UVOD

Mnoga lica nisu u stanju da se staraju sama o sebi, o svojim pravima i interesima i o

svojoj imovini. To su u prvom redu maloljetnici koji mogu da budu pod roditeljskim staranjem,

ali su u naročito teškom položaju oni maloljetnici koji su lišeni roditeljskog staranja, te su stoga

uvijek upućeni na staranje, pomoć i zaštitu društvene zajednice. Pored njih, i odrasla punoljetna

lica mogu doći u stanje koje isključuje njihovu sposobnost da se sama staraju o sebi i svojim

previma i interesima. To su duševno bolesna lica, lica zaostala u mentalnom razvoju i druga lica.

Takođe, iz nekih posebnih razloga fizičko lice može biti u privremenoj nemogućnosti da štiti

svoja prava i interese, pa mu se mora postaviti poseban staralac.

Starateljstvo je, dakle, pravnim poretkom utvrđeno staranje, primjenom pravne zaštite i

drugih oblika pomoći i brige, nad maloljetnim licima o kojima se roditelji ne staraju, nad licima

koja nisu u mogućnosti da se brinu o sebi i da štite prava i interese, kao i nad licima koja nisu u

mogućnosti da se sama staraju o svojim pravima i interesima.

Iz ovog svega slijedi da postoje tri vrste starateljstva, a to su:

starateljstvo nad maloljetnim licima,

starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnosti i

starateljstvo za posebne slučajeve.

1

1. STARATELJSTVO NAD MALOLJETNICIMA

U postupuku zasnivanja starateljstva nad maloljetnim licem postoje dvije etape: stavljanje

maloljetnika pod starateljstvo i postavljanje staraoca. Organ starateljstva stavlja pod starateljstvo

maloljetno lice koje nije pod roditeljskim staranjem, odnosno maloljetno lice:

čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati su ili su nepoznatog boravišta duže od jedne

godine;

čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo;

čijim roditeljima je oduzeta poslovna sposobnost, odnosno koji još nisu stekli poslovnu

sposobnost ili im je poslovna sposobnost ograničena;

čiji su roditelji kroz duže vrijeme zanemarili čuvanje i vaspitanje djece;

čiji su roditelji odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno staraju o svom djetetu, a nisu

ga povjerili na čuvanje i vaspitanje licu za koje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava

uslove za staraoca.

1.1. DUŽNOST STARAOCA

Dužnosti staratelja prema maloljetnom štićeniku slična su dužnostima roditelja prema

rođenoj djeci, s tom razlikom da staralac ipak ima uža ovlašćenja od roditelja. Osnovne dužnosti

staraoca mogu se podijeliti na:

1. staranje o ličnosti maloljetnika;

2. staranje o lično-imovinskim i imovinskim pravima maloljetnika;

3. zastupanje maloljetnika.

1.1.1. Dužnosti staraoca prema ličnosti maloljetnika

Staralac maloljetnog štićenika dužan je da se kao roditelj stara o ličnosti maloljetnika,

naročito o njegovom zdravlju, vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan život i

rad. Iz ove zakonske odredbe proizlazi da staranje o ličnosti maloljetnika obuhvata:

staranje o životu i zdravlju maloljetnika;

2

staranje o smještaju maloljetnika;

staranje o vaspitanju i obrazovanju maloljetnika;

osposobljavanje za samostalan život.

Staranje o životu i zdravlju maloljetnika predstavlja najvažniju obavezu staraoca.

Osnovno pravo djeteta je pravo na život, a osnovna obaveza staraoca je zaštita života i zdravlja

kao najvećih vrijednosti. Staralac ne može bez odobrenja organa starateljstva donositi odluke o

značajnijim pitanjima vezanim za liječenje maloljetnika, što znači da ga staralac ne može bez

ovog odobrenja povjeriti na njegu i staranje ili ga smjestiti na duže vrijeme u bolnicu.

Staralac je ovlašćen da nadzire uslove smještaja maloljetnika, uslove života, higijenske i

stambene uslove lica sa kojima štićenik živi. Ako maloljetnik živi sa staraocem, ovaj je dužan da

mu obezbjedi najpovoljnije uslove. Staralac nema pravo da sam donosi odluku o povjeravanju

štićenika drugom licu ili ustanovi. Samo organ starateljstva može povjeriti maloljetnog štićenika

drugom licu na čuvanje i vaspitanje, ako za to postoje opravdani razlozi. Lice ili ustanova kome

je povjeren štićenik u smještaj dužno je da izvještava staraoca i organ starateljstva o svim važnim

promjenama, o uslovima života, zdravlja, vaspitanja i obrazovanja maloljetnika.

Staralac lično može preduzeti sve potrebne mjere da se obezbjedi što uspješnije

vaspitanje i obrazovanje maloljetnika. On treba da zamijeni roditelja kako u pedagoškom tako i u

emocionalnom uticaju na razvoj ličnosti djeteta. Staraocu pomoć u tome mora pružiti i organ

starateljstva putem svojih stručnih radnika. Maloljetni štićenik može samo na osnovu odluke

organa starateljstva uputiti, zbog poremećaja u ponašanj, u neku organizaciju za vaspitanje. Prije

toga, organ starateljstva je dužan da pribavi mišljenje socijalnog radnika, te pedagoga i psihologa

o ličnosti maloljetnika. Organ starateljstva obustaviće izvršenje mjere upućivanja maloljetnika u

organizaciju za vaspitanje čim prestane potreba za daljim izvršenjem ove mjere, a najkasnije u

roku od tri godine od dana kada je maloljetnik upućen. Međutim, maloljetnik ne može biti

prinuđen, osim ako on to sam želi, da u ovoj ustanovi ostane nakon navršene osamnaeste godine

života.

Osposobljavanje štićenika za samostalan život, proizlazi iz svih ostalih obaveza staraoca.

Ovo je više posljedica ostalih njegovih obaveza, nego sredstvo. Kada podnosi završni izvještaj

3

po punoljetstvu štićenika, staralac na prvom mjestu mora da obrazloži da li je štićenik i u kojoj

mjeri osposobljen za samostalan život.

1.1.2. Staranje o lično-imovinskim i imovinskim pravima maloljetnika

Ova dužnost staraoca obuhvata dvije njegove obaveze:

staranje o obezbjeđenju izdržavanja maloljetnika i

staranje o imovini maloljetnika.

Izdržavanje se obezbjeđuje prvenstveno od prihoda maloljetnika ako oni postoje. Prihodi

štićenika mogu poticati iz dva izvora: od zarade štićenika i od prihoda sa imovine štićenika. U

oba slučaja, staralac nastoji da se ovi prihodi pravilno upotrebljavaju i troše. Maloljetnik stariji

od 15 godina može samostalno raspolagati svojom zaradom. Drugi izvor sredstava za podmirenje

potreba maloljetnika je zakonsko izdržavanje. Maloljetnika su dužni da izdržavaju njegovi

roditelji, a u slučaju da oni na bilo koji način to ne mogu da izvrše, ova obaveza prelazi na druge

krvne srodnnike. Treći izvor predstavlja osnovna imovina štićenika. Četvrti izvor predstavljaju

sredstva socijalne zaštite, dok se kao peti izvor označavaju „druga sredstva“, a to mogu biti

pokloni, nagrade, prilozi raznih fondacija i humanitarnih organizacija, krediti, stipendije i slično.

Staranje o imovini maloljetnoka obuhvata:

a) preventivne mjere pri prijemu dužnosti staraoca(sastoje se u popisu i procjeni

imovine štićenika);

b) mjere obezbjeđenja prema staraocu (sastoje se u hipoteci, zalozi, jemstvu, kauciji

i popisu i procjeni imovine staraoca i zabrani njenog otuđenja)

c) upravljanje imovinom maloljetnika (podrazumijeva faktičke i pravne radnje

staraoca na održavanju i uvećavanju ove imovine);

d) korišćenje imovine maloljetnika (može je koristiti samo za potrebe štićenika);

e) raspolaganje imovinom maloljetnika (ograničeno je; staraocu je zabranjeno da bez

dozvole organa starateljstva ovu imovinu otuđuje ili opterećuje).

4

1.1.3. Zastupanje maloljetnika

Staralac je zakonski zastupnika maloljetnog štićenika. On ga zastupa u svim pravnim

poslovima, osim u onim gdje je njegovo pravo zastupanja isključeno ili ograničeno. Zakoni

predvišaju dvije vrste ograničenja staraoca u zstupanju maloljetnika, i to: u pravnim poslovima

gdje je potrebna dozvola odnosno odobrenje organa starateljstva i u pravnim poslovima koje

maloljetnim može samostalno da obavlja.

Svi poslovi zastupanja maloljetnika pod starateljstvom, s obzirom na njihov značaj, mogu

se podijeliti na:

a) poslove u kojima staralac samostalno zastupa maloljetnika (upis na obavezno osnovno

školovanje, posjećivanje školskih sastanaka, kontrola zdravlja, nabavka stvari za ličnu

upotrebu itd.);

b) poslove za koje je potrebno odobrenje organa starateljstva (poslovi zastupanja ličnosti

maloljetnika i poslovi zastupanja imovinskih prava i interesa štićenika);

c) u zastupanju ličnosti štićenika (samo sa odobrenjem organa starateljstva može povjeriti

maloljetnika dječijem domu ili nekoj drugoj organizaciji za djecu i maloljetnika na

čuvanje, vaspitanje i obrazovanje; smjestiti ga na duže vrijeme u zdravstvenu

organizaciju na liječenje; prekinuti školovanje maloljetnika ili promijeniti školu; odlučiti

o izboru zanimanja itd.);

d) u zastupanju imovinskih prava i interesa maloljetnika (samo sa odobrenjem organa

starateljstva može otušiti ili opteretiti nepokretnost štićenika; otušiti iz imovine štićenika

pokretne stvari veće vrijednosti; odreći se nasljedstva ili legata ili odbiti poklon itd.);

e) poslovi u kojima staralac ne može zastupati maloljetnika (to su poslovi koji su vezani za

ličnost maloljetnika i poslovi imovinske prirode koji su očigledno štetni po maloljetnika).

1.2. PRAVA MALOLJETNIKA POD STARATELJSTVOM

Maloljetnik pod starateljstvom, iako nema poslovnu sposobnosti, predstavlja subjekt u

pravu. Ustavni poredak njemu priznaje dvije grupe prava, a to su: prava koja izviru iz dužnosti

staraoca i posebna prava.

5

1.2.1. Pravo na učešće u poslovima staratelja

Svrha starateljstva nad maloljetnikaom jeste u tome da se on osposobi za samostalan

život, te ga staralac mora sistematski i neprekidno upućivati u sve poslove. On je dužan da se sa

maloljetnikom savjetuje o svakom preduzetom poslu ili radnji. Staralac može povjeriti

razumnom maloljetniku i neke poslove da ih samostalno obavlja iako oni spadaju u djelokrug

njegovih ovlašćenja. Osim toga, organ starateljstva na zahtjev maloljetnika, ili na prijedlog

staraoca, može povjeriti maloljetniku starijem od 14 godina sve poslove upravljanja imovinom, a

može mu predati samo pojjedine dijelove i stvari iz nje.

1.2.2. Prava maloljetnika koja izviru iz njegove poslovne sposobnosti

Ova prava proizlaze, ustvari iz podjele maloljetnih lica na potpuno poslovno nesposobne

i djelimično poslovno sposobne maloljetnike.

Poslovno nesposobni su maloljetnici mlađi od 14 (odnosno 15) godina. Staralac u njihovo

ime i za njihov račun obavlja sve pravne poslove. Pravni posao koji bi zaključio ovaj maloljetnik

smatra se apsolutno ništavima. Staralac u ovom slučaju nije dužan da poštuje mišljenje štićenika

niti da se sa njim savjetuje. Posebnim odredbama data je izvjesna poslovna sposobnost

maloljetniku starijem od 10 godina, tako što se traži njegova saglasnost, odnosno mišljenje o

značajnijim pitanjima.

Djelimično poslovno sposobli su maloljetnici koji su navršili 14 (odnosno 15) godina.

Maloljetnik pod starateljstvom koji je navršio 14 godina može vršiti sam svoje pravne poslove,

ali je za punovažnost tih pravnih poslova, izuzev poslova manjeg značaja, potrebno odobrenje

njegovog staraoca ili organa starateljstva. Maloljetnik pod starateljstvom, stariji od 15 godina

koji zasnuje radni odnos može sam da raspolaže svojim ličnim dohotkom i imovinom koju je

stekao svojim radom. Staralac nema pravo da maloljetniku zabrani zasnivanje radnog odnosa.

Maloljetnik pod starateljstvom stiče i druga prava predviđena posebnim propisima u korist

maloljetnika (saglasnost za promjenu državljanstva, ličnog imena itd.).

6

1.3. PRESTANAK STARATELJSTVA NAD MALOLJETNIKOM

Starateljstvo nad maloljetnikom prestaje kada prestane potreba za starateljstvom.

Staratelljstvo nad maloljetnim štićenikom prestaje iz sledećih uzroka:

prestanak starateljstva nastupanjem punoljetstva;

prestanak starateljstva emancipacijom (odnosno kada maloljetno lice zaključi brak);

prestanak starateljstva zasnivanjem usvojenja;

prestanak starateljstva naknadnim sticanjem roditeljskog prava;

prestanak starateljstva vraćanjem vršenja roditeljskog prava;

prestanak starateljstva smrću maloljetnika (ili proglašenjem nestalog maloljetnika za

umrlog).

U slučaju prestanka starateljstva, organ starateljstva poziva staraoca da u određenom roku

podnese izvještaj o svom radu i o stanju štićenikove imovine i da preda imovinu na upravljanje

štićeniku, odnosno roditelju ili usvojiocu. Predaja se obavlja u prisustvu staraoca, štićenika,

odnosno roditelja ili usvojioca i predstavnika organa starateljstva.

2. STARATELJSTVO NAD LICIMA KOJIMA JE ODUZETA POSLOVNA

SPOSOBNOST

Republika Srpska pruža posebnu zaštitu i svima onima koji nisu u stanju da se staraju o

svojoj ličnosti, o svojoj imovini i o svojim pravima i interesima.Do toga može doći zbog raznih

uzroka. Poslovna sposobnost može biti oduzeta potpuno ili djelimično.

2.1. UZROCI POTPUNOG ODUZIMANJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Osnovni razlog zbog koga se oduzima poslovna sposobnost je činjenica da punoljetno

lice nije u stanju da se brine o svojim pravima i interesima, zbog potpune ili djelimične

nesposobnosti za rasuđivanje. U zakonima su navedena samo dva moguća uzroka za oduzimanje

poslovne sposobnosti, koji mogu biti i uzroci djelimičnog oduzimanja poslovne sposobnosti, a to

su:

7

duševna bolest i

duševna zaostalost.

Pored ovih navedenih, mogući su i drugi uzroci,a to su:

teški oblici alkoholizma ili uživanja opojnih droga,

potpuna staračka senilnost,

teške kombinovane fizičke smetnje i nedostaci,

drugi mogući razlozi.

2.2. UZROCI DJELIMIČNOG ODUZIMANJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Razlike između potpunog i djelimičnog oduzimanja poslovne sposobnosti dvostruko su

određene: navođenjem opšte posljedice i navođenjem posebnih uzroka.

Kod djellimičnog oduzimanja poslovne sposobnosti postavljena su dva cilja: zaštita

štićenika od sopstvenih postupaka kojima neposredno ugrožava svoja prava i interese i zaštita od

postupaka štićenika kojima on ugrožava prava i interese drugih lica.

Najtipičniji slučajevi djelimičnog oduzimanja poslovne sposobnosti su:

mentalna nerazvijenost,

alkoholizan,

narkomanija,

rasipništvo,

senilnost.

Svi ovi slučajevi mogu biti razlog i za potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti. Prema

tome, od mnogo većeg značaja je, od samih uzroka, stepen nesposobnosti za rasuđivanje.

2.3. POSTUPAK ZA STAVLJANJE PUNOLJETNOG LICA POD STARATELJSTVO

Postupak za stavljanje punoljetnog lica pod starateljstvo sastoji se iz dvije faze:

8

1) postupak za oduzimanje pravne sposobnosti i

2) postupak za stavljanje pod starateljstvo.

2.3.1. Postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti

Za ovaj postupak je stvarno nadležan osnovni sud. Oduzimanje se sprovodi u

vanparničnom postupku po prijedlogu ovlašćenih lica. Ovaj postupak je hitan, vodi se po

službenoj dužnosti, a mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu odnosno boravištu lica

kome treba da se oduzme poslovna sposobnost i o tome sud vodi računa po službenoj dužnosti.

Postupak se može pokrenuti na dva načina:

sam sud po službenoj dužnosti i

po prijedlogu ovlašćenih subjekata (organ starateljstva, javni tužilac, bračni drug, dijete,

roditelji lica prema kome se vodi postupak i druga lica koja trajno žive s njim u

porodičnom domaćinstvu, lice kojem se oduzima poslovna sposobnost, zdravstvena

organizacija).

Licu kome treba da se oduzme poslovna sposobnost, postavlja se privremeni staralac.

Osnovni zadatak privremenog staraoca je da to lice zastupa u vanparničnom postupku. Međutim,

on ima i znatno šira ovlašćenja. Do okončanja postupka privremeni staralac se brine o ličnosti, o

pravima i interesima i o imovini tog lica. Na privremeno starateljstvo primjenjuju se odredbe

zakona o starateljstvu nad maloljetnim licima koja su navršila 15 godina života, ali organ

starateljstva može, ako je to potrebno i proširiti na njega odredbe o starateljstvu nad

maloljetnicima koji nisu navršili 15 godina života. Dužnost privremenog staraoca prestaje kada

se postavi stalni staralac ili kada odluka suda, da nema mjesta oduzimanju poslovne sposobnosti,

postane pravosnažna.

2.3.2. Postupak za stavljanje pod starateljstvo

Lice kome je pravosnažnom odlukom suda djelimično ili potpuno oduzeta poslovna

sposobnost organ starateljstva stavice pod starateljstvo. Pravosnažnu odluku o oduzimanju

9

poslovne sposobnosti sud je dužan da dostavi, bez odlaganja, nadležnom organu starateljstva koji

će u roku od 30 dana od dana prijema odluke, lice kome je oduzeta poslovna sposobnost staviti

pod starateljstvo. Sam postupak stavljanja pod starateljstvo i određivanje staraoca istovjetan je sa

postupkom stavljanja maloljetnika pod starateljstvo.

2.4. DEJSTVO ODUZIMANJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Sva dejstva koja proizvodi odluka o oduzimanju poslovne sposobnosti mogu se podijeliti

u tri grupe:

1) opšta (zajednička dejstva) prema licima kojima je djelimično ili potpuno oduzeta

poslovna sposobnost;

2) posebna dejstva samo u odnosu na lica kojima je djelimično oduzeta poslovna

sposobnost;

3) posebna dejstva samo za lica kojima je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.

Zajednička dejstva oduzimanja poslovne sposobnosti dijele se na: statusna dejstva i

zaštitna dejstva.

Statusno dejstvo proizvodi sudska odluka o oduzimanju poslovne sposobnosti, a ogleda

se u gubljenju ili ograničenju poslovne sposobnosti. Ovo lice ne može više da vrši svoja prava i

dužnosti i njegov položaj je u tom pogledu izjednačen sa položajem maloljetnika. Kod potpunog

oduzimanja poslovne sposobnosti lice gubi sposobnost da samostalno ostvaruje sva lična i

porodična prava. Lica kojima je djelimično oduzeta poslovna sposobnost zadržavaju sposobnost

vršenja ličnih prava, osim onih koja su im sudskom odlukom oduzeta ili ograničena.

Zaštitna dejstva su usmjerena prema samom štićeniku, sa ciljem da se njemu pruži sva

potrebna pomoć i zaštita. Nosioci ove zaštite su staralac i organ starateljstva. Staralac je

obavezan da glavnu pažnju posveti ličnosti štićenika. On će posebno nastojati da se uzroci zbog

kojih je licu oduzeta poslovna sposobnost otklone i da se štićenik osposobi za samostalan život.

Organ starateljstva ima obavezu da ostvaruje samostalni uvid u stanje zdravlja i uspješnosti

primjene starateljske zaštite nad štićenikom, a sa druge strane on ostvaruje nadzor nad

staraocem.

10

2.5.PRESTANAK STARATELJSTVA NAD LICIMA KOJIMA JE ODUZETA

POSLOVNA SPOSOBNOST

Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost može prestati:

1) pravnim putem – vraćanjem poslovne sposobnosti i

2) prirodnim putem – smrću štićenika.

3. STARATELJSTVO ZA POSEBNE SLUČAJEVE

Naše porodično pravo predviđa sledeće posebne slučajeve starateljstva:

staralac odsutnom licu čije je boravište nepoznato, a koje nema zastupnika,

staralac u slučaju sukoba interesa zakonskog zastupnika štićenika (kolizijski staralac),

staralac nad stranim državljaninom,

voljno starateljstvo i

staralac nad imovinom čiji je sopstvenik nepoznat.

11

ZAKLJUČAK

Mnoga lica nisu u stanju da se staraju sama o sebi, o svojim pravima i interesima i o

svojoj imovini. To su u prvom redu maloljetnici koji mogu da budu pod roditeljskim staranjem,

ali su u naročito teškom položaju oni maloljetnici koji su lišeni roditeljskog staranja, te su stoga

uvijek upućeni na staranje, pomoć i zaštitu društvene zajednice. Pored njih, i odrasla punoljetna

lica mogu doći u stanje koje isključuje njihovu sposobnost da se sama staraju o sebi i svojim

previma i interesima. To su duševno bolesna lica, lica zaostala u mentalnom razvoju i druga lica.

Takođe, iz nekih posebnih razloga fizičko lice može biti u privremenoj nemogućnosti da štiti

svoja prava i interese, pa mu se mora postaviti poseban staralac.

Starateljstvo je, dakle, pravnim poretkom utvrđeno staranje, primjenom pravne zaštite i

drugih oblika pomoći i brige, nad maloljetnim licima o kojima se roditelji ne staraju, nad licima

koja nisu u mogućnosti da se brinu o sebi i da štite prava i interese, kao i nad licima koja nisu u

mogućnosti da se sama staraju o svojim pravima i interesima.

12

LITERATURA:

1) Mladenović, M., Stjepanović, S. i Živanović, M., Porodično pravo, Pale, 2003.

2) Porodični zakon RS

13