistalih stabala. Broj stabala u ţbunu je razliĉit i u izvesnoj meri
odreĊuje prinos krtola. Karakter grananja stabla odreĊuje opšti izgled ţbuna. Na osnovu toga, sorte se mogu
podeliti na one koje se granaju ( kasne sorte) i koje se ne granaju (rane sorte) iz osnove stabla.
Podzemni deo stabla razvija ljuske, a iz njihovih pazuha izbijaju postrani ogranci - stoloni ili vreţe. Na
stolonima se terminalno i lateralno razvijaju krtole. Duţina stolona je razliĉita i sortna je osobina. Poţeljni su kratki
stoloni jer omogućavaju mehanizovanu obradu i berbu. Obiĉno se obrazuje 6 do 8 stolona koji se dalje granaju.
Na stolnima se zapaţaju zaĉeci listova. Ako se izloţe svetlosti, formiraju prave listove. U odreĊenom
vremenskom periodu, vrh stolona zadeblja i iz njega se razvije krtola. Ponekad se krtole mogu pojaviti i u pazuhu
listova u sluĉaju kada se povredi podzemni deo stabla, ako je preterano gust usev pa je donji deo stabla
nedovoljno osvetljen, i ako se krompir kalemi na paradajz.
301
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Opšti izgled krompira Koren i krtole na stolonama
Krtola (gomolja) je odebljali deo podzemnog stabla s okcima. Okca se sastoje od glavnoga pupa i jednog
ili više postranih pupova. Srednji pup je najjaĉi, a po strani se razvijaju ako se srednji pup ozledi ili je odstranjen.
Dubina okaca je razliĉita i sortna je osobina. Na krtolu su okca poredana spiralno. Pojedine sorte imaju okca
koncentrisana na vršku krtola. Po boji, ovršni deo krtola (koţica) moţe biti svetlosmeĊ do smeĊeţut, crven, ljubiĉast
ili šaren.
Morfološka graĎa krtole Različite boje koţice krtola Uzduţni presek krtole
Uzduţni presek krtole Boja ―mesa‖ krtole
Unutrašnji deo krtola (meso) moţe biti jako ţut, ţut, svetloţut, ţućkast ili beo. Po obliku, krtole moţe
biti okrugao, ovalan, okrugloovalan, bubreţast ili nepravilan, što zavisi od sastava i plodnosti zemljišta i od
zdravstvenog stanja krompira. Broj krtola po busu jako varira, a moţe premašiti 70. Isto tako varira i teţina krtola.
Vaţna osobina je ujednaĉena veliĉina krtola.
302
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Boje i oblici krtole krompira
Skrobna zrnca krtole krompira (uvećan mikroskopom) Shema skrobnih zrnaca krompira
Pokoţica štiti krtolu od spoljnih uticaja. Debljina i ĉvrstina pokorice je sortna osobina. Sorte ĉvršće
pokorice su otpornije na nepovoljne spoljne uticaje i lakše se ĉuvaju. Pokoţica moţe biti glatka ili hrapava. Glatka,
tanka, svetlo obojena se više traţi kod krompira za ishranu. U industrijskoj preradi i za ishranu stoke pokoţica nema
znaĉaja.
List. -Prvi listovi koji se pojavljuju pri nicanju
iz semena ili krtola su prosti i celi. Sa razvićem biljaka
obrazuju se useĉeni neparno-perasti listovi, u poĉetku od
jednog para zatim tri i više (do sedam) pari naspramnih
boĉnih listića. MeĊu boĉnim listićima nalaze se unutarnji
listići drugog reda, meĊulistići (palistovi). Oni su sitni.
Katkad na drškama boĉnih listića razvijaju se listići. Na
mestu priĉvršćenja uz stablo osovina lista prelazi u lisnu
peteljku (dršku). Vršni (poslednji) listić je obiĉno
krupniji od ostalih i od njega se broje listići rasporeĊeni
na osovini. Listići, rasporeĊeni posle vršnog ismatraju
se prvim parom listića, sledeći drugim parom itd.
Sloţenost lista zavisi od broja i rasporeda boĉnih
(spoljnih) i unutrašnjih listića. Najveća sloţenost je u
srednjem delu stabla. Pri vrhu i osnovi stabla, stepen
sloţenosti se smanjuje. U osnovi listova nalaze se zalisci List krompira
razliĉitog oblika (srcast, u vidu lista i prelazni izmeĊu
dva navedena oblika). Površina lista moţe biti glatka ili naborana, otvoreno ili zatvoreno zelena, sjajna ili bez sjaja,
više ili manje maljava.
Cvast se sastoji od jedne, dveju ili više kovrĉica (lepeza) koje se, na kraćoj ili duţoj dršci, izdiţu iznad
listova. Drška cvasti je produţenje peteljke lista ili se izdiţe iz njegovog pazuha. Ona se raĉva u ogranke koji se
303
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
dalje granaju i završavaju prstenom oplutnelih stanica na kome izrastaju drške pojedinih cvetova. Pojedine sorte
cvetaju obilno, a druge malo.
Cvetovi su dvospolni, pravilni, petorodelni. Ĉaška se sastoji od 5 lapova (rede od 6 do 7). Zrakasti venĉić
sastoji se od 5 sraslih latica (rede od 7), belih, crvenkastih ili ljubiĉastih. ReĊe se javlja još jedan venĉić s vanjske ili
unutarnje strane glavnog venĉića. Pet naranĉastih ili zelenkastih prašnika sraslo je u kupu. Iz kupe izdiţe se stubić
tuĉka, kraći ili duţi, s glaviĉastim ţigom. Ima sorti koje uopšte ne cvetaju, samosteri1nih, samofertilnih sa sterilnim
polenom i takvih kojima cvetovi otpadaju pre nego što se otvore. Najraširenija je samooplodnja, ali se javlja i
stranooplodnja.
Cvast krompira Cvet krompira
Plod je soĉna okrugla ili ovalna bobica. Unutrašnjost je podeljena u dva gnezda ispunjena ţelatinoznom
materijom u kojoj se nalazi seme. Plod se na upotrebljava za ishranu usled velikog sadrţaja solanina.
Seme je ţućkastosmeĊe, sitno i spljošteno. U jednoj bobici moţe biti do 200 i više semenki.
Plod (bobica) i seme krompira
Botaniĉka klasifikacija
Krompir (Solanum tuberosum) je višegodišnja zeljasta bi1jka koja pripada porodici pomoćnica
Solanaceae, rodu Solanum. Rod Solanum jedan od najkomplikovanijih i najbogatijih u pogledu formi meĊu
biljkama cvetnicama gde po nekima ulazi 150, a po drugim 170 divljih i 26 gajenin vrsta sa nekoliko hiljada sorti.
Vrste roda Solanum obrazuju neprekidni poliploidni niz s osnovnim brojem hromozoma 12, ukljuĉujući diploidne
(2n=24), triploidne (2n=36), tetraploidne (2n=48), pentaploidne (2n=60) i heksaploidne (2n=72) vrste. Obiĉni
krompir Solanum je tetraploidan (2n=48), i ima najveći broj sorti.Krompir ima mnog latinskih sinonima što
proizlazi iz njegova znaĉaja kao gajene vrste (Solanum esculentum, Solanum aracatscha, Solanum sinense, Solanum
chiloense, Solanum cultum, Solanum sabini, Solanum maglia var. jurytecarum, Solanum maglia var. chubutense,
Solanum andigenum, Solanum molinae, Solanum leptostigma, Solanum herrerae, Solanum subandigenum i
Lycopersicon tuberosum).
304
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sorte i odlike
Krompir ( Solanum tuberosum) ima jako velik broj sorti (nekoliko hiljada), koje su razliĉiti autori svrstali u
odreĊeni sistem. Svi su ti sistemi veštaĉki. Uglavnom se mogu upotrebljavati jedino u drţavama gde su nastali ili
samo u odreĊene svrhe. Zato je predloţen nov veštaĉki sistem, u koji se mogu svrstati sve poznate sorte i
upotrebljiv je u celome svetu. U tom sistemu stvorene su grupe sorti na osnovu boje koţice krtola, boje mesa i boje
cveta. Pet konvarijeteta tog sistema (convar. tuberosum, rubrum, violaceum, bicolor i fragiinum) deli se dalje u 32
varijeteta.
Genetske osnove. - Krompirova sorta je vegetativno potomstvo (klon) jedne jedine biljke. Sve biljke
jednog klona su genetski jednake. U bezvirusnom materijalu, izbor unutar jednog klona većinom je bezuspešan.
Ipak se ponekad u klonu javljaju mutacije. Izbor takvih mutanata moţe u pojedinim primerima, dovesti do stvaranja
nove sorte. Tako su od Early Rose nastale sorte Late Rose, od obiĉnog Eerstelinga -Rode Eersteling, od obiĉnog
Industrie -Blaue Industrie.
Dobivanje semena krompira iz bezvirusnog materijala kloniranjem
Pri izboru sorti treba imati na umu svrhu proizvodnje (rani krompir za jelo, kasni krompir za jelo, za stoĉnu
hranu, industrijsku preradu u špirit, u skrob, za sušene produkte) i mogućnosti da se pojedine sorte gaje u
odredenim ekološkim uslovima. To se moţe utvrditi na osnovu rezultata ekoloških sortnih pokusa koje treba
organizovati na svim vaţnijim proizvodnim podruĉjima. Prema vremenu stasavanja, sorte krompira dele se na vrlo
rane, rane, srednje rane, srednje kasne i kasne.
Odlike različitih sorti krompira (Doreen Hamilton, 1994)
Prema boji mesa, sorte se dele na sorte sa belim i sorte sa ţutim mesom, sa razliĉitim nijansama ţute boje.
Prema boji koţice, dele se na sorte sa ţutom ili smeĊom bojom, sa crvenom, plavom i u šarene sorte. Prema
obliku krtola, razlikuju se okrugle, ovalne ili jajaste, okrugloovalne, duguljastoovalne i dugaĉke. Osim po ovim
znakovima, sorte se razlikuju i po boji klice na svetlu, po boji cveta, stabla i listova, po obliku i veliĉini listova i po
obliku i veliĉini busa.
Za proizvodnju treba izabrati takvu sortu koja najviše odgovara zahtevima potrošaĉa i ĉiji nedostaci dolaze
na odreĊenom podruĉju gajenja najmanje do izraţaja.
305
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Uslovi uspevanja Od naših njivskih useva, krompir se najlakše prilagoĊava prilikama podneblja, jer ima velik broj sorti sa
razliĉitom duţinom vegetacije i razliĉitom otpornošću na vremenske nepogode. Ipak, vremenske prilike mogu u
velikoj meri uticati na koliĉinu i kvalitet prinosa.
Odnos prema toploti. -Krompiru najviše odgovara umereno hladno i vlaţno podneblje. Dok krtola klija,
vlaga nije potrebna, jer se u krtolama nalaze rezerve hrane i vlage. Za isklijavanje je potrebna samo mala koliĉina
kiseonika i temperatura izmeĊu 50 i 8
0 C. Prekomerna toplota za vreme klijanja moţe ĉak oštetiti krtole. Veću štetu,
naroĉito na kasnim sortama, mogu izazvati kasni mrazevi. Rane sorte stradaju manje od mrazeva jer su vrlo
sposobne za regeneraciju. Oko 3 nedelje pre cvatnje krompira, pa otprilike do sredine cvatnje, pojedine sorte
poĉinju da zameću krtole. Za vreme cvatnje krompir je u punom rastu. To je period odluĉan za koliĉinu prinosa.
Umerene temperature ispod 180C i ĉešće kiše u to su vreme najpogodnije. Proseĉne dnevne temperature u prve 3
nedelje posle cvatnje ne bi smele prelaziti 18°C. Štetne su neprekidne vrućine i velika kolebanja temperature. Pri
vazdušnoj temperaturi od 200C postiţe krompir svoj asimilacioni optimum, dok konstantna temperatura zemljišta
iznad 200C smanjuje intenzitet rasta krtola i na mladim krtolama mogu se pojaviti nekrozna oštećenja. Optimalna
temperatura zemljišta za rast krtola jeste oko 170C. Štetnost velikih temperatura zemljišta moţe se nešto umanjiti
ako je ono dobro obezbeĊeno kalijumom. Vlaţno vreme za cvatnje i posle nje pogoduje razvoju gljiviĉastih bolesti
ali i stvaranju krtola, dok loše utiĉe na stvaranje skroba u krtolama.
Dinamika razvoja krompira
Stvaranju skroba u krtolama pogoduje sunĉano vreme, meĊutim duţi sušni periodi utiĉu nepovoljno na
stvaranje skroba. U najrodnijim godinama obiĉno je koliĉina skroba u krtolama razmerno niska.
Usev krompira
Za zriobe krtole trebaju suho i toplo vreme kako bi stvorili jaku koţicu i postali sposobni za uskladištenje.
306
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Odnos prema vlazi.- Potrebe krompira u vodi menjaju se u toku njegovog rasta i razvića. U poĉetnom
periodu rasta krompir ne traţi velike koliĉine vlage. U to vreme koristi se uglavnom voda sadrţana u materinskoj
krtoli. MeĊutim, u preterano suvom zemljištu voda materinske krtole postaje nedovoljna. Usled toga razviće korena
se pogoršava, a pojava ponika se zadrţava. Pri naklijavanju krtola na svetlosti zaĉeci korena ostaju u vidu kvrţica,
pošto je vlaţnost sobnog vazduha nedovoljna za njihov dalji rast i razviće. Pri klijanju krtola na vlaţnoj podlozi ili
vlaţnom vazduhu koreni brzo izrastaju u duţinu nekoliko, centimetara.
Krompir u punoj cvatnji
Sa porastom, potrebe krompira u vlazi rastu i dostiţu maksimum u periodu pupanja i masovnog cvetanja.
Nedostatak vlage u junu manje se odraţava na krompir nego na zrnaste kulture, pa se stoga krompir smatra
osiguravajućim usevom u sluĉaju slabog prinosa zrnastih useva zbog suše u ranom periodu vegetacije. Suša u julu-
avgustu znatno umanjuje proces obrazovanja krtola. Potrebe krtola za vodom odreĊene su prirodom njenog
hemijskog sastava (oko 75-80% teţine krtola ĉini voda), obrazovanjem srazmerno velike nadzemne mase i slabo
razvijenim korenovim sistemom. Koreni krompira ĉine ne više od 3% suve materije nadzemne mase biljke i 8%
teţine listova.
Dobro razvijene biljke krompira
Najbolja vlaţnost zemljišta za krompir je 60 % od poljskog vodnog kapaciteta. Pri smanjenju vlaţnosti na
(što se ĉesto dešava u poljskim uslovima) prinos krtola se smanjuje za 35-43%. Optimalna vlaţnost zemljišta zavisi
kako od zemljišnih raznolikosti tako i od njihovog mehaniĉkog sastava. Na siromašnim i zemljištima koja slabo
zadrţavaju vlagu krompir zahteva više vlage nego na bogatim. Transpiracioni koeficijent za kompir je 300 do 500,
a to znaĉi da krompir relativno ekonomiĉno troši vodu.
307
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pošto su olistalost i vreme cvetanja razliĉitih sorti neujednaĉeni, to će i maksimalni zahtevi za vlagom biti
razliĉiti i u razliĉito vreme, iako su istovremeno posaĊene.
Suvišak vode u zemljištu kao i njen nedostatak, nepovoljno utiĉu na prinos krompira, pošto se u krtolama
smanjuje prinos materije, skroba i povećava se zaraţenost biljaka gljiviĉnim obolenjima.
Odnos prema svetlosti. - Svetlost, nezavisno od njenog neposrednog dejstva na rast vegetativne mase
biljke ili sintezu ugljenih hidrata u listovima, utiĉe na sposobnost nekih vrsta krompira da obrazuju krtole. U Peruu i
Boliviji postoji velika raznovrsnost krompira, koje botaniĉari svrstavaju u Solanum andignum, daju zadovoljavajući
prinos krtola samo u uslovima kratkog dana kakav je u Andima. Pri gajenju u uslovima svetlosnog reţima evropskih
zemalja biljke navedene vrste imaju bujnu cimu, a retko daju dobar prinos krtola. Za razviće cime krompira
najpovoljniji su dugaĉki topli dani sa umereno sunĉanim osvetljenjem, dok je za obrazovanje krtole neophodan
kratak dan. U poslednjem sluĉaju na rast cime se troši manji deo nakupljenih ugljenih hidrata, a ostatak se koristi za
obrazovanje krtola. MeĊutim, velika koliĉina organske materije moţe se nakupiti samo u biljkama sa dobro
razvijenom lisnom površinom, pa su stoga za dobijanje visokog prinosa neophodno potrebni dugi dani u poĉetku
koji omogućavaju rast cime, a zatim kratki, koji pogoduju obrazovanju krtola.
Problemi odreĊivanja najpovoljnijih uslova za dobijanje visokog prinosa se komplikuje time, što je za
razne vrste i sorte krompira razliĉit optimum duţine dana. MeĊutim, za sorte vrste Solanum tuberosum najveći
prinos dobijaju u uslovima dugog dana, koji je svojstven umerenom klimatu. Kod ranih i kasnih sorti krompira duţi
i intenzivniji rast cime se ispoljava u uslovima dugog dana. Efektivnost obrazovanja krtola koja se odreĊuje
odnosom teţine krtola prema teţini cime znatno je viša u uslovima kratkog dana.
Odnos prema zemljištu. - Krompiru najbolje odgovaraju humusno-peskovita, ilovasto-peskovita ili
peskovito-ilovasta zemljišta, iako se moţe gajiti i na drugim zemljištima, osim ekstremno lakih ili ekstremno teških.
Zemljište za proizvodnju krompira je utoliko pogodnije, ukoliko se lakše provetrava, u proleće brţe zagreva i što
bolje omogućuje razvoj podzemnih organa. Krompir podnosi i nešto kiselije zemljište gde pH moţe iznositi 4,5-
7,5. Naroĉite zahteve postavlja na zemljište proizvodnja semenskog krompira. Za nju zemljište mora biti što
ujednaĉenije, ono ne sme ometati rast biljke suvišnom vlagom, sušom i jaĉim zakiseljenjem. Proizvodnja ranog
krompira traţi zemljišta bogata hranivima i takva koja se rano i dobro zagrevaju.
Agrotehnika za krompir
Plodored. - Krompir dobro podnosi monokulturu, ali se iz fitohigijenskih razloga ne sme sejati više
godina uzastopce na istome mestu. Naroĉito zbog opasnosti da se ne prošire nematode (Heterodera rostochiensis,
Ditylenchus destructor), na isto mesto moţe doći tek posle 3-4 godine. Najbolji predusevi za krompir su lucerka,
crvena detelina, detelinsko-travne smeše, grašak i lupina, dok su šećerna repa i ţitarice nepogodnije. Višegodišnje
leguminoze i detelinsko-travne smeše kao predusevi povećavaju prinos do 20% u poreĊenju sa ţitaricama. Pošto je
posle preoravanja livada obrada oteţana, preporuĉuje se da se krompir seje tek druge godine.
Vrlo dobar predusev za krompir je lupina za zelenišno Ċubrenje, koju se pre sadnje krompira moţe pokositi
za stoĉnu hranu, jer je vrlo mala razlika u prinosu krompira kad se lupina zaore.
Krompir je odliĉan predusev za sve ostale useve, jer svojim krtolama dobro prorahli zemlju i kao fiziĉkom
stanju i nezakorovljeno. Rane sorte krompira su dobar predusev za ozimu repicu ili za povrće kao drugi usev.
Srednje rane sorte su odliĉan predusev za ozimi jeĉam, a srednje kasne i za ozimu pšenicu. Krompir je takode vrlo
dobar predusev za useve osetljive na zakorovljenost, kao što su lan, crveni luk i mrkva.
Krompir, kao drugi usev (letnja sadnja) moţe se uspešno saditi, naroĉito posle graška, ozime repice,
ozimog jeĉma pa ĉak posle ranog krompira iako se ovo poslednje zbog opasnosti od širenja nematoda i mešanja
sorti ne preporuĉuje.
Đubrenje. - Potrebe krompira za hran1jivim materijama su razmemo visoke. Usisna moć krompirovog
korena veća je nego u ţitarica. Krompir moţe izneti iz zemlje 30% fosfome kiseline, više od 60% kalijuma i 60-
70% azota. Krompir fiziološki zakiseljuje zemlju, a time oslobada one koliĉine fosfora i kalijuma koje su za ostale
biljke nepristupaĉnije. Rok usvajanja hranivih materija zavisi od vremena zrenja sorte. Naroĉito dugaĉak rok imaju
kasne sorte.
Krompir mora imati na raspolaganju u prihvatljivom obliku, za prinos od 20 t/ha - 87 kg N, 34 kg P2O5,
170 kg K2O i 36 kg CaO. U fazi klijanja i nicanja potrebe u hranivim materijama su male. Krompir treba najviše
hraniva za cvatnje. Tada mora raspolagati i sa dovoljno vlage u zemljištu, da bi hraniva mogao dobro iskoristiti.
Đubrenje azotom. - Najznaĉajnije hranivo za krompir je azot, koji biljci mora stajati na raspolaganju uz
visoku doro fosfora i kalijuma. U proseku 1 kg ĉistog azota daje 97 kg krompira. U nedostatku azota, i krtoli i cima
rastu loše, dok je pri suvišku azota cima bujna, a krtola ima malo i lošeg su kvaliteta. Za proizvodnju ranog
krompira treba davati azotna Ċubriva koja brzo deluju, u koliĉinama do 120 kg/ha N, dok se za proizvodnju
semenskog krompira ne sme davati više od 40 do 60 kg/ha N. Najprikladniji oblik azotnih Ċubriva za krompir je
amonijum-sulfat, ali on podnosi sve vrste azotnih dubriva (KAN i urea).
308
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Đubrenje kalijumom. - Od svih hraniva krompir traţi najviše kalijuma. Dovoljne koliĉine kalijuma
omogućuju biljci zdrav rast cime, velik broj krtola, razmemo veliku koliĉinu skroba i veću otpornost protiv suše.
Jedan kg K2O povisuje prinos krompira za 16,5 do 28 kg/ha. Od kalijumovih Ċubriva najbolja su kalijum-sulfat i
kalijumov magnezijum (patentni kalijum). Sa 40% kalijumovom soli mora se Ċubriti nekoliko nedelja pre sejanja.
Koliĉina kalijuma za Ċubrenje krompira se nalazi u širokom rasponu zavisno od efektivne plodnosti zemljišta, a ona
iznosi od 160 od 240 kg/ha na brdsko - planinskim zemljištima i 60 do 140 kg/ha na plodnim zemljištima.
Đubrenje fosforom. - Suprotno ranijim tvrdnjama, danas se smatra da krompir treba bogato Ċubriti
fosforom. To je naroĉito vaţno pri proizvodnji semenskog krompira. Velikim dozama fosfornih Ċubriva povisuje se
kvalitet proizvedenog semena, a delomiĉno i koliĉina skroba u krtolama. Pri suvišku azota, a uz nedostatak fosfora,
produţuje se prva faza rasta, stvara mnogo cime i mali broj krtola koji polagano sazrevaju. Pri nedostatku azota i
prevelikoj koliĉini fosfora, prva faza rasta prerano se završava, stvara mnogo sitnih krtola koji brzo sazrevaju.
Povišenjem doze od 50 na 100 kg/ha P2O5 povisuje se uz 40 kg/ha N prinos krompira za 2 t/ha, dok se pri dozi od
80 kg/ha N povisuje za 5 t/ha. Za siguran i visok prinos krompira potrebno je da krompir raspolaţe gotovo
jednakim omerom azota, fosfora i kalijuma za ĉitavo vreme vegetacije, u kojoj biljka prima ravnomemo azot i
fosfor, a pospešeno kalijum pre cvatnje. Rok davanja fosfornih Ċubriva nije vaţan, ali se preporuĉuje davanje pre
osnovne obrade, kako bi se Ċubrivo dobro pomešalo sa zemljom. Prema tome, koliĉina fosfora za Ċubrenje traba da
iznosi od 80 do 160 kg/ha P2O5.
Đubrenje magnezijumom. - Prinosom od 20 t/ha, krompir usvoji oko 30 kg MgO. Nedostatak tog
hraniva oseća se naroĉito na kiselim zemljištima, pogotovo pri jakom jednostranom Ċubrenju kalijumovim
Ċubrivima koja ne sadrţe Mg. U tom sluĉaju se prskaju biljke sa 5% otopinom magnezijumovog sulfata ili
prethodnim Ċubrenjem kalijumovim Ċubrivima koja sadrţe magnezijum.
Đubrenje ostalim hranivima. - Krompirovoj biljci preko su potrebni i kreĉ, sumpor i gvoţĊe. Nedostatak
kreĉa ometa primanje azota, kalijuma i fosfora i povećava kiselu reakciju zemljišta, koja štetno utiĉe na rast biljke.
Nedostatak sumpora moţe se pokazati naroĉito na lakim zemljištima, zbog ĉega je potrebno izabrati takva
Ċubriva koja sadrţe sumpor (amonijum-sulfat, kalijumov sulfat ).
Nedostatak gvoţĊa uzrokuje hlorozu naroĉito na zemljištima koja imaju suviše kreĉa.
Fiziološko znaĉenje hlora za krompir nije poznato, ali se zna da hlor snizuje stvaranje skroba i delomiĉno utiĉe na
hemijske promene u krtolama. Zbog toga se preporuĉuje Ċubrenje kalijumovim Ċubrivima koja sadrţe malo ili
nimalo hlora (kalijumov magnezijum, kalijum-sulfat).
Krompiru su potrebni u malim koliĉinama i mikroelementi kao što su bakar, bor i mangan. Ako ta hraniva
nedostaju, prinos se znatno smanjuje i menja se biohemijski sastav krtola. Bor na kreĉnim zemljištima povisuje
prinos za 8 do 9%, a koliĉinu skroba povećava za 0,5 do 2%. Nedostatak mangana pojavljuje se kod krompira
naroĉito na alkalnim, kreĉnim, slanim ili podzolastim zemljištima.
Đubrenje stajskim Ċubrivom. - Da bi se postigli visoki prinosi potrebno je da se krompir Ċubri stajskim
Ċubrivom koje svojim hranljivim materijama podupire rast, svojom organskom masom rahli zemljište, što
povoljno utiĉe na njegovu strukturu. Pošto se uticaj stajskog Ċubriva na strukturu zemljišta brzo gubi, preporuĉuje
se Ċubrenje u rano proleće sa 20 do 40 t/ha. Krompir moţe usvojiti iz stajskog Ċubriva oko 30% N, 15% P2O5 i
80% K2O. Zbog toga je potrebno dodatno Ċubrenje i mineralnim dubrivima.
Zelenišno Ċubrenje. - Na visinu prinosa krompira povoljno deluje i zelenišno Ċubrenje, i to uglavnom
svojim azotom. Za takvo Ċubrenje obiĉno se upotrebljavaju lupina, razne deteline i grašak.
Folijarno prihranjivanje. - Uz prskanje protiv gljiviĉnih bolesti, biljkama se mogu davati i hraniva,
naroĉito azot i mikroelementi, tako da se otope zajedno sa zaštitnim sredstvima.
Obrada zemljišta. - Krompir traţi strukturno i duboko prorahljeno tlo. Dubina obrade ovisi o profilu
zemljišta. Ako je to moguće, ore se do dubine od 20 cm i donji sloj se prorahljuje još 12 cm duboko. Ne sme se
dozvoliti da se na dnu brazdestvori nepropustan sloj. Kad se krompir gaji posle ţitarica, zemljište se najpre plitko
preore, 10-12 cm duboko. Time se postiţe pogodnija vlaţnost za daljnju obradu i olakšava borba protiv korova.
Najpogodnija vlaţnost zemljišta za zimsko duboko oranje je 40-60% vodnog kapaciteta zemljišta. Ta vlaţnost je
naroĉito vaţna pri obradi teških zemljišta, dok je na lakim zemljištima obrada tehniĉki moguća pri svakom stanju
vlaţnosti, ali se ne preporuĉuje pri previše suhom, jer se tada kvari struktura zemljišta.
Teška zemljišta i zemljišta namenjena proizvodnji ranog krompira moraju se duboko obraditi već u jesen,
dok se laka zemljišta mogu orati i u rano proleće. Na lakšim zemljištima moţe se pri dubokom oranju zaorati i
stajnjak, dok se na teškim tlima stajnjak zaorava plitko već ranije ili tek u proleće. Izvoz, rasturanje i zaoravanje
stajnjaka mora slediti što pre jedno za drugim, kako bi se smanjio gubitak azota i povisio uĉinak stajnjaka u
zemljištu..
U proleće se zemljište prvo ravnjaĉom poravna i, kad se donekle osuši, plitko preore, tako da se prikljuĉe
plug i drljaĉa. Pre sadnje, njiva mora biti potpuno ravna, jer se time omogućuje sadnja u prave redove i na istu
dubinu, što je osobito vaţno za daljnji razvoj biljaka, a naroĉito za mehanizovanu sadnju, obradu i berbu.
Sadnja. - Sade se cele krtole, mase oko 60 g. Veće krtole daju, po pravilu, veći bruto prinos, ali ne i veći
neto prinos. U trgovaĉkoj praksi dolaze u promet semenske krtole sortirane prema duţini, i to okrugle sorte s
promerom od 3,4 do 7 cm i duguljaste sorte s promerom od 4 do 8 cm. U Holandiji dolazi u promet semenski
309
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
krompir meren pomoću kvadratnih otvora preĉnika 28/35, 35/45 i 45/55 mm. Takav sistem sortiranja semenskih
krtola sve se više širi po svim evrvopskim zemljama. Krompir se mora i saditi sortiran po veliĉini. Jedino takav
krompir omogućuje pravilan rad automatskih sadilica i samo on jednovremeno isklijava, što olakšava kasniju
obradu.
Sadni materijal (krtole sa klicama)
Rezanje semenskih krtola ne preporuĉuje se i moţe se primeniti jedino kod sorti koje stvaraju velike krtole.
Reţe se uzduţ, na polovinu, u dosta vlaţnom i toplom prostoru, barem nekoliko dana pre setve, da se na prerezu
stvori kora. Sve sorte ne podnose jednako rezanje. Rane, skrobom siromašne sorte, po pravilu su osetljive na
rezanje. Pre svakog reza treba noţ dezinfikovati u 2% rastvoru formalina ili natrijumovog fosfata. Najpovoljniji
ukoliko se sade krtole srednje krupnoće. Krupne krtole se presecaju uzduţ, tako da svaka polovina ima vršni i
pupĉani deo. U zavisnosti od krupnoće krtole se seku na 2-3 dela pre sadnje. Presek se posipa pepelom, radi brţeg
stvananja kalusa.
Prema tome, krompir se, uglavnom, razmnoţava vegetativno celim krtolama, srednje krupnoće i seĉenim
krupnim krtolama. Pri oskudici sadnog materijala za sadnju se upotrebljavaju vrškovi krtola, okca, oţiljene klice.
a) Sa krtole se odseca vršni deo teţine 10-15 grama. U toploj prostoriji vrškovi se prosuše radi
stvaranja kalusa, a zatim sade. Ostatak krtole se upotrebljava za jelo ili preradu.
Način rasecanja krtola za dobivanje više sadnog materijala
b) Sliĉan naĉin prethodnom je razmnoţavanje okcima. Krtola se izdeli na onoliko delova koliko ima
okaca. Okca sa nešto “mesa” se prosuše i sade u toplu leju oko 3000 okaca/m2. Kada se okca oţile i klice porastu
presade se na stalnom mestu, ali gušće od normalne sadnje krtola.
c) Razmnoţavanje oţiljenim klicama vrši se
sa odabranih zdravih i krupnih krtola, koje se sade u
toplu leju. Za proizvodnju oţiljenih klica za sadnju
jednog hektara potrebno je oko 140-150 kg krtola
zasaĊenih na 180 m2. Posle 20 do 25 dana od sadnje
klice izrastu 8 do 10 cm i dobro su oţiljene. Tada se
krtole odgrnu i klice otkinu. Otkinute klice se
slaţu u sanduke sa vlaţnim peskom, iznose na polje i
rasaĊuju po dve u kućicu na dubinu 8 do 10 cm.
Matiĉne krtole se ponovo sade u toplu leju radi
dobijanja oţiljenih klica iz boĉnih pupoljaka. Da bi se
dobila dva roda krompira u istoj godini za sadnju
upotrebljavaju mlade, nezrele krtole iz prethodne
berbe. U cillju skraćivanja perioda mirovanja mlade
krtole tretiraju se etilenhlorhidrinom, ili se krtole
povreĊuju ili vrši plitka sadnja da deo krtola viri iz
zemlje.
Krtole na naklijavanju
310
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Za proizvodnju ranog krompira krtole se naklijavaju. Pre sadnje 5 do 6 nedelja krtole se stavljaju na
naklijavanje u letvarice duţine 60 cm, širine 40 cm i dubine 20 cm. Krtole se drţe u pro zraĉnoj prostoriji na
temperaturi 10 do 120C i difuznoj svetlosti. U takvim uslovima formiraju se snaţne obojene klice, duţine 1do 2 cm.
Tako naklijale krtole se ranije ukorenjavaju, imaju brţi porast vegetativnih organa i kraći vegetacioni period za 10-
14 dana, a dobijaju se i krupnije krtole i viši prinos za oko 20%.
Jarovljenje je posebno tretiranje krtola kojom se ţeli spreĉiti izroĊavanje a sastoji se od:
1. Naklijavanja u tami
2. Drţanja naklijalih krtola na svetlosti.
Po iz vršenoj dezinfekoiji u 0,5% rastvoru folnmalina u trajanju 5 minuta, krtole se osuše, slaţu u sloj
debljine 20 cm i drţe na temperaturi 12 do 150C oko 10 do 15 dana. Za to vreme se pojavljuju klice duţine 2 do 3
mm. Zatim se krtole niţu na kanap i vešaju u osvetljenu prostoriju ili u letvarice u tankom sloju i drţe oko 10 dana.
U tim prostorijama temperatura je u poĉetku 10 do 120C, a kasnije 12 do 17
0C. Na svakoj krtoli zbiju kratke debele
klice sa vencom zaĉetaka korenova. Krtole sa klicama u obliku niti se odbacuju. Jarovljene krtole posle sadnje brzo
niĉu razvijaju moćan korenov sistem.
U efikasne naĉine pripreme sadnog materijala spada obrada krtola rastvorima mineralnih Ċubriva, drvenim
pepelom i materijama rasta.
Obrada mineralnim Ċubrivima vrši se rastvorom amonijaĉne šalitre i superfosfata. Rastvor se priprema
od 4 kg amonijaĉne šalitre 4 kg superfosfata u 100 litara vode. Na dan sadnje krtole se potapaju u bure sa rastvorom
i drţe 1 ĉas. Pred sadnju krtole se prosuše . Ovako tretirane krtole omogućavaju za 3 do 5 dana brţe nicanje, a 3 do
4 dana cvetanje i obrazovanje krtola i daju viši prinos. Mineralne soli sluţe kao hrana isklijalim klicama,
omogućavajući raspad sloţenih organskih jedinjenja i njihov prelaz u lakousvojive oblike.
Pudrovanje drvenim pepelom krtola vrši se sa 5 kg pepela od drveta na tonu krompira, omogućava
zdruţenu pojavu ponika i daje ovećanje prinosa za 10 do 15% i povećan sadrţaj skroba za 1 do 2%, a poboljšava i
ukus krompira. Drveni pepeo sadrţi niz mikroelemenata (B, Mn i dr.) neophodnih za pravilan rast i razviće biljaka.
Tretiranje materijama rasta. - Krtole se potapaju u slabe rastvore materija rasta u koncentraciji 0,002-
0,006%. Pri korišćenju giberelina uzima se 40 do 60 mg na 1 litar vode i krtole se prskaju na 1 dan pre sadnje. Pri
korišćenju auksina, heteroauksina, alfanaftilsirćetne kiseline i ćilibarne kise1ine, krtole se na dan pre sadnje
potapaju u ratvor u toku 2 ĉasa (koncentracija 0,002-0,005%). Pozitivne rezultate daje i tioureja
Vreme sadnje. - Neophodni uslovi klijanja krtola i dobijanja zdravih klijanaca su toplota, vlaga i pristup
kiseonika iz vazduha. Krompir se sadi samo kada se zemljište na dubini 10 do 12 cm zagreje na 80C. To je obiĉno
kada se ustali srednja dnevna temperatura vazluha iznad 80C. Pri preterano ranoj sadnji u hladno i vlaţno zemljište,
period od sadnje do nicanja je dug, a usev je ĉesto proreĊen. Vreme sadnje zavisi od tipa zemljišta, rejona gajenja i
vremenskih ustava godine. Na lakšim zemljištima sadnja se vrši ranije, na teţim kasnije. U brdsko-planinskim
rejonima, sadnja krompira se vrši od poĉetka do kraja aprila, a na još višim poloţajima od kraja aprila do 10. maja.
U ravniĉarskim sadnja se obavlja od sredine marta do poĉetka aprila.
Način formiranje humki i dimenzije humki za sadnju krompira
Naklijali rani krompir se sadi ranije od ovog roka, krajem februara ili poĉetkom marta..
Naĉin i dubina sadnje. - Sadnja krompira vrši se
širokoredo. Oblik i površina hranljivog prostora zavisi od
sorte, tipa zemljišta, meĊurednog razmaka, klimatskih uslova
i uslova gajenja. Savremene linije mašina za proizvodnju
krompira su konstruisane tako da imaju isti razmak za
sadnju, negu useva i vaĊenje krtola. U svetu preovlaĊuju
dva tipa mašina: ruske i nemaĉke. Prve imaju meĊuredni
razmak 70 cm, a druge 62,5 cm. Tako se vegetacioni prostor
kreće u granicama od 1600 cm2 do 3000 cm
2. Ranim
sortama, manje bujnosti, u slabijim uslovima odgovara
vegetacioni prostor 1600-2000 cm2 ili 5 do 6 biljaka po m
2,
a bujnim sortama u najlboljim uslovima rasta 2500 do 3000
cm2 ili 3 do 4 biljke po m
2. Prema tome, rane sorte seju se
70 x 25 cm, 62,5 x 25 cm, 62,5 x 30 cm, srednje rane na 70
x 30 cm, 62,5 35 cm, kasne na 70 x35 cm i 62,5 x 40 cm. Prva sadilica krompira (John Deere)
311
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sadnja se vrši ruĉno pod motiku ili plug; mehanizovano poluautomatskim i automatski sadilicama, koje
istovremeno otvaraju brazde, sade krtole i zatvaraju brazde. Poluautomatske sadilice se koriste za sadnju naklijalih
krtola.
Ručna sadnja krompira Sanja krompira automatskom sadilicom
Dubina sadnje zavisi od tipa zemljišta, klimatskih uslova i krupnoće krtola. Što je vlaţniji i hladniji klimat
i kraći vegetacioni period utoliko je plića sadnja, i obrnuto, što je topliji i sušniji klimat utoliko je dublja sadnja. Na
teškim zemljištima sadi se pliće, a na lakim dublje. Obiĉno je dubina sadnje u granicama 8-12 cm, tako da krtole
pokriva sloj zemlje debljine 5 do 6 cm. Krupnije krtole (veliĉine 55/45 mm) sade se na veću dubinu. Sadnja treba da
bude na ujednaĉenu dubinu što omogućava ujednaĉeno nicanje, ujednaĉen porast, primenu mera nege i pravilno
vaĊenje krtola.
Način ilaganja krtole i Ďubriva prilikom sadnje Dubina sadnje
Koliĉina krtola za sadnju zavisi od njihove krupnoće, oblika i vegetacionog prostora. Ukoliko su krtole
duguljasto-ovalnog oblika potrebna je veća koliĉina sadnog materijala, nego kod krtola okruglog oblika. Koliĉina
krupnog sadnog materijala iznosi oko 4 500 kg/ha, srednje krupnog 2.500 kg/ha, a sitnog oko 1.500 kg/ha,
raĉunajući 50.000 krtola/ ha.
Obrazovanje novih krtola nakon sadnje Mlada biljka krompira u nicanju krompira
Nega. - Prvo brananje treba izvršiti po klijancima korova u zemljištu. Korovi poĉinju klijati obiĉno 5 do 7
dana posle sadnje, a u hladnom proleću kasnije. Zato je neophodno utvrditi vreme izvoĊenja brananja. Poĉetak
radova se odreĊuje po klijanju korova, zbog ĉega se periodiĉno razgrće zemljište i vrši osmatranje. Ĉim poĉne
klijanje semena korova i pojave se tanki, krhki klijanci, znaĉi da je nastupilo vreme brananja, pošto mladi konĉasti
klijanci korova uginu od najmanjeje povrede taĉke rasta zubom brane ili ĉestica zemljišta. Vrše se dva do tri
312
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
brananja pre nicanja i jedno brananje posle nicanja sa intervalom 5 do 8 dana. U sušnom proleću dobro je izvršiti
brananje odmah posle sadnje, pošto ono poravnava površinu njive i samim tim umanjuje gubitak vode iz zemljišta.
Kada se ukaţu redovi i biljke izrastu u visinu 10 do 12 cm krompir se meĊuredno kultivira. Nekoliko dana posle
ovog vrši se okopavanje izmeĊu biljaka u redu. Okopavanje i kultiviranje vrši se nekoliko puta toku vegetacije. Pri
drugom kultiviranju biljke krompira se malo zagrnu zemljom, a pri trećem kultiviranju vrši se konaĉno zagrtanje.
Ogrtanje poĉinje kada su biljke visine 16 do 20 cm, a konaĉno ogrtanje pred sklapanje redova, koje se
pribliţno poklapa sa poĉetkom cvetanja. U to vreme rastu stoloni i zameću se krtole, pa se dalja meĊuredna obrada
prekida da se ne oštete stoloni i krtole. Ukoliko je potrebno kasnije izvršiti prašenje treba ga izvoditi veoma plitko.
Dubina ogrtanja zavisi od osobina zemljišta, klimatskih uslova i dubine sadnje. Dublje se ogrće u vlaţnom
podneblju, na lakom zemljištu i plićoj sadnji.
Pored mehaniĉkih mera borbe korovi u krompiru suzbijaju se i herbicidima. Primenjuje se više vrsta
herbicida: metabromuron (preparat patoran 50% WP) u koliĉini 1-1,25 kg/ha aktivne materije za rane sorte i
lakše zemljište i 1,5-2,5 kg/ha za kasne sorte i na teţim humoznijim zemljištima. Primenjuje se posle setve a pre
nicanja, zatim se primenjuje metoksibromuron (preparat aresin 50% WP) u koliĉini 2,5-3,0 kg/ha preparata i
metribuzin (preparat sencor 70% WP) u koliĉini 0,525-1,050 kg/ha aktivne materije posle setve, a pre nicanja i
prometrin (preparat gesagard 50% WP) u koliĉina 1,5-1,5 kg/ha aktivne materije posle setve, a pre nicanja.
Gde god je to moguće krompir treba navodnjavati. Navodnjavanje se vrši iz brazda ili veštaĉkom kišom.
Zalivna norma i vreme navodnjavanja zavise od sorte i uslova. Rane sorte se navodnjavaju od sredine maja do kraja
juna, srednje rane u junu i julu, a kasne od sredine juna do sredine avgusta. Koliĉina vode u jednom zalivanju iznosi
40 do 60 l/m2. Posle svakog zalivanja krompir se tretira protiv plamenjaĉe (Phytoftara infestans). Tretiranje
krompira protiv plamenjaĉe i protiv krompirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata) je redovna i obavezna
agrotehniĉka mera bez koje je nemoguća proizvodnja ovog useva.
Sazrevanje je završeno kada se nadzemni delovi osuše, koţica oĉvrsne, a krtole se mogu lako odvojiti od
stolona. Krompir sazreva oko 100 do 160 dana posle sadnje, što zavisi od njegove ranostasnosti. Naklijavanjem
semenskih krtola moţe se skratiti sazrevanje za 10 do 14 dana. Kratko vreme (21 do 30 dana) pre odumiranja cime,
pojedine sorte (naroĉito rane) imaju još vrlo velik dnevni prirast (300 do 1000 kg/ha).
Usev krompira pred vaĎenje Formirane nove krtole krompira
Vreme vaĊenja krompira zavisi u prvom redu od vrste njegove upotrebe, od vremena sadnje idućeg useva
i od raspoloţive radnesnage.
Rani krompir se vadi kad mu je cena na trţištu najpovoljnija, jer se višom cenom moţe nadoknaditi
gubitak u prinosu. Ipak, u normalnim prilikama, krompir se ne vadi pre nego što je postignut prinos barem od 10
t/ha. Mora se imati na umu da se rano vaĊeni krompir lako kvari i da je nesposoban za duţe uskladištenje. Obiĉno se
sa njive iznosi direktno na trţište. Kasni krompir kao i stoĉni i industrijski krompir, vade se odmah pošto odumre
cima a koţica oĉvrsne. Prskanjem cime nedelju dana pre vaĊenja herbicidima ili drugim hemijskim sredstvima,
periderm na krtolama pojaĉava se od 2 do 3,5 puta, a time se povećava i otpornost krompira na zimsko
uskladištenje.
Semenski krompir vadi se obiĉno pre nego što potpuno sazri. Vreme uništavanja cime i vaĊenja zavisi od
pojave prenosilaca virusnih bolesti. Ako se zelena cima odstranjuje pre vaĊenja, dobiva se obiĉno zelena masa od
20 do 40 t/ha. Zelena se cima uništava ili odstranjuje mehaniĉkim putem (ruĉno ili košnjom), hemijskim sredstvima
(totalni herbicid –diquat 6 kg/ha sa 1000 l/ha vode). Pošto protekne od 10 do 14 dana posle upotrebe herbicida,
moţe se poĉeti s vaĊenjem krompira.
313
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Jednofazno vaĎenje krompira kombjnom Jednofazno vaĎenje krompira
Dvofazno vaĎenje krompira Kombajn za jenofazno vaĎenje krompira
Ručno vaĎenje krompira VaĎenje krompira zapregama
Skladištenje krompira povezano je sa mnogim teškoćama, i to zato što krtole sadrţe mnogo vode pa se
lako oštećuju, lako ih napadaju štetne gljivice i bakterije, osetljivi su na visoke i niske temperature, stalno dišu i
posle mirovanja stvaraju klice.
U našim prilikama, pri skladištenju gubi se u proseku oko 10% od prinosa krompira. Za vreme skladištenja
gubici mogu nastati zato što krompir isparava vlagu, klija, stvara korenĉiće, pozeleni, postaje sladak, smrzava se i
trune. Visina gubitka je veoma razliĉita i zavisi od sorte, gnojenja, klime, napadnutosti od bolesti, od naĉina vaĊenja
krompira, kao i od uslova pod kojima se krompir uskladištava, u prvom redu od temperature, provetravanja i od
relativne vlage u skladištu. Uvelost krtola nastupa zbog toga što mu se isparuje vlaga, a delomiĉno i zbog toga što se
skrob razgraĊuje, dakle zbog gubitka CO2.
314
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vrste objekata za skladištenej krompira
Skladište krompira Unutrašnjost skladišta krompira
Skladište krompira podrumskog tipa Uskladišteni krompir
315
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Prebiranje krompira pre uskladištenja Nacrt skladišta za krompir
Industrijska prerada krompira
Krompir se preraĊuje industrijski u špiritarama, skrobarama i sušionicama, a u novije vreme i u posebnim
prehrambenim industrijama za oplemenjene prehrambene proizvode, kao što su ĉipsi (chips), pom frit (pommes
frites). U SAD industrijski se preraduje oko 20 do 25% od ukupnog prinosa krompira, i to naroĉito u prehrambene
proizvode. Jaka industrijska prerada krompira razvijena je i u Holandiji, Nemaĉkoj, Poljskoj i u nekim drugim
drţavama.
Krompir se preraduje u špirit od kraja 18 veka. Za preradu u alkohol najprikladnije su sorte sa mnogo
skroba i šećera, a u tu svrhu moţe se upotrebiti i oštećeni, smrznuti, pa ĉak i truli krompir. Za 100 l špirita potrebno
je 900 kg krompira sa 17% skroba i 15 kg jeĉma. Otpadni produkt pri toj proizvodnji je dţibra, koja je visokovredno
krrnivo, bogato belanĉevinama i vitaminima.
Za preradu u skrob najpogodnije su sorte sa mnogo skroba s krupnim skrobnim zrncima. Od 100 kg
krompira sa 17% skroba dobije se oko 18 kg vazdušno suvog skroba sa 20% vode. Kvalitetan skrob (superior) mora
biti potpuno beo. Skrob od krompira potreban je brojnim industrijama, industriji tekstila, papira, koţe, veštaĉke
svile, farmaceutskih i kozmetiĉkih proizvoda, lepka, sapuna, ćilima, mastila, laštila za cipele, eksploziva, bombona.
Skrob se dalje preraĊuje u razliĉite dekstrine (beli i ţuti), skrobni sirup, skrobni šećer, ĉisti groţĊani šećer, u šećerne
boje.
Krompir se suši ili za stoĉnu ili za ljudsku hranu. Sušeni krompir za ljudsku hranu po vanjskom je izgledu,
a i po ukusu, jednak sveţem krompiru. Prednosti suvog krompira su u tome što on nije osetljiv na kvarenje, ne
smrzava se, lako se transportuje i uskladištava. Suv krompir ima 10 do 13% vlage, 73 do 78% skrobne vrednosti, 6
do 8% belanĉevina, 0,1 do 0,2% masti, 2 do 2,5% surovih vlakana i 2 do 4% pepela. 1951). Od sušenih produkata
za jelo naroĉito su poznati krompirovo brašno, brašno za pravljenje valjušaka, brašno za izradu pirea i razliĉiti
dodaci za supe.
Ĉips (chips) su krompirove ploĉice prţene na ulju ili masti. U SAD su ih poĉeli izraĊivati 1853. Onde je i
danas najveća proizvodnja i potrošnja tog proizvoda. U Evropi ih sada izraĊuju skoro u svim severnim i zapadnim
drţavama, a u manjim koliĉinama i u nas. Ĉips se izraĊuj od kvalitetnih sorti krompira za jelo, sa što više suvih
tvari, sa što manje šećera, i sorti koje, oljuštene, ne potamne na vazduhu. Sadrţe oko 3,7% vode, 39% skroba, 7%
belanĉevina, 4% pepela i 2% kuhinjske soli.
316
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Najvaţnije bolesti krompira
Synchitrium endobioticum Rhizoctonia solanii Tomato virus
Phytophthora infestans
Najvaţniji štetni insekti krompira
Leptinotarsa decemlineata Gryllotalpa gryllotalpa
Elateridae sp.
317
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ostale industrijske biljke
Duvan Nicotiana tabacum L.
Sinonimi: duhan; Engleski: tobacco; Francuski: tabac; Nemaĉki: Tabak; Ruski: табак
Duvan je gajena biljna vrsta, rasprostranjena širom ĉitavog sveta, uglavnom svagde gde postoje uslovi za
njegovo gajenje. Gaji se zbog listova koji, posle sušenja i niza postupaka u sortiranju i fermentaciji, sluţi kao
osnovna sirovina za izradu cigareta, cigara, duvana za lulu, duvana za ţvakanje, šmrkanje i drugih proizvoda, koji
su iskljuĉivo sredstvo za uţivanje i koji nisu neophodne namirnice za ţivot ĉoveka.
Nicotiana tabacum L. (naslikao W. Thomé)
Duvan se uţiva preteţno pušenjem (cigarete, cigare, duvan za lulu), a u vrlo malom obimu na drugi naĉin
(duvan za ţvakanje, burmut). On je postao sredstvo za uţivanje zbog specifiĉnog hemijskog sastava listova.
Produkti njegovog sagorevanja, uneseni u ljudski organizam udisanjem dima, imaju odreĊeno fiziološko dejstvo. Pri
pušenju deluje njegov sastojak alkaloid nikotin (C10H14N2), jako toksiĉan, koji se iskljuĉivo nalazi u ovoj biljci i
koji deluje na cetralni nervni sistem ĉoveka. Hemijski sastav listova duvana ĉine i druge grupe organskih materija,
od kojih su neke takoĊe specifiĉne (etarska ulja, smole). Duvanski dim sadrţi kancoregenu materiju benzopiren.
Najviše ga ima u katranu koji se stvara u plućima pušaĉa. Osim raka pluća, izaziva infarkt srca, ĉir u stomaku,
hroniĉni bronhitis, rak usne duplje i grkljana.
318
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Nicotiana rustica L. (naslikao W. Thomé)
Listovi sluţi i kao sirovina za industrijsko dobivanje drugih proizvoda. Iz listova, kao i otpadaka u preradi
duvana za pušenje, moţe se izdvojiti ĉist nikotin koji sluţi kao vrlo korisno sredstvo u zaštiti bilja od insekata
(nikotinol) i kao sirovina za preradu u farmaceutskoj industriji.
U listovima duvana ima dosta organskih kiselina (naroĉito limunske i jabuĉne) koje se iz njega izdvajaju
odreĊnim tehnološkim postupkom i široko se primenjuju u prehrambenoj i u drugim industrijama. Seme duvana
sadrţi visok procent ulja, te se iz njega dobija cenjeno tehniĉko ulje. Cvetovi sluţe kao sirovina za razliĉite parfeme.
Stabla duvana mogu se preraĊivati u celulozu i papir.
Poreklo duvana
Duvan (Nicotiana tabacum L.), kao i krdţa (Nicotiana rustica L.), pripada rodu Nicotiana, familiji
Solanaceae. Rod Nicotiana obuhvata 60 do sada poznatih vrsta, od kojih najveći broj vodi poreklo iz Juţne i
Severne Amerike, a manji iz Australije. Za korištenje su od znaĉaja obiĉan duvan i krdţa. Ostale vrste rastu u
spontanoj flori, manji broj gaji se kao ukrasno, baštensko cveće.
Obe gajene vrste, duvan i krdţa (mahorka), vode porek1o iz Juţne Amerike (Peru, Bolivija, Ĉile). Obiĉan
duvan razvijao se istoĉno od planinskog lanca Anda a krdţa zapadno od njega.
319
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Centar porekla i rasprostranjenost duvana
Obe ove vrste gajili su starosedeoci Indijanci u davnoj prošlosti. Iz ovog centra širile su se na sever, preko
Meksika, sve do Kanade, i na jug do kraja juţ. obale Argentine. Starosedeoci Amerike upotrebljavali su duvan kao
sredstvo za uţivanje ili prilikom raznih verskih rituala i drugih sveĉanosti, udišući dim osušenog lišća duvana koje
je gorelo na otvorenoj vatri ili pušeći ga na lulu, ili u vidu smotuljaka, sliĉnih današnjim cigarama. Te smotuljke
starosedeoci na ostrvima oko Karipskog mora nazivali su tobagos, pa je po tome i duvan u najvećem broju zemalja
zadrţao naziv tabac (tobacco). Starosedeoci Indijanci uţivali su duvan i ţvakanjem i u vidu burmuta
(ušmrkavanje).
Smotuljci duvana (tobagos) u Indijanaca
Evropski narodi, a preko njih i narodi ostalih kontinenata (Azije, Afrike i Australije), upoznali su duvan tek
po otkriću Amerike i poĉeli ga gajiti i upotrebljavati kao sredstvo za uţivanje, preteţno pušenjem. Mnogi narodi
Starog sveta znali su za pušenje na lulu.To pominju Herodot i Plinije, o tome svedoĉe iskopine keltskih naselja i
razni istorijski dokumenti iz Afrike i Azije. MeĊutim, nema dokaza da su pušili duvan. Moţda su to bile neke druge
aromatiĉne trave. Pušenje duvana radi uţivanja proširilo se kao navika naroda Evrope, Azije, Afrike i Australije
vrlo brzo posle otkrića Amerike i upoznavanja i uvoĊenja duvana na kontinente Starog sveta. Za nepunih 100
godina po otkriću Amerike, duvan se poĉeo gajiti i upotrebljavati širom celog sveta.
Prvi opis duvana i njegove upotrebe dao je Amerigo Vespucci 1507, a seme krdţe prvi put je preneto u
Portugaliju 1518.
Posle otkrića Amerike, iseljenici pojedinih evropskih zemalja poĉeli su gajiti duvan po ugledu na
starosedeoce. Tako su Španci od 1520 poĉeli da proizvode duvan na Kubi i San Domingu, a potom i Portugalci u
Brazilu. Francuzi i Englezi su u Antilima poĉeli gajiti duvan od 1560. godine i izvoziti ga u Evropu. Duvan se
ubrzo raširio meĊu kolonistima Severne Amerike (Kanada, Louisiana). Raleigh je1584.godine preporuĉivao
engleskim kolonistima da gaje duvan u Virginiji, koja ubrzo postaje (1612) glavni snabdevaĉ Evrope. Francuski.
ambasador u Portugaliji Nicot je 1560. godine poslao seme krdţe na francuski dvor, sa preporukom o lekovitoj
vrednosti ove biljke, kojoj je docnije dao ime Herba katherinae. Iste godine i papski nuncije u Portugaliji šalje ovo
seme u Rim, gde dobiva naziv Herba santa. Kasnije Linne duvanu daje nauĉni naziv Nicotiana tabacum po
Nicotu. Prvi pokušaji gajenja duvana bili su 1566.godine u Francuskoj, 1574 u Italiji, 1620 u Nemaĉkoj (Baden), a
posle toga u Austriji, MaĊarskoj, Rusiji. 1570-1601. Portugalci su poĉeli da gaje duvan u svojim kolonijama u
zapadnoj Africi, zatim u Indoneziji. U istom razdoblju Španci su preneli duvan u Kinu, Japan i na Filipine. U
Tursku je prenet 1601 ili 1603 a odatle se ubrzo proširio na Balkan (Grĉka, Bugarska, Makedonija, Hercegovina,
juţna Srbija). Postoje dokumenti u dubrovaĉkom arhivu na osnovu
kojih se moţe pretpostaviti da je duvan u prenet u Dalmaciju i Hercegovinu preko Venecije, verovatno 10 do 15
godina pre ovog perioda.
Zanimljivo je da su Indijanci u Severnoj Americi preteţno gajili krdţu, a da je obiĉan duvan poĉeo da se
širi i gaji za trţište tek po dolasku Evropljana 1612. godine.
320
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Zahvljujući labilnoj genetskoj konstituciji i velikoj plastiĉnosti, kroz mutacije i spontane hibridizacije, a
kasnije smišljenim selekcionim radom, uz vrlo raznolik uticaj ekoloških uslova zemalja u gde se duvan proizvodio,
nastale su nove forme i sorte duvana kao i posebni ekotipovi odreĊenih bioloških i tehnoloških osobina.
Duvan se iz svoje prvobitne postojbine u suptropskoj zoni, kroz stoleća gajenja, prilagodio novim
uslovima. Danas se u svetu duvan proizvodi na 4 606 000 ha, sa ukupnom godišnjom proizvodnjom lista duvana od
7 085 000 t gde je proseĉni prinos 1538 kg/ha. Najveći svetski proizvoĊaĉi su Kina, Indija, Indonezija, Turska,
Brazil i SAD.
Proizvodnja duvana u svetu (list) u 2002. godini (izvor podataka FAO)
Zemlja Površina (ha) Proizvodnja (t) Prinos (kg/ha)
Argentina 69000 113 000 1 630
Bangladeš 33 000 37 000 1 117
Brazil 341 000 626 000 1 834
Bugarska 30 000 42 000 1 400
Kanada 28 000 75 000 2 797
Kina 1 604 000 2 610 000 1 627
Francuska 9 000 26 000 2 915
Grĉka 67 000 126 000 1 875
Indija 463 000 702 000 1 515
Indonezija 222 000 138 000 621
Italija 47 000 133 000 2 791
Japan 25 000 64 000 2 530
Republika Koreja 25 000 65 000 2 630
Pakistan 53 000 99 000 1 846
Filipini 48 000 71 000 1 493
Poljska 21 000 44 000 2 093
Španija 17 000 45 000 2 647
Tajland 52 000 61 000 1 178
Turska 293 000 262 000 893
SAD 263 000 576 000 2 191
Zimbabve 92 000 193 000 2 102
Svet 4 606 000 7 085 000 1 538
Cigare i cigarete
Botaniĉka lasifikacija
Rod Nicotiana, obuhvata oko 70 vrsta, a za gajenje su znaĉajni duvan Nicotiana tabacum i u manjoj meri
krdţa Nicotiana rustica. Obe vrste imaju 2n=24 hromosoma. Ostale se ĉesto nazivaju divljim vrstama.
Način pakovanja cigara
321
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Botanička klasifikacij duvana
Gajene vrste Divlje vrste
Nicotiana tabacum - obiĉni duvan Nicotiana sylvestris
Nicotiana rustica - krdţa Nicotiana glauca - višegodišnji
Nicotiana glutinosa
Nicotiana alata
Nicotiana paniculata
Nicotiana rusbyi
Nicotiana tomentosa
Pored botaniĉke klasifikacije koriste se i industrijska ) i tehnološka klasifikacija.
Shema industrijske klasifikacije duvana
Tehnološka klasifikacija duvana
Grupe duvana Naĉin sušenja
Light air cured Svetli duvani sušeni u hladu
Dark air cured Tamni duvani sušeni u hladu
Light sun cured Svetli duvani sušeni na suncu
Dark sun cured Tamni duvani sušeni na suncu
Fire cured Duvani sušeni na vatri i dimu
Orijentalni duvani Duvani sušeni na suncu
Morfološke osobine
Duvan je u umerenoj k1imi jednogodišnja zeljasta biljka, a u tropskoj i suptropskoj je ograniĉeno trajna.
Koren je vretenast sa mnoštvom ţila i ţilica koje se prostiru preteţno u površinskom sloju zemljišta.
Prema tome kako se pruţa korenov sistem, postoje forme sa preteţnim prostiranjem korena u površinskom sloju i
one ĉiji se koren razvija dublje i koje pokazuju izrazitiju otpornost prema suši. Moć usisavanja korena je dosta
dobra .
322
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Koren duvana Stablo duvana
Stablo po visini varira u širokim granicama, od 0,50 do 3 m, što zavisi od sorte, a delom i od ekoloških
uslova i primenjene agrotehnike. Ono je cilindriĉno, ĉlankovito, razgranato i pokriveno sitnim dlaĉicama. Broj
ĉlanaka, kao i njihova duţina, su do izvesne granice sortna osobina. Krajem vegetacionog ciklusa donji deo
stabla odrvenjava. Habitus biljke je kupast, valjkast, ovalan ili eliptiĉan.
Listovi zbog kojeg se duvan proizvodi, varira u vrlo širokim granicama po broju, krupnoći, obliku,
poloţaju prema stablu, debljini liske i karakteru nervature .
Listovi duvana
Ono je naizmeniĉno poredano na stablu, pod razliĉitim uglom (20-900). U nekim formama sedi, a u
drugima je na duţim ili kraćim peteljkama koje mogu biti obrasle zaliscima ili su gole. Duţina lista, prema
pojedinim sortama i uslovima gajenja, varira od 5 do 100 cm, a širina od 2 do 50 cm. Broj listova na biljci, u većine
sorata, varira od 20 do 30, ali postoje i mamutske (gigantske) forme u kojima broj listova moţe dostići i do 100.
Oblik lista moţe biti srcast, jajast, eliptiĉan ili kopljast.
Na jednoj te istoj biljci listovi su razliĉiti, kako po obliku, tako i po krupnoći, a i po rasporedu i broju
boĉnih nerava (rebara), i po uglu koji ovi zaklapaju sa glavnim nervom (rebrom). Broj boĉnih rebara povećava se
idući od donjeg ka gornjem. Obiĉno je listovi koje se razvija na srednjem delu stabla najkrupnije, dok su listovi sa
donjeg i gornjeg dela stabla sitniji. Donji listovi imaju najkrupnije epidermalne ćelije, a gornji najsitnije i sa
debljom kutikulom.
Površina liske pokrivena je višećelijskim ţlezdastim dlaĉicama iz kojih se luĉe etarska ulja i smolaste
materije koje su nosioci mirišljavosti i aromatiĉnosti duvana. Anatomska grada liske menja se sa uslovima ţivota
biljke, naroĉito s obzirom na reţim ishrane, obezbeĊenosti vodom i svetlošću.
Ako je biljka slabo obezbeĊena vodom, listovi debljaju, sudovno tkivo je izraţenije, a ćelije su
dimenzionalno smanjene. Ako nema dovoljno svetlosti, a dovoljna je koliĉina vlage, mezofil liske postaje
rastresitiji, sa većim medućelijskim prostorom. Listovi se razlikuju i po svome hemijskom sastavu, ne samo po
pojedinim sortama, već i u okviru iste sorte, u skladu sa promenama uslova gajenja. Listovi jedne te iste biljke
razlikuje se po hemijskom sastavu, pa prema tome i po svojoj upotrebnoj vrednosti. Dostiţu tehniĉku u razliĉito
vreme,. Sazrevanje listova poĉinje od osnove stabla i ide postepeno prema vrhu. Zbog toga se u proizvodnji duvana
listovi dele na grupe prema mestu na stablu i stizanju za berbu. Te grupe se zovu insercije. Najĉešće se listovi dele
na sledeće insercije: podbir, natpodbir, srednji listovi, podovršak i ovršak.
323
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Iz pazuha matiĉnih listova razvijaju se zaperci koji nisu poţeljni sa stanovišta proizvodnje, jer oduzimaju
hranu matiĉnim listovima, smanjujući mu kvalitet i prinos.
Hemijski sastav duvana
Pod hemjiskim sastavom duvana podrazurneva se hemijski sastav lista,
sirovine za duvanske preraĊevine. U hemijski sastav ulaze sledeće grupe
jedinjenja: voda, azotne materije, ugljenihidra i organske kiseline, pektinske
materije, etarska ulja i smole, mineralne materije i druge.
Grupu azotnih materija saĉnjavaju alkaloidi, belanĉevine, amini,
amidi, mineralne materije, amonijaĉne i druge materije. Najvaţnijii alkaloid
je nikotin (Cl0H14N2). On se nalazi u svim delovima duvana, sem u zrelom
semenu. Najĉešće ga ima u listovima. Smatra se normalnim da listovi sadrţe 1,2
do 2,0% nikotina.
Belanĉevine su nepoţeljan sastojak duvana. Ukoliko ih ima vrše utoliko
je duvan slabijeg kvaliteta slabo sagoreva, dim je neprijatnog mirisa, pali u
ustima, ima gorak ukus, draţi na kašalj.
Proseĉan sadrţaj belanĉevina je 7,5%. Ostalih azotnih jedinjenja ima do
2% i pretpostavlja se da ona bitno ne utiĉu na kvalitet. Grupu ugljenih hidrata ,
ĉini više jedinjenja (sirovo vlakno, pektini, dekstrini, fruktoza, glukoza).
Ukoliko duvan sadrţii više ugljenih bidrata, naroĉito prostih, utoliko je
kvalitetniji. Duvan dobrog kvaliteta sadrţi obiĉno 10% prostih ugljenih
hidrata, a slabo obiĉno ispod 5%. Insercije listova
Hemijski sastav duvana po insercijama (u %), ĐorĎević, 1961.
Grupa jedinjenja Donje insercije Gornje insercije
Voda 7,55-7,72 9,09-10,39
Ugljeni hidrati 12,89-15,64 24,25-26,60
Organske kiseline 2,65-4,62 5,46-7,97
Etarska ulja i smole 12,39-12,58 15,17-16,11
Ukupan azot 2,01-2,22 2,22-2,67
Nikotin 1,47-1,64 1,15-1,52
Mineralne materije 19,42-25,37 15,05-17,68
Za ocenu kvaliteta duvana koristi se Šmukov broj koji oznaĉava odnos prostih ugljenih hidrata (fruktoze) i
belanĉevinskih materija. Ukoliko je ovaj broj veći, utoliko je kvalitet duvana bolji.
Duvan dobrog kvaliteta ima Šmukov broj iznad 1,2, srednjeg oko 1,0, a slabog ispod 1,0.
Za ocenu jaĉine duvana koristi se procenat nikotina.
Od organskih kiselina u duvanskom listu zastupljene su jabuĉna, limunska,
oksalna i druge, ali njihov uticaj na kvalitet nije dovoljno poznat.
U grupu aromatiĉnih materija spadaju etarska ulja smole, koje utiĉu na miris
duvana i aromatiĉnost duvanskog dima. Pektinskih materija duvanski list sadrţi oko 11
%. Njihov znaĉaaj za kvalitet nije utvrĊen. Mineralne materije u većini poboljšavaju
sagorljivost i ravnomernost sagorevanja (K, Ca, Mg, Na, Mu, P), dok jedinjenja hlora
pogoršavaju sagorljivost. Polifenolnih materija ima 4-6% i pri sporom sušenju daju crnu
boju. Od ostalih jedinjenja vaţni su glikozidi, lignin parafin i inozit.
Cvetovi se razvijaju na vrhu stabla. Skupljeni su u rastresitu cvast. Ĉašiĉnih
listića ima pet koji su meĊusobno srasli. Kruniĉnih listića ima takoĊe pet, beli su,
ruţiĉasti ili crveni, već prema sorti, u donjem delu srasli u dosta dugaĉku cev. U gornjem
delu takoĊe su manje ili više srasli. U cvetu se nalaze pet prašnika i tuĉak. Duvan je
fakultativno autogama biljka, odnosno, oprašivanje cvetova moţe biti autogamo, ali je
vrlo ĉesto i ksenogamo -pomoću insekata (pĉele, bumbari), jer se u dnu plodnika nalaze Cvat duvana
nektarske ţlezde.
324
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
GraĎa cveta Nicotiana tabacum
GraĎa cveta Nicotiana rustica
Plod je dvodelna ĉahura, koja po obliku moţe biti loptasta, eliptiĉna ili jajasta. U većine formi puca i
seme se osipa. Jedna ĉahura sadrţi 2 000 do 4000 semenki.
Plod (čahura) Nicotiana tabacum Plod (čahura) Nicotiana rustica
Seme je vrlo sitno. Masa 1000 zrna iznosi 0,06 do 0,08 g. Bubreţasto je, hrapavo, mreţaste površine,
mrko. Klijavost semena moţe se odrţati više godina. Seme duvana sadrţi 30 do 42% masti i do 26% belanĉevina.
Kada je u fazi pune zrelosti ne sadrţi nikotin.
325
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Seme N.tabacum (levo) i N.rustica (desno) Presek semena duvana
Biološke osobine
Duvan reaguje vanredno izrazito na promene uslova spoljne sredine i na primenjenu tehniku gajenja, u
prvom redu porastom i dinamikom razvića. To je naroĉito izraţeno u krupnoći i teksturi listova kao i u njegovom
hemijskom sastavu. Ova okolnost omogućuje da se u tehnici proizvodnje podesnim postupcima deluje u odreĊenom
pravcu.
S obzirom na to da je seme duvana vrlo sitno, proizvodnja obuhvata dva osnovna perioda: period razvića
rasada i period razvića biljke na njivi. U periodu rasada koji u skladu s uslovima spoljne sredine i primenjene tehnike, traje 30-50 dana razlikuje
se nekoliko faza:
1. Faza klijanja semena nastupa pri povoljnoj vlaţnosti i pogodnim toplotnim uslovima. Optimalna
temperatura za klijanje semena je 25 do 280C, i tada klijanje traje 2do3 dana. Minimalna je oko 4,6
0C, ali onda seme
poĉinje klijati sa velikim zakašnjenjem .
2. Faza nicanja (od završetka klijanja do obrazovanja prvog stalnog lista, pri ĉemu primarni koren
dostiţe duţinu od oko 10 cm) odvija se pri optimalnoj temperaturi, povoljnoj vlaţnosti i uz dovoljno svetlosti i traje
6do 8 dana. U ovoj fazi nije potrebna velika koncentracija mineralne hrane.
Faze klijanja i nicanja duvana
3. Faza ukorenjavanja rasada traje 14-15 dana i obuhvata vreme od pojave prvog stalnog lista do
trećeg; tada se nadzemni delovi slabo razvijaju, a korenov sistem raste vrlo intenzivno, po dubini i
horizontalno.Posle faze ukorenjavanja,. na rasadu se svakih 4do 5 dana obrazuje po jedan novi list, koji se poĉinje
dimenzionalno uvećavati.
Svetlost i obilje mineralne hrane, naroĉito fosfora i kalijuma, su od bitnog znaĉaja za ovu fazu razvića, dok
se snabdevanje biljke vodom umanjuje.
326
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Rasadnik duvana Porast duvana nakon presaĎivanja
4. Faza stasavanja rasada traje do obrazovanja 5 do 6 stalnih listova. Stablo je dovoljno ĉvrsto, visoko
oko 10 cm. U ovoj fazi biljka ima povećane potrebe za azotom i svetlošću, a umanjene za vlagom.
Period razvića rasaĊenog duvana na njivi obuhvata nekoliko faza:
1. Faza ukorenjavanja rasaĊenih biljaka karakteriše se potpunom stagnacijom porasta nadzemnih
delova u toku 12 do15 dana. Za to vreme se intenzivno razvija korenov sistem duvana na dubini od 20 do 25 cm.
Toplota i povoljna vlaţnost su bitni faktori za odvijanje ove faze.
2. Faza bujnog porasta biljke obuhvata period od završetka ukorenjavanja do pojave prvog cvetnog
pupoljka. Tada stabljika raste u duţinu, uvećavaju se obrazovani listovi i ubrzano se javljaju novi. Dimenzionalni
porast listova nastupa obiĉno posle obrazovanja prvih 6 do 7 listova, a prati ga usporeni porast stabla u duţinu.
Posle toga se obrazuje novih 6 do 7 listova, sve do pojave prvog cvetnog pupoljka. Tada biljka ima najveće potrebe
za svetlošću, vlagom i mineralnom hranom. Ako su te potrebe potpuno zadovoljene, faza traje 40 do 50 dana, ako
nisu, faza se produţuje. Ukupan broj obrazovanih listova je manje-više stalan za odreĊenu sortu, u granicama
normalnog variranja.
Biljka duvana u fazi brzog porasta Usev duvana u porastu
327
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Duvan u fazi cvatnje Usev duvana u punoj cvatnji
3. Faza cvetanja obuhvata vreme od pojave prvog cvetnog pupoljka do poĉetka obrazovanja plodova i
traje 20 do 30 dana. Cvetanje teĉe od centralnog dela cvasti prema periferiji. Suša i visoka temperatura ubrzavaju
tok ove faze, ali smanjuju broj obrazovanih cvetova i plodova.
4. Faza obrazovanja plodova i sazrevanja semena traje od oplodnje prvih cvetova do vremena u
kome toplota i vlaga omogućuju obrazovanje plodova i sazrevanje semena. Kvalitetno seme obrazuje se pri
srazmerno visokoj temperaturi (iznad 220C) i niskoj relativnoj vlaţnosti vazduha. Ova faza traje 15 do 30 dana.
Obrazovanje listova i njihova tehniĉka zrelost odvijaju se tokom svih faza, posebno intenzivno u fazi
bujnog porasta, pa se ne mogu posmatrati kao posebna faza u razviću duvana.
List se dimenzionalno razvija najpre umnoţavanjem ćelija (do 20% svoje konaĉne površine), a potom
njihovim porastom. List raste 20 do 25 dana. MeĊutim, njegova fiziološka funkcija nastavlja se još 20 do 30 dana.
Pri tome se asimilativi nagomilavaju u njegovim tkivima, uz to delimiĉno otiĉu prema mladim listovima i
generativnim organima. Kada je dostignuta ravnoteţa izmeĊu stvaranja i oticanja asimilativa, odnosno, kada su ove
grupe materija u harmoniĉnom odnosu, list je dostigao svoju tehniĉku zrelost.
Tehniĉka zrelost listova odreĊenih insercija (spratova) pojedinih sorata duvana, pri odreĊenim uslovima
spoljne sredine, manifestuje se nizom karakteristiĉnih pojava i promena, jer se pojedine insercije obrazuju pri
razliĉitom stepenu delovanja pojedinih ĉinilaca spoljne sredine. Pre svega, ugao lista prema stablu povećava se.
Listovi postaju lepljivije, sa karakteristiĉnim sjajem i mirisom. Karakteristiĉna je pojava bledozelene ili ţućkaste
boje po ivici liske ili u vidu većih ili manjih polja po ĉitavoj površini (brokanje). Tehniĉka zrelost listova nastupa
postupno. Poĉinje od listova sa donjeg dela stabla, preko srednjeg, a završava sa listovima na gornjem delu. Tim
redom obavlja se i berba.
Ukoliko se listovi ne beru postupno i pravovremeno, postaje prezrelo, zato što asimilati otiĉu prema
gornjim listovim i generativnim organima. Prezrelo listovi menjaju svoj hemijski sastav, postaju sve manje pogodni
za pušenje, ubrzo posle prezrevanja odumiru i suše se.
328
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Duţina vegetacije duvana, od rasaĊivanja do završetka berbe litova, varira, prema sorti i ekološkim
uslovima, od 100 do 140 dana, a do sazrevanja semena od 120 do 150 dana.
Uslovi uspevanja
U pogledu odnosa prema ekološkim uslovima, posebno prema klimatskim i edafskim faktorima, pojedine
sorte i robni tipovi duvana reaguju razliĉito. S obzirom na svoje poreklo, duvan treba mnogo toplote i svetlosti
tokom ĉitavog vegetacionog ciklusa.
Odnos prema toploti.-Minimalna temperatura za klijanje semena je 4,60 C, meĊutim, kako pri toj
temperaturi klijanje traje vrlo dugo, u praksi se smatra da je ona oko 120C. Optimalna temperatura za razviće
duvana je od 25 do 28
0C. Na temperaturi ispod 10
0C duvan obustavlja svoj porast i razviće, a ugiba na -1 do -2
0C.
Suma temperature za uspešno gajenje duvana kreće se od 18500 do 32000C, što zavisi od visine srednje dnevne
temperature i od stepena ranostasnosti same sorte.
Odnos prema svetlosti.- Duvan je heliofilna biljka, jer ima velike zahteve prema svetlosti. Ne podnosi
senu a odgovaraju mu prisojni poloţaji. Duvan gajen u u uslovima ograniĉenog osvetljenja ima neţnije lisno tkivo,
manji broj stoma, neţniji provodi sistem i tanje stablo. Ova pojava se koristi za proizvodnju visokokvalitetne
sirovine za izradu cigara. U pogledu fotoperiodske reakcije, neke sorte duvana su kratkog dana, druge su dugog
dana, a postoji izvestan broj sorata koje su fotoperiodski indiferentne.
Odnos prema vodi.-Potrebe duvana za vodom razliĉite su u pojedinim fazama njegovog razvića. One su
dosta velike u periodu razvića rasada, isto tako u fazi ukorenjavanja rasadnih biljaka, a najveće u fazi bujnog
porasta, dok su u generativnoj fazi znatno smanjene.
Smatra se da se duvan najbolje razvija pri vlaţnosti zemljišta od 60 do 80% od maksimalnog vodnog
kapaciteta. Slabije snabdevanje biljaka vodom od velikog je znaĉaja za postizanje visokog kvaliteta aromatiĉnih
duvana, naroĉito u doba sazrevanja srednjih i gornjih listova. Za krupnolisne duvane poţeljno je da se biljka
normalno obezbeĊuje vlagom tokom cele vegetacije. Gornja granica padavina za gajenje orijentalnih, aromatiĉnih
duvana za vreme vegetacionog perioda na njivi iznosi 250 mm, a donja 100 mm. u uslovima manjih koliĉina
padavina od 100 mm nije moguće gajiti duvan bez navodnjavanja. Kod gajenja krupnolisnih duvana potrebne
koliĉine vode su mnogo veće.
Odnos prema zemljištu.-OdreĊene sorte i robni tipovi razliĉito reaguju na pojedine tipove i varijetete
zemljišta. Zajedniĉko im je da zahtevaju zemljište dobrih fiziĉkih osobina, sa povoljnim vodnim i toplotnim
reţimom.
Pri gajenju sitnolisnih, aromatiĉnih duvana treba dati prednost zemljištu na brdskim i nagnutim poloţajima,
relativno slabije plodnosti, naroĉito sa manjim sadrţajem azota. Takva su zemljišta crvenice, lakše gajnjaĉe,
deluvijalna i skeletoidna zemljišta.
Za krupnolisne duvane pogodna su i plodnija zemljišta, snabdevena dovoljnim koliĉinama fosfora i
kalijuma, ao što su aluvijumi, plodnije crvenice i gajnjaĉe, a za neke sorte duvana i ĉernozem.
U pogledu reagovanja na pH vrednost zemljišta, pojedine sorte duvana ponašaju se razliĉito. Većina sorata
pokazuje najbolje rezultate na slabo kiselim zemljištima, ali neke uspevaju i na neutralnim i slabo alkalnim.
Agrotehnika za duvan
U gajenju duvana jasno se izdvajaju dve faze: 1.) proizvodnja rasada i 2.) proizvodnja duvana na njivi.
Proizvodnja rasada
Duvan se razmnoţava semenom preko rasada zato što
mu je seme sitno, a biljka treba mnogo toplote koja se u većini
rejona umerene klime ne moţe obezbediti rano na otvorenom
polju.
329
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Rasad duvana proizvodi se u toplim, polutoplim ili hladnim lejama, prema toplotnim uslovima rejona u
proleće. Tehnika proizvodnje rasada je istovetna kao i za povrtne useve.
Izbor mesta i zemljišta za rasadnik.- Mesto za rasadnik treba da bude ravno ili sa malim nagibom
zaštićeno od jakih vetrova u blizini vode za zalevanje. Najbolja su glinasto peskovita zemljišta. Teška zemljišta
nisu pogodna za proizvodnju rasada.
Priprema leja na rasadniku. – Priprema leja poĉinje sa oranjem ili prekopavanjem mesta za rasadnik.
U proleće se zemljište ponovo obradi, a mesta za leje se obeleţe. Duţina leje iznosi od 10 do 20 m, a širina 1.0 do
1.2 m. Rastojanje izmeĊu leja je 40 cm. Potrebna površina rasadnika po hektaru duvaništa obraĉunava se i na
osnovu gustine rasaĊivanja pojedinih sorata, odnosno broja biljaka po hektaru, Priprema leja na
rasadniku
i podataka da se sa 1 m2 rasadnika moţe dobiti oko 500 do 600 biljaka kvalitetnog rasada. Za razliĉite sorte i
robne tipove duvana potrebna površina rasadnika za hektar duvana kreće se od 30 do 300 m2 leja.
Na leje se nabaci zemlja tako da ona bude viša za 10 cm od nivoa puteljka izmeĊu leja. Posle formiranja
leja, površina se ravna a zemlja se sabija valjkom ili obiĉnom daskom.
Dezinfekcija zemljišta i Ċubriva za pokrivanje leja.- Dezinfekcija zemljišta na lejama vrši se
pomoću metil-bromida ili dimidom. Dezinfekcija metil-bromidom vrši se tako da se na pokrivenoj leji
polietilenskom folijom na 2 do 3 dana pre setve za rasad, postavljaju se limene kutije preparata, koji su obiĉno od
800 g. Bušenjem kutije metil-bromid se oslobaĊa i prodire u zemljište i u Ċubrivo za pokrivanje koje je prethodno
postavljeno na jednom kraju leje. Polietilenska folija se ukopa u zemljište na sve ĉetiri strane leje. Metil-bromid
uništava prouzrokovaĉe bolesti, štetoĉine i korov. Posle 24 sata leje se otvaraju. Metil –bromid je jak otrov, zato
treba izbegavati njegovo udisanje i direktan dodir s koţom.
Upotreba herbicida dimida je jednostavnija. Upotrebljava se u koliĉini od 8 do 10 g rastvorenog u 5 litara
vode na 10 m2 leje, odmah posle setve i pokrivanja semena stajskim Ċubrivom. Dimid se aplicira leĊnom
prskalicom. Posle prskanja, odaje se još vode da bi herbicid ušao dublje u zemljište.
Naklijavanje semena.- Seme mora imati najmanju klijavost od 86% a ĉistoću 94%, dobro
dezinfikovano0.2% rastvorom formalina.
Potrebna koliĉina semena stavlja se u platnenu kesu i ostavlja u mlaku vodu od 20 do 300C na period
namakanja od 15 do 20 ĉasova. Odrţavanje temperature vode vrši se dodavanjem mlake vode. Zatim se seme drţi
u toploj prostoriji i s vremena na vreme meša. Nakon 4 do 5 dana na semenu se pojavljuju bele taĉkice. Sa
naklijavanjem se prestaje ako je 30% semena naklijalo. Posle toga se seme prosuši i onda je spremno za setvu.
Setva semena.-Potrebna koliĉina semena za m2 leja iznosi 0,3-1,0 g. Bolje je upotrebljavati manje
koliĉine, jer gust sklop ometa normalno razviće biljke, a omogućuje jaĉe širenje kriptogamskih bolesti. U toplijim
krajevima setva sredinom marta. Setva se najĉešće vrši ruĉno. Leja se najpre polije vodom. Seme pomešano sa
nekom inertnom materijom (pesak, pepeo) u odnosu 1:100 poseje se ravnomerno po tihom vremenu. Posle setve,
leje se ravnomerno prekriju dobro zgorelim dezinfikovanim i isitnjenim Ċubrivom u sloju od 0.4 do 1 cm. Nakon
toga se leja ponovo lagano nabije i pokrije folijom.
Nega rasada. -Sastoji se u zalivanju, prihranjivanju, plevljenju, pokrivanju i zaštiti od bolesti i
štetoĉina. Pri zalivanju rasada potrebno je obratiti paţnju na to, da od setve od faze ukorenjavanja treba zalivati od
2 do 3 l/m2.
Ne sme se dopustiti zasušivanje zemljišta. Od faze ukorenjavanja do poĉetka bujnog porasta, treba
zalivati reĊe sa 3 do 4 l/m2. U ovom periodu jedno zasušivanje u trajanju od 3 do 5 dana pozitivno utiĉe na bolji
razvitak korena. U daljnjim fazama razvoja rasada treba zalivati reĊe ali s većom koliĉinom vode od 4 do 6 l/m2.
Prihranjivanje rasada se obavlja u 2 do 3 navrata i to 7 do 10 dana posle ukorenjavanja rastvorom
mineralnih Ċubriva. Za prvo prihranjivanje upotrebljava se rastvor 10 g amonijum nitrata ili salitre, 10 g
superfosfata i 5 g kalijuma u 2 l/m2 vode. Za drugo i treće prihranjivanje, koliĉine rastovra se duplo povećavaju.
Posle prihranjivanja, rasad se ispire vodom da ne bi došlo do oţeglina na listu duvana usled delovanja soli. U
prihranjivanju rasada moţe koristiti Ċubrivo peradi. Deo Ċubriva se rastvori u 10 delova vode i ostavi 7 do 10 dana
na suncu radi fermentacije. Ovaj rastvor se pre upotrebe meša sa istom koliĉinom vode i njime se zalije rasad sa 2
l/m2. nakon toga se rasad obavezno ispire ĉistom vodom.
330
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Rasad u lejama spreman za rasaĎivanje Rasad duvana u zaštićenom prostoru (staklenik)
Plevljenje rasada se vrši na lejama gde nije korišten herbicid ili je herbicid imao slab efekat. Plevljenje
se vrši ruĉno ali se prethodo leja zalije vodom da se korov lakše ĉupa. Posle plevljenja se leja opet zalije vodom da
se zemljište slegne. Prilikom plevljenja, pod uslovom da je rasad pregust obavlja se i proreĊivanja rasada.
Plevljenje rasada Sadnice duvana
Regulisanje toplotog reţima pod folijom vrši se pokrivanjem i otkrivanjem leja.
Zaštita rasada od plamenjaĉe vrši se 0.4% rastvorom preparata cineba i 0.2% rastvorom antracola. Protiv
crne truleţi upotrebljava se preparat benlate u koliĉini od 0.5 do 1 g/m2 aktivne materije sa 3 do 4 l vode. Štetni
insekti se uništavaju odgovarajućim insekticidima, puţevi limacidima, rovci rodenticidima a krtica zatrovanim
kišnim glistima (fosfid).
Prema naĉinu proizvodnje, odnosno prema toplotnim uslovima, rasad stasava za 35 do 60 dana. Završna
operacija u proizvodnji rasada je njegovo kaljenje, koje se ostvaruje tako da se leje potpuno otkriju, a rasad
smanjeno zaliva. Sa zalivanjem se prestaje 3 do 4 dana pre rasaĊivanja, a oko 10 dana prestaje se sa prekrivanjem i
prihranjivanjem. Rasad je dovoljno kaljen ako se omota oko kaţiprsta a njegovo stablo se ne prelomi. Rasad je
331
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
pogodan za rasaĊivanje kada ima 6 do 7 razvijenih listova i kad je stabljika dovoljno ĉvrsta, elastiĉna i duga 8 do 10
cm. Pri ĉupanju rasada se obilno zaliva vodom i vadi se struk po struk. Išĉupani struk se se stavlja u korpe ili
sanduke sa korenom okrenutim prema sredini korpe, pokrije vlaţnom travom i prevozi do mesta rasaĊivanja. Sitniji
rasad se ostavlja za kasniji roke sadnje. Posle ĉupanje rasada, leja se zalije ĉistom vodom.
Proizvodnja duvana u njivi
Gajenje duvana u monoprodukciji vodi smanjenju prinosa i sniţavanju kvaliteta. U mnogim rejonima, gde
se proizvode kvalitetni duvani, monoprodukcija je uvedena zato što nedostaju površine zemljišta na kojima bi se
duvan gajio u plodoredu. Povoljni rezultati u gajenju duvana mogu se postići jedino racionalnim Ċubrenjem, uz
obavezno unošenje zgorelog stajskog Ċubriva svake godine. Ovi i rezultati su u svakom sluĉaju slabiji u poreĊenju
sa onima pri proizvodnji duvana u sistemu plodoreda.
Pri gajenju u sistemu plodoreda duvan dolazi na odreĊeno polje svakih 5 godina. Najpovoljniji predusevi
za duvan su ozima strna ţita (pšenica i jeĉam), jednogodišnje mahunjaĉe (konzumni i stoĉni grašak, bob, grahorica).
Pogodni predusevi su i višegodišnje trave. Okopavine, naroĉito kukuruz, pasulj i krompir, nisu pogodni predusevi
za duvan, jer ih napadaju iste štetoĉine (sovice i ţiĉnjaci). Nepogodni su i suncokret i konoplja, jer stradaju od istog
parazita -Orobanche sp.
Pošto se monoprodukcija duvana vrlo ĉesto ne moţe izbeći, unose se, kao meĊusezonski usev, ozimi
grašak ili ozima grahorica u smeši sa ovsom ili jeĉmom. Ovakva smeša seje se u jesen, posle dobro izvedene
osnovne obrade zemljišta. Ponikle biljke se tokom jeseni dobro razviju i tako spreĉavaju eroziju zemljišta. Rano u
proleće ova zelena masa se pokosi i sva zaore, ako je zemljište neplodnije.Pokošena masa sakupi se za stoĉnu hranu,
a samo strnjika zaore, ako je zemljište nešto plodnije. Posle se zemljište normalno priprema za rasaĊivanje duvana.
Gajenje smeše graška ili grahorice, kao meĊusezonskih useva u monoprodukciji duvana, pruţa niz prednosti.
Zasejana smeša spreĉava eroziju zemljišta a zemljište se obogaćuje organskim materijama ĉime se poboljšavaju
strukturnost i plodnost. Posle zaoravanja i zelene mase moţe se na vreme pripremiti zemljište za rasaĊivanje i
duvana.Duvan posle ove smeše daje veće prinose, a najĉešće i bolji kvalitet.
Obrada zemljišta za duvan mora biti dobro i kvalitetno izvedena jer duvan traţi dobro obraĊeno
zemljište. Postoji tri naĉina obrade zemljišta za duvan: a)osnovna obrada se u jesen, b) obrada pre rasaĊivanja
duvana i c)meĊuredna obrada.
Kao i za druge useve koji se seju ili rasaĊuju u proleće osnovna obrada zemljišta za duvan obavlja se se u
jesen. Samo izuzetno, na jako nagnutim terenima, osnovna obrada se obavlja u proleće. Dubinu oranja treba da bude
izmeĊu 20 i 30 cm. Uzorano i poĊubreno zemljište ostavlja se da prezimi u otvorenim brazdama do proleća, kada se
priprema za rasaĊivanje.
Korenov sistem sadnica duvana Sadnica duvana
U proleće, ĉim se zemljište prosuši, poĉinje se sa prolećnom obradom. Ova obrada se sastoji od 2 do 3
tanjiranja i drljanja (ili setvospremaĉ), a ako je zemljište jako zbijeno, primenjuje se jedno pliće prolećno oranje a
posle toga brananje i drljanje. Poslednja prolećna obrada se primenjuje 3 do 5 dana pre rasaĊivanja duvana.
Đubrenje.-Za osnovno Ċubrenje obavezno se upotrebljava od 10 do 20 t/ha stajskog Ċubriva. Za duvan
je napravljena posebna kombinacija NPK hranjiva u kompleksnim Ċubrivima sa manjim udelom azota (NPK
3:11:10). Đubrenje ovim kompleksnim Ċubrivom vrši se u proleće prilikom preposlednjeg oranja odnosno
332
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
predsetvene obrade zemljišta u koliĉini od 200 do 400 kg/ha za orijentalne i 400 do 800 kg/ha za krupnolisne
duvane. Raspored hraniva je takav da se 60% azota i fosfora i cela koliĉina kalijuma daje na oko 30 dana pre
rasaĊivanja, ostatak azota i fosfora odnosno 20% prilikom rasaĊivanja i 20% posle rasaĊivanja. Ukoliko se duvan
gaji na peskovitim zemljištima, unosi se i kalijumovo Ċubrivo (100 do 200 kg/ha). Ova Ċubriva ne bi trebalo da
sadrţe hlor jer ovaj smanjuje sagorljivost duvana pri pušenju. Ona daju najbolji efekt ako se unose u fazi bujnog
porasta duvana na njivi. Visoke doze azotnih Ċubriva deluju nepovoljno na kvalitet duvana, naroĉito aromatiĉnih.
RasaĊivanje duvana. -Postavljanje duvana iz rasadniĉkih u njivske uslove predstavlja veoma znaĉajan
momenat u njenom razviću. U novoj sredini, gde deluju vegetacioni ĉinioci sa izmenjenim intenzitetom, biljka treba
da se osposobi na ove nove, izmenjene uslove. U vezi s tim treba imati u vidu sledeće momente: a) vreme
rasaĊivanja, b) gustina rasaĊivanja, c) priprema zemljišta za rasaĊivanje i d) tehnika rasaĊivanja.
Sadnja duvana automatskom sadilicom Sadnja duvana poluautomatskom sadilicom
Vreme rasaĊivanja. -RasaĊivanje duvana treba obaviti onda kada prestane opasnost od mrazeva i kada
temperatura zemljišta na dubini od oko 10 cm bude iznad 100C.
Radni organ sadilice duvana Red duvana nakon sadnje
U svakom sluĉaju, od presudnog znaĉaja je da se duvanska biljka rasaĊuje u takvim hidrometeorološkim
uslovima na njivi koji će omogućiti postupni prelaz od higrofitnih prema kserofitnim uslovima. Na podruĉju
Hercegovine, vreme rasaĊivanja je u aprili a u severnijim podruĉjima do 25. maja.
333
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sadilica za duvan (desno)
Potrebno je da zemlja bude isitnjena i površina poravnata. Besprekorna priprema je posebno znaĉajna kada
se rasaĊuje mašinama. Ako se rasaĊuje ruĉno, sadiljkom, površina se prethodno izbrazda markerom. U sluĉaju jake
suše u vreme rasaĊivanja, potrebno je prethodno zaliti po mogućstvu celu površinu ili bar brazde u koje će se duvan
rasaĊivati.
Gustina rasaĊivanja. -Gustinom rasaĊivanja odreĊuje se biološki prostor svake biljke na njivi. Ona ima
vrlo veliku regulacionu moć na prinos i kvalitet duvana. Gustina rasaĊivanja zavisi od više uslova, kao što su: sorta,
vlaţnost zemljišta, navodnjavanje i dr.
Gustina rasaĎivanja duvana
Sorta Rastojanje sadnje
Broj strukova /ha IzmeĊu redova U redu
Jaka i Jabel 45 10 222 000
Prilep 45 15 148 000
Otlja 50 20 100 000
Drina 50 30 66 000
Ravnjak, Avala, 45 45 49 300
Veliki hercegovac 70 45 37 000
Berley 90 40 28 000
Virginia 90 50 22 000
Gustina rasaĊivanja zavisi od habitusa gajene sorte, a delom i od plodnosti zemljišta. Sitnolisni, aromatiĉni
duvani rasaĊuju se gusto, a krupnolisnima daje se veći vegetacioni prostor. Gustina rasaĊivanja utiĉe na veliĉinu
prinosa duvana, ali i na njegov kvalitet. Gušće rasaĊeni duvan ima sitnije listovi, neţnije tkivo i sadrţi manje
nikotina.
Priprema zemljišta za rasaĊivanje. - Na obraĊenom zemljištu se prvo plugom vrši parcelacija. Kod nekih
zasada širina pojedinih parcela je oko 50 m, a kod individualnih parcela iznosi od 5 do 10 m. Rastojanje izmeĊu
parcela je 50 do 60 cm. Na većim zasadima ovo rastojanje je 2 do 3 m. Po izvršenoj parcelaciji pristupa se
obeleţavanju redova. Povlaĉenje redova obiĉno se vrši motikom. Ova radnja kod naprednijih proizvoĊaĉa vrši se
plugom, posebnim markerom ili kultivatorom. Dubina obeleţenih redova iznosi oko 5 cm. Najpogodniji pravac
redova rasaĊenog duvana je sever-jug, zbog bolje obezbeĊenosti svetlošću.
Tehnika rasaĊivanja. -RasaĊivanje duvana vrši se ruĉno ili mašinski. Kod ruĉnog rasaĊivanja ovaj posao
vrši se drvenom sadiljkom. U već markiranoj brazdi, na odreĊenom rastojanju, sadiljkom se pravi rupa duboka oko
10 cm. Ako je zemljište suvo, potrebno je prethodno da se izvrši zalivanje redova vodom. Zatim se postavlja biljĉica
i sadiljkom na 2 do 3 cm se zabije koso ka korenu rasada i lakim priitskom sadiljka se ispravlja. RasaĊeni strukovi
zaliju se vodom. Koliĉina vode iznosi oko 0,3 do 0,5 litara po jednoj biljci ako se zaliva neposredno uz struk
duvana.
Ova operacija treba u potpunosti da bude mehanizovana, a za to
334
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
postoje dobra rešenja. Najbolje je rasaĊivati pred kišu, ili posle kiše. Za
vreme vrelih i toplih dana rasaĊivati treba u popodnevnim ĉasovima.
Tamo gde postoje mogućnosti duvan se posle rasaĊivanja navodnjava sa
20-40 1/m2 vode, radi boljeg ukorenjavanja. Primanje rasada smanjuju
zemljišne štetoĉine. Zbog toga se pre sadnje mora znati brojnost
pojedinih vrsta štetoĉina u zemljištu i preduzeti potrebne mere za njihovo
suzbijanje. Za suzbijanje korova upotrebljavaju se herbicidi, i to prilikom
kultiviranja pred sadnju uz inkorporaciju u zemljište ili prskanjem 1 do 2
dana pred sadnju. Uz inkorporaciju pred sadnju upotrebljavaju se benefin
u obliku preparata balan 24%, evanco 9 l/ha i nitralen u obliku
preparata planavin 75% WP shell 3 kg/ha. Prskanjem zemljišta pre
sadnje upotrebljavaju se alahlor u obliku preparata lasso 48% EC u
koliĉini 2-4 kg/ha i metobromuron u vidu preparata patoran 50 WP.
Pri mehanizovanom rasaĊivanju, rasaĊuje se u trakama, tako da
jee izmeĊu svaka dva reda u traci manje rastojanje, a izmeĊu traka veće.
Tek rasaĊene biljke treba obavezno da se zaliju. Za vrelih i toplih dana
bolje je rasaĊivati samo u popodnevnim ĉasovima.Pri oblaĉnom vremenu
moţe se rasaĊivati celog dana. Pri ruĉnom rasaĊivanju jedan radnik moţe
za 9 ĉasova rasaditi 2000 do 5000 biljaka, dok je pri mašinskom
rasaĊivanju uĉinak po jednom radniku s 4 do 5 puta veći.
Nega. - Na duvaništu obuhvata niz mera uobiĉajenih za druge
okopavine (kultiviranje, prihranjivanje, navodnjavanje i zaštita od bolesti
i štetoĉina), ali i neke koje su u izvesnoj meri specifiĉne (zakidanje
zaperaka i zalamanje cvasti). Izgled redova duvana
Radovi u duvaništu (nekad)
Kultivira se 2-3 puta, na dubini od 10 do 15 cm, a interval izmeĊu prašenja zavisi od pojave korova i
obrazovanja pokorice. Ako se aromatiĉni duvani gaje na nešto plodnijim zemljištima, u kišnim godinama treba
smanjiti broj kultiviranja da bi se spreĉilo krupnjanje listova. Ovo se ne odnosi na kultiviranje krupnolisnih duvana
kojima takvo ograniĉenje nije potrebno.
Primena herbicida, pored okopavanja i meĊurednog kultiviranja je glavna mera zaštite protiv korova.
Danas u u upotrebi herbicidi na bazi benfluralina sa 5-7 l/ha pre rasaĊivanja uz inkorporaciju (preparat bonalan
EC), dazometa sa 200 do 250 g/ha koji se koristi kada je duvan još u lejama (preparat bosamid granulat),
klomazona sa 1 l/ha pre sadnje uz inkorporaciju (preparata command 4-EC), naprobamida sa 2 do 3.5 l/ha u
lejama i polju uz inkorporaciju (preparata devrinol WP) i drugi.
335
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Okopavanje duvana
Navodnjavanje. -U razliĉitim fazama razvića biljka duvana ima razliĉitu potrebu za vodom. U ovom
periodu razlikujemo tri faze: 1) ukorenjavanje, 2) formiranje lisne mase i 3) sazrevanje listova.
U prvoj fazi koja traje od rasaĊivanja do formiranja 1/3 listova biljka treba da bude stavljena u uslove
ograniĉenog obezbeĊenja vodom, da bi se što bolje ukorenila. U drugoj fazi, koja se završava poĉetkom cvetanja,
vrši se formiranje najvećeg dela lisne mase u uslovima najintenzivnije evaporacije i transpiracije. Zbog toga je i
potreba za vodom u ovoj fazi najveća. U trećoj fazi, koja traje do završetka berbe, potreba za vodom je manja, a kod
orijentalnih duvana u ovoj fazi ne treba vršiti navodnjavanje. U svakom sluĉaju, kod navodnjavanja orijentalnih
duvana treba biti dosta oprezan, zbog opadanja kvaliteta duvana.
Norme navodnjavanja kreću se od 200 do 620 m3 /ha, u zavisnosti od vremenskih prilika, zemljišta i sorte.
Tako, kod sorti otlje, virdţinije i berleja nemoguće je dobiti visoke prinose sa odgovarajućim kvalitetom bez
navodnjavanja, Navodnjavanje duvana u toku vegetacije vrši se 2 do 3 puta.
Aero zaštita duvana Zaštita duvana traktorskom prskalicom
Navodnjavanje je redovna mera nege za neke sorte duvana (Otlja, Virginia, Burley). Navodnjava se u
razliĉitim intervalima i razliĉitim koliĉinama vode, već prema osobinama klime, vremenskim prilikama godine i
fiziĉkim osobinama zemljišta. Norma zalivanja za ove duvane iznosi 200 do 400 m3/ha vode. Sitnolisne,
aromatiĉne duvane korisno je i celishodno navodnjavati u fazi ukorenjavanja rasaĊenih biljaka, neposredno posle
rasaĊivanja, a drugi put posle 7 do 10 dana, naroĉito ako je jaka suša. Nije ih potrebno zalivati intenzivnije jer bi to
moglo negativno uticati na sam kvalitet.
Zaštita duvana od bolesti i štetoĉina je delikatna mera nege, s obzirom na to da je list produkt zbog kojega
se duvan gaji i da posle upotrebe pesticida ne smeju na njemu ostati nikakvi tragovi koji bi uticali na njegovu
upotrebu u industrijskoj preradi. Naroĉito je teška i delikatna borba sa plamenjaĉom duvana koja znatno ugroţava
ovaj usev.
336
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Zalamanje cvasti izakidanje zaperaka. -Zalamanje cvasti je veoma vaţna mera koja u velikoj meri
reguliše prinos i kvalitet duvana. Ona se sastoji u odstranjivanju vršnog dela stabla, odnosno zakidanju cvasti biljke.
Uticaj ove mere, u prvom redu, zavisi od vremena i dubine zalamanja. U odnosu na vreme postoji: a) vrlo rano
(pre cvetanja), b) rano (u poĉetku cvetanja) i c) kasno zalamanje (poĉetak formiranja ĉahura).
Zalamanje cvasti duvana
U odnosu na dubinu zalamanja postoji plitko (odstranjuje se cvast biljke), srednje duboko (zajedno sa
cvašću odstranjuju se 2-3 vršna lista) i duboko (zajedno sa cvašću odstranjuju se više od 3 lista). Ukoliko se vrši
dublje i ranije zalamanje, utoliko je uticaj ove mere izrazitiji.
Upotrebljava se i jedan fiziotrop -didoamacet, kojim se postiţe hemijsko zalamanje cvasti.. Ovaj fiziotrop
je u vidu preparata penor-penssalt i upotreb!java se u koliĉini 4-5 l/ha rastvoren u 400 do 500 l vode. Prskalicama
niskog pritiska (1 do 2,5 atmosfera) oprska se duvan u vreme kad cvetni pupoljci još nisu dostigli duţinu 2,5 cm.
Raspršivaĉi treba da su tako postavljeni da teĉnost bacaju u cvast sa visine 10 do 15 cm iznad useva. Prskati treba
samo u jutarnjim i veĉernjim ĉasovima. Ne smeju se oprskivati listovi sa donje strane. Didoamacet se ne sme
koristiti u kombinaciji sa, pesticidima, niti se za njegovu primenu moţe koristiti avion. Ovaj fizotrop moţe izazvati
povremeno ţućenje listova.
Zakidanje zaperaka. - Zaperci su normalna pojava u gajenju duvana. Izbijanje zaperaka se potencira
zalamanjem cvasti. Intenzivno se pojavljuju pred jesen, kad noći postanu duţe i padnu prve jesenje kiše. Razvijaju
se na raĉun matiĉnih listova, jer se razvijaju u njihovim pazusima. Ova pojava je više izraţena u vlaţnoj godini.
Odstranjivanje se obiĉno izvodi ruĉno. Radi spreĉavanja pojave zaperaka duvan se tretira i maleinhidrazinom,
preparat MR-30, a u koliĉini 4-8 kg/ha, uz utrošak 800 do 1 200 l/ha vode. Nije potrebno oprskati celu biljku, već
samo gornju trećinu ili polovinu biljke. Tretiranje se izvodi u doba masovnog cvetanja, odnosno sutradan posle
zakidanja cvasti. Ovaj fiziotrop je kompatibilan sa najvećim brojem pesticida, koji se koriste u zaštiti duvana. Ne
sme se upotrebiti kod duvana za proizvodnju semena.
Berba duvana. - Duvan treba brati tehniĉkoj zrelosti. Pod ovim pojmom podrazumeva se ono stanje lista
kada, on sadrţi najveću koliĉinu organskih materija, odnosno stanje karda se izmeĊu asimilacionih i disimilacionih
procesa uspostavlja izvesna ravnoteţa. Kada se ova ravnoteţa pomeri u pravcu veće potrošnje asimilata od
izgradnje, tehniĉke zrelost lista prelazi postupno u fiziološku zrelost, sa kojom se završava ţivot lista.
337
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Berba duvana Transport duvana nakon berbe
U stvari, suština zrenja lista se sastoji u sintezi ugljenih hidrata i belanĉevina. Duvanski list u svom
razviću ulazi u proces zrenja od onog momenta kada se nagomilavanje ugljenih hidrata produţava, dok belanĉevina
opada.
Promene u sastavu duvanskih listova u procesu njihovog zrenja se manifestuju preko izvesnog broja
spoljnih znakova: glavni nerv postaje zreliji, list krtiji, na ivicama i vrhovima listova pojavljuje se primetno
ţućenje, boja lista postaje svetlija, list se lako odvaja od stabljike, smolasta prevlaka na listu, specifiĉan miris.
Ovi znaci tehniĉke zrelosti mogu biti izraţeni u razliĉitom stepenu. U svakom sluĉaju, berba nedozrelog ili prezrelih
listova odraţava se na prinos, a posebno na kvalitet duvana. Listovi duvana ne sazrevaju odjednom, nego postupno,
od donjih prema gornjim insercijama listova.
Branje listova vrši se kod orijentalnih duvana 5 do 7 puta, a kod krupnolisnih 3 do 5 puta, u razmaku od
oko 10 dana. Berba listova se vrši ruĉno, na taj naĉin što se listovi otkidaju od stabla. Obrani listovi se stavljaju u
korpe, prenose i niţu. Postoje posebni kombajni za berbu listova kod krupnolisnih duvana. Kod tipa berlej, u nekim
zemljama, mesto berbe listova primenjuje se košenje celih strukova pa se u posebnim sušnicama listovi suše
zajedno sa stablom.
Kombajn za branje duvana
Nizanje duvana. -Ova operacija znaĉi pripremu duvana za sušenje. Nizanje se obavlja pomoću tanke,
pljosnate igle kojom se list probada kroz glavni nerv i zatim prebacuje na kanap na kome se sa obe strane naprave
omĉe, radi kaĉenja u sušnici. Prilikom nizanja listovi se klasira po insercijama, boji, oštećenosti, stepenu zrelosti i
338
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
veliĉini lista. Listovi donjih insercija niţu se gušće od gornjih. U vlaţnim godinama treba nizati reĊe. U upotrebi je
i mašinsko nizanje duvana, koje radi na principu šivenja listova.
Berba duvana Nizanje duvana
Duvan se niţe na kanap duţine 2 do 5 m istog dana kada se bere. Ako obran ostane duţe u gomili dolazi do
samozagrevanja i truleţi.
Primarna prerada duvana
Primarna prerada obuhvata niz radova koje izvode proizvoĊaĉi duva na do predaje otkupljivaĉu. Cilj ovih
radova je da se dobije kvalitetan i ujednaĉen proizvod. Primarna prerada se sastoji od: a) sušenja, b) sortiranje,
c) pakovanje i d) ĉuvanje duvana.
Sušenje je najvaţnija radnja i obuhvata dve faze: 1. štavljenje (ţućenje) i 2. isušivanje lista.
Štavljenje (ţućenje) duvana. -Ova faza ţućenja u suštini predstavlja fiziološko-biohemijski proces (u
kome preovlaĊuje razgradnja) i nije obiĉan proces dehidratacije. Ovi procesi razgradnje koji se dešavaju u toku
štavljenja imaju hidrolitiĉki karakter. Ova hidroliza obuhvata, u prvom redu, materije koje negativno utiĉu na
kvalitet duvana, a to su, uglavnom: skrob, hlorofil i deo belanĉevina. Kao rezultat ovog razlaganja, sadrţina ovih
materija u listu se smanjuje i kvalitet listova se poboljšava. Zbog toga, iako se sa štavom stvara izvestan
kvantitativni gubitak, ono predstavlja, sa tehnološkog gledišta, vrlo vaţnu meliorativnu meru, koja ni u kom sluĉaju
ne sme da se izostavi. Isto tako, svako dejstvo koje ide ka tome da se pre vremena ubije ţivo tkivo duvanskog lista,
pre nego što bude izvršen proces štavljenja, kao i njegovo prekomerno trajanje, uvek se štetno odraţava na kvalitet
duvana.
Kretanja sadrţaja hlorofila u listu duvana Kretanja pigmenata u listu pre i posle berbe duvana
Prilikom ţućenja duvana posebno je znaĉajan intenzitet gubitka vode u listu. Ako listovi gube vodu brzo i
u velikoj koliĉini, onda se u njima ne vrši znaĉajna razgradnja skroba i ostalih sastojaka, a listovi zadrţavaju zelenu
boju. MeĊutim, za brzu i energiĉnu hidrolizu nije pogodna ni puna zasićenost listova vodom. Najintenzivnije
raspadanje ovih sastojaka se vrši u uslovima delimiĉne dehidratacije koja dovodi samo do izvesnog uvenuća listova.
U ovakvom stanju u listovima preovlaĊuju hidrolitiĉki procesi, a zajedno sa njima i raspadanje hlorofila, što dovodi
do ţućenja listova. Ovaj prelaz boje lista od zelene prema ţutoj predstavlja spoljašnji kriterijum procesa štavljenja.
339
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Tehnologija štavljenja orijentalnih duvana sastoji se u tome što se krajevi niza sklapaju i okaĉe na eksere,
na rastojanj od 15 do 20 cm drškama okrenutim prema zidu. Štavljenje se vrši i tako što se niske okaĉene na razna
sušila unose u prostoriju za štavu. To su obiĉno male, tople i vlaţne prostorije. Štavljenje obiĉno traje 1 do 4 dana.
Donje berbe obiĉno se štave jedan dan, srednje tri dana, a gornje 3 do 5 dana. Po pravilu, štavljenje se vrši sve dotle
dok se ne primeti izvesna promena boje ka ţutoj, ali se ne dozvoljava da ona postane potpuno ţuta.
Naĉin sušenja duvana. -Prema termiĉkom izvoru sve metode sušenja duvana mogu se klasirati u dve
kategorije.
Načini sušenje duvana
Naĉini sušenja duvana
Prirodno sušenje duvana Sušenje na suncu
Sušenje u senci
Veštaĉko sušenje duvana
Sušenje direktno na vatri
Sušenje toplim vazduhom
Klimatizaciono sušenje
Na suncu se suše obiĉno orijentalni i poluorijentalni duvani. Pod senkom se suše, uglavnom, druvani za
cigare, crni duvani, berlej a na direktnoj vatri se suše teški duvani za cigare. Na toplom vazduhu se suše duvani za
cigarete, krupnolisni duvani tipa virdţinija. Pod klimatizacionim sušenjem podrazumeva se metod sušenja gde se
pomoću odreĊenih ureĊaja regulišu temperatura i vlaga u sušnicama.
Sušenje duvana u hladu Sušenje duvana u hladu
Sušenje duvana na suncu. -Ovo je jedan od najrasprostranjenijih naĉina sušenja duvana. U ovu svrhu
upotrebljava se više tipova sušila i sušnica. Od sušila najrasprostranjeniji su horizontalni i vertikalni ramovi.
Sušenje duvana na zidovima je najprimitivniji naĉin sušenja. Horizontalni i vertikalni ramovi obezbeĊuju vrlo dobro
sušenje ali imaju mali kapacitet i traţe više rada oko unošenja i iznošenja. Danas se smatraju vrlo dobrim sušilima
horizontalni ramovi na 2 do 3 reda, pokriveni polietilenskim platnom. Sušenje obiĉno traje 5 do 15 dana.
Sušenje duvana u hladu. -Na ovaj naĉin sušenja suše se sorte duvana tipa berley. Koriste se posebne
sušnice u blizini duvanskih plantaţa. Kao graĊevinski materijal za ove sušnice koristi se drvo, šuplje cigle i dr.
Ventilacija u sušnici se obezbeĊuje otvorima na zidovima sušnice. Ţućenje duvana se vrši na visokoj relativnoj
vlazi, što se postiţe zatvaranjem ventilacije na minimum.
Pri kraju ţućenja ventilatori se malo otvore da se smanji vlaga u sušnici. Ĉim se pojavi mrka boja,
ventilacija se povećava postepeno. Oduzimanje vode iz listova treba da se vrši postepeno da bi duvan dobio
ujednaĉenu, mrku boju. Kada duvan dobije odgovarajuću boju, ventilatori se preko dana potpuno otvore kad je
vreme suvo.
340
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sušenje duvana na suncu Sušenje duvana
U svakom sluĉaju najdelikatniji momenat u ovom naĉinu sušenja je dobijanje mrke boje. Da bi se to
postiglo odstranjivanje vode iz listova ne treba da se vrši ni prebrzo, ni vrlo sporo. U prvolm sluĉaju duvan će dobiti
neujednaĉenu boju, a u drugom boja će biti previše tamna. Ovakav naĉin sušenja traje oko 20 dana, a duvan sušen
zajedno sa stablom i do 60 dana.
Sušara za duvan sa toplim vazduhom Sušenje duvana na toplom vazduhu
Sušenje duvana toplim vazduhom. - Ovaj naĉin se primenjuje za sušenje duvana tipa virginija. Jedna
trećina naše duvanske proizvodnje suši se na ovaj naĉin. Sušenje se izvodi u u manjim sušnicama koje su mnogo
rasprostranjenije. Sistem sušenja je bez nizanja, već se vrši nabadanje duvana. Tehnologija sušenja toplim
vazduhom se odlikuje neprekidnim strujanjem vazduha kroz masu duvanskih listova, nabodenih i postavljenih na
posebne ramove. Struja vazduha u sušnici dobro se kontroliše, a sam proces sušenja je u potpunosti kontrolisan.
Zbog toga, rad sa ovim sušnicama je lak i jednostavan. Ceo proces sušenja traje 100 do 132 ĉasa. Potrebno je samo
pravilno odrediti temperaturu i vlagu za pojedine faze sušenja, kao što su: ţućenje, fiksacija boje, sušenje lista i
sušenje glavnog rebra. UtvrĊeno je da se od 5,3 kg sveţeg (zelenog) lista duvana posle sušenja dobije 1 kg suvog
lista duvana. U jednokanalnim sušnicama, u jednoj šarţi, dobije se 325 do 350 kg suvog duvana, a u dvokanalnim
sušnicama 650 do 700kg
duvana. U jednoj sezoni sušenjem u jednokanalnim sušnicama dobija se 3 250 do 3 500 kg suvog duvana, a u
dvokanalnim 6 500 do 7 000 kg, raĉunajući da se u jednoj sezoni osuši najmanje 10 šarţi duvana.
Ĉuvanje osušenog duvana. - Prostorije gde se ĉuva osušeni duvan treba da budu suve i izolovane od
spoljnih uticaja. Obiĉno, to su zatvoreni tavani kuća. Ni u kom sluĉaju ne treba da se koriste podrumi, otvoreni
tavani, jer je tamo duvan izloţen vlazi, magli, stranim mirisima. Prilikom skladištenja, u središte prostorije stavlja se
najkvalitetniji deo berbe, dok se na perifernom delu stavljaju duvani slabijeg kvaliteta.
Nega duvana u nizama u toku ĉuvanja sastoji se u provetravanju prostorije, tako da se ne dopusti povećanje
vlage vazduha iznad 65 do 70%. U sluĉaju kad je duvan presušen, provetravanje prostorije vrši se ujutru ili po
oblaĉnom vremenu. Primarna manipulacija duvana
341
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Posle sušenja i ĉuvanja duvan još uvek ne predstavlja produkt pogodan za upotrebu. Da bi to postao,
potrebno je izvršiti još neke postupke koji će ga oformiti kao komercijalni proizvod, a to su: sortiranje listova
prema kvalitetu, formiranje pakovnih jedinica istog kvaliteta, formiranje i stabilizovanje kvaliteta ili
fermentacija i ĉuvanje fermentiranog duvana ili maturacija (sazrevanje).
Postoje dve glavne vrste manipulacije: proizvoĊaĉka ili primarna manipulacija i industrijska manipulacija.
ProizvoĊaĉka manipulacija obuhvata dve glavne operacije: sortiranje i baliranje ili pakovanje duvana.
Sortiranje duvana. -Da bi se pravilno izvršilo sortiranje.duvana u elementarne grupe, koje se u ovom
sluĉaju zovu klase, potrebno je da proizvoĊaĉ poznaje merila za otkup klasiranog duvana, koja donosi nadleţni
vladini organi. RasporeĊivanje listova u pojedine klase vrši se na osnovu spoljnih pokazatelja kvaliteta. Pre
sortiranja potrebno je duvan dovesti u stanje normalne vlaţnost, odnosno da sadrţi 12 do 16%, a kod nekih duvana
i do 18% vlage, Postoji više naĉina sortiranja duvana. Najviše je rasprostranjeno ”peglanje” duvana ili uprošćena
manipulacija. Ona se sastoji u sortiranju niza po kvalitetu i uzimanju iz niza grupe od više listova koji se ispravljaju
i reĊaju na drvenim krugovima ili drvenim daskama, ili se reĊaju direktno u sanduke za pakovanje. Kod ove
operacije odstranjuju se oni listovi koji vidljivo odstupaju od ostale mase listova.
Elastičnost lista duvana Peglanje duvana Drveni krug za peglanje
duvana
Pakovanje (baliranje) duvana. U nekim proizvodnim rejonima u inostranstvu osušeni duvan se
predaje u nizama, ali je mnogo više uobiĉajeno da se duvan prethodno sortira, kalupi, pa tek tada predaje.
Bala se formira tako što se na dnu sanduka postavlja jutani omot (raseĉena jutana vreća), sa pripremljenim
kanapom. Zatim se reĊaju listovi prvo na jednoj strani, tako da vrhovi listova budu okrenuti prema sredini sanduka.
Posle toga reĊa se druga strana, tako da ovaj red preklapa prvi red 1/3 do 1/2 duţine listova u zavisnosti od vlaţnosti
duvana. Kada se dostigne visina od 80 do 90 cm, gornji deo jutanog omota prebacuje se preko uţe strane bale,
postavlja se jedna daska, na gornjem kapku i presuje do odreĊene visine. Zatim se vrši šivanje jutanog omota na
spoju njegovih krajeva, bala se vadi iz sanduka za pakovanje i završava se šivanjem sa leve i desne strane bale.
Gornja i donja strana bale zovu se gornji i donji kapak, prednje i zadnje uzane strane bale zovu se prednji i zadnji
direk, a široke strane zovu se leva i desna strana bale.
Kod pakovanja virdginije prave se posebne rukoveti, koje su sastavljene od 15 do 20 listova, povezane na
gornjoj strani jednim listom. Rukoveti jedne kvalitativne grupe slaţu se u preklop na stalaţe do 50 cm visine.
Na nekoliko dana pre otkupa virginija se pakuje u sanduke za pakovanje bez dna i poklopca, obiĉno
dimenzije 80 x 60 cm i visine 90 cm.
Prilikom otkupa procenjuje se kvailltet duvana u svakoj bali. Kvalitet se ocenjuje prema upotrebnoj
vrednosti u preradi. Kvalitetna klasa zavisi od sorte (robnog tipa), insercije, zrelosti, boje, finoće i elastiĉnosti tkiva,
aromatiĉnosti i stepe na oštećenosti lista.
342
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
VaĎenje osušenog lista duvana iz sušare Baliranje duvana
Klasifikacija duvana prema kvalitetu
I klasa II klasa III klasa IV klasa V klasa
Sitnolisni i aromatiĉni duvani
Ovršak i sitniji
podovršak podovršak Srednji listovi Nadpodbir Podbir
Krupnolisni duvani
Srednji listovi i
podovršak
Sitni podovršak i krupni
ovršak
Donji srednji listovi
i sitni ovršak Nadpodbir Podbir
Ĉuvanje proizvoĊaĉkih bala do otkupa. -Sirovi duvan pakovan u proizvoĊaĉkim balama ĉuva se do
otkupa u suvim i hladnim prostorijama tako da hale treba da budu postavljene na direk. Ovaj poloţaj dozvoljava da
se redovi duvana u balama ne slepljuju pod sopstvenom teţinom i da se omogući lakše provetravanje bale. S
vremena na vreme, bale se preokreću od prednjeg na zadnji direk. Osim toga, pregled duvana vrši se redovno.
Posebnu paţnju treba obratiti na pojavu buĊanja, budući da nefermentirani duvan u balama predstavlja nestabilan
produkt, koji moţe lako da se pokvari.
Proseĉni prinos suvih sitnolisnih, aromatiĉnih duvana kreće se izmedu 700-1200 kg/ha, a krupnolisnih od
1200 do 3000 kg/ha. Variranje prinosa zavisi od sorte, ekoloških uslova rejona, vremenskih prilika godine i
primenjene tehnike u proizvodnji.
Otkup duvana Izgled suhih listova virginia i barley tipova duvana
Simptomi nedostatka minealnih hranjiva kod duvana
Nedostatak azota Nedostatak kalcijuma Suvišak mangana (niski pH)
343
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Nedostatak kalijuma
Najvaţnije bolesti duvana
Alternaria alternata Fusarium oxysporium f.sp.nicotianae
Sclerotinia tabacina Alfa mozaik virus Erwinia carotovora
Peronospara tabacina Pythium sp. Phytophtora parasitica
var.nicotianae
Navaţniji štetni insekti duvana
Trips tabacii Mantuca sexta Popillia japonica
344
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Doctynatus rudbeckie Glycera dibranchiata Phtorimaea operculella
Hmelj Humulus lupulus L.
Sinonimi: melj, meljevina, hmeljevina, kudiljice, blust, meljika; Engleski: hop; Francuski: houblon, vigne du
Nord, houblon á la bière; Nemaĉki: Hophen; Ruski: хмел.
Hmelj se gaji zbog ţenske cvasti (šišarice) koja se najviše koristi u proizvodnji piva a neznatan deo u
farmaceutskoj industriji i pekarstvu za spravljanje kvasca.
Muške se biljke izostavljaju, jer se tehnološka vrednost ţenskih cvasti smanjuje pri oploĊavanju. U nekim
zemljama (Engleska, Belgija, Amerika) namerno se sadi 1-3% muških biljaka, da bi se dobile krupnije šišarice,
odnosno veći prinos. Takav hmelj ima manju trţišnu vrednost.Tehnološka vrednost hmelja odreĊuje se hemijskom
analizom (Wollmerova metoda).
345
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Humulus lupulus L. (naslikao W. Thomé)
U šišaricama se odreĊuje ukupna sadrţina smola, a posebno mekanih i tvrdih. U mekanim smolama
odreĊuje se α-kiselina ili humulon i β-kisetina ili lupulon. Hemijski sastav hmelja moţe biti razliĉit zavisno do
sorte, uslova uspevanja i naĉina gajenja.
Hemijski sastav hmelja
Hemijske materije (u %)
Voda Proteini Smola α-kiseline -kiseline -frakcije Tvrde smole
8-14 12-14 12-21 4-10 3-6 6-9 2-3
Min. materije Sumpor Polifenoli Eterska ulja Saharidi Pektini
6-9 0.1-0.3 2-6 0.2-2.5 3-4 12
Sa pivarskog gledišta, sastojci hmelja se mogu podeliti na dve grupe:
1. Aktivne materije vaţne za proizvodnju piva - gorke materije (smole), polifenoli (štavne materije) i
etarska ulja.
2.Nespecifiĉne materije koje nemaju znaĉaj za proizvodnju piva.
346
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Ukupne smole su sastojci šišarica koji se rastavaraju u hladnom metilalkoholu i u koje ulaze mekane
smole (rastvorljivi u alifatiĉnim ugljenovodonicima) i tvrde smole (nerastvorljive u alifatiĉnim
ugljenovodonicima).
Poprečni presek šišarice hmelja (ţuta boja - sekrecione cvetne ţlezde lupulin)
U mekane smole spadaju definisane i nedefinaisane mekane smole. Definisane mekane smole se sastoje
od α-kiseline i β-kiseline.
Po sadrţini α-kiseline i β-kiseline odreĊuje se gorĉina i antiseptiĉka moć hmelja. Sastav α –kiseline je
humulon, kohumulon, adhumulon, prehumulon i posthumulon a β-kiseline lupulon, kolupulon, adlupulon i
postlupulon. Humulon (C21H30O5) je najaktivniji sastojak hmelja.To je kinol-derivat floroglucina. Lupulon
(C26H38O4) je znatno manje znaĉajan od humulona. Tvrde smole (y-smole) su oksidacioni produkti α-kiseline i -
kiseline i smola. Kako hmelj stari, α-kiselina se postepeno pretvara u tvrde smole, što se zbiva mnogo brţe ako je
hmelj uskladišten u toploj prostoriji i nesabijen. Stabilnija je -kiselina i ne podleţe lako oksidacionim procesima
kao α-kiselina
Šišarice hmelja
Tvrde smole su frakcija ukupnih smola i sastoje se iz ksantohumulona i oksidisanih smola. Nedefinisane
mekane smole nisu definisane kao odreĊena jedinjenja.
OdreĊuju se i aromatiĉne materije od kojih zavisi ukus i miris piva, zatim tanin i pektin koji su takoĊe
vaţni u proizvodnji piva. Od aromatiĉnih materija hmelj sadrţi: mircen, linalool, izonoat linaloola, geraniol,
humulen, luparon i luparenol. Sa starenjem hmelja, ove se materije gube.
Tanin ja vaţna materija u hmelju. Najviše ga ima u peteljkama i centralnom vretenu šišarica. Uĉestvuje u
bistrenju piva. Sa starenjem hmelja, tanin se oksidacijom pretvara u flobafen, a hmeljeva zelena boja prelazi u ţutu
ili mrku. Pektin hmelja pretvara se kuvanjem u hidropektin. Od njega zavisi ukus piva, a pored toga aktivno
uĉestvuje u bistrenju piva.
Poreklo hmelja
347
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Pivo su poznavali i spravljali stari Egipćani, Vavilonci, Asirci, a kasnije Grci i Rimljani. Smatra se da se
pivo spravlja od pre 7000 godina. Stari narodi su ga spravljali od jeĉmovog i pšeniĉnog slada bez upotrebe hmelja.
Gorak ukus su dobijali dodavanjem šafrana i smola.
Prvi podaci o upotrebi hmelja u pivarstvu potiĉu iz XI veka mada nije iskljuĉena njegova upotreba znatno
ranije. U starim dokumentima gde se opisuje osnivanje višegradske tvrĊave, najstarije graĊevine u Pragu, pominje
se da se visoko kvalitetni hmelj gajio u mnogim regionima 1008. godine. Dolimil, hroniĉar iz 14. veka zabeleţio je
da je u njegovo vreme pivo bilo jedno od najpopularnijih pića u Ĉehoslovaĉkoj. Jan Hus (1369, 1415) ĉeški
reformator i filozof, kojeg je papa Aleksandar V ekskomunicirao i koji je ţiv spaljen na lomaĉi zbog pobune protiv
feudalnog sistema u nekim od svojih knjiga
pominje i popularnost piva.
Prema Lineovim prouĉavanjima
(1707-1778) postojbina hmelja je jugozapadna
Rusija, plodne nizije oko Kavkaza i Crnog
mora. Iz ovih oblasti seobom naroda hmelj i
njegova upotreba za spravljanje piva bili su
preneti u oblasti srednje Evrope. Tako je u
srednjem veku proizvodnja hmelja za
spravljanje piva bila veoma raširena. Na
teritoriji Bavarske prvi pisani podaci o gajenju
hmelja za pivo potiĉu iz 1046. godine. Gajenje
hmelja i pivarstvo u to doba bili su u rukama
kaluĊera i plemstva. Najstariji dokument o
hmelju na podruĉju bivše Jugoslavije potiĉe iz
1160. godine, po kojem su seljaci iz Slovenije
(u okolini sadašnje Škofje Loke) bili duţni da
vlastelinima daju odreĊene koliĉine hmelja i
jeĉma. Hmelj
Centar porekla i rasprostranjenost hmelja
Proizvodnja pamuka u svetu u 2002. godini (izvor podtaka FAS, USDA)
Zemlja Površina (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (t)
Belgija 264 1.93 510
Nemaĉka 19 683 1.57 30 589
Španija 814 1.76 1 436
Francuska 799 1.59 1 269
Irska 7 1.36 10
Austrija 250 1.54 385
Portugalija 104 0.54 56
Velika Britanija 2 450 1.34 3 221
348
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
SAD 14 829 1.82 27 011
Australija 646 2.41 1 557
Novi Zeland 349 1.85 644
Srbija 586 1.03 600
Slovenija 1 933 1.55 3 003
Republika Ĉeška 5 697 0.87 4 930
Slovaĉka 450 0.89 400
Ukrajina 2200 0.28 625
Rusija 1 330 0.47 624
Poljska 2 080 1.01 2100
Bugarska 250 0.80 200
Svet (ukupno) 71 531 1.56 111 998
Proizvodnja hemlja vezana je za kapcitete pivarske industrije zbog specifiĉnih uslova uspevanja, ekonomskih
momenata i upotrebe pa se ona razvija regionalno. Na taj naĉin su formirane hmeljarske oblasti.
Razvoj hmeljarstva u Vojvodini poĉinje znatno kasnije oko 1770. godine. MeĊutim, puni razvoj
hmeljarstvo je doţivelo krajem 19. i u 20. veku.
Centar hmeljarstva u bivšoj Jugoslaviji je Baĉki Petrovac (Srbija -Vojvodina) i Ţalec (Slovenija)
Botaniĉka klasifikacija
Hmelj (Humulus lupulus L.) je višegodišnja, dvodoma zeljasta povijuša, pripada redu Urticales (koprive),
porodicu Canabinaceae (Moraceae po Anon-u, 1999), rodu Humulus. U savremenoj sistematici razlikuju se 4
vrste hmelja.
Botanička klasifikacija hmelja
Vrste hmelja Varijeteti
Humulus lupulus L.
Humulus lupulus var. cordifolius Miquel.
Humulus lupulus var neomexicanus Nels. et Ckl.
Humulus lupulus var. Irenae minima Blattny
Humulus americanus Sieb.et Zuc
Humulus japonicus Sieb.et Zuc.
Za proizvodnju šišarica danas se gaji iskljuĉivo Humulus lupulus L.
Sorte hmelja
Sorte hmelja se dele prema razliĉitim kriterijumima, prema boji stabla, poljoprivredne i tehnološke
vrednosti, duţine vegetacije i poreklu.
1. Prema boji stabla dele se na grupe:
a) crvenjaka – stablo je pigmentirano ljubiĉasto-crveno od antocijana,
b) zelenjaka – stablo je izrazito zeleno. IzmeĊu njih nalaze se prelazne forme.
2. Sa privredne taĉke gledišta dele se u:
349
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Šišarice na grani hmelja Podela hmelja prema kvaliteti šišarica
Pivo
a) plemenite- šišarice su srednje krupne, ujednaĉene, pravilnog oblika sa tankim i pravilno lomljenim
vretenom s velikim brojem kolenaca. Brakteje (cvetni listići) su tanki i pravilno se poklapaju kao crep na krovu,
b) grube- šišarice grube, velike, nepravilnog oblika i nepravilno sloţenim cvetnim listićima.
3. Prema duţini vegetacionog perioda:
a)rane
b) polurane
c) kasne 4. Prema poreklu:
a) srednjeevropske
b) engleske
Morfološke osobine
Podzemni deo hmelja sa sastoji od višegodišnjeg stabla – ĉokota, glave ĉokota, jednogodišnjeg
odebljaleog stabla, podzemnih vodoravnih izdanaka
(vukovi), trajnog korenovog sistema i adventivnih
korenova na jednogodišnjem stablu.
Trajni korenov sistem se razvija ispod glave
ĉokota. Na njemu se razlikuje od 6 do 12 glavnih
korenova koji se spuštaju 4 do 8 m u dubinu. Gornji deo
ovih korenova se grana. Boĉni korenovi starijih biljaka
šire se do 6 m u preĉniku.
Ĉokot je zadebljali deo stabla. Pokriven je
odumrlim plutastim tkivom, a nalazi se 10 do 15 cm ispod
površine zemljišta. Na glavi ĉokota se nalazi veliki broj
okaca iz kojih svake godine posle rezidbe izbijaju izdanci.
Veći deo izdanaka raste uspravno, a manji, od kojih se
stvaraju vukovi, vodoravno, ispod površine zemljišta. Od
350
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
10 do 20 izdanaka koji teraju uspravno svake godine (broj zavisi od naĉina rezidbe) ostavljaju se, po pravilu, samo
dva, ako se ne radi o specijalnom naĉinu gajenja.
Čokot hmelja
Kad je stablo visoko oko 1,5 m, njegov donji deo se prigrće zemljom. Prigrnuti deo odebljava, na njemu se
poĉinju stvarati adventivni jednogodišnji, letnji, površinski korenovi koji se razvijaju 60 cm u preĉniku, do 15 cm
duboko.
Nadzemni deo hmelja sastoji se od jednogodišnjeg stabla, listova, zaperaka i šišarica.
Stablo hmelja je ĉlankovito, šestougaona, na njegovim ivicama su oštre malje u vidu malih kukica,
pomoću kojih se stablo priĉvršćuje uz oslonac. Površina loze je pokrivena epidermalnim slojem. U ćelijama
epidermisa kod nekih sorata, nalazi se antocijan koji stablu daje crvene nijanse. Zato se sorte hmelja dele na
crvenjake i zelenjake.
Listovi su naspramni, izrasli iz kolenaca, imaju dugaĉku dršku. Liska je
dlanolika, sa 3 do 5 segmenata. Mladi listovi su srcoliki, a ivice su mu testerasto
nazubljene. U pazuhu lista su pupoljci iz kojih se razvijaju zaperci (granĉice) prvog
reda, a iz njihovih pupoljaka opet zaperci drugog reda. Od zaperaka zavisi rodnost
hmelja jer se na njima formiraju cvetne granĉice.
Cvast ţenskih biljaka je klas (resa) u obliku šišarice sastavljene od
peteljke, centralnog kolenastog vretena i cvetnih listića. Oblik i veliĉina šišarica su
razliĉiti kod pojedinih sorti i zavise od forme centralnog vretena. Veliĉina se kreće od
1 do 4 cm, već prema sorti i naĉinu proizvodnje. Na kolenima vretena razvije se 2 do
5 ţenskih cvetova. Na svakom kolencu nalaze se po 2 pokrovna listića a ispod njih 4
prava (unutrašnja) cvetna listića. Pokrovni listići su krupniji i tvrdi, dok su pravi
tanki, skoro providni, isprepletene nervature. List hmelja
Šišarica i ţenska cvast hmelja Pokorvni listići u šišarici hmelja
Kod plemenitih sorti hmelja cvetni listići su fini, a u jednoj šišarici ih ima više od 60. Kod primitivnih
sorti i divljeg hmelja oni su grubi, nepravilno rasporeĊeni, dosta veliki i malobrojni.
Muška cvast hmelja
351
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Sa unutrašnje strane cvetnih listića, na njihovom donjem delu a i u njihovom tkivu, pre tehnološke zrelosti
se razvija ţuti prašak, lupulin. To u stvari sekrecione cvetne ţlezde.
Plod je orašac. Po obliku liĉi na seme konoplje. Seme sadrţi ulje.
Plod hmelja (orašac) Seme hmelja
Uslovi uspevanja
Hmelj se gaji na uskom geografskom pojasu, izmedu 460 i 64
0 N. Proizvodnja van ovoga pojasa je
nesigurna i u pogledu prinosa, i u pogledu kvaliteta, zbog klimatskih uslova, kao što su: toplota, osvetljenje,
vodeni talozi, vlaţnost i strujanje vazduha i kvalitet zemljišta.
Odnos prema toploti.-Hmelj ide u red biljaka koje imaju umerene zahteve prema toploti. Suma
toplotnih jedinica se kreće od 2200 do 29000C. Vegetacija
poĉinje na 4 do 50C. Proseĉne meseĉne temperature u
aprilu niţe od 70C, a u maju niţe od 11
0C nepovoljno
utiĉu na razvoj hmelja. Visoke temperature u proleće
izazivaju jaĉu bujnost što nepovoljno utiĉe na rodnost i
prinos. Hmelj je naroĉito osetljiv na kolebanja dnevnih i
noćnih temperatura u junu i ju1u. Smatra se da su
optimalne srednje dnevne temperature u ovim mesecima
160 do 19
0C.
Odnos prema svetlosti. - Ima velike zahteve
u pogledu osvetljenja, i to treba imati na umu pri izboru
rejona gajenja, kao i pri odredivanju gustine sklopa i
rasporeda biljaka. Najviše svetlosti traţi u junu i julu, za
svog najintenzivnijeg porasta, i u julu i avgustu, u fazi
cvetanja i porasta šišarica.
Odnos prema vlazi. - Hmelj utroši više od
300 1 vode za stvaranje 1 kg suve materije. Vodu usvaja
putem korena, ali, oko 20% od potrebne koliĉine moţe
da usvoji i nadzemnim organima. Najveće su potrebe za
vodom u vreme formiranja zaperaka i cvetanja. Ako se
hmelj gaji u suvljim predelima, navodnjavanje u kritiĉnim
fazama povoljno utiĉe na prinos i kvalitet. Relativna
vlaţnost vazduha i strujanje vazduha takode utiru na
prinos. Optimalna vlaţnost vazduha u fazi cvetanja i
razvoja šišarica je oko 75-80%. Umereno provetravanje je
povoljan faktor. Medutim, jaĉi vetrovi prouzrokuju štetu,
jer kidaju zaperke, prekidaju stabla, ĉak i ruše ĉitave
konstrukcije hmeljnika.
Odnos prema zemljištu. - Najbolji rezultati
postiţu se na zemljištu dobro snabdevenom osnovnim Biljka hmelja
hranivim materijama, dobre strukture, pogodne reakcije, u kojem nivo podzemne vode ni periodiĉno ne prelazi 1,5
m. Ono treba da sadrţi više od 3% humusa, a humusni sloj treba da je dubok bar 35 cm. Po svom mehaniĉkom
352
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
sastavu treba da sadrţi više od 40% glinenih ĉestica, manjih od 0,01 mm u preĉniku, a manje od 20% peskovitih
ĉestica većih od 0,1 mm. Jako je osetljiv na reakciju zemljišta. Optimalnom granicom smatra se 6,5-7,0 pH. U
pogledu reljefa, za hmelj su najpogodniji ravni tereni ili blagi nagibi. Ne odgovaraju mu kotline gde je
onemogućeno strujanje vazduha i gde se magle duţe zadrţavaju.
Fenofaze razvoja
Hmelj u toku vegetacije prelazi više razvojnih faza.
1. Faza -izbijanje izdanaka 2. Faza -porast stabla 3. Faza -formiranje zaperaka
4. Faza –Cvetanje 5. Faza - porast šišarica 6. Faza -Tehnološko dozrevanje 7. Faza - Pre završetka vegetacije, vraćanje hran1jivih materija iz nadzemnih delova u podzemne.
353
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Različite veličine i oblici šišarica hmelja
Da bi bi1jka mogla da prede iz jedne faze u drugu, neophodni su odreĊeni klimatski uslovi: toplota,
svetlost i vlaga.
Veće temperature u junu mogu izazvati prerano cvetanje, usled ĉega se spajaju dve faze: 1.izbijanje
zaperaka i 2. cvetanje.
Visoke temperature u maju izazivaju rano izbijanje zaperaka i preveliku bujnost vegetacije. Nedovoljna
vlaţnost zemljišta i mala relativna vlaţnost vazduha potkraj jula i poĉetkom avgusta deluju nepovoljno na porast
šišarica.
Ritam rasta i ishrana
Vegetacija hmelja poĉinje na temperaturi od 4 do 50C. Izdanci rastu prvo uspravno do visine od 30 do 40
cm, a zatim se uvijaju. Pod povoljnim uslovima dnevni je prirast 5 do 20 cm. Kad stabla, poĉetkom juna, dostignu
visinu ţiĉane mreţe, poĉinju izbijati zaperci prvoga reda. Potkraj juna i u poĉetku jula, prema sorti i klimatskim
uslovima, hmelj poĉinje cvetati. Od cvetanja do poĉetka razvoja šišarica nastaje period usporenog porasta koji traje
10do 25 dana, zatim se listići šišarica brzo formiraju.
Prema intenzitetu porasta, hmelj usvaja odreĊene koliĉine i vrste hranivih materija. Hmelj usvaja azot i
kalijum pribliţno ravnomemo tokom ĉitave vegetacije, dok kreĉ usvaja stalno sve više do berbe, a fosfor naroĉito
mnogo od poĉetka cvetanja do berbe.
Ritam usvajanja hraniva kod hmelja
Faze razvoja Utrošak glavnih mineralnih hraniva (u g)
N P2O5 K2O CaO Ukupno
Biljke visoke 60 cm 2.95 1.83 2.52 4.34 11.64
Poĉetak stvaranja zaperaka 4.97 2.96 6.02 6.97 19.92
Poĉetak cvetanja 14.75 6.40 14.23 22.37 58.11
Berba 29.81 15.19 29.54 46.97 121.51
Najveći deo usvojenih hranivih materija biljka utroši za stvaranje šišarica.
Utrošak mineralnih hraniva od strane hmelja
Deo biljke Utrošak glavnih mineralnih hraniva (u g)
N P2O5 K2O CaO Ukupno
Cela biljka 29.81 15.19 29.54 46.97 121.52
Šišarice 13.04 8.40 13085 6.21 41.50
Od ukupne koliĉine hranivih materija na šišarice otpada 44% azota, 45% fosfora, 47% kalijuma i 15%
kreĉa. Oko 70% svih hranivih materija hmelj usvaja od poĉetka grananja do berbe.
Agrotehnika za hmelj
354
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Plodored. - Hmelj ne postavlja posebne zahteve u pogledu pretkulture. Najbolje pretkulture su
višegodišnje leguminoze i ţita koja se rano skidaju. Nepovoljne pretkulture su okopavine. One stvaraju u zemljištu
soĉne organe, koje redovno napadaju larve gundelja. Neprikladna je i konoplja, posle koje obiĉno dolazi do jaĉeg
napada buvaĉa.
Obrada zemljišta. - Osnovni princip obrade zemljišta za hmelj je stvaranje pogodne strukture u što
dubljem sloju. U letnjim mesecima obavezno je tanjiranje i drljanje do dubine od 15 cm. Pred jesen se zemljište
preorava, istovremeno Ċubri stajnjakom sa oko 25 t/ha, na dubinu od oko 30 cm. Polovinom oktobra ore se,
odnosno rigola na 50 do 60 cm dubine, a uz to Ċubri sa 25 t stajnjaka, 240 do 260 kg/ha P2O5 i 320 do 360 kg/ha
K2O.
Ako se hmelj sadi u jesen, preorano zemljište se odmah poravna, a ako se sadi u proleće, zemljište se
ostavlja u otvorenim brazdama.
Đubrenje. - Hmelj usvaja svake godine velike koliĉine hranivih materija, 118 kg/ha N, 38 do 60 kg/ha
K2O, 118 kg/ha P2O5 i 154-188 kg/ha CaO. MeĊutim, hmelj ne iskorišćava celu koliĉinu hranivih materija koje
mu se daju u formi Ċubriva. Od uzima oko 80% azota, 30% fosfora i 60% kalijuma. Preostali deo Ċubriva je
nepristupaĉan zbog raznih hemijskih promena u zemljištu. Prema tome, navedene koliĉine hranivih materija treba
povećati po hektaru na 142 kg N, 102 kg P2O5 i 165 kg K2O. U širokoj proizvodnji koriste se organska i
mineralna Ċubriva. Od organskih uzima se skoro iskljuĉivo stajnjak, vrlo retko kompost ili osoka. Stajnjakom se
dubri svake treće ili ĉetvrte godine, sa oko 40 t/ha. Stajnjak se unosi uvek u jesen, pre zaoravanja hmeljnika.
Mineralna dubriva se primenjuju svake godine u jesen, posle završetka vegetacije, i u vegetacionom periodu za
prihranjivanje.
Od azotnih dubriva se najĉešće urea i nitromonkal. Od fosfornih i kalijumovih koriste se koncentrovana
kompleksna Ċubriva odgovarajuće formulacije.
Fosforna i kalijumova Ċubriva se daju u jesen pre oranja za nasad hmeljnika. Osim Ċubrenja mineralnim
Ċubrivima u jesen, hmelj se redovno tokom vegetacije dva puta prihranjuje pri odgrtanju hmelja i u vreme cvetanja.
Zasnivanje novog hmeljnika
Hmelj se razlikuje od većine ostalih poljoprivrednih useva po tome što je višegodišnja povijuša. Danas se
svuda u svetu gaji na specijalnim konstrukcijama, sagraĊenim od stubova na ĉije se vrhove priĉvršćuje ţiĉana
mreţa. Izmedu ţiĉane mreţe i zemlje hmelj svake godine dobiva oslonac od kudeljnog kanapa ili od tanke ţice, oko
kojih se njegovo stablo uvija. U većini hmeljnika stubovi su drveni, obiĉno od bagremovine, armiranog betona ili
gvoţda. Ţiĉana mreţa visoka je obiĉno 5 do 7 m.
Shematski prikaz razmeštanja stubova i čokota hmelja
U planu novog hmeljnika obeleţava se duţina i širina parcele, broj redova hmelja i njihovo rastojanje, kao
i rastojanje biljaka u redovima, zatim mesta za stubove.
355
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Vanjski kosi stubovi Izgled hmeljnika
Hmelj se sadi sa rastojanjem meĊu redovima od 240do 280 cm i rastojanjem biljaka u redu od 60 do 70
cm. U ovakvom sklopu biljaka stubovi se razmeštaju u hmeljniku na rastojanju od 8 do 10 m po širini i po duţini.
Preporuĉuje se da parcela bude duga oko 300 m i široka oko 60 m. Stubovi se ukopavaju jedan metar duboko.
Unutrašnji se postavljaju uspravno, a krajnji, okvirni, koso. Po duţini redova, pravo i iznad njih, postavlja se
uzduţna ţica, debela oko 4,6 mm. Popreĉno, stubovi su vezani ţicom debelom 7 mm, na kojoj leţi uzduţ ţica.
Ĉitava konstrukcija se zateţe pomoću ankera i kotvi, izraĊenih od ţice debele 8-12 mm. Po pravilu bi trebalo da se
prvo podigne konstrukcija, a onda da se sadi hmelj. Postoje nekoliko tipova konstrukcija hmeljnika odnosno naĉina
vezanja ţica i formiranja stabla hmelja - ”L”, ”T” i ”Y” konstrukcija.
‖T‖- oblik formiranja krošnje hmelja ‖Y‖- oblik formiranja krošnje hmelja
Hmelj se sadi u jesen ili u proleće. Jesenja ili rana prolećna sadnja, koja se obavi do 15. III, daje mnogo
bolje rezultate u prvoj godini i u pogledu prinosa i u pogledu kvaliteta nego kasna. U praksi se hmelj razmnoţava
iskljuĉivo vegetativno, reznicama, koje se dobiju svake godine prilikom rezidbe. One moraju biti 10 do 12 cm duge,
oko 15 mm debele i moraju imati najmanje 2 prstena okaca.
356
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Reznice (sadnice) hmelja
Ĉesto se upotrebljavaju i tzv. oţiljene sadnice. To su reznice koje godinu dana pre sadnje na stalno mesto,
oţiljavaju u specijalnim rasadnicima, ili su, kao duple, posaĊene u novim hmeljnicima. One daju razvijenije biljke u
prvoj godini i veći prinos. Hmelj se sadi tako da vrh reznice bude oko 15 cm ispod površine zemljišta. Zemlja oko
reznice se dobro sabije, a iznad nje se stavlja samo tanak sloj zemlje, oko 3 do 5 cm, kako bi prvi izdanci mogli
lakše izbiti. U Vojvodini se primenjuje dupla i dvodupla sadnja. Duple sadnice se u jesen vade i koriste za daljnju
sadnju.
Razvlačenje ţice u hmeljniku Povezivanje kanapa za ţicu Povezivanje kanapa za hmelj
Nega hmelja. Izdanci mladog hmelja izbijaju kad se zemljište zagreje na 7 do 80C. Ĉim dostignu visinu
od oko 30 cm, treba ih upućivati na oslonac. Mladi hmelj se najmanje triput prihranjuje azotnim Ċubrivima. Prvi put
kad su stabljike visoke oko 75 cm, drugi put kad su na visini od oko 3 m, a treći put na poĉetku cvetanja, i to
redovno lako rastvorljivim azotnim Ċubrivima.
U drugoj i daljnjim godinama nega se sastoji od niza mera, ĉiji efekt zavisi od blagovremenosti i
pravilnosti primene. Prvi proletnji radovi su odoravanje, odgrtanje i rezidba.
357
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Povezan hemlj za kanap
Odorava se traktorima, dok se odgrće i orezuje ruĉno. Odgrtanjem se skida pojas zemlje sa redova hmelja i
otkriva glava hmelja, a posle toga se odmah vrši rezidba.
Pri rezidbi se mora paziti na to da se glava hmelja ne bi podigla, do ĉega bi došlo kad bi se ostavio duţi deo
stabla. Glava se oĉisti i od podzemnih izdanaka. Kad izdanci izbiju i postanu 30 do 40 cm visoki, upućuju se na
oslonac. Istovremeno se odstranjuju i nepotrebni izdanci. Kad upućeni izdanci dostignu visinu od oko 1,5 m, hmelj
se ogrće.
Odrţavanje strukture zemljišta vaţan je proizvodni faktor, pa u toku vegetacije treba obaviti veći broj
ku1tivacija i okopavanja.
Izgled hmeljnika u punoj vegetaciji
358
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Hmelj redovno napadaju neke bolesti i štetoĉine. Od bolesti je
najopasnija plamenjaĉa, a od štetoĉina crveni pauk. Protiv njih se mora
voditi organizovana borba u toku ĉitave vegetacije. U sušnim predelima,
hmelj ĉesto nema dovoljno vlage za normalan razvoj pa je obavezna mera
navodnjavanja.
Dozrevanje hmelja. - Hmelj se bere u tehnološkoj zrelosti.
Osnovni znaci zrelosti su prestanak porasta šišarica, zatvaranje
njihovih listića, elastiĉnost šišarica, miris i boja te masnoća lupulina.
Zrela šišarica je izrazito zelena sa bleĊim uzduţnim prugama po duţini.
Zdrobljena i protrljana na dlanu ostavlja masnu pegu koja ima izrazit miris
hmelja. Kod nedozrelog hmelja ove osobine nisu izraţene, a prezreli ih vrlo
brzo gubi. Osnovni znaci prezrelosti su gubitak zelene boje listića na
šišarici, krtost šišarica, usled ĉega se one lako drobe, te prelazak
limunastoţute boje lupulina u crvenkastu. Tehnološku zrelost razliĉite sorte postiţu u razliĉito vreme. Baĉki
tip hmelja je redovno postiţe oko 23. avgusta, a slovenaĉki golding oko
15. avgusta. Tehnološka zrelost traje oko 12 dana, pa u to vreme hmelj
treba obrati.
Berba, sušenje i uskladištenje. - Hmelj se bere ruĉno i
mehanizovanao. Pri ruĉnoj berbi, radnik skida biljku sa ţiĉane mreţe i bere
šišarice sedeći. Vaţno je da obranim šišaricama ostanu peteljke i da se beru
najviše 2 do 3 zajedno. Obrani hmelj se vaţe, stavlja u velike vreće i Unutrašnjost hmeljnika
transportuje u sušaru. Jedan radnik za 10 ĉasova nabere oko 22 kg hmelja. Obrane biljke saviju se i ostave
na zemlji do biološke zrelosti, nakon ĉega se stabla reţu i spaljuju u hmeljniku ili se usitnjavaju za proizovdnju
komposta.
Šišarice pred berbu
Sveţi hmelj se brzo raspada jer sadrţi mnogo vode (78 do 80 %), pa o se mora sušiti najkasnije 5 ĉasova po
berbi. Za sušenje hmelja postoje specijalne sušare, kojiih ima dva tipa: gravitacione, sa slojevima lesa, koji se loţi
drvom ili ugljenom, i tunelske, sa beskrajnim trakama, koji se loţi naftom. Oba tipa odgovaraju svojoj nameni, ali
je kapacitet tunelskih sušara mnogo veći. Najveća dozvoljena temperatura pri sušenju je 550C, viša temperatura
prouzrokovala bi nepoţeljne hemijske promene u hmelju.
359
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Berba hmelja
Osušeni hmelj odleţi nekoliko dana, uz to se povremeno oprezno meša, zatim se pakuje u hmeljarske
vreće, i to pomoću drvenog dna ili ruĉne prese. U vreću visoku 2 m, sa preĉnikom od oko 75 cm, pakuje se oko 50
kg suvog hmelja. Hmelj koji se pakuje ne sme imati više od 12 % vlage. Upakovani hmelj se drţi u suvim i tamnim
prostorijama.
Skladištenje i sušenje hmelja Presanje i baliranje hmelja
Baliranje hmelja Transport baliranog hmelja
360
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Presani hmelj Izdvajanje praha hmelja
Pakovanje izdvojenog praha hmelja
Pripremanje komposta od šišarica hmelja nakon tehnološkog procesa
361
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Berba hmelja nekad
Najvaţniji štetnici na hmelju
Pseudoperonospora humuli Armillaria mellea Orobanche sp. Cuscuta sp.
Crveni pauk
362
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
363
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Kalendar poljoprivrednih radova
Jari usevi Ozimi usevi Januar
Februar
Mart
April
364
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Jari usevi Ozimi usevi
Maj
Juni
365
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Jari usevi Ozimi usevi
Juli
Avgust
Septembar
366
Prof. dr Jovan Todorović, Prof. dr Ilija Komljenović –Posebno ratartvo
Jari usevi Ozimi usevi Oktobar
Novembar
Decembar