Porezni sustav (skripta ) 1. kolokvij

1) Financije predstavljaju skup teorija, principa i tehnika koje se bave pribavljanjem i u pribavljanjem novcem.

- u financijske discipline ubrajamo :

monetarne financije;

međunarodne financije;

financijske institucije i tržišta;

poslovne funkcije;

javne financije.

- financijske discipline su međusobno isprepletene i usko povezane

- uspješno funkcioniranje jednoga segmenta financijskog sustava zahtijeva uspješno funkcioniranje svih ostalih segmenata

2) Javne financije - znanstvena disciplina koja izučava elemente, odnose, instrumente, ciljeve i učinke prikupljanja javnih prihoda, njihove raspodjele i njihova trošenja.

- razmatra samo one aktivnosti koje se odnose na ubiranje javnih prihoda i izvršenje javnih rashoda

3) Javni sektor obuhvaća :

državu na svim razinama vlasti;

središnju banku;

državne fondove;

poduzeća u državnom vlasništvu.

4) Situacije kada tržište nije u stanju uspješno djelovati pri reguliranju gospodarskih tijekova, te je potrebna intervencija države:

ponuda javnih dobara (obrana, sudstvo, obrazovanje, znanost, kultura, zdravstvo, komunalne djelatnosti, zakonodavstvo ...)

- uključivanje navih korisnika ne smanjuje zadovoljstvo postojećih;

1

- javna dobra moraju biti dostupna svim korisnicima pod istim uvjetima, ne mogu se razmjenjivati na tržištu, nitko neće izraziti spremnost da plati dobro koje mu je dostupno besplatno,

- cijena javnog dobra i preferencije za tim dobrom određuju se kroz političku aktivnost (glasovanje za proračun- veličina i aktivnost);

eksternalije (vanjski čimbenici)- djelovanje jednog subjekta utječe na blagostanje drugoga, a da se to ne održava u troškovima i cijenama njegovih proizvoda i usluga,

- tržište ne djeluje učinkovito u internalizaciji vanjskih učinaka (troškovi zagađenja);

veliki rizici i troškovi (npr. znanstvena istraživanja- korist ima šira zajednica, a preskupo je za pojedinca), te negativna selekcija u osiguranju i izostanak solidarnosti- intervencija države je jedino rješenje;

monopol- država se mora uključiti u eliminiranje monopola razvijanjem tržišne konkurencije, poticanjem slobodnog ulaska na tržište, fiskalnim mjerama;

potreba preraspodjele dohotka- intervencija države jer tržište kao mehanizam učinkovito, ali ne i u funkciji pravičnosti- iz tržišne utakmice izbacuje nedjelotvorne te vodi raslojavanju društva i jazu u raspodjeli dohotka

- intervencijom države smanjuju se rasponi na prihvatljive razine- osigurava minimum potrebnih sredstava za preživljavanje;

stabilizacijska uloga- osiguranje ravnoteže nacionalne ekonomije, tržišno gospodarstvo podložno je oscilacijama no ne smije prijeći mjeru čime bi se dovelo u pitanje opstojnost sustava, suvremena ekonomska znanost nastoji izbjeći uplitanje države u gospodarstvo no ne dovodi u pitanje ekonomsku funkciju države ili ulogu javnih financija, odnosno javnog sektora;

pravna regulativa- definiranje zakonodavnog okvira, pravila igre bez čega tržište ne može učinkovito djelovati (poštivanje ugovora, zaštita vjerovnika).

5) Temeljne funkcije javnih financija :

a) alokacijska funkcija- cilj: na optimalan način namjenski usmjeriti (razmjestiti) raspoloživa sredstva na dio koji služi zadovoljavanju javnih potreba i onaj koji osigurava ponudu privatnih dobara;

b) redistribucijska uloga- preraspodjela dohotka između pojedinca i obitelji, međusektorska i međuregionalna raspodjela, raspodjela dohotka ostvarena na tržištu ne zadovoljava socijalne i političke kriterije, te su potrebne mjere fiskalne politike, te je potrebne voditi računa o pravednosti;

c) stabilizacijska funkcija- u slučaju neravnoteže gospodarskog sustava poduzimaju se mjere kako bi se vratilo u ravnotežu i ostvarili ciljevi ekonomske politike (stabilnost cijena, tečaja, saldo platne bilance, stopa gospodarskog rasta, puna zaposlenost resursa i dr.).

2

6) Ciljevi ekonomske politike su: stabilnost cijena, tečaja, ravnoteža platne bilance, zadovoljavajuća razina zaposlenosti, razina održivog gospodarskog rasta i razvoja.

7) Financijska aktivnost - aktivnost države, odnosno javnopravnih tijela usmjerena na prikupljanje, raspodjelu i trošenje javnih prihoda. Financijska aktivnost javnopravnih tijela specifična je i razlikuje se od aktivnosti u poslovnoj sferi privatnog sektora, kao i od one koju obavljaju građani- fizičke osobe.

8) Obilježja financijske aktivnosti države :

a) prisilni karakter pribavljanja prihoda- postoji od gotovo samih početaka organiziranog života ljudi i postojala je sve izraženija tijekom povijesnog razvoja, a država ju je primjenjivala prema fizičkim i pravnim osobama koje su podlijegale njezinu financijskom suverenitetu;

b) zadovoljavanje javnih potreba- financijska aktivnost države nema za cilj ostvarivanje dobiti, odnosno nije usmjerena ostvarivanju viška prihoda nad rashodima;

c) odsutnost rentabilnosti- financijska se djelatnost države ne mjeri na temelju rentabilnosti kao što je slučaj kod poslovanja gospodarskih djelatnosti, navedeno nikako ne isključuje nužnost da se i države pridržava načela racionalnog poslovanja odnosno uporabe financijskih sredstava na način da se utvrđeni cilj postigne uz što manji angažman sredstava;

d) raznovrsnost javnih potreba- potrebe čije je zadovoljavanje cilj financijske djelatnosti države neusporedivo su raznovrsnije i mnogobrojnije od onih kojih zadovoljava privatno gospodarstvo;

e) vremenska neograničenost- ovo obilježje označava vremensku neograničenost u obavljanju djelatnosti javno pravnih tijela za razliku od privatnog sektora.

9) Mjerenje uspješnosti i učinkovitosti financijske djelatnosti javnopravnih tijela - ne mjeri se temeljem izračunavanjem dobiti i gubitka, nego razlikujemo:

a) formalno- utvrđivanjem jesu li sredstava prikupljena onako kako je bilo predvođeno;

b) materijalno- utvrđivanjem jesu li željeni, odnosno predviđeni ciljevi zaista postignuti i to na najracionalniji mogući način, upotrebom za to predviđenih sredstava.

10) Instrumenti ekonomske politike :

a) instrumenti javnih financija (fiskalne politike);

b) instrumenti monetarne- kreditne politike;

c) instrumenti sustava i politike cijena;

d) instrumenti vanjskotrgovinskog i deviznog sustava;

3

e) instrumenti sustava i politike dohotka;

f) instrumenti direktne kontrole, uključujući propise kojima se utječe na uvjete poslovanja gospodarskih subjekata.

11) Fiskalna politika - ona sastavnica ekonomske politike koja se koristi javnim prihodima i javnim rashodima radi ostvarivanja određenih ekonomskih ciljeva.

12) Odnos financijske znanosti i drugih znanosti :

Financijska znanost- znanost o javnim financijama- izučava kompleksnost pojava i odnosa u procesu ostvarivanja zadaća i mjera što ih nadležno državno tijelo obavlja s ciljem zadovoljavanja javnih potreba

- tijekom tih aktivnosti- mnogobrojni međuodnosi subjekata koji sudjeluju u financijskoj djelatnosti- rezultati poduzetih mjera ne ograničavaju se isključivo na područje financijskog sustava određene zajednice

- javne financije- dio socio- ekonomskog sustava zemlje koji proizlazi iz društveno- političkog uređenja

- suvremeni financijski sustavi temeljeni na spoznaji da efekti djelovanja instrumenata financijske politike prelaze okvire fiskalne dimenzije

- usko vezane s političkom ekonomijom i ekonomskom politikom- financijski instrumenti uzrokuju preraspodjelu nacionalnog dohotka- stoga je u tom dijelu opravdano govoriti o javnim financijama kao ekonomskoj znanosti

- ekonomski, fiskalni, socijalni, pravni aspekti djelovanja instrumenata javnih financija

- blizak odnos s ustavnim pravom, upravnim pravom, upravnim postupkom (pravni aspekti s područja javnih financija koja u sklopu svoje nadležnosti donose javnopravna tijela)

- povezanost s krivičnim pravom- privredni prijestupi i krivična djela

- povezanost s područja sociologije i psihologije- upoznavanje obveznika s vrhom poreza, pravednosti oporezivanja; utjecajna konačni učinak djelovanja financijskih instrumenata.

13) Proračun i državni proračun

- proračun je plan prihoda i rashoda za neko vremensko razdoblje.

- državni proračun- akt kojim se u skladu sa zakonom planiraju i utvrđuju rashodi države za jednu godinu, proračun u većini zemalja donosi parlament,a godina za koju se donosi naziva se fiskalna godina (razdoblje od 12 mj. za koje država planira prihode i rashode), u RH se preklapa sa kalendarskom godinom (od 1.1. do 31.12), ali ne mora se preklapati (npr. u GB traje od 1.4. do 31.3).

4

14) Proračunski proces predstavlja proces koji se sastoji od planiranja izrade, donošenja, izvršavanja te nadzora i revizije preračuna, osnovne faze proračunskog procesa su:

1. priprema prijedloga proračuna- izrađuje se i usvaja strategija Vladinih programa, smjernice ekonomske i fiskalne politike za iduće godine, te upute za izradu prijedloga državnog proračuna i financijskih planova proračunskih i izvanproračunskih korisnika, zatim se planiraju prihodi i rashodi, te obrazlažu prijedlozi financijskih planova proračunskih i izvanproračunskih korisnika, faza traje oko 8 mj. od ožujka do studenog;

2. predlaganje, rasprava i prihvaćanje proračuna- odvija se u Saboru, u studenom i prosincu, traje od mjesec pol do dva mjeseca;

3. izvršenje proračuna- prikupljaju se planirani prihodi i troše za planirane namjere, faza traje točno godinu dana, od 1. 1. do 31. 12.;

- nakon što istekne proračunska godina počinje proces godišnjeg obračuna- Ministarstvo financija prikuplja izvješća svih proračunskih korisnika te izrađuje i Vladi dostavlja nacrt prijedloga konsolidiranog obračuna državnog proračuna, proračunski proces formalno završava nakon što Sabor usvoji godišnji obračun, proračunski proces traje ukupno oko 2,5 godine (npr. od travnja 2009. do rujna 2011. za 2010. godinu);

- u svim fazama proračunskog procesa od samih početaka paralelno se odvijaju i unutarnji i vanjski proračunski nadzor i revizija trošenja proračunskih sredstava (vanjsku kontrolu, nadzor i reviziju obavljaju Ministarstvo financija i Državni ured za reviziju, a za unutarnju svaki proračunski korisnik za sebe).

15) Razine proračuna u RH su:

1. državni proračun;

2. proračuni izvanproračunskih korisnika državnog proračuna;

3. proračuni jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

svaki od njih ima vlastite prihode i rashode, no kao želimo saznati koliko je ukupno prikupljeno sredstava i kolika je ukupna javna potrošnja moramo zbrojiti sve tri razine (i dobivamo iznos proračuna opće države)

5

16) Konsolidirana bilanca središnje države i konsolidirana bilanca opće države

17) Izvanproračunski korisnici - izvanproračunski fondovi, poduzeća i druge pravne osobe u kojima država ili lokalne jedinice imaju odlučujući utjecaj na upravljanje, a oni imaju sami znatan stupanj autonomije koja uključuje samostalno odlučivanje o dijelu prihoda i rashoda.

- zasebne pravne osobe koje iz svojih proračuna, koji se nazivaju financijski planovi financiraju određene javne potrebe

- u RH izvanproračunski korisnici su: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatske vode, Hrvatske ceste d.o.o., Hrvatski zavod za privatizaciju, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

18) Funkcije državnog proračuna:

državni proračun prikazuje najvažnije ciljeve države- analizom prihoda i rashoda može se utvrditi planira li država snižavanjem poreza potaknuti poduzetništvo i gospodarski rast ili povećanjem poreza financirati poveće rashode; jesu li joj važniji izdaci za socijalne naknade, izgradnju cesta ili za plaće saborskih zastupnika;

državni proračun služi i kao instrument ekonomske politike kojim se utječe na ekonomsko stanje zemlje, gospodarski rast, zaposlenost, raspodjelu dohotka, potrošnju, štednju, inflaciju,

6

SUSAV JAVNOG FINANCIRANJA

(FISKALNI SUSTAV)

PRORAČUN SREDIŠNJE DRŽAVE

IZVANPRORAČUNSKI FONDOVI

PRORAČUNI JEDINICA LOKALNE UPRAVE I SAMOUPRAVE

KONSOLIDIRANA BILANCA SREDIŠNJE DRŽAVE

KONSOLIDIRANA BILANCA OPĆE DRŽAVE

proračunom se mogu provoditi glavni ciljevi ekonomske politike kao što su alokacija, distribucija i stabilizacija;

državnim proračunom se osigurava kontrola prikupljanja i trošenja javnog novca- kontrolu čitavog proračuna obavljaju Ministarstvo financija, ali i svako ministarstvo posebno za dijelove proračuna za koje je nadležno, konačnu kontrolu izvršenja proračuna obavlja državni ured za reviziju.

19) Proračunska načela- načela kojih se moraju svi pridržavati koji se bave proračunom, proračunska načela su:

1. načelo uravnoteženosti- prihodi moraju biti jednaki rashodima, a država smije trošiti samo onoliko sredstava koliko ih može prikupiti, ukoliko u određenim okolnostima dođe do smanjenja prihoda ili povećanja rashoda državni proračun se mora uravnotežiti smanjivanjem predviđenih rashoda, odnosno pronalaženjem novih prihoda; često rashodi države u jednoj godini su veći od prihoda, pa se razlika nadoknađuje zaduživanjem;

2. načelo jedne godine- načelo jedne godine podrazumijeva da se proračun donosi za jednu godinu te se prihodi i rashodi planiraju za tu jednu godinu, moraju se planirati i sredstva za pokriće obveza preuzetih u prethodnim godinama;

3. načelo jedinstva i točnosti- svi prihodi i rashodi svih proračunskih i izvanproračunskih korisnika se moraju iskazati po bruto načelu (načelo budžetske potpunosti), svi njihovi rashodi moraju se iskazati po funkcijama i programima u visini utvrđenoj proračunom, a svi prijedlozi zakona, uredbi i akata koje donosi Vlada i Sabor trebaju sadržavati procjenu njihovog učinka na proračun;

4. načelo univerzalnosti- svi prihodi proračuna mogu se koristiti za sve rashode, iako postoje i zakonom i odlukama propisane iznimke npr. svi porezni prihodi mogu se koristiti za sve rashode, dok se prihodi od mirovinskih doprinosa mogu koristiti samo isključivo za mirovine;

5. načelo specifikacije- svi prihodi moraju biti raspoređeni po ekonomskoj klasifikaciji i iskazani prema izvorima, a rashodi prema proračunskim klasifikacijama, te uravnoteženi sa prihodima

- ekonomska klasifikacija- prikaz prihoda po prirodnim vrstama (porezi, pomoći, od imovine) i rashoda prema ekonomskoj namjeni (naknade zaposlenima, subvencije, socijalne naknade);

6. načelo transparentnosti- proračuni i svih uz njih vezani dokumenti moraju biti dostupi javnosti, pa se zbog toga objavljuju u "Narodnim novinama", odnosno u službenim glasilima lokalnih zajednica;

7. načelo dobrog financijskog upravljanja- proračunska sredstva moraju se koristiti ekonomično, učinkovito i djelotvorno.

20) Struktura državnog proračuna - državni proračun sastoji se od općeg i posebnog dijela:

7

a) opći dio proračuna obuhvaća račun prihoda i rashoda, te račun financiranja

- račun prihoda i rashoda prikazuje prihode i rashode države u jednoj godini

- račun financiranja- dio proračuna koji prikazuje način financiranja manjka te korištenja proračunskog viška

b) posebni dio proračuna- sadrži plan rashoda proračunskih korisnika raspoređenih po organizacijskoj i ekonomskoj klasifikaciji te po tekućim i razvojnim programima

- razlika između primitaka i izdataka predstavlja neto financiranje, tj. iznos koji mora biti jednak manjku/ višku iz računa prihoda i rashoda, odnosno neto pozajmljivanju/ zaduživanju države

- struktura hrvatskog državnog proračuna usklađena je sa službenom metodologijom Međunarodnog monetarnog fonda za statistiku javnih financija, što nam omogućuje usporedbe naših proračuna s proračunima drugih zemalja

21) Rashodi državnog proračuna:

a) ekonomska klasifikacija po ekonomskoj namjeni rashoda- naknade zaposlenima, subvencije, socijalne naknade;

b) funkcijska klasifikacija po namjeni rashoda- obrana, zdravstvo, obrazovanje;

c) organizacijska klasifikacija po organizacijskim jedinicama- (Sabor, Vlada, ministarstva, državni zavodi, fondovi i dr. proračunskim korisnicima)- administrativna klasifikacija šifrirano po razdjelima koji se dijele na glave;

d) programska klasifikacija po programima, aktivnostima i projektima- programi zaštite okoliša, informatizacije, pomoći poduzetništvu;

e) klasifikacija po izvorima financiranja- porezi, doprinosi, namjenski prihodi, donacije;

f) lokacijska klasifikacijama po teritorijalnim cjelinama- državama, županijama, gradovima, općinama, područjima posebne državne skrbi.

22) Državna riznica - složeni sustav proračunskoga i financijskoga upravljanja javnim novcem čija je svrha racionalnije trošenje javnog novca, smanjivanje potrebe zaduživanja države te povećanje likvidnosti gospodarstva

8

Primici od financijske imovine države i primljeni

krediti i zajmovi

Izdaci za financijsku imovinu i za otplatu

zajmova i kreditaNeto financiranje

- priprema, konsolidira i izvršava proračun, vodi državno računovodstvo, upravlja gotovinom i javnim dugom, te sredstvima pomoći Europske unije

- izvršava transakcije s državnim fondovima, održava računovodstvo i priprema izvještaje o provedbi proračuna, prima sredstva, obavještava glavne rashodne jedinice o raspoloživosti sredstava i izvršava isplate u razini odobrenih proračunskih ovlaštenja.

23) Rebalans proračuna- izmjena proračunskih iznosa odnosno njihovo smanjenje i/ ili povećanje u odnosu na plan proračuna donesen na početku kalendarske godine

- do rebalansa dolazi kada tijekom proračunske godine ustanovi da su pogrešno procijenjeni proračunski prihodi ili se pojave nepredviđeni rashodi

- rebalans mogu izazvati nepredviđene okolnosti u domaćem ili svjetskom gospodarstvu (svjetska recesija), ali može biti i posljedica nesposobnosti vlade da realno planira prihode i rashode.

24) Javni prihodi- sredstva kojima država zadovoljava javne potrebe iz svoje nadležnosti.

- Obilježja javnih prihoda:

a) ubiru se u novcu;

b) ubiru se periodično;

c) ubiru se u pravilu, iz prihoda i dohotka, a samo iznimno iz imovine (iz iznosa koji se ekonomski obnavljaju, dio su novostvorene vrijednosti);

d) služe za podmirivanje državnih (javnih) potreba (broj i intenzitet određen ulogom države u društveno- ekonomskom životu zemlje, političkim uređenjem, gospodarskom razvijenošću, brojem stanovnika i veličinom teritorija ...)

25) Financijski i fiskalni suverenitet

- fiskalni suverenitet- ustavno i zakonsko ovlaštenje i pravo na utemeljenje, uvođenje i određivanje visine fiskalnih prihoda

- financijski suverenitet- ovlaštenje subjekata javnog financiranja utemeljeno na ustavu i zakonima da mogu prikupiti novčana sredstva i samostalno ih raspoređivati

26) Klasifikacija javnih prihoda (kriteriji po kojima klasificiramo javne prihode):

a) prema vremenu pritjecanja (redoviti i izvanredni);

b) prema načinu stjecanja prava na prihode (originarni i derivativni);

9

c) prema karakteru vlasti u odnosima u kojima se kao jedan subjekt pojavljuje država, a kao drugi subjekt fizička ili pravna osoba (privatnopravni i javnopravni);

d) prema subjektu od kojeg se ubiru (prihodi od fizičkih osoba i prihodi od pravnih osoba);

e) prema financijsko autonomiji i financijskom suverenitetu (prihodi širih i prihodi užih teritorijalnih jedinica);

f) ostali kriteriji ...

27) Fiskalni prihodi - oni koje javna vlast uvodi svojim autoritetom, korištenjem svoga financijskog suvereniteta prisilno, prisvajanjem dijela ekonomske snage fizičkih i pravnih osoba.

- temelj prikupljanja fiskalnih javnih prihoda jest obilježje obveznosti- ne ostvaruju se posredstvom tržišta (ponude i potražnje) već temeljem državne prisile, te ostvaruju se u novcu

- u fiskalne prihode ubrajaju se: porezi, carine, takse, doprinosi i parafiskaliteti.

28) Carine - posebna vrsta poreza koji država naplaćuje pri prenošenju, odnosno prelasku robe preko carinske crte

- indirektni porez u vanjskotrgovinskoj razmjeni

- uglavnom kao porez koji se naplaćuje pri uvozu dobara

- vrsta fiskalnih prihoda

- uvodi se s ciljem prikupljanja prihoda ili zaštite domaće proizvodnje

- carine se primjenjuju iz više razloga najčešće iz toga što država pomoću njih želi:

regulirati opseg i usmjeravati tijekove;

zaštititi domaću proizvodnju odnosno poticati opći gospodarski razvitak ili razvitak pojedine proizvodnje;

pomoći uravnoteženju bilance plaćanja;

zbog potrebe državnog proračuna.

- kao instrument vanjske politike, dodatkom na cijene robe i usluga utječe na obujam i vrijednost vanjske trgovine; ujedno je i važan izvor državnih prihoda

- klasifikacija carina:

1. s obzirom na smjer kretanja robe:

a) uvozne

10

b) izvozne (cilj otežati ekonomskim, a ne administrativnim putem izvoz robe kako bi se prvobitno zadovoljile domaće potrebe- rjeđe u upotrebi)

c) tranzitne

2. s obzirom na svrhu carine:

a) ekonomske ili zaštitne- štite nacionalnu privredu od strane konkurencije;

b) financijske ili fiskalne- namiču sredstva za financiranje javnih potreba, na robu koja se u zemlji ne proizvodi ili je proizvodnja zanemariva (prema ekonomskom i geografskom čimbeniku: luksuzna roba)

c) socijalno- političke- proizvodi koji se iz socijalnih razloga carine po nižim stopama ili se oslobađaju carine (lijekovi, neki prehrambeni proizvodi, medicinska pomagala)

d) antidampinške- u zemljama kojima je proveden damping (niskim izvoznim cijenama vlastitu robu izvesti na strano tržište- monopoliziranje- unošenje proizvoda jedne zemlje na tržište druge po cijeni nižoj od normalne cijene proizvoda u zemlji izvoznici- protumjera)

3. s obzirom na osnovicu za obračun carine:

a) na vrijednost- ad valorem uvezene robe (fakturna vrijednost)- u suvremenim carinskim sustavima;

b) specifične (kvantitativne)- po vrsti i količini, a carinska stopa je određena po količinskim jedinicama u određenom iznosu

c) kombinirane

4. s obzirom na subjekte odlučivanja, odnosno način donošenja propisa:

a) autonomne- država donosi i mijenja samostalno na temelju svog financijskog suvereniteta;

b) ugovorene (konvencionalne)- donose se i mijenjaju na temelju bilateralnog ili multilateralnog sporazuma među autonomnim i suverenim državama.

5. prema visini carinske stope, odnosno s obzirom na stupanj beneficiranja:

a) preferencijalne- one kod kojih se primjenjuju niže carinske stope od uobičajene jer se roba uvozi iz zemlje s kojom su ugovorene neke povlastice- uvoz se na taj način preferira, stavlja u povlašten položaj za te zemlje;

b) diferencijalne- one kod kojih se neka roba opterećuje višom carinskom stopom od uobičajene zbog ekonomskih ili političkih razloga (zaštita domaće proizvodnje- zaštitne carine; uvoz iz određene zemlje kao dogovor na carinski postupak kojem je u toj zemlji podvrgnuta roba iz zemlje koja uvodi te carine- retorvizna carina).

6. s obzirom na vrstu robe koja se carini:

a) carine na industrijske proizvode;

11

b) carine na poljoprivredne proizvode.

7. s obzirom na uravnoteženje domaćih i inozemnih cijena:

a) antidampinške;

b) kompenzatorne.

- carinska terminologija:

carinska osnovica- vrijednosno- naturalna osnovica na koju se primjenjuje carinska stopa iz carinske tarife;

carinska vrijednost- odnosno carinska valuacija koja je parametar za carinu "ad valorem" polazi od: unutrašnje tržišne cijene zemlje izvoznice, prodajne cijene slične robe u zemlji uvoznici i fakturne cijene; carinska vrijednost uvezene robe trebala bi se zasnivati na stvarnoj vrijednosti uvoznog proizvoda na koji se primjenjuje carina ili na stvarnoj vrijednosti sličnog proizvoda i ne bi se trebalo zasnivati na vrijednosti proizvoda domaćeg podrijetla ili na proizvoljnoj ili fiktivnoj vrijednosti;

carinska stopa- postotak ili apsolutna vrijednost koja se primjenjuje na carinsku osnovicu, postoje različiti kriteriji razvrstavanja carinske stope:

način izražavanja carinske stope: u postotku i u apsolutnom iznosu;

s obzirom na raspon: minimalne, maksimalne i stope u rasponu od minimalnih do maksimalnih;

s obzirom na povlastice: preferencijalne i diferencijalne;

s obzirom na samostalnost odlučivanja o visini: autonomne i konvencionalne;

s obzirom na stupanj obrade robe: na sirovine, na poluproizvode i na gotove proizvode;

s obzirom na sezonu: sezonske i nesezonske.

carinska tarifa- pravni popis koji se donosi u obliku zakona

- službeno ustanovljeni popis carinskih pristojbi

- sustavni popis proizvoda koji se sastoji od nazivlja (nomenklature) robe s pripadajućim šiframa, odnosno tarifnim oznakama te pripadajućim stopama carine

carinski postupak- skup propisanih mjera i poslove koje obavljaju i provode carinski organi u vezi s carinjenjem:

1. zaprimanje carinske deklaracije i provjera ispravnosti podataka;

2. kontrola carinskih isprava (prijevozne isprave, računi, potvrda o porijeklu robe ...);

3. carinski pregled (utvrđivanje kvalitete, kvantitete i vrijednosti robe);

12

4. primjena carinske stope prema carinskoj tarifi, obračun i naplata carinske dažbine (ukupni iznos svih davanja kojima je roba opterećena pri carinjenju- carina, carinska pristojba, ležarina, ...)

- jedinstvena carinska deklaracija (JCD)- pisana isprava koja se koristi kao jedinstveni obrazac carinske deklaracije za sve vrste carinskih postupaka- podnosi se carinarnici kojoj je podnesena i roba

- pismena prijava robe carinskog obveznika prilikom uvoza, prijevoza ili izvoza robe iz carinskog teritorija, u koji se unose svi potrebni podaci o robi koja je predmet carinjenja (vrijednost, količina, naziv robe, namjena robe, podrijetlo)

- sastavlja se na propisanom obrascu i ovjerava se potpisom.

29) Pristojbe (takse) - naknada za poslove ili usluge javnih ili ovlaštenih organa ili službi koje pojedinac zatraži

- predstavlja obvezu plaćanja troškova pojedinog akta, izazvanog od stranke, na njen zahtjev

- prihod koji država ili druga javna tijela primaju kao pojedinac kao protunaknadu od pojedinca i grupa za učinjene usluge svojih tijela i ustanova

- izravan odnos tražitelja usluga i izvršitelja- naknada za izravnu uslugu (izravna korist)

- naknada za rad državnih tijela ili ustanova u izvršenju izravne intelektualne, nematerijalne usluge koja zadovoljava osobni interes tražitelja, a plaća se na temelju načela teritorijalnosti

- obilježja pristojbi:

u pozadini stoji protučinidba;

nematerijalni karakter usluge;

usluga za koju se naplaćuje isključivo je pravo javnopravnih tijela (sud, katastar ...);

održava cijenu usluge na koju utječu razni činitelji (trošak, korist, interes, narav, socijalni kriteriji ...);

ne ovise o kretanju ponude i potražnje;

načelo teritorijalnosti (neovisno o državljanstvu);

usluga na zahtjev pojedinca.

- klasifikacija pristojbi:

1. prema tijelima obavljanju radnje za koje je propisana obveza plaćanja taksi:

a) administrativne- za dar državnih organa i ustanova te drugih organizacija za čije su usluge propisane- nazivaju se još državnim taksama

b) sudske- u postupku pred sudom (u postotku ili u apsolutnom iznosu);

13

c) komunalna- za korištenje određenim pravima, predmetima i uslugama koji su utvrđeni u tarifi komunalnih taksi

2. prema tijelu koje utvrđuje pristojbenu obvezu:

a) pristojbe koje propisuju centralna državna tijela;

b) pristojbe koje propisuju teritorijalne jedinice.

3. prema vremenu plaćanja:

a) pristojbe koje se plaćaju unaprijed- prije izvršenja usluge;

b) pristojbe koje se plaćaju unatrag- nakon izvršenja usluge.

4. prema obujmu- broju izvršenih usluga za koje se plaćaju:

a) upravne pristojbe

b) sudske

c) javnobilježničke pristojbe

30) Doprinosi - su fiskalna davanja (obvezni) kojima obveznik sudjeluje u troškovima što ih javnopravno tijelo ima obavljajući na svoju inicijativu određene materijalne usluge koje zadovoljavaju osobni interes određenog kruga pojedinca i javni interes.

- postoji određena izravna korist od usluge koju država čini određenoj grupi građana za koji plaćaju doprinos, a koja se može vrijednosno izraziti

- obilježja doprinosa:

a) postojanje stvarne ili moguće koristi koju određeni krug korisnika ima od aktivnosti države i javnopravnih tijela- naknada za neposrednu korist;

b) obveza plaćanja doprinosa nije uzrokovana zahtjevom korisnika- inicira javnopravno tijelo;

c) visina ovisi o troškovima tijela pri obavljanju aktivnosti ili o vrijednosti posebne koristi koju imaju obveznici doprinosa od aktivnosti javnopravnih tijela- koristi su materijalne prirode

d) imaju obvezni karakter- neplaćanje povlači sankcije

e) ubiru se u novcu

31) Parafiskalna davanja - postoje uz fiskalitet države, ona su sporedni fiskalitet, a imaju gotovo iste ekonomske učinke kao i ubiranje poreza

- Temeljne karakteristike:

a) obveznost plaćanja;14

b) u korist institucija izvan mreže javne vlasti – prihod posebnih tijela (komora) - namiruju se izdaci institucija koje su ih uvele;

c) nisu prihod državnog proračuna za zadovoljavanje javnih rashoda;

d) plaćaju ih subjekti kojima institucije izvan mreže javne vlasti pružaju usluge - obveza plaćanja tereti određeni krug korisnika koji su povezani određenim zajedničkim ekonomskim i socijalnim interesom;

e) prihodi određeni za financiranje unaprijed predviđenih zadaća – destinirani prihodi;

f) obveza i visina plaćanja utemeljena od strane institucija izvan mreže javne vlasti ili državnih tijela, u okviru njihovih ovlaštenja, na temelju korištenja fiskalnog suvereniteta, a ne od strane države – kao izvanproračunski prihodi ne potpadaju pod izravno reguliranje od strane državnih tijela, pa predstavničko tijelo nad njima nema tako strogu kontrolu kao nad proračunskim prihodima.

- u parafiskalitete se ubrajaju:

a) takse u korist javnih ustanova koje se financiraju autonomno (obrtnička komora, gospodarska komora…);

b) kotizacije za financiranje socijalnog osiguranja;

c) profesionalna davanja koja služe za izdržavanje profesionalnih ustanova.

32) Temeljne razlike između:

a) Pristojbi i poreza- pristojbe predstavljaju izravni odnos usluge i izvršitelja- naknada za izravnu uslugu (izravna korist), za razliku od poreza pri čemu obveznik od plaćanja poreza ima neizravnu korist. Za razliku od poreza koji je prisilan i podliježe sankcijama, pristojbe su relativno dobrovoljan prihod, odnosno obveznik ih plaća samo u slučaju da je zatražio određenu nematerijalnu uslugu nadležnog tijela za koju je predviđeno plaćanje pristojbe (no ukoliko ne plati pristojbu, neće dobiti ni uslugu). Svrha plaćanja pristojbi jest u podmirenju konkretnog troška uzrokovanog izvršenjem zatražene usluge, dok se porezima podmiruje širi krug akcija u interesu šireg kruga korisnika s ciljem zadovoljenja javnih potreba. S gledišta interesa- plaćanje pristojbi je svezi sa zadovoljavanjem interesa pojedinca, dok je kod plaćanja poreza u fokusu javni interes;

b) Pristojbi i doprinosa- Obveza plaćanja nije inicirana od strane obveznika doprinosa, za obveznike proizlazi materijalna korist od aktivnosti državnih organa, tj. javnopravnih tijela (zavod za socijalno osiguranje, gospodarska komora, vodoprivredna organizacija,…), prisila jače izražena kod doprinosa, prihodi od pristojbi su u pravilu proračunski nedestinirani; doprinosi su prihodi proračuna odgovarajućih fondova, korist od pristojbe individualna, a od doprinosa– širi krug;

c) doprinosa i poreza- Obveznici (doprinosa) imaju izravnu korist od rada javnopravnih tijela, a visina obveze plaćanja je u korelaciji s tom korisnošću – protučinidba, obveza plaćanja nema opći, univerzalni značaj, već tereti ograničen krug osoba koje imaju izravnu korist od rada javnopravnih tijela, prihod su određenog tijela, institucije, a ne proračuna države, unaprijed im je određena namjena – destinirani, visina ovisi o troškovima tijela pri obavljanja određene aktivnosti ili o vrijednosti posebne koristi koju imaju obveznici doprinosa od te aktivnosti javnopravnih tijela.

15

33) Nefiskalni javni prihodi - ne javljaju se kao posljedica prisilne javne vlasti, njihova struktura nije stabilna te se mogu sakupljati na temelju vlasništva, posebnom financijsko- monetarnom aktivnošću države,iz ostalih nefiskalnih izvora.

- U nefiskalne prihode ubrajamo:

1. prihodi od javne imovine;

2. deficitno financiranje javnih izdataka (javni dug);

3. vlastiti prihodi tijela javne vlasti;

4. darovi.

34) Porezi su osnovni instrumenti prikupljanja javnih prihoda kojima suvremena država podmiruje rashode iz svoje nadležnosti- predstavljaju prinudan i bez protučinidbe izvršen transfer dijela imovine ekonomskih subjekata u korist institucija javne vlasti s ciljem ostvarivanja funkcija u javnom sektoru i nesmetanog tijeka ekonomsko- reprodukcijskog ciklusa.

- porezi su nepovratni, derivativni i prinudni prihod države koji se ubire na temelju financijskog suvereniteta državne za koji se ne daje neposredna protunaknada i koji država ubire u javnom interesu kao novčani prihod prema načelu teritorijalnosti

- davanja realnih dobara (novca i drugih naturalnih dobara) državi i drugim javnopravnim tijelima radi zadovoljavanja javnih potreba od strane javne vlasti, koji se ubiru na temelju jednostrano utvrđenog načina i u jednostrano utvrđenim iznosima prema nekom općem mjerilu

- porezi su prisilno davanje bez konkretne odnosno posebne protuusluge onoga kojemu to davanje pripada

- obilježja poreza:

a) prisilnost (prinudnost)- porezi su prisilni prihod države- očituje se u trenutku dospijeća porezne obveze

- ako porezni obveznik u trenutku dospijeća ne udovolji poreznoj obvezi, izložit će se sankcijama koje se za takav slučaj predviđaju zakonom;

- u tom trenutku u parlamentarnim sustavima porezi poprimaju obilježje prisilnosti jer je usvajanjem zakonom porezni obveznik (preko predstavnika u parlamentu) na sebe preuzeo obvezu plaćanja poreza.

b) derivativnost (izvedenost) poreza- država ubire poreze temeljem svojeg financijskog (poreznog) suvereniteta, tj. prava da sama regulira materiju oporezivanja

država je ovlaštena da uređuje i regulira aktivnosti iz svoje nadležnosti i to čini donošenjem i primjenom pravnih akata – oporezivanjem država izvodi svoju

16

ekonomsku snagu (svoje prihode) stoga se oni nazivaju izvedenim (derivativnim) prihodima države (prihodima kod kojih je došlo do promjene vlasništva nad njima)

c) nepovratnost poreza- porezi su nepovratni prihodi države

nepovratnost poreza ima trajni karakter (za razliku od npr. javnog zajma čije je obilježje samo privremena promjena privatnog u javno vlasništvo);

obilježje nepovratnosti temelji se na trajnoj promjeni vlasničkih odnosa nad iznosima koje država ubire od fizičkih i pravnih osoba;

prihodi koje država ubire od poreznih obveznika postaju njezino vlasništvo i ona ih rabi (u pravilu) za financiranje zadataka i mjera iz svoje nadležnosti (nepovratno njima raspolaže angažirajući ih za pokrivanje državnih rashoda)

d) odsutnost porezne naknade- porezi nisu naknada za korištenje usluge (javno dobro) koje pruža i financira država u okviru svojih nadležnosti - obrana zemlje, usluge pravosuđa, usluge policije i sl.

činjenica da netko plaća porez ne daje mu pravo da od nadležnog državnog tijela traži neku izravnu protučinidbu, protuuslugu

korist će se manifestirati posredno – mogućnost iskorištavanja većeg broja ili šireg kruga prava ili usluga, kao što su ona u području kulture, obrazovanja, sporta, zdravstva, kulture i sl.

e) nedestiniranost poreza- obilježje nedestiniranosti poreza proistječe iz namjene trošenja iznosa ubranih oporezivanjem

u pravilu, namjena trošenja oporezivanjem prikupljenih sredstava nije unaprijed utvrđena, već se prihodima prikupljenim porezima podmiruju rashodi općenito;

kod određenih poreza namjena ipak unaprijed određena (prednosti - lakše dobiti suglasnost obveznika ako znaju namjenu plaćanja, osiguranje minimalnih sredstava za određene potrebe, lakša kontrola trošenja prikupljenih sredstava; ali i nedostaci – skup i nepregledan sustav praćenja (fondovi), neravnomjerno raspoređeni prihodi, nedostaci na drugim mjestima, kod nedostatnih prihoda od ovih poreza, problem realizacije zadovoljenja potrebe…).

f) porezi su novčani prihodi države- u poreznim sustavima suvremenih država porezi su u svom pretežitom dijelu prihodi u novcu

g) načelo teritorijalnosti- pri utvrđivanju porezne obveze relevantnim se smatra teritorijalna pripadnost, a ne državljanstvo

teritorijalna pripadnost – porez se plaća u zemlji gdje je osoba ostvarila dohodak ili posjeduje imovinu, odnosno gdje se odvija promet (gdje se dobra troše);

17

načelo neograničene porezne obveze (domicila, boravišta) – tereti sve osobe s prebivalištem u zemlji koja je uvela poreznu obvezu, a koje ostvaruju prihode i u zemlji i inozemstvu – da bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje, sklapaju se ugovori.

35) Klasifikacija poreza :

a) subjektni i objektni porezi- klasifikacijski kriterij jest način utvrđivanja porezne sposobnosti

subjektni porezi- prilikom oporezivanja uzima se u obzir osoba poreznog obveznika

- porezna sposobnost osobe utvrđuje se uz poštivanje relevantnih čimbenika vezanih uz samu osobu poreznog obveznika;

- visina porezne obveze ovisi o poreznoj snazi i o osobnim svojstvima poreznog obveznika koja se uzimaju (ili se mogu uzeti) u obzir prilikom oporezivanja;

- prilikom oporezivanja subjektnim porezom bit će važne godine života poreznog obveznika, zdravstveno stanje, broj djece i slično;

- istaknuti porezni oblici koji pripadaju skupini subjektnih poreza su porez na dohodak i porez na cjelokupnu imovinu

objektni porezi- prilikom oporezivanja objektnim porezima ne uzima se u obzir osoba poreznog obveznika nego samo vrijednost ili prihod od objekta oporezivanja (npr. prihod od poljoprivrednog zemljišta, prihod od obavljanja zanatskih i drugih privrednih djelatnosti, vrijednost naslijeđene ili na dar primljene imovine)

- može se dogoditi da jedan porezni obveznik plaća više takvih poreza jer ima više objekata oporezivanja

- primjena objektnog poreza znači da pri oporezivanju nije uzeta u obzir ukupna porezna snaga poreznog obveznika

b) sintetički i analitički porezi:

sintetičkim porezima oporezuje se ukupna snaga poreznog obveznika

- prilikom oporezivanja uzimaju se u obzir sve okolnosti vezane uz osobu poreznog obveznika koje su važne za utvrđivanje visine poreznog opterećenja (npr. njegov bračni status, broj djece, dob poreznog obveznika i sl.);

- prihodi poreznog obveznika zbrajaju se te se utvrđuje visina poreznog opterećenja uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti;

analitičkim porezima oporezuje se svaki pojedini prihod, odnosno imovinski predmet, neovisno o osobi poreznog obveznika

- subjektni porezi u pravilu odgovaraju sintetičkim, a objektni porezi analitičkim porezima

18

c) reparacijski i kvotni porezi- kriterij za razlikovanje ovih poreza je način uvođenja porezne obveze, tj. raspodjele poreznog tereta

reparacijski porezi- država unaprijed utvrđuje iznos koji želi ubrati na određenom području primjenom pojedinog poreza ili svih poreza;

- prednosti: mogućnost da država, odnosno druga javnopravna tijela, zaista pribave planirani iznos oporezivanjem; mogućnost da se izvrši razrez poreza koji najbolje odgovara lokalnim prilikama i položaju pojedinih poreznih obveznika;

- nedostaci: mogućnost da dođe do favoriziranja (ponekad i namjernog) određenog kruga poreznih obveznika ili nekih krajeva do čega dolazi ako se primijeni neki od sustava reparticije; neravnomjernost - jer se oporezivanje obavlja neovisno o ekonomskoj snazi i poreznoj sposobnosti poreznog obveznika

kvotni porezi- porezni obveznik odgovara svojoj poreznoj obvezi tako što će iz svoje ekonomske snage izdvojiti točno unaprijed utvrđen dio na temelju definirane porezne stope

- element relevantan za poreznog obveznika prilikom plaćanja kvotnog poreza jest porezna stopa – u postotku izražen dio koji je porezni obveznik dužan izdvojiti iz svoje ekonomske snage i time ispuniti svoju poreznu obvezu

- prednosti: element relevantan za poreznog obveznika prilikom plaćanja kvotnog poreza jest porezna stopa – u postotku izražen dio koji je porezni obveznik dužan izdvojiti iz svoje ekonomske snage i time ispuniti svoju poreznu obvezu;

- nedostaci: nije moguće unaprijed utvrditi točnu sumu koju treba ubrati (osim globalnih iznosa kojima se u proračunu predviđa iznos koji treba prikupiti u danom vremenu)

- u suvremene porezne sustave ugrađeni su u pravilu kvotni porezi − suvremeni porezni sustavi, dakle, nemaju reparticijske poreze osim u izvanrednim situacijama

d) fundirani i nefundirani porezi:

fundirani porezi- porezi kojima se oporezuju prihodi od tzv. fundiranih (stalnih, sigurnih) izvora.

nefundirani porezi- porezi kojima se oporezuju prihodi od tzv. nestalnih, nesigurnih izvora

- starija financijska teorija među fundirane (sigurne) prihode svrstala je kapital, imovinu i prihod od imovine, a nefundiranim (nesigurnim) prihodima smatrali su se prihodi od rada (zaposlenost podložna promjenama)

e) katastarski i tarifni porezi- klasifikacija prema tehnikama ubiranja

katastarski porezi- ubiru se na temelju razreza poreza načinjenog prema za to relevantnim podacima koji su uvedeni u katastarske knjige, registre i druge slične knjige koje imaju obilježje javnih isprava,

- porezna će obveza glasiti na osobu koja je u takvoj ispravi navedena kao vlasnik, korisnik ili uživatelj objekta oporezivanja (zemljišta, građevinskog objekta i sl.);

19

- oporezivanje na temelju katastarskih knjiga najčešće se primjenjuje kod neposrednih (direktnih) poreza (dohodak, imovina);

tarifni porezi- ubiru se na temelju podataka navedenih u službeno utvrđenom popisu poreznih predmeta i stopa koji se zove tarifa,

- podaci relevantni za oporezivanje navedeni u tarifi jesu npr. objekt oporezivanja, porezna stopa i dr.

- oporezivanje na temelju tarife obično se primjenjuje kod posrednih (indirektnih) poreza kao npr. porez na promet i carine

f) opći i namjenski- klasifikacija prema namjeni

opći porezi- porezi kojima se podmiruju javne potrebe općenito, ne ubiru se za unaprijed određenu svrhu i najznačajniji su dio ukupnih javnih prihoda;

namjenski porezi- porezi kod kojih je već unaprijed utvrđena svrha u koju će se utrošiti prihodi prikupljeni oporezivanjem

g) redovni i izvanredni porezi:

redovni porezi- prema načelu periodičnosti ubiru se u redovitim vremenskim intervalima (obično svake godine), u ukupnosti javnih prihoda čine najznačajniji dio, predstavljaju najizdašniju vrstu javnih prihoda;

izvanredni porezi- ubiru se od vremena do vremena, povremeno i privremeno, razlozi za uvođenje : fiskalni i nefiskalni,

- fiskalni- uvođenje poreza da bi se ubranim iznosima namakla sredstva koja nedostaju za podmirenje nekog rashoda,

- nefiskalni- usmjeravanje vanjskotrgovinske razmjene oporezivanjem, antiinflacijsko oporezivanje i slično,

- izvanredni se porezi katkad ubiru samo u jednoj godini, a ponekad se njihovo ubiranje protegne i na više godina

h) osnovni i dopunski- klasifikacija prema iznosu prihoda ubranih oporezivanjem određenom vrstom poreza i njihov udio u ukupnim poreznim prihodima:

osnovni porezi- porez na dohodak, porez na dobit i porez na dodanu vrijednost čine temelj poreznog sustava većine suvremenih država;

dopunski porezi: sudjeluju u ukupnim poreznim prihodima sa svega nekoliko postotaka i imaju dopunski (supsidijarni) karakter – pojedinačno nemaju značajan udio, no zajedno neophodni;

bagatelni porezi: porezi čije se sudjelovanje u ukupnim poreznim prihodima mjeri promilima.

i) s obzirom na to tko uvodi poreznu obvezu i kojoj teritorijalnoj jedinici pripadaju prikupljeni prihodi:

centralni (državni);20

lokalni (uže teritorijalne jedinice).

j) prema predmetu fiskalnog zahvaćanja:

porez na dohodak fizičkih osoba, porez na dobit, porez na promet, porez na imovinu, porez na prihode od imovine, porez na nasljedstva i darove, porez na dobitke od igara na sreću,…

k) izravni i neizravni porezi- najpoznatija podjela poreza

36) Izravni porezi (direktni, neposredni) - su porezi oni koje porezni obveznik neposredno plaća i nije u mogućnosti prevaliti ih na neki drugi porezni subjekt

- zahvaćanje na samom izvoru

-

37) Neizravni porezi- su porezi oni koje je moguće prevaliti

- zahvaćanje porezne snage kroz čin potrošnje gdje je moguće i prevaliti porezni teret;

- porezni obveznik različit od osobe nositelja poreznoga tereta;

- posredni porezi imaju negativan regresivni učinak na raspodjelu dohotka (veći teret snose siromašniji)

38) Teorije opravdanja za ubiranje poreza :

a) teorija sile:

- plaćanje poreza - obvezni pokoreni narodi i neravnopravni članovi zajednice;

- shvaćanje da pobjednici imaju neograničeno pravo raspolaganja životom i imovinom pobijeđenih;

- iz ove teorije proizlazi stav da poreze ne plaća slobodno stanovništvo jer je porez smatran manifestacijom podčinjenosti.

b) teorija ugovora:

- teorija je nastala kada su porezi još bili povremeni, sporadični i namjenski prihodi za čije plaćanje nisu bili obvezni svi stanovnici;

- vladar od skupštine staleža traži odobrenje za ubiranje poreza - ugovaraju ukupni iznos poreza, dio koji otpada na pojedine staleže, način naplate, garancija da će ubrani iznosi biti i uporabljeni za namjenu za koju su odobreni te vrijeme prestanka obveze plaćanja.

c) teorija cijene:

- zagovornici ove teorije su tumačili da poreze treba smatrati cijenom, tj. naknadom koja se na načelu do ut des (dajem da daš, ja tebi, ti meni) plaća državi za usluge koje ona čini,

- teorija cijene ima dvije podvrste teorija a to su teorija osiguranja i teorija uživanja:

21

d) teorija osiguranja

- prema teoriji osiguranja porezi su cijena koju porezni obveznici plaćaju državi koja im u okviru svojih nadležnosti čini uslugu što se sastoji u osiguranju njihova fizičkog integriteta i zaštiti njihove imovine, porezi su s ovog gledišta premije za osobno i imovinsko osiguranje – materijalna i osobna sigurnost garantirana

- teorija uživanja- prema teoriji uživanja potrebu plaćanja poreza obrazlaže se činjenicom da država svojom aktivnošću omogućuje poreznim obveznicima da neometano od drugih uživaju dobra (dohodak, imovinu) koja im stoje na raspolaganju – štiti granice i unutarnji poredak koji omogućuje uživanje dobara (veći dohodak i imovina veći porez)

e) teorije reprodukcije poreza:

- u ovoj teoriji sadržan je zahtjev da se porezi ubiru i troše tako da se posredno vrate poreznim obveznicima, a to će biti moguće onda kad se iznosi prikupljeni oporezivanjem upotrijebe tako da omoguće povećanje dohotka poreznih obveznika te će se onda moći ubrati i veći iznos od poreznog obveznika

f) organska teorija:

- prema ovoj teoriji država se javlja kao potrebna i prirodna društvena institucija bez koje bi bila ugrožena egzistencija društva i ekonomski napredak, stoga je zadatak građana da plaćajući porez održavaju državu,

- organska povezanost države-organizma i njezinih građana-organa – prestane li funkcionirati određeni organ (prestane li obavljati svoju funkciju plaćanjem poreza) – ugrožen i opstanak organizma

g) teorija države:

- život u organiziranoj zajednici zahtjeva da se izdvoje sredstva za podmirenje troškova koji osiguravanje postojanje i funkcioniranje države – žrtvovati se izdvajanjem iz svoje ekonomske snage za plaćanje poreza – odreći se dijela svoje kupovne snage

h) suvremena teorija:

- u suvremenim demokratskim državama nema potrebe za opravdavanjem oporezivanja jer je postojanje države s ciljem zadovoljenja javnih potreba nužno i jasno samo po sebi i neupitno;

- porezi prihvaćeni kao nezamjenjiv instrument prikupljanja prihoda države s ciljem obavljanja zadaća

39) Osnovni elementi oporezivanja:

1. Porezni subjekt- osoba koja sudjeluje u oporezivanju, može biti aktivan i pasivan:

- Aktivan porezni subjekt- javnopravno tijelo (šira ili uža teritorijalna jedinica) koja je ovlaštena uvoditi poreze i propisivati obvezu plaćanja poreza

22

- Pasivan porezni subjekt- fizička ili pravna osoba koja iz svoje ekonomske snage izdvaja iznos dužnog poreza, naziva se i porezni obveznik

2. Porezni obveznik- osoba uz koju zakon veže obvezu plaćanja poreza – nosilac porezne obveze, prema zakonu, porezni obveznik = porezni dužnik,

- nužno je razlučiti sadržaj dvaju pojmova: porezna obveza- pravnim aktom propisana obveza plaćanja poreza i porezni teret- predstavlja stvarno i trajno smanjenje ekonomske snage do kojeg je došlo zbog podmirenja porezne obveze (tuđe, ako je na osobu koja nosi porezni teret porez prevaljen, ili svoje, ako je mogućnost prevaljivanja izostala, a upravo je subjekt koji je ponio porezni teret utvrđen kao porezni obveznik)

3. Porezni destinatar- osoba koja je po intenciji zakonodavca (pravnim propisom) unaprijed svjesno i namjerno utvrđena da snosi porezni teret

4. Konačni platac- osoba koja doista u konačnici snosi porezni teret – čija je ekonomska snaga stvarno i trajno smanjena za iznos plaćenog poreza, neovisno o tome je li za prevaljivanje postojala intencija zakonodavca

5. Porezni platac- pojam poreznog platca obično podrazumijeva osobu koja na ime i za račun poreznog obveznika plaća porez – čin plaćanja

6. Porezni jamac- osoba koja jamči (garantira) da će porezni obveznik podmiriti svoju poreznu obvezu, preuzima obvezu plaćanja poreza ukoliko porezni obveznik propusti izvršiti svoju obvezu, može biti dobrovoljni (jamči za ispunjenje porezne obveze poreznog obveznika bez prisile propisa- roditelj za djecu, supružnici međusobno i dr. ) i zakonski (osoba koja je zakonom određena kao porezni jamac)

40) Materijalni elementi oporezivanja:

1. Porezni izvor- sva dobra, sva materijalna sredstva iz kojih se plaća porez, odnosno koja porezna vlast zahvaća prilikom oporezivanja – dohodak, prihod i imovina.

2. Porezni objekt- porezni objekt ili predmet oporezivanja je pobliže obilježen fragment jednog od poreznih izvora za koji se vezuje porezna obveza, kod utvrđivanja poreznog izvora - pitanje iz čega (odakle) se ubire porez, kod utvrđivanja poreznog objekta pitanje na što se porez plaća.

3. Porezna osnovica- predstavlja vrijednost ili veličinu na temelju koje je moguće izračunati iznos koji porezni obveznik mora platiti na ime podmirenja porezne obveze,

- Vrste poreznih osnovica:

Porezna osnovica po količini- određena količinom koja se izražava mjernim jedinicama- broj komada, dužinske jedinice težinske jedinice itd.

Porezna osnovica po vrijednosti- izražava se u novcu, a utvrđuje po vrijednosti predmeta oporezivanja (poreznog objekta)

23

Paušalna porezna osnovica- utvrđuje se vodeći računa samo o nekim (za porezni objekt najznačajnijim) elementima – utvrđuje se propisom (paušalno oporezivanje samostalnih djelatnosti obveznici PDOH - nisu u sustavu PDV-a,… - osnovica: razlika primitaka 85.000,00 umanjena za 85% priznatih izdataka)

Stvarna porezna osnovica- porezna osnovica kod čijeg se utvrđivanja izravno istražuje, provjerava i ocjenjuje čitav niz elemenata relevantnih za njezino utvrđivanje (npr. ako se porezni obveznik oporezuje na temelju podataka iz poslovnih knjiga)

- Metode utvrđivanja porezne osnovice:

Automatska (indicijarna) metoda- osnovica se utvrđuje temeljem lako uočljivih, vidljivih vanjskih znakova i činjenica , nekad se koristila na način da se porezna obveza utvrđivala prema broju vrata, prozora, dimnjaka na kući i sl.

Administrativna ili službena metoda- poreznu osnovicu utvrđuje porezna uprava, primjenjuje se kad porezni obveznik nije sam prikupio i podnio podatke koji su važni za utvrđivanje porezne osnovice.

Direktna (izravna) metoda ili metoda vlastite prijave- metoda kojom se porezna osnovica utvrđuje temeljem podataka relevantnih za oporezivanje, koje nadležnom tijelu državne uprave podnosi sam porezni obveznik

Indirektna (neizravna) ili metoda prijave drugih osoba- metoda kod koje nadležno tijelo državne uprave razrezuje porez za poreznog obveznika temeljem podataka koje dobiva od druge osobe

Metoda komparacije, uspoređivanja ili parifikacije- do porezne osnovice dolazi se temeljem uspoređivanja određenih, za oporezivanje relevantnih čimbenika poreznog obveznika s takvim čimbenicima već oporezovane osobe, uspoređivanje može se vršiti na dva načina: uspoređivanje s poreznim obveznikom koji vodi poslovne knjige, pa mu je porezna osnovica utvrđena na temelju podataka koji proizlaze iz knjiga ili uspoređivanje s poreznim obveznikom iste djelatnosti čija je porezna osnovica utvrđena temeljem podataka koje prikupilo nadležno tijelo primjenom administrativne metode

4. Porezna stopa- veličina poreznoga tereta izražena u jedinicama prema poreznoj osnovici, u novcu izražen dio koji se izdvaja iz porezne osnovice, a plativši ga porezni je obveznik izvršio svoju poreznu obvezu, može se izraziti u postotku i u apsolutnom iznosu

- Vrste poreznih stopa:

a) proporcionalna stopa- ostaje nepromijenjena s porastom porezne osnovice;

b) progresivna stopa- povećava se s porastom porezne osnovice;

c) regresivna stopa- smanjuje se s porastom porezne osnovice.

5. Porezna sposobnost (porezni kapacitet)- porezna sposobnost (porezni kapacitet) je termin kojim se izražava mogućnost da porezni obveznik iz ekonomske snage plati porez, može se očitovati na više načina: u potrošnji, veličini imovine, visini dohotka i dr.

24