Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

340
1 Prof.dr Zoran Stojiljković POLITIČKA SOCIOLOGIJA SKRIPTA FAKULTET POLITIČKIH NAUKA U PODGORICI

Transcript of Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

Page 1: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

 

Prof.dr Zoran Stojiljković 

POLITIČKASOCIOLOGIJA

SKRIPTA 

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA U PODGORICI

Page 2: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

Sadržaj

I ŠTA JE TO POLITIČKA SOCIOLOGIJA? ............................................................................................................ 6 

Teme i pravci istraživanja u političkoj sociologiji ........................................................................................ 8 

Država ..................................................................................................................................................... 9 

Civilno društvo ...................................................................................................................................... 10 

Globalizacija .......................................................................................................................................... 11 

Teorijsko‐ metodološki pristupi ................................................................................................................ 12 

II KONTROVERZE OKO DRŽAVE ..................................................................................................................... 13 

Kratka istorija države i teorija o državi ..................................................................................................... 14 

Geneaologija koncepta države ............................................................................................................. 16 

Klasična teorijska trijada: marksizam – elitizam ‐ pluralizam ............................................................... 18 

Post‐ tradicionalni pristupi ................................................................................................................... 25 

Savremeni razvoj teorija države ............................................................................................................... 27 

Struktura i oblici države ............................................................................................................................ 30 

III PROCES GRAĐENJA DRŽAVE: SLABE I JAKE DRŽAVE ................................................................................. 32 

Proces građenja države ............................................................................................................................ 32 

Granice države ...................................................................................................................................... 32 

Kapacitet države ................................................................................................................................... 34 

IV OBIM I GRANICE DRŽAVE: SOCIJALNA DRŽAVA ....................................................................................... 40 

“Građa i alati”  socijalne države................................................................................................................ 40 

Teorijski okvir i moralna i socijalna argumentacija ................................................................................... 43 

Kontroverze oko obima i funkcija ‐ granica države .................................................................................. 47 

Klasifikacija i tipologija socijalnih država .................................................................................................. 53 

Država u "teškom"tranzicionom okviru i ključu ....................................................................................... 59 

Perspektive: Agonija i krah ili transformacija nacionalne socijalne države .............................................. 60 

Page 3: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

V SOCIJALNI  KAPITAL  I  NJEGOVE DEMOKRATIZIRAJUĆE FUNKCIJE ........................................................... 66 

Pojam socijalnog kapitala ......................................................................................................................... 66 

Socijalni kapital, politika  i demokratija .................................................................................................... 68 

Tamne strane socijalnog kapitala ............................................................................................................. 70 

Dimenzije i tipovi socijalnog kapitala ................................................................................................... 71 

VI  CIVILNO DRUŠTVO I KONSOLIDOVANJE DEMOKRATIJE .......................................................................... 77 

Tranzicija ka demokratiji ........................................................................................................................... 77 

Civilno društvo ...................................................................................................................................... 79 

Demokratski limiti civilnog društva ...................................................................................................... 81 

Sindikati ................................................................................................................................................ 83 

Značaj i značenja civilnog društva ............................................................................................................ 85 

Normativno‐ mobilizirajući pristup civilnom društvu ........................................................................... 86 

Teorijsko ‐ analtički koncept civilnog društva ....................................................................................... 90 

Kulturno ‐ vrednosni aspekti i praksa civilnog društva ......................................................................... 91 

Demokratski limiti civilnog društva .......................................................................................................... 93 

Civilno društvo, socijalni kapital  građana i demokratija .......................................................................... 95 

Država, građani i civilno društvo .......................................................................................................... 97 

VII GRAĐANI  I   DRŽAVA ............................................................................................................................... 99 

Proces i akteri političkog odlučivanja ....................................................................................................... 99 

Faze i akteri  političkog procesa .......................................................................................................... 100 

Država kao normativni okvir i polje političkog odlučivanja ................................................................ 103 

Kontroverze oko države : deficiti “političkog tržišta“ ......................................................................... 107 

Sredstva i aktivnosti aktera politike.................................................................................................... 113 

Civilne i političke strategije promena ................................................................................................. 116 

VIII TRANZICIJA KA DEMOKRATIJI ............................................................................................................... 127 

Procesi, akteri i arene demokratizacije .................................................................................................. 127 

“Mapiranje” demokratije ....................................................................................................................... 132 

Konsolidovane – “ukotvljene” i “manjkave” demokratije .................................................................. 134 

Page 4: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

Postliberalne demokratije .................................................................................................................. 136 

Pretpostavke “ukotvljavanja” demokratije ............................................................................................ 136 

Konsolidovanje demokratije ............................................................................................................... 144 

IX DINAMIKA DRUŠTVENIH PROMENA: KRIZE, RATOVI I REVOLUCIJE ....................................................... 146 

Društvena kriza ....................................................................................................................................... 146 

Dimenzije i efekti krize ........................................................................................................................... 147 

X GRAĐANSKA NEPOSLUŠNOST I NENASILNE PROMENE ........................................................................... 189 

Radikalni i umereni pristupi građanskoj neposlušnosti .......................................................................... 192 

Građanska neposlušnost i filozofija nenasilja ......................................................................................... 196 

Modeli i metode efikasne nenasilne promene ....................................................................................... 197 

XI GLOBALIZACIJA, KRIZA  I  ALTERNATIVE ................................................................................................. 211 

Globalizacija kao (samo)refleksivna modernizacija ................................................................................ 211 

RIZICI  I  IZAZOVI GLOBALIZACIJE ............................................................................................................ 212 

Rizici održivog rasta i eko ‐ politika ..................................................................................................... 213 

Ratovi, terorizam i „humanitarne intervencije” ................................................................................. 215 

Globalizacija i nejednakosti i siromaštvo ............................................................................................ 217 

ANTIKORPORATIVNI  ILI   "POKRET POKRETA " ...................................................................................... 226 

Neoliberalna globalizacija – meta globalnog otpora .......................................................................... 226 

Razumevanje antikorporativnog pokreta ......................................................................................... 228 

Sindikalni odgovori na izazove globalizacije: Bude li se sindikati? ..................................................... 238 

Na novom početku?............................................................................................................................ 243 

XII  NACIJA, NACIONALIZAM I MEĐUNACIONALNI KONFLIKTI ................................................................... 259 

Nacija i nacionalizam .............................................................................................................................. 259 

Nacija i država ......................................................................................................................................... 263 

Globalizacija i sudar nacionalizama ........................................................................................................ 266 

XIII MODERNE POLITIČKE IDEOLOGIJE ........................................................................................................ 272 

Ideologije i (partijske) politike ................................................................................................................ 273 

Evolucija ideologija i promena orijentacija ............................................................................................. 274 

Page 5: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

Ideološki spektar .................................................................................................................................... 275 

Ideologije i politički programi ................................................................................................................. 279 

XIV VELIKE POLITIČKE TRADICIJE ................................................................................................................ 283 

Politička familija liberala ......................................................................................................................... 283 

Konzervativizam ..................................................................................................................................... 287 

Načela konzervativizma ...................................................................................................................... 288 

Različiti pravci unutar konzervativizma .............................................................................................. 290 

Evolucija socijalističke doktrine .............................................................................................................. 297 

Treći put – revizija ili napuštanje socijaldemokratije .......................................................................... 301 

Kriza i remodeliranje socijaldemokratije ............................................................................................ 302 

Socijaldemokratska alternativa: Socijalisti na izborima za EP 2014.godine ....................................... 305 

Kraj ili evolucija ideologija ? ................................................................................................................... 309 

Zelena politika – uticaji i tendencije ................................................................................................... 311 

Povratak (radikalne) levice ? .............................................................................................................. 317 

L I T E R A T U R A ........................................................................................................................................ 321 

Page 6: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

IŠTAJETOPOLITIČKASOCIOLOGIJA?

Političku sociologiju jemožda najuputnije i najednostavnijeodreditiutvrđivanjemnjenogodnosapremaopštojsocilogiji.Akojesociologijaopštadruštvenanauka kojasebavicelinomdruštvenogstrukturiranja i organizovanja , kao i globalnim društvenimkonfliktima i promenama, onda je politička sociologija nespornonižeg ranga opštosti i predstavlja posebnu naučnu disciplinu. Nadrugojstrani,bavećisenajednostavnijerečenosocijalnimosnovamai korenima politike i imajući u vidu centralnu regulativnu ulogupolitikeudruštvenimprocesima,očito jedaseneradi teko jednojodbrojnihposebnih sociološkihdisciplinanegoo izuzetnovažnoj ispecifičnojdisciplini.

Pored toga, bliskost i preplitanje sa političkom teorijom ifilozofijomistudijempolitičkeistorijeidrugihpolitičkihnauka,aliipreplitanje sa psihologijom političkog ponašanja političkusociologiju izvodi iz kruga tek jedne od socioloških disciplina ipristupa.

Politička sociologija je zapravo teorijsko‐empirijska naučnadisciplina koja svoj predmet i metode istraživanja smešta u poljeanalize odnosa društva i politike, odnosno između sociologije ipolitičkihnauka.

Radi se zapravo o čitavom politsociološkom pristupu ilipravcu u političkim naukama i sociologiji koji logiku i dinamikurazvojapolitičkihprocesa,akteraiinstitucijaobjašnjavasmeštajućiih u njihov širi socijalni, ekonomski i političkokulturni kontekst.Pritom, za razliku od sociologa politike, koji se gotovo isključivofokusiraju na uticaj socijalnog strukturiranja na političke procese,politička sociologija i politički sociolozi su , po mome sudu sapravom, u jednakoj meri polje analize usmerili i ka povratnomuticajupolitičkihodlukana(pre)oblikovanjesocijalnestrukture.

Politikom,shvaćenomkaokreiranjeisprovođenjekolektivnoobavezujućihodluka,hijerarhijskineupravljajusamodržavniakteriili političke partije. Tradicionalni državni (parlament,vlada,uprava),ali i mnogobrojni drugi akteri (udruženja, građanske inicijative,naučno‐politički savetnici, mediji ili međunarodne organizacije),

Page 7: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

uključeni suuovekompleksne regulativneproceseusledpovećanedruštvenediferencijacije,pluralizacijeiglobalizacije.

UovompogledujezarazumevanješirinepredmetnogokvirapolitičkesociologijeveomailustrativandijagramMarkaHauardakojipokazujezonepreklapanjaili„ulančavanja“inačevećuvelikojmeriglobalizovana3sektora:politike,ekonomijeicivilnogsektora.

Možda bi još preciznija i tačnija bila slika društva koja bipolazilaodhipotezeopostojanjučetiriulančanakruga.Naime,ispodsfera ekonomije, civilnog društva i države i političkih institucija,nalazi sečetvrtikrug,odnosnosferaprivatnostikojučini svetnašeintime i naše prijateljske, seksualne, porodične, susedske ili hobivezeiodnosi.

Dijagram–Socijalniipolitičkiakteri(Hauard,2008:52)

Ni svet privatnosti nije,međutimodvojen jasnomgranicomod sveta politike. U tom smislu veoma je ilustrativan sloganfeminističkogpokreta" i ličnojepolitičko". Primeraradi,privatnaprava i porodični odnosi su uređeni zakonima i garantovani setominstitucija. Na drugoj strani, političkom deliberacijom‐ krozdelovanje malih grupa poput grupa vršnjaka, lokalnih zajednica i

Page 8: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

"politiku susedstva" ili porodični biznis vrši se povratni uticaj nacivilnodruštvo,politikuiekonomiju.

Možemo zaključiti da je istraživačko polje političkesociologijeizuzetnoširoko,dinamičnoipromenljivoumeriukojojjedinamičan i sam prostor političke artikulacije novih oblikadruštvenogorganizovanjaidelovanja.

Nadrugojstrani,akoidemoukrajnostismatramodajesvepolitikapolitičkasociologijaposledičnopostaje"morebezobala" inužno postaje preširoka, difuzna i nefokusirana na svoju suštinu ‐studijprocesaiakteraformiranjaireprodukovanjaodnosamoći.

Teško je u ovom pogledu uspostaviti jasnu granicu.Plauzibilnim mi se čini određenje političke sociologije kao naukekoja se bavi socijalnim osnovama politike koje je Lipset dao još1960.usvomklasičnomdelu"Političkičovek".

Utommetodskomokvirucelinaekološkihprocesailirodnihodnosa nisu predmet političke sociologije ali jeste organizovanjeekoloških i feminističkih grupa koje svoja uverenja i intereseartukulišukaopolitičkezahteve, nastojeda ihpostavenapolitičkuagenduirealizujukrozpolitičkeodlukeizakone.

TEMEI PRAVCIISTRAŽIVANJAUPOLITIČKOJSOCIOLOGIJI

Dva velika makro područja politsociološke analize su bezikakvog spora država i civilno društvo na čijem je razlikovanju inastala,polovinom19veka,modernapolitičkasociologija.

Trećipredmetniokvir, iliprepristupanalizi,posebnood80tih godinadvadesetogveka, činiprocesglobalizacijekoji je arenu ifokus analize pomerio sa prostora nacionalne države na globalnu,planetarnu ravan delovanja ‐ u polje već u velikoj meriglobalizovaneekonomije,politikeicivilnogdruštva.

Page 9: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

 

DRŽAVA

Iporedsvihpomeranjapažnjeistraživačana,recimo,studijdruštvenih i političkih pokreta, političkih identiteta i socijalnogkapitalagrađanailipaknamikroravanlokalnihzajednicailimakroravan regionalnih integracija, u središtu istraživanja političkesociologije ostala je distribucija moći unutar (nacionalnih) država.Tek uslovno, politsociološki pristup studiju države mogao bi sepritomanalitičkirazložitinastudijstatikeidinamikedržave.

Prvisegmentjevezandakleza"državnustatiku",presvegazastudijsameprirodedržave.Usredišturaspravasusporenjaokooptimalnog obima države , odnosno granica njenih opravdanih iodrživih funkcija , kao i kapaciteta i strukture državnih organa islužbi koji mogu da servisiraju funkcije države. Ključni predmetsporenja je samo postojanje socijalne države odnosno održiv iopravdan obim njenih socijalnih funkcija, posebno pitanjeopravdanosti redistribucije u korist siromašnih slojeva. Aktuelniokvir tih rasprave su sporenja oko demontaže ili obnove države idruštva blagostanja koje se vode između neoliberala isocijaldemokrata.

Ključni rakurs analize je relacija strukture moći unutardržave i tipa imodelapolitičkogrežima.Posebanugaorazmatranjačini pritom kritička analiza brojnih fenomena političke patologijeizražena,recimo,krozanalizuvezeslabeizarobljeneikorumpiranedržavesadefektimaideficitimademokratijepoputbirokratizacije ioligarhizacije procesa političkog odlučivanja ili predominacijupolitičkihpartijailidera.

Velike klučne teme i procesi su sam proces i akteri i fazepolitičkogodlučivanja,odnosnokreiranjeirealizacijaiefektijavnihpolitikaUfokusupažnjeistraživačasuekonomskeisocijalnepolitike‐posebnopitanjaranjivihgrupa,presvegažena,mladihimanjina.

Aktuelni kontekst ekonomske krize i paralelnog izlaska izsveta bipolarne ravnoteže nakon pada realsocijalizma, otvorio jeprvotemuinterventnepreduzetničke,konkurentnedržaveazatim,kroz lokalne sukobe i terorističkenapade, i države bezbednosti ilisigurnosnedržave.Timeseujednootvaraznačajstudijarepresivnih

Page 10: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

10 

 

aparataitajnihslužbiasamimtimipitanjeograničavanjaslobodaipravagrađana.

Drugi segment je vezan za makrokonflikte fokusirane nadržavukojimaseiostvarujedinamikadruštvenihpromena.

Ufokusudinamičkeanalizesutriključnafenomena.

Prvi čini sama priroda društvenih kriza ‐ njihovih uzroka ,tokaiefekata,posebnostrategije,taktikeistvorenihkoalicijeakterausmerenihnaodržanjeilipakizmenupostojećegporetka.

Drugi čine sami protesti, (r)evolucione promene i pokreti.Poseban akcenat je na građanskoj neposlušnosti i strategijinenasilnihpromena

Treći čini fenomen ratova i drugih oblika primene nasiljapoputnaokoisključujućihameđusobnopodstičućihiuslovljavajućihirazornihakataterorizmai"humanitarnih"vojnihintervencija.

CIVILNODRUŠTVO

Civilnodruštvokaopoljeoddržaveiekonomskihaktivnostirelativno autonomnog samoorganizovanja građana i građanskihasocijacijaiinicijativa,drugajevelikaravanistraživanjaupolitičkojsociologiji,gotovojednakovažnakaoistudijdržaveisetapolitičkihinstitucija. U političkoj sociologiji, za razliku od recimo sociologijekulture ili sociologije porodice i vršnjačkih grupa, fokus je naputevimaiprocesimauticajaorganizacijacivilnogdruštva(OCD)napolitičko odlučivanje i državne politike. Radi se zapravo o analiziodnosaivezacivilnihipolitičkihaktera,razlikaipovezanostiizmeđucivilnihipolitičkihstrategijapromena.

Tri velike oblasti politsocioloških studija unutar civilnogdruštva čine (1) OCD, (2) politički akteri, pre svih političke partijekao ključni akteri posredovanja između građana i sveta političkihinstitucijai,najzad(3)samevrednosti, političkakulturaiidelogijekaoneodvojivi , formativni i intepretirajući deo civilnih i političkihakcija.

Kada jeoOCDrečakcenat jenastarim inovimdruštvenimpokretima poput sindikata , na jednoj‐ "staroj" ili mirovnih,

Page 11: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

11 

 

ekololoških ili feminističkih "novih" pokreta i inicijativa, na drugojstrani.

Dominantni ugao njihovog razmatranja u političkojsociologiji je na njihovomorganizovanju i aktivnostima , pre svegainteresnomgrupisanju i koalicijama iprocesupolitičkog lobiranja izagovaranja.

U aktuelnom kontekstu "turbo globalizacije" posebno supredmet pažnje korporativna moć, upravljanje i odnositransnacionalnog, korporativnog kapitala i nacionalnih država imrežasocijalnihpartnera‐sindikalnihiposlodavačkihunija.

Antikorporativni pokreti, protesti i promene poput onihpoznatih kao "arapsko proleće" aktuelizovali su studij i kritičkuanalizuuloge idometanovihmedija i socijalnihmrežabezkojih jeovajtip(samo)organizovanjagrađanadanaspraktičnonezamisliviotvorilioštrepolemikeokodometaigranica"tastaturaaktivizma".

Drugoveliko,graničnoiporoznopoljeanalizekojepovezujecivilnoipolitičkodruštvočinepolitičkepartijeiizbori.Zapolitičkusociologiju od posebnog interesa su uticaj linija socijalnih podela irascepa na političke podele i izborno ponašanje i opredeljenje.Ključno pitanje je pitanje da li su i u kakvoj vezi su naš socijalnipoložaj,prihvaćenevrednostiiodabranapolitičkaopcija?

Logično, treću oblast politsociološkog istraživanja civilnog ipolitičkogorganizovanjačinepolitičkakulturaipolitičkeideologije.Itokakoonevećtradicionalne,poputliberalizma,konzervativizmaisocijalizma, ali i nacionalizma, tako i one nove poput nove levice idesnice, religijskog fundamentalizma ili feminizma i ekologizma.Posebnatemasupostmoderneteorijeipristupikojigovoreokrajusvihvelikih,sveobjašnjavajućihnarativa,kaoitezeokrajuideologija.

GLOBALIZACIJA

Bar u poslednje tri decenije , odnosno od pada berlinskogzidaikrajabipolarnepodelesveta,gotovojenemogućeideplasiranobavitiseanalizomnacionalnogterena‐bilokogznačajnijegkonfliktai prirodom i akterimaprocesima odlučivanja, u primera radi CrnojGori,adaseanaliziraiširiregionalniiplanetarnikontekst.

Page 12: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

12 

 

U takvom okruženju za političku sociologiju ključni značajimaju uticaj i izazovi i stvoreni i proizvedeni rizici koje nosiglobalizacija na (1) selenje kapitala i radne snage, odnosno uticajprocesaimigracijenaformiranjesocijalnihipolitičkihidentiteta,(2)storene, rastuće nejednakosti između i unutar pojedinih društava,kaoi(3)samoorganizovanjeutransnacionalnepokrete.

U tom okviru veoma je, primera radi, interesantnaideologemao "kapitalizmusloma ilikatastrofe"NaomiKlajn ilipakautori i pristup koji dolaze iz prostora postrukturalističkih ineomarksističkih studija kulture i jezika koji govore o selenjuprocesa porobljavanja ljudi u sferu prestižne potrošnje, poželjnihkulturnihsimbolaikodova.

TEORIJSKO‐METODOLOŠKIPRISTUPI

Utekstovimakojisledebiće,umeriukojojjetomogućekadaseradiokonkretnimtemamaisadržajima,odnosnodokojedosežusaznanja autora tekstova, korišćeni različiti teorijski i metodološkipristupi.Prvenstveno se radi o klasičnom teorijskom etalonu koječine različite pozicije i struje unutar marksizma, pluralizma ielitizma. Na njih se nadovezuju novije metodske škole i pristupipoputstrukturalizmailipakinovacijakojesudonelirazličitipravci(neo)institucionalizmapoput istorijskog ilisociološkog, istraživanjugeneze,strukturei funkcionisanjupolitičkihidruštvenihinstitucija.Ili pak doprinosu koji su različiti pristupi i autori unutar teorijaracionalnog, odnosno javnog izbora i kolektivnog odlučivanja dalianaliziponašanjaakterauprocesuodlučivanja.

Naravnozaartkulisanjesvojihposebnihpoljaistraživanja,aliizareintepretacijuklasičnihtemapoputdržavezaslužnisuiautorkei autori koji pripadaju feminizmu, ekologizmu i/ilipostmodernističkomkonceptu

Page 13: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

13 

 

IIKONTROVERZEOKODRŽAVE

Kriza i prateća razorna kritika koncepta i prakse “državeblagostanja”, odnosno preciznije države socijalne sigurnosti,reaktuelizovali su 80‐ih godina 20 veka rasprave oko poželjnestrukture i opravdanih, optimalnih i održivih funkcija modernedržave.

Ufokusupolemikanašlosepitanjeopravdanostiipoželjnogobimadržavnihintervencijauprivrednoisocijalnotkivokojezaciljimaju socijalne transfere i preraspodelu u korist siromašnih,odnosnosamasocijalnaulogaikarakterdržave.

Početkom trećeg milenijuma, nakon talasa “turbo‐globalizacije” i suočavanja sa njenim brojnim ekonomskim, ali ipolitičkim i kulturnim aspektima i efektima, pitanje poželjnog imogućeg karaktera i funkcija države je internacionalizovano,zaoštreno i praktično preformulisano u dilemu: Da li je danas uglobalizovanom okviru i ključu autonomna, intervenišućaneokenzijanskanacionalnadržava,uopštejošiprisutnaimoguća?

U polemikama su se na jednoj, neoliberalnoj strani našlizagovornici koncepata “minimalne”, “neutralne”, “legalne” ili“preduzetničke države” koji, u manjoj ili većoj meri, osporavajuopravdanosticelishodnostredistributivnihstrategijadržave.

Na drugoj strani, našli su se autori i struje mišljenja(socijaldemokratska, hrišćansko‐socijalna), koji prihvatajući delomkritike države blagostanja (welfare state) koje dolaze sa desnice,nastoje da priče o njenoj demontaži, pa i agoniji i smrti, zamenenjenomakomodacijom i razvojemkoncepata “novedržave/društvasigurnosti i blagostanja”, “socijalno odgovorne države” ili “državesocijalnogulaganja”(Gidens).

Svetozahtevadaseredefinišupojam,ulogaifunkcijedržavei prostori i šanse socijalno odgovorne države, čiji jeWelfare Statesamojedan,istinanajpoznatijiinajrazvijeniji,odbrojnihmodaliteta.

Logičnose,međutim,prethodnootvaraju2osnovnapitanja.Prvočinisamadilemaodređenjakarakteraiprirodedržave.

Page 14: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

14 

 

Drugo se tiče opsega njenih održivih funkcija, odnosnoprocesa "građenja" države i, posebno, određenje granica njenihintervencija.

KRATKAISTORIJADRŽAVEI TEORIJAODRŽAVI

Državu bi mogli polazno odrediti kao političku zajednicukojaposeduje interno i eksternopriznatu suverenu vlastnadodređenomteritorijomistanovništvom.Njenoključnosvojstvoje suverenost, odnosno monopol nad legitimnom upotrebomnasilja (Maks Veber) i pravo da osigura poštovanje zakona ipravilaikazninjihoveprkršioce.

Iako se sam termin retroaktivno koristi da odredimehanizme i procese političke vlasti koji su nastali još ucentralizovanim, “hidrauličkim društvima“ u periodu orijentalnihdespotija(KarlVitfogel)uMesopotamiji3000godinaprenoveere,tek se, u modernom smislu, od sedamnaestog veka javlja pojamdržave.KakoHaliAjkenberizapažaju“irigacioniradoviizasadiurmii maslina čvrsto su vezali poljoprivredne proizvodjače za zemlju, istogaihnačiliboljomosnovomzadržavu”(Hay,Lester,March,2013:13)

Uovim,prvobitnimfazamarazvoja,državajeunačeluvršilamoćnadstanovništvomnabirokratsko‐despotskinačin iprinudno(Wittfogel,1988).

U ovomkontekstu je, umestomita o zajedničkomporeklu iranijih rodovskih i plemenskih veza, jedan drugi faktor postaoveomavažan–religija,odnosnosamamogućnostreligijedaponudilegitimitet organizovanoj i sve centralizovanoj upotrebi prinudnemoći. Religija je i uspela, pre svega kroz pozivanje na onostrani,božanski autoritet, da pruži osnov za konsolidaciju državne moći.Ovo je zauzvrat olakšalo dalji razvoj institucionalih kapacitetavladanjaiuređivanjateritorije

Istovremeno,timejerastaoikapacitetdaseširiznačajdrugeključne stabilizujuće pretpostavke države–vojske. Povezanostizmeđu države i vojske je nastala dosta rano i održala se dodanašnjihdana.Osvajanjejeubrzopostaloosnovnimehanizamkrozkojiseinstitucionalnimehanizamdržaveširi.Inspirisaniintuitivnom

Page 15: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

15 

 

Tilijevimopaskomda“ratstvaradržaveidadržavestvarajuratove”(Tilly, 1975), brojni teoretičari su razmatrali državnekapacitete zavođenjerata,merudokojeunutrašnjaorganizacijadržavnogaparataodslikavavojnepotrebeiposledicevođenjarataimobilizacijezaratnaevolucijuitransformacijusamedržave.Ukratko,onisufokusiranina povezanost između vođenja rata i oblikovanja države. Ovakveteme su u poslednje vreme sve interesantnije i feminističkompristupu, unutar koga je verovatno najvažnija Sintija Enlou zaispitivanje složenog odnosa između države, organizovanog nasilja,militarizmaimuškosti(Hay,Lester,March,2013:18).

Treći konstitutivni elemenat ili bolje rečeno pretpostavkastabilizovanja državnih tvorevina je njihova privredna uloga,odnosno razvoj trgovine i ekonomije–trgovačka država u funkcijiobezbeđenja prosperiteta kao osnovemoći i suvereniteta vladara idržava.

Sinergija vojne i ekonomske moći uz moć uveravanja –“ideološke aparate države” (Altiser) i sposobnost legitimiranjaporetka,ostajuidanasujezgru(državne)moći.

AkosukorenidržaveuMesopotamiji,u traganjuza rodnimmestomnastankasavremenihdržavasetrebaokrenutikazapadnojEvropi.Onoštopopravilukarakterišemodernudržavujeodvajanjedržave od civilnog (građanskog) društva. Moderna država je,dakle,institucionalnikomplekskojizahtevasuverenintetzasebekaovrhovnog političkog autoriteta unutar određene teritorije za čijeupravljanje je odgovorna. Istorija evropskih država, pre svihapsolutnih monarhija, je od ključnog značaja za formiranjeinstitucionalnogkompleksakojidanasnazivamodržavomikojičine:postojanje centralizovane birokratije, banke i otvorenemogućnostiza prikupljanje novca i poreza, stajaća vojska i njeno funcionalnoodvajanje od uloge policije, sudovi i zatvori, sistem diplomatskihodnosa sa drugim državama i, u najvećem broju slučajeva, jasnoodređene i opšte prihvaćane linije teritorijalnog razgraničenja‐carineigranice.

Ovom popisu sve razgranatijih državnih funkcija i rastućegdržavnogaparatasocijalnadržavadodajelikovenastavnika,lekaraisocijalnihradnikaiservisa.

Izazovi globalizacije i formiranje nad i istovremenepoddržavne ravni organizovanja, erozija ili još pre disperzijamoći

Page 16: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

16 

 

odlučivanjaiprateća“desuverenizacija”nacionalnedržavevodilisui(post)modernom osvešćivanju i teorijskoj artikulaciji razlikovanjaprocesavladanjaiprocesaupravljanja.Danassenaimesmatradaje transformacija države umanjila ulogu državnih aktera i da jeistovremeno povećala značaj društvenih aktera. Ova promena sečesto opisuje kao prelaz sa vladanja ka upravljanju. Ono što sedogađa u trouglu između upravljanja, vladanja i države je zapravopromena značaja izvršne vlasti u upravljanju i promena načina nakoji vlade funkcionišu u ovom novom aranžmanu. Država i daljezaslužuje analitički prioritet i zadržava prvenstvo, odnosno ona seprilagodila i izmenila ka novom modelu vladanja, koji odlikujemešani ili dualni suverenitet, korišćenje različitih mehanizama zaimplementacijupolitikeidecentralizacija.

GENEAOLOGIJAKONCEPTADRŽAVE

Etimološki,pojamdržavese izvodi iz latinskogstatus,što jebukvalno označavalo društveni status, ugled ili položaj individueunutarzajednice.DoXIVveka,opšteprihvaćenoznačenjeterminajepodrazumevalodruštvenistatus(zapravodostojanstvo)vladara,kojiga je razlikovao i razdvajao od podanika. Ideja da država počiva uteluvladara,tj.dasudržavaisuverensinonimijekarakterističnazapredmodernaobjašnjenjadržave(Skinner,1989).

Razvojmodernogkonceptadržavesedogodioizmeđu14i17veka i taj razvoj je bio paralelan sa nastankom institucionalnogkompleksakojismoopisalikaoapsolutističkudržavu.

Prvikoraksunapraviliautori„ogledalozaprinca“literature,od kojih je najpoznatiji Makijaveli i njegovo delo Vladalac (IlPrincipe,1532).Uovakvojliteraturi,država(lostato)sekoristikaosinonimnesamosasamimvladarom,većisakarakterompolitičkogrežima, geografskom oblašću nad kojim postoji suverena vlast i sasamom institucijom vladavine koja je potrebna da bi se održaoautoritet(Hay,Lester,March,2013:14).

Drugi, odlučujući demokratski iskorak načinila je republikanskapolitička teorija renesanse. Ovaj pokret zagovarao je samoupravnerepublikanske režime koji su mogli da uspostave državu ili stanjegrađanskihsloboda‐uDanteovojterminologijilostatofranco.Ovdekonačnovidimonastanakkonceptaautonomnegrađanskeipolitičke

Page 17: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

17 

 

vlasti koje uređuje javne stvari u nezavisnoj zajednici ili„komonveltu“. Država se ovde predstavlja kao ona koja poseduje iuživamonopolnadlegitimnomupotrebomsileikojavlastcrpinenaosnovumoćiilistatusavladara,većizsamognaroda.Poprviputseodržavigovorikaooposebnomaparatuvladanjakojuvladarimorajuda održavaju i koja će trajati i nakon njihove vlasti, umestodotadašnjegrazumevanjadržavekao„produženja“vladarevevlasti.

Trećiiposlednji,odlučujući(pred)korakdošaojesapojavomapsolutističkihdržavauEvropi tokomXVIIveka.Uovomslučaju,anaročito u radovima Bodena i Hobsa, država se konačno shvatakao zaista odvojena od moći vladara i podanika. Tri aspektasvrstavaju ovu formulaciju u moderna shvatanja države: (1)individue u društvu su zamišljene kao podanici države, koji imajuobaveze i odanost ne prema vladaru, već prema državi samoj; (2)vlast države je jedinstvena i apsolutna; i (3) država se smatra zanajviši autoritet u svim pitanjima upravljanja građanima (Skinner,1989:90). Hobsov Levijatan (1651) i uspon apsolutističke državeodslikan u njegovom radu, označava kraj predmodernog shvatanjadržaveukojojjepolitičkamoćrazumevanauličnimiharizmatičkimpojmovima. Država se sada vidi kao odvojena forma vladanjanezavisnaodonogakotuvlastizvršava.

SpecifičnupozicijuimestoimaHegelovateorijaapsolutne(iuniverzalne) države kao reprezenta opšteg interesa, odnosno“poslednje evolucione stepenice“ na putu od egoizama pojedinca,prekodiktataparcijalnostiunutargrađanskogdruštvadoapsolutnedržavekaootelotvorenjauniverzalne,opšteumnosti.

U oslonu na ovu tradiciju svoju klasičnu fazu teorijsko(re)definisanjedržavedostižeuradovimaMaksaVebera.Veberpresvega smatra da je moderna država upravljanje monopolomautoritativnog određivanja pravila na ograničenoj teritoriji. Ovajprocesjepodržanmonopolomnasredstvafizičkesile.

Konkretnije govoreći, Veber vidi državu kroz njenuorganizaciju i postojanje sredstava prinude i fizičke sile. Kako samobjašnjava „prinudnu političku organizacija sa dugotrajnimpostojanjemćemozvatidržavomakonjenupravniaparatsuspehompolaže pravo na monopol nad legitimnom upotrebom fizičke silezaradodržavanjaporetka“(Weber,1978:54).

Page 18: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

18 

 

Rekonbinujući organizacione, strukturne i funkcionalnepristupeodređenjudržavePatrikDanlivi iBrendonOLiri izdvajajupetključnihnjihovihkarakteristika:

1.Država je set javnih institucija jasnoodvojenodprivatnesfere,

2.Država jeuveberijanskoj tradiciji,unutarsvoje teritorije,suverena,vrhovnamoćsnabdevema(legalnim)monopolomprinude,

3.Državnisuverenitetjeimpersonalan,odnosnoprotežeseinadržavniaparatinaonekojeokupirajuključnedržavnepoložaje,

4. Personal moderne države je profesionalno obučavan ibirokratskikarijernousmeravani

5. Država ima sposobnost da prikuplja, kroz poreze, novackako bi finansirala svoje aktivnosti i tako i regulisala konflikte iusmeravalarazvojdruštva(Pavlović,2010:16).

KLASIČNATEORIJSKATRIJADA: MARKSIZAM–ELITIZAM‐ PLURALIZAM

Naovojtradicijirazvijalasusedaljapromišljanjakarakteraiprirode i funkcija i opsega – granica države. Klasičnu fazu ovihrasprava čine interni razvoj i međusobne polemike i uticaji triključna,iuvelikojmerisloženairazuđenateorijskapristupaanalizidržave:marksizma,elitizmaipluralizma.

MARKSIZAM: DRŽAVA KAO KLASNA HEGEMONIJA

Osnovnopolazište u klasičnojmarksističkoj doktrini je stavda su ljudska istorija i civilizacija, na dinamici i dijalektici odnosaproizvodnihsnagaiodnosarazvijen,logičansledihodod"prvobitnezajednice", preko robovlasništva i feudalizma do kapitalističkogdruštva sa njegovom revolucionarnom razvojnom, ali isamorazarajućomprirodom.Krajkapitalizmajetakođepredvidljivi"neizbežan" ‐ on u svom okrilju stvara "sopstvenog grobara" ‐revolucionarniproleterijatkojiće,urazličitimsocijalnimblokovimaikoalicionimaranžmanima,dovestidopobederevolucionarnihsnaga.

Page 19: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

19 

 

Logika razvoja i epilog istorije je u uspostavljanju besklasnog,komunističkog društva bez otuđenja ljudi, logike eksploatacije,klanjanja božanstvu profita i države kao instrumenta klasnevladavine.

Pri tome za marksiste, istina uz početni ekonomskiredukcionizam i očekivanja da će do kraja klasne civilizacije doćiodloživomalinakrajunezadrživomtendencijompadaprofitnestopei kroz stalno podruštvljavanje proizvodnje, nije karakterističnamonokauzalnaanalizačinilacadruštvenepromene.Ujednomslučaju,poput„ruskogrevolucionarnogeksperimenta“ iLenjinoveDržave irevolucije, promene započinju promenama u političkoj sferi, pričemu ključnu ulogu igraju političke elite. U drugim situacijamaprevagumogu imatipromeneuproizvodnimsredstvima,presvegatemeljne tehnološke promene koje, po pravilu, prate i izmeneproizvodnihiširihkulturnihstandardaiobrazaca.

Osnovnapredstavaomarksističkojteorijidržavegradisenaosnovu veoma raširene, i u osnovi tačne, teze da sam Marks nijerazvio koherentnu i sistematičnu teoriju države. Logika ovenekoherentnosti je,poDanliviju iOLiriju,upromenamaakcenata ievolucijiod(1)instrumentalnogredukcionizmaukomesedržavaviditekkaoupravniodborzavođenjezajedničkihposlovaburžoazije(prisutnog u Komunističkom manifestu), preko (2) arbitrernogmodela, u kome se pre svega u kriznim situacijama klasnogekvilibrija,državipriznajerelativnaautonomija(OsamnaestibrimerLuja Bonaparte), do (3) funkcionalističkog pristupa državi kaoinstrumentukoordinacijeneophodnihdruštvenih funkcija i servisa,datoguKapitalu(Dunleavy,OLeary,1987:209‐211).

Čitavamarskističkateorijadržavese takorazvijauvek ipodugojistorijiiuširokomlukusabrojnimrukavcima‐odfragmenataMarksovih misli o državi kao klasnoj diktaturi, preko Gramšijevogotklona od ekonomije, datog u konceptu kulturne i političkehegemonije vladajuće klase sve do debate između strukturalizmaAltisera i Pulancasa i intencionalizma Milibanda, ili savremeneDžesopovetezeo“praznojdržavi”,odnosnodržavikaoareniklasnihiunutarklasnihsukobaisavezništava.

Primera radi, ključni pomak u marksističkoj tradiciji imaGramšijevopomeranjeakcenatasaeksploatacijenaproblemklasnehegemonije i obezbeđenja pristanka na vladavinski obrazac.

Page 20: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

20 

 

Strukturalista Luj Altiser, unutar funkcionalnog pristupa, razlikujerepresivneiideološkeaparatedržave.

Dok recimoMiliband “klasnu pristrasnost” države dokazujekroz socijalno poreklo i zajednički begraund pripadnika vrhaestablišmenta, zaPulancasa,udeluPolitičkamoć i društveneklase(1981), relativnu strukturnu autonomiju država nužno ima kaoarenaposredovanjairazrešavanjakonflikatakakoizmeđurazličitihklasa,takoiizmeđurazličitihfrakcijaunutaristeklase.

Po Nikosu Pulancasu, krizu unutar države i društvablagostanja odlikuje jačanje represivne u odnosu na konsensualnukomponentu politike. Ona se, na političko‐ institucionalnoj ravniogledala u jačanju birokratske centralizacije ‐ politizacijiadministracije i dezideologizaciji partija, razaranju granicazakonodavne i izvršne vlasti i istovremenoj tendencijipersonalizacije političke vlasti. Unutrašnji smisao i logiku ovogprocesaPulancasvidiujačanjuautoritarno‐etatističkihtendencija,koje on preciznije označava i imenuje kao neobonapartizam(Poulantzas,1981).

Čini se da je najdalje od polaznog klasnog redukcionizmaotišaoBobDžesopkoji,poredklaseupoljestrukturnihrascepakojeoblikuje državu upisuje i rod, rasu, naciju ili transferznanja.(Pavlović,2010:32)

Džesop prati kasnog Pulancasa i posmatra državu i kaostrateški prostor ispresecan klasnim borbama i kao “specifičnuinstitucionalnu tvorevinu sa višestrukim granicama, bezinstitucionalne fiksiranosti i bez predodređenog formalnog isuštinskog jedinstva“. Ovim se uvodi u igru gledište da je država, iinstitucije koje je čine, strateški selektivna. Strukture i modusoperandi države „su otvorenije za neke vidove političkih strategijanegozadruge.“Državapredstavljaneravnoigralištečijesloženekonture favorizuju određene strategije (i stoga i aktere) nauštrbdrugih”.(Jessop,1990:260‐267).

Državazapravonastaje i transformišeseuserijipolitičkih iekonomskih kriza pošto pređašnji načini intervencije države ucivilnodruštvoiekonomijupostanunefunkcionalni.Međutim,ishodtakvih kriza i borbe koje ona obuhvata, ne mogu se unapredpredvideti.Strateško‐relacionipristupnedajenikakvegarancije–niza neprestanu reprodukciju kapitalističkog sistema ni za njen

Page 21: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

21 

 

neminovni krah (mada, imajući na umu stratešku selektivnost utrenutnomkontekstu,šansezaovodrugodelujuveomamale).KakosamDžesopprimećuje,nemožepostojatinikakvaopšta ilikonačnateorija kapitalističke države, samo teorijski zasnovani uvidi ukapitalističke države i njihove institucionalne, istorijske i strateškespecifičnosti(Jessop,1990:44).

Po lucidnom zapažanju Kolin Heja, čini se da smo timezatvorili krug sa paradoksom: ne postoji (posebna) marksističkateorijadržave–nitijemožebiti(Hay,2013:96).

ELITIZAM: DRŽAVA PODELJENA NA ELITU I MASE

Elitističke teorije, posebnopristupi državi, uz sveuzajamnerazlikeposedujunekolikozajedničkih,centralnihzaključaka: (1)davladaričinekohezivnugrupu,odabranunaosnovunjihovogpristupaekonomskim,političkimiliideološkimresursima,(2)daživeunutarteritorija nacionalnih država, ali i da su (3) jasno odeljeni od onihnadkojimavladaju(Hay,Lester,March,2013:24).

Iako se poreklo ideja koje su uticale na teoriju elita možeizvesti još iz političke misli Platona ili Makijavelija klasičan oblikelitizma kao teorije društvene moći najviše je povezan sa radomRobertaMihelsa,VilfredaParetaiGaetanaMoske.Onisupolaziliodpretpostavke da je koncentracija društvene moći u rukamamalobrojnekontrolišućeeliteneizbežnausvimdruštvima inisuseslagali sa Marksovom vizijom evolucione promene ka besklasnomdruštvu. Svi ovi mislilioci kritikovali su i marksizam i pluralizamsmatrajući neprihvatljivim kako ideju klasne vladavine, tako ikoncept moći koja je raspršena po linijama pluralističkog društva(Evans,2013:50).

Mihelsjetvrdiodaneposrednavladavinamasenijemoguća.Sličanargumentimaojeizapolitičkepartije.Ponjegovommišljenju,tehničke i administrativne dužnosti političkih stranaka čineneizbežnomprvobirokratiju,azatimioligarhiju.Dakle,poMihelsu,„ko kaže organizacija, kaže oligarhija“. Kruženje elita se održavazahvaljujućinesposobnostimasadasemobilišuprotivrukovodstva,što osigurava potčinjavanje mase hiru elite. U suštini, upravo jepostojanje ovog sistema vođstva nespojivo sa načelima liberalnedemokratijeipluralizma.

Page 22: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

22 

 

Pareto je da bi ilustrovao večito kruženje elita odMakijavelija preuzeo ideju da postoje dve vrste elita: „lisice“ i„lavovi“ Ove dve vrste elita stoje na suprotnim krajevimaupravljačkog kontinuuma. „Lisice“ vladaju tako što pokušavaju dadobiju saglasnost i nisu spremne da upotrebe silu; one suinteligentne i lukave, preduzimljive, vešte i inovativne.Međutim, uvremenima krize njihov „neumesni” humanitarizam ih vodi kakompromisuipacifizmu.„Lavovi”sepaknalazenasuprotnomkrajukontinuuma. Oni se opisuju kao ljudi od snage, stabilnosti iintegriteta. Hladni i realni, oni su samodovoljni i spremni daupotrebe silu da dostignu ili održe svoju poziciju. „Lavovi“ subranioci statusa quo i u državi i u civilnom društvu i obično suposvećeni javnomredu, religiji ipolitičkojortodoksiji. ZaPareta sukvaliteti„lisica“i„lavova“uglavnommeđusobnoisključivi,a istorijase svodi na proces kruženja ovih dveju vrsta elita. Paretov idealnisistemvladavineodražavaobiravnotežusnaga,ukojojbidoizražajadošleiosobine„lisica“iosobine„lavova“.

Nasličannačin,Moskajetvrdiodasueliteneizbežnejersvadruštva karakteriše diktatura manjine nad većinom. U Moskinojformulaciji, svaka vladajuća klasa razvija političku formulu kojaodržava i legitimiše njenu vlast nad ostatakom stanovništva.Moskina konceptualuizacija političke formule ima mnogo togazajedničkogsapojmomhegemonijekojijeizvedenizidejaoidelogijivladajuće klase kao vladajućoj ideologiji iznetih u Marksovoj iEngelsovoj Nemačkoj ideologiji i posebno razvijenoj uGramšijevomkonceptuhegemonije(Evans,2013:55‐57).

U odnosu na klasičan, konceptualni elitizam jednog Pareta,MoskinupolitičkuformuluiliMihelsov“gvozdenizakonoligarahije”,neoelitistiakcenatpomerajukaempirijsko–analitičkojravni.TakoRajtMilsuElitivlastipodastireempirijskuargumentacijuuprilogtezi da odlučujuću ulogu u SAD igraju tri frakcije vladajuće elite:administrativno‐politička, poslovna i vojna elita. “Državničkipristup” se posebno usmerava na studij političke elite, koju Bulpitnaziva„Centar“ili„Dvor“.Tajeelitasastavljenaodstranačkihliderainajvišihdržavnih službenika ipolitičkih savetnika.Bulpit tvrdidaova grupa ima svoje interese, koji su različiti od interesa ostatkadruštva,tedaječestoumogućnostidaslediteinterese,čakikadasesusretne sa suprotnim interesima drugih aktera. Drugim rečima,državnički pristup je elitistička teorija kreiranja javne politike(Evans,2013:67).

Page 23: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

23 

 

Delimično kao odgovor na teorijske i empirijske kritikekonkurentskih pristupa, pre svega pluralista i (neo)marksista, adelimično zbog savremenih promena u globalnim političkim iekonomskim strukturama, ova pravila su se, u odnosu nateritorijalizaciju elita, bar delimice izmenila. Savremene političkeelitesuuključeneuodnosemeđusobnogtakmičenja,aliikooperacijenaosnovuširokogspektraresursa.Posledično,oblik i funkcijeelitana različitim nivoima upravljanja se razlikuju stvarajući naplanetarnojravnihijerarhijsku,piramidalnustrukturu.Pretečaovogpristupa je Džejms Bernam sa svojom knjigom Menadžerskarevolucija,ukojojkonstatujedaklasamenadžerauspostavlja svojuplanetarnuhegemoniju.

PLURALIZAM – DRŽAVA KAO ARBITAR IZMEĐU KONKURIRAJUČ IH INTERESA

U analizi već jednovekovnog razvoja pluralističke misli, odranih engleskih pluralista i dominacije klasične faze američkogpluralizma, preko neopluralističke reformulacije sredinom prošlogveka, pa sve do savremenog obnavljanja pluralističke misli u viduradikalne demokratije, pristupa koji potenciraju značaj socijalnogkapitalaiulogucivilnogdruštvailimultikulturalizma,moguseuočiti,kadajeodržavireč,dvetemeljnezajedničkeodrednice.

Prvu, karakteriše trajno naglašavanje tri formativnekarakteristike pluralizma: (1) centralnosti pozicije grupa, (2)uverenja u ograničenje moći država i, pre svega (3) razumevanjemoći kao difuznog fenomena i rezultante igre interesa izmeđuinteresnihblokovaikoalicija.

Drugu,rezultirajućutemeljnukarakteristikusvođenjadržavena tek jednog od aktera igre interesa i moći predstavlja naokoparadoksalna činjenica da, iako se nesporno radi o jednom odnajuticajnijih pristupa, sama pluralistička teorija države nijedovoljnorazvijena.

Pluralizaminačesvoje intelektualnoporekloibaštinuimauteorijama društvenog ugovora, posebno u razumevanju ugovornogodnosa kao obligacionog političkog odnosa u kome se uzajamnoprihvatajuirazmenjujupravaiobavezeizmeđugrađanaidržave.

Page 24: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

24 

 

Država je dakle principijelno neutralna i ograničena pravimagrađana–onajeslugaanegospodargrađana(Hejvud,2004:175).

Državni aparat se socijalno neutralno povinuje načelimajavne službe i javnog interesa, odnosno političke odgovornostikonkurirajućimizvršnimpolitičkimvlastima.

Kritike i uticaji sa pozicija elitizma i (neo) marksizma iširenje svesti da nisu svi interesi i grupe koje ih oblikuju jednako(ne)moćnivodekaneopluralističkojreformulaciji.Neopluralizam,uradovimaautorapoputDala,LindblomaiGalbrajta,polaziodtvrdnjeda u “deformisanim poliarhijama“ nesrazmerni uticaj imaju svetvelikogbiznisaikorporacija(Hejvud,2004:176).

Zaneopluralističkipristupdržaviipolitici,paradigmatičanjeDalovkoncept “poliarhije”.Poliarhija jemodelporetkaukome se,na bazi konsenzusa oko osnovnih vrednosti liberalne demokratije,uspostavljabalansizmeđuiunutarkompetitivnogpartijskogsistemaimnoštvauticajainteresnihgrupailobija.

Drugu ključnu inovaciju čini teza neopluralista da je moćdržavesamojedanodcentaramoćiukompeticijisadrugimcentrimai akterima u igrama interesa i moći vođenih unutar i izmeđurazličitihnivoamoći–multi‐levelgovernance(Pavlović,2010:28).

Aktuelno, pluralizam se u savremenoj političkoj naucipraktičnorazvijaoutičućinačetiriaktuelnapristupa.

1. Prvo,pomak od vladavinekaupravljanju se razvio izpostratnog američkog pluralizma. Istovremeno, verovatno jenajvažnijiproblemtoštoteorijeupravljanjasmatrajudajecentralnavlada izgubila moć iako postoji tendencija povećanja empirijskihdokaza koji demonstriraju visok stepen resursa i vlasti koji i daljepostojiupoljudržave.

2. Koncepti asocijativne i radikalne demokratije sueksplicitnopozajmljeniodranihengleskihpluralista

3. Interes za socijalni kapital i civilno društvo autorapoputRobertaPatmanaformiranjejošuvremeklasičnogameričkogpluralizma.

Radikalnim demokratama je, kao i Patnamu i teoriji osocijalnom kapitalu, krucijalno snažno uverenje o ključnoj ulozicivinog društva i značaju društvenih pokreta kao mehanizama

Page 25: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

25 

 

kontrole monopolizujućih tendencija države. Poput tradicionalnihpluralista, i radikalne demokrate smatraju da su društveni pokretinajvažnijielementidruštva.Civilnodruštvojesloženoipluralistično,a individue pripadaju nizu društvenih grupa. Postojanje i identitetovihgrupanijeunapredodređen,većserazijajukaoposlediceborbeidruštvenihinterakcija.

Zanemarivanje studija strukturnih preduslova zaposedovanje različitog kvantuma socijalnog kapitala i moći i,naročito, kapilatnog širenja delovanja države vodi, međutim,pogrešnom stavu da je državna moć skoro potpuno odvojena oddruštvenihpokretauzasebnusferu.

Upravozatoovipristupi,pomišljenjuMartinaSmita,nedajeuverljivuteorijudržaveniti,posledičnomoguprodukovaticelovituiefektivne strategiju za savladavanje državnemoći. (Smit, 2013:43‐47).

4.Konačno,razvojmultikulturalizma semožepovezati saliteraturom o pluralnim društvima jer je zasnovan na ideji da nepostoji jedinstveni set normi ili vrednosti koji bi trebalo dapreovladava u društvu, odnosno da je uloga države da pomirirazličiteinterese,anedaobezbediprevlastodređenegrupe.Ključnadiferencijamultikuturalizmajestavojednakomtretmanugrupagdeje uloga države da održava ravnotežu između sukobljenih grupnihinteresa. Postoji i razvijena pretpostavka kodmultikulturalista kaošto je Volcer da država „stoji iznad svih različitih etničkih inacionalnihgrupauzemlji“(Kymlicka,2001:16).

POST‐TRADICIONALNIPRISTUPI

Nakonključnogteorijskogetalona:marksizam‐pluralizam‐elitizamoteoriji javnog izbora i institucionalizmumožemogovoritikao nastavljanju nekih od najvažnijih debata unutar glavnog tokasavremenepolitičkenauke.

Na desnom polu političko‐konceptualnog spektra teorijajavnog izbora vidi državu pre svega kroz koncepte neuspeha,odnosnokrizeiinflacijenastalezbog“inflacijeočekivanja”građanaipovećavanjatroškovaizazvanihutrkomudavanjuizbornihobećanjaneodgovornih političkih elita. Radi se istovremeno i o uvećanim

Page 26: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

26 

 

troškovima stvorenim širenjem potražnje građana, ali i o uvećanojdržavnoj ponudi koji kreira sve brojniji birokratski državni aparatzainteresovan pre svega za širenje ili bar očuvanje sopstvenoginteresa za sigurnom zaposlenošću, karijernim napredovanjem iprivilegijama.

Moglo bi se zaključiti da, koristeći ekonomske metode igradećiteorijunapretpostavcidaindividueimajuzaciljdapovećajusopstvenu korist, teoretičari javnog izbora, manje – više otvoreno,tvrde da je pojam države koja radi kao zaštitnik javnog interesazapravomit,jerdržavniakteri(kaoisveindividue)racionalnosledeteksvojspecifičniužegrupni,anenekakavzajednički,javniinteres.

Novi institucionalizam semožda najboljemože videti kaoreakcija na radikalizovane pretpostavke teorije javnog izbora i nabihejviorističku revoluciju iz 1960‐tih. Novi institucionalizam jezapravo pokušao da rehabilituje državu i na neki način je bionastavak nastojanja iz 80‐tih godina prošlog veka da se „državavrati“upolitičkuanalizu.

Umesto da svede političku akciju na njene individualnedelove, novi institucionalizam je pokušao da analizira kolektivneelemente političke akcije. Naravno, postoje različiti elementi ipristupi unutar novog institucionalizma: institucionalizamracionalnog izbora, istorijski institucionalizam, sociološkiinstitucionalizam idiskurzvni institucionalizam.Oni se razlikujuponačinunakojiprilaze temi, ali svidele zajedničko interesovanje zatraganje za odgovorom na pitanje o tome kako institucije oblikujuindividualno ponašanje. Jedni pritom akcentuju podsticajnestrukture,drugi istorijskonasleđe ili pak razvoj videkrozkulturnei/ili diskurzivne norme. Zanimljivo je, da u najvećem deluneoinstitucionalističkeliteraturekonceptdržavenijeprisutanilibaruočljividasetretirakaonekakav„nezvanigost“.Bezobziraštokadagovore o institucijama neoinstitucionalisti prevashodno misle nadržavne institucije, oni teoriju fomulišu u opštijim terminimainstitucionalizma(Hay,Lester,March,2013:19).

Page 27: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

27 

 

SAVREMENIRAZVOJTEORIJADRŽAVE

Poslednjih deceniju–dve se sve više dovodi u pitanje uticajneoveberovskogpristupakoji jedominiraoteorijamadržavasveod80‐tihgodinaprošlogvekainovogotkrivanja‐povratkatemidržave.Dve inovacijske teorijske tendencije su naročito zaslužne za ovo:razvoj feminističke teorije države i odbacivanje samog konceptadržave od strane poststrukturalista (naročito od strane teoretičaradiskursaiFukoovihsledbenika).

FEMINIZAM : DRŽAVA KAO INSTRUMENT ODRŽAVANJA PATRI JARHATA

Kako se to najčešće tvrdi, feminizmu nedostaje celovitateorijadržave.Međutim,velikideonajuzbudljivijihinajoriginalnijihideja u savremenoj teoriji države dolazi baš od teorietičarafeminizma(Hay,Lester,March,2013:21).

Kao i kod drugih pristupa, i kod feminizma je istaknutdiverzitetpozicijaodržavi.Posebnoseističelinijapodeleukojojseraspravljaju emancipatorske državne politike, prvenstveno izmeđuonih(1) feministkinjakojevidedržavukaosuštinskineutralan izaprojekat emancipacije žena pogodan okvir (liberalni feminizam),onih koji (2) identifikuju kapitalizam i patrijarhat, odnosno vezujurodnu za klasnu emancipaciju i oslobođenje (socijalističkifeminizam)i(3)onihkojidržavuvidekaopatrijarhalnutvorevinuimuškuzaveru–radikalnifeminizam.

Grupa feminističkihautora,naročito iznordijskihdržava, jepokušala da prevaziđe ovu distinkciju. Ti autori uočavaju razlikemeđu državnim procesima i ishodima u odnosu na žene, naročitokada je rečo razlikamausocijalnimpravima.Pritom, recimo,post‐strukturalističkifeministiodbacijutotalitarizujućenarativeodržaviiumestotogapokušavajudaukažunanjenudiferencirajućuprirodu.

Mogli bismo zaključiti da se feministička teorija državetokom svog razvoja sve više interesovala za to šta država radi,umestodatražiodgovornapitanještadržavajeste.

Osnovno zajedničko jezgro feminističkog pristupadržavi, ali i zasluga feminizmauopšte jeu tome što se vizura

Page 28: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

28 

 

razmatranja pomerila sa biološki uslovljene pozicije pola kasocijalno ipolitički‐kulturnouzrokovanojpoziciji iperspektiviroda.

Rodni pristup državi vodi usvajanju četiri ključneobservacije:(1)akoseunekimslučajevimamožesmatratidadržavadeluje kao „idealni kolektivni kapitalista“, onda se iz rodnoosvešćeneperspektivemožerazumetiikao„vrhovnipaterfamilias”,ključni element u reprodukciji odnosa patrijarhalne dominacije udruštvu; (2) na drugoj strani,međutim, sa rastućom feminizacijomsiromaštva sve veći broj žena postaje zavisan od razvijenihsocijalnih,odnosno redistributivnih funkcijadržave, štodržavidajenezabeležen značaj u životima žena; (3) naoko paradoksalno,istovremeno je, posebno u kontekstu dominantnog neoliberalnogokviraiključaglobalizacije,državasvezavisnijaodneplaćenogradažene u domaćinstvu u epohi povlačenja države blagostanja; (4)konačnoiključnozaovajpristup,reprodukcijadruštvenihodnosaukapitalizmu je suštinski povezana sa reprodukcijom patrijarhalnihodnosaiadekvatnateorija i jednogidrugogprocesasemorabavitiovommeđusobnompovezanošću.(Hay,Lester,March,2013:22).

EKOLOGIZAM: SOCI JALNO I EKOLOŠKI ODRŽIVA DRŽAVA I DRUŠTVO

Ekološke teorije, kao i feminističke, je, u ranijim fazama,karakterisaonedovoljno jasanstavodržavi.Ekologizam jepolaznopočeodasebavipretpostavkamaipraksamadržavekojesuuvezisanjima ključnim konceptom održivog razvoja. Čitav razvijen spektarekoloških kritika na račun države, fokusiran je na odgovore napitanjekakoizbogčegasavremenedržaveproizvode,reprodukujuiosnažujuekološkineodrživudinamiku.Ipak,većinapristalicaovogapristupa državi odbacuje eko‐anarhističko shvatanje da je državauvek i svuda nepromenljiva. U fokusu interesovanja ekologista jepropitivanjemogućnosti za „ozelenjivanje“države,odnosnoza spojekonomije i ekologije – zelenu ekonomiju. Naglasak se stavlja narealnupromenučijibiključniakterbilocivilnodruštvoi,uskladusadrugimteorijama,naotklonodtotalizujućihnarativadržave.

Ključnu, polaznu tezu eko‐politike čini uverenje da logikukonzumerizma i ubrzanog trošenja energije i sirovina i gomilanja(nerazorivog)otpadamorazameniti logikaodrživograsta isusret i

Page 29: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

29 

 

produktivni spoj ekonomije i ekologije. U poslednjih nekolikodecenija posebno su ekološki pokreti a potom i „zelene politika” iekološke stranke, otvorili pitanje kakvu ćemo to planetu ostavitinarednim generacijama koje traži zajednički i urgentan, planetarniodgovor.

Rastući značaj „environmentalnih pitanja” ‐ nužnostiočuvanjaglobalnogživotnogokruženjaipomaksaantropocentričneka ekocentričnoj poziciji, vodili su ka uspostavljanju i visokompozicioniranjueko–politike.

Eko‐politika je zapravo politika oskudice ili čak politikabezbednosti jer su, recimo,obezbeđenje energije i (zdrave)hrane ivode zaista pitanja energetske ili prehrambene bezbednosti iopstanka. Posebna istraživačka polja i pristupi unutar eko‐politike,poputeko‐politikeenergije,klimeiliočuvanjašumaibiodiverzitetakao zajedničko ključno pitanje imaju dilemu kako nivo rastauskladitisaodrživimrazvojem.

Koncept održivog razvoja predstavlja interakcijuekonomije, društva i prirode iz ugla ekologije, čime bi se ostvarilaravnoteža između potrošnje resursa i kapaciteta i sposobnostiekosistema. Ovaj koncept iako se prvenstveno bavi problemomekologije može se shvatiti i u širem kontekstu kao putokaz zauklanjanje negativnih posledica globalizacije zato što podrazumevaekonomski,socijalni,ekološki,kulturniipolitičkiodrživirazoj.

Dugoročnogledano,konceptpodrazumevastalanekonomskirast, ali takav da osim ekonomske efikasnosti obezbeđuje ismanjenje siromaštva, bolje korišćenje resursa, unapređenjezdravstvenih uslova i kvaliteta života, smanjenje sadašnjeg isprečavanje budućih zagađenja. Ključnepretpostavke zanjegovurealizacijusuodgovornost,solidarnostiparticipacija.

Problemeko‐politikeje,međutim,utomeštosekaoisvakojdrugojpoliticimorabavitiiosetljivimpitanjimaraspodeletroškovai(budućih)dobitiodprelaskasastare,konzumerističke,nanovu, saodrživim rastom usklađenu ekološku paradigmu. U tom okvirunajozbiljniji rasceppostoji između globalnog Severa i Juga, u komerazvijeniSeversa tek15‐20%stanovništa trošipreko tri četvrtineenergije i raspolaže sa više od četiri petine svetskog bogastva,istovremenopozivajućiJugnauzdržavanjeodtrošenjaneobnovljivihizvoraenergijeizagađenja(Kegli,Vitkof,2004.518–526).

Page 30: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

30 

 

Poststrukturalizam. Ako se poslednjih godina teoretičarifeminizma,paiekologisti,svevišeokrećukateorijamadržave,ondase kod fukoovskih i teorija diskursa javlja suprotna tendencijaotklona od države. Oslanjajući se na radove Mišela Fukoa,poststrukturalisti smatraju da je pojam i diskurs države samo deoširegprocesaupravljanjaioblikovanjanašegponašanjaidovođenjauokvir„strategijeupravljanja“.Utomkontekstu,poststrukturalizamsmatradajepopravljanjeilidefinisanjedržaveinherentnopolitičkaaktivnost.Državajestogaishodpolitike,aneneštočimebimoglidaobjasnimopolitiku.Poovojpristupu,državapostojisamozbogtoga što se ljudi ponašaju kao da država postoji i orijentišu se uodnosu na imidž države koji je konstruisan. Dakle, ako državapostoji, ona postoji u idejama koje mi imamo o njoj. Fukoovoistraživanje mentaliteta upravljanja i njegova analizadisperzovanostimoćiudruštvunaglašavajudasedržavaivladanenalazeu jednommestu, većda su rasutekrozmrežemoći i znanja(Hay,Lester,March,2013:24).

STRUKTURAI OBLICIDRŽAVE

Strukturu države, državu u njenom organizacionom ifunkcionalnom smislu čini državni aparat ‐ set institucija kojepripadaju trimagranamavlasti (zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj) injihova horizontalna i vertikalna organizacija, kao i mreža svihorgana i tela odgovornih za sprovođenje javnih politika i odluka ifinansiranih iz javnih izvora. Radi se o širokom luku od policije,nezavisnihtela–“četvrtegranevlasti”dometereološkeslužbe.

Vertikalna strukturamoći, njena (pre)raspodelana različitenivoe organizovanja vlasti, predstavlja bazični kriterij za podeludržava na centralizovane “proste” ili unitarne države, manje‐višedecentralizovane regionalne i složene, (kon)federalne državnezajednice.

Horizontalnaraspodelamoći,njenkoncentisaniilipodeljeni,monocefalni ilibicefalni(dvoglavi)karakterdelidržavnesistemena“jednoglave” parlamentarne ili predsedničke i “dvoglave” polu‐predsedničke sisteme sa potencijalnim rivalitetom neposrednobiranog Predsednika i Vlade i premijera koji crpe moć iz podrškeparlamentarne većine. Izborna ili neizborna, nasledna

Page 31: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

31 

 

reprezentativna vodeća pozicija u državi u osnovi je podela narepublikanskiilimonarhijskioblikvladavine.

Formalni, ali i faktički uspostavljeni odnos između granavlasti može oscilirati na skali od ravnoteže iuzajamne kontrolevlasti do koncentracije i jedinstva vlasti formalno u rukamaparlamentaaefektivnourukamaizvršnevlasti.

Najzad,ključnapodeladržava jepodelananedemokratskerežime imanjeilivišedemokratskeporetkenaširokojskaliodtekizbornih demokratija do liberalno‐demokratskih poredaka sabar tendencijski razvijenim elementima konsensualne,participativneilirazličitihformidijaloškedemokratije.

Uosnoviovepodelejeautonomijaprivatneodjavnesferei,posebnomoćilinemoćgrađanaioganizacijacivilnogdruštva(OCD)da koriste mehanizme izbornog uticaja na formiranje vlasti, ali ikanale i instrumente njene kontrole i kritike i u međuizbornomperiodu.

Prethodno, (ne)postojanje ekonomskog, socijalnog i političkogpluralizma i kompeticije određuje da li ćemo imati pravu izbornuutakmicu ili “trku sa jednim konjem” (Mil), odnosno političke elitekojesenudeilionukojase(samo)nametnula.

Možemo zaključiti da prirodu i karakter modernih državaodređuje, po Patriku Danliviju set od 11 njihovih fenomenološkihkarakteristika.

Dijagram: Fenomenološke karakteristike savremene države(StojanovićĐurić,2012:116)

Na kraju ovog kratkog rezimea, odnosno potsećanja nafokalne tačke razvoja države i evolucije teorija o državi možemokonstatovatidasumoderne,centralizovanedržavenastaleuEvropitokom16. i 17. veka.Danasu globalizacijskomokviru i ključu ihusve većoj meri odlikuje decentriranost i disperzija i podeljenostsuvereniteta sanadnacionalnim integracijama, ali i subnacionalnimorganizacijama i institucijama. i tek koordinirajuća uloga uobavljanju brojnih nekada autonomno vršenih funkcija, uključiv ionebezbedonosne.

Page 32: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

32 

 

IIIPROCESGRAĐENJADRŽAVE:SLABEIJAKEDRŽAVE 

PROCESGRAĐENJADRŽAVE

Samprocesgrađenjadržave ima,poFrensisuFukojamidvasvoja,relativnoautonomnaaspekta.

Prvičinisaglasnostokodefinisanjaopsega idubinezahvatadržavnih intervencija u socijalno tlo, odnosno različitog obimanormativnih, sigurnosnih, vlasničkih, ekonomskih ili socijalnih ikulturnih funkcija i unutrašnjih i spoljnih političkih aranžmanadržave.

Drugi aspekt tiče se njenih (ne)dovoljnih, efikasnih iekonomski održivih i „isplativih“ kapaciteta da realizuje odabraniopseg svojih funkcija. Radi se pre svega o meri postojanja iracionalnogorganizovanjakredibilnog,odgovornog,kompetentnoginekorumpiranogdržavnogaparata(Fukojama,2007).

Fukujamazapravopraviizmeđudvedimenzijedržavnosti:sajedne strane, radi se o funkcionalnom obimu države i, sa drugestrane, u igri su njene sposobnosti da planira i realizuje javnepolitike, te da jasno, dosledno i nedvosmisleno primenjuje zakone(štobisemogloodreditikaodržavniiliinstitucionalnikapacitet).

GRANICEDRŽAVE

Po obimu državnih funkcija demokratske države se mogupodelitiutrigrupe.

U prvu grupu spadaju države sa minimalnim opsegomfunkcija. Po pravilu radi se, pored odbrane, reda i zakona, kao izaštite vlasničkih prava, tek o pružanju osnovnih javnih dobara uoblastima bazičnog obrazovanja i zdravstvene i socijalne zaštite.Četvrtu grupu funkcija minimalne države čini kreditno‐monetarnapolitikaibazičnimakroekonomskimenadžment.

Koncept minimalne države je zakonito čedo klasičneliberalne teorije i njenog ljubomornog čuvanja prostora

Page 33: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

33 

 

individualnih sloboda, odnosno zaziranja od državnogintervencionizma, ali i svakog kolektivističkog diktata i “tiranijevećine”(Tokvil).

Prisustvodržave,legalnoilegitimnostrogojeograničenonavidljive odore i uniforme vojnika, policajca, sudije, poreznika icarinika i tekeventualnoučitelja i lekara.Državakao“noćničuvar”(Lok)usferiekonomijetrebasamodavodipolitiku“čvrstognovca”ida utvrđivanjem pravila igre spreči pojavu monopola i garantujeslobodnutržišnunutakmicu.

Nešto razvijeniji srednji tip “razvojne države” razvija ifunkcije podrške strateškom razvoju, osiguranja i finansijskeregulacije,kvalitetnijeiobuhvatnijesistemedelovanjaobrazovanjaisocijalnog osiguranja, kao i zaštite od ekoloških rizika. Aktivnarazvojnazarazlikuoddržavenoćnogčuvaraželidapodržiipospešiprivredni razvoj i u tom cilju ulazi u aranžmane i sporazume sanosiocimaključnihekonomskihinteresauvodećiuekonomiju,kaoiu socijalnu politiku, strategije, predvidljivost i državnu potporu.Neokorporativni aranžmani od evropskih zemalja do Japana iazijskih “malih tigrova” unutar takmičarskih država su najboljailustracija prakse koju, bar u okvirima krize, preuzimaju inajliberalnijeekonomijeidržave.

Najzad,trećitip–socijalna,odnosnonapolitičkomregistrusocijaldemokratska država razvija mešovitu svojinu, aktivno semeša u industrijsku politiku i vrši (umerenu) redistribucijubogatstva. Cilj umerene, socijaldemokratske levice je da državu injene redistrubitivne strategije iskoristi za “upravljanjekapitalizmom”i njegovo socijalizovanje kroz sanjenje siromaštva idruštvenenejednakosti.

Za razliku od demokratskih, nedemokratski režimi ‐autoritarno‐kolektivistički i, posebno, totalitarni predstavljaju nekuvrstusvedržavlja.Autoritarnirežimiuspostavljajudržavnukontrolunadekonomijomiukidajuilikrajnjeredukujuekonomskoipolitičkotržište i pluralizam. Totalitarni poredak pod direktnu kontrolu inadzor“Velikogbrata”(Orvel)stavljaiprivatnoponašanjeiodnose,dakle ukida civilno društvo i, ukidajući svaku autonomiju uoblastima obrazovanja, kulture, religije i ideologije, propisujeobavezno,oficijelnomišljenje.

Page 34: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

34 

 

Kraj20.vekaobeležilasu,međutim,dvafenomenavezanazakarakter i funkcijedržave:širenjedemokratije igotovouniverzalnoprihvatanje liberalno‐demokratskog modela kao uzora, ali iistovremeniproces“pražnjenjadržave”(Džesop,l990).

“Prazna država” rezultat je sinergetskog delovanja 3komplementarna procesa koja nagrizaju suverenitet nacionalnedržave.

Prvi proces čini denacionalizacija države. Globalizacija iistovremenoprenošenjeupravljanjanapoddržavnenivoe(regioneilokalne zajednice) odraz su činjeniceda jenacionalnadržavau istimahpostalaipremalaiprevelikadaoptimalnorešavaodređenikrugproblema.

Drugi, rezultirajući proces je internacionalizacija političkihrežima kao efekat podmakle restrikcije i erozije post‐fordističkedržaveglobalnomekspanzijomneoliberalizma.

Treći proces restrukturiranja države manifestuje se krozdeetatizaciju politike, odnosno bar delimičnu marketizaciju,deregulacijupaiprivatizacijujavnihslužbi,odnosnonastojanjedasejavni sektor (i kroz praksu javno‐privatnih partnerstava) učiniodrživim i konkurentnim. Suštinu tog procesa čini pomeranje odvladanjakaupravljanju(Hejvud,2004:193‐196).

KAPACITETDRŽAVE

Na drugoj strani, institucionalni dizajn i kapacitet državnihorganazaviseod4međusobnopovezanaaspektadržavnosti.

Prvi aspekt tiče se kvaliteta menadžmenta u oblastiorganizacije i upravljanja javnim ustanovama i preduzećima.Znanjaizovihoblastisurelativnolakoprenosivaističuseobukomiobrazovanjem. Moderne, u globalizacijskom konkurentnom okvirunužno što racionalnije organizovane takmičarske, odnosnopreduzetničkedržavetražeuoblastiupravljanjajavnimpolitikamaivođenja javnih finansija transfer znanja iz privatnog sektoraprepuštajućimuugovornimodnosomiodgovarajućeposlove.

Drugi aspekt čini sam odabranioblik vladavine i političkisistem. Određene njegove formativne karakteristike poput

Page 35: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

35 

 

decentralizacije i principa subsidijarnosti mogu pogodovati jednim(ekonomija, regionalni razvoj, građanske inicijative), a stvaratiproblemeadaptacijeudrugimpodsistemima(bezbednost,odbrana,antikoruptivne strategije). Optimalno projektovana institucionalnastrukturajezatoodveomavelikogznačaja.

Optimalnost i profesionalna kompetentnost državneadministracije jesu nužni ali ne i dovoljni uslovi. Neophodno je daodgovarajući poredak uživa i kredibilitet i demokratskulegitimaciju građana. Poverenje u političke aktere i institucije jetreći, u Srbiji i većini zemalja u tranziciji u velikojmeri deficitaranresurs. Horizontalne i vertikalne mreže i uspostavljene odnosepoverenja Ofe definiše kao raširenost uverenja da će se drugiuzdržati da nanese štetu i da će kad god je to moguće, pridonetinašemblagostanju(Ofe,1999).

Četvrti, subpolitički aspekt institucionalnih kapaciteta i„dobrog zdravlja“ države vezan je za (de)stimulativan karakterdruštvenih normi i vrednosti sadržanih u političkoj kulturi i„memoriji“građana,odnosnonjihovomsocijalnomkapitalu.

Socijalnikapitalzapravočinisloženamrežavrednosti,normii uspostavljenih odnosa poverenja koji omogućuju pojedincima dazajedničkom akcijom uvećaju izglede za ostvarivanje zajedničkihciljeva.Primera radi, neformalnenavike i norme i oblici grupisanjamogu pospešiti ali i urušavati i blokirati rad formalnih institucija ionemogućiti prevođenje realnih tokova ekonomskog i političkogdelovanjauzakonskeokvire(Fukojama,2007).

Suštinu države dakle određuje sposobnost da zaštiti svojuteritoriju, gradjane, politički poredak od raznih spoljašnjih pretnji,ali i da uspostavi i unutrašnji red. Onamora učiniti da se gradjanipovinujunjenimzakonimaipravilimaponašanja(Fukujama,2007:16).

Pritom,trebapravitirazlikuizmedjudelokrugadržavekojiuključujeosnovnefunkcijeiciljeve,ijačinedržavnevlasti,odnosnosposobnosti države da utvrdjuje i sprovodi u delo politiku i svojezakone. Ta jačina državne vlasti naziva se institucionalnimkapacitetom(Fukujama,2007:17).

Dakle, institucionalne sposobnosti predstavljaju„sposobnost da se formuliše i sprovodi politika i da se donosezakoni;daseuspešnoupravljauzpomoćminimumabirokratije;da

Page 36: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

36 

 

se kontrolišu ucenjivanje, korupcija i podmićivanje; da se održavavisok nivo javnosti rada i odgovornost državnih institucija; i ononajbitinje,daseprimenjujuzakoni“(Fukujama,2007:20).

Državne institucije, osim što bi trebalo da funkcionišuuspešno kao celina, treba i da budu prihvaćene kao legitimne odstrane društva u kome su ponikle. To podrazumeva da imaju iodredjenimoralniautoritetiuživajupoverenjegradjana.Kulturai vrednosti, takodje, u velikoj meri utiču na karakter institucija.Formalna pravila (norme) mogu se lako promeniti kao deo javnepolitike, ali to se ne može reći za kulturološka pravila. Ona sepostepeno menjaju, ali se njihovim razvojem ne može takojednostavnoupravljati(Fukujama,2007:41).

1. SLABE I JAKE DRŽAVE

Istitucionalni ,odnosno administrativnikapaciteti suuosnovi podele na jake i slabe države. Na najopštijem planu,kapacitetdržavemožedasedaljeodredikaonjena(ne)sposobnostza izvođenje funkcija, rešavanje problema, te formulisanje irealizaciju ciljeva, što je ujedno i osnov za razlikovanje jake i slabedržave.

Jakadržava, je poDžoeluMigdalu, umogućnosti da ispunizadate ciljeve. Ona je sposobna da „prodre u društvo, regulišedruštveneodnose,izvlačisredstvaiusmeriilikoristiihnautvrdjenenačine“(Migdal,1988).

Jake države treba da svojim građankama i građanimaisporuče 9 osnovnih „javnih „ dobara: (1) potpunu kontrolu nadvlastitomteritorijom;(2)zaštituodpolitičkognasiljaikriminala;(3)garantovanje političkih i građanskih sloboda; (4) kreiranje opštegambijentapogodnogzaekonomskiprosperitet;(5)vladavinuprava;(6)nezavisnosudstvo;(7)visokorazvijenukomunikacionuifizičkuinfrastrukturu;(8)isporukupunogobimaivisokogkvalitetajavnihusluga i najviše standarde obrazovanja i zdravstvene zaštite i (9)delotvornocivilnodruštvo

Nasuprot tome, slabe države, bez obzira na to što su popraviluopterećeneautoritativnomvlašću,nemajupotpunukontrolunad lokalnim centrima moći, birokratija im je oportuna, politički

Page 37: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

37 

 

profilisana, iliopterećenakorupcijom,društvodekomponovanodužrazličitih (religioznih, etničkih, kulturnih i drugih) rascepa, ainstitucijenedovoljnosnažnedaiznesupromeneireforme.

ZaBrinkerhoff‐a,ovajpojamsemožedodelitidržavamakojenisuumogućnosti da izvršavaju tri osnovne funkcije – obezbeđujubezbednost, zadovoljavaju osnovne potrebe svojih stanovnika naefikasan način, te generišu legitimitet pri političkom djelovanju(Brinkerhoff,2007:2).

Rotberg, takođe slabe države definiše kao one koje nemajukapaciteta da pružaju osnovne usluge, obezbjeđuju sigurnost ineometanuparticipacijuupolitičkomživotu(Rotberg,2004:3).

MillikeniKrauseodređujuslabedržavekaoonekojenisuumogućnosti da osiguraju održavanje javnog reda, legitimnopredstavljanje svih svojih građana, te one koje im nisu u stanjupružitisocijalnusigurnost(MillikeniKrause,2002:754).

ZaRadmiluNakaradu slaba je onadržava koja ne posedujetri ključna elementa: kapacitet da postigne unutrašnju kohezijudruštva,obezbedirazvojisigurnost,kaoimedjunarodnisuverenitet(Nakarada,2007:73).

Nju takodje, odlikuje nemogućnost samostalnog kreiranjaodluka i njihovog izvršavanja, nepoverenje gradjana u institucije,visokstepenkorupcije,nezaposleosti,siromaštvo.

PremaBazanu,slabadržavaserazlikujeod jakepostepenupostignute društvene i političke kohezije, odnosno slabe državenisuustanjudakreirajukonsenzusokoosnovnihdruštvenih ipolitičkihpitanja(DjurdjevićLukić,2006:46).

Slabadržavamožedasedefinišeikaoonakojanemožedazaštiti osnovna gradjanska i imovinska prava. Slabe državepredstavljaju kako medjunarodni, tako i problem za vlastitegradjane. One često krše ljudska prava, izazivaju humanitarnekatastrofe, prouzrokujumigracije, ratoborne su prema susedima, amogu biti utočište medjunarodnih terorista koji predstavljajuglobalniproblem(Fukujama,2007:106).

Porednavedenihmodaliteta i razloga slabostidržava,možeseizdvojitijošjedanfenomen–selektivnoslaba‐„lukavadržava“.Ona je slaba samo u odredjenim segmentima. Poltiička elitabalansirajući izmedju pritisaka medunarodne zajednice i pritiska

Page 38: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

38 

 

javnosti,naimenastojidaslabimučinifunkcijedržaveusegmentimakoji nisu značajni za opstanak režima, dok je efikasno delovanjeizraženokadasuupitanjuinteresivlasti(BlueBird2004:38).

Unjimajeprisutanznačajanstepennepoverenjagradjanauinstitucije.Slabadržavanaimemožeostvarivatiznačajneprihodeodporeza i taksi,ali strukturarashodamožeukazatinaneefikasnost inedovoljnurazvijenostadministrativnihkapaciteta.

Naime, česta je pojava da se porez ubira od manjeg deladruštva,odnosnodajeneformalnaprivredavelikogobima.

Takodje,možesedesitidasesredstvausmeravajunanačinkoji odgovara najuticajnijim interesnim grupama, a ne u skladu sainteresima većine gradjana. Takva država nema dovoljan stepenautonomije, a organizacioni kapaciteti su slabi, državni aparatneefikasan. Ovakav fenomen poznat je pod nazivom „zarobljenadržava“.Znači,onamožedakrozporezeobezbedisolidneprihode,alinjimaupravljananačinkojiomogućujemalombrojumoćnihljudikojikontrolišuadministracijudauvećavajusvojedobiti,istovremenočinećištetusvojimgradjanima.1

Kao jedna od brojnih, podvarijanti i istovremeno ideterminanti slabe države označava se i predatorska država, ukojoj su oni koji kontrolišu državni aparat potpuno distancirani uodnosu na „kolektivno dobro“, pljačkaju vlastite građane, izainteresovanisuzanjihovoblagostanjeonolikokolikojegrabljivaczainteresovanzaplen.

Dodajmo ovome i shvatanje mekih država Karla GunaraMirdala, po kome one predstavljaju države sa niskim stepenomdruštvene discipline. Četiri „jahača apokalipse“ mekih država su:niskadisciplina, utajaporeza, „crno“ tržište i sveprisutnakorupcija(Myrdal,G.K.1968:277).

                                                                 

1 Za ovakve države karakteristično je i tzv. tunelovanje resursa koje predstavlja 

kvazi‐pljačku  društvene  imovine  u  okolnostima  u  kojima  društvena  svojina 

očekuje  privatizaciju.  Tunelovanje  se  definiše  kao  transfer  aktive  i  profita  iz 

preduzeća u mešovitoj svojini u korist većinskog vlasnika koji istovremeno ima i 

privatno preduzeće. Ono je ili na štetu manjinskog vlasnika ili na štetu vlasnika 

društvene svojine (države) (Pavlović i Antonić, 2007:140) 

Page 39: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

39 

 

Najzad,propaladržava bipremaRobertuKaplanu, trebalodapredstavlja„kriminalnuanarhiju“,odnosnourušavanjelegitimnogmonopolanasiljaikontrolenadteritorijomkojajeformalnopriznatakao država. Znači, takva država nije u stanju da obezbedi niminimumbezbednosti,javnihdobaraipravdesvojimgradjanima.

Osim nemogućnosti uspostavljana reda i kontrole nadzbivnjimaunutarsvojeteritorije,propaladržavaimajošjedanvelikiproblem. Ona ne može uspešno da izgradi nacionalni identitet imotiviše gradjane da se angažuju oko osnovnih nacionalnihprojekata.Čestosedogadjadaivelikodeostanovnika,ukolikozatopostojiprilika,napustizemljuupotrazizaposlomiboljimuslovimaživota.

Propale države stvaraju beznadežna društva koja daljedoprinosenjihovomurušavanju.

Većina država članica bivše Jugoslavije ni do danas nijeuspeladadostignenivorazvijenostisakrajakomunističkogperioda.„Umedjuvremenusudržaveuovomregionu

posle kontroverznih privatizacija i velikog uticaja nelegalnoobogaćenih pojedinaca postale i „zarobljene“ ili „otete“ od straneprivatnihinteresa“(Teokarević,2010:11).

Većina navedenih država je označena kao slaba ili propaladržava,štojeuvelikojmeriometalodemokratizacijuzakojusu,presvega,potrebnisnažniadministrativnikapaciteti.

Page 40: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

40 

 

IVOBIMIGRANICEDRŽAVE:SOCIJALNADRŽAVA

Socijalnadržava jenajopštijipojam– terminusgeneris, kojiobuhvata sve države čije su institucije, strukture i konkretnedelatnosti usmerene na to da se ostvare socijalna sigurnost ipristojan,čovekadostojankvalitetživota,odnosnogarantujuživotnemogućnosti koje su u skladu sa preovlađujućim predstavama irazumevanjemravnopravnostiljudiisocijalnepravde.

Uužemsmislusocijalnadržava(sozialstaat)uprevashodnonemačkoj tradiciji podrazumeva, međutim normativni pristup iprincipdasesocijalnapolitikadefinišeustavom,odnosnodadržavapreuzimaustavnuobavezudaintervenišeusocijalnojiekonomskojsferi.UtomsmislurecimoSADiAustralijajesudržave(minimalne)socijalnesigurnosti,alineisocijalnedržavesamimtimštosocijalnapolitikanemaustavnotemeljenje(Katraugalos,2007:11‐15).

Socijalna država je zapravo odgovarajući, i u velikoj merirazličit, institucionalni okvir, i prateći mehanizam, koji predstavljapolitičku rezultantu formiranog bazičnog socijalnog konsenzusa obrizi i odgovornosti za osnovnu sigurnost i dobrobit članovazajednice, odnosno za garantovanje određenog kataloga njihovihekonomskihisocijalnihprava.

Ključni stav i opredeljenje je da su ova prava i socijalnasigurnostnaprosto tolikovažni,dasenebi smeliprepustiti aktimadobročinstva i individualne i kolektivne solidarnosti, odnosnodruštvenoj(samo)regulaciji,većmorajubardelomućiuzonubrigeiodgovornostidržaveivlade.

“GRAĐAI ALATI” SOCIJALNEDRŽAVE

Ključni instrument ili alat socijalne politike države činiporeska politika, odnosno njeni transferi i intervencije u sferama

Page 41: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

41 

 

rada i zapošljavanja, obrazovanja, zdravstva i stanovanja, odnosnosocijalnogosiguranja,kaoisocijalnezaštitesiromašnihinemoćnih.2

Institucionalniokviristrukturasocijalnihdržava,popravilu,sadržečetirioblikadržavneregulacijeiusmeravanja.

Prvu, čine različiti oblici socijalnog osiguranja (od rizikasiromaštva, nezaposlenosti, starosti, invalidnosti, bolesti) koji seuglavnomsvodenatransfernovčanihbenefita.

Drugi,činesocijalniservisiiustanove,sabesplatnimilizagrađanesubvencionisanimcenamausluga,uoblastimaobrazovanja,zdravstvaisocijalnezastite,prevashodnousmerenekadeciistarimlicima.

Treći, predstavlja državna regulacija u oblastima radnesigurnosti i bezbednosti i zaštite na radu, ekoloških standarda istandarda stanovanja, koja uključuje i pomoć u namirnicama iregulaciju cena, primera radi u slučajevimaodređivanja stanarina iizgradnjesocijalnihstanova.

Najzad, četvrta oblast intervencije socijalne države suindustrijski,odnosnoradniodnosiizapošljavanje,kojiuključujui vođenje i kombinovanje pasivnih mera zaštite nezaposlenih ali iaktivnemerekreiranjauslovazanovuzaposlenost.

Nastanak, razvoj i evolucija socijalne države, njenih brojnihrazličitih modaliteta prevashodno su rezultat delovanja dve grupe“makro‐determinanti”.

Prvu, objektivnu čine stvorene razvojne, ekonomskemogućnosti.

Drugu, subjektivnu, tradicijom stvoreni karakter društvenihodnosa i dominantni prateći civilizacijski, vrednosni i političko‐

                                                                 

2  Sa  stanovišta  nivoa  razvijenosti  socijalnih  funkcija  države,  odnosno  njenih 

redistributivnih intervencija “nije svejedno“ da li se dominantno država oslanja 

na direktne poreze na prihode bogatijih  ili  indiretne poreze, poput poreza na 

dodatu  vrednost  (PDV)  koji  srazmerno  više  pogađaju  ukupno  stanovništvo. 

Relevantno  je  i  pitanje  i  dilema  opredeljenja  za  proporcionalno  određenje 

visine  poreza,  sa  zajedničkom  fiksnom  poreskom  stopom  ili  za  njihovo 

progresivno uvećanje sa rastom prihoda do one granice na kojoj ono dovodi do 

gubljenja motivacije za radom,ili bega u “poreske rajeve”. 

Page 42: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

42 

 

kulturni obrazac njihovog razumevanja i prihvatanja. Primera radi,siromaštvo i marginalizovanost pojedinaca i čitavih društvenihgrupamogubitiinterpretiranikaostvarnepravde,odsustvašansiilispleta nesrećnih okolnosti, ali i kao posledica nečije lenjosti,neodgovornostiiličakmanjevrednosti.

Konsekvence prihvatanja jednih ili drugih vrstainterpretacijaporazvijenostsocijalnihfunkcijadržavesudostajasnei direktne. i prisutnost i raširenost vrednosti solidarnosti i etikedruštveneodgovornostisuodvelikogznačajaiuticajanaodređenjekvalitetaiširineobuhvatadržavnihredistributivnihstrategija.

Nastanak moderne socijalne države, u drugoj polovini 19veka, rezultat je formiranjadvedaljegrupepretpostavki.Prvučineprocesdiferenciranja iautonomizacijedržavnihaparata,strukturaislužbi, na jednoj i različitih oblika interesnog povezivanja isamoorganizovanjaunutarcivilnog(građanskog)društva,nadrugojstrani.

Jasno razlikovanje države i civilnog društva vodilo je daljezahtevima za slobodom interesnog i političkog organizovanja ipolitičkim i izbornim procedurama koje omogućuju prisustvo upredstavničkim institucijama i uticaj na kreiranje državne politke.Legalizovanje sindikalnog i političkog organizovanja radništva i,posebno, radikalizam njegovih zahteva doveli su razvijenaindustrijalizovana evropska društva do alternative: ili klasni rat iradikalnisukobiilisocijalnikompromis.

Nastajanje, 80‐ih godina 19 veka, pojedinih elemenata istruktura socijalne države, poput Bizmarkovog radnog i socijalnogzakonodavstva i penzionog osiguranja u Nemačkoj, zapravopredstavlja nastojanje vlasti da se delimičnim reformama,preventivnodelujeisprečefrontalnisukobi.

Struktura i obim socijalnih transfera i funkcija države,njihovoširenje ilisužavanje,suzatonajbolji indikatorbalansamoćiudruštvu,odnosnopostignutogklasnogekvilibrija.

Primera radi, širenje socijalnih funkcija države i nastanakklasičnog“zlatnog”periodaWelfareStatevezujesezačuveniizveštajlorda Beveridža iz 1942. godine o socijalnom osiguranju u VelikojBritaniji. Socijalno‐liberalnu poziciju razumevanja jednakosti kaopretpostavke slobode, dobro ilustruje Beveridžov stav da slobodapredstavlja više od oslobađanja od arbitrarne moći državne vlasti.

Page 43: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

43 

 

Ona znači slobodu od ekonomskog robovanja bedi, prljavštini idrugimsocijalnimzalima(Nedović,2005:20).

Naokoparadoksalno,doširenjasocijalnihfunkcijaitransferadolazi, po pravilu, u vremenima ratova, kriza i postojanjakonkurentskih, alternativnihporedaka.Radi se zapravoo logičnomnastojanju vlasti da se u takvim vremenima ojačaju društvenasolidarnostiintegracija.Akosu,recimo,ženeutokuratapreuzeleuvelikoj meri proizvodnju, bilo je nelogično dalje im negirati pravoglasa i ograničavati ekonomska i socijalna prava. Sličnu sudbinuimalisuizaštitadece,invalidaiporodičnosocijalnoosiguranje.

Nakon II svetskog rata, “preklapajući politički konsenzus”(Rols) postignut je oko “države blagostanja između demokratskogsocijalizma,paternalističkogkonzervativizmaimodernog,socijalnogliberalizma. Njegov socijalni supstrat najbolje izražava Čerčilovakonstatacija da treba obezbediti sigurnosnu socijalnumrežu ispodkoje niko ne može pasti u vrtlog sisromaštva i beznađa i,istovremeno,lestvicepokojojsesvi,zavisnoossvojihsposobnostiitalenata, mogu slobodno uspinjati ka vrhu društvene hijerarhije(Nedović,2005:37).

TEORIJSKIOKVIRI MORALNAI SOCIJALNAARGUMENTACIJA

Najznačajnije političko filozofsko utemeljenje iargumentaciju ova pozicija nalazi u teoriji pravde kao pravičnostiDžonaRolsa,odnosnonjegovadvaključnaprincipapravde.

Prvi princip polazi od jednakih prava i bazičnih sloboda,uključivdostupnost svihpoložajaudruštvupodprincipijelno istimpozicijama.

Drugi, distributivni principodnosi senanačelo jednakosti iizražen je u Rolsovom stavu da nejednakosti mogu biti pravednesamoakozaposledicuimajuvećudobitsvih,posebnoonihkojisuunajgorem socijalnom položaju (Hejvud, 2005:36; Podunavac,1997:212).

Do sličnih zaključaka u razmatranju konsekvencinejednakostidolaziiRonaldDvorkinkonstatujućida“moramo,čaki

Page 44: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

44 

 

ako pri tome kršimo princip jednakosti, da dopustimo nejednakuraspodelu resursa u društvu, koja proističe iz različitog stepenamarljivosti, angažovanja i ambicija ljudi. Ali, sa druge strane nesmemo da prihvatimo nejednaku raspodelu koja proističe izrazličitog stepena obdarenosti – onako kako je to pravilo u okvirupolitike“prirodnogporetka”(Dworkin,1981:311).

Suprotno raširenim predubeđenjima nastanak i razvojsocijalne države i politički argumenti u prilog velferizma nisuprerogative ni jedne pojedinačne ideologije pa ni dugog dijalogaliberalaisocijalista.Argumenteuprilogsocijalnihfunkcijaiznosilisui konzervativci ali i ekolozi i feministkinje, čak i fašisti(Hejvud,2005:62).

Tek se od polovine 19. veka, u okviru kritike kapitalizma,počinjedagovoriopreraspodelikaoregulatornomsredstvukojećerešiti probleme koje stvara kapitalistička eksploatacija i ujednodostići blagostanje. Socijalna uloga države videla se prethodno tekkao gradnja socijalnog kordona protiv pritiska gomile siromašnihbeskućnika.

Primeraradi,niškotskimoralniprosvetiteljiiekonomistine govore o potrebi uplitanja države jer se razvoj i blagostanjepostižu spontano – “nevidljivom rukom tržišta” i individualnimnastojanjima. Ipak i za Smita samoljubivoj prirodi i motivimapojedinaca uravnotežujući balans čine ideja dobra i povećajedruštvenog blagostanja kao krajnji efekat igre egoističnih interesa(Vujačić,2002:140‐168).

SličnoSmitu,BernarddeMondevilprviputudelu“Antietika”iznositezudanaokoparadoksalnorasipničkotrošenjebogatihvodi,krozzapošljavanje,poboljšanjupoložajasiromašnih(Beri,2007:300‐301).

Nadrugoj strani,na levici ćeputkavelferizmubitiotvorenkadrevolucionarni“naučni”socijalizamishvatanjedajekapitalizamnepopravljiv sistem ugnjetavanja koji se mora rušiti revolucijom,budezamenjenevolutivnimili“etičkimsocijalizmom”.

Eduard Bernštajn je rodonačelnik reformističke struje kojadrži da je moguće humanizovanje kapitalizma i uspostavljanjebalansa između tržišta i državne intervencije, odnosno da je"evolutivni socijalizam" moguće uspostaviti širenjem izbornih i

Page 45: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

45 

 

političkih prava,socijalnog osiguranja i nacionalizacijom ključnihindustrija.

Snažni doprinos formulisanju koncepta i institucionalizacijidržave socijalnog staranja dali su članovi britanskog fabijanskogdruštva.

Moralni stav da je najveća slabost kapitalizma nedostataksolidarnosti i identiteta (Tonio), odnosno da nema racionalnogopravdanjazanejednakostidajenjihovopstanakstvarpredrasudasuosnovnapozicijaetičkogihrišćanskogsocijalizmaiistovremenoisnažanargumentupriloguspostavljanjusocijalnedržave.

Sličan tip argumentacije prisutan je i u hrišćanskojsocijalnojmisli.PočevodpapskeenciklikeRerumnovarum(1891)Katoličkacrkvanijeprestajaladarazmatraproblemerada,kapitalaidruštveneorganizacije.

EnciklikaLaboremexercens(1981)znatnodoprinosiviđenjurada i duhupersonalizma.Katolička socijalnadoktrina se zalaže zadostojanstvo rada, komplementarnost rada i kapitala pri čemu radima prioritet, učestvovanje radnika u vlasništvu i upravljanju,socijalno partnerstvo i dijalog. Država ima dužnost da štiti radna isindikalna prava, brine za dobrobit i sigurnost građana. Slobodnotržište može blagotvorno delovati samo uz državno definisanjepravacaekonomskograzvoja.Poreskiidrugidržavniprihodimorajubitiinstrumentrazvojaisolidarnosti(KAS,2006:144‐189)

Nakon svetske ekonomske krize 1929‐1933. godine snažandodatni argument u prilog razvoja mehanizama socijalne zaštitepredstavlja Kejnzov model ekonomije potražnje. Po Kejnzu, vlademultiplikujući potražnju, odnosno kreirajući i usmeravajućipotražnjupresvegaprilagođavanjemfiskalnepolitikeiprogresivnimoporezivanjem,održavajurastizaposlenost.Modelprepoznatljivposloganu“oporezujitroši”zapravoznačidavladesvojimtroškovimainabavkama dodatno “ubrizgavaju” u potražnju i ekonomiju i timeproizvode“efekatmnožitelja”.

T.H.Maršalkoreneidejeodržavisocijalnesigurnostividipakupojavi socijalnihpravakao trećojgeneracijiprava jer su beznjihgrađanskaipolitičkaprava,baziranaprvenstvenonavlasničkimpravima, ograničena. Tek socijalna prava (pravo na obrazovanje,penzije, zdravstvenu i socijalnu zaštitu) obezbeđuju uslove zaefektivnoostvarivanjegrađanskihipolitičkihprava.

Page 46: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

46 

 

Uspostavljanje i procvat socijalne države nakon drugogsvetskogrataEntoniKroslandnazivaperiodom“statizma”,odnosnorezultatom delovanja tri procesa: prenošenja (delimičnog)ekonomske moći iz ruku kapitalista na državu; menadžerskomrevolucijomiosnaživanjemsindikalnogpokreta(Nedović,2005:57).

Page 47: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

47 

 

KONTROVERZEOKOOBIMAI FUNKCIJA‐GRANICADRŽAVE

ŠirenjemodelaipraksedržaveblagostanjanakonIIsvetskograta rezultat je i decenijskog privrednog buma, ali i atmosferehladnog rata i konkurencije sa real‐socijalističkim režimom idržavama.

Do krize, pa i demontaže države blagostanja, dolazi 80‐ihgodina sa energetskom krizom, privrednom recesijom izaoštravanjem globalne ekonomske i političke konkurencije iutakmice.

Sužavanje funkcija i redizajniranje socijalne države je,međutim, bar indirektna posledica i krize i urušavanja real‐socijalizmaiglobalnekrizeipreispitivanjanalevici.

Univerzalnu, zajednički deljenu, karakteristiku krize čini najšire,Habermasovo, određenje kriza modernih društava kao “kriza kojenastajukadastrukturasistemadopuštamanjemogućnostirešavanjaproblema nego što bi se moralo upotrebiti za održanje ustrojstvasistema. U tom smislu krize su stalne smetnje integraciji sistema”(Habermas,1982:11).

Sistemski i strukturalni karakter (i uzroke) krizeHabermasbliže određuje i tumači delovanjem procesa premeštanja/transferakriznih tendencija iz jednog u druge podsisteme društva, odnosnouzajamnom vezom i uslovljavanjem: 1) ekonomske (neproizvodnjadovoljno potrošnih vrednosti, kriza finansija); 2) krize političko‐administrativnog sistema (nedonošenje potrebnog brojaracionalnoih odluka); 3) legitimacijske krize (deficit legitimnosti ikrizavrednosti); i 4)krize socio‐kulturnog sistema (negenerisanjesvestikojamotivišenapro‐sistemskodelovanje–krizamotivacije).

Centralnu poziciju ima podsistem politike, unutar koga se(ne)uspešno regulišu i balansiraju protivrečni sistemski imperativiza određenim (rastućim) stepenom akumulacije i istovremenimproizvođenjem dovoljne mere masovne lojalnosti i pristanka. ZaHabermasa u osnovi krize poznog (“kasnog”) kapitalizma, sunapetost kapitalizma i demokratije, dvaju suprostavljenihprincipadruštvene integracije. Središnji značaj pritom ima krizalegitimitetaimotivacije(Habermas,1982).

Page 48: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

48 

 

Za Klausa Ofea, njegovu političku teoriju krize, kriza jetakođeprevashodnoizraznesposobnostipolitičko‐administrativnogsistemadaspreči ikompenziraekonomskukrizu.Radise,uokvirudržave blagostanja, o nemogućnosti istovremenog širenja funkcijaobezbeđenja kontinuiteta akumulacije i legitimizovanja političkevlasti.Triosnovnaresursadržaveblagostanja–fiskalniresursi,administrativna racionalnost i masovna lojalnost imaju svojajasnaograničenja,odnosnodajukontradiktorneefekte.Takofiskalniresursi, u obliku prekomernih državnih investicija i subvencija,drogirajusistem.Administrativnaregulacijanosiizazovekspanzijeiiracionalizacije političko‐organizacionih struktura. Sve to rezultiramasovnim nezadovoljstvom i napetošću između socijalnih nosilacarazličitihpolitičko‐kulturnihobrazaca(Offe,1999:53‐55).

Državna regulacija očito ima ograničen i samozavaravajući(“samoparališući”) karakter pa su, sledstveno tome, krizni procesiugrađeniusamustrukturuireproduktivnuosnovudruštva.

Disbalans zahteva za akumulacijom i zahteva zalegitimacijom, odnosno kriza akumulacije ili kriza legitimacije inapetosti i sukob njihovih divergentnih logika, su u osnovi kritikakonceptaipraksedržaveblagostanjaitobezobziradolazelionesalevih ili desnih teorijskih i političkih pozicija. Pritom autorineoliberalnog usmerenja uzrok krize vide u inflaciji zahteva –“revoluciji preteranih očekivanja” (Hantington), koji se upućujusistemuiproizvodestanje“političkeprenapregnutosti”(Iston).

Krize rezultiraju krizom upravljačkog kapaciteta/sposobnosti ipolitički imobilizovanim društvom. Kriza zapravo predstavljarezultat paralelnog i istovremenog naraslog obima zahteva iredukovanog kapaciteta vlasti da ih razreše. Prekomerni javnirashodiiinflacijačinenus‐proizvoduspostavljenerelacije:(rastući)zahtevi–(prekomerni)troškovi.

Radi se, po Hantingtonu, o demokratskom porivu da sesmanji moć vlade a pojača njena aktivnost – da joj se povećajufunkcije,aumanjiautoritet(Held,1990:235‐238).

Izlaz se traži u pomeranju težišta od logike demokratije kalogici akumulacije – u limitiranju i sužavanju demokratskeparticipacije, na jednoj, i jačanju socijalne kontrole i ograničavanjusocijalnihdavanja,nadrugojstrani.

Page 49: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

49 

 

Autori sa intelektualne i političke levice prihvatajuneoliberalnu kritiku o preterano razvijenim socijalnim davanjimakoja vode inflaciji očekivanja korisnika, preopterećuju i “drogiraju”sistem i rezultiraju preglomaznim birokratskim, državnim“socijalnim aparatom” koji troši ogromna sredstva na sopstvenoodržavanje(Held,1990:234‐238).

Izlaz se traži u partnerskoj saradnji i nadopunjavanjudržavnih servisa i službi i civilno‐društvenog sektora, kao idecentralizacijisocijalnihtransferaiuslugainjihovompribližavanjuograničenom krugu krajnjih korisnika (Ofe,1999:263‐319;Bek,2001:219‐267).

Sve oštrija konkurencija i nametanje i globalizovanje tzv.“vašingtonskog konsenzusa” ‐ formule: privatizacija,liberalizacija, deregulacija, marketizacija vodila je prihvatanjupreduzetničkogrizika i fleksibilnogtržištarada,odnosno faktičkomodricanjuodpunezaposlenosti.

Konkurentnost privrede i makroekonomska stabilnost odsredstava postaju visoko rangirani cilj. Poreska i socijalna politikamoraju poreskim olakšicama stimulisati stvaranje novih radnihmesta,aredukovanasocijalnapomoćmorabititakodimenzioniranadapomaženezavisnost,odnosnodavodiobavezitraganjazaposlom.

Strateškominteresuzanesmetanoodvijanjeakumulacije,zaočuvanje “prihodne strane sistema”, odnosno za dobro zdravljeekonomijepodređenisuižrtvovanimasivnijavnisektor,direktivnakontrola ekonomskih aktivnosti i, posebno, prateća manje‐višeprigodna,antikapitalističkaretorika.

Izvršena evolucija predstavlja delimični ustupak ofanzivineoliberalizma koji postaje vladajuća paradigma već krajem 70‐ihgodinaprošlogveka.Zalaganjeliberalaza“minimalnu”i“neutralnu”državu, odnosno za državu koja isključuje svaku redistributivnustrategiju i mere koje nisu poopštive, izuzev elementarne brige zanajsiromašnije,kao ikoncept “legalnedemokratije”podrazumevajujasno smanjenje birokratske regulacije, redukovanje uloge i uticajainteresnihgrupaikolektivizmasvakevrste.

Da se radi, pre svega, o udaru na poziciju sindikata govore jasnorašireni zahtevi za što manje mešanja u ekonomiju, širenje logiketržišta bez ikakvih ograničenja, čak i na ipak specifično i bar uizvesnojmeri nefleksibilno tržište radne snage, odnosno zahtev za

Page 50: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

50 

 

deregulaciju, slobodu ugovaranja i potiskivanje korporativniharanžmana(Hajek,1998:231‐245).

Primera radi, Hajek na osnovni stav da je tržište bazičnimehanizam raspodele i da ono, a ne vlada, zna šta bi ljudi trebalodobiti, nadograđuje tezu da država zakonito uređuje samo propisekojimaseštiteživot,slobodaiimetakčimenegirasvakoprovođenjedistributivnepravde(Hajek,1998:261‐277).

I po Robertu Noziku, država prekoračuje svoje legitimnegranice kad postaje instrument za promicanje distributivnejednakosti – bilo da se radi o jednakosti mogućnosti ili jednakostirezultata(Held,1990:250‐251).

Tržišni fundamentalizam,odnosnonegiranjevoluntarističkeintervencije države, koja, i u svojoj “mekoj”, socijaldemokratskojvarijanti, nijeništadrugodoputupuzajući totalitarizam (Hajek), injena zamena svojevrsnompanacejom tržišta – njegovimviđenjemkao sverešavajućeg, čarobnog štapića je, u osnovi, neoliberalnepostavke.

Sporovi i razlike između (neo)liberala i socijaldemokrata usvojojosnoviimajurazličitodnospremamogućnostiiopravdanostiširenjaprostorajednakosti(idržavneintervencije)iizvansadržajaiprocedura garantovanja pravne i političke jednakosti i minimalneregulativneekonomskeulogedržave.

Osnovni udar na socijalnu državu i najsnažnija kritikadesnice usmerena je zapravo na koncept socijalnih prava.Desnica odbacuje “prirodnost” socijalnih prava iz tri osnovnarazloga.

Prvo,zatoštosunekonzistentnasa idejom“negativne”slobodekaoslobode od svih ograničenja, odnosno zato što predstavljaju pravabezrecipročnihobaveza.

Drugo,zatoštosuekonomskineefikasnaidovodedouspostavljanjaneracionalnihsocijalnihsubvencijairenti.

Treće, zato što posledično vode ka pasivnosti, zavisnosti, odnosnočinekoraknaputukaropstvu(KymlickaandNorman,1994:345).

Ključna praktična pitanja i dileme vezane su za obimdržavnih intervencija, posebno opravdanost redistribucije prihoda,

Page 51: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

51 

 

odnosno poželjnu visinu i udeo javne potrošnje u budžetu, kao ilegitimnostvođenjaiefektetripartitnogsocijalnogdijaloga.

JošodAdamaSmitainjegovogkonceptaitezeo“nevidljivojruci tržišta” legitimnim se, pored funkcija zaštite od unutrašnjeg ispoljnjeg nasilja i nepravdi, smatra jedino dužnost angažovanjadržave u javnim institucijama i radovima za koje kapital nemainteres. Napetost između imperativa i logike kapitala i logike ivrednostidemokratijevodinevoljnompristajanju liberala ina,vrlorestriktivno prihvaćen, princip ispravljanja negativnih posledicatržišnih poremećaja. Do izvesne, racionalne mere prihvatljiva su i,razvojno produktivna ulaganja u obrazovanje, zdravstvo ikomunikacijskuinfrastrukturu.

Mitologema o “minimalnoj državi”, “državi‐noćnom čuvaru”iliekonomskiposmatrano“mrtvojrucidržave”teškoda,međutim,može da odgovori izazovu i zahtevu za efikasnim obavljanjemregulativnihfunkcija.

Istovremena i paralelna institucionalizacija tržišnih pravila igre iiniciranje i kontrola ključnihprocesakakvi su reforma finansijskogpodsistemailirestruktuiranjeiprivatizacijarealnogsektorasamosunekiodposlovasakojimasuposebnosuočenedržaveutranziciji.Utranzicionim, postsocijalističkim društvima poseban problem, presvega u početnoj fazi tranzicione recesije, predstavlja limitiranikapacitet države da odgovori na narasle potrebe za socijalnimosiguranjemizaštitom.Istovremeno,većinasiromašnihgrađanagajinostalgičnasećanjanapaternalističku,čakskrbničkuulogudržaveureal‐socijalizmukojajebrinulaza(inadzirala)građane“odkolevkepadogroba”.

Razgranati javni sektor, kao i socijalni servisi i usluge, iako niskogkvaliteta,bilisudostupnigotovosvim“lojalnim”građanima,pabiseo real‐socijalističkim režimima moglo govoriti kao nekoj vrstimasivne, “siromašnedržaveblagostanja” (ClausOffe).Redukovanjesocijalnih prava i transfera, uz paralelnu primenu mera “šokterapije”,irastućenejednakostineretkosuvodilistanjuanalognomprvobitnojakumulacijikapitala.

Nadrugojstrani,akojerealnisocijalizamištatrajnoostaviou političkim kulturama Istočne Evrope, to je skup jakih narodnihočekivanja u pogledu na odgovornost države prema društvu.Zajamčen minimalni dohodak, besplatan i ravnopravan pristup

Page 52: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

52 

 

obrazovanju, jeftine i pristupačne usluge, zaštita radnog mesta,snagasocijalnedržave(Ili,2007:605). Istovremenosuborbaprotivsiromaštva i politika socijalne inkluzije u ovim društvima naizuzetnoniskomnivou.

Jedanodključnihproblemazapostkomunističkadruštvačiniozbiljandeficitefektivnogdijalogaizmeđuvladeisocijalnihpartnera– sindikata i poslodavačkih unija. U zemljama u kojima su svisocijalni akteri, kako država i njene institucije, tako i organizacijecivilnog društva, bez izgrađenih kapaciteta teško je uspostavitiizbalansirano radno i socijalno zakonodavstvo i održati efikasansistem socijalne zaštite. Samoproklamovani model socijalnoodgovornihdržavakojikarakterišeovezemljespadadominantnoukorpus (socijalno) liberalnihmodela u kojima se socijalne funkcijepodređujutržišnimmehanizmima.

Osnovni problem ovih država je kako efikasno smanjiti jazizmeđu još uvek dominantne neoliberalne strategije tranzicije inasleđenog većinskog zalaganja građana za što puniju socijalnujednakost.

Ovim društvima je preko potreban najširi društvenikonsenzus o pravima i socijalnoj ceni promena, odnosno socijalnipaktorazvojuizapošljavanju.Funkcionisanjesocijalnogpaktaopetzahteva, ilibarpretpostavlja, stabilnu, snažnudržavu,konkurentnuprivreduiautonomneiuticajnesindikate.

Nova forma (konflktnog) socijalnog partnerstva se naimemora zasnivati na socijalnoj odgovornosti – spletu recipročnihprava i obaveza kako državnih aparata, tako i privatnog i civilnogsektoradruštva(Stojiljković,2008:291‐330).

Jedna od ključnih pretpostavki je umeće pretvaranjabudžetskih troškova u produktivno socijalno investiranje uoblastimapoputobrazovanja,zdravstva, socijalnepolitike ipolitikezapošljavanja.

Izlaz je, u evropskim postsocijalističkim društvima, zatopotražen u okretanju evropskim integracijama i pozivanju na ipromovisanjuevropskihvrednostiievropskogsocijalnogmodela.

Page 53: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

53 

 

KLASIFIKACIJAI TIPOLOGIJASOCIJALNIHDRŽAVA

Razuđene i brojne pristupe i veoma različitu praksusocijalnih država možemo klasifikovati na osnovu tri bazičnakriterija: dominantnog aktera, primenjenih načina i metodaregulacije i obima, odnosno univerzalnosti primene mera iinstrumentarijasocijalneintervencije.

Dominantan aktermože biti država, društvo ili pak tržište,odnosno oni se mogu javljati u različitim kombinacijama ikonstelacijama snaga i uticaja. Pritom državu karakterišu metodeintervencije ilipodupiranja,društvo stvaranjepartnerskihmreža, atržištekompeticijaponuda,odnosnotržištesocijalnihusluga.

Najzadupogleduobimasocijalnitransferimogubitimanje‐više univerzalni ili pak usmereni na što uže selektivirani krugkorisnika,odnosnouniverzalniilitekrezidualni.

U pogledu širine primene i distribucije socijalnih benefitasavremene države se javljaju u širokom registru od univerzalnogprovajdera benefita do, krajnje mrzovoljnog i selektivnog,kompenzatorasocijalnihnedaćauposlednjojinstanci.

Autornajpoznatije tipologijedržava/društavablagostanja jeDanac Gosta Esping‐Andersen. On svoju tipologiju razvija u oslonuna radove Richarda Titmussa, pre svega njegovu podelu nauniverzalno‐rezidualni karakter socijalnih intervencija, kao ikvantifikacijestepenadekomodifikacijeradaisocijalnestratifikacijeT.H. Maršala. Dekomodifikacija izražava meru zavisnosti uslovaživota od pozicije na tržištu rada. Pritom stepen dekomodifikacijeraste u meri u kojoj su troškovi života obezbeđeni i izvan diktatatržišta rada, odnosno u slučajevima nezaposlenosti i nedovojnihzarada.

Nadrugojstrani,stepenstratifikacijeizražavameruukojojdržavasvojim politikama nastoji da uspostavi različite slojeve u društvu,odnosnoprodubiilismanjirazlikemeđunjima.

Na osnovu ovih kriterija, u svomklasičnom radu “Tri svetakapitalizma blagostanja” (1990), Esping‐Andersen je definisao tritipa/modela blagostanja: socijalno‐liberalni, korporativni(neokonzervativni)inordijski,odnosnosocijaldemokratski.Primera

Page 54: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

54 

 

radi,razvijeni,socijaldemokratskitipsocijalnedržaveodlikujuvisokstependekomodifikacijerada,uznizakstependruštvenestratikacijezasnovani na progresivnom oprezivanju, razvijenim socijalnimuslugamaiujednačenimnovčanimdavanjima.

Bonoli,polaziodrazlikovanjaBizmarkovogmodela,odnosno,odnaradnom statusu zasnovanog selektivnog socijalnog osiguranja iBeveridžovog modela opšte socijalne zaštite siromašnih. Unutarovogpolaznogkriterija i svakogoddvaosnovnamodela javljaju sesistemi sa malim i velikim izdacima i socijalnim benefitima.Bizmarkov, na socijalnom osiguranju zaposlenih zasnovan modelpredstavlja inspiraciju za južni mediteranski, na malim izdacimabaziran, kao i korporativistički, na relativno velikim izdacimabaziranmodelsocijalnedržave.

Na drugoj strani, i slabi rezidualni, na malim izdacimazasnovani (socijal)liberalni model, kao i na velikim izdacimabazirani, socijaldemokratskimodelpolazeodBeveridžovogmodelaopštesocijalnezaštite.

Rekombinujućizajedničkekarakteristikepojedinihkriterija‐aktera,metodaimodela,kaonjihovedominantnepolitičko‐kulturnepretpostavkeiregionalnurasprostranjenost,moglibismorazlikovatipetsocijalnihmodela/tipovasocijalnedržave.

Prvi, socijaldemokratski, odnosno po dominantnojteritorijalnoj rasporstranjenosti nordijski model je modeluniverzalne, neselektivne i izdašne distribucije socijalnih benefita.Nordijska država sigurnosti i blagostanja igra aktivnu ulogu natržišturada,organizujerobusnejavneuslugeiserviseibazirasenatripartitnom i multipartitnom socijalnom dijalogu, odnosnokorporativističkommodelusocijalnogkonsenzusa.

Njemu opozitan je liberalni, na krajnje selektivnoj iograničenoj distribuciji socijalnih davanja, pre svega namenjenimkrajnje siromašnim i marginalizovanim grupama, zasnovan,anglosaksonskimodel.Uosnoviovogmodelajemaksimadaje,svakokovač svoje sreće, odnosno da je sam odgovoran za sopstvenusudbinu.

Korporativistički, kontinentalno‐evropski model socijalnedržave, počiva na socijalnim pravima zasnovanim na socijalnomosiguranju zaposlenih, odnosno tek je virtuelno univerzalan.Problemovogmodela ješto jevezanzanivozaposlenosti,odnosno

Page 55: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

55 

 

održavanjenivoazaradaipravazaposlenih.Krizaovogtipasocijalnedržave, koju najbolje reprezentuje “veliki kompromis”socijaldemokratije i hrišćansko‐socijalnog tipa paternalističkogkonzervativizma postignut u Nemačkoj, rezultat je konkurentskogpritiska neoliberalnih ekonomija. Suočeni sa zahtevima zaracionalizacijom i redukovanjem prava sindikati su naterani nakoncesiono pregovaranje, odnosno na prinudni izbor između rastazaradaipravaiodržanjanivoazaposlenosti.

Četvrti, južni (mediteranski) tip socijalne države jekombinacija rudamentarnih formi korporativističkog modelasocijalnog dogovora velikih interesnih grupa, pre svegaposlodavačkih unija i sindikata, sa državom i tradicijski formiranihoblika društvene solidarnosti prema selektivno siromaštvompogođenim grupama. Porodične i familijarne šeme (samo)pomoći,klasičnomilosrđe idobročinstvo,karitativnadelatnostCrkvesu,uzhumanitarne aktivnosti nevladinih organizacija, neki od oblikasolidarnosti unutar civilnog društva. Današnja tranziciona,postkonfliktnaSrbijaunajvećojmeripripadaovomtipu(siromašne)socijalnedržave.

Ovim tipovima države odnosno socijalnim modelima trebapridodati i peti japanski (jugoistočno‐azijski) modelpaternalističkedržave i društva, baziran na specifičnoj tradiciji ikulturi.

Primer:Evropskisocijalnimodel(i)

U evropskimugovorima EU se samoodređuje kao zajednicazasnovana na vrednostima poštovanja ljudskog digniteta, slobode,demokratije,jednakosti,vladavinepravaipoštovanjaljudskihprava.Zajedničkievropski identitetkreirase inaopredeljenjudasegradidruštvo zasnovano na principima pluralizma, jednakosti,solidarnosti,tolerancijeine‐diskriminacije.

UugovorimaEU,kaoiuizjavamaSavetaEvrope,polaziseodstava da je evropski socijalni model važan element procesaevropskih integracija.EUse,međutimdanasvišenego ikadaranije,udaljavaodjednogjedinstvenogsocijalnogmodela.

Page 56: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

56 

 

Aktuelno, postoje bar 4 različita prisutna modela blagostanja:anglosaksonski (liberalni), nordijski (univerzalistički),kontinentalno‐evropski (korporacijski) i mediteranski(korporacijski, oslonjen i na tradiciju i porodicu). U osnovi razlikameđunjimasurazličitopoimanjeidimenzioniranje(obim)državnesocijalnepolitike,socijalnogosiguranjaiporeskepolitike.Minimalnizajednički njihov imenitelj čini, međutim uverenje da socijalnitransferimoguimatipozitivneefektepoekonomskirazvoj,odnosnoda nisu samo faktor uračunatog “političkog” rashoda, kao i da, nadrugoj strani, ekonomski razvoj mora imati i pozitivni efekat posocijalnuravnotežuivodiliuvećanojsocijalnojkoheziji.

Najsažetije,evropskisocijalnimodelmoglibiodreditikaozbir polaznih principa i pratećih strategija i aktivnosti državnihorgana i organizacija civilnog društva, usmerenih na to da se svimgrađankamaigrađanimaobezbede:

‐ osnovne materijalne potrebe i pristojan, čoveka dostojankvalitet života, odnosno “zdrav životni vek” (posao, dohodak,ishrana,stanovanje...)

‐socijalno i ekološki održiv razvoj, odnosno pravičan iadekvatan razvoj sigurnosti i blagostanja za sadašnje ali i budućegeneracije

‐socijalnauključenostiparticipacijai

‐ ojača socijalna kohezija preraspodelom dohotka u koristnajsiromašnijih

Upravo su stepen socijalne kohezije (i prateći socijalnitransferi i potrošnja) element koji razlikuje, recimo, skandinavski,izdašni i univerzalistički socijalni model, na jednoj, i restriktivni(neo)liberalni,anglosaksonski,nadrugojstrani.

Posledično, po socijalnu koheziju ključne mere i aktivnostipoput politike zapošljavanja, obrazovnog sistema, organizacijezdravstva,kao isocijalnesigurnosti iuređenja industrijskihodnosasu, zbog ograničenih mogućnosti usklađivanja, delatnosti u kojimaEUimasamodopunski,unapređujućikarakter.

Za razliku od pozitivnih nadležnosti EU u oblastimazajedničke monetarne, trgovinske, agrarne i politike konkurencije,zbog različitih prilika, mogućnosti i prethodnih tradicija, politikazapošljavanja, obrazovna i socijalna politika su tek u “mekanom

Page 57: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

57 

 

omotaču” EU, odnosno predmet su uredbi, direktiva ili preporuka.Praksa usvajanja socijalnih povelja i usmeravajućih strateškihdokumenatapoputstrategijazapošljavanja(2000)iliodrživograsta(2002), posebno razvijenanakon2000. godineunutarLisabonskogprocesa, je pokušaj da se kroz “metodu otvorene koordinacije”ostvari uticaj EUnaproces utvrđivanja prioriteta i očuva i pospešiaktivirajućaiaktivnaulogasocijalnedržave.

Nešto povoljnija situacija i komparativno veći stepenusmeravanja i koordinacije postoji u oblasti uređenja industrijskihodnosa i promocije socijalnog partnerstva i dijaloga – pre svegazahvaljujući Konvencijama i Preporukama MOR‐a i autoritetunjegovih misija i savetnika u novoprimljenim i zemljamapotencijalnimčlanicamauEU.

Rezimirajući gotovo vek i po dugu istoriju modernihevropskihsocijalnihdržavamoglibi smokonstatovatidasesvedo70‐ih godina 20.veka socijalno i političko klatno pomeralo kaprihvatanju i praktikovanju sve kompletnijeg i obuhvatnijeginstrumentiranja socijalne države. U poslednje tri decenijedominantne su tendencije sa suprotnim predznakom. Po BobuJassopu, na delu je hod od na “fordovskom rastu” zasnovanekenzijanske nacionalne države blagostanja, (Walfare) kašumpeterovskom work fare, postnacionalnom državnom režimu(Jassop,l99o).

U osnovi trenda redukovanja obima i dostignuća socijalnedržave nalazi se proces globalizacije u njenom dominantnomneoliberalnomokviruiključu.

EndruHejvuduočavadverazličite,alijednakoneprihvatljiveverzije globalizma. Prva teži izgradnji globalne kapitalističkeekonomijekojaznatnosmanjujemoćdržave,posebnonjenumoćdatransformiše socijalnu strukturu. Globalizacija je u tom okvirumehanizam pomoću koga će se ostvariti “kraj istorije” u smislukonačnepobedeliberalnogkapitalizma.

Drugi pravac među teoretičarima globalizaciju shvata presvega kao formu države sigurnosti koja nastaje kao odgovor naprethodnostvoreniglobalniterorizam.Globalizamdržavesigurnostiima, međutim, bar potencijalno, redukujuće delovanje po korpusljudskih prava. Globalizam se dakle posmatra kako kao odbranaliberalno‐demokratskihvrednosti ihumanističkih ideala,predčijim

Page 58: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

58 

 

seugrožavanjemtrebasvrstatiubojneredove,aliikaopokušajSAD,da kao jedina preostala sila uspostavi globalnu ekonomiju podsvojomsupremacijom(Hejvud,2005:341).

Posledično, umesto socijalne ili bar socijalno odgovornedržave nastaje, latentno represivna, preduzetnička država. Unastojanju da u konkurentnom okviru globalnog svetskogekonomskog poretka dostigne što veću rentabilnost ikompetitivnost, preduzetnička država postupno obara dostignutesocijalnestandardeiodustajeodbrigezasopstvenegrađane.

Tokom 2008. godine sa svetskom finansijskom iekonomskom krizom postaje belodano da neograničenaliberalizacija finansija i trgovinepodrivasocijalnudržavu,čak ikadkao svoj neposredni povod ima krah nesolidnih hipotekarnihstambenihkreditadatihsiromašnimauSAD.

Za branitelje socijalne Evrope globalizacija u formi“produžetka moći i uticaja malog broja dominantnih nacija nadcelinomnacionalnihberzi” (Buridie,1999:43)devastira solidarnost,vodi padu kvaliteta života, ruši socijalnu državu i ujednomarginalizujelevicuisindikate.

Nasuprot tome, Burdije smatra da snaga odgovora leži umobilizaciji socijalnih kapaciteta „evropskih radnika“ koji tekokupljeni u širi tradicionalni socijalni pokret mogu biti protivtežasvetskoj hegemoniji transnacionalnih korporacija . “Samo jednaevropska socijalna država bi bila kadra da se odupredezintegracionom delovanju monetarne ekonomije”(Burdie,1999:47).

Naovomtraguidrugiautori,poputIlia,konstatujuda“Akojeglobalizovani kapitalizam onemogućio nacionalni kejnzijanizam,mogućejestvoritievropskikontekstzaregulativnuintervenciju”(Ili,2007:667).

Page 59: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

59 

 

DRŽAVAU"TEŠKOM"TRANZICIONOMOKVIRUI KLJUČU

Jedan od paradoksa tranzicije i jeste činjenica da se državapojavljuje kao akter koji sam sebe razvlašćuje kroz proceseinstitucionalizacije,privatizacijeideregulacije.

Iako isamaslaba ibezdovoljnoresursadarešinagomilaneprobleme,kojiuSrbijiuključujuiizlazizdecenijske(samo)izolacijeiispunjavanjeoštrihuslovaza“povratakunormalnost”,onajeipakudalekopovoljnijoj poziciji od građana i njihovih interesnih, civilnihasocijacija. U vremenskom tesnacu ona mora pokazati ikompetentnost za poslove sopstvene modernizacije i demokratsketransformacije, odnosno proces “građenja države” (Fukojama).Istovremeno, ona mora pomoći proces paralelnog formiranjapreostalih polja stabilizovanja tranzicionih reformi – autonomnog,legitimnog i legalnog političkog društva, institucionalizovanogekonomskogdruštva iaktivnog irazvijenogcivilnogdruštva(Linc iStepan,l988).

Nijedan akter pojedinačno nema kapaciteta da izvanpartnerstva sva tri sektora ‐ državnog(političkog), civilnog itržišnog(profitno orijentisanog) usmerava razvoj i realizujestrategijutranzicionihpromena.

Partnerstvo i socijalni i politički dijalog i dogovor suistovremenopraktično jedini način da se izađe iz začaranog kruga.Dijalogidogovor,sumeđutim,usituacijiukojojizmeđudvepetineitrećine građana i zaposlenih Srbije svoju ličnu poziciju procenjujekao nepodnošljivu i teško podnošljivu a oko procene istog takvogstanjaudruštvupostoji čaknadpolovičnasaglasnost,vraški težak iodgovoranalinužanposao(SLA,2007).

Učesniciipregovarači–vladaisocijalnipartneri,supritomu velikoj meri i lišeni jednog od ključnih resursa – poverenjagrađana.Vladaisindikatiuživajukakvo‐takvopoverenjetektrećinegrađana.Jošgorestojisapoverenjemuskupštinu,strankeivlasnikepreduzeća kojima veruje tek svaki četvrti‐peti građanin (Cesid,proleće2006).

U teškim, gotovo dramatičnim, okolnostima, poput ovih uSrbiji, nužno se postavljaju mnoga pitanja vezana za prirodu,

Page 60: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

60 

 

trajanje, obim i kvalitet intervencija države u socijalno i privrednotkivo.

Mogu li se, recimo, pozicija, uloga i odgovornosti državesvesti na neoliberalni koncept minimalne i neutralne države ili“pristojne vlade”, odnosno ograničiti na nespornu normativno‐regulativnu funkciju i eventualno obezbeđenje minimuma javnihdobara u slučajevima kada je tržište neefikasan ili nedostupansnabdevač?Ilionamoraponetiiatributsocijalnoodgovornodržave?Nije li onda pozivanje na nužnost da rešenje tri problematransformisanja postkomunističke političke ekonomije –privatizacije,marketizacijeifiskalneimonetarnestabilizacije–budepraćenoparalelnomsocijalnomstrategijom,makaruvidustrategijeredukcije siromaštva, samo pretekst i izgovor za povratak na(redizajnirani)etatizam?Pogotovoštodeograđana,gurnutuvrtlogsiromaštva, iskazuje nostalgiju za izvesnošću i sigurnošću koju jepružala socijalistička država kao “siromašna država blagostanja”(Ofe,1999:321‐339).

Nije li, na drugoj strani, ipak, neophodno posegnuti zaneortodoksnim, socijalno obojenim instrumentarijom poputgarantovanja sigurnih, bezbednih uslova rada, čvrste politikeminimalnihnadnica icelovitesocijalnepolitikebaziranenarazvojupreduzetništva i politici zapošljavanja koja uključuje ieksperimentisanje sa različitim oblicima svojine i pomoć razvojusocijalnihkooperativa?

PERSPEKTIVE:AGONIJAI KRAHILI TRANSFORMACIJANACIONALNESOCIJALNEDRŽAVE

Početkomtrećegmilenijasocijalnadržava, ipratećisocijalnitransferiiredistributivnestrategijesuočenisusatrivrsteizazova.

Prvučini,naneoliberalnojparadigmiotvoreneisocijalniminacionalnim barijerama neograničene tržišne utakmice zasnovan,proces globalizacije ekonomskih i finansijskih tokova.Globalizacija, predvođena najmoćnijom neoliberalnom ekonomijomSAD,prostoprinuđujeslabijenacionalneekonomijenapreuzimanjeoštrogkonkurencijskogobrascaaključnemeđunarodne finansijskeinstitucijepraktičnonamećuredukovanjesocijalnihizdataka.

Page 61: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

61 

 

Rezultirajuću, drugu grupu izazova čini procesfleksibilizacije tržišta rada i težnja ka njegovoj liberalizaciji ideregulaciji, uz obrazloženje da će samo tržište i razvoj rešitiproblemnezaposlenostiisiromaštva.

Posledično, Mihail Cirn, u delu sa indikativnim naslovomUpravljanje sa one strane nacionalne države govori o tri procesadenacionalizacije ‐ denacionalizaciji trgovine, proizvodnje ifinansija.

Najzad, treću vrstu izazova, pre svega u zemljama‐uzorima socijalne države, predstavlja poodmakli procesdemografskog starenja stanovništva koji krajnje naprežepenzione i druge socijalne fondove i nužnim čini dodatne šemeprivatnogosiguranja.

Eroziji moći nacionalne države, pored pomenutihrazloga,doprineli i širenje novih forni globalnog upravljanja,širenjemeđunarodnogprava,kaoimeđunarodnivojnisavezi.

Na kraju, država je postala premala da reši velike i istovremenoprevelikadabimoglauspešnodarešavamaleprobleme(DaijelBel).

Suverenostinacionalnadržavadoživelisueroziju.,odnosnosuverenitetjepostaonominalan,vlastanonimna,anjenomestoupražnjeno(Fukujama,2007:105). Zapravo,nacionalnedržavesusmeštene u mrežu transnacionalnih sporazuma, režima iorganizacija ‐ mrežu koja predstavlja funkcionalni ekvivalent zaizgubljene (i obesmišljene) sopstvene funkcije. No, u meri u kojojrazličite transnacionalne organizacije i agencije ne podležudemokratskojkontroli,političkeodlukeizmičudemokratskojpotvrdii gube demokratski legitimitat koji, pored dominantne tehničkeizvodljivostipostajepraktičkisuvišan.

Primeraradi,unutaraktuelneekonomskeifinansijskekrize,poput prakse u Rumuniji, Grčkoj ili Srbiji MMF može zahtevatidevalvaciju valute, redukovanje sredstava za penzije i socijalnadavanja,otpuštanjaizamrzavanjaplataujavnomsektorukaouslovza dobijanje finansijske pomoći. Uslovljavanja Svetske bankemoguuključivati i uslove poput poštovanja ljudskih prava i zahteve zaracionalnijomjavnomadministracijomi“dobromvladavinom”.

Istovremeno,sameoveinstitucijeseopirusvakojtemeljitijojpromeni, izuzev preraspodeli uloga unutar velikih‐procesa koji

Page 62: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

62 

 

ilustruje zamena, bolje reći dopuna, G7 sa G 20. U svakom slučajutransnacionalnikapitaljeuprilicidakazninekooperativne,“skupe”države nedovoljno sklone investiranju. Gubitak prihoda isposobnosti vođenja efikasne ekonomske i socijalne politike vodigubitkulegitimnosti.

Legitiman je samo onaj demokratski proces koji brine “oprimerenomopremanjupravimaiferraspodeliprava”Habermassapravom ističe da “da bi ostao izvor solidarnosti, statusgrađaninaodređenedržavemoraočuvatiupotrebnuvrednostiisplatitiseu valuti socijalnih, ekoloških i kulturnih prava”(Habermas,2002:81).

Šta dakle učiniti sa socijalno odgovornom, nacionalnomdržavom,kakojespasiti?

Esping‐Andersen, u svojim novijim radovima “Posle zlatnihgodina”(AftertheGoldenAge,1994)i“Zaštotrebamonovudržavublagostanja”(WhyWeNeedaNewWelfareState,2000),kaoibrojnidrugi autori, izlaz vide u socijalnim inovacijama, i razvojukombinovanog (i decentralizovanog) društveno‐državnogmodela blagostanja. On se zasniva na vrednostima: socijalnepravde, odnosno otvorenog pristupa radu, obrazovanju, zdravlju isocijalnom osiguranju; odsustvu trade‐offa, odnosno spojivostiefikasnosti i pravičnosti; participacije, socijalnog partnerstva idijaloga i uvećanja socijalnog kapitala, kao i prihvatanju nužnostisocijalneodgovornostiifunkcijadržave.

Esping‐Andersen zapravo govori o “Zamrznutoj državiblagostanja”imajućipresvegauvidumanje‐višekonstantniudeojavne potrošnje u društvenom proizvodu, odnosno konstantnuveličinu socijalnog kolača koji se sada samo, uz uvećane probleme,raspoređuje na povećani broj korisnika. Pritom ne gube svipodjednako. Naime zbog starenja stanovništa raste relativni udeotroškovazapenzionoizdravstvenoosiguranjenauštrbtroškovazazaštitu nezaposlenih i različite oblike socijalne pomoći (Esping‐Andersen,1994:2).

Udeo socijalnih troškova države kao i njihova raspodelazaviseuvelikojmeriodpolitičkogupliva i izbornogznačaja“klasakoje treba obskrbiti” (penzionera, nezaposlenih, studenata...) i“industrijakojetrebazaposliti”(zaposleniusocijalnimslužbama,

Page 63: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

63 

 

obrazovanju...)odnosnokonfiguracijenjihovihsocijalnihipolitičkihinteresaiodnosa.

Novu, racionalnu i održivu viziju čini dakle društvoblagostanja, odnosno društvo socijalne sigurnosti u kome suredukovaniizolovanostisiromaštvo,iukomegrađaniisubjektivnoimaju osećaj blagostanja, zadovoljstva i ispunjenosti. Unutarpartnerskih mreža društva blagostanja, formativnu ulogu igrasocijalnoodgovornadržava,odnosnodržavasocijalnoginvestiranja.

Jedinstvenodgovornasloženeivišestrukeizazovesakojimase suočio velferizam koji dolazi sa pozicije neoliberalne desnicemogaobi se sažetiu zahtevzademontiranjemsocijalnedržave.Napomolu je “socijalno nemilosrdni neoliberalizam” (Habermas,2002:54). Negacija dostignuća i instituta socijalne države čini da“boljševici”(neo)liberalizma,libertarijanciosocijalnojdržavigovoresa istomvrstomostrašćenosti “onakokako jerevolucionarna levicanekoćdoživljavalakapitalizam”(Gidens,1999:21).

Posebno je predmet kritike bio princip univerzalnedistribucijebenificija,uključivionimakojibizanjihmoglidaplate,što predstavlja nepotrebno rasipništvo. Izlaz je u redukcijibesplatnihusluga,odnosnouvođenjuoštrihkriterijaselekcije.

Daleko je radikalnija teza da državna intervencija i zaštitaizaziva zavisnost od socijalne pomoći i pasivizira njene primaoce(Fridman,Hajek).

Nasuprot tome rezultati istraživanja Karol Voker pokazujuda život na socijalnoj pomoći nikako ne bi bio opcija koju bi njenikorisnici izabrali, da su uopšte bili u prilici da biraju (Gidens,2005:341).

Na najozbiljniji argument protiv socijalne države je njena“ekonomskaneefikasnost”,timeineodrživost.Taylor‐Gobypaktvrdida nema ubedljivih dokaza da je država blagostanja opteretilaprivredu ili da su porezi umanjili radnu inicijativu, odnosno daekonomski pokazatelji manifestuju približno istu stopu rastaekonomija čiji se budžetski izdaci i politike blagostanja znatnorazlikuju(Vasović,2002:64).

Većina pristalica socijalne države na ekonomske kritikeodgovaranjenommoralnomodbranom.Radisezapravoostavuda,ako država (blagostanja) nema ulogu da uveća slobodu, ispravlja

Page 64: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

64 

 

nepravdeizadovoljavamoralnezahtevezasnovanenapotrebama–ondaonainezaslužujeodbranu(Plant,2002:235).

Ključni argument u prilog socijalne države je njenaneraskidiva veza sa funkcionišućom demokratijom, pri čemudemokratija obezbeđuje slobodu, sigurnost i svojinu i negativnapravaislobodezasvearazvijenasocijalnadržavapraktičnoučešćeiparticipacijuuostvarivanjupozitivnihpravaisloboda.

Socijaldemokrati Nemačke, u svomHamburškom programuiz 2007, ističu da je. socijalna država oslobodila milione ljudi odteskobanjihovogporekla,zaštitilaodoštrinetržištaiobezbedilaimprilikezaživotisamoodređenje.Dabiseiunašedobaobnoviloovoobećanje o sigurnosti i prosperitetu, mi nastojimo da razvijemosocijalnudržavukojadelujepreventivno(Petring,2012.10‐11).

Posledično, za razlikuod “tradicionalne”socijalnedržavekojadelujenaknadno–osiguranjemodnemaštine,novasocijalnadržava deluje preventivno – unapred nastoji da, dobrimobrazovanjem, zdravstvenom prevencijom i aktivnom politikomtržištarada,predupredioskudicu(Petring,2012:41)

I Gidens, intelektualni guru “trećeg puta” kao rešenje vidi„državu socijalnog ulaganja” koja deluje u kontekstu društvapozitivnogblagostanja(Gidens,1999:116).

Gidens socijaldemokratama sugeriše pomeranje kapolitičkom centru jer reforma države blagostanja mora prizivati iuključiti aktivan izbor životnih stilova, mora biti integrisana sekološkimstrategijamaiodgovoritinanovescenarijerizika(Gidens,1994:50).

Socijalističkaverausveobuhvatnuzaštituijednakostishodazamenjuje se zalaganjem za jednakost prilika.Mešovitu ekonomijuzamenjuje tržišna ekonomija znanja, industrijsko društvoinformatičko društvo, na mesto klasne politike dolazi zajednica sabalansiranjemiuvezivanjempravaiobaveza.Posledično,oddržave“tutora” prešlo se na “konkurentsku” državu i promovisanjesocijalnoguključivanjaistimulacijezaonekojirade.

Nadrugoj strani visok stepen saglasnosti postoji okooceneda nacionalne države nisu, u uslovima poodmakle globalizacije,dovoljanokvirzavođenjesocijalnoodgovornepolitike.

Page 65: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

65 

 

Habermas tako ističe da se funkcije socijalne države udosadašnjim razmerama mogu ispuniti još jedino ako se sanacionalnihdržavapređenapostnacionalnepolitičkezajednicekojebaruodređenojmerisustižutransnacionalnuprivredu.Pozivajućisena Heldov koncept “globalne demokratje”, Habermas izlaže tezuo“kolektivno umreženim sudbinama”, koje će voditi tome dadržave i građani shvate da postoji nužnost kosmopolitskesolidarnosti(Habermas,2002:58‐61).

Mogli bi smo zaključiti, a aktuelna svetska finansijska iekonomskakrizatezučinikrajnjeuverljivom,čakurgentnom,dajeu21vekuefektivnasocijalnadržavamogućatekkaoitransnacionalnasocijalna država, odnosno kao miks lokalnih, nacionalnih iregionalnihinicijativairegulatornihpraksi.

Obrisetakveprakse,nagovešteneiuradovimaautorapoputBeka, Gidensa ili Helda, čine: (1) uspostavljanje demokratskogkosmopolitskog prava; (2) reformisanje i uvođenje demokratskeodgovornosti regionalnih i transnacionalnih organizacijaregionalnim i globalnim skupštinama i sudovima; (3) stvaranjeglobalnihekonomskihorganizacijazakoordinacijuikontrolučijiciljje i pravedna ekonomska raspodela i stvaranje dovoljnog nivoastandarda i kvaliteta života na globalnoj ravni; (4) demilitarizacijadržava i prebacivanje vojne moći na nadnacionalnu političkuorganizacijui(5)uspostavljanjeglobalnogcivilnogdruštva,odnosnojačanje uloge globalnih civilnih mreža i društvenih pokreta urešavanju“glokalnih”problema.

Generalno, dugu i često ideološki kontaminiranu raraspravu opoželjnom,optimalnommodelustruktureifunkcija(globalizovane)državemoglibismozaključitisatriširokoprihvaćeneteze.Prvomdasu dobra centalna adminisitracija i njene službe ključni agenti zaukupniekonomskiuspehnekihzemalja(Svedska,Singapur).Drugu,čini komplementarna tvrdnja da su kreiranje dobrog poslovnogambijenta i 'pravnedržave'nesporno glavnidoprinosidržave. Inakraju,stavdasudelegiranjeodgovornostinanižeorganeudomenuimplementacije, odnosno outsourcing ka privatnom i neprofitnomsektoru zapravo put kojim treba ići (The Economist, March 19,2011).

Page 66: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

66 

 

VSOCIJALNIKAPITALI NJEGOVEDEMOKRATIZIRAJUĆEFUNKCIJE

POJAMSOCIJALNOGKAPITALASvojupopularnost,uposlednjetridecenije,konceptsocijalnogkapitalapresvegabaziranarecepcijiradovaautorapoputBurdijea(Bourdieu), Kolmena (Coleman) i, posebno, Roberta Patnama(RobertPutnam).

Burdije, recimo, razlikuje ekonomski, socijalni ikulturno‐simboličkikapital. Ekonomski kapital karakterišemoćdirektnogkonvertovanjaunovac,ainstitucionalizujeseuformipravasvojine(propertyrights).

Kulturno‐simbolički kapital se institucionalizuje u formiobrazovnih kvalifikacija i, pod određenim uslovima, može setransferisatiunovac.

Najzad, socijalni kapital se sastoji i od socijalnih veza i„mreža” i takođe je pretvoriv u ekonomski kapital. Njegov najčešćiinstitucionalnioblikpredstavljaposedovanjetitula.

Kaopristalica„sociologijesukoba”on,konstatujućinejednakpristup resursima, utvrđuje da količina društvenog kapitala kojiposeduje neki akter zavisi od obima mreže veza koje on možeuspešno da mobiliše, kao i od veličine posedovanog kapitala(ekonomskog, kulturnog ili simboličkog) kojim raspolaže akter isvakoodonihsakojimajeonu(koalicionoj)vezi(Bourdieu,1999).

Burdije se najviše bavio istraživanjem raspodele moći inejednakosti među društvenim klasama i mehanizmima pomoćukojih se tenejednakosti reprodukuju.Ponjemu,položajpojedinacaunutar društvene strukture, uslovljen je opsegom pojedinih tipovakapitalakojeoniposedujuikojimasesluže.Pritome,ključnuuloguu reprodukovanju međuklasnih nejednakosti ima kulturnikapital (znanja, sposobnosti i kulturna dobra koje pojedinacposeduje). Zahvaljujući njemu, pojedinci imaju sposobnostprilagođavanja dominantnom društvenom diskursu i sistemu štopodrazumevaireprodukcijunjihovogklasnogpoložaja.

Nastojećidapristupracionalnogizboraizekonomijeprevedeu analizu društvenih odnosa Džejms Kolmen ističe da društvenapozicija i delovanje nisu uslovljeni samo dostupnim finansijskimkapitalomizaposlenošćuvećsuuvelikojmeriodređenidruštvenimodnosima i kontekstima. Kolmen analizirajući tipove odnosa u

Page 67: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

67 

 

porodici i široj zajednici i akcentirajući značaj obrazovnihpostignuća, konstatuje da je socijalni kapital produktivan kad godomogućuje ostvarenje izvesnih ciljeva koji bi bez njega ostalinedostižni(Coleman,J.S,1990).

Kolmen je razvijajući opštu teoriju društvenih odnosa,koncepte finansijskog i ljudskog kapitala dopunio konceptomsocijalnog kapitala. Kolmen, praveći distinkciju, razlikuje fizičkikapital (kapacitet razvijenosti oruđa i proizvodnje), ljudskikapital(kapacitetrazvijenostiznanjaiumećakodpojedinaca)isocijalnikapital(kapacitetuključenostipojedinacaudruštveneveze).

Za sva tri tipa, a naročito za socijalni kapital jekarakteristično da omogućuje individualne uspehe budući dapojedinci iz njega izvlače koristi. Za Kolmena, socijalni kapital jesvojevrsno javno dobro koje je potencijalno na raspolaganju svimakoji su na određeni način uključeni u sistem društvenih veza iodnosa(Šalaj,2007:14‐17).

Kolmennavodi jošneke specifičnosti socijalnogkapitala. Zarazliku od fizičkog kapitala koje se putem upotrebe troši, socijalnikapitaljetakavresurskojijesmanjujeakosenekoristi.

Najzad,uoslonunaradoveTokvilaiVebera,RobertPatnamdruštveni kapital određuje kao oblik efikasne društveneorganizacijebaziranenajedinstvutrisvojekomponente:

(1)moralneobligacijeinormi;(2)društvenihvrednosti,posebnopoverenjauaktere i

institucije(trustinsociety)i(3) društvenemreže, pre svega dobrovoljnih civilnih i

političkihudruženja(Putnam,2003).Takodoksefizičkikapitalodnosinafizičkeobjekte,aljudski

na karakteristike pojedinaca, socijalni kapital se odnosi na vezeizmeđu pojedinaca‐ društvene mreže i norme reciprociteta ipouzdanosti koje iz njih proizilaze. Građanski status i vrline suzapravonajmoćnijikadasebazirajunasocijalnomkapitalu,odnosnokadasuinkorporiraniugustumrežurecipročnihdruštvenihodnosa.Mreževezaiuticaja‐pasivnisocijalnikapital,činenekuvrstu„bankedragocenosti“, koja se u slučaju potrebe može aktivirati. Patmanveomaplastičnokonstatujeda „većinanasdobijaposaona temeljutogakogapoznajemo,anezbogonogakolikoznamo‐tojest,radiseonašemsocijalnom,aneohumanomkapitalu“(Putnam,2008:22).

Socijalni kapital, zapravo, obrazuju, održavaju i uvećavajubazične karakteristike društvenog života ‐ formalne i neformalne,

Page 68: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

68 

 

horizontalne i vertikalne mreže odnosa u koje pojedinci stupaju,norme koje ih regulišu i uspostavljeni odnosi poverenja kojiomogućuju pojedincima da zajednički uspešnije deluju uostvarivanjuzajedničkideljenihciljeva.

Pod normama (prva komponenta socijalnog kapitala)Patnam podrazumeva norme uzajamnosti među ljudima, i touopštenu uzajamnost koja znači kontinuirane odnose saradnje irazmene,kojiuključujuobostranaočekivanjada ćeonoštodajemodanasbitivraćenoubudućnosti–„uradićuovozatebeneočekujućiod tebe ništa konkretno nazad, u prećutnom očekivanju da ćejednomnekodrugineštouraditizamene“(Patnam,2008:23).

Drugakomponentasocijalnogkapitalasudruštvenemreže,pri čemu su posebno važne horizontalne veze među akterimaekvivalentnog statusa i moći. Mreže su bitan oblik socijalnogkapitala, i što su te mreže u jednoj zajednici gušće, veća jeverovatnoća da će građani međusobno sarađivati radi uzajamnekoristi.Mrežepozitivnoutiču(jačaju)nanormeuzajamnosti.

Kada postoje prve dve komponente socijalnog kapitala,normereciprociteta ihorizontalnemrežegrađanskeangažovanosti,kada su one rasprostranjene u jednom društvu, one generišustvaranje treće komponente socijalnog kapitala, tj. generišupoverenje.

SOCIJALNIKAPITAL, POLITIKAI DEMOKRATIJA Socijalnikapitaljezapravoteorijskiiistraživačkikonceptkojijeuširuupotrebuušao,odnosnostekaostatusgotovopomodnog“in”modela , teknaprelazu iz20u21veksaširomrecepcijomradovaautorapoputPatnamaiBurdijea.

Temeljnopitanje,kojimseovajfenomeniuvodiupolitikologiju,jestedalisedelotvornostsocijalnogkapitalamožeodnositiinagrupeidruštva,kaoštoseodnosiinapojedincekojitakomogulakšerešavatisvojeprobleme?

Putnam se fokusirao na dve tačke posmatranja:karakter(dizajn) institucija i njihov uticaj na politički proces idelotvornost samih institucija. Kao potencijalne faktore kojiuslovljavaju institucionalnu delotvornost, Putnam razmatra socio‐ekonomske i socio‐kulturne činioce.Pod socio‐ekonomskimpodrazumeva , pre svega, brutodruštveni proizvod. Socio‐kulturnečinioce Putnam uobličuje pod jedinstven koncept tzv.civilne

Page 69: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

69 

 

zajednice(civilnogkapitala),ukojiubraja:građanskiangažman,političku jednakost, solidarnost, poverenje, toleranciju, kao iudruživanje(Putnam,2003).

Osnovna ideja Putnamove teorije socijalnog kapitala jesteupravo objašnjenje načina na koji on pozitivno deluje na razvojzajednice.Visoki stepen razvijenosti socijalnog kapitala omogućavarešavanje problema sa kojima se susreću sva društva,a koji se upolitikologiji naziva dilemom kolektivnog delovanja.„Dvojbakolektivnogdjelovanjavjerovatnosenebipojavilausvijetusvetaca,aliopćijealtruizamdonkihotskipreduvjetizadruštvenodjelovanjei za društvenu teoriju. Ako se akteri jedni drugima nisu sposobnivjerodostojno obavezati, moraju se odreći mnogih prilika zauzajamnudobit–žalosno,aliracionalno“(Patnam,2003:177).

Društvo,dabiopstaloirazvijaloseimadakledvealternative.Pojedinci,odnosnozajednicaucelini,mogusvojeproblemedarešavajuuzajamnomsaradnjom,poverenjemipotpomaganjemili država putem represivnih instrumenata može da regulišeodnose u društvu. Putnam je, naravno, zagovornik prve teze, izaključuje da su naročito stabilna ona društva u kojima socijalnikapital omogućava dobrovoljnu saradnju i ostvarivanje zajedničkihciljeva.

Uknjizi „Kuglati sam“Patnamnavodinekolikomehanizamapomoćukojihsocijalnikapitalstvarapozitivneefekte.

Prvo, socijalni kapital omogućava građanima da lakšerešavaju kolektivne probleme. Drugo, socijalni kapital „podmazujetočkove“ koji zajednicama omogućavaju nesmetano napredovanje.„Kada ljudi imaju međusobno poverenje i kada su u stalnojinterakciji sa svojim sugrađanima, svakodnevni poslovi i društvenetransakcijeprolazelakše“

Treće, socijalni kapital pomaže širenje svesti o mnogimnačinima na koje su naše sudbine povezane, pa zato društvenoangažovani ljudi postaju tolerantniji,manje cinični i više empatičniprema nevoljama drugih. Mreže kao deo socijalnog kapitala služekaoprovodnicikorisnihinformacijakojenampomažuuostvarivanjunaših ciljeva. Patnam navodi kako socijalni kapital funcioniše iputem psiholoških i bioloških procesa u cilju poboljšanja životapojedinaca,pasetakoljudičijisuživotibogatisocijalnimkapitalom

Page 70: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

70 

 

boljenosesatraumamaiefikasnijeboreprotivbolesti(Patnam,2008:378‐380).

Frensis Fukujama smatra pak da je osnovna funkcijasocijalnog kapitala, tj.prisustva visokog stepena poverenja ‐povećanje privredne efikasnosti društva uz istovremenosmanjenje „transakcionih troškova“. “U društvima sa visokimnivoom poverenja obavljane posla manje košta, takvo društvo jesposobnije za organizacione inovacije, jer visok stepen poverenjaomogućava egzistenciju velike raznovrsnosti društvenih odnosa…Efekti socijalnogkapitala,naravno,nisuvezani samozaekonomiju.Takosesocijalnikapital„pokazuje(...)kaoneophodnapretpostavkazaispravnofunkcionisanje(...)političkihinstitucija“„Akojesocijalnikapital obilan, tada će i tržišna i demokratska politika imatiuspeha...“ „Zemlja sa niskim stepenom socijalnog kapitala ne samošto bi verovatno imala male, slabe i neefikasne kompanije već bitakođe patila od sveprožimajuće korupcije njenih službenika i odneefikasneadministracije.“(Fukujama,1997:333‐353).

TAMNESTRANESOCIJALNOGKAPITALA

Na drugoj strani, socijalni kapital može imati brojne svojetamne strane.Neformalno povezivanje u klanove i koterije može,recimo,deformisatiičakrazoritidemokratskeinstitucije.Otvorenoje i pitanje da li politička participacija, bar na duži rok, uvećavasocijalni kapital i stabilizuje institucije, ili se stvar svodi na to daposedovanjepartijskečlanskekarteslužisamozauzlaznusocijalnupromocijusvojihvlasnika.

Amoralnifamilizam,odnosnonepotizam ikronizamoznačavajušeme rođačkih i prijateljskih veza koje mogu rezultiratinesposobnošćudruštvadautemeljijavneinstitucije.

Širenje koruptivnih kanala i veza i, čak, politizacijakriminalaikriminalizacijapolitiketakođesudovoljnoilustrativniprimeri negativnih aspekata socijalnog kapitala. Još negativnijeposledice ima razorno delovanje ekskluzivne nacionalne identifikacijeisukobsuprotstavljenihnacionalizama,odnosnonepostojanjeveza između različitih (nacionalnih) grupa ‐ premošćujućegsocijalnogkapitala.

Page 71: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

71 

 

Pozitivno shvaćen socijalni kapital pretpostavlja vrednostipoput iskrenosti, uzajamnosti, poverenja, solidarnosti, a time ispremnost na saradnju. „Deficitdruštvenogkapitala“ (Fukujama,2004),nadrugojstrani,rezultatjekumuliranjanegativnihvrednosti,ičestorezultiraneformalnimpovezivanjemidelovanjem,takođenabazi solidarnosti i poverenja, ali u cilju zadobijanja nelegalnihprednosti i dobiti udruženja poput političkih koterija, koruptivnihmrežailimafijeiterorističkihgrupa.

Sajmon Čembers i Džefri Kopstin (Jeff rey Kopstein),analizirajućiradudruženjacivilnogdruštva,razlikujupartikularnuidemokratsku civilnost. Partikularna civilnost podrazumevasolidarnost i saradnju, ali samo članstva unutar granica udruženja,dok su prema članovima drugih organizacija neutralno ili čakneprijateljski orijentisani. Demokratska civilnost odnosi se nauopštene pozitivne stavove, koje članovi organizacija imaju premasvimgrađanima.

Šeri Berman (SheriBerman)naprimeru analize vajmarskeNemačke pokazuje kako kombinacija slabe političkeinstitucionalizacije i snažno razvijenog civilnog društvamožeda uništi demokratiju. Zahvaljujući slabosti političkih institucija,posebno političkih partija, i snažno razvijenom civilnom društvu,koje je bilo spremno na aktivizam, nacisti su iskoristili ideološkivakuum,mobilisali građane i stvorili totalitarni sistem.(Šalaj, 2007,120–126).

DIMENZIJE I TIPOVI SOCIJALNOGKAPITALA

Operativno,analitičkiposmatrano,socijalnikapitalimačetirikonstitutivnanivoaformiranja,kojiselogičnonadgrađujujedannadrugi.

SOCI JALNI IDENTITETI

Prvi čini sam proces socijalne identifikacije, odnosnogrupisanje pojedinaca unutar određenih dominantnih formisocijalnog i političkog identiteta, poput profesionalnog, rodnog,

Page 72: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

72 

 

generacijskog, ilipakporodičnog, lokalno‐regionalnog,nacionalnog,konfesionalnog ili političkog (ideološkog) i partijskog identiteta.Svako od nas, pored procesa personalizacije, osamostaljivanja iautonomije – građenja individualnog identiteta, ima pred sobom iotvorenu istovremenu dilemu određenja hijerarhije i samog izborakolektivnih identiteta. Kolektivni identitet gradi se na osećajupripadanja i (ne)svesnom prihvatanju grupnih pravila i normi nakojimasebazirasocijalnaidentifikacijaiposledičnoformiranosećajzajedništva.

Iako „postmoderno stanje“ (Liotar [Lyotard])u velikojmeriodlikuje proces pluralizacije identiteta, pa je, prema Baumanu,postmoderni problem pre vezan za bekstvo od fiksacije nego zasamo formiranje identiteta, tri su dimenzije grupnih identitetaznačajnezaodređenjesocijalnogkapitalagrađana.

Prvu čini rang i značaj koji sami građani pridajuodređenimoblicimagrupnihidentiteta.UbrojnimistraživanjimauSrbijiuposlednjihdeceniju‐dvedominiraju,poredporodične,užagrupnailokalnainacionalnaikonfesionalnaidentifikacija.Primeraradi, krajem 2009. godine, za razliku od gotovo stoprocentneporodične i vezanosti četiri petine anketiranih za naciju, građaniSrbije visoku vezanost u manjoj meri iskazuju prema svojojgeneracijskoj i profesionalnoj (tri petine), klasnoj (polovina) ikorporativnoj pripadnosti i vezi sa susednim, balkanskim ievropskimnarodima(dvepetine).Najmanjeraširenajepovezanostspolitičkimpartijama, koju iskazuje četvrtina građana Srbije (CeSID,oktobar2009,21).

Pri tome, u približno dve trećine slučajeva raširenanacionalna identifi kacija, nije u suprotnosti sa (istina slabijerazvijenom) istovremenom evropskom identifi kacijom (CeSID,februar2010,10).

Drugu dimenziju čini uticaj pojedinih obrazovnihsocijalnih identitetana formiranjestavova.Primeraradi, iako jepartijsko‐političkiidentitetodvelikogznačajatekzapribližnodesetprocenata građana, on u veoma velikoj meri utiče ne samo napolitičko izjašnjavanje iodlukeveć ina širi set socijalnihvrednostibar približno polovine građana koji imaju kakvu‐takvu partijskuidentifikaciju.

Page 73: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

73 

 

Treću dimenziju čini napetost i uzajamna potencijalnakonfliktnostizmeđurazličitihgrupnihidentitetakojiurazličitimkombinacijama tvore moderni, u velikoj meri pluralizovani,promenljivi i nestabilni identitet. U Srbiji, prostor krize i tranzicijedodatno usložnjava proces preispitivanja i potrage za identitetom.Simboličkisukobizamenapetokrakekrstom,difuzneiprotivurečnevrednosti i trusne promene socijalnog položaja samo su neke odmogućihilustracijakonfliktnihidentiteta.

FORMALNE I NEFORMALNE MREŽE

Drugi nivo građenja socijalnog kapitala predstavljaju šemepodrške i veza koje se uspostavljaju unutar formalnih ineformalnih mreža i kanala odnosa u koje pojedinci i grupestupaju.Prisustvoumrežamauvećavašansezadostizanjeodređenihciljeva. Pri tom, neformalne mreže čine kontakti s porodicom,komšilukom, kolegama i prijateljima, koji mogu pripadati istim ilirazličitimgeneracijskim,statusnimilinacionalnimikonfesionalnimgrupama,odnosnobitiotvoreniili,premaodređenimkriterijumima,manjeilivišezatvoreni.

Nadrugojstrani,formalnemrežepovezanostičiniprisustvoiaktivnost u političkim i organizacijama civilnog društva, u širokomlukuod stranaka, sindikata, crkvenih odbora, do sporta, ekologije igrupa za samopomoć. Po pravilu, istovremena prisutnost u višeorganizacijajačamrežepovezanostiiuvećavasocijalnikapital.

Građane Srbije odlikuje velika disproporcija između širokopraktikovanih, razvijenih neformalnih kontakata i relativno slabeparticipacije unutar formalnih civilnih i političkih organizacija.Primeraradi,prekočetiripetinegrađana jedanputnedeljno i češćekomunicirasprijateljima i rođacima.Nadrugoj strani, tekdesetinanjihsebarjednomnedeljnonađeusportskimihobi‐organizacijamailicrkviicrkvenimodborima,dokjeutojmeriprisutnihupartijama,udruženjimaisindikatimatek2–4%.Uz5–10%relativnouticajnihizainteresovanih za formalne kanale ide natpolovična većinapretežno neuticajnih i nezainteresovanih (Mihailović, Mojsilović,CeSID,2009).

Mogućnost oslanjanja na sopstvene društvene veze je,posebnoukriznim,tranzicionimvremenima,veomaznačajanaspekt

Page 74: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

74 

 

osiguranja socijalnog kapitala. No, recimo, visoka gustinaneformalnihkontakatasporodicomiprijateljima,kojinajčešćedeleisti socijalni položaj, ne znači da se na njih možemo osloniti ukriznimsituacijama.

Društvenonedovoljnoumreženaosoba je osoba koja nemožedaseosloninasopstvenesocijalnemrežekadajojjepotrebnapomoć i podrška. U tom okviru reducirani socijalni kapital vodi usiromaštvoisocijalnuizolovanost.

Moglobisezaključitidai,povratno,socijalnaizolovanostiisključenost,odnosnoograničenostnauskikrugpoznanikakojinajčešćedelegubitničkutranzicionupoziciju,vodereduciranjusocijalnogkapitalaiiznuđenojretradicionalizaciji.

POVERENJE

Treći,ključni,odnospoverenja,kojistvaraiodržavagrupuiuvećava socijalni kapital građana, odnosi se kako na njihovehorizontalne veze – socijalno poverenje, tako i na vertikalneodnose – društvenu piramidu koja meri političko poverenjegrađana u ključne socijalne i političke aktere i institucije.Istovremeno, vertikalno socijalno poverenje govori o meri(ne)prisutnostispajajućegsocijalnogkapitalakoji, recimo,povezujemasebiračasapolitičkimliderima.

Unutar horizontalnog socijalnog poverenja mogu serazlikovati generalizovano poverenje u ljude uopšte, kojima seonda načelno može verovati ili ne verovati, i partikularizovanopoverenje u grupe i pojedince s kojima smo u kontaktu.Partikularizovano poverenje je poverenje u ljude koje poznajemo iproizlazi iz naših ličnihodnosa sodređenim ljudima,pa zatoKlausOfeovajtippoverenjanazivaiskustvenimpoverenjem.Patnamovajtip poverenja naziva gusto poverenje, i smatra da je sadržano u„ličnim odnosima, koji su snažni, učestali i upleteni u širemreže...“(Patnam,2008,178).

Odnosi (ne)poverenja uspostavljeni na horizontalnoj ravni,zavisnood togada li se radiopripadnicima iste (ili srodnih) ilipoključnim karakteristikama različitih grupa, u osnovi su Patnamovepodele socijalnog kapitala na povezujući (unutargrupni) i

Page 75: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

75 

 

premošćujući (međugrupni).Društva sa izraženim,očekivanovisokim nivoom unutargrupnog, povezujućeg, i naglašeno niskimnivoommeđugrupnog,premošćujućegkapitala,jesunestabilizovana,konfliktnaipodeljenadruštva.

Mogla bi se čak formulisati opštija, načelna hipoteza da surasna, etnička i religijska heterogenost i zaoštrena političkapolarizacijapraćenenižimnivoimacivilnogsocijalnogpoverenja.Pritom, problem je posebno zaoštren na postkonfliktnim prostorima,koje odlikuje i relativna ekonomska nerazvijenost, poput eks‐Jugoslavije.Takoje,nažalost,BosnaiHercegovinauliteraturiširokorasprostranjen, paradigmatičan primer društva s povezujućim, alibez premošćujućeg kapitala, koji tek omogućuje stabilizacijusloženihzajednica(Šalaj,2007).

U Srbiji krajem 2009. godine, deceniju nakon obustaveoružanih konflikata, najblaži oblik etničke distance – nespremnostdaseprihvatidapripadniciodređenihnacionalnihgrupauopšteživeuSrbiji –pokazujeu slučajuAlbanacadvepetine,Hrvata četvrtina,BošnjakaiRomapetina,Mađara15%iCrnogoraca12%ispitanika,pripadnikavećinskesrpskenacije.PremanalazimaovogCeSID‐ovogistraživanja, pripadnicima manjina zatvoren pristup neformalnimsocijalnim mrežama putem druženja i posećivanja drži, u slučajuAlbanaca, gotovo polovina, Roma i Hrvata – trećina, Bošnjaka –četvrtina, Mađara – petina a Crnogoraca, što je verovatno efekat„razdruživanja“,sedminaSrba(CeSID,oktobar2009,17–18).

Na drugoj strani, „vertikala“ poverenja – afirmativan odnosgrađanapremapolitičkim i civilnim akterima – jeste njihov ključniresurs i zaloga legitimnosti, rejtinga i kredibiliteta. Spajajućesocijalnevertikalneveze,kojepovezujuljudesarazličitimpoložajemi resursima moći, odnosno spajajući socijalni kapital, pospešujepolitičku participaciju i politički osnažuje građane i istovremenoreducira odnose klijentelizma i preteranu koncentraciju moći.Pozitivan odnos identifi kacije sa određenim akterima i (izborna)podrška jesu osnovna moneta u politici, ali i u civilno‐društvenimorganizacijama.

PARTICIPACIJA

Četvrti, manifestni deo socijalnog kapitala bazira se naprethodnimnivoima identifikovanja i stvaranja odnosa poverenja i

Page 76: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

76 

 

podrške, a čini ga aktivnost građana u (ne)formalnim oblicimaangažovanja u civilnim i političkim kampanjama i stalnim„rovovskim“oblicimagrađanskeipolitičkeparticipacije.

PolaznatezaopolitičkomkapitaluiprofilimauSrbijiiregionu

Studije i empirijska istraživanja u Srbiji i regionu govore uprilog oceni o dominaciji podaničko – participativnog,mešovitog iprelaznogtipapolitičkekultureukojojudominantnimsegmentimabiračkogtelapreovlađujepodaničkimomenat.Njegaodlikuju,poredostalog, kolektivni identitet (nacionalni), paternalizam vlasti,klijentelizam, egalitarizam i etatizam, odnosno doživljaj ulogedržavekaotutorakojisvojepodaniketrebadaljulja izbrinjava„odkolekvepa do groba“. Reklo bi se da se radi o amalgamu socijal–nacionalizma , koji se poput evergrina, posebno u kriznimsituacijama,tražinabis

Odnos prema vlasti u podaničkom političkom podnebljuodlikujuformalnapodrškaili individualističkaindiferencijadalekoprenegoargumentovanakritičnostilipodrška.

U ovim političkim kulturama preovlađuje odnos pretežnognepoverenja prema nosiocima imputa: medijima, sindikatima iorganizacijamaposlodavaca,NVOi,posebno, političkim partijama,odnosno nižeg poverenja u njih nego u tradicionalne državneinstitucije,odnosno„subjekteoutputa‐vojsku,policiju,pravosuđe,paivladeiupravu.

Neretko, socijalne odnose, političko ponašanje, pa i logikuizbornogopredeljenjauovim,uvelikojmeri još tradicionalističkimdruštvima karakteriše amoralni familizam (Banfild), odnosno stilponašanja i vrednovanja koji društvene ciljeve, norme i institucijepodređuje i posmatra kroz optiku familijarnih, prijateljskih izavičajnihietničkihvezaštoseuspostavljakaosmetnjaširojjavnojparticipacijiipredstavljaistovremenoosnovpolitičkojkorupciji.

Page 77: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

77 

 

VICIVILNODRUŠTVOIKONSOLIDOVANJEDEMOKRATIJE

Ambicija ovog rada posvećenog razmatranju procesatransformisanja poslušnog političkog podanika u aktivnoggrađanina “uspravnog hoda”, odnosno postupnog širenja i obnove(«uskrsnuća») «potisnutog» civilnog društva svodi se u graniceanalizedosadašnjihefekataiučinakatranzicionihpromenaučijemje fokusu pozicija i uloga civilnog društva. Potencijal za promeneOCDpropitujesekrozanalizustavovagrađanaopoverenjuunjih,idoprinosu civilnog društva izlasku iz krize. Razmatranju civilnogaktivizma građana sledi završna analiza relacije: civilne ‐ političkestrategijepromena.

TRANZICIJAKADEMOKRATIJI

Uposlednje tridecenije tranzicija,kao injojkomplementarnifenomenglobalizacije,predstavlja„in“temu,čaknekuvrstupomalopomodnogpristupaudruštvenimnaukama.Gotovodasesvakiautorkoji drži do sebe smatraobaveznim i prozvanimdaneštonapišeobrojnimaspektimatranzicionihpromena.

U gotovo nepreglednoj literaturi o njoj („tranzitologiji“)tranzicija se u osnovi definiše kao proces transformisanjazatvorenih,autoritarnihpolitičkih režimauotvorena,manje ilivišestabilizovana demokratska društva i poretke koje karakterišupluralizaminepristrasnapravilatržišneipolitičkeizborneutakmice.

Unutartranzicionogokviraiključacentralnopoljeanalizečinepriroda i intenzitet uspostavljenih odnosa između civilnog ipolitičkog polja i njihovih ključnih aktera – političkih partija iorganizacija civilnog društva. Ključno pitanje je kakve i koliko jakeimpulseizcivilnesferedobijajupolitičkiakteri,odnosnoukojojmerisu prisutni u njoj i suočeni sa razuđenom i profiliranom,“zahtevnom”civilnomscenom,aukojojdelujubezsocijalnogsidra,unekoj vrsti “asocijacione pustare” (Ofe) u kojoj, gotovo bezograničenja,kreirajupolitičkuagendu.

Page 78: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

78 

 

Osnovnepolazneelementezaodgovornaovo,dalitrebarećisloženo i teško,pitanjepružaempirijskiproverljivaocenada sunadelu tek povremeni, nestrukturirani odnosi slabog intenzitetaizmeđu i inače nedovoljno kredibilnih i socijalno ukorenjenih icivilnihipolitičkihaktera.Najednojstrani,civilniakteri–građanskeinicijative, sindikati, interesnaudruženja i pokreti, nisuudovoljnojmeriukorenjeni,snažniimeđusobnopovezani–“umreženi”dabiukoliko‐toliko konstituisanom, pluralnom prostoru javnosti,određivaliizastupaliparcijalneiopšte–“privatneijavne”,interesegrađana (ne)sklonih samoorganizovanju. To socijalno polje čininedovoljno stabilnim i nastanjenim, odnosno tako “slabostinteresnih grupa lišava političke partije neophodnog partnera uprocesu artikulacije, agregacije i selekcije društvenihinteresa”(Goati,2004:314‐315).

Na drugoj strani, i sama nestabilizovana, u ovom slučaju iprenaseljenaiinternimlinijamapodelaisukobadodatnoizmrvljena,fragmentirana partijska scena dodatno otežava interesnimasocijacijamaizbor,trajnogipouzdanogpolitičkogpartnera.

Posledično,upraksiondaimamnogo“balapodmaskama”–zamene uloga, prelaženja iz jednog tabora u drugi ili dvostrukogstatusaipokušajadasenaizmeničnodelujeikaoNVOikaopolitičkastranka. U uzajamnoj razmeni optužbi partije, po pravilu, optužujuključne igrače u NVO sektoru da “tuđim novcem i bez izborneprovere poverenja građana hoće da vladaju". Nevladin sektor, nadrugoj strani, drži političku scenu samozabavljenom i socijalnoautističnom, odnosno partije optužuje za jeftinu predizbornusocijalnudemagogiju.

Polaznohipotetičkoobjašnjenjeaktuelnogstanjačinistavdaje prethodna decenijska praksa autoritarnog socijalizma, i unjegovoj primenjenoj mekoj, folklorno‐balkanskoj,samoupravnojvarijanti,gotovodokrajaistanjila–“potisnula”isvelanaretkeoaze,ionakoslabeitanketradicijeautonomnogcivilnog, ali i pluralnog, demokratskog političkogorganizovanja.

Narednu,polaznuhipotezučini i stavda,barnaprostorimaSrbije,kaoiCrneGore,BiH,AlbanijeiMakedonije,tranzicija,nakongotovo dve decenije još nije izašla iz svoje početne kritične fazedemokratizacije. Krhka ekonomija i civilno društvo očito nisupogodan i dovoljan okvir za «uozbiljenje» političkih aktera i

Page 79: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

79 

 

stabilizovanje političke scene, odnosno za stvaranje pluralnihinteresnih i čvrstih, konstitucionalnih limita za moguća arbitrarnapreterivanja i involutivna kretanja unutar izborne, kompetitivnedemokratije. Kriza, rat i raspad ex‐Jugoslavije su, nažalost,paradigmatičan primer involucije i deformisane tranzicije pod,paralelno stvorenim, bar formalno, demokratskim političkimplaštom.

Uz sve razlike, Srbiji i zemljama Balkana zajedničko jeodsustvo kontinuirane i dugotrajne demokratske tradicije, uključivautonomno socijalno i političkoorganizovanje. Svenjih karakterišeparalelno postojanje – «suživot» predindustrijskih, industrijskih ipostindustrijskih struktura i njihovih socijalnih agenata. U svimanjima liberalizacija i privatizacija unutar, bar srednjoročno,stagnantneprivredeproizvoderastućesocijalnenejednakosti i većibroj gubitnika nego dobitnika tranzicije. Zajedničko svim ovimdruštvima je rezultirajući dominantni osećaj nesigurnosti i, saizuzetkom Albanaca, većinski pesimistički odnos prema(neposrednoj)budućnosti.Najzad,sveonedeleciljiželjudasenađuuokviruEU(BlueBird,Zamkanefleksibilnosti,2004:13).

Putkaevropskimintegracijamazahteva,međutim,razvijenustrategiju tranzicionih promena i sabiranje svih rasutihemancipatorskih energija i potencijala usmerenih na njenooživotvorenje. Pri tom, stabilizovanje i konsolidovanje demokratijenije moguće bez nastanka «aktivnog i robusnog civilnog društva»(LinciStepan).

CIVILNODRUŠTVO

U osnovi većine određenja civilnog društva nalazi segrađanin sa svojimpravima. „Civilnogdruštvanemabezparalelneemancipacije podanika u samosvesnog i odgovornog građanina,osetljivog na uzurpaciju svojih prava, ali i spremnog na ispunjenjesvojih građanskih obaveza. Korpus prihvaćenih i upražnjavanihprava i obaveza građane jasno razlikuje od podanika, odnosno odbahatihprimitivaca iliod infantilnihosobanespremnihdaprihvateodgovornostibriguosebi”(Stojiljković,2007:24).

Ključni,dubinskiresurs civilnestrategijepromenazatoi čini socijalni i politički kapital građana, posebno njihova

Page 80: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

80 

 

spremnost na samoorganizovanje ili okrenutost ka državi iočekivanje da ona sve reši. Građanin sa svojim pravima jepolazna tačka i glavni akter koncepta civilnog društva, a unjegovomsredištusugrađanskeorganizacijeiudruženja.

Unutargrađanskogdruštvaanalitičkisemogurazlikovati:

građanikaopojedinci,individue; udruženja, asocijacije građana, društveni pokreti i građanske

ustanovei javnost(Pavlović,2006:58)

Jan‐Art Šolte (Jan Aart Scholte) navodi sledeće glavne, savremeneupotrebeterminacivilnodruštvo:

Termin se odnosi na kvalitet datog ljudskog kolektiviteta.Civilno društvo je ono društvo u kome ljudi uspostavljajumeđusobne odnose bazirane na toleranciji, poverenju inenasilju.

Civilno društvo je politički prostor, arena u kojoj se građaniokupljajukakobiraspravljalioaktuelnimibudućimdešavanjimau njihovom zajedničkom životu. Ovakva ideja značajno sepreklapasapojmomjavnogmnjenja.

Civilno društvo predstavlja ukupan zbirudruživanja u okvirudatog ljudskog kolektiviteta. Obuhvata sve nezvanične ineprofitne organizacije izvan porodice, uključiv i one, poputrekreativnih klubova, kojima nedostaje izrazito političkikarakter.

Organizacijecivilnogdruštvaseizjednačavajusatzv.nevladinimorganizacijama.Uovomslučaju,civilnodruštvouključujei„trećisektor“ (pored države i tržišta), a to su legalno registrovana iformalno organizovana neprofitna društva koja se zalažu zapružanje usluga u pogledu javnih političkih pitanja ili ih ipružaju.

Šoltecivilnodruštvoodeđujekao“političkiprostor iliarenuu kojoj samogenerisane asocijacije građana tragaju,vanpolitičkihpartija, za oblikovanjem pravila koja upravljaju društvenimživotom.“(Šolte,2009:218)

PremaLarijuDajmondu(LarryDiamond)civilnodruštvoseshvata kao područje organizovanog društvenog života koje je

Page 81: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

81 

 

dobrovoljno, samogenerišuće, samoizdržavano, autonomno oddržaveiuokvirimajelegalnogporetkailiskupazajedničkihpravila.3

Kada je o transformacijskoj moći i kapacitetima reč, “ jednorobustno civilno društvo, sa svojom sposobnošću da rađa političkealternative i nadzire vladu i državu, može pomoći da tranzicijaotpočne,pomoćiupružanjuotporapovratkanastaro iudovršenjuprocesatranzicije,kaoiučvršćenjaiprodubljenjademokratije(LinciStepan,1998:24).“

DEMOKRATSKI LIMITI CIVILNOGDRUŠTVA

Realni demokratski „ulog” civilnogdruštva zavisi,međutim,od formiranihvrednosti i političko ‐kulturnihnanosaupojedinimdruštvima, odnosno od stepena razvijenosti građanske samosvesti,tolerancije i demokratskog senzibiliteta. Civilni akteri i akcije čestoimajuipartikularističkeciljevei isključujućiučinak.DžonKin(JohnKean) skreće pažnju na problem necivilnosti i nasilja u civilnomdruštvu,odnosnomogućnostipostojanja,uekstremnimslučajevima,necivilnogdruštva. Izvorenecivilnosti–grubosti inasilja,onvidiuhroničnoj neizvesnosti u pogledu ključnih aspekata života, ali i                                                                 

3  Dajmond  navodi  sledećih  trinaest  funkcija  civilnog  društva  u  procesima 

konsolidacije  demokratije:  Prva,  ono  ograničava  i  kontroliše  državne  vlasti. 

Druga,  stimuliše  političku  participaciju  i  utiče  na  povečanje  aktivnosti 

građanstva.  Treća,,  obrazovanje  za  demokratiju,  sprovođenje  neformalnih 

treninga  i  programa  emancipacije,  socijalizacije  i  stimulisanje  demokratske 

akcije.  Četvrta,  stvaranje  kanala  za  artikulisanje  i  predstavljanje  interesa 

različitih  grupa,  pogotovo  diskriminisanih  i marginalizovanih.  Peta,  pomoć  u 

demokratizaciji građanstva na lokalnom  i regionalnom  nivou. Šesta, smanjuje 

polarizaciju u društvu, podstiče toleranciju i kompromis. Sedma, regrutovanje i 

stvaranje  novih  političkih  lidera.  Zatim,  sprečava  izborne  prevare  i  vraća 

poverenje u izborni proces. Deveta, civilno društvo je važan kanal informisanja 

o  aktivnostima  političkih  aktera.  Deseta,  pružanje  podrške  ekonomskim 

reformama. Sledeća, posreduje i pregovara u političkim i etničkim konfliktima i 

ujedno smanjuje te konflikte. Dvanaesta, utiče na stvaranje socijalnog kapitala 

tako da  se građani usmere na međusobnu  saradnju  zarad  zajedničkog dobra. 

Najzad,  trinaesta  –  podstiče  legitimnost,  efikasnost,  odgovornost  političkog 

poretka te utiče i na to da građani cene politički sistem i uključuju se aktivnije i 

pozitivnije u društveni i politički život (Diamond.1999) 

Page 82: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

82 

 

državnojrepresiji,zalažućisezanovu„civilizujućupolitiku”,kojaćeredukovati i eliminisati razne oblike nasilja, uključiv i državnonasilje.U suprotnom, u ekstremno zaoštrenim uslovima,može doćidodeficitacivilnostii„necivilnograta”(Kin,2003:167‐172).

VukašinPavlović kaoneprijateljecivilnogdruštvanavodidespotizam, rat, siromaštvo i korupciju. Istovremeno, političko‐kulturne korelate necivilnosti predstavljaju zatvoreno,tradicionalističko društvo sa centralizmom i podeljenim kulturamaozračenim kolektivizmima različitih vrsta , pre svega etno‐nacionalizmom. Protivnik civilnog društva je i ekstremniindividualizam iposesivna , narcističkavizura životaubeskrajnomprocesu zadovoljavanja egoističnih interesa i hranjenja sopstvenogego‐tripa(Pavlović,2004:144‐148).

Društvena realnost pruža nam mnoštvo primeranetolerantnih,ksenofobičnih inasilnihorganizacija civilnogdrušva,koje svojimdelovanjemurušavajudemokratiju.Ako jepluralizamformativni činilac demokratrije, onda je glavni neprijateljcivilnog društva nacionalizam koji poništava osećaj zauvažavanje razlika. „Ako je demokratija neprekidna borba protivpojednostavljavanja sveta, onda je nacionalizam neprekidna borbadaseponištisloženost...“(Kin,2003:120)

Očito da učinci civilnog društva ne dovode uvek dostabilnosti demokratskog poretka. Na osnovu ovakvog stanja DžonKin smatra da „sve poznate oblike civilnog društvamuče endogeniizvori necivilnosti“, odnosno da je to „hronično svojstvo civilnihdruštava“. Kin kao meru eliminisanja necivilnosti navodi„negovanje javnih sfera rasprave“. Kroz novu civilizirajućupolitiku ublažiće se i eliminisati nasilje, kako necivilnog društva,takoidržaveiojačaticivilnasvestgrađana.Jačanjemcivilnosti,aliidržave,sprečavasenecivilnirat(Kin,2003:168).

Page 83: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

83 

 

SINDIKATI

Štagodmionjimamislilisindikatisu,akoizOCDisključimopartije, najbrojniji i najorganizovaniji, „tradicionalni“ segmentcivilnogdruštva.

Osnovnamisija sindikata je da bude sindikos – zastupnik ibranitelj interesa i prava zaposlenih. Sindikalnu strategijumožemoodreditikaorelativnotrajan,jedinstvenikoherentansistemsledećečetiri grupe elemenata: (1) sadržaja i ciljeva sindikalne akcije; (2)funkcija sindikata u njihovomostvarivanju; (3)metoda i sredstavarealizacije interesa zaposlenih i (4) principa i oblika sindikalnogorganizovanja, kao neophodne infrastrukturalne osnove efikasnesindikalneakcije.

Osnovnesadržajeaktivnostisindikatamožemo,tekuslovno,razložitinačetirigrupeciljevainjimaodgovarajućihaktivnosti.

Prvu predstavljaju radna i socijalna sigurnost, odnosnosigurnostposlaimaterijalnazaštitauslučajunezaposlenosti.

Drugi,pristojanživotizarada,uključujeaktivnostuređenjatržišta rada, donošenje tarifnih pravila i određenje egzistencijalnogminimumaicenerada.

Treći, obuhvata kompleks „kvaliteta života“, adekvatnihradnih, ali i ukupnih životnih uslova – pre svega obezbeđenjebezbednih i po zdravlje neškodivih uslova rada i ekološku zaštituradneiživotnesredine.Radnaiživotnabezbednostpretpostavljajuisocijalnu i zdravstvenu zaštitu i penzione fondove i osiguranje.Standardiodgovarajućegkvalitetaživotauključujuiborbusindikataza obezbeđenje pristojnog stanovanja i razvijene komunalneinfrastrukture, kao i prava na plaćene odmore i sticanje dodatnogobrazovanja.

Konačno, četvrtugrupučineaktivnostiučešćauodređenjurazvojnih ciljeva ipolitike. Namikro ravni pojedinog preduzeća,radi se o participaciji u odlučivanju o investicijama i razvoju, presvega sa stanovištva njihovih efekata po zaposlenosti i visinunajamnina.Namakrodruštvenojravnisindikatrazvijamehanizmeiprocedure uticaja na odlučivanje, u tripartitnim telima iparlamentarnim odborima i komisijama, o svim pitanjima koja

Page 84: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

84 

 

određujuradnipoložajiživotneuslovezaposlenih.Radisepresvegao radnom i socijalnom zakonodavstvu i programima socijalnogosiguranja i zaštite, ali i o širokom krugu privredno‐sistematskihrešenja, svojinskom (pre)strukturiranju i konkretnim meramaekonomskepolitike,relevantnimzasindikalnočlanstvo(Stojiljković,2011).

Osnovnu pretpostavku uspešnog delovanja sindikata naostvarivanjuovihciljevapredstavljaborbasindikatazaodgovarajućenormativno regulisanje četiri grupe kolektivnih pravazaposlenih: prava na sindikalno organizovanje i udruživanje,organizovanješrajkova,kolektivnopregovaranje,kaoiučešćeuupravljanjuposredstvomparticipativnihtelaiorgana.

Sindikatisu,međutim,većčetiridecenijeupovlačenju,sasvemalobrojnijimčlanstvomioskudnijimresursima,uključivpoverenjei(politički)uticaj.Ovostanjekoincidirasaprodoromglobalizovanog, pre svega finansijskog kapitala koji ruši prepreke nacionalnihdržavaiekonomijatežećidaprodredonajudaljenijezabitiidauđeu državnu sferu komercijalizijući i službe poput zatvora i naplateporeza. Rušeći državu blagostanja ‐ kritikom o njenoj razvojnojnekonkurentnosti, on državnu intervenciju zamenjuje»privatizovanim kejnzijanizmom“ ili „kazino kapitalizmom“ ‐olakim zaduživanjem pojedinaca i država koje vodi u stanjezavisnosti idužničkogropstvairasprodajedobara,uključivi izvorepitkevode.

Suočeni sa lavovskim udelom koji u njihovim svenesigurnijim poslovima i zaradama čine stambeni, studentski ipotrošačkikrediti(polu)zaposleniseplašeučešćauštrajku.Strahodgubitka posla i/ili pada u kandže agencija za iznajmljivanje radnesnageinapozicijeprekarijata–lošeplaćenih,niskoobučenihilakozamenljivih radnikausektoruusluga, jeužasno stresanidubinskidisciplinuje uvodeći stanje nesigurnosti kao trajni životni okvir iperspektivu(Hudson,2013:118‐135).

Sindikati,nasuprotglobalizovanomterenupokomesekrećekapital još pretežno igraju na nacionalnim poljanama i nemajuzadovoljavajući odgovor na sve veće i složenije izazove. Socijalnakohezija i odbrana javnih dobara i interesa, uključiv i zabranukratkoročnih,špekulantskihoperacijaikontrolu»poreskihrajeva»,anetekodbranatrenutnogposlajesuciljevi ipozicijareformisanihsindikata.

Page 85: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

85 

 

Strateški izbor je koalicija sa srednjim slojevima,nezaposlenima, pa i nemonopolskim preduzetnicima u sferi realneekonomije uz zajednički zahtev za napuštanje logike restrikcija ipreživljavanja koja ne donosi poslove praćen zahtevom da seponištelihvarskekamatenakamate.

ZNAČAJI ZNAČENJACIVILNOGDRUŠTVA

Robusno i aktivno civilno društvo čini daklesamogenerišuća, od države i logike profita autonomna, mrežacivilnih asocijacija i građanskih ustanova (Linc i Stepan, 1998:20‐31).

Ralf Darendorf takođe smatra, s pravom, da je (ponovno)uspostavljanjeaktivnogirazvijenog,robusnogcivilnogdruštvajedanodključnihitemeljnihtranzicijskihproblema.

Civilnog društva nema bez prethodne, ili bar paralelne,emancipacije podanika u samosvenog i odgovornog građanina,osetljivog na uzurpaciju svojih prava ali i spremnog na ispunjenjesvojih građanskih obaveza. Korpus prihvaćenih i upražnjavanihprava i obaveza građane jasno razlikuje od podanika, odnosno odbahatihprimitivaca iliod infantilnihosobanespremnihdaprihvateodgovornost i brigu o sebi. Za izgradnju civilnog društva, važne sudveosnovnegrađanskevrline:uljudnost,pristojnost ioslanjanjenasopstvenesnage.

KodDarendorfa,međutim,bezcivilnihorganizacijaiinstitucijasamgrađanin sa svojimpravima,ostajeusamljen, često i nemoćan.Građanin sa korpusom zagarantovanih civilnih prava predstavljapolaznu tačku, ali nema civilnog društva ako nema povezivanja iudruživanja građana. Bez izlaska pojedinačnog građanina u javnidruštveni prostor, bez sinergetskog efekta udružene civilne akcije,bez društvenog aktiviranja građanskih prava, nema stvarnoggrađanskogdruštva.Zbogtogasugrađanskapravapotencijacivilnogdruštva, a civilne organizacije i institucije njegova emanacija. Nacivilno društvo on gleda kao na kreativni haos organizacija,asocijacija i institucija, u kome mediji moraju biti slobodni ipluralistički, partije poštene i nezavisne od države, pri čemudruštvene institucije,poputuniverziteta ikulturnihustanova, same

Page 86: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

86 

 

sobom upravljaju nezavisno od države, uz postojanje različitihmodelasolidarnepomoćiisubvencija(Pavlović,2003:72)

Darendorf zapravo smatra da se mora pokušati izgradnjacivilnog društva, u smislu sidrišta slobode. «Civilna politika isocijalna prava moraju postati deo tkiva društvene i političkezajednice»(Dahrendorf,1990:77‐106).

NORMATIVNO‐MOBILIZIRAJUĆI PRISTUPCIVILNOMDRUŠTVU

Data, pretežno normativna određenja i koncepti civilnogdruštva pripadaju krugu idealnih, normativno‐mobilizirajućih ivrednosnih viđenja njegove potencijalne uloge i funkcija udemokratskojtranzicijiikonsolidaciji.Onasu,posebno80‐ihi90‐ihgodina 20 veka u zemljama real‐socijalizma odigrala značajnumobilizacijskuipropagandnuuloguuprilogpromena.OnjimaMeriKaldorgovorikaooosnovizarazvojpostamarksističkog,utopijskogkonceptacivilnogdruštva(Pavlović,2004:73‐74).

Nesporno važnu ulogu civilnog društva u iniciranju istabilizovanjudemokratskihpromenanetrebaniprecenjivatialinipotcenjivati.Činisenajrealnijimstavdacivilnoiligrađanskodruštvodoprinosi konsolidaciji i trajnosti demokratije, ali je samo neuzrokuje, niti stvara. Po mišljenju Šmitera i O'Donela, tranzicija jeskorouvekpraćenaprocesomkojisuoninazvali«uskrsnućecivilnogdruštva».Ovooživljavanjecivilnogdruštvapojavljujesenakon,aneprepočetkatranzicije(Pavlović,2003:77).

Civilno društvo na prostorima eks‐Jugoslavije probudilo se,međutim, jošnaprelazu izosamdesetihudevedesetegodine,daklena početku uspostavljanja «novih» nacional‐autoritarnih režima.Civilnodruštvo,preciznijenjegovidemokratskisegmenti iakteri, jeuzuspone ipadove,uspelodapreživičitavutudeceniju,aline idazaustavi nacionalističku euforiju i ludilo. Na drugoj strani, bezsnažnepodrškecivilnogdruštvapočetkom2000‐te,teškojezamislitidabidemokratskepromeneuSrbijiuopštebilemoguće.

Polazeći od kontroverzi o ulozi civilnog društva VolfgangMerkeljeponudioteorijskimodel,kojisadržipetrazličitihteorijskihparadigmi na osnovu kojih semogu razumeti i objasniti i osnovne

Page 87: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

87 

 

funkcije i dometi civilnog društva u procesima demokratskihpromena(Merkel,2001:97‐110).

PrvateorijskaparadigmajeLokovafunkcija:civilnodruštvokaozaštitagrađanaodarbitrarnedržave.

Postojanje nezavisne društvene sfere naspram države, kao iinsistiranje na zaštiti individualnih i kolektivnih prava građana,predstavlja važan zadatak civilnog društva u postkomunističkomperiodu.Primerdelovanjamnogihnevladinihorganizacijazazaštitui promociju ljudskihpravapokazuje važnost, čaknužnost očuvanjatzv.negativneslobode.

Jasno uspostavljanje granica državnih intervencija iljubomornočuvanjeiproširivanjesetaosvojenihprava,aliiaktivnozagovaranje principa afirmativne akcije u prilog podvlašćenih isubsidijarnosti,kojaomogućujepodeluovlašćenjaizmeđu(lokalnih)vlasti i samoorganizovanih građana su razlog postojanja civilnogdruštva. Uz paralelno stvaranje kulture dijaloga i nenasilja, to suujedno osnovne pretpostavke za realizovanje misije demokratskihdruštvenihaktera–stvaranjarobusnog,aktivnog,samogenerišućegisamoodrživog civilnog društva i njegovog komplementa – pravne,demokratske,socijalnoodgovorneiefikasnedržave.

Otvoreno i pluralno civilno društvo koje štite javnoodgovorne državne institucije predstavlja, kako to ističe Džon Kin,logičanuslovdemokratije.PritomeKinposebnoapostrofiraznačajpostojanja tržišta: “tamogdenepostoje tržišta, civilnadruštvanemogu da prežive… i u obrnutom smeru: tamo gde nema civilnogdruštva,nemogupostojatinitržišta”(Kin,2003:29).

Druga teorijska paradigma je Monteskijeva funkcijaravnoteže izmeđudržave icivilnogdruštva.Monteskijeovmodelpodelevlasti,računasaravnotežomizmeđucentralnepolitičkevlastiidruštvenemreže«posredujućih tela».Ova tela su sastojci civilnogdruštva, koji su istovremeno u, i izvan državnog kruga vlasti.Ovaparadigmasekontinuiranopotvrđuje, jerusavremenimdruštvima,nema velikih izgleda za realizaciju principa vladavine prava iprimenu autoriteta zakona, ako nema istovremeno društvenepodrškekojupružajucivilneasocijacije, stvarajućipravnukulturu inegujućiduh tolerancije ipravanarazliku.«Upravo takva interesnafunkcija civilnog društva najviše nedostaje danas. To je jedan odrazloga zašto ne postoje jasne veze između parlamenta, političkih

Page 88: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

88 

 

partijaidrugihinstitucija,najednoj,injihoveinteresneosnovekojutrebadareprezentuju,nadrugojstrani»(Pavlović,2002:122).

Upravo je uloga interesne reprezentacije – artikulisanja,protekcije i promocije specifičnih i opštih interesa i vrednosti,njihova odbrana i zastupanje u dijalogu sa političkim akterima i ujavnosti, ključna funkcija civilnih aktera. Ona se nemože svesti napovremene kampanje ili zakonodavne inicijative i, uglavnompredizborno, političko lobiranje i zastupništvo. Ovu funkciju činimogućom i uspešnom praktikovanje i koordiniranje čitavog setamodela i formi aktivnosti (i njihovih institucionalnih okvira) koječine individualno‐grupne inicijative, interesno udruživanje, ali ikorišćenjerazličitih formigrađanskeneposlušnosti ili (in)direktnogpolitičkognastupa

Tabela:Aktivizamgrađana

(Stojiljković,2002:76).

MODELI FORME INSTITUCIONALNIOKVIRI

Individualne‐apelacionelegalističkeaktivnosti

Prestavke,pisma,tužbe,Žalbe

Komisijezaprestavkeiinformisanje;službepravnepomoći

Individualno‐grupneaktivnosti

Građanskeinicijative,peticijeireferendumi

“Praznastolica”;skupštinskiOdbori;ombudsman

Interesnoudruživanje

Socijalnidijalog nanacionalnoj,regionalnojilokalnojravni

Rasprave;kolektivnopregovaranje;tripartitniorgani;telazamirenjeiarbitražu

Građanskaneposlušnost

Protesti,štrajkovi,blockade

Zakonskaregulativa;“pravilaponašanja”

Izborneaktivnosti

Kontrolaizbora;Nestranačkekampanje

Izbornapravilaizakonodavstvo

Indirektanpolitičkipristup

KampanjepodrškeUgovoriosaradnji;zajedničkeprogramskeplatforme

Direktanpolitičkinastup

Koalicioniaranžmani;civilnelisteSamostalniizborninastup

Političkoiizbornozakonodavstvo

Page 89: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

89 

 

Timesepraktičnoostvarivomčiniitrećateorijskaparadigma,odnosno Tokvilova funkcija: civilno društvo kao školademokratije. Slobodna udruženja građana su naime najšira školademokratije, u kojoj se demokratsko mišljenje i civilno ponašanjepraktično uče i ustanovljavaju kroz svakodnevnu praksu i putemneposrednekomunikacije.

Četvrta teorijska paradigma je Habermasova funkcija:civilnodruštvokaoaktivnikreatorjavnesfere,posebnounjenojnužnoj operativnoj dimenziji diversifikacije i pluraliteta medija iizvora i subjekata informisanja. Glavni cilj ove funkcije jeuspostavljanje demokratskog javnogmnjenja i kritičke javne sfere,kao brane arkanskoj dimenziji politike i koruptivnom delovanjunovca u politici i javnom životu. Džon Kin smatra,međutim, da sedanas u javnom životu odvija proces fragmentacije na nizmeđusobno isprepletanih javnih sfera različite veličine – mikro,mezo imakro javne sfere. Zato semora odbaciti ideal jedinstvene,prostorno objedinjene javne sfere u kojoj se autonomno definišejavniinteresijavnomnjenje,kaoinjenovezivanjesamozamedijeujavnojslužbi.Pluralnostjavnihsferajepritomeodključnogznačajazasamopostojanjezdravogdemokratskogrežima(Kin,1995:96).

Peta teorijska paradigma je Patnamova funkcija: ulogapluralnog civilnog društva u produkciji socijalnogkapitala.Pluralizam društvenih interesa, demokratski dizajniran iinstitucionalno uobličen, premošćuje duboke društvene rascepe,prekrivajućiihčlanstvomgrađanaurazličitiminteresnimgrupamaicivilnim asocijacijama. Formirani "premošćujući " socijalni kapitalvodi,krozformiranjevišestrukihipromenljivihpluralnihidentiteta,i ublažavanju konflikata i društvenoj koheziji. Pritom, savremenepluralističketeorije,auokvirunjihiteorijeocivilnomdruštvu,sveviše karakteriše teorijska debata o društvenom kapitalu. Socijalnikapital, interpretiran i shvaćen u smislu spremnosti na civilniangažman ljudi, na uspostavljanje poverenja u društvo (trust insociety), kao i međusobno poverenje i uzajamnu kooperaciju, jeneštoštosenemožepostićiukratkomvremenskomperiodu.Zatojefunkcija civilnog društva u proizvodnji i uvećanju društvenogkapitala,presvegakrozrazličiteformesamoorganizovanjagrađanaikritičku civilnu i političku participaciju, jedna od važnihpretpostavki demokratske konsolidacije (Putnam, Robert, 1993;Pavlović,2004:162‐166).

Page 90: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

90 

 

Nažalost, nakon više od decenije propadanja zemlje, ali iizneverenihočekivanjaudecenijiposleprelomaiz2000‐te,suočenismo i sa urušavanjem poverenja u gotovo sve javne i političkeinstitucije i još ozbiljnijomkrizomsolidarnosti i poverenjau drugeljude – time i u samu mogućnost i svrhu samoorganizovanja.Analizirajući poražavajući nasleđeni saldo prethodnog režima,LjubomirMadžar posebni značaj pridaje i razornomdelovanju kojiimapogubanprekidprocesaučenjaierozijaznanjairadnihveština,ali, u još većoj meri, razaranje “nevidljivog kapitala” – radne ipreduzetničke etike i klime poverenja u poredak, sudove i državu,njihovurušenikredibilitet(Madžar,2003:34‐35).

Operativniji i razvijenijiodMerkelovogmodelauloga civilnogdruštva je Dajmondov model funkcija civilnog društva. Dajmondnavodi sledećih 8 funkcija civilnog društva : (1) kontrola iograničavanje moći države; (2) stimulisanje participacijegrađana; (3) osnaživanje kulture tolerancije i dijaloga; (4)formulisanje i predstavljanje/ zastupanje interesa; (5)poboljšanje funkcionisanja istitucija;(6)regrutacija lidera;(7)širenje protoka informacija i (8) proizvođenje proreformskihkoalicija(Diamond,1994).

TEORIJSKO‐ ANALTIČKI KONCEPTCIVILNOGDRUŠTVA

Na drugoj strani, teorijsko‐analitički koncept i razumevanjecivilnog društva je, međutim, daleko analitičniji i vrednosnoneutralniji pristup koji se bavi realnom strukturom, aktivnostima,porukama i efektivnim uticajem aktera civilnog društva. Civilnodruštvo sepolaznomože odreditikaopodručjedobrovoljnog,od države autonomnog, samogenerišućeg i (uglavnom)samoodržavanog organizovanja društvenog života u okvirulegalnogporetkaiskupazajedničkihpravila(Diamond,1994:5).

Civilnodruštvo zauzimaprostor (samo)organizovanja izmeđuzonenajužeprivatnostiiporodičnogživota,najednoj,zonedržaveiaktivnosti (para)državnih organa, na drugoj i prostora tržišnogprivređivanja, na trećoj strani. Granice između zona i njih premacivilnom polju su krajnje porozne. Primera radi, prostor državnogdelovanja se širi i u sferu privrednog delovanja, kao i regulisanjaprivatnihiporodičnihrelacija.Političkepartijesutakođesvevišeu

Page 91: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

91 

 

zonidržaveidržavnihaparata,odnosnouslužbinjihoveekspanzijeikolonizacijecivilnogpolja,negoštoobavljajufunkcijuposredovanjaizmeđu njih – vršeći funkciju sinteze i političkog oblikovanja ireprezentovanjainteresadruštvenihgrupa.Nadrugojstrani,prostorprivređivanja je istovremeno delom i prostor autonomnog,ugovornog uređivanja odnosa koji nastaju u procesu rada izmeđuposlodavaca i zaposlenih i njihovih asocijacija – znači i civilno‐društvenarelacija.

Naravno, u eri globalizacije, civilno društvo i državaorganizovaninanacionalnojravni,uvelikojmerisu"umreženi"ipoduticajem onoga što nazivamo i radno definišemo kao globalnaekonomija, globalno civilno društvo, kao i regionalizovani iglobalizovanisetmeđunarodnihpolitičkihinstitucijaiintegracija.

Civilnodruštvo je očito složen, kompozitanpojam i prostorkojičine:a)građanisanjihoviminteresima,vrednostimaisaznajnimi organizacijskim resursima i kapacitetima, b) mreža njihovihautonomnih, dobrovoljnih socijalnih komunikacija i veza kojaobuhvata različite građanske inicijative i , NVO , pokrete ali isindikate, poslodavačke unije i interesna udruženja, kao i (c)građanske ustanove poput privatnih dobrotvornih udruženja ifondova,obrazovnihustanova,crkveimas‐medija.

Civilno – društveno organizovanje zasniva se na tri nosećaprincipa – legalnosti (zasnovanoj na jednakim građanskim,političkim i kulturnim pravima), pluralitetu formi autonomnogorganizovanjaijavnostiorganizovanjaidelovanja(Cohen,1982)

KULTURNO‐ VREDNOSNI ASPEKTI I PRAKSACIVILNOGDRUŠTVA

Realni demokratski dometi i "ulog" civilnog društva zavise,međutim,dominantnoodtradicijomformiranihvrednostiipolitičko‐ kulturnih nanosa u pojedinim društvima , odnosno od stepenarazvijenosti građanske samosvesti, tolerancije i demokratskogsenzibiliteta.

Zato,osnovnovrednosnousmerenje,ciljeviiostvareniefektisvakog oblika civilnog organizovanja ne moraju sadržatidemokratski i emancipatorski predznak. Majkl Volcer ističe da

Page 92: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

92 

 

civilnodruštvomožebitiškolacivilnosti,odnosnokompetitivnekoegzistencije i tolerancije ali i škola neprijateljstva ifanatičnosti(Pavlović,2004:143).

Civilni akteri i akcije često imaju i partikularističke iregresivneciljevei isključujućiučinak.Utomsmisluonisureakcijakonzervativnog, retrogradnog dela društva na “uznemiravajuće iradikalne zahteve ekstremista koji vređaju duh i vrednosti običnihljudi odanih porodici, naciji veri i tradiciji”, odnosno čine osnov zasukobeidelovanje“civilnogdruštvaprotivcivilnogdruštva”(TomažMastnak). U tom smislu jedan broj autora govori o lošem, rđavom(Sajmon Čembers) ili necivilnom (agresivnom, netolerantnom, čakmilitarnom)civilnomdruštvu(DžonKin).

Džon Kin određuje civilno društvo kao “idealtipskukategorijukoja iopisuje izamišlja složenu idinamičnu celinuzakonom zaštićenih nevladinih institucija, koje su običnookrenute nenasilju, samoorganizaciji i samorefleksiji ineprestanopod tenzijomumeđusobnimodnosima iodnosimasa državnim institucijama koje oblikuju, ograničavaju iomogućavajunjihoveaktivnosti”(Kin,2003:14).

IporedtogaštoKinpotenciradasucivilniakteriuglavnomokrenutinenasilju,onskrećepažnjunaproblemnecivilnostiinasiljau civilnom društvu, odnosnomogućnosti postojanja, u ekstremnimslučajevima, necivilnog društva. Izvore necivilnosti – grubosti inasilja,onvidiuhroničnojneizvesnostiupogleduključnihaspekataživota, ali i državnoj represiji, zalažući se za novu “civilizujućupolitiku”, koja će redukovati i eliminisati razne oblike nasilja,uključiv i državno nasilje. U suprotnom, u ekstremno zaoštrenimuslovima, može doći do deficita civilnosti i “necivilnog rata”(Kin,2003:167‐172).

Posebno je to često slučaj sa civilnim akterima iorganizovanjemuautoritarnim,netolerantnimdruštvimairežimimakojekarakterišeodsustvoznačajnijedemokratsketradicije.Srbija(iprostor ex‐Jugoslavije) sa bujajućim etno‐nacionalizmom irezultirajućom krizom, ratom i raspadom prethodne državnezajednice, kao i pratećim procesom širenja gotovo endemskekorupcije,(uzsiromašenjeiegzistencijalnuiznudicuvećine,praćenoosećajem(samo)izolovanosti,sugotovoškolskiprimer(privremene)dominacije retrogradnih nad emancipatorkim sadržajima idruštvenimakterima.

Page 93: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

93 

 

U tom kontekstu, Vukašin Pavlović u knjizi Demokratija icivilno društvo kao neprijatelje civilnog društva navodidespotizam, rat, siromaštvo i korupciju . Istovremeno, političko‐kulturne korelate necivilnosti predstavljaju zatvoreno,tradicionalističko društvo sa centralizmom i podeljenim kulturamaozračenim kolektivizmima različitih vrsta , pre svega etno‐nacionalizmom. Protivnik civilnog društva je i ekstremniindividualizam iposesivna , narcističkavizura životaubeskrajnomprocesu zadovoljavanja egoističnih interesa i hranjenja sopstvenogego‐tripa(Pavlović,2004:144‐148).

Svestan ograničenja nerazvijenog, virusom autoritarizmazaraženog civilnog društva Pavlović zaključuje da „ ako civilnodruštvo nema osećaja za odgovornost i za meru onda to može dapostanejednadivljasubjektivnost,” dodajućida„civilnodruštvojenajširaškolasocijalnogučenja...Vratateškolemorajubitiotvorenaiza one kojima je učenje civilnosti najpotrebnije.“(Pavlović,2009:112)

DEMOKRATSKILIMITICIVILNOGDRUŠTVADruštvena realnost pruža nam mnoštvo primeranetolerantnih,ksenofobičnih,neonacističkiidesnišarskinastrojenihi nasilnih organizacija civilnog drušva, koje svojim delovanjemurušavajudemokratiju.Uski interesiovihorganizacijanepoklapajusesademokratskimvrednostima,uvećavajunejednakostiudruštvu,rasplamsavajumržnjuistvarajuantidemokratskuatmosferu.

Očito da učinci civilnog društva ne dovode uvek dostabilnosti demokratskog poretka. Unutar civilnog društva deluju ioni koji na demokratiju ne gledaju blagonaklono, proizvodeći„necivilnost“. Na osnovu ovakvog stanja Džon Kin smatra da „svepoznate oblike civilnog društvamuče endogeni izvori necivilnosti“,odnosnodajeto„hroničnosvojstvocivilnihdruštava“.Kinkaomerueliminisanjanecivilnostinavodi„negovanjejavnihsferarasprave“,kroz koje će se razmenjivati iskustva sa nasiljem i utvrđivatimehanizmizaborbuprotivistog.Kroznovucivilizirajućupolitikuublažićeseieliminisatinasilje,kakonecivilnogdruštva,takoidržavei ojačati civilna svest građana. Jačanjem civilnosti, ali i države,sprečavasenecivilnirat(Kin,2003:168).

Page 94: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

94 

 

Ako jepluralizamformativničinilacdemokratrije,ondaje glavni neprijatelj civilnog društva nacionalizam kojiponištava osećaj za uvažavanje razlika. „Ako je demokratijaneprekidna borba protiv pojednostavljavanja sveta, onda jenacionalizam neprekidna borba da se poništi složenost...“(Kin,2003:120) Kada isticanje nacionalnih stavova i vrednosti dostigneekstremni oblik imamo posla sa etnocentričnim nacionalizmom ilinacionalističkim šovinizmom. Kao najisključiviji pokazuje seetnonacionalizam istočnoevropskih društava koji vodi pravo unecivilnost. Upravo etnonacionalizam i pored razvijenog civilnogdruštva,doveojebivšuJugoslavijudokrvavograspada..Uuslovimaetnifikacije politike stvarni politički pluralizam redukuje se itransformiše u etnički pluralizam.U takvoj situaciji prisustvujemopovratkupolitičkezajednicenapretpolitičkuzajednicu. Osim izazova ekstremnog nacionalizma i drugihpartikularizmanetolerantnihpremadrugimidrugačijim,potecijalnuopasnostzademokratskepotencijalecivilnogdruštvanosii,nauniverzalizovanju tržišne logike, raširena logika egoizma iposesivnosti. Iza paravana civilnog društva vrlo često se krijukapitalistički interesi.Naime,ustrukturucivilnogdruštvaugrađenaje slobodna tržišnaprivreda.Prihvaćeno jeda jeekonomski razvoj,oličenuslobodnojtržišnojutakmici,dobrapodlogazademokratijuicivilnodruštvo.Ipak,iakotržišteminimizujekolektivnegubitke,onoistovremeno dovodi i do nejednakosti u bogatstvu, a time i dopolitičke nejednakosti. Slobodnim tržištem podstiče seindividualnost,kojaneretkookrećeleđaopštemdobru.Timetržišnaprivredatežidauništicivilnodruštvoizkogajeiponikla.„...tržištejeipak sila prinude, sposobno da svojim imperativima potčini sveljudskevrednosti,aktivnostiiodnose.“(Kin,2003:91).

Antidemokratski sindrom ogleda se i u stavu da naši ljudidobrofunkcionišusamopodčvrstomrukom,gdesegrađanigotovouopšte ne pitaju.Gubi se kritička svest, kao glavna odlika civilnogdruštvaikorektivvlasti. „Akovećinanašihljudiviševerujeuvođenego u zakone, onda se ne bi trebalo čuditi ako oni opet krenu zasvojimsuludimvođamaunekinovisukobsadrugimidrukčijim,čimsenađuunekojkrizi.”(Šušnjić,2005:10).

Page 95: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

95 

 

CIVILNODRUŠTVO,SOCIJALNIKAPITAL GRAĐANAI DEMOKRATIJA

Očitodaprirodaodnosa : socijalni kapital građana ‐ civilnodruštvo ‐ demokratija predstavlja najkompleksnije područjeproučavanja delovanja društvenih odnosa na političke pojave.Karakteristika Putnamovog pristupa u proučavanju ovog odnosa,jeste kombinacija strukturalne i kulturalne dimenzije. Koristećiobilje empirijske građe, on u svom deluKuglati sam, razmatra petelemenata socijalnog kapitala kao faktora razvoja demokratije: 1)nivo organizovanog života u zajednici, 2) nivouključenosti u javnadogađanja, 3) nivo volontiranja u zajednici, 4) nivo neformalnedruštvenosti i 5) nivo socijalnog uopštenog poverenja . Sumirajućirezultate, Putnam dolazi do jedinstvenog indeksa razvijenostisocijalnog kapitala, time i do razlika u objašnjenju funkcionisanjademokratije među državama. Osnovno obeležje koje objedinjavaovih pet pokazatelja jeste aktivnost građana u kreiranjudruštvenog života i donošenju kolektivnih odluka koji su odinteresa za pojedince, grupe i celu zajednicu. Na tom osnovuPutnamiizvodizaključakpokojem„todademokratskasamoupravazahteva aktivno angažovanje građanstva, već vekovima jeopštepoznataistina“(Putnam,2008:441).

Odnossocijalnogkapitalaidemokratijeodvijaseudvavida.Sajednestrane,zdravademokratijazahtevaodgrađanadaobavljajujavne dužnosti. Sa druge strane, zdrave javne institucije zavise odraširenog građanskog učešća i angažovanja.Na taj način, kroz ovajsimultani proces, dolazi se do objedinjavanja privatnog i javnoginteresa.Kadasuupitanjumrežegrađanskogdruštvaivolonterskeasocijacije, njihov uticaj na razvoj demokratije je takođedvodimenzionalanidelisena„spoljašnji“‐kojijeusmerenkadržavii„unutrašnji“‐ koji je usmeren na učesnike društvenih interakcija.„Spoljašnji“efektiseogledajuutomeštopojedinciigrupeuključeniu različite socijalnemreže lakše i efikasnije izkazuju svoje stavovepremavladi,protokinformacijaodjavnogpolitičkoginteresajebrži,kroz društvene mreže se diskutuje o javnom životu i bitnimpolitičkim pitanjima a socijalni stavovi multipliciraju. „Unutrašnji“efekti manifestuju se tako što povezivanje jača društvenost,saradnju, pozitivne crte ličnosti i karaktera kod pojedinaca,stvarajući od njih odgovorne i angažovane građane(Putnam,2008:443‐445).

Page 96: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

96 

 

Drugi autoriuglavnomsledePutnamovnačin intepretiranjaodnosa socijalnog kapitala i demokratije.Tako na primer, PippaNorris,naosnovusprovedenihistraživanja,ustanovljavadajerazvojsocijalnog kapitala, a naročitonjegovekulturnedimenzije, povezansa razvojemdemokratske političke kulture i socijalno‐ekonomskimnapretkom.RonaldInglehart,naosnovukomparativnogispitivanjaurazličitim državama, došao je do zaključka kako su viši nivoiuopštenogpoverenjapozitivnopovezanisastabilnošćudemokratije.Jan Van Deth ustanovljava vezu između višeg stepena uopštenogpoverenja i višeg stepenapolitičkog interesa, aAnirudhKrishna, naprimeru Indije, vezu između spoja socijalnog poverenja i mrežapovezanosti i političke participacije. Stephen Knack kao rezultatrazvijenogsocijalnogpovjerenjavidikvalitetnofunkcionisanjevlasti(Šalaj,2007:66‐68).

Akoseuzmeuobzirčinjenicadasekaokonstitutivnielementsocijalnogkapitalapojavljujerazvijenocivilnodruštvo,naravnopoduslovom da ono nema destruktivne tendencije, onda dolazimo dodefinisanjameđusobnogodnosacivilnogdruštvaidemokratije.Ipak,potrebno je naglasiti da je ovaj odnos koncepcijski i normativnosložen zato što postojanje jednog segmenta automatski nepodrazumeva i postojanje drugog.To zapravo znači da je civilnodruštvovrlobitan,alineidovoljanuslovzapostojanjedemokratije.Naime,civilnodruštvomožedapostojiibezdemokratije,štovodidozaključka da postojanje civilnog društva ne vodi automatski kademokratskojpolitici(Pavlović,2006:98).

Svaprotivrečjademokratskihtranzicijapokazalasunekolikonespornih činjenica.Uvođenje formalnih demokratskih institucija iinstituta (opšte pravo glasa, kompetitivni izbori, višestranačkisistem,parlamentsapredstavnicimakojesuizabraligrađani)samoposebinijedovoljnozastabilandruštveniipolitičkirazvoj.Poredtihuslova,neophodnojedapostojikonsenzusokopostojanjasuverenedržave, kao i vrednosti, stavovi i ponašanje građana koje će bitiorijentisanokaizgradnjidemokratskihideala.

Može se zaključiti da u objašnjavanju međusobnogosnažujućeg odnosa socijalnog kapitala i demokratije, poredpoverenja u institucije, kao faktore takođe treba ubrojati i mrežepovezanosti, političku participaciju, političku kulturu, ali i istorijatrazvoja socijalnog kapitala određenog društva, kao i psihološku

Page 97: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

97 

 

osnovu razvoja individualnih i kolektivnih socijalno‐političkihstavovaiidentiteta.

DRŽAVA, GRAĐANI I CIVILNODRUŠTVO

Na osnovu brojnih istraživanja došlo se i do zaključka dadelovanje državne vlasti i institucija može da doprinese razvojukapacitetacivilnogdruštvaisocijalnogkapitala.

U kontekstu tumačenja , primera radi, veoma izraženognepoverenjagrađanaSrbijeusocijalneipolitičkeaktereiinstitucije,vrlozanimljivorazmišljanjeoodnosudržaveisocijalnogkapitala,aposebno socijalnog poverenja kao, po njemu, njegovog najbitnijegdela,dajenamEricUslaner.Onodbijadapriznauloguinstitucijanarazvojpoverenja,većsmatradanivosocijalnogpoverenjazavisiodnačinanakojijeraspoređenoukupnobogatstvounekojzajednici.Saporastom ekonomske nejednakosti među ljudima dolazi do većeerozijesocijalnogpoverenja.Suprotno,što jeraspodelabogatstvaudruštvu egalitarnija, to je i veći stepen socijalnog povjerenja. Kaoprimjer država sa visokim stopama socijalnog poverenja, Uslanernavodi skandinavske države. Presudni faktori koji su zaslužni zatakvo stanje , po ovom autoru, su visok nivo etničke homogenosti,većina stanovništva protestantske vere, i kao najvažnije, izrazitoegalitarnaraspodelabogatstva(Šalaj,2007:97‐99).

Tezu po kojoj državna politika svojim delovanjemprvenstveno utiče na razvoj udruženja civilnog društva, a time isocijalnog kapitala u celini, zastupa Mark Warren.Po njegovommišljenju,u savremenim liberalno‐demokratskimdruštvimapostojinekoliko načina na koji država pozitivno može da utiče na razvojcivilnogdruštva.

Presvega,državaputemsvojihzakonskihnormijegarantslobode govora i udruživanja kao glavnih pretpostavkidelovanjaudruženja.Uzto,onasvojomzakonskomregulativomsprečava pojavu i egzistenciju udruženja koja suantidemokratskinastrojena.Drugivažanaspektuticajadržavena civilno društvo je finansijske prirode, a tiče se poreskiholakšica i finansijske pomoći za delovanje određenog tipaorganizacija. Sličan značaj države po socijalni kapital, naglašava iFrancisko Herreros. Kako ovaj autor smatra, za razvoj i

Page 98: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

98 

 

omasovljavanje udruženja civilnog društva, ključno je ulaganjedržave.Onnaosnovu istraživanjaustanovljavapozitivnukorelacijuizmeđu širine države blagostanja i širine razvijenosti socijalnogkapitala(Šalaj,2007:96‐97)

Page 99: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

99 

 

VIIGRAĐANII DRŽAVA

PROCESI AKTERIPOLITIČKOGODLUČIVANJA

Osnovnauloga aktera politike, pre svih političkih partija, jeulogakonstituensailikontroloravlastiimedijatoraizmeđudržaveidruštva.

Partije izražavaju i posreduju zahteve koji dolaze iz sferecivilnogdruštva–društveniinput.Utompogledunastanakimeneurazvoju partija strukturalno su uslovljeni dubokim socijalnimpromenama, pri čemu posebnu kopču i vezu stranke imaju sarazvojem i transformacijom, tradicionalnih i novih društvenihpokreta.Specifičnaprednostiključnaulogapartijaostajedabrojnelinijesocijalnihipolitičkihpodelasvodenanekolikoosnovnihitako omogućuju organizovanje i strukturiranje političkejavnosti,odnosnooblikovanjevećinskogmišljenja.Bezpolitičkihpartija,posebnoumodernim,visokodiferenciranimdruštvimateškoje zamislivo formiranje političkog mnjenja o ključnim pitanjima iutvrđivanjelisteprioriteta–političkeagendedruštva.

Na drugoj strani, one su forma političkog autputa –obezbeđenja podrške realizovanju donetih državnih odluka.Opozicione partije su, po pravilu, sklonije prvoj, kontrolnoj avladajućedrugoj,usmeravajućojroliupodelipolitičkihuloga.Partijedanas u mnogome kolonizuju političke institucije, odnosno“upravljaju izborima i gospodare parlamentom” (SlobodanJovanović)pasuvrloraširenekritikepartokratijeitezeopartijskoj,odnosnoodpartije–partijazaposednutojdržavi.Usvakomslučaju,beznjihovogpoznavanjanemožeserazumetiorganizacijavlasti.

DejvidIstonpakusvojimradovimapolaziodtročlanešeme:(1) i z društva prvo dolaze zahtevi i podrška sistemu (input); (2)sistemihobrađuje(throughput)i(3)donosikolektivnoobavezujućeodluke(output).

Osnovnadruštvenaulogastranakasadržiseutomedaprvopoopšteipovežuzahtevepojedinihdruštvenihgrupa,zatimpredložeodređena rešenja i stave ih na diskusiju i izbor i najzad, obezbede

Page 100: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

100 

 

ostvarivanjeusvojenihprogramaiprojekata.Utomsmislupartijesučinilacracionalnogiefikasnoguobličavanjapolitičkogprocesa(HansDieterKlingemann,1996).

FAZEI AKTERI POLITIČKOGPROCESA

Složenu prirodu i promenljivu konstelaciju interesa i sammultiakterski i višefazni karakter političkog procesa najboljeizražava fazni model političkog procesa koji razlikuje 3 grupeaktera: (1) udruženja i druge ad hoc ili trajno organizovaneinteresne i lobi grupe; (2) partije kao ključne aktere interesneagregacije i (3) parlament, Vladu i državnu upravu kao ključneaktererealizacijeievaluacijeinteresa.

Tri grupe aktera učestvuju, sa nejednakom moći iintenzitetomu6fazapolitičkogprocesa.

Slika1:Faznimodelpolitičkogprocesa

Izvor:Jarren/Donges2006:212

Page 101: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

101 

 

Posebno je otvorena faza artikulacije problema, koja senalazi na početku političkih procesa. U njoj akteri artikulacijeinteresa ‐ udruženja, savezi ili građanske inicijative, iznose svojezahteveujavnost,sciljemdasezanjihpronađurešenjaupolitičkomsistemu. Na javni značaj i širenje takvih interesa u prostoru već„medijalizovanepolitike“ značajno utičumasovnimediji. Naime,oni kao „gatekeeperi“ odlučuju da li će te interese tematizovati ujavnostiiline(„agenda‐setting“),itimedelujukaopojačivačiilifilterizahteva. Moglo bi se zaključiti da mediji nisu samo platforma ilialatkazavođenjepolitikevećinjensukonstituens.

Unarednojfazidefinisanjaproblemaorganizovaniinteresižele da obrazlože društvenu relevantnost svog zahteva. Pritom,nosiociagregacijeinteresa(političkepartije)morajubitiubeđenidaje reč o politički relevantnoj temi koja je „politički atraktivna inaplativa„ipoklapasainteresimabirača.iuovojfazimasovnimedijiigrajucentralnuulogu, jersepolitičkestranke,prilikomoceneneketemerukovodejavnimmnjenjem.

Ufazidefinisanjapolitikeproblemprelaziizopštejavnostiu ruke političke, stručne javnosti. Političke stranke, državnaadministracijaiudruženjainternosebaveprihvaćenomtemom.No,zbog kompleksnosti društvenih problema oni se konsultuju i saekspertima i naučnicima. U zavisnosti od toga koliko tema izazivaemocije i pažnju paralelnomože da se povede i javna diskusija.Uovom delu procesa treba izdvojiti nekoliko mogućih rešenjapostojećegproblema.Dabiosmislilimogućealternative,trebaimatiuvidušta jedosadaurađenopotompitanju,kaoikojasurješenjaranije ponuđena. U toku izdvajanja mogućih alternativa,potrebno jeda seonameđusobno isključujukakobi isključiliopcijekojesusamoverzijanekedrugeopcije.Svakaalternativamorabitidetaljnorazvijenakakobiseprocenileposlediceitroškovinjeneprimene.

U sledećoj, četvrtoj fazi razvijanja programa, političkestranke, parlament i vlada sa nadležnim ministarstvima kreirajustrategije za rešavanje problema (na primer, zakone, uredbe iliprograme podrške), i na kraju ih usvajaju. Na ovaj proces mogunaročito da utiču oni akteri artikulisanja interesa koji imajuprivilegovan pristup donosiocima političkih odluka (npr. značajnalobistička udruženja) ili, recimo, poput poslodavačkih udruženja isindikata mogu da koriste postojeće institucionalne kanale stalnekomunikacije sa državnim strukturama – mehanizmi i institucijesocijalnog dijaloga. Odluke se donose uglavnom kroz pravno

Page 102: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

102 

 

propisanu proceduru, posle dobijanja ekspertiza i konsultovanjastučnjaka. Nakon formulisanja različitih alternativa, na osnovuproceneraspoloživihalternativa,njihovihposledicairazlika,potrebnoje izdvojiti najbolje rešenje ‐ rešenje koje je najrealističnije,najisplativijeinajprihvatljivijeudatimokolnostima.

Opšteprihvaćeni kriterijumi za procenu najboljeg rešenja sunjegova: (1) delotvornost, (2) pravednost, (3) sprovodljivost i (4)fleksibilnost(OinJangiLisaKvin,2002:19).

Kada, u petoj fazi, akteri sprovođenja interesa (vlada,parlament) donesu program, ulazi se u fazu političkeimplementacijekojuadministrativnosprovodidržavnauprava.Ovafazasemedijskiretkoprati,osimakoseuprocesurealizacijepojaveteškoće.

Ako se tokom poslednje šeste faze ‐ faze političkeevaluacije ustanove problemi, po pravilu se otvora nova fazaartikulacijeproblema.

Pošto političke odluke uvek dovode do manje ili većedruštvene promene, politički procesi se, u stvari, nikada nezavršavajuvećstalnopokrećunovefazeartikulacijeproblema.Uslednjihove mnogobrojnosti, ovi procesi odvijaju se često paralelno,odnosno, utičući međusobno jedni na druge.( Zerfas, Oehsen,2011:13‐14). Na kraju, mogli bismo zaključiti da je prirodaciklusa praktične politike kružna i ponavljajuća. Naime, naosnovu dobijenih rezultata u evaluaciji iznova se može razmotritisvakipreduzetikorak.Takvaprirodaciklusapraktičnepolitikemožese prikazati i grafički, kao što su touradili EoinYoung i LisaQuinn(Young,Quinn,2002:199)

Page 103: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

103 

 

Grafik1.Cikluspraktičnepolitike

DRŽAVAKAONORMATIVNI OKVIR I POLJEPOLITIČKOGODLUČIVANJA

Krugučesnika ipre svegametodski i sadržajniokvirprocesapolitičkogdelovanjazavisepritomeunajvećojmeriodprihvaćenogobima normativnih i oblikujućih intervencija države ne samo uoblasti političke (samo)regulacije već i u polje ekonomskih isocijalnihodnosa.

Naime,čakiudruštvima,kojasuprevashodnozasnovananadominaciji tržišne koordinacije, pored korigovanja neuspeha natržištu–“peglanja”tržišnihneravnoteža

postoje i brojne druge pojave koje takođe zahtevaju ne samoregulativnu i koordinirajuću već i redistributivnu intervencijudržave.

Page 104: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

104 

 

1.Presvega,čakiuslučajusavršenogfunkcionisanjatržišnogmehanizma nije obezbeđena ni socijalna sigurnost a kamolipravičnaraspodeladohotka.

2.Potrebezakorigovanjemraspodeledohotka jačaju različitioblicistrukturneilikonjukturnenezaposlenosti.

3. Pored rešavanja problema nezaposlenosti, država imazadatak,da razreši iprobleme,koji sustrukturneprirode,odnosnoproizlazeizregionalnihrazlika.

4. Rastprosečnog životnogveka ljudi i prateći fenomeni(promena starosne strukture populacije, velika težina udela radnoneaktivnogstanovništva),takođezahtevajupregrupisanjestvorenogdohotka među generacijama, odnosno finansijskog teretainvestiranjauopšteciljeveodržanjasocijalnekohezijeisolidarnosti.

Posledično, opšteprihvaćeno, (ekonomsko) shvatanjenajvažnijeekonomskeisocijalnefunkcijedržaverazvrstavaučetirigrupe:

1. REGULACIONA FUNKCI JA DRŽAVE

Regulativna funkcija države, odnosno institucionalizovanjenormidruštvenogkomuniciranja, kao i sankcionisanjekršenjaovihnormijenesumnjivodržavnafunkcija„parexelence”.

Normativnaregulacijaznači,primeraradidaugovorniodnosi,koji su neophodni za funkcionisanje tržišta nemogu postojati bezzaštiteipravnestrukture,kojeobezbeđujedržava.

2. FUNKCI JA ALOKACI JE

Suštinaovefunkcijejeda–uodređenomsegmentupotreba–država preuzima od tržišta funkciju podele resursa, korišćenjemmehanizama administrativne koordinacije obezbeđuje resurse zapostizanjeprimarnihciljeva.

Pritomrazlikujemoalokacijukojakorigujefunkcionisanjetržišta, od one koja nadomešćuje funkcije tržišta. U prvom

Page 105: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

105 

 

slučajudržavnibudžet“ulaziuteritorijalnevode“sektoratržišta,itime koriguje razlike resursa i dohotka, koje nastanu usledfunkcionisanjatržišnogmehanizma.Ovajaspektalokacijeobičnosenazivaistrukturnompolitikom.

Drugi aspekt nastaje kada se državna alokacija resursaostvaruje u onim sferama u kojima tržište ne funkcioniše. U ovomslučaju država u nekom vidu obezbeđuje proizvodnju takozvanihopštih,javnihdobara.Danasje,zbogširenjadruštvenepodeleradaiubrzanogtehničkograzvoja,kaoiprodoraprivatnogsektorauzonuobavljanja javnihuslugarazdvajanjeovadvapodručjasvemanje jemoguće.

Drugi oblik alokacije jeste alokacija namakro imikronivou. Na makro nivou vrši se podela resursa između različitihciljeva krajnje potrošnje (potrošnja, ulaganje, državne narudžbine,izvoz), odnosno različitih programa državnih rashoda (npr.vojska,zdravstvo,obrazovanje…).Umikrosferivršisepodelaresursauveziostvarivanjanekogkonkretnogdržavnogprogramarashoda.

3. FUNKCI JA EKONOMSKE STABILIZACI JE

Država nastoji da ublaži negativne posledice promena,kolebanja u ekonomskim procesima, kao i da obezbedi finansijskuravnotežu.

Opšta4ciljaekonomskestabilizacijesu(1) stanjepribližnopune zaposlenosti, (2) obezbeđivanje uravnoteženog i održivograzvoja,(3)držanjepodkontrolomrastanivoacena,i(4)održavanjeunutrašnje (budžet) i spoljne (tekući platni bilans) finansijskeravnoteže.

U službi ostvarivanja ovih ciljeve su fiskalni imonetarnisistemipolitika.

U „Opštoj teoriji kamate, zaposlenosti i novca ” argumentujućiproširivanje državnih funkcija, Kejnz ističe da država međusobnousaglašava volju potrošača i namere ulagača, odnosno da državamora imati upravljački uticaj na volju potrošača delimično putemporeskog sistema a delimično utvrđivanjem kamatnih stopa.(Keynes,1965).

Page 106: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

106 

 

Na drugoj strani, Milton Fridman, ključna ličnostmonetarističke škole, poricao je da monetarna politika imastabilizirajuću ulogu. Po njegovom shvatanju, tretiranje raznihkolebanjatrebaprepustitibudžetskojpolitici.Ovajpredlogpolaziodčinjenice da budžet preko svojih rashoda i prihoda automatskiispoljavaanticikličniuticaj(Friedman,1948)

Uslučajukonjunkturesuficitištednja,uslučajurecesijedeficitidržavnapotrošnjabiobezbeđivalianticikličniuticaj.Ovoshvatanje,znači, polazi od stava, da je budžet slično tržištu, samoregulirajućimehanizam, i odbacio je diskrecionu fiskalnu politiku. Ovakvaformulacija ove funkcije se svodi na korekciju neželjenih posledicafunkcionisanjatržišnogmehanizma.

No, zapravo sadržaj stabilizujuće funcije razvojne,"takmičarske"državejemnogoširi,jerporedublažavanjaposledicapromenaukonjunkturi,državabrojnimsredstvimautičei formira :strukturu individualnog sektora, pospešuje tehničko‐tehnološkirazvoj, upravlja ekonomskim tokovima, utiče na neravnomernostigrana i područja, koje su posledice funkcionisanja tržišta, i na tajnačinpomažetrajanekonomskirast.

4. FUNKCI JA RASPODELE (REDISTRIBUCI JE)

Raspodela ima svoja dva osnovna značenja – šire i uže.Redistribucija u širem smislu je raspodela dohotka ostvarenog namakroekonomskomplanu.

Pored preraspodele među sektorima makroekonomije,moramo ukazati i na uže, ali u javnosti prisutnije, kolokvijalnoznačenje pojma. Ono se odnosi na mešanjedržave sa ciljemdaublaži razlike koje su posledice uticaja tržišta na razlike uprihodimaiimovini.

U ovom pogledu mogu se razlikovati različite dimenzije ovepreraspodele, čije institucionalne osnove obezbeđuje : (1)održavanjeifunkcionisanjeraznihsistemablagostanja(obrazovanje,zdravstvo), (2) socijalne politike i (3) obaveznog socijalnogosiguranja.

Page 107: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

107 

 

Moguća sredstva, odnosno mogući vidovi ostvarivanja ovihdržavnihfunkcijasu:

1.Proizvodnja usluga (ređe proizvoda) putem državnog, odnosnojavnogsektora,2.Otkupljivanjeproizvoda,uslugaprivatnogsektora, i preprodaja po subvencioniranim cenama, ili besplatnadistribucija,

3. Obezbeđivanje transfera dohotka za razne ekonomske subjekte(domaćinstva,preduzeća)i

4.Državnaregulativaprivatnog i javnogsektora(Vigvari,2003:43‐47).

KONTROVERZEOKODRŽAVE: DEFICITI “POLITIČKOGTRŽIŠTA“

Normativno – regulacijske, alokacione, stabilizirajuće iredustributivne funkcije, ne mogu se, naravno , smatrati pojavombez protivrečnosti. Pored tržišnih insuficijencija vredi dakleanaliziratiiograničenjaineuspeheintervencijavlasti/države.

1.Presvega,otvaraseprethodnopitanjepočemuserazlikujutržišne odluke i demokratske političke odluke? Stigler je razlikeizmeđuovadvamehanizmaodlučivanjaformulisaonasledećinačin:za razliku od tržišnih, u procesu donošenja političkih odlukaučestvuju i oni koje odluke neposredno ne pogađaju. Tržišteindividualnog potrošača naime primorava na bolju informisanostnego proces političkog odlučivanja. Procesi političkog odlučivanjazato ne omogućavaju adekvatno izražavanje interesa i saznanja imogusezloupotrebiti.1

2. Ključno pitanje je, međutim, pitanjekoji interesipokrećunosiocepolitičkihodluka.Starijashvatanjapolazilasuodstavadapolitičare građani biraju radi zastupanja i sprovođenja opštegdobra/interesa. Pred izabranim otvara se, međutim, praktičnadilemaštadapodržava:da lidazastupapartiju/stranku,odkoje jedobiomandat,ilizajedničkeciljevesvogizbornogokruga?

Tokom šezdesetih godina prošlog veka formiran je uticajnipravac u ekonomiji i političkim naukama “ teorija kolektivnogodlučivanja “ koji polazi od pretpostavke da Džordž J. Stigler(George J. Stigler, 1911–1990), američki ekonomista. Sa dva svoja

Page 108: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

108 

 

prijatelja, Fridmanom (Friedmann) i Velisom (Wallis) osnovao ječikaškuekonomskuškolu.

U toj školi nasuprot metodološkom individualizmuaustrijskogliberalizma,vladalojeempirijasko‐pozitivističkogledište.U njegovom radu veliku pažnju je posvetio analizi veza izmeđufunkcionisanja tržišta i informisanosti učesnika na tržištu. Ovaistraživanjasukasnijeimaliuloguiustvaranjuteorijeokolektivnomodlučivanju. U njegovom radu igrala je veliku ulogu i analizauplitanja države. Prema njegovom mišljenju, iza velikog uplitanjadržave kriju se velike privredne interesne grupe. Na ovome su sezasnivalinjegoviradoviuvezidržavneregulative(Vigvari,2003:48)kategorijalni i metodološki aparat koji se koriste za opisivanjeponašanjapreduzeća ipotrošača, se moguuspešno primeniti inaanalizumehanizmapolitičkogodlučivanja.

Pritom, ključno pitanje je ko su nosioci interesa kojiučestvuju u političkom odlučivanju? To su, osim birača, izabranipolitičari, javni činovnici, stručnjaci u upravnom sistemu i različiteinteresne grupe (lobiji). Osnovno metodsko i konceptualnostanovištrečinitezadasenosioci interesa,kadaodlučuju,ponašajukao homo oeconomicus, odnosno trude se da sebi obezbedemaksimalnoblagostanje.

Građanin,kadabira,utelozaodlučivanjenastojidadovedeonog predstavnika, čiji se program podudara sa njegovimindividualnimpreferencijalima.

Aktivnostposlanika,motivišenastavakpolitičkekarijereilišansereizbora.Profesionalnipolitičariipolitičkepartijevodepravonadmetanje za svoj reizbor. Sredstvo ovog nadmetanja je političkimarketing koji koristi sredstva tradicionalnog marketinga(proizvodaiusluga)istotakokaoipreraspodeludohotka,ilijošpreobećanja.

Javnogčinovnika,uaktivnostimanapripremanjuodlukaiutokuvršenjauticajanaodlukemotivišeželjazaočuvanjemstatusai zadržavanjem uticaja.Ova grupa nosioca interesa teži daiskoristiti višak informacija koji proizlazi iz njihove stručnosti ipoznavanjastvari.Informacijskaasimetrijadovodijavnečinovnikedoizuzetnovelikihpogodnosti.

Lobiste pak motiviše materijalni interes (narudžbe,pogodnosti i potiskivanje konkurencije u tržišnom nadmetanju,

Page 109: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

109 

 

eksplicitneili implicitnepodrške)oneinteresnegrupe,čije interesezastupaju.

U poslovanju javnog sektora (kao i lokalnih samouprava),zbog toga imaju važnu ulogu takozvanipolitičkiciklusi. Političkesnage koje su došle na vlast nakon izbora, u prvom delu svogmandata skupljaju budžetske i druge reserve i ako je neophodnosprovode nepopularne mere. Kako se , međutim, približava vremesledećih izbora, oživljavaju investicione aktivnosti, rastu tekućiizdaci budžeta (zarade, transferi, itd.).Ova, političkim razlozimavođena, cikličnost, s jedne strane znači, da se formirajuinvesticioni bumovi, izdaci ipodrške u kampanjama. Sa drugestrane,ovacikličnostugrožavaprogrameprihodairashoda(poreskisistem,penzijskisistem),čijetrajanjeprevazilaziizbornecikluse,kaoiostvarivanjevelikihinvesticionih,razvojnihprograma.

Teorija kolektivnog odlučivanja pritom posebno označavadvavažnadruštvenatroškakojinastajufunkcionisanjemmehanizmapolitičkogodlučivanja:

1. Jednisunegativnieksternalnitroškovi lošihodluka.Ovitroškovi se mogu smanjiti širenjem kruga donosioca odluka,primenom konsenzusa u odlučivanju, obezbeđivanjem uslova zakorišćenje ekspertskih analiza u procesu monitoringa i evaluacijeusvojenihodluka.

2. Drugi element društvenih troškova jesu transakcijskitroškovi odlučivanja (troškovi saglasnosti), koji je srazmeranbrojuučesnikauodlučivanju.

Optimalnitroškovisunasecištukrivaovihtroškova.Iztogaproizlazi da optimalno rešenje nije u neposrednoj demokratiji(troškovi stvaranja konsenzusa nadmašuju negativne eksternetroškove lošihodluka).Naravno ta optimalna tačkabi bila različitakod svake odluke. Različiti postupci i strategije pregovaranja iodlučivanjadoprinosedakonačni rezultatibuduproizvodrazličitihuticajaimanipulacija.

Utomkontekstu, još jesredinomprošlogvekaGrahamAlisonpostaviotriosnovnamodeladonošenja(državnih)odluka:

Model racionalnog izbora , koji polazi od pretpostavke da odlukudonosihomogeniiracionalniakter,

Page 110: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

110 

 

Model organizacijskog procesa, koji polazi od pretpostavke da suvladekonglomeratpolufeudalnih,slabopovezanihorganizacijakojeimajusopstveneintereseiživoti

Model birokratske politike po kome su odluke rezultat nagodbipojedinacakojistojenavrhovimarazličitihdepartmanavlasti.

Primeraradi,srbijanske,postpetooktobarskevladesugotovoparadigmatičan primer za propagiranje primene modelaorganizacijskogprocesauanaliziprocesapolitičkogodlučivanja.Ponjemu Vlada je konglomerat polufeudalnih, slabo povezanihorganizacija pa je posledično rezultat vođenja nekoordiniranihjavnih politika ispregovarani kompromis. (Stojiljković, Ana,2010:119).

Kakvu – takvu efikasnost funkcionisanja javnog sektora, uovakvom krugu razmišljanja, obezbeđuje političko nadmetanje,odnosnočinjenicadase izabranipredstavnici izlažuproveri isudubiračanapolitičkomtržištu.Moglibismozaključitidasličnotržišnojkoordinacijiibirokratskakoordinacijaimajasnaograničenja.Činisedadominirajunarednirazlozi:

1. Nesavršenstvo političkog nadmetanja, koje proizlazidelomizimperfektnogfunkcionisanjamehanizmaizbora,adelomizdeformuišućeg uticaja interesa na preferencijale, koji su vezani zaodržavanje političke konkurentnosti. Istovremeno, uslov zasavršenstvopolitičkognadmetanjabibiodabiračibuduupoznatisasposobnostima, programima i stvarnim aktivnostima političara. Zaprosečnogbiračapostizanjeovogidealnogstanjazahtevalobiisuviševisoke troškove u odnosu na procenjene koristi i zbog toga oni nečine korake da se u dovoljnoj meri informišu. Birači upoređujutroškoveinformisanjasauticajemnjihovogglasanaprocese,paimjeracionalanizbor–daizaberuneinformisanost.Ovapojavaoznačenajekaoracionalnaneinformisanost.

Posledično, zbog specifičnosti mehanizma političkogodlučivanja, koristi se postupak odlučivanja većinom, a to pomažeostvarivanjupreferencijalaodređenihgrupa(takozvanihmedijalnihbirača).Ujednoirazličitetehnikeirazličitipostupciglasanjadovodedo inkonzistentnih odluka. Primera radi, zbog visokih troškovareferenduma i anketa birači najčešće ne glasaju o pojedinačnimpitanjima (nivoima različitih konkretnih dobara, usluga), već o

Page 111: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

111 

 

paketima političkih programa koji su, posebno u uslovimafragmentiranog partiskog sistema i složenih i brojnih koalicijanepovezaniinekoherentni.

2. U budžetu države razdvajaju se prihodi i rashodi. Ovarazdvojenost povećava verovatnoću neadekvatne alokacijeresursa, i umanjuje spremnost za iskorišćavanje mogućnosti zasmanjivanje troškova pri datim tehničkim uslovima (poboljšanjeekonomičnosti, povećanje produktivnosti…), odnosno omogućujepolitiku kojom se socijalni mir i podrška kupuju budžetskimdeficitomizaduživanjem.

3. U javnim preduzećima i budžetskim ustanovama nisuprisutni oni pokazatelji učinka, koji stoje na raspolaganjuposlovnimorganizacijama (profit, tržišniudeo,vrednostdeonica), ikoji sunanekinačingenerisani funkcionisanjem tržišta.Budžetskeorganizacije same moraju razraditi svoje ciljeve i pokazatelje(socijalnog)učinka.

4. Nema dovoljno informacija, koje su neophodne zaodlučivanje. U toku odlučivanja prisutan je veliki broj nosilacainteresaodkojihjedan,uuslovima"turboglobalizacije"čakključan,deo ne pripada nacionalnoj ekonomiji. Nedovoljnost informacijadakle potiče iz informacione asimetrije različitih nosilacainteresa (stakeholder), a delom iz nesigurnosti privrednihtokova,aunutartoga iodnepredvidihrizikakojenosipretnjapovlačenjemkapitala.

5.Nedovoljnakontrolisanoststručnogaparata.Važanizvorveć spomenute informacione asimetrije jeste ostvarivanje interesastručnog aparata, koja se ogleda u zadržavanju informacija, ili uiskrivljavanju i tajenju informacija. Birokratija može i sprečitisprovođenje različitih političkih odluka. Naročito je to tako, kadamere(naprimerskresanjebudžeta)ugrožavajunjihovuegzistenciju.Kod postojećih institucija, službi važna pojava je motivacija zastalno samopotvrđivanje, koja se ogleda u stalnimstremljenjima za proširivanje zadataka, ili u prividnimaktivnostima.

6. Jednostranost u ostvarivanju političkih interesa pojedinihinteresnih grupa.Zaovupojavuumikroekonomijipostoji izraz „lovnarentu”Lobiranje(lovnarente)jeskupastvar,panaovajnačinstečenepozicijemoguiskrivitiifunkcionisanjepolitičkogtržišta.

Page 112: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

112 

 

7. Neproračunljiva reakcija individualnog sektora nasprovedene mere. Ove neproračunljive „nuspojave” nazivaju seproizvedenimeksternalijama. Neproračunljivostreakcijapostaje sve izraženija usled širenja međunarodnih ekonomskihodnosa, i prateće deregulacije. Primera radi, na ukidanje poreskiholakšicaglobalnimpreduzećima,ilinapooštravanjeregulativeuvezisa ekološki standardima ova preduzeća mogu reagovatipovlačenjem kapitala. Na drugoj strani, povećanje akciza u krugupotrošača može izazvati reakciju supstitucije ‐ umesto vina pivo,umesto domaće kupovine nabavka u inostranstvu (Vigvari, 2003:50).

NEZAVISNA KONTROLA I PRINCIPI DOBRE UPRAVE

Nesavršenstvo vlasti/državemože prouzrokovati dramatičnerazlikeizmeđunameravanihrezultataistvarnihefekata.

Urešavanjunesavršenstvadržave/vlastiistaknutuuloguimajufinansijskakontrolaikontrolisanjeučinka.Kontrolapostajesvevažnijainstitucijakorekcijekakojavnog,takoiprivatnogsektora.Udržavnim finansijama ključnu ulogu ima institucija nezavisnekontrole. U većini tržišnih ekonomija postoje revizorskeorganizacije, koje s vremena na vreme, nezavisno od političkeizvršne vlasti, kontrolišu pravilnost i efikasnost trošenja javnihprihoda, ublažavajući time nesavršenstva u funkcionisanjudržave/vlasti(Vigvari,20093:51‐54).

Nesavršenstvo vlasti, odnosno pojavu negativnih posledicapolitičkog nadmetanja mogu u izvesnoj meri sprečiti i sledećifaktori: ustavni poredak, institucija slobodnih izbora; ograde kojeproizlaze iz ekonomskih uslova, konačnost dohotka koji se možecentralizovati,determinantebudžetaimoralnačvrstina–integritetiubeđenje političara ojačani i “garantovani” jasnim antikoruptivnimprocedurama i radomnezavisnihdržavnihorgana–“četvrtegranevlasti.

Page 113: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

113 

 

SREDSTVAI AKTIVNOSTI AKTERAPOLITIKE Za "dobro zdravlje", čak i za samu sudbinu demokratje odogromnog značaja je praktikovanje demokratije korišćenjem odstranegrađanki igrađana injihovihasocijacijasvihoblikaučešćaujavnomipolitičkomživotu.

Prethodno,bogatstvoformiučešćaupolitici,njihovapovezanosti promenljiva i različita specifična vrednost i značaj ukazuju napotrebu,baremsumarneklasifikacijeoblikapolitičkeparticipacije.

Dva su osnovna polazna kriterijuma klasifikovanja oblikapolitičke participacije na: (a) uži, srednji i opšti (makro) nivopolitičke participacije; i (b) institucionalne i spontane, odnosnokonvencionalneiliprotestneoblikepolitičkeparticipacije.

Prostor političke participacije može biti pretežno iliisključivo vezan za formulisanje i razrešavanje globalnihproblema,odnosno za nacionalnu i internacionalnu ravan, ili pak sveden ulokalne ili regionalne okvire i orijentisan na oblike kooperativneaktivnostiartikulacijeiostvarivanjainteresalokalnezajednice.

Uslovnu i relativnu vrednost i karakter ovog osnovaklasifikacije, međutim, najbolje ilustruje praksa novih društvenihpokreta koji objedinjuju lokalne kampanje i inicijative, sazajedničkim opštim vrednostima i internacionalnom mrežom ioblicima povezivanja i solidarnosti. To najsažetije iskazuje njihovslogan‐„Misliglobalno,delujlokalno“.

Dalji osnov podele polazi od procene u kojoj meri jekonkretan oblik političkog učešća direktno okrenut strukturamavlastii/ilijavnosti,iorijentisannavođenjeiusmeravanje(državne)politikeiliteknaposredanuticajnanju.

Prvoj grupi konvencionalnih (institucionalnih) oblikapolitičke participacije pretežno pripadaju političke peticije iinicijative, glasanje i izborne aktivnosti, kao i delovanje političkihstranaka,sindikata,udruženja,interesnihigrupazapritisakvezanoza funkcionisanje i delokrug rada parlamenta, izvršnih organa idržavneuprave.

Konvencionalna, pretežno visoko institucionalizovanaparticipacija može se dalje razvrstati na svoja četiri konkretnaoblika. Prvi, individualan, povremen i nisko intenzivan činiučešćena izborima i referendumima.Drugi, takođepovremenaliintenzivan, individualno‐kolektivni oblik predstavljaju oblici

Page 114: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

114 

 

apelaciono‐legalističke aktivnosti (peticije, građanske inicijative,obraćanjaorganimavlasti,poslanicimaimedijima).Treći,relativnotrajan i kolektivni oblik „rovovske političke aktivnosti“predstavlja angažman u političkim strankama. Četvrti oblik,relativno trajne kolektivne participacije čini civilno‐društvenoangažovanje(NVO,sindikati,društvenipokreti).

Legalne, ali pretežno vaninstitucionalne, protestne ialternativne oblike političke participacije (i kulture) činerazličitevrstedirektnedruštveneakcijeiprotestnihaktivnosti(mitinzi,demonstracije,protestnimarševi,okupacijeprostorasavelikim simboličnim značajem, štrajkovi) idrugi,nenasilni,oblicigrađanskeneposlušnosti. Njima se osvešćuje i produbljujerazumevanje jaza između legalnog (zakonskog) i legitimnog, odvećinegrađanakaopravičnogpriznatogzahteva.Rastućaspremnostnaučešćeuprotestimaištrajkovimasaširimsocijalnimipolitičkimzahtevima, pouzdani su pokazatelj smanjene podrške, odnosnogubitka legitimnosti određene vlade i vlasti. Mirne, „baršunasterevolucije“ u Srednjoj i Istočnoj Evropi, kao i serija građanskihprotesta u Srbiji 1991‐2000. godine, predstavljaju u ovom pogledugotovo paradigmatske primere (Popović, Milivojević, Đinović,2007:162‐170).

Graniceizmeđupojedinihoblikaparticipacijeotkrivajudaklerazlike u trajnosti i intenzitetu delovanja, prirodi (violentnosti)korišćenihsredstavaidrugimkarakteristikamaučešćaupolitici.

Izborni proces, na primer, pretpostavlja tek povremeni ipretežnomali energetski naboj i stepen zainteresovanosti građanakojise,istina,neiscrpljujesamougledanju,aplaudiranjuiglasanju.Participativnisadržajinisusamoneposredni,većsevideiunjihovojmedijskoj prezentaciji (npr. u formi praćenja intervjua i TV duelamarketinški obrađenih i argumentacijski usmerenih na formiranjepozitivnoglika„imidža“kandidataistranaka).Učešćenaizborimajenajmasovnijioblikpolitičkeparticipacijekoji,popravilu,praktikujenadpolovičnavećinapunoletnihgrađana.

Intenzivnija izborna aktivnost podrazumeva pak,relevantan stupanj interesovanja za politiku i političkeinformisanosti, i formiranu, relativno razvijenu i koherentnu,političku orijentaciju šire publike. Ona, pored prisustvovanjastranačkim tribinama i propagandnim manifestacijama, obuhvatakontaktiranje stranačkih aktivista i lidera i aktivno zalaganje za

Page 115: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

115 

 

određenu političku opciju, uključiv uticaj na neopredeljene ineistomišljenike,daglasajuuprilogodređenestrankeilikandidata.

Za razliku od izborne aktivnosti, pripadanje političkimstrankamaobuhvatačvršći,organizacijskimpravilimai„partijskomdisciplinom“ uređen i regulisan proces permanentne političkeparticipacijepromenljivoginejednakogintenziteta.

Partijsko‐političkom participacijom (sa izuzetkom većinenordijskih zemalja i realsocijalističkih jednopartijskih sistema ukojimaječlanstvomuvladajućojpartijibiloobuhvaćenočak10‐15%punoletnog stanovništva) po pravilu je obuhvaćeno tek nekolikoprocenataodraslogstanovništva.

Objašnjenje za ovako relativno suženo učešće pružavišestrukopotvrđennalazdastranačkuformupolitičkeparticipacijeznatno ograničava birokratizacija organa i njihova hiperaktivnostkoja zapravo sprečava autonomno oblikovanje aktivnosti članstva.Partijačestodelujekaomašinakojaposreduje,podređujeipodvodiinterese članstva i pristalica, pod logiku interesa svog aparata ioptiku taktičkih nagodbi i kalkulacija u borbi za osvajanje iliodržanjevlasti.

Protestna okupljanja, civilni pokreti i kampanje i drugialternativni, na konkretne probleme usmereni, tek povremeni, alivisokointenzivnioblicipolitičkeparticipacije,delomsuireakcijanaograničenja partijsko‐političke participacije. Istovremeno, oniupravo svojom otvorenošću, širinom i difuznošću uticaja pokazujuda su (za sada) stranke nezamenljive samo u funkciji sintezeinteresnih konstelacija na glavne linije političkih podela i njihovoefektivnousmeravanjeikorišćenjeuborbizavlast.

Protestna participacija ‐ njene brojne i rаzličite formegrađanske neposlušnosti, protesta i ukupne nenasilne akcije,predstavljajuznačajandeoparticipacijegrađana.Protestnipotencijaliskazuje se organizovanjem i direktnim učešćem na mitinzima,demonstracijama, bojkotima i štrajkovima ‐ u akcijama okupiranjaprostora i objekata sa velikom praktičnom ulogom ili simboličnimznačenjem.

U poslednjoj deceniji u sve većoj meri radi se i o "tastaturaaktivizmu", online protestima, odnosno upotrebi interneta isocijalnih mreža bez kojih bi li bili nemogući događaji poput„arapskogproleća“.

Page 116: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

116 

 

Zajedničko obeležje svih oblika protestne participacije čini njihovorelativno ograničeno trajanje uslovljeno neophodnošću postizanjabrzog i adekvatnog odgovora na postojeći konkretni povod zaizbijanjeprotesta“(Stojiljković,1998:156).

Pritom, izlaskom na ulicu, građani najčešće žele skrenuti pažnjujavnosti na neki problem za čije rešenje su se institucionalizovaneprocedure pokazale nedovoljnim. Protestnoj akciji je natprosečnosklono mlado, obrazovano i urbano stanovništvo, lišeno straha,preteranerutineikonvencionalnosti.

Protestni potencijal i energija podrazumevaju i spremnost da sepodnesuiočekivaniriziciitroškovisukoba.

CIVILNEI POLITIČKESTRATEGIJE PROMENA

Kakva u tom kontekstu treba da bude veza i odnos građana injihovih udruženja sa politikom i političkim institucijama iorganizacijama,kaoključnimkanalimaiinstrumentimapromena?

Po mome sudu, njihova uloga se prvenstveno sastoji u kreiranju,širenju ili odbrani autonomnih vrednosti i kulture, definisanju izastupanju interesa i stimulisanju građanske odgovornosti iaktivizma – usmerenog delom i ka pokretanju inicijativa premastrukturama vlasti i njihovoj kontroli i kritici. U tom okviru,organizacijecivilnogdruštvase ividekao«pasčuvardemokratije»,«škola demokratije», ili bar kao reprezenti određenih interesa iinteresnihgrupa.

Naovojosnovi,polazećiod10narednihkriterija,VukašinPavlovićanalitički razlikuje političku i civilnu strategiju promena i njihoveaktereimetode:

1. Karakterismerpromena:Politikastrategijaponude‐Civilnastrategijatražnje

2. Društveniakter: Političkaelita ‐ Građani

3. Nivonastanka: Centralnavlast ‐ Lokalneinicijative

4. Predstavnici: Političkepartijeilideri‐ NVOidruštvenipokreti

5. Poljedelovanja: Institucije ‐ Vrednostiipolitičkakultura

Page 117: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

117 

 

6. Sredstvaregulacije: Poredakizakoni ‐ Pravnakultura

7. Načinusvajanja: Izmena“pravilaigre”‐ Demokratskajavnost

8. Razvojnemogućnosti:Rastitržišnereforme‐ Preduzetništvo

9. Osnovniresurs:Političkamoć ‐ Socijalnikapital

10. Glavnicilj:Dobravladavina ‐ Razvijenocivilnodruštvo

(Pavlović,2004:90).

Strategijeakteracivilnogdruštvausmerenesudaklekapolju (samo)oblikovanja vrednosti, uključiv participativnupolitičkuiodgovarajućupravnukulturu,iidentitetaistvaranjuautonomne javnosti – znači tek posredno i pretežnoodbrambeno prema polju i akterima politike. Radi se često oodbrambenimreakcijamapred«kolonizatorskimnasrtajima»države(Habermas) i nastojanjima da se «do tančina» (pre)regulišudruštveni odnosi i ponašanja. Aktivno građanstvo – kroz civilneasocijacije, građanske inicijative i proteste ograničava i kontrolišepolje politike, i pokušava da ga učini transparentnim istovremenostvarajućiiuvećavajućidruštvenikapital–mrežuznanja,poverenjaisolidarnostikaosvojosnovniresurs.(Pavlović,2004:288‐294).

Na drugoj strani, svaka građanska inicijativa i asocijacija,pogotovo u društvima sa autoritarnom tradicijom i kulturom, nemora imati demokratski predznak i biti izražena u tolerantnom iprihvatljivomoblikui tonu.Povratno,civilnodruštvotadatrebaitraži «prijateljsku ruku» demokratske i pravne države (MajklVolcer) idefinisana«pravila igre iponašanja»,koja garantujustandardenediskriminacije,pristojnostiipoštovanjaugovornoutvrđenihpravaiobaveza.

Posledično, pored sopstvenog civilnog polja i ka njemuusmerenih (civilnih) strategija, akteri civilnog društva se morajunužno odrediti i definisati svoj odnos i prema polju politike istrategiji (političkog) nastupa prema njenim ključnim akterima –državi i političkim partijama, pre svega. U tom okviru , problemnastaje upravo zbog toga što, pored zone zajedničkih interesa,postoji i određen prostor nepodudaranja interesa, pa i povremenijazizmeđuonogazaštasepolitičarizalažuionogaštoaktericivilnogdruštvažele.Političkepartijesajednestraneželerešenjakojaćeim

Page 118: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

118 

 

osiguratireizborilibarempristupvlasti,dokaktericivilnogdruštvažele rešenja kojima ce se osigurati veća odgovornost političkihaktera,uključivinjihovusmenjivost.

ORGANIZACI JE CIVILNOG DRUŠTVA (OCD) I POLITIČKI PROCES

Već smo konstatovali da samo autonomno, dinamično iotvoreno i pluralno civilno društvo, sposobno da artikuliševrednosti, stvarakoalicije zapromene ipromovišeopšte iposebneinterese jeste prostor u kome OCD mogu da pokreću inicijative iučine participaciju građana delatnom. Time se istovremenoobezbeđuje da javni interesi utiču, kroz otvorene kanale političkekomunikacije,naoblikovanjejavnihpolitika.

Najsažetije, model uticaja OCD na proces kreiranja javnihpolitika može se ilustrovati taksativnim navođenjem i sumarnomintepretacijom dva svoja konstitutivna elementa: (1) taktika imetodadelovanjaOCDpremapoljupolitikei(2)različitimformama,nivoimaiintenzitetomučešćauformulisanjujavnihpolitika.

Kritički reintepretirajući karakter u Srbiji uspostavljenerelacije: civilno društvo ‐ država mogli bi poći od hipoteze da jeprethodni socijalistički period, kao i period blokirane tranzicije inacional‐populističke involucije i (para)militarne regresije – vremeMiloševićevog režima,obeležila relacijadominantne, sveregulišućedržavesakolonizatorskiminakrajuovogperiodačakgrabežljivim,nastupompremaslabomi«potisnutom»civilnomdruštvu.Aktuelniokvirčiniodnosinadaljedominantne,čakpovremenoagresivne,aliu suštini konfuzne i (selektivno) slabedržave, sa legitimnimali jošuvek relativno slabim, nestabilizovanim i nesigurnim, uz to ifragmentiranimipodeljenim,civilnimdruštvom.

Aktuelno, postoje tri moguća modela odnosa države,preciznije političke vlasti i civilnog društva, koji mogu bitiprisutninaovom,tranzicionomterenu.Tačnije,radisevišeotritipaodnošenja države prema civilnom društvu i civilno‐društvenimorganizacijama.

Prvijeklasični,neoliberalni.Govorimoo,«minimalnoj»,ili«neutralnoj» državi koja samo utvrdi pravila igre, uvede tržište ipovuče se iz ove sfere i ostavi civilnom sektoru i njegovom

Page 119: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

119 

 

volontarijatu da kolikomože interveniše u socijalno tlo. Mislim daovaj model društveno razorenoj i ekonomski ruiniranoj Srbiji neodgovaraidajojnijeprimeren,odnosnopraktičnonijeodrživ.

Drugi model je, uslovno rečeno socijaldemokratski i onkombinuje elemente liberalno‐predstavničke demokratije sarepublikanskom tradicijom samoodređenja i samoorganizovanja ipratećim deliberativnim praksama horizontalne komunikacije, kojanije direktno usmerena na političko polje. Radi se o modelusocijalnog partnerstva i delimičnog, uzajamnog preklapanja ipodrške,odnosnoorelaciji:jakadržava–jakocivilnodruštvo.Ovojemodel koji bi lično podržao ali za koji još uvek nema realnihpretpostavki.

Trećimodel,modelalternacije, koji se kod nas izgleda uvelikojmerinastavlja iposlepromena iz2000‐te, jemodel civilno‐društvenogorganizovanjakaoalternativeoficijelnompoljupolitike.Zatoštosenekomuniciradovoljno iskreno iuspešno,civilniakteristvarajualternativnezakonodavneirazvojneprojektepaihpotom–oblicimagrađanskogisindikalnogprotestaineposlušnosti,uvodeupolje politike. Tvrdi zagovornici ovog modela, krajnje skeptičniprema akterima oficijelne politike, određuju ga kao poželjnimodelrediferencijacije, umesto neokorporativne fuzije civilnog društva idržave

Istovremeno,nadrugojstrani,dabisecivilnisektorodržaoirazvijao potrebna je veća podrška državnih organa,pre svega krozrazvoj institucionalnih oblika i mehanizama partnerstva države iNVO.Dobarprimersu Kancelarijeparlamenata ivladazasaradnjusacivilnimdruštvomiliKancelarijezapridruživanjeEU,idrugiobliciuključivanjaOCDuprocesevrointegracijauregionu.

Pozitivan uticaj države na razvoj civilnog društvamanifestujese ikrozsprovođenjebrojnih javnihpolitika.Tu jepresvegarečopitanjukakoseodređenimsredstvimamožedoćidoboljih rezultata u postizanju većih nivoa drušvenog povezivanja,poverenjaiangažmana.Kaoprimeri,uglavnomsenavodereformeusistemu obrazovanja, promocija značaja socijalnog kapitala uzajednici,afirmacijaumetnostiikulture,kaoizalaganjezauvođenjefleksibilnijegradnogvremenakojebidozvolilovećiobimzajedničkihkontakataljudiuporodiciilokalnojzajednici.

Page 120: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

120 

 

SadrugestraneneophodnojeisrtaćiiznačajaktivacijeOCDnapolitičkojsceni.Onepostajusveprisutnije,imajunesumljivuisveistaknutiju ulogu u politici, i pokazuju posedovanje znanja isposobnostidausaradnjisadržavom,poslovnimsektorom,pačakisameobavljajubrojnejavnefunkcije.

Dakle, uključivanjem civilnog društva u zagovaranje,formulisanje, oblikovanje, kontrolu i sprovođenje javnihpolitikamože da podstakne i produbi demokratija.Nevladineorganizacije,usaradnjisajavniminstitucijamapovećavaučešćegrađana u političkim procesima. U tom smislu, stvara se novopolje za građane u komemogu izraziti svoje stavove i van izbora,čime će i same političke odluke biti na neki način usmereneinteresima građana. Većimučešćem civilnog društva, javlja se većeinteresovanje građana za političke procese koji postaju bližigrađanima, direktnije povezani s njima. Direktnim učešćem zainteresovanih predstavnika civilnog društva u procesimaformulisanja i implementacije javnih politika, doprinosi sekvalitetu javnihpolitika,njihovojvećoj legitimnosti iolakšavanadzorikontrolanadnjima.4

No, dok se na jednoj strani OCD sve više uključuju ukonsultativni proces donošenja odluka , pre svega formulisanjajavnih politika, na drugoj strani država ignoriše često one civilneinicijativeitrudisedamarginalizujenjihovenosiocekadasunjihoveaktivnostiusmerenenakritikuvlasti i fomulisanjepredlogakojineodgovarajupredstavnicimavlasti.

Delatnost autonomnih sindikata, rad OCD za zaštitu ipromocijuljudskihpravasuprimeriteškogisporogprivikavanjanapraksu (konfliktnog) socijalnog partnerstva države i civilnogdruštva..

LOBIRANJE I DEMOKRATIJA

Jedan od zaključaka prethodne analize je da građani Srbijepodržavajuopcijuautonomnogpolitičkogorganizovanja,zastupanja                                                                 

4 Lončar J., Spasojević D., „Institucionalni mehanizmi saradnje države i civilnog 

društva“, u „Savremena država: struktura i socijalne funkcije“, Beograd, Čigoja, 

2010, str. 176. 

Page 121: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

121 

 

ilobiranjazarealizovanjelegalnihilegitimnihinteresa.Istovremeno,preduzeća, neprofitne organizacije, poslodavačka udruženja,profesionalnaudruženja,sindikati iostaliakteriuvelikonastoje dasvojepojedinačne intereseciljanouključeupolitičkiproces–da ihizlobiraju.2

Kada je o samom lobiranju reč ključno prethodno pitanječinidemokratska,odnosnoMedisonovadilema,koju jeMedisonotvoriojošuFederalističkimspisima:kakodemokratskidizajniratiiregulisati različite imešajuće interesekojiuključujuduhstranaka ifrakcija? Dodali bismo i partikularnost, distributivne koalicije ikorupciju.

Ključniargument uprilogdemokratskogpotencijalaprakselobiranja nudi teorija nadoknade, koja polazi od stava oracionalnom utrošku vremena i energije i optimalnosti rešenja dokojih sedolazi kada se saslušaju sve zainteresovane strane.Pitanjeje, međutim, kako doći do institucionalnog okvira i mehanizamaodlučivanjakojidovodedotakvog,željenogefekta.Suštinaodgovoraležiudemokratskompolitičkomiizbornomzakonodavstvuitakođedemokratskim navikama i kondiciji političkih i civilnih aktera‐svemuonomečegauSrbijijošuveknema.Zarazlikuodzemaljakojeimaju razvijenu praksu lobiranja, poput SAD, Srbija ima zatvorenproporcionalni izborni sistem u kome izabrani poslanici zavisedaleko više od volje partijskih oligarhija, kojima su i faktičkiodgovorni,negoodvoljebirača.

Posledično,uSrbijipredominantnupozicijuimaizvršnavlast‐PredsednikiVladakojaje,popravilukartelsko–koalicionogtipa.

LOBIRANJE I LOBISTI

Lobiranjesemožepolaznoodreditikaosvakiorganizovaniuticaj na donosioce odluka u smislu interesno orijentisanog ikomunikacijskoguticanjanapolitičkiprocesodstraneakterakojisâmi ne učestvuju u njihovom donošenju. Lobiranje, pritom,predstavlja legitiman i za demokratski sistem funkcionalno nužaninstrument.

Od ovog šireg, kolokvijalnog razumevanja lobiranja kojelobiranje vezuje za svaki organizovani uticaj na donosioce odluka,čak i posrednimuticajemnamedije i javnostkreiranjemkampanjazastupanjai javnogzagovaranjaodređenihpredlogairešenja,treba

Page 122: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

122 

 

razlikovatioperativne,užedefinicije.Užedefinicijepolazeoddvevrstepreciziranja.

Prvo,činiodređenjeakteralobiranja,pričemuserazlikujutri vrste aktera: (1) sami lobisti, kao i (2) njihovi klijenti, odnosnonaručiocii(3)metelobiranja‐predstavniciinstitucijavlasti.

Drugo,baziranaodređenjutipa(ne)javnekomunikacijekojeondalobiranjeuužemsmislu,zarazlikuodzastupanjaizagovaranja,svodinanejavnu,odnosnotekposrednojavnukomunikaciju5.

Bar posredno, lobiranje se može definisati i preko svojihciljeva, odnosno željenih rezultata koji se, pored donošenjaodređenihzakonaiodluka,mogusadržatiiudistribucijisredstavaiprograma,kaoiudonošenjutraženihkadrovskihrešenja.

Primera radi, u Sloveniji lobiranje je uređeno odredbamaZakonaointegritetuisprečavanjukorupcijeiz2011.Godine.Član4.stav14.Zakonao integritetu i sprečavanjukorupcijekoji seodnosinaodređenje lobiranja glasi: ''Lobiranje jedelovanje lobista koji zazainteresovane organizacije na nejavni način utiču na odlukedržavnihorgana,organalokalnesamoupraveinosiocejavnevlastiurazmatranju i usvajanju propisa i drugih opštih akata, kao i naodlukedržavnihorgana,organalokalnesamouprave,inosiocejavnevlasti. Lobiranjem se smatra svaki kontakt koji nije javni lobiste salicemkodkogaselobira,kojiimazaciljdautičenasuštinuiliprocesdonošenjapomenutihodluka.''(Zakonointegritetiinpreprečevanjukorupcije,UradnilistRS,št.69/2011).4

                                                                 

5 Reč  lobiranje potiče od engleske  reči  lobby  i na naš  jezik najpravilnije bi  se 

prevela  kao  predsoblje  ili  hol.  Najpoznatije  tumačenje  o  poreklu  termina 

vezano  je  za  Vilard  Hotel  koji  se  nalazi  na  Pensilvanija  aveniji,  Vašington,  u 

kome  je  boravio  američki  predsednik  Grant  (Ulysses  S.  Grant,  osamnaesti 

predsednik  SAD  u  periodu  1869–1877)  jer  je  Bela  kuća  izgorela  u  požaru. 

Smatra se da reč lobiranje vodi poreklo od lobija (predvorja, hola) ovog hotela 

gde su tadašnji predstavnici železnice i proizvođači pamuka čekali predsednika 

Granta i pokušavali da obezbede određene subvencije za svoju industriju 

Page 123: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

123 

 

MODELI I TAKTIKE LOBIRANJA

Kada je praksi lobiranja reč, instrumenti i strategije kojekoriste lobistipripisujusedirektnomili indirektnomlobiranju.Poddirektnim lobiranjem podrazumevamo neposredan uticaj nadonosiocepolitičkihodluka,naprimerulobističkimkontaktima ‐ličnimrazgovorima,natematskimparlamentarnimraspravama,krozpozicione dokumente, kao i kroz iznošenje stavova naparlamentarnimslušanjima.

Indirektno lobiranje, u smislu korišćenja PR kampanje iliiniciranjaprotestnihakcija,višesekoristikakobiseprekouticajanajavnomnjenjepovećaopritisaknadonosiocepolitičkihodluka.Deozastupnika interesa, posebno neprofitne organizacije, koristestrategiju Grassroot‐lobiranja, u okviru koje se građani i biračipridobijaju za direktno obraćanje donosiocima političkih odluka itakosekoristekao„sredstvopolitičkogpritiska“.Ukolikojednatemanailazi na odobravanje kodmnoštva građana, ona će naravno brzodoći na politički dnevni red. Tako ove organizacije ciljanopokušavajudainteresegrađanaiskoristeiusmereihusvojukorist6.(Stojiljković,Ana,2011).

Sastanovištaprirodeodnosasasvojimklijentimai„metama„lobiranja lobisti preduzeća razlikuju se od ostalih lobista potransparentnosti zastupanja interesa. Oni nastupaju neposredno injihoviklijentisu,pritom,jasnoprepoznatljivi.

Po tome se razlikuju od zastupnika udruženja, poputposlodavačkih ili sindikalnih, koji često govore u ime velikog brojačlanova, ali razlikuju se i od agencija ili društava za konsaltingkoje usluge lobiranja pružaju po nalogu. Doduše, dešava se da iprivrednaudruženjakoristeuslugeagencija,advokatskihkancelarijailikonsultanatadabipovećalasopstveneresurse.

                                                                 

6  Javno  zagovaranje  –  se  odnosi  na  promociju  i  zaštitu  određenih  interesa  i 

vrednosti,  sprovođenjem  različitih građanskih  inicijativa  i aktivnosti kojima  se 

prevashodno utiče na oblikovanje  javne svesti  i pridobijanje podrške  javnosti  . 

Javno  zagovaranje  ne  mora  imati  elemente  lobiranja  (nije  mu  nužan  cilj 

promena  kroz  uticaj  na  zakonodavnu    ili  izvršnu  vlast),  dok  lobiranje  gotovo 

uvek ima elemente javnog zagovaranja. 

Page 124: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

124 

 

Lobisti neprofitnih organizacija prate realizovanjespecifičnih vrednosti u političkom sistemu. Tako, u političkomprocesu dobijaju na značaju jer se često bave zapostavljenimtemama, stavljajući ih na politički dnevni red i na taj način imobezbeđujupočetnidemokratskilegitimitet.Neprofitneorganizacijenadoknađujunedostatakresursaidirektnihpristupapoliticisvojimpotencijalom za mobilisanje podrške i uticanjem na potencijalnebirače.

Pošto je poslednjih godina došlo do obimnih prenošenjanadležnosti iz većine političkih oblasti sa nacionalnih država naEvropsku uniju, EU‐lobiranje sve više dobija na značaju. Stoga,skorosveznačajnijeorganizacijeimajuuBriselusvojlobističkibiro.Umrežavanjem nacionalne i EU‐politike proširuju se i lobističkeaktivnosti, tako da nacionalni lobisti, uključiv i političke partije iinstitucije,morajudaposedujuznanja iozakonodavnompostupku,kao i o neformalnim praksama i rutinskim postupcima u okviruEvropskeunije(Stojiljković,A,2011).

LOBIRANJE I R IZ IC I KORUPCI JE

Protivnici ozakonjenja lobiranja kao ključni argument ističubarpotencijalnuvisokukoruptivnostlobističkeprakse.Strukturalnusličnosti„afinitet“korupcijeilobiranjačinizajedničkonastojanjedase u skladu sa parcijalnim interesima pojedinaca i grupa utiče nadržavnupolitiku.

No dok je korupcija uvek prikrivena i direktna u transferuprotivkoristi,odnosnorazmeneitrgovineuslugamaiuticajem,tojeu slučaju lobiranja tek ekstremna posledica. Barudemokratskimdruštvima lobiranje je javna, legalna i i zakonski regulisanadelatnostukojojseregistrovani lobistisluže,poreduspostavljanjakontakata sa donosiocima odluka i krugom njihovih savetnika, iindirektnim lobiranjem poput kampanja zagovaranja i zastupanja,uključiv i formulisanje strategija i zakonskih projekata. Time seujedno uticaj na donošenje javnih odluka premešta iz sive zone katransparentnomodlučivanjuštojeiključnapretpostavkaigarancijaintegriteta u javnom sektoru. Moglo bi se zaključiti da lobiranjeprevladavaipotiskujekorupcijuumeriukojojjačavladavinaprava.

Page 125: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

125 

 

Ključni značaj ima normativna regulacija lobističkihkontakata i širih lobističkih aktivnosti ( priprema, planiranja iistraživanja). Komparativno posmatrano, minimum regulacijepodrazumevauvođenjeregistaralobista‐fizičkihipravnihlicakojasebavelobiranjemievidentiranje,priparlamentima,ministarstvimailiantikoruptivnimtelima,njihovihklijenata,kontakataiostvarenihprihoda,aliirashodaiučinjenihpoklona.Zbogtogaštoistovremenoraspolažu registrima fukcionera i njihove imovine i primljenihpoklonaprednost,pomomemišljenju,imajuantikoruptivnekomisijeiagencije.

Zapravo, zalog transparentnosti procesa je obostranaobaveza – i lobista ipolitičara injihovih savetnika,daprijavesadržaj,učesnike ipriroduostvarenogkontakta.U tom smislu,primera radi, Komisija za sprečavanje korupcije Slovenije jepripremila Proceduralni vodič ‐ uputstva za državne službenike izvaničnike parlamenta o tome kako postupiti u kontaktima salobistima7.

Redukovanju korupcije u praksi lobiranja i podizanju inačeniskog rejtinga lobista bar posredno bi moglo doprineti iograničavanje polja lobiranja. Lobiranje se, po pravilu, zabranjujeoko pitanja koja su predmet sudskih i administrativnih procesa,procedura sprovedenih u skladu sa propisima koji regulišu javnenabavke, kao i onih kojima se donose odluke o pravima iliobavezamapojedinaca.

(NE) ISPLATIVOST LOBIRANJA

USrbiji,dosadašnjeinicijativeizakonskeprojekteusmerenena zagovaranje zakonskog regulisanja lobiranja i, posebnoregistracije i licenciranja ovlašćenih lobista, karakteriše preteranasklonost tvrdim formulacijama. One su, pre svega, vezane zaobavezno, a ne dobrovoljno komorsko organizovanje i članstvolobista u njima, kao i za eksluzivno pravo udruženja lobista naizdavanjesertifikatailicenci.

                                                                 

7 Internet adresa: 

http://www.uradnilist.si/1/objava.jsp?urlid=201169&stevilka=3056 

Page 126: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

126 

 

Čini se da razloge takvom opredeljenju treba tražiti utrenutnoj neisplativosti rada profesionalnih lobista, odnosnoorganizacijskom haosu u kome se lobiranjem bave bukvalno svi –konsultanti, PR menadžeri, direktori korporativnih poslova, pa idiplomate, političari i novinari. Samo »treniranjem strogoće« iekskluzivizmomteškodasestvari,bezpromenepolitičkogdizajnaiponašanja,mogubitnijepromeniti.

Poseban problem predstavlja određenje i sprovođenjesankcijazakršenjezakonskihodredbiolobiranjukojimabitrebalosankcionisatinedozvoljeneaktivnostilobista,aliinjihovihklijenatai„meta„8.

                                                                 

8 U  ZONI NEDOZVOLJENIH AKTIVNOSTI  LOBIST  JE AKO OBAVLJA DJELATNOST 

LOBIRANJA  KOJE  SE  SMATRAJU  NEZAKONITIM  AKTIVNOSTIMA,  LOBIST 

PRIBAVLJA  INFORMACIJE  NA  NEDOZVOLJENI  NAČIN,  AKO  NE  OBAVIJESTI 

NADLEŽNO  TIJELO  U  ZAKONSKI  PREDVIĐENOM  ROKU  O  SVAKOJ  PROMJENI 

PODATAKA KOJE  SE UNOSE U REGISTAR. MEĐUTIM, MOGUĆNOST  IZRICANJA 

SANKCIJA  OVISI  I  O  VRSTI  TIJELA  KOJE  VRŠI  NADZOR  TJ.  MOŽE  LI  ONO 

SAMOSTALNO  IZRICATI  SANKCIJE,  POGOTOVO  NOVČANE  KAZNE  ILI  MOŽE 

SAMO  POKRENUTI  POSTUPAK  PRED  NADLEŽNIM  SUDOM(  MINISTARSTVO 

PRAVOSUĐA  REPUBLIKE  HRVATSKE  ,  SAMOSTALNI  SEKTOR  ZA  SUZBIJANJE 

KORUPCIJE). 

Page 127: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

127 

 

VIIITRANZICIJAKADEMOKRATIJI

Tranzicija iz monoorganizacionih, ideoloških i autoritarnihrežimaupluralne,kompetitivneidemokratskeporetkesepokazaladaleko složenijim i neizvesnijim procesom, sa daleko većomsocijalnom cenom nego što su to analitičari i, posebno, građanizemaljautranzicijiočekivaliiželeli.Uovomtekstuautor,polazećiodrazličitih, kvalitativnih i kvantitativnih kriterija i indikatora za“merenje demokratije”, formuliše i argumentuje ocenu da je nakondve decenije tranzicionog tumaranja Srbija tek “manjkava”,polukonsolidovanademokratija.

PROCESI, AKTERII ARENEDEMOKRATIZACIJE

Brojne dileme oko tranzicije imale su istovremeno zaposledicu da, od sredine devedesetih godina 20. veka, pojmovitranzicija i demokratija se u tranzitološkoj literaturi pojavljujuzajednosapojmomdemokratskekonsolidacije.

“Tranzicijajeintervalizmeđujednogpolitičkogrežimaionogkoji sledi izanjega”. (SchmitterandODonell ,1986:3).Taj intervalmože, međutim, biti jako dug i rezultirati različitim “tranzicionimtroškovima”, odnosno modelima i institucionalnim aranžmanima,što otvara problem skrupulozne analize procesa transformacije –njenihakteraifazairezultata.

Primera radi, po Adamu Pševorskom, na svom putu kademokratiji,kojinijepravolinijski,autoritarnadruštvamorajuproćikroz tri ključne faze: liberalizaciju, koja se u manjoj ili većoj meriodvija još unutar starog poretka, demokratizaciju, odnosnoinstitucionalizaciju demokratije kao tačku preloma i napuštanjastarogporetkai,pokazaćesedugineizvestan,proceskonsolidacijedemokratije(Przeworski,1999:14).

Tok, troškovi i efekti tranzicionih promena u velikoj merizavise od igremoći i međusobnih odnosa i uticaja različitih grupaakerauokviruvladajućegiopozicionogbloka.Hantigton,polazećiod(ne) sklonosti promenama i kompromisima kao kriterija, unutarvladajućekoalicijerazlikujedvegrupeaktera:protivnikepromenailiberalne i demokratske reformiste a unutar opozicije takođe dve

Page 128: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

128 

 

grupe: demokratske umerenjake i revolucionarne ekstremiste.Tranzicioniprocesneodređujesamo(1) interakcija izmeđuvlasti iopozicijevećikarakterodnosa(2)izmeđudogmataireformatorauvladajućoj,kaoiuspostavljeniodnossnaga(3)izmeđuumerenjakaiekstremistaunutaropozicije. Uspostavljene (prećutne) koalicije irezultirajući odnos snaga uslovljavaju postojanje 3 ideal‐tipskaobrascailimodelatranzicionihpromena.

Transformacije predstavljajumodel u kome, kroz različitekonkretne faze i načine, od uspona reformatora, nadjačavanjaprotivnikapromenadokooptiranjadelaopozicije,predstavnicivlastiigraju ključnu ulogu u demokratskoj transformaciji (Hantington,2004:125‐127).

Zamenjivanje je model u kome je opozicija jedini akterdemokratskihpromena.Popraviluzamenjivanjeima3svojeključnefaze (1) borbu ujedinjene opozicije za smenu vlasti, (2) scenarijeobaranja vlasti i (3) konflikte unutar novih vlasti oko prirodebudućihkorakairasopodeledobitiiudelauvlasti.Pokazaćese,inaprimeru Srbije, da jemogućedanakonpromenadođedopovratka“reformisanih”snagastarogporetkaidelimičnenjegoverestauracije.

Izmeštanje je treći ideal – tipski model promena koji seodvija, prvenstveno u momentu uspostavljene ravnoteže snaga,odnosnopat‐pozicije,krozprocespregovaranjaizmeđureformatorauvlasti iumerenjakauopoziciji, koji istovremeno imaju interesdamarginalizuju ekstremiste u sopstvenim redovima (Hanntigton,2004:150).

Tranzicijasaprefiksomdemokratskapodrazumevauvođenjedemokratskih institucija i otvoren pristup njima, pre svega krozsloboduudruživanja ipolitičkogorganizovanja inezavisnosudstvo.No, glavna tranzicionadilema nije u tome da se uvedu ustanovekojećeomogućitipromenuvlasti,većdilemaupogledutogadalićenakonnarednihizboranekomepastinapametdateustanoveukineipočnedaobnavljaustanovestarogrežima.Problemsaokončanjemtranzicije dolazi odatle, smatrao je Hantington, što nakon njenogpočetka, po pravilu, sledi razočaranje u demokratiju kojemože darezultira obrtom u politici vlade i pokušajem restitucijenedemokratskogporetka.“Demokratijaneznačidaćeproblemibitirešeni; ona znači da ljudi na vladajućim položajima mogu bitipromenjeni; a njihova promena kad probleme ne reše predstavljasuštinudemokratskogponašanja.Demokratijepostajuučvršćene

Page 129: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

129 

 

(tranzicija se okončava) kad ljudi shvate da demokratijapredstavlja rešenje za problem tiranije, ali ne obavezno i zadrugestvari”(Hantington,2004:251).

Dabisejošpreciznijemoglorećikadasetranzicijaokončava,Hantingtonuvodikonceptkonsolidacije.Tranzicijakademokratijije okončana kada se demokratija konsoliduje. Jedan kriterijum zakonsolidacijumožedabude testdvesmeneelita (the two‐turnovertest). Po tom testu, demokratija je konsolidovana kada političkagrupa koja je preuzela vlast nakon sloma nedemokratskog režimaizgubinaizborimaipredavlastmirnimputem,apotomsenavlastvratesnagestarog(nedemokratskog)režima,paioneizgubevlastipredajujemirnimputem(Hantington,2004:255).

UsvojojstudijiodemokratskojtranzicijiikonsolidacijiHuanLinc i Alfred Stepan ističu da je postojanje suverene državesuštinski preduslov za demokratski razvoj. “Demokratija je oblikupravljanja modernom državom. Na taj način, bez države nijemogućamodernademokratija”.(LinciStepan,1998:32).

Da bi se demokratija učvrstila, Linc i Stepan smatraju da,poreddelotvornedržave,moradapostojiipetinteraktivniharenakoje utiču pozitivno jedna na drugu: (1) slobodno i aktivnograđansko društvo; (2) relativno autonomno i cenjeno političkodruštvo;(3)vladavinaprava,čimesegarantujugrađanskeslobodeisloboda udruživanja; (4) državni administrativni aparat koji novademokratska vlada može valjano upotrebiti i (5)institucionalizovanoekonomskodruštvo.

“Civilnog društva nema bez prethodne, ili bar paralelneemancipacije podanika u samosvesnog i odgovornog građanina,osetljivog na uzurpaciju svojih prava, ali i spremnog na ispunjenjesvojih građanskih obaveza. Korpus prihvaćenih i upražnjavanihprava i obaveza građane jasno razlikuje od podanika, odnosno odbahatihprimitivaca iliod infantilnihosobanespremnihdaprihvateodgovornostibriguosebi”.(Stojiljković,2007:24).

Na osnovu toga možemo zaključiti da je polazna tačkakoncepta civilnog društva građanin sa svojim individualnimcivilnim pravima, a da su u njegovom središtu građanskeorganizacije i udruženja (nevladine neprofitne organizacije, mediji,crkveneorganizacijeireligijskegrupe,sindikati,kaoibrojnelokalneinicijative za razvoj zajednice). Dakle, unutar građanskog društva

Page 130: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

130 

 

moguse razlikovati trinivoa:“građanikaopojedinci, individue;udruženja odnosno asocijacije građana, društveni pokreti igrađanskeustanove;ijavnost”(Pavlović,2006:58).

Moderna demokratija i moderna demokratska društvanastaju odvajanjem privatnog i javnog, države i društva, i opstajukroz sinergiju i simbiozu ta dva polja. Jedino robusno civilnodruštvo, sa svojom sposobnošću da rađa političke alternative inadzirevladuidržavu,možepomoćidatranzicijaotpočne,pomoćiupružanjuotporapovratkunastaro iudovršenjuprocesa tranzicije,kao i učvršćenju i produbljenju demokratije. U svim fazamademokratskogprocesa,prema tome,aktivno inezavisnograđanskodruštvojeodneprocenjivekoristi.

Drugu arenu čini uspostavljanje autonomnog, legalnog ilegitimnog, pluralnog političkog društva. Za demokratskopolitičko društvo od ključnog značaja su: političke stranke, izbori,odgovarajuća izborna pravila, politička vođstva, međustranačkisavezi i zakonodavstvo. To su sve elementi koji omogućuju da seodabere demokratska vlada i da se nad njom vrši odgovarajućinadzor. Dakle, političko društvo je snabdeveno i uređenodemokratskim političkim i izbornim zakonodavstvom – “pravilimaigre” koja reguliše finansiranje, odvijanje i tok političke i izborneutakmice na takav način da se, bar principijelno, borba zaupražnjenomestovlastiodvijapodjednakimuslovima.

Da bi se odgovarajući stepen autonomije i nezavisnostigrađanskog i političkog društva razvio, a samim tim i demokratijaučvrstila, potrebno je obezbeditivladavinuprava koja predstavljatreću arenu. Vladavina prava podrazumeva, pre svega, (1)legitimnost vlasti. Državna vlast treba da izražava stvarnu voljugrađana,tj.trebadabudeizrazpristankanaroda(consensuspopuli)dobijenog na slobodnim i neposrednim izborima u političkojkonkurencijiukojojsusvepolitičkesnageimalejednakemogućnostiza pridobijanje glasova birača. Takođe, vlast ne sme bitikoncentrisana kod jednog jedinog državnog organa, već mora bitiraspoređenanavišenosilaca,čimesepostiže(2)ravnotežavlastiiuspostavlja vladavina zakona. Vladavina prava podrazumeva iustavnost izakonitost,odnosnovladavinuobjektivnevolje izraženeu ustavu i zakonima, koji unapred propisujući pravila ponašanjanosilacavlasti isključujusamovoljupojedinca i voluntarizam.Ustavmora jemčiti (3) ljudska i građanska prava, a zakone mora da

Page 131: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

131 

 

tumači jedan (4) nezavisan sistem pravosuđa, a sve to treba dapodržava (5) jedna izrazitapravnakulturau civilnomdruštvu.Dakle,dabi seuopštemoglogovoritiovladaviniprava, vlastmorabitiograničenapravom.Sviznačajniakteri,anaročitodemokratskavladaidržava,morajupoštovatiipodržavatiprimatprava.

Četvrtu arenu konsolidovanja demokratskih procesa iinstitucija čini uspostavljanje “dobre uprave i dobre vladavine”.“Ona podrazumeva stvaranje profesionalne, kompetentne,odgovorne(inadnevnepolitičkepritiskerezistentne)javneuprave,sposobnedausmeravarealizovanjeusvojeneekonomskeisocijalnepolitike”(Stojiljković,2007:24).

Dakle, potrebno je da postoji država koja funkcioniše idržavni administrativni aparat koji demokratska vlast može daupotrebljava.

Najzad, institucionalizovano i pluralno ekonomskodruštvo predstavlja petu arenu koja je neophodna da bi sedemokratija učvrstila. S jedne strane, Linc i Stepan smatraju da nemože biti učvršćene demokratije ako je reč o dirigovanoj privredi,ako se sva imovina nalazi u rukama države i ako isključivo onadonosiodlukeosvimcenama,radnojsnazi,snabdevanjuiraspodeli.

S druge strane, oni tvrde da moderne konsolidovanedemokratije ne može biti i ako je u pitanju čisto tržišnaprivreda, jer se ona nemože održati bez određenog stepenadržavne regulacije. Tržištu su, naime, potrebni: propisi okompanijama,regulisanjeberze,standardizamere,atakođeimereza zaštitu svojine, kako javne tako i, privatne, a sve to zahtevaintervenciju države u privredi. Dakle, moderni konsolidovanidemokratski režimi zahtevaju niz normi ponašanja, institucija ipropisakojeLinciStepannazivajuekonomskodruštvo.

Konačno, “Demokratska tranzicija je završena kada jepostignutadovoljnasaglasnostopolitičkimpostupcimazadolaženjedo jedne izabrane vlade, kada vlada dolazi na vlast na osnovuslobodnihisveopštihizbora,kadatakvavladaimafaktičkuvlastdastvara novu politiku i kad izvršna, zakonodavna i sudska vlast nemora da de jure deli vlast sa drugim organima” ( (Linc, Stepan,1998:15).

Page 132: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

132 

 

“MAPIRANJE”DEMOKRATIJE

Na drugoj strani, ključni formativni pojam ‐ demokratijapripadakategorijivelikih,vrednosno i simbolički “prenapregnutih”,pojmova koji se opiru sažetim i jednostavnim definicijskimodređenjima. Sastavni deo svakog koncepta demokratijepredstavljaju, međutim, četiri ključna kriterijuma pomoću kojih jemoguće razlikovati demokratske od nedemokratskih poredaka. Tosu:

1. formativni, izvorni kriterijum – koji podrazumeva davrhovnu vlastmora da ima narod (demos), da je on “izvor i utokavlasti“.

2. otvorenost – demokratija podrazumeva da je režimotvorenzatakmičare(političare)isudije(građanekojiučestvujunaizborima), da su propozicije takmičenja poštene, da ne postojepreprekeupolitičkojkomunikaciji,dajeradizvršnevlastiotvorenzajavnost. Dihotomija otvoreno/zatvoreno je veoma važna zarazgraničenje bilo kog tipa demokratskog poretka od bilo kog tipanedemokratskogporetka;

3.održavanje izbora – izbori suvažni jer seudemokratijipravo na vladanje izvodi iz izbora. Nedemokratski režimi neodržavaju izbore. Oba osnovna oblika nedemokratskih režima,totalitarniiautoritarni,ostavljajuistinaneštoprostorazapolitičkiilisocijalni pluralizam, ali ne postoji nedemokratski režim koji bipodrazumevaoslobodneiferizboreikojibiomogućiosmenuvlastinaizborima(Linz,2000:80);

4. postojanje institucionalizovane neizvesnosti –demokratija je režimukome je ishod izboraneizvestan.Proceduresu unapred poznate i sigurne, ali, upravo zbog toga, njihovi ishodinisu.Utomsmislumožemorećidadonošenjeodlukaudemokratijigenerišesistempravila,aneljudi.Nadrugojstrani,“režimmožemosmatrati (nedemokratskim) ukoliko on poseduje određen aparatmoći sposoban za menjanje ishoda institucionalizovanih političkihprocesa”.(Przeworski,1988:60);

Bez pretenzije da preciznije definišemo sam, složen irazvojan, pojam demokratije i odredimo operacionalno aktuelnemodalitete demokratskih režima, kao metodsko uporište poslužilanam jepodelapolitičkihporedakaAndreasaŠedleranaautoritarne

Page 133: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

133 

 

režime i elektoralne (izborne), liberalne i razvojne (napredne)demokratije,odnosnorazvojnoiprocesualnoshvatanjedemokratije(Schedler,2001:149‐152).

Izbornudemokratiju,uoslonunaLipseta,možemoodreditikao“institucionalniaranžman”ukomesveodrasleosobeimajumoćda glasaju na slobodnim i poštenim kompetitivnim izborima, zasvoju glavnu izvršnu vlast i za nacionalnu zakonodavnu vlast(Lipset;2006:39).

Naredni, “viši” nivo predstavlja koncept liberalnedemokratije.Poredizbornedemokratije,onpoDajmonduuključujejoš tri principa: a) ne postoji “rezervni” domen vlasti koji nijepotčinjen izabranim organima vlasti (misli se pre svega na tajneslužbe, vojsku i policiju); b) postoji horizontalna odgovornost imeđusobno ograničavanje tri grane vlasti; c) postojanje efektivnihgarancija za ostvarivanje individualnih i kolektivnih građanskih,ekonomskih,socijalnihipolitičkihprava(Diamond,1999:11‐13).

Konceptustavnedemokratijepodrazumevada,osimširokogspektra političkih sloboda, slobode političkog organizovanja iaktivnog građanstva, postoji i sistem uzajamne kontrole iograničenja: jedna vlast mora da ograniči drugu (checks andbalances). Ograničenja moraju da budu ustavna, što znači da nesmejudabudupredmetsvakodnevnepolitičkerasprave.

Konceptpolitičkeodgovornostikojiiziskujemodelustavnedemokratijejestedvodimenzionalan.

Prvo,onpodrazumevaobavezuslužbenikadaodgovarajujavnostizasveštorade.

Na drugoj strani, koncept odgovornosti podrazumeva daregulatorna tela i agencije imaju zadatak da službenicima igrađanimanametnu sankcije ukoliko se ispostavi da su prekršilizakon. U listu delatnika odgovornosti spadaju stalna izbornakomisija, agencije za finansijsku kontrolu (državni revizor),antikorpuciona tela, zaštitnik ljudskihprava,kao iadministrativni iustavnisudovi.

Page 134: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

134 

 

KONSOLIDOVANE–“UKOTVLJENE”I “MANJKAVE”DEMOKRATIJE

Naravno, između elektoralne i stabilizovane, konsolidovaneili“ukotvljene”liberalnedemokratije(Merkel)postojiuzemljamautranzicijičitavnizprelaznihoblikakojeMerkelnaziva“manjkavimdemokratijama”poput:

‐ekskluzivnihdemokratijakojeodređeneskupineisključujuizefektivneparticipacije;

‐ neliberalne demokratije bez dovoljno razvijene pravnedržave;

‐ delegativne demokratije koja vlast koncentriše u rukamaizvršnevlastiili

‐ demokratije enklava u kojima je stvarna moć u rukamaneizbornihorgana islužbi,odnosnospoljnihveto ‐ igrača(Merkel idr.2003:69‐72).

Polazno Merkel konstatuje da ukotvljene (embedded)demokratije zaviseodpetparcijalnih režima:demokratski izbornirežim, politička prava participacije, građanska prava, horizontalnaodgovornost i garancije da je stvarnamoć vladanje u rukama onihkojisulegitimnoizabrani(Merkel,2005:4).

Merkel očito uzima u obzir institucionalne garancije kojetrebadaobezbedepravilnofunkcionisanjesistemakojidemokratskuproceduru neće svoditi samo na čin glasanja. Idući korak dalje,Merkelsmatradasuneophodnekakounutrašnjaukotvljenost,kojapodrazumevaskladsvihpomenutihpetparcijalnihrežimausmisludajedandrugogpodržavaju,takoispoljašnjuukotvljenost,nakojuznačajno utiču socioekonomski kontekst, civilno društvo imeđunarodneiregionalneintegracije(Merkel,2009:24‐29).

Posebno značajnim, međutim, smatramo Merkelovukonnstataciju damanjkave demokratije nisu nužno tranzicionirežimi,većuzavisnostiodspecifičnihuslovamogutrajatiiduževreme.(Merkel,2005:18).

Drugi naziv za Merkelove demokratije enklava su“demokratije niskog intenziteta”, gde je građanin slobodan da

Page 135: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

135 

 

bira,ali jenjegovasudbinaodlučenanadrugommestu,najčešćenatržištu.

Sličnuporuku,ovogaputanamenjenupolitičkimakterimanaBalkanu, Ivan Krastev će definisati konstatacijom da sve partije ikoalicije u vreme izborne trke uđu u strasnu ljubavnu vezu sabiračima, a nakon izbora u brak sa međunarodnim finansijskimorganizacijama, odnosno da možete lako menjati vlade ali ne ipolitike. Posledično, nastaju dve komplementarne tendencije:populistički mažoritizam i rastuća manipulativnost političkeelite. Za demokratiju je podjednako opasna i populistička tiranijavećine, kao i sprečavanje “opasne i neodgovorne većine” daformuliše svoju volju, tako što se građanima prilikom glasanja,sužavarealnamogućnostizbora,odnosnoprinuđenisudabirajuistiproizvodurazličitimpakovanjima(Krastev,NIN,10.01.2008.str62‐64).

Tezu o relativnoj trajnosti manjkavih demokratija još jeradikalnije argumentovaoTomasKaroters.On je je u svojoj analizipod indikativnim nazivom “Kraj tranzicione paradigme” ukazao namogućnost da tranziciona paradigma kao takva može počivati napogrešnimpretpostavkama idamnogedržavezakojeseverujedaneumitno napreduju u fazama konsolidacije, u stvari ostajuzaglavljene u nepotpunim demokratskim formama koje se mogunazivati različitim imenima od fasadne demokratije, neliberalnedemokratije,pseudo‐demokratije.

Karoters ove oblike naziva političkom sivom zonom. Zasivu zonu su karakteristični određeni nedostaci kao što suzloupotreba zakona i korupcija, nizak nivo poverenja u institucije,samim tim ideficit legitimiteta, lošeupravljanjedržavom, svođenjeulogegrađanaicivilnogdruštvanačinglasanja.

Onoštojekarakterističnozadržaveusivojzonijestedatakvostanjenijenužnoograničenogtrajanja,možeseustaliti ikaodominantnipolitičkiobrazac.

Dva osnovna obrasca karakteristična za sivu zonuKarotersnaziva nesigurni pluralizam i politika dominantne sile. Kaopolitički obrasci koji ostvaruju privid demokratije, oni određenimmehanizmima uspevaju da održe stabilnost, u prvom slučajuprenošenjem vlasti između elita koje su izolovane od građana, u

Page 136: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

136 

 

drugom, držeći opoziciju pod određenom vrstom kontrole(Teokarević,Sekelj,2004).

POSTLIBERALNEDEMOKRATIJE

Na drugoj strani, osnovno polazište Dajamonda, kao iŠedlera, jeda jedemokratijauprocesupromenairazvoja,odnosnodaseonamožeunaprediti iprodubititakodapolitičkakompeticijamože biti otvorenija i poštenija, socijalna i politička participacijagrađana može biti veća, izabrani funkcioneri odgovornijimgrađanima a građanske slobode još zaštićenije i vladavina pravaboljaiefikasnija(Diamond,1999:10‐18).

U tom okviru postoje mnogi normativni modeli i tipovipostliberalnih demokratija koji nastaju na kritici liberalnedemokratijeinjenihinherentnihograničenja,presvegasvođenjana“demokratsku metodu” takmičenja između političkih elita(Šumpeter).

Prema tipologiji Klausa Bajmea (Beyme,2007:23) u ovuširokugrupuspadaju:

‐participativnademokratija(Pateman,Barber);

‐ republikanizam (Pacock) koji u svim svojim strujamapolaziodsuverenitetagrađana;

‐deliberativnademokratija(Habermas);

‐dijaloškademokratija(Gidens)i

‐kosmopolitskailitransnacionalnademokratija(Held)

PRETPOSTAVKE“UKOTVLJAVANJA”DEMOKRATIJE

U “tranzitologiji” teorijskoj i, posebno, istraživačkojprodukciji o demokratskim tranzicionim promenama i uslovima zaukorenjivanje i stabilizaciju demokratije, ukazuje se na mnoštvorazličitihkonkretnihokolnostiifaktorakojipogodujutimprocesimaili ih pak otežavaju. Ovom redu pristupa pripadaju i većkomentarisaniHantingtonovimodeli tranzicionih promena ili Linc‐

Page 137: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

137 

 

Stepanove arene demokratizacije. Merkel takođe kao faktore kojiutičunauspostavljenudinamikuiefektepromenanavodi:putinivomodernizacije, privrednu (de)konjukturu, socijalni kapital i civilnodruštvo, proces stvaranja države i nacije, tip prethodnog režima,način tranzicionihpromena, političke institucije, kao i okvirne (ne)povoljnemeđunarodneodnose(Merkel,2009:35).

Operativno najupotrebljivijim pristupom čini nam seBičemovih deset hipoteza o procesu tranzicije i uslovima zademokratsku konsolidaciju, koje ćemo testirati na primerudemokratsketranzicijeuSrbiji,izemljamaregiona.

Prvedveodnjihseodnosenaneposrednikontekstpromena–nakarakterprethodnog režima i sammetod i načinpreuzimanjavlasti kao limitirajuće ili pak pospešujuće faktore za demokratskukonsolidaciju. Širidruštveni okvir i determinantu efekata tranziciječine iključni, istorijski formiranikulturni ietničkirascepi injihoveaktuelne reperkusije. Neposrednih, daljih šest indikatora(ne)uspešnosti tranzicije vezani su za ostvarene ekonomske isocijalne učinke nakon promena, kao i odabir, okolnostimaprimerenogpolitičko‐institucionalnogdizajna(Beetham,1999).

Prvahipoteza:Karakterprethodnog režimabitnoutičena izglede za prihvatanje i konsolidaciju demokratskihpromena.

Sinonim Balkana kao regiona, odnosno sadržaj pojma“balkanizacija” čine slabi, fragmentirani,međusobnosuprostavljeni,nestabilni i autoritarni režimi sa tek krhkim, diskontinuiranimnatruhama demokratskog nasleđa. Čitavom regionu zajedničko je iprethodno autoritarno real‐socijalstičko iskustvo. Neka vrstacinizma istorije je da se upravo njegova najmekša, “socijalističko‐samoupravna”karikaraspuklananajdramatičnijiinajkrvavijinačinnaprostorueks‐Jugoslavijekojasepraktičnoraspala,iraspadasejošuvek,ponacionalnimšavovima.

Nakon toga, primera radi, u Srbiji je došlo do promena tekkada jevećinagrađanashvatiladasevišenemoženipreživetipodprethodnim režimom.Međutim, ni danas veliki broj ljudi ne uviđadirektnu vezu između autoritarnog i nacionalističkog iizolacionističkogrežimainasleđairealnetežinesopstvenesituacije.Višegodišnje ispiranje mozga putem kontrolisanih medija,neprijateljski stav prema regionalnom imeđunarodnomokruženju,

Page 138: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

138 

 

ali i nejedinstvo unutar “nove” političke elite i, možda pre svega,kratko političko pamćenje masa, omogućili su da snage otporademokratskim promenama prežive i da nacionalni i socijalnipopulizam imaju političku snagu i deceniju nakon započetihpromena.

Druga hipoteza: Način prelaza ka demokratiji utiče nanjenupotonjustabilizacijuikonsolidaciju.

Vrednost osnovnog postulata ovde zapravo ima stav damirno i nenasilno preuzimanje vlasti, predstavlja pozitivnu iolakšavajuću okolnost za konsolidaciju demokratskih promena istepenprihvaćenostidemokratije.

Tako su, recimo, imajući u vidu težinu situacije, političkepromene u Srbiji iz oktobra 2000‐te godine ostvarene na najboljimogućinačinposamumogućnostdemokratskihpromena,odnosnopobedom na izborima i mirnim preuzimanjem vlasti. Mirna“oktobarskarevolucija”je,međutim,plodkombinovanja(1)slabostii promašaja Miloševićevog režima, (2) izborne pobede, ranijeposlovično gubitničke i podeljene opozicije, koja je u velikoj merirezultat (3)spoljneg pritiska i (4) ogromnog unutrašnjegnezadovoljstva, ali i (5) dogovora o neintervenciji i uspostavljanjakompromisasadelovimaMiloševićevogvojnogipolicijskogaparata.

Međutim, upravo ono što je omogućilo i olakšalo promene –sama širina uspostavljenog kompromisa, se postavlja kaoproblem za konsolidaciju demokratije koje nema bez reza ijasnog diskontinuiteta sa prethodnim režimom, njegovimdirektnimeksponentimai,jošpre,autoritarnomikoruptivnompraksom.

Treća hipoteza: Tržišna ekonomija i na njoj baziransocijalno ekonomski pluralizam, čine nužan ali ne i dovoljanuslovzademokratiju.

Tržišna ekonomija zapravo ima tri osnovna pozitivna itakođe tri negativna dejstva na demokratske procese. Pozitivnadejstva tržišne ekonomije na stvaranje “demokratskog sentimenta”semanifestujuutomeštoona:

a) bar indirektno vodi nastanku političke kompeticije itržišta. Ona u znatnoj meri, izjednačava glasače i potrošače i tako

Page 139: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

139 

 

stimulišegrađanedaprocenešta jeod“političkeponude”najvišeunjihovominteresu,odnosnovodikastvaranjuracionalnogbirača.

b)pospešujeautonomijuiemancipacijunepolitičkihsferaodpoljapolitike,umanjujućitakomoćbirokratskogaparata.

c) tržište, i direktno i indirektno, utiče na ograničavanjepolitičkemoći pre svega tako što odvaja utakmicu za ekonomsku ipolitičkumoćudve,barrelativnorazličitesfereiarene.

Negativna dejstva tržišne logike i prakse na održivostdemokratijeseogledajuutomešto:

a)rastući,posebnodrastični(novobogataški‐tajkunski)oblicinejednakosti bogatstva, koji nastaju pod dejstvom “slobodnogtržišta”mogudaugrozesamuefektivnostpolitičkejednakosti.

b) rasprostranjena nezaposlenost, siromaštvo i socijalnaizolovanost i isključenost, nastali usled oscilacija u tržišnojekonomiji,mogudaugrozedemokratiju iusmerepodrškumasakaautoritarnim formama politike, odnosno vode uspostavljanjurazorne veze populističke političke demagogije vođa i kulturezavisnostimasa.

c)generalizacija tržišnihprivatnih interesa, takođemožedadovededoerozijeetosajavnoginteresa,posebnoujavnimslužbama,odkojihzavisiintegritetjavnogsektoraivodi,gotovoepidemijskomširenjupolitičkekorupcije.

Protivrečno dejstvo početnih koraka neinstitucionalizovanetržišne ekonomije na demokratski razvitak Srbije i svih zemaljaregionajeizrazitoveliko.

Posledično, neuviđanje potrebe i neuspeh u nastojanju da seistovremeno gradi ofazivna razvojna strategija, skladnouvezana saformiranjem čvrstih, tržišnih pravila igre, antikorupcionimzakonodavstvom i aktivnom socijalnom politikom doveli su doerozijepoverenjaupolitičkeaktereiinstitucijeipojavenostalgičnogžala(presvegatranzicionihgubitnikaistarijihgeneracija)“zastarimdobrim vremenima” sigurnosti, zbrinutosti i (privida) jednakosti usocijalizmu.

Četvrtahipoteza:Šansezademokratskukonsolidacijuseuvećavajusauspehomuekonomskomrazvoju.

Page 140: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

140 

 

Ovde je zapravo ponovo reč o, više puta konstatovanoj igotovo dramatičnoj, potrebi da demokratski poredak u nastajanjudemonstrira svoje sposobnosti, makar i postepenog ali stabilnog iizvesnog ekonomskog razvoja. Čini se nespornim uverenje da oduspeha i brzine ekonomskog oporavka, u velikojmeri zavise i samkvalitet i dometi demokratizacije i prihvaćenost demokratije kaovrednosti.

Stabilizovanjeikonsolidovanjedemokratijejenaimeizrazitoteško u uslovima rastućeg siromaštva, nejednakosti i paralelnepolitičke nestabilnosti i postojanja snaga koje zagovaraju promenurežima. Karakter odnosa između (rastućeg) nivoa ekonomskograzvojaiuspostavljanjaistabilizovanjademokratskihinstitucijanijepravolinijski odnosno uzročno‐posledičan. Autori koji su se baviliovim pitanjem poput Lipseta, Dala ili Pševorskog konstatuju daekonomskirast jestenužan,alineidovoljanuslovzastabilizovanjedemokratije. Ekonomski rast posredno doprinosi stabilizovanjudemokratije tako što postoji prag razvoja koji garantuje opstanak,odnosno“preživljavanje”demokratije.Pševorskiističedasenijednademokratija nije urušila ukoliko je dostigla prihod po glavistanovnika veći od 6055 dolara, odnosno nivo Argentine iz 1975.godine(Przeworski,2004:9‐12).

Na drugoj strani, razvijen i poodmakli procesglobalizacije donosi jasne limite ekonomskim politikamanacionalnihdržavaiuvećanuulogumeđunarodnihekonomskihi finansijskih institucija i aktera. Oni svojim potezima mogustimulisatiilidestimulisatiekonomskiisocijalnirazvojiuslovljavatiproces ekonomskih i političkih reformi u zemljama u tranziciji.Otvoren proces pridruživanja i težnja postkomunističkih evropskihzemaljadaispuneusloveipostanučlaniceEUpredstavljajuuovompogledugotovoparadigmatičanprimer.

Peta hipoteza: Specifične forme delovanja i ponašanjaklasa utiču na šanse za konsolidaciju demokratije –demokratske tranzicije nema bez stvaranja i održanja široke,bar relativno većinske, proreformske socijalne i političkekoalicije.

USrbijiičitavomregionujetokomdevedesetihdošlodojakesocijalnepolarizacije imasovnogosiromašenjakoje je, porednižih,pogodilio i srednje slojeve koji su inačemasovna socijalna osnovademokratije. Tom procesu su na prostoru eks‐Jugoslavije dodatno

Page 141: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

141 

 

doprineli i ratnisukobi i razaranja ili,uslučajuSrbije,merekoje jemeđunarodna zajednica preduzimala (od sankcija i izolacije dobombardovanja).

Iako su srednji slojevi, kao i obrazovaniji i kvalifikovanijidelovi radništva, iskazali svoju životnu zainteresovanost zademokratske promene, njihova realna društvena težina je ne samojoš uvek slaba, već semože očekivati da će im ekonomskapozicijabiti, bar srednjoročno i nadaljeugroženauprocesu restruktuiranjaprivredei“društvenihdelatnosti”(Pavlović,2003:82).

Socijalnidijalogidogovorvlade,poslodavacaisindikataosadržajima,dinamici i “ceni” tranzicionih,ekonomskih isocijalnihpromena koji rezultira paktom o razvoju, konkurentnosti izapošljavanju,jeteškoalinužnorešenje.Onopodrazumevazrelostiodgovornostsvihaktera.Istovremeno,tojejedinipouzdaniputkojivodi ka stabilizaciji demokratskog poretka (Stojiljković,Mihailović,2010:7‐30).

Šestahipoteza:Društvapodeljenana jasnodefinisane iistorijskiantagonističkekulturnegrupe imaćevelike,dodatneteškoćeuodržavanjudemokratije.

Ovahipotezajenatragičannačindemonstrirananaprostorudruge Jugoslavije. U postkomunističkim zemljama, iako se gotovosvuda težilokulturnojapresvegaetničkojhomogenizaciji,kulturnidiverzitet može, bar principijelno da ima dvostruko, ambivalentnodejstvo na demokratiju. S jedne strane on očito može da vodikonfliktupaigrađanskomratu.Nadrugojstrani,očuvanjekulturnerazličitosti podrazumeva jačanje demokratskih ustanova i(konsensualnih) procedura odlučivanja, kao i postojanje nakompromis i dogovor usmerene, kompetentne i odgovorne,nacionalnepolitičkeelite(Liphart,2003).

Sedma hipoteza bavi se različitim demokratskimkapacitetima, odnosno spojivošću vodećih religija i religijskihdoktrina sa liberalno‐demokratskim institucijama i njihovimkonsolidovanjem. Još od Veberovog rada Duh kapitalizma iprotestantska etika važi uverenje da, za razliku od protestantskogduhanaglašenog individualizma iodvojenosticrkve idržave,drugetotalizirajuće religije imaju ambivalentan odnos premademokratskiminstitucijama.PosebnosunaprostorueksJugoslavijebileraširenetezeodemokratskimlimitimaautokefalnogisabornogi

Page 142: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

142 

 

prodržavnog pravoslavlja i političkom teokratijom impregniranogislama. Crkve i verske organizacije su ne retko bile, unutar krize iraspada multinacionalne i multikonfesionalne Jugoslavije, posebanpredmet ideološke prerade i manipulacije. Ratu, odnosno sukobusuprostavljenihnacionalnihpolitičkihplatformiioligarhija,dodavanjeatributverskograta.

Verske institucije i dostojanstvenici su bar indirektno staliiza formiranja “svojih” nacionalnih država. Iskustvapostkomunističkih evropskih zemalja pokazuju da religijskezajednice manje ili više (Poljska) aktivno pomažu obaranjeateističkogrežimaiuspostavljanjeizbornedemokratije.Ostajeotvoreno pitanje kakvu će poziciju praktično zauzeti kadaproces liberalizovanja iprodubljivanjademokratijenadnevnired postavi pitanje antidiskriminativne politike, tolerancijepremasvetonazornim,verskim,seksualnimmanjinamairodnejednakosti.

Daljesledetrihipotezekojeseodnosenapreuzetipolitičko‐institucionalni dizajn i prihvatljivost i primenjivost i kvalitetuspostavljenihpolitičkihproceduraiinstitucija.

Osma hipoteza: Predsednički sistemi sumanje trajni i“upotrebljivi”negoparlamentarni.

U ovoj hipotezi nije reč samo o komparaciji dva političkasistema po kriterijumu njihove trajnosti, već i o tome da većinaautorasmatradasuparlamentarnisistemistabilniji,kao ida imajumnogo veće kapacitete za političke kompromise od predsedničkih.Parlamentarnisistemi,popravilu,ublažavajuapredsedničkisisteminajčešće jačaju dualnu političku polarizaciju. Pored toga,predsednički sistemi su nefleksibilni i, po pravilu, teže seprilagođavaju izmenjenom socijalnom i političkom kontekstu. No,ovdeseraditekonačelnoj,idealtipskojraspraviiargumentaciji.

Primeraradi,uSrbijinakonpromenaiz2000‐te,raspraveoodnosu parlamentarizma i prezidencijalizma, odvijaju se u vrlospecifičnim, konkretnim političkim interesima impregniranimokvirima i okolnostima. Prvo je, duže od dve godine napredsedničkojfunkcijitakoopstajaočovekprethodnogrežimaMilanMilutinović, koji se “nijemešaou svojposao” što je svakakovodilodelegitimiranju funkcije predsednika. Zatim, predsednički izbori,zbog visokog izlaznog cenzusa ili “tihog” bojkota relevantnih

Page 143: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

143 

 

stranaka više puta nisu uspeli. Objašnjenje za takav ishod treba,međutim, tražiti u rigidnosti izbornog zakonodavstva, odnosnosukobu unutar demokratskog političkog bloka, pre nego uograničenjimapolu‐predsedničkogsistema.

Onoga trenutka kada je uklanjanjem izbornog cenzusa od50%+1 izašlih građana otklonjena manipulacija bojkotom izbora isve relevantne opcije izašle, sa “jakom kandidatima” izbori zaPredsednikaSrbijesuponovozadobilismisaoikredibilitet.

Nadrugojstrani,ugotovosvimzemljamaregiona,parlamentjeslabipodeljen,strankesunedovoljnoprofilirane,stranačkisistemslabinerazvijenaizvršnavlast,uodnosunanjihprejaka.Potrebnomse pokazala stabilizirajuća funkcija predsednika koji se bira naneposrednim izborima ali uz jasan i ograničen krug njegovihovlašćenja,odnosnosistempodeljenebikefalne–“dvoglave”izvršnevlasti.

Deveta hipoteza: Proporcionalni izborni sistemi usloženim i podeljenim društvima dovode domanje violentnihpolitičkih raskola od različitih varijanti većinskog sistema.Iskustvo i praksa dosadašnjih izbora pokazuje, međutim, da jenajoptimalnije rešenje razumna i odmerena kombinacija ova dvaizbornamodela. Sami građani, zbog sve veće otuđenosti stranačkepolitike i izbornih kombinatorika lidera, pokazuju, naime, i ponalazima istraživanjaopredeljenjekaprihvatanjupersonalizovanogizborapojedinačnog“kandidatasaimenomiprezimenom”.

Deseta hipoteza: Održivost demokratije se uvećavaprimenomsistemarazvijeneregionalneilokalnesamouprave.

DejvidBičamakcenatstavljanapotreburazvojaregionalneilokalne samouprave, kao jednog od važnih uslova demokratskekonsolidacije. Praktično, radi se o primeni principa vertikalne ihorizontalnesupsidijarnosti,odnosnopraviladajenajboljeprocesodlučivanja spustiti, kad god je to moguće i optimalno, na nivolokalnih zajednica i sredina (vertikalna supsidijarnost), odnosnoprepustiti da probleme rešavaju, u dogovoru sa lokalnim vlastima,sami građani i njihove asocijacije i inicijative (horizontalnasupsidijarnost).

Page 144: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

144 

 

KONSOLIDOVANJEDEMOKRATIJE

Rekonbinujući različite indikatore i indekse mapiranja imerenja demokratije mogli bi zaključiti da, dve decenije nakonurušavanja jednopartijskih sistema Srbija kao da je zaglavljena uravnipolukonsolidovane,”manjkave”ili“defektne”demokratije.

Defektneilipolukonsolidovanedemokratije(Merkel)suzapravonestabilneipolitičkimkrizamasklonedemokratijekojeodlikuje:(1)partokratija i rezultirajuće (2) slabe strukture (parlamentarne)reprezentacije;(3)nepotpunadecentralizacijavlasti;(4)ograničeni,od stranih izvora zavisni potencijali civilnog društva; (5) uticaj“moćnika”‐ posebnih ekonomskih i političkih interesnih grupa namedije; (6) spori, nekonsistentni i na pritiske neotporni sudskiprocesii(7)slabikapacitetizasuzbijanjeraširenekorupcije.

Posredan dokaz dosegnutog, tek manjkavog i defektnogkaraktera demokratije, predstavljaju i kritičke sugestije sadržane uizveštajimaEvropskekomisije.

Sticanje statusa kandidata za prijem u EU u velikoj meri zavisiće,pored “tega Kosova”, od prihvatanja kritika vezanih upravo za“krhkozdravljedemokratije”.

VlastiSrbijemorajudokazatisistemskinapredakustvaranjuuslovazaefikasanradformiranihregulatornihikontrolnihorganaidalekoefektnijuborbuprotivraširenesistemskekorupcijeujavnomsektoru,počemusmonadnuevropskeliste.

Svojevrsnu blamažu predstavlja i “popravni ispit” iz reformepravosuđa. Pompezno najavljivana reforma pravosuđa je, zbognezakonitih procedura i netransparentnog postupka izbora ireizborasudijaitužilaca,odnosnosumnjiuuplivpolitičkihkriterijairazlogapriizborima,veomakompromitovana.

Prvi, strateški pravac promena upravo je vezan zastabilizovanje i konsolidovanje demokratije i nesmetanofunkcionisanje demokratskih institucija. Vlast treba da zaistastanuje na svojoj ustavno definisanoj adresi a ne da boravi uneformalnim sklopovima moći i u “rezervnim domenima vlasti”(Dajmond) među unutrašnjim i spoljnim veto igračima koji izvanjavne scene i definisane odgovornosti utiču na donošenje ključnih

Page 145: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

145 

 

odluka, uslovljavajući, ucenjujući ili čak korumpirajući oficijelnenosiocevlasti.

Ulogaorganizacijacivilnogdruštvajeda”guraju”ikontrolišupolje politike razvojem i primenom 4 komplementarne strategiješirenjauticaja:(1)krozmrežegrađanskihizakonodavnihinicijativa,(2) partnerstvo i saradnju sa organima države u formulisanju irealizovanju javnih politika i razvojnih strategija, ali i kroz (3)lobiranjeijavnozastupanjei(4)primenurazličitihoblikaradničkihprotestaigrađanskeneposlušnosti.

Page 146: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

146 

 

IXDINAMIKADRUŠTVENIHPROMENA:KRIZE,RATOVIIREVOLUCIJE

DRUŠTVENAKRIZA

"Napisananakineskom,rečkrizasesastojioddvaznaka‐jedanpredstavljaopasnost,drugipredstavljapriliku"(DžonKenedi)

Odomaćeno, prednaučno razumevanje krize dolazi iz jezikamedicine i označava kritični, prelomni momenat posle kogapacijent ili umire ilimu biva bolje. U dramaturškompak poimanjukrize u klasičnoj estetici, kriza je neka vrsta kušnje i čakobjektiviziranogstanjakojeakteruoduzimadeomoćiipravadokmunjeno razrešenje vraća identitet i oslobađa ga. Relevantan zapoimanjedruštvenihkrizajeposebno"dramaturškizakon"dakrizakaoprekretnicanedolazisamospolja,većjeizmenjenikontekstustrukturnoj vezi sa samim identitetom i bitnim svojstvimaakterausukobu.

Strogouzevši kriza, samapo sebi – u celini svoga trajanja irazličitih oblika manifestovanja, nije precizno odrediv pojedinačnikonflikt već pre arena na kojoj se odvijaju konflikti – njihovoizvorište i utoka. Kriza je proces izvođenja sistema iz stanjaravnoteže (procesualno), odnosno stanje neravnoteže sistema(punktuelno razumevanje krize – kriza kao rezultat, stanje).Krizapredstavljaizraz(proizvod)nedovoljnesposobnostisistemadase, unutar datog institucionalnog okvira i mehanizamasamoregulacije i kontrole,na zadovoljavajućinačin adaptira itransformiše,saglasnounutrašnjimispoljnimimperativimazapromenama. Sistem u krizi ne uspeva, na kraći ili duži rok, daodgovori zahtevima narasle složenosti i diferenciranosti unutarsopstvenih okvira ili da pruži adekvatne odgovore na višestrukeizazovekojidolazeizizmenjenogspoljnjegokruženja.

Univerzalnu, zajednički deljenu, karakteristiku krize čininajšire, Habermasovo, određenje kriza modernih društava kao«kriza koje nastaju kada struktura sistema dopušta manjemogućnostirešavanjaproblemanegoštobisemoraloupotrebitiza

Page 147: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

147 

 

održanje ustrojstva sistema. U tom smislu krize su stalne smetnjeintegracijisistema»(Habermas,1982:11).

DIMENZIJEI EFEKTIKRIZE

Moglobisezaključitidajevremekrizevremeunutarkogasezaoštravaju, multiplikuju i zgušnjavaju postojeće i rađaju novesuprotnosti(objektivnadimenzijakrize)ipojavljujusocijalniakteri‐snage promene koje osvešćuju jaz između zahteva koje upućujusistemuinjegovih limitiranihpotencijala/kapacitetada ihzadovolji(subjektivna,akterskastranakrize).

Unutar akutne, konfliktne faze krize na socijalnoj pozornicisudvevrsteaktera:akterikojiupravljajusistemomikoji nastojedapredupredeilipreusmerekrizu,injimasuprostavljeniakterikojiintenzivirajukrizuiugrožavajusistem.

Kriza čini evidentnom nužnost izmene postojećih tehno‐ekonomskih ili političkih i ideologijskih obrazaca proizvođenjadruštvenosti. Njome se ostvara prostor za razrešavanje društvenihkontradikcija na izmenjenoj osnovi odnosa moći i unutar nove(političke) formulesocijalneregulacije i integracije.Ukojojmerićedo toga zaista i doći, ili ćedruštvo zapastiu stanje regresije, zavisipresvegaododnosasnagaključnihakteraimereukojojsuraširenikrizniprocesi.

Sastanovištarazličiteširine,obuhvataidubinekrizemogućeje, unutar opšteg pojma krize, razlikovati: 1) krize pojedinihinstitucija i funkcija sistema (kriza vlade, parlamentarna kriza,monetarna ili energetska kriza); 2) kriza pojedinih podsistemadruštva(ekonomska,politička,legitimacijskakriza)i3)krizacelinesistema–sistemska,strukturalnakriza.

Kakav će biti tok i dinamika krize i koja je njena, skrivena,imanentna logika samo su neka od pitanja i brojnih nepoznanica –svakakrizajejednačinasamnoštvomnepoznatih.

Ono što krizu čini posebnim, složenim, graničnimfenomenom između umerenih i sistemskih konflikata, je upravomnogostrukost i ekstremna ambivalentnost i neizvesnost njenogishoda.

Page 148: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

148 

 

Gramši, u Zatvorskim beleškama, konstatuje da se «krizaupravo sastoji u činjenici da staro umire a novo nemože da buderođeno:utominterregnumupojavljujesemnoštvorazličitihsistemabolesti»(Gramši,1970:43).

Krizna situacija, odnosno trajni krizni procesi mogurezultirati stanjem/stanjima: 1) očuvanja sistema (odlaganjem irepresivnimpotiskivanjempromenailivršenjempseudopromena)umanje‐više neizmenjenom obliku; 2) njegove, kompromisne,reintegracije iakomodacije;3) radikalnom transformacijom; i4) raspadom sistema i nastajanjem novih celina, ili 5)retrogradnimpovratkomnastareobrascevladanja.

Ratoviirevolucijepredstavljajuutomkontekstu,ekstremnozaoštreneiradikalizovane,kriznemanifestacijei/iliishodekrize.

1. KARAKTER, LOGIKA I DINAMIKA AKTUELNE KRIZE

Aktuelna kriza planetarnih razmera započinje krizomhipotekarnih dugova , urušavanjem finansijskog sektora, odnosnokao kriza pohlepe za profitom ( 2007 – 2008. godine ) , nastavljarecesijom realne ekonomije, ali tokom 2010 i 2011. godine sepomera ka ozbiljnoj javnoj zaduženosti i budzetskom deficitu uključnimevropskimzemljama.Evropupotresajuekonomskakriza itzv. ‘’mereštednje’’kojimasebrutalnourušavajusocijalnadržava iteškommukomstečenaradničkapravau20veku.Radikalnalevicaje na marginama, ekstremna desnica jača a socijaldemokratskepartiješiromEvropesuupovlačenjuipreispitivanju.

Kriza u svojoj suštini označava kraj perioda visokih dobitakakoji se privatizuju i početak perioda u kome elite nastoje dasocijalizujugubitke,odnosnodaihprebacenateretdruštva.Unutarkriza javlja se dakle tendencija socijalizacije gubitaka praćenaprodubljavanjem socijalnih razlika . Po rečima Slavoja Žižeka većpostoji socijalizam, ali samo za bogate” Tu vrstu otrežnjujuće isnažneporukesadržii“DeklaracijaokupacijeVašingtona“ukojojsekonstatuje da je “ apsurdno da je u rukama 1 odsto 40 procenatanacionalnog bogastva ... U našem izbornom sistemu novac kojikandidati dobijaju za svoje kampanje od multinacionalnihkorporacija i bogatih pojedinaca obezvređuje volju naroda…Spregaizmeđu javnih funkcionera, lobista ibiznismenanesluži interesima

Page 149: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

149 

 

američkognaroda…finansijskekućesuprokockalenašeušteđevine,stanoveiekonomiju,avladaimjedozvoliladaprivatizujuprofitisocijalizujurizik(Politika,31.12‐2.1.2012.str.5)

DINAMIKA KRIZE

Tokom poslednje četiri decenije nakon završetka posleratnogdecenijskidugograsta,ostvarenogunutarkonceptaiprakse“državeblagostanja”, epicentar tektonske tenzije unutar “demokratskogkapitalizma”pomeraoseodjedneinstitucionalnelokacijedodruge,dovodeći do niza različitih, ali sistemski povezanih ekonomskihporemećaja.

U pogledu detektovanja logike i dinamike kriznog razvojaWolfgang Streeck postavlja plauzibilnu tezu da se, u okviru uskihmargina, unutar “ demokratskog kapitalizma” između profitne,tržišne logike i logike rasta socijalnih prava, mogu izdvojiti 4periodaispecifične(anti)kriznestrategije.(Streeck,2013)

DOBA INFLACI JE

Tokom1970‐ih, konflikt izmeđudemokratskih potraživanja zasocijalnom pravdom i kapitalističkih zahteva za raspodelom naosnovumarginalneproduktivnosti,ili„tržišnepravde“,uglavnomseodigravaonanacionalnimtržištimarada,gdesusindikalnipritiscinazarade, pod političkim garancijama pune zaposlenosti, izazvaliubrzanjeinflacije.

KRIZA JAVNOG DUGA

Kada je prikrivena inflatorna redistribucija putem snižavanjavrednostivalutepostalaneodrživa,primoravajućivladedauzvisokipolitički rizik to okončaju, konflikt se ponovo vratio u političkuarenu.Ovdejeondoveodoporastarazlikeizmeđujavnepotrošnjeijavnihprihoda, što je zaposledicu imalobrzi rast javnogduga,kaoodgovor na zahteve birača za javnim davanjima i uslugama, većimnego što je „poreska država“ (Šumpeter) mogla da izvuče iz svojedemokratsko‐kapitalističkeekonomije.

Page 150: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

150 

 

Međutim, kada su strategije ( poput reganomike i tačerizma)usmerenenatodasejavnidugzauzdapostaledominantne,kakobiseistovremenoodržaosocijalnimirmoralojedadođedofinansijskederegulacije kao alternativnog načina za zadovoljavanje političkimoćnihzahtevazasigurnošćuiprosperitetomgrađana.

DOBA PRIVATNE ZADUŽENOSTI ‐ “ PR IVATIZOVANI KEJNZ I JANIZAM“

Nagli rast nejednakosti zarada, izazvan kontinuiranimslabljenjem sindikata i naglimsmanjenjemsocijalnihdavanja, kao iredukcijom agregatne tražnje prouzrokovane fiskalnomkonsolidacijom, imali su protivtežu u novim, do tad neviđenimmogućnostima za građane i firme u pogledu zaduživanja.„Privatizovani kejnzijanizam“ (Crouch, 2009), kao pogodantermin, skovan je kako bi opisao ono što je zapravo bila zamenajavnog za privatni dug. Umesto da vlada pozajmljuje novac zafinansiranje, sada je individualnim građanima, pod sistemomzaduživanja koji je bio izuzetno široke ruke, bilo dozvoljeno da seplaćajući svojeobrazovanje ili preseljenjeumanjeoskudnourbanookruženje, zadužuju na sopstveni rizik. Drugorazredne (subprime)hipotekesupostalezamena,zasocijalnupolitiku,kaoizapovećanjezarada, koje više nije sledovalo donjem kraju „fleksibilizovanog“tržištarada.

U jednomperiodu jeposedovanje stambenogprostorapružilosrednjojklasi,čakijednomdelusiromašnih,primamljivumogućnostdaučestvujuuspekulativnomludilu,zbogkojesusebogatisamojošviše obogatili tokom 1990‐ih i ranih 2000‐ ih – bez obzira na tokolikodasetamogućnostnakrajupokazalapodmuklom.

Kakojecenanekretninaesklplodiralausledrastapotražnjeodstraneonihkojiunormalnimokolnostimanikadanebibiliustanjuda kupe kuću, postalo je uobičajeno korišćenje novih finansijskihinstrumenata radi finansiranja naglo rastućih troškova visokogobrazovanja sledeće generacije, ili jednostavno za ličnu potrošnjukakobisenadoknadilestagnantneiliopadajućezarade

Zarazlikuoddobajavnogduga,kadajevladakrozzaduživanjeobezbeđivala buduća sredstva za aktuelnu upotrebu, sada su takvasredstva postala dostupna zahvaljujući tome što je mnoštvopojedinaca prodavalo poveriocima svoje obaveze da će im isplatiti

Page 151: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

151 

 

značajan deo svojih očekivanih budućih zarada. U zamenu od njihdobili su instant mogućnost da kupe šta god požele. Finansijskaliberalizacija je tako poslužila kao kompenzacija za doba fiskalnekonsolidacije i javne štednje. Individualni dug je zamenio javni, aindividualna potražnja zauzela je mesto kolektivne potražnjerukovođene državom u održavanju zaposlenosti i profita (Streeck,2013:140‐147).

DOBA PRETNJE DEZ INTEGRACI JOM– “ SUVERENA ZADUŽENOST “

Sa krahom privatizovanog kejnzijanizma 2008. godine, krizaposleratnog kapitalizma ušla je u četvrtu i najnoviju fazu. Dok jeglobalni finansijski sistem pretio da se dezintegriše, nacionalnedržave su pokušavale da obnove ekonomsko poverenje putemsocijalizacije neotplaćenih kredita, koji su bili odobreni kaokompenzacijazafiskalnukonsolidaciju.

Kvantniskok javnezaduženostinakon2008.godineoslikavačinjenicu da se nijedna demokratska država nije usudila da svomdruštvu nametne još jednu ekonomsku krizu razmera Velikedepresijeiz1930‐ih,kaokaznuzaispadederegulisanogfinansijskogsektora.Političkamoćje još jednomprimenjenakako bisebudućasredstva učinila dostupnim za očuvanje sadašnjeg socijalnog mira.Državesu“dobrovoljno”preuzelenasebeznačajandeonovogdugakoji je izvorno nastao u privatnom sektoru, kako bi tako povratilepoverenjepoverilacaizprivatnogsektora.

Iakoglobalnaekonomskakrizanijebilaniblizukraja,poveriocisupočeliglasnodazahtevajupovratakzdravomnovcukrozfiskalnuštednju, kao garanciju da njihovo znatno povećano investiranje udržavnidugnećepropasti.

Nakon2008, distribucioni sukobudemokratskomkapitalizmuse pretvorio u komplikovani rat natezanja između globalnihfinansijskihinvestitoraisuverenihnacionalnihdržavapoputGrčke,ŠpanijeiliPortugalaiIrske.

Uistovreme,bankarskilobijimorajudapazedaneprimorajudržave na proglašenje suverenog bankrota, što je uvek jedna odmogućnosti, ukoliko pritisci tržišta postanu preveliki. Zbog toga,druge države moraju (ne) voljno da iz poteškoća izvuku one sa

Page 152: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

152 

 

najvećimrizikom,kakobizaštitilesebeodopštegporastakamatnihstopa na državne obveznice, koje bi prvo neizvršenje novčanihobaveza moglo da prouzrokuje. Sukob između ideja socijalnepravde i tržišne pravde, još jednom je promenio svoje sedište,pojavljujućise,ovogaputa,nameđunarodnimtržištimakapitala iusloženojborbikojasetrenutnoodvijaizmeđufinansijskihinstitucijai birača, vlada, država i međunarodnih organizacija. Postavlja seključno pitanje koliko daleko mogu da idu države u nametanjuimovinskih prava i profitnih očekivanja tržišta svojim građanima,dok istovremeno izbegavaju da proglase bankrot i pokušavaju daočuvaju ono što je ostalo od njihovog demokratskog legitimiteta(Streeck,2013:151).

VEĆ POLA VEKA STARA PRIČA: SVET IZMEĐUKRIZE AKUMULACI JE I

KR IZE LEGIT IMACI JE

Tolerisanje inflacije, prihvatanje javnog duga ili deregulacijaprivatnihkreditabilasusamoprivremenasredstvazavladesuočenesa očigledno neuništivim sukobom između dva kontradiktornaprincipa alokacije: socijalnih prava, sa jedne strane, i marginalneproduktivnosti, ostvarene na tržištu, sa druge. Svako od ova trisredstva je funkcionisalo u nekom periodu, ali su onda počeli daizazivajuvišeproblemanegoštosurešavali.Sveštosuvlademogleda ostvare u suočavanju sa krizama svoga vremena, je da ihpremesteunove arene, gde su seoneponovopojavljivaleunovimoblicima.

Fenomen seljenja krize unutar relativno uskemargine izmeđukrizeakumulacijeikrizelegitimimnostiporetkaanaliziralisujošpretridecenijeautoripoputHabermasaiOfea.

Sistemski i strukturalni karakter (i uzroke) krize Habermasbliže određuje i tumači delovanjem procesa premeštanja/transferakriznih tendencija iz jednog u druge podsisteme društva, odnosnouzajamnom vezom i uslovljavanjem:1) ekonomske (proizvodnjanedovoljno potrošnih vrednosti, kriza finansija); 2) krizepolitičko‐administrativnog sistema (nedonošenje potrebnogbroja racionalnih odluka); 3) legitimacijske krize (deficitlegitimnosti i kriza vrednosti); i 4) krize socio‐kulturnog

Page 153: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

153 

 

sistema (negenerisanje svestikojamotivišenapro‐sistemskodelovanje–krizamotivacije).

Naime, ekonomskom sistemu je potreban imput rada , dokoutput čine prozvedene vrednosti koje se redistribuiraju izmeđudruštvenihgrupa.Ekonomskakrizainjenipojavnioblicimogu,usledtendencije pada profitne stope, preko socijalne krize voditi dopolitičkihkonflikata.

Političkom sistemu je prozivođenje masovne lojalnostineophodan imput ,dok su racionalneadministrativneodlukevlastinjen ključni output. Kriza racionalnosti i nastaje kad političko‐administrativni sistem nije sposoban da imperative koje dobija izsfereekonomijeučinikompatibilnimirealizujeih.

Socio‐kulturnisistemsvoj imputdobijaodekonomskog ,ali ipolitičkog sistema kroz isporučene robe i usluge, ali i pravne iupravne akte i socijalnu sigurnost. Krize ova dva sistema ireduciranje očekivanih imputa unutar sociokulturnog sistemarezultirajuuskraćivanjempoverenjailegitimacijekaoočekivanogoutputa. Kriza se ovde posledično počinje da generiše kao krizamotivacije, jer prethodnopolitički sistemu krizi ne nudi dovoljnomotivacije za prosistemskio delovanje, a ekonomska kriza reduciraradnumotivacijukojadolazi iz sistemaobrazovanja i zapošljavanja(Habermas,1982:53‐58).

Centralnu poziciju ima podsistem politike, unutar koga se(ne)uspešno regulišu i balansiraju protivrečni sistemski imperativiza (rastućim) stepenom akumulacije kapitala i istovremenimproizvođenjem dovoljne mere masovne lojalnosti i pristanka. ZaHabermasa u osnovi krize poznog («kasnog») kapitalizma, sunapetost kapitalizma i demokratije, dvaju suprostavljenih principadruštveneintegracije.Središnjiznačajpritomimakrizalegitimitetaimotivacije(Habermas,1982).

ZaKlausaOfea,njegovupolitičkuteorijukrize,krizajetakođeprevashodno izraz nesposobnosti političko‐administrativnogsistemadaspreči ikompenziraekonomskukrizu.Radise,uokvirudržave blagostanja, o nemogućnosti istovremenog širenja funkcijaobezbeđenja kontiniteta akumulacije i legitimizovanja političkevlasti. Krize nastale u ovim sistemima Ofe naziva krizomupravljanja krizama, odnosno izrazom nesposobnosti sistema datrajnorešikonfliktebaziranenakriznimtendencijamauekonomiji.

Page 154: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

154 

 

Polazno Ofe konstatuje da su građani strukturalno na trinivoa/načina povezani sa državom. Kao prvo, građanstvo je udemokratijama ultimativni izvor kolektivne političke volje. Kaodrugo,onisuistovremenoiobjektprimenepolitičkevoljepričemusunjihovaefektivnapravaislobodegraničnicidržavnomautoritetuisamovoljimoćnih.Kao treće, građani su i klijentidržave zavisniodnjenihprogramaisocijalnihusluga.

Triosnovnaresursadržaveblagostanja– fiskalniresursi,administrativna racionalnost i masovna lojalnost imaju svojajasnaograničenja,odnosnodajukontradiktorneefekte.Takofiskalniresursi, u obliku prekomernih državnih investicija i subvencija,drogirajusistem.Administrativnaregulacijanosiizazovekspanzijeiiracionalizacije političko‐organizacionih struktura. Sve to rezultiramasovnim nezadovoljstvom i napetošću između socijalnih nosilacarazličitih političko‐kulturnih obrazaca (Offe, 1984:53‐55). Državnaregulacija očito ima ograničen i samozavaravajući(«samoparališući») karakter pa su, sledstveno tome, krizni procesiugrađeniusamustrukturuireproduktivnuosnovudruštva.

Disbalans između zahteva za akumulacijom i zahteva zalegitimacijom, odnosnokriza akumulacije ilikriza legitimacije inapetosti i sukob njihovih divergentnih logika, su u osnovi kritikakonceptaipraksedržaveblagostanjaitobezobziradolazelionesalevih ili desnih teorijskih i političkih pozicija. Pritom autorineoliberalnog usmerenja uzrok krize vide u inflaciji zahteva –«revoluciji preteranih očekivanja» (Hantington), koji se upućujusistemu i proizvode stanje «političke prenapregnutosti» (Iston).Krize rezultiraju krizom upravljačkog kapaciteta/sposobnosti ipolitički imobilizovanim društvom. Kriza zapravo predstavljarezultat paralelnog i istovremenog naraslog obima zahteva inedovoljnog kapaciteta vlasti da ih razreše. Prekomerni javnirashodiiinflacijačinenus‐proizvoduspostavljenerelacije:(rastući)zahtevi–(prekomerni)troškovi.

Radi se, po Hantingtonu, o demokratskom porivu da sesmanji moć vlade a pojača njena aktivnost – da joj se povećajufunkcije,aumanjiautoritet(Held,1990:235‐238).

Izlaz se traži u pomeranju težišta od logike demokratije kalogici akumulacije – u limitiranju i sužavanju demokratskeparticipacije, na jednoj, i jačanju socijalne kontrole i ograničavanjusocijalnihdavanja,nadrugojstrani.

Page 155: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

155 

 

Jošodsedamdesetih iosamdesetihgodina20vekausocijalnojteoriji,kaoiupraksizapravojedominiralaopcijakojajezagovaralajačanjerepresivneuodnosunakonsensualnukomponentupolitike.Ona se, po Nikosu Pulancasu, na političko‐ institucionalnoj ravniogledala u jačanju birokratske centralizacije ‐ politizacijiadministracije i dezideologizaciji partija , razaranju granicazakonodavne i izvršne vlasti i istovremenoj tendencijipersonalizacije političke vlasti. Unutrašnji smisao i logiku ovogprocesaPulancasvidiu jačanju autoritarno‐ etatističkih tendencija,kojeonpreciznijeoznačavaiimenujekaoneobonapartizam.

Drugi, dopunjujući momenat autoritarizma , njegovulegitimacijsku osnovu, čini razmah populizma i propagiranjepovratka konzervativnim vrednostima "običnog" čoveka ‐ tihedruštvene većine suprostavljene agresivnim apetitima i praksiliberala i političkih radikala. "Novu" vladavinsku političku formulučinetradicionalizam,kultporodice,radinosti ištedljivosti,povratakpuritanističkom moralu i zalaganje za jeftiniju, u svojimredistributivnim aktivnostima ograničenu državu, koja ćeistovremeno biti dovoljno jaka da širi temeljne vrednostidruštva(Poulantzas,1981:239).

Ograničeni rezultati i rastući otpor neokonzervativnoj praksireganomike i tačerizma vodili su, međutim, splašnjavanjupodrškedemontažisocijalnedržave.

***

Moglibismozaključitidanemarazlogadaverujemodabiovajproces – sukcesivnog manifestovanja kontradikcija demokratskogkapitalizma, u uvek novim vrstama ekonomskih poremećaja –trebalodabudeokončan.

Šire posmatrano, aktuelna dužnička kriza samo je izgovor zaradikalizaciju neoliberalnih politika usmerenih ka demontažidržave blagostanja i strateškom slabljenju radništva, ali i srednjihslojeva.Umeđuvremenu,došloje pomeranjanajamnihodnosanaevropskinivo.Politikezaradaidruštvenapotrošnja,susvedokrize,bili jedina strukturna forma koja je i dalje uglavnom zavisila odnacionalnih vlasti da bi se danas regulisale u velikoj meri na

Page 156: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

156 

 

evropskom nivou i za periferne zemlje koje pogađaju problemi uevrozoni.

Sa sve čvršćom globalnom međuzavisnošću, nemoguće jepretvarati se da se sukob između ekonomije i društva, izmeđukapitalizma idemokratije,možerešitiunutarnacionalnihpolitičkihzajednica.

RAT

Odkakvogznačajazamrtve ,siročad,ililjudekojisuostalibezsvojihdomova , je da li su ludačka razaranja počinjena pod okriljemtotalitarizma ili pod okriljem svetog imena slobode ili demokratije?Gandi

Ratnalikujekameleonu,jermenjavlastitupriroduusvakomkonkretnomslučaju.

ClausvonClausewitz,Oratu

Rat – najviolentnija, oružana konfliktna forma, ima za ciljuništavanjesuparnikailinjegovoprisiljavanjedaprihvatidiktiraneuslove.

Rat se definiše kao najoštriji oblik društvenih sukoba , ukomeseposredstvomupotrebeoružanesileunutar ili izmeđudržava,njihovihsavezailiorganizacija ,pokušavajudaostvarepolitički ciljevi pobedomnadprotivničkom stranom injenimprinuđivanjemdaprihvatiuslovepobednika(Miletić,1993:953).

Opštedefinicijesvodepojamratanaoružanesukobeizmeđu(državnih) političkih jedinica datog međunarodnog sistema ili pakunutar njih. Klasična definicija Klauzevica jasno identifikuje vezupolitikeinasiljaiinstrumentalnufunkcijuratova.Ratjeprodužetakpolitikedrugim sredstvima.Rat je instrumentpolitikeapolitika«inteligencija»kojavodirat,kontrolišemasovnonasiljeiodređujenjegove okvire i granice. Politička vođstva su ta koja u konfliktnojinterakciji vrše procene odnosa snaga, unutrašnje homogenosti,resursne opremljenosti kao i šansi za pobedu, veličine uloga ipotencijalnih dobitaka, odnosno (ne)povoljnosti odnosa troškova ikoristiodulaskaurat.

Page 157: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

157 

 

PRIRODA I UZROCI RATOVA

Oni koji visoko vrednuju vrednosti mira i tolerancije ratosuđuju kao najveći zločin i nesreću ističući da je on omnicidan,odnosno da vođen atomskim i nuklearnim naoružanjem možedovestidoplanetarnograzaranjai(samo)uništenja.

Na drugoj strani, ne mali broj je i pristupa i autora koji uvećoj ili manjoj meri opravdavaju ratove. Rat je "otac svih stvari"(Heraklit), " održava zdravlje naroda " (Hegel), predstavlja "uslovnapretka " (Renan), odnosno " neophodan je za obrazovanje, zaodbranu od spoljnjeg neprijatelja i njima se primiruju unutrašnjisukobi"(Platon),odnosnoodržavastanjesocijalnekohezije.

I oni autori koji osuđuju ratove priznaju, poput DejvidaHelda , da ratovi mogu imati paradoksalno i pozitivne učinke porazvoj demokratije. Primera radi, nakon svetskih ratova šire sepolitička i izborna prava tako da je rezultat učešća žena u ratnojprivredidobijanjeizbornogisetasocijalnihprava.

Tvrdokorno opstajanje ratova tokom čitave istoriječovečanstvavodilojeistrajnomnaporudaseotkrijunjegoviuzroci.Zavisnoodtogadaliseuzrocitražeuljudskojprirodiiponašanjuiliodlikamadržavailidruštavarazlikujemomikroimakroteorijskepristupeodređenjuuzrokaratova.

Mikroteorijeuzrokeratovavideusebičnoj,zlojimoćiželjnojljudskoj prirodi ‐ shvatanju naslonjenom na hrišćanski mit o "prvobitnom grehu " i izvedenoj grešnoj ljudskoj prirodi. Dobruilustraciju ove pozicije predstavlja viđenje ljudi kao " dece tame "(Children of theDark) američkog teologaRajnholdaNibura.Uzrociratova vide se i u ljudskim instiktima agresije (Lorenc) ili večitojborbi Erosa i Tanatosa (Frojd). Socijaldarvinisti rat opravdavajupotrebomdapobedeiopstanunajjačiinajadaptabilniji,odnosno,poSpenseru,najsposobniji.

Mikroteorijskim pristupima pripadaju i ona objašnjenjaratova koja njihove uzroke prevashodno traže u individualnimosobinamavođa.

Nadrugojstrani,makroteorijeratovanjihoveuzrokenalazeu osobinama društva.Svojim uticajem izdvajaju se tri grupemakropristupaodređenjuuzrokaratova.

Page 158: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

158 

 

Prvu grupu čine klasni, pre svegamarksistički, pristupikoji uzroke ratova pre svega vide u klasnim podelama, odnosno uborbi zaprisvajanjeprofitakoja sevodiuplanetarnimrazmerama.Revolucionarni ratovi za ukidanje klasnog društva, odnosnoproleterske revolucije su poslednji ratovi kojima se ‐ ukidanjemklasne eksploatacije i protivurečnosti kapitalizma ukidaistovremenoiuzrokratovanja.

Ekonomskom redukcionizmu pripadaju i sve druge teorijekoje uzroke ratovanja pre svega vide u borbi za teritorije, profit isirovineienergiju.

Druga grupa teorija uzroke ratova prevashodno traži uprirodipolitičkihrežima.Posebnojeunutarovihpristuparaširenatezadademokratijeneratujuizmeđusebe(VudroVilson).

Još je Kant u svom esejuO večnommiru , iz 1795. godine,trajni mir video tek kao (kon) federaciju demokratski uređenihdržava. U duhu ovog Kantovog eseja odanost poštovanju osnovnihljudskih prava, svest o planetarnoj međuzavisnosti i demokratskopredstavljanjesutrikonstitutivnaprincipakojavodemiru.ZaKantajemirspadaoukategorijunajvišegpolitičkogdobra,adelovanjedabi se to dobro ostvarilo predstavljalo je izvršavanje dužnostimoralno‐poltičkoguma.PostojejošnekolikovažnihkomponentioveKantove koncepcije. Naime, po njemu, večni mir je moguć samomeđudržavamačijejegrađanskouređenjerepublikansko,atoznačidapočivanaprincipimaslobode,međuzavisnostiipravnejednakostisvih građana. Zatim on smatra da se međunarodni odnosi imeđunarodno pravo moraju zasnivati na principima federalizma iautonomijeslobodnihdržava.Inakraju,zanjegastranacnijeapriorineprijatelj, već naprotiv, svaki građanin sveta ima pravo nagostoprimstvoustranojdržavi(Kant,1974:141‐147).

Širenje demokratije i demokratskih poredaka ‐ "izvozdemokratije" treba inspirisati, podsticati , ali i obezbeđivati(oružanim ) intervencijama kada su prava građana masovnonarušenaodstraneautokratskihrežima.Pritomse,međutim,realnootvaraproblemarbitrarnihprocenaiuplivaskrivenihužihinteresa.

Treća grupa pristupa uzroke ratova vidi u stanju anarhijekojevladausvetuuzrokovanomnepostojanjemmeđunarodnogporetka i naddržavne vlasti. Teoretičari neorealizma, poputKenetaVolca, smatrajudabidržavedabiu takvomokviruopstale

Page 159: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

159 

 

morajudaličejednanadrugu,obavljajuistefunkcije,kakobise"kaobilijarske kugle" samo razlikovale po veličini i resursima kojimaraspolažu.

Zaštoizbijarat?PremaKenetuVolcuuzrocisemogupronaćina tri nivoa: individualnom, državnom i međunarodnom. Naindividualnom nivou uzrok rata je nepromenljiva ljudska priroda injena volja za moć. Na državnom nivou nalazi se priroda režima,način ustrojstva jedne države. Prema ovoj teoriji da li će jednadržavaućiuratzavisiodnjenihunutrašnjihkvaliteta,odtogadalijedemokratija iliautokratija,republikailimonarhija, imperija ilimaladržava. Pristalice liberalne škole smatraju da samo ukoliko bi svedržave na svetu bile republike ili demokratije rata više ne bi bilo.Konačno, treći uzrok rata smatra da rat izbija ne zbog toga što suljudiilidržaveovakviilionakvivećzbogtogaštoumeđunarodnomsistemunemaautoritetakojibimogao toda spreči,drugimrečimazatoštojemeđunarodnisistemanarhičan.(Waltz,2001).

KLASIF IKACI JE RATOVA

Deo konfliktne političke strategije je i određenje prirode ikaraktera rata u kome se učestvuje i sopstvenog i ponašanjaprotivničke strane i njenih motiva za rat. Sopstveno vojnoangažovanjevidisenaravnoufunkcijiodbraneljudskihpravailipakkao defanzivno, odbrambeno i opravdano – pravedno i«oslobodilačko».No, poredvrednosno‐ideološkihpostoje i teorijskirelevantne klasifikacije ratova koje polaze od različitog opsega,uključenih aktera ili načina vođenja ratova kao kriterija njihovograzvrstavanja.

Ljubivoje Aćimović, pored bazične podele na unutrašnje imeđunarodneratove,navodivećibrojklasifikacijarazličitihautora,od kojih je, za jugoslovenski slučaj, posebno zanimljiva i značajnaona Džordža Modelskog, prema kome su ratovi globalni,regionalni, nacionalni i subnacionalni ili lokalni. Poslednjielementklasifikacijesubnacionalni(etničkisukobiiligrađanskirat)ratovimotivisani su, poModelskom, nezadovoljstvom većih delovapolitičkih struktura položajem, odnosno ustavnim ustrojstvom i usvojoj osnovi imaju zahteve za samostalnošću i nezavisnošću(Aćimović,1987:216).

Page 160: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

160 

 

Građanski ratovi mogu u svojoj osnovi , pored etničkog iverskog, u njihovim rekonbinacijama , imati i (kontra)revolucionarnimotivirazlog.

Sa krajem hladnog rata jača i podela na stare i nove(građanske) ratove. Stari su prevashodno politički motivisani ibazirani na masovnoj narodnoj podršci . Novi su opet najčešćemotivisani privatnom dobiti , sejanjem straha i mržnje i u znatnojmeri su depolitizovani. Radikalizovani pristupi koji preteranonaglašavaju diskontinuitet između starih i novih ratova u pozadininovih prenaglašeno vide instrumentalno delovanje usmereno kaprofitu (Kolijer) ili pak ratove vide kao oblik organizovanogkriminala kojim se lokalne (ratne) ekonomije integrišu u globalnatržišta.

Dominantni , subnacionalni, građanski ratovi nastaju unutar"slabih država" ‐ procesa erozije autonomije države i teritorijalnograscepadržavainiciranihiodozgoiodozdo(MeriKaldor,2001:146).Nakon hladnog rata dolazi do eskalacije "lokalnih ratova " nabezbednoj udaljenosti od svetskog centra, odnosno na obodimarazvijenihregija‐naBalkanu,uAfrici,naKavkazuiobodimaAzije.

Upozadiniovihsukobasudakleneretkonastojanjadasekontrolišuretki ilioskudniresursi ikriminalizovaneekonomije ,ali jošuvek iklasični sukobi identiteta poput ratova na eks‐ jugoslovenskomprostoru.

Uglobalizacijskomokviruiključuilokalneratovekarakterišeglobalno prisustvo ‐ medunarodnih institucija, i njihovih civilnih ivojnih misija, ali i privatnih bezbedonosnih kompanija iprofesionalnihratnika,ratnihizveštača,NVOimedija,kojipraktičnointernacionalizuju sukob. U pozadini je veoma često i "nevidljivaruka " globalnog kapitala.U ratovima u slabim državama poredvojski, učestvuju i paravojne formacije, lokalne milicije, pa ikriminalnebandekoje"cvetaju"unutarratneekonomije.

Istovremeno,opadajućibrojmeđudržavnihsukobavišenegoranijekarakterišeasimetrijamoćiukojojdalekorazvijenijazemlja,odnosno koalicija zemalja napada, pod različitim opravdanjima,najčešće humanitarnom intervencijom, slabijeg aktera. Rat u Iraku,bombardovanje Srbije ili rat u Gruziji su dovoljno ilustrativniprimeri.Uizmenjenimandatbrojnihmirovnihmisijasvevišespadai"nametanjemira".

Page 161: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

161 

 

„ STARI „ I „NOVI „ RATOVI

OsvrćućisenatragičniXXvek,generalnisekretarUjedinjenihnacija Butros Butros‐Gali opisao je globalni sistem kao „kulturusmrti“.Ovajopisjepotpunoprimeren,budućidajeod1900.godineizbilo650oružanihsukoba:„Nijednodrugostolećesenemožemeritisa XX vekom po necivilizovanom civilnom, odnosno građanskomnasilju,pobrojusukobakojisuunjemuizbili,porekamaizbeglicakojejestvorio,pomilionimaljudiubijenihuratovima,poneviđenovelikimtroškovimaza„odbranu“(RuthLegerSivard,1996:)

Posleogromnihljudskihgubitakaimaterijalnihrazaranjaudvasvetska rata preovladala je svest da je neophodno afirmisatimeđunarodneaktekojizabranjujurat(PaktDruštvanarodaiz1919.,RezolucijaozabranisvakogagresivnogratakojijeusvojilaSkupštinaDruštava naroda 1927., Brijan ‐Kellogov pakt potpisan 1928.godine).

Najbolju ilustraciju negativnog stava prema ratu predstavljatekst preambule Povelje Ujedinjenih nacija, gde se pored ostalogkaže: „Mi narodi Ujedinjenih nacija rešeni da spasemo budućapokoljenja(generacije)užasarata,kojijedvaputautokunašegživotananeoneopisivepatnje, idaponovopotvrdimoveruuosnovnapravačoveka,udostojanstvoivrednostljudskeličnosti,uravnopravnostljudiižena inacijavelikih imalih, idaobezbedimouslovepodkojima ćemoći da se očuva pravda i poštovanje obaveza koje proističu izugovora i drugih izvorameđunarodnog prava, kao i da radimo nasocijalnomnapretku ipoboljšanju životnihuslovauvećoj slobodi iutom cilju da budemo strpljivi i da zajedno živimo u miru jedni sdrugima kao dobri susedi, i da ujedinimo svoje snage radi održanjameđunarodnog mira i bezbednosti.“ (Povelja Ujedinjenih nacija iStatutMeđunarodnogsudapravde,2008:3)

Na međunarodnoj sceni preovladao je stav o zabraniagresivnograta.RatifikacijomPoveljeUjedinjenihnacija,državevišenemajupravonarat,čakninapretnjusilom.Poveljajeostavilasamodva slučaja legitimne upotrebe vojne sile od strane država. Prvi,samo u slučaju individualne samoodbrane i drugi, kolektivnesamoodbraneprotivoružanihnapada.

Page 162: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

162 

 

Međutim, uprkos brojnim dokumentima koji zabranjujuoružane sukobe, rat i drugi oblici upotrebe vojne sile i dalje suprisutniuodnosimameđudržavamainarodima.

NakonDrugogsvetskogratanameđunarodnuscenustupajunovi, savremeni ratovi, čija je priroda promenjena, a posebno suznačajnepromeneuodređenjuciljeva,planovaimetoda.SavremeniratovisurealnostumeđunarodnimodnosimaposleDrugogsvetskograta.Uprošlostijevećinaoružanihsukobavođenaizmeđudržavailisu to pak bili građanski ratovi, odnosno sukobi izmeđuorganizovanih aktera unutar postojećih država. Između 1946. i2001. godine od 225 oružanih sukoba koliko ih je ukupnovođeno, bila su 42 rata između dveju država i još 178unutrašnjih sukoba, u kojima je u 32 učestvovala još nekadržava, a u 131 nije učestvovala ni jedna druga država. (NilsPetterGleditschet.al.,2002:620).

Vojni teoretičari iznose tvrdnje da u budućnosti postoje sveveće mogućnosti vođenja malih ratova koje će voditi pripadnicineregularnihmilicijailiprivatnih,odnosnopoluprivatnihsnaga(kaoštosunevladiniterorističkipokreti)kojićeseboritiprotivdržavnihoružanih snaga. Iako je rat zadržao mnoge tradicionalnekarakteristike očigledno je da savremeno ratovanje prolazi krozveliki preobražaj. Novi koncept rata osim borbenih dejstavaobuhvata i povezanost tehnologije i rata (što omogućava da seskrati vreme ratovanja, da se na strani najmoćnijih ili tehničkinajopremljenijih država smanji broj žrtava, tj. da se broj žrtavapribližinultojstopi).

Različiti autori su koristili različite termine kako bi objasnilinovepojave.TakojeMeriKaldorkoristilatermin„noviratovi“,kakobiihizdvojilaoddotadašnjegshvatanjarata,aMartinŠoujekoristiotermin „degenerisano ratovanje“; u ovom slučaju postojikontinuitet sa totalnim ratovima XX veka i njihovim genocidnimaspektima.Tokom 80‐ih i 90‐ih razvio se novi tip organizovanognasilja,štopredstavljasamojedanaspekttrenutnogglobalizovanogdoba.Ovajtipnasiljajeopisankaounutrašnjiiligrađanskirat.ili,joškao „konflikt niskog intenziteta“. Termin „konflikti niskogintenziteta“skovalaje,tokomperiodaHladnograta,vojskaSAD,daopiše gerilsko ratovanje ili terorizam. Iako se većina ovih ratova,posmatrakaoda su to ratovi lokalnogkaraktera,unjih jeuključenogroman broj međunarodnih faktora, tako da je teško napraviti

Page 163: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

163 

 

razlikuizmeđuunutrašnjegispoljašnjegelementa,izmeđuagresijeirepresije,iličakizmeđulokalnogiglobalnog.

Novi ratovi se moraju shvatiti u kontekstu procesaglobalizacije. Specifičnostnovih ratova, ratovau globalnoj eri, je toda oni nastaju u kontekstu erozije autonomije države, kao i ukontekstu erozije sposobnosti država da silu upotrebljavajuunilateralnoprotivdrugihdražava, jer je tasposobnostuvelikojmerioslabljena.

Noviratovimogudaseuporedesaranijimusmislunjihovihciljeva,metodaratovanjainačinanjihovogfinansiranja.Ciljevinovihratova vezani su pretežno za politiku identiteta, za razliku odgeopolitičkih ili ideološkihciljevaranijihratova.Uglobalnojerisvesu prisutniji politički rascepi. Oni se mogu objasniti kao sve većapodela na one koji su deo globalnih procesa i one koji su iz njihisključeni.

Dakle,možemo konstatovati da su trinajvažnijaaspektanovih oružanih sukoba – globalizacija, izmenjeni načinratovanja (izmena sredstava kojima se vode ratovi) iglobalizovana ratna ekonomija. Strategija novih ratova je kakogerilska borba, tako i protivodbrana. U konvencionalnom iliregularnom ratu, cilj je bio osvojiti teritoriju vojnim sredstvima,bitke su tada bile odlučujući sukobi rata. U gerilskim ratovimateritorija se pre osvaja političkom kontrolom stanovništva negovojnimnastupom,abitkeseizbegavajukolikojegodtomoguće.

Strateški cilj ovih ratova je isključenje i ugrožavanjestanovništva raznim sredstvima masovnog ubijanja, prisilnogiseljavanja,kaoiputembrojnihpolitičkih,ekonomskihipsihološkihtehnika zastrašivanja. Za razliku od vertikalno organizovanihhijerarhijskih jedinica, koje su bile karakteristične za klasične,konvencionalne ratove, jedinice koje se bore u ovim ratovimauključuje raznorodne grupe, poput paravojnih jedinica, lokalnihgospodara rata, najamničkih grupa ali, takođe, i regularnu vojsku.Ove grupe koriste naprednu tehnologiju i modernu komunikaciju(mobilnetelefone,kompjutereuciljukomunikacije).

Trećiaspektnovihoružanihsukobajeglobalizovanaratnaekonomija, koja je za razliku od ranije ratne ekonomijedecentralizovana, ovakve ratne ekonomije imaju za rezultat ciljslabljenjedržave(sivotržište).

Page 164: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

164 

 

Period nakonHladnog rata odlikuje semnogimdruštvenimpromenama. Jedna od niza specifičnosti toga vremena jeste velikibrojgrađanskihratova.Velikiratjemanjeverovatan,aliregionalniiunutrašnjisukobićesenastavitiiuvekćebitipritiskazaintervencijudrugihdržavaimeđunarodnihorganizacija.Od111sukobakojisusedogodili od kraja Hladnog rata do početka novog veka, 95 sukobabilo je čistounutrašnje prirode, a preostalih 6 bili su unutrašnji sastranomintervencijom.Unjih jebilouključenovišeod80državnihaktera, kao i dve regionalne i više od 200 nevladinih organizacija(PeterWallerstenandMargaretaSollenberg,2001:10–12).

NOVA SREDSTVA I METODE: NEVIDLJ IVI RAT , DEHUMANIZOVAN I

DEHUMANIZ IRAJUĆI

Najvećeizmenedoživelajeipak“trehnologijaratovanja”.Ratkakoto lucidnouviđa AngeloBaracca“danasnalikujevideo igrici,ratuje se namonitoru, targeti su ”virtualni„, ali poginuli su istinskiljudi, iakonitkonikadnećevidjetinitiupoznatinjihovalicainjihovidentitet. Rat je svakim danom sve više dehumaniziran idehumanizirajući, a smrt, koja neumitno dolazi, je nevidljiva. (Baracca,2013:68)

Primer razvoja bespilotnih letelica – dronova je u tompogledu više nego indikativan. Naime u toku je vrlo opasantehnološkirazvoj,kojijezapočeoReganovimprojektom,kojijetadanalikovao naučnoj fantastici, iz 1983. godine, pod nazivom ”Ratovizvezda.”Radi sedanaso epohalnom tehničko‐vojnomskoku. Javnomnjenje ”štit„ asocira sa presretnim raketama, koje je Bushnameravao da locira u Češku, aObama ih nije eliminisao, već ih jesmestio na pokretnim bazama. Taj gigantski skok, pod izgovoromodbrane od raketnih napada, predstavlja ustvari sjajan ofanzivnisistem:onazemljakojasnjimraspolaže,potencijalnojeustanjudaonemogućiraketninapadiustanjujedaprvaizvedenuklearnifirststrike.

Page 165: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

165 

 

ODBAKTERIOLOŠKIH AGRESORA DO B IOTERORIZMA

Kada je o mogućnostima (zlo)upotrebe “bioterorizma” rečdovoljno je setiti se veze između istraživanja biološkog oružja ičestih izbijanja pandemija. Genetika danas može u laboratorijuogromno ubrzati evoluciju stvarajući u laboratoriju viruse ibakterije, koji nikada nisu postojali u svim milijardama godinabiološkeevolucijeZemlje.

PoBaraccau“Proizvodnja‘nuklearnogoružjasiromašnih’nezahtijeva nikakve posebne strukture (bioreaktor za pravljenjepogubnihklicaimavrloskromnedimenzije,takodagasečakmožeprevoziti i kombijem)...budući da je lakoća s kojom se danasmoženabaviti takavbioreaktor(mogućega ječaknaručitiputempisma!)za patogene mikroorganizme ogromna, i da se u iste lako moguunijetismrtonosnemodifikacije„(Baracca,2013:72).

Česte uzbune zbog pandemija nastalih od virusa što su setransformisali na neverovatno brz način imogu preskakati s jednevrstenadrugu(ptičjigrip,svinjskigrip…)sudovoljnozastrašujućiiupozoravajućiprimer.

Life Science Industrie investirale su milijarde dolara ubiotech, uverene da raspolažu znanjima, instrumentima ineophodnim sredstvima da oblikuju biosferu i svetsko društvopremavlastitojsliciiprilici.

AMBI JENTALNI RAT

Novu granicu ratovanja predstavljaju i promena klime,ambijenta,zemljinekorekao ipromeneumorima,kojesuveštačkiizazvane s vojnim ciljevima prema protivničkoj teritoriji.Upotrebljava se u svakom slučaju i takvo oružje, koje utiče nacijelokupniambijentshvaćenkaoekološkisistemukojemživimo.Naaktuelnosti zato dobijaju zahevi za zabranu elektromagnetskiheksperimenata.

Page 166: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

166 

 

RAT I URBANAREPRESI JA

Istovremeno, svedoci smo progresivne militarizacijegradskogprostora,kada,recimo,NATO,sebizadakaociljsuzbijanjenovim vojnim sredstvima porasta urbanih konflikata, odnosnoeliminacije svoga ”urbanog neprijatelja. Inicijative podrazumevajuupotrebu međusobno povezanih sistema nadzora, kao i sistemenapadaizdaleka,kakobisesmanjilakoličinasukobaizblizailikakobi se držale pod kontrolom informacije, mobilnost ili mogućapodrškataktičkimsnagamaneprijatelja

Operativna je metodologija s tim ciljevima potankorazrađena(naprimjertrebaizraditipsihosocijalniprofilstanovnikakakobiseutvrdioneprijateljevpotencijal,ustanoviti”stvarnostonihkoji se bune„, dezartikulirati neprijatelja, uz najužu suradnju ijedinstvoakcijanavojnominacivilnomplanuitd.).

Galtung je imajućiuviduupravoprocesdubinskeeskalacijenasiljauveoizraz”strukturalnonasilje„,kakobiukazaodapostojenepravedne društvene strukture, koje dovode do gubitaka ljudskihživota ili do stalnepatnje, i u slučajukad tonasiljenevršiniko, tojestnikakavpojedinacnakojegjemogućeukazati.“Danassečinivišenego ikad, kako je vojno nasilje usmjereno i predodređeno, dapodržavaprojektsvjetskogkapitalatedakonačnostavipodpotpunukontrolubilokojigrađanskipokret“(Baracca,2013:73)

HUMANITARNE INTERVENCI JE I TERORIZAM: DVE STRANE ISTE MEDALJE ? DILEME O PRIRODI I (NE)OPRAVDANOSTI HUMANITARNIH

INTERVENCI JA

U literaturi se često susrećemo sa različitim određenjimahumanitarneintervencije.HumanitarnomintervencijomuXVIIvekubavio se veći broj autora, među njima i Hugo Grocijus9, koji je

                                                                 

9 Jedan od osnivača međunarodnog prava kao posebne grane pravne nauke je 

Hugo  Grotius  (Hugo    Grotius,  1583–1645).  On  je  među  prvima  pristupio 

sistematizovanju  odredbi međudržavnih  sporazuma  i  ugovora  pretačući  ih  u 

norme  (pravila) međunarodnog  ponašanja  država.  Prema  njegovom  i  danas 

Page 167: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

167 

 

zastupaostavdauekstremnimslučajevimatiranije,kojasesprovodiu cilju održavanja vladavine, postoji prirodno pravo na unutrašnjiotpor podanika.10 U tom kontekstu, u međunarodnom pravu jenastaostav,dapodrškastranesileunutrašnjemotporustanovništvajednedržavena njenu represijumožebiti zakonita.Dakle, početnadoktrina humanitarne intervencije zasnivala se na ideji olegitimnostiotporanarepresijutiranije.Usadašnjemznačenjuseona javlja tekudrugoj poloviniXXveka, a na "dnevni red" etičara,pravnika i politikologa u punom smislu dolazi tek završetkomHladnog rata. Povelja Ujedinjenih nacija, član 2. stav 4, jasnopostavljaobavezudržavačlanicazauzdržavanjeodpretnjesilomiliupotrebe sile, ne samo protiv teritorijale celovitosti ili političkenezavisnosti ma koje države, nego i protiv takvih država čijaponašanja na bilo koji način nisu u skladu sa ciljevimaUjedinjenihnacija. S tim što su u Povelji Ujedinjenih nacija eksplicitnopredviđenasamodvaizuzetkaodopštegpravailazabranekorišćenjasileumeđunarodnimodnosima:prvijesadržanuodredbičlana39.ičlana 42, prema kome korišćenje silemože biti odobreno samo odstrane Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija u slučaju pretnje iliugrožavanja međunarodnog mira ili nekog akta agresije, i drugi,sadržanuodredbi člana51.PoveljeUjedinjenihnacija, kojimseneumanjujeurođenopravonapojedinačnuilikolektivnusamoodbranuuslučajiuoružanognapadaprotivčlanaUjedinjenihnacijadokSavetbezbednosti ne preduzme mere potrebene za očuvanjemeđunarodnogmiraibezbednosti.

Napolitički,pravniimoralnipristuphumanitarnojintervencijiu drugoj polovini XX veka bitno su uticala dva događaja: procesdekolonizacije (posledrugogsvetskogratado60‐ihgodinaprošlogveka) i raspad složenih država na istoku Evrope posle završetkaHladnog rata. Novonastale države su slabe, ne toliko u vojnomsmislu, koliko u pogledu unutrašnjeg uređenja, efikasnosti istabilnosti. Najčešći povodi za intervenciju u unutrašnje ratove supitanja državnosti novostvorenih dražava i njihov odnos premaustavotvornomnarodu,etničkimgrupamaireligijskimzajednicama.

                                                                                                                                                

aktuelnom načelu razlikuju se dva izvora međunarodnog prava: prirodno pravo 

(jus naturale) i pravo  zasnovano na volji država (jus voluntarium). 

 

Page 168: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

168 

 

Utakvimratovimacivilnežrtvečineoko90%odsvihžrtava(Weiss,1999:1).

Unutrašnji sukobinajčešćesenerešavajudiplomatski idrugimnevojnim merama, pa napori za mirno rešavanje ovakvih sukobačesto ostaju bez uspeha. Iz tih razloga u posthladnoratovskomperiodu humanitarna intervencija, tj. intervencija stranih državadobijana značaju. Za razlikuodhumanitarnepomoći, humanitarnaintervencija koristi stranu vojnu silu unutar teritorije suverenedržave uglavnom bez njene saglasnosti, a često i uz njeno velikoprotivljenje, te jeneki autorikoriste sinonimnosa „humanitarnimratom“. Pored toga humanitarna intervencija ne služi samorešavanju sukoba već i uvođenju programa izgradnje mira pomodelu„liberalnogmira“(uduhuzapadnedemokratije) i izgradnjedržave,štodomaćestanovništvočestoneprihvata jernijeuskladusanjihovomtradicijom(kaouslučajuAvganistana).

Čak i kada postoje humanitarni motivi, strateški, ekonomskimotivi i bezbednosni razlozi su često glavni faktor u podsticanjuintervencija. Nedostatak legalne osnove nadoknađuje selegitimitetom,odnosnopozivanjemnapovreduosnovnihnačelahumanostiipotrebudaseonazaštite.

Potrebno je konstatovati da pojam humanitarneintervencije i dalje predstavlja modifikovanje principanemešanjauunutrašnje stvari jednedržavekoji jepostavljenjošuVestfalskommiru.

Međutim, postavlja se pitanje: da li jedna država širokorasprostranjenim i teškim kršenjem osnovnih ljudskih prava gubipravo na suverenitet, odnosno na pravo da sama rešava svojaunutrašnjapitanja?Sa talasomdemokratizacije,koji jepokrenutpozavršetkuHladnograta,poštovanjeizaštitaljudskihpravasudobiliprimarni značaj. Donošenjem Univerzalne deklaracije o ljudskimpravimapojedincimajepruženameđunarodno‐pravnazaštita,madapojedinci svoja prava i daljemogu da ostvare samo kao državljaniodređene države. Međutim, brojne manjinske i verske zajednicetakav trend su shvatile kao podršku njihovom pravu nasamoopredeljenje.

Uciljusprečavanjailiublažavanjahumanitarnekatastrofeutakvimsukobima,međunarodnazajednicainjenisubjekti(pojedinedržave, grupe država ili njihove organizacije) sve češće reaguju

Page 169: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

169 

 

spoljnomintervencijompremarežimimapojedinihdržava.NakrajuizveštajaMeđunarodnekomisijeointervencijiidržavnojsuverenosti(ICISS) stoji: „Suverene države imaju odgovornost da zaštitesvojegrađaneodkatastrofakojesemoguizbeći ...alikadanisuvoljne ili nisu sposobne da to učine, tu odgovornostmora dapreuzmeširazajednicanacija“11.

Sveovostvaranesuglasicenameđunarodnomnivouonačinuupotrebe humanitarne intervencije. Pri intervenciji, postavlja sepitanjekojihrazmerakršenjapravamorajubiti,padazaslužujuintervenciju spolja, a to je izuzetno teško pitanje.Najčešće sekaokriterijumzareagovanjenavodegenocid,etničkočišćenjeisličnidrastičnizločiniilineuspesidržave.(BabićiBojanić,2008:35)

Razmatranje (ne)opravdanosti intervencije pre svegapodrazumevaodgovornapitanjedaliseikojimargumentimamožeopravdati preduzimanje vojne intervencije. Posebno su izraženerazlike u pristupima koji se odnose na opravdanost humanitarneintervencijepreduzetekorišćenjemvojnesilekadanijeodobrenaodstrane Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Takođe, ako se uzmeda je Savet bezbednosti jedini legitiman autoritet zahumanitarno intervenisanje, pojavljuje se problem u njegovojčestoj blokiranosti. Neslaganje bilo koje strane članice možeonemogućiti čitav poduhvat. Pitanje legalnosti i moralneopravdanosti da države vojno intervenišu u drugoj državi bezodobrenjaSavetabezbednostiUjedinjenihnacijanaročito jesnažnopokrenuto vojnom intervencijom NATO u Saveznoj RepubliciJugoslaviji (24.mart – 10.jun 1999.), pravdanom humanitarnimrazlozima. Intervencija je sprovedena sa ciljem sprečavanja„etničkog čišćenja“ na Kosovu, a za koji jedna grupa autora, međukojima je i Noam Čomski, smatraju da je samo ubrzala izbegličkukrizu i izazvala pojavu mora izbeglica sa Kosova. Slično je i saintervencijom SAD‐a u Somaliji (1992‐1993) koja je izazvalanajžešćesukobeodpočetkarata.

Uslovi neophodni da bi (vojna) intervencija zaista bilahumanitarna,su: legitiman autoritet, pravedan razlog, ispravna

                                                                 

11 (http://responsibilitytoprotect.org/ICISS%20Report.pdf).

 

Page 170: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

170 

 

namera, da je vojna intervencija poslednja mera kada su svedruge iscrpljene, proporcionalna sredstva i razumni izgledi daintervencijauspe.

Pod legitimnimautoritetompodrazumeva se subjekt koji jenajmanje sklon da ovlašćenja zloupotrebi i koji je najvišereprezentativan sa stanovišta međunarodnog društva. Obično sedanas smatra da takav organ jeste jedino Savet bezbednosti UN‐a.Tako da svaka intervencija koja nije dobila njegovo odobrenje neispunjavausloveopravdanosti.Kaorazlogezaopravdanostprimenehumanitarne intervencije pojedini pravnici, državni imeđunarodnizvaničnici pretežno iz „zapadnih zemalja“, navode i to da se podrazvojem ljudskog prava i međunarodnog humanitarnog pravaizmenioitradicionalankonceptsuvereniteta.

TERORIZAM– POGREŠAN ODGOVOR NA REALNE IZAZOVE

Premauobičajenimshvatanjma,terorizamimazaciljdakodstanovništvaivlastiunesestrah,adapritomeneizazovemasovnorazaranje.Jednaodoperativnonajupotrebljivijihdefinicijaterorizmaje definicija američkog ministarstva spoljnih poslova (StateDepartment), po kojoj se terimin terorizam odnosi na unapredsmišljeno, politički motivisano nasilje nad neborbenimciljevimakoje čine subnacionalnegrupe ili tajniagenti,akojeobičnoimaciljdelovanjanaodređeniširiauditorijum.(Basara,2004:154–63).

Pored brojnih definicija, terorizam se klasifikuje prema različitimkriterijumima. Mijalkovski klasifikuje terorizam na osnovuutvrđivanja osnovnih elemenata terorističkog procesa. Na osnovuovihelemenataonterorizamdeli:1.premanosiocima ‐nedržavniidržavni, uslovno i međunarodni, 2. prema uzrocima – politički,verski, etnički i drugi, 3. prema objektu napada – selektivni ineselektivni i 4. prema sredstvima – konvencionalni, nuklearni,biološki,hemijski,internetskiidrugi(Mijalkovski,2005.,:21‐56)12.

                                                                 

12 Ovakva podela je svakako uslovna pošto mnoge radikalne organizacije imaju i 

konkretnije političke ciljeve. Tako, na primer, Al‐Kaida pored krajnjeg cilja, a to 

Page 171: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

171 

 

Državni terorizam je dugo na sceni, a najpoznatiji oblicidržavnog terorizma smatraju se oni iz nacističke Nemačke i/1liSovjetskogSaveza.

Terorizamimazaciljdasaminimalnimsredstvimapostignerezultate slične onima koji su dostupni državama. MarkJurgensmejer to objašnjava na sledeći način „iako se po svojimubilačkim sposobnostima terorističke grupe ne mogupoistovetiti sa vladama kojima na raspologanju stoji vojnipotencijal,njihovabrojnost,odanostinepredvidivostomogućilisu im da steknu uticaj koji je potpuno neprimeren njihovimmršavimvojničkimresursima“(MarkJuergensmeyer,2000:5)

Više od samog razaranja efekat koji se traži jeste strah.Takođe, ono što je karakteristično za terorizam jeste naglašenielementsamožrtovanja,kojisegraničisafanatizmom.Ovajelementje postao jedna od osnovnih karakteristika terorista sa Bliskogistoka, posebno posle naglog povećanja uticaja iranskih islamskihfundamentalista osamdesetih godina XX veka. Sada je fanatizamposebnokarakterističanzateroristeizdrugihzemaljaBliskogistoka,čečenskešehideiteroristeAl‐Kaide.

Čestosepravi razlika izmeđuterorističkihorganizacijakojenastoje da donesu radikalne promene u društvu i onih koji imajunekekonkretnijepolitičkeciljeve.13

Radikalne terorističke organizacije nasilnim sredstvimanastoje da dovedu do revolucionarnih promena u društvu. Ovdespadaju kako nekadašnje marksističke terorističke grupe poputBader Majnhof ili Crvenih brigada tako i verski motivisaneorganizacijepoputAl‐KaideilijapanskesekteŠinrikjo.Sobziromdaove grupe imaju radikalne ciljeve, sa njima države teškomogu danaprave nekakav kompromis. Takođe, ove organizacije je veomateško uključiti u političke procese, a da to ne izazove teškeunutrašnje ili međunarodne političke potrese. Primer za to jepokušajtransformacijeislamskihterorističkihorganizacijaHamasaiHezbolahaulegitimnesnageuLibanuiPalestini.

                                                                                                                                                

je stvaranje Kalifata u čitavom muslimanskom svetu, ima za cilj povlačenje SAD 

sa Arabijskog poluostrva i sa Bliskog istoka, rušenje zalivskih monarhija itd. 

 

Page 172: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

172 

 

Drugitipterorističkihorganizacijasuonekoje imajudalekokonkretnije i realističnije ciljeve, uglavnom secesije (npr. ETA, IRA,OVK,LTTE)ilizaštiteživotnesredine(npr.EartLiberationFront).Sovim organizacijama vlasti lakše ulaze u pregovarački proces ipostoji veći prostor za postizanje kompromisa. Ove organizacijeuglavnomimajusvojapolitičkakrilakojaimslužezaučestvovanjeupolitičkomprocesu.

Shvatanje terorizma, a samim tim i njegovo definisanje,promenjeno je posle Hladnog rata, a posebno nakon terorističkognapada 11. septembra 2001. godine na SAD, što je razbilo ranijeprisutno osećanje međunarodne bezbednosti na međunarodnom iglobalnom nivou odnosa. Terorizam se sada ne smatra sukobomizmeđu jasno definisanih neprijatelja (određenih grupacija naodređenoj teritoriji), već je to globalni rat kojimože u određenomtrenutkudaobuhvatisveisvakog.

Dakle, ono što je novo kod terorizma danas je da je onglobalno rasprostranjen, odnosno akteri nisu vezani za određenudržavu ili teritoriju, koriste „ćelije spavače“, koje mogu bitiaktivirane inakonnekolikogodina,zatim,pristupnajsavremenijemoružjuivrhunskojtehnologiji,kaoispremnostpripadnikadažrtvujusvojživot.Teroristisuodsvojesmrtiučiniliapsolutnooružjeprotivsistemaiobelodanilisunjegovukrhkost.(Bodrijar,2007:158).

Žrtve terorizma su obično civili, nedužni ljudi, što ujednopredstavlja opštu odliku oružanih sukoba u posthladnoratovskomperiodu. Globalni terorizam se uspešno prilagodio savremenimmeđunarodnim odnosima. Zahvaljujući procesima globalizacije,dakle ekonomskoj, tehnološkoj i komunikacionoj, a sve više ipolitičkoj povezanosti savremenog sveta, ali i procesu osipanja igubitka osnovnih, tradicionalnih karakteristika država, teroristi sudobili neočekivano veliku, skoro neograničenu, mogućnost da semeđusobnopovežu,koordinirajuikrećunaogromnomprostoru.

Ovo je, na drugoj strani, dovelo do objave „globalnog rataprotiv terorizma“. Rat protiv terorizma se proglašava trajnim,permanentnim ratom. To je prva takva objava rata u XXI veku, aneposrednipovodjebiorušenjeSvetskogtrgovinskogcentrainapadna Pentagon. Povodom ovog događaja bivši američki predsednikDžordž Buš (George W. Bush) je izjavio da je „naš neprijateljradikalnamreža terorista i svaka vlada koja ih podržava” i da sesamimtimratprotivterorizma„nećeokončatidoksvakateroristička

Page 173: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

173 

 

grupasaglobalnimdejstvimanebudepronađenaiporažena”(ČarlsV.KegliiJudžinR.Vitkof,2004:632).

Proširenaje isamadefinicijaterorizmanjegovimgledištemda su 11. septembra neprijatelji slobode izvršili čin rata koji ćemovoditi do kraja kako bismo neprijatelje priveli pravdi i da u tomnaporumorajusvidaučestvujunaovajilionajnačinsvakanacijausvakom regionu sadamora da donese odluku, izjavio je predsednikBuš,ilisteuznas,ilisteuzteroriste.(KegliiVitkof,2004:633).

Terorizam se više ne smatra sukobom između neprijatelja,većjetoratglobalnihdimenzijakojiobuhvatasveisvakoga.Nakonovogdogađaja, SAD supokušalepridobiti dodatnopokriće zadaljevojne intervencije, još i sa argumentom preventivnog delovanja.Međutim,postavljasepitanjegdeuborbiprotivglobalnogterorizmatreba povući granicu između legitimne i ilegitime upotrebe vojnesile? Može li se borba protiv globalnog terorizma voditi putemlegalnihiinstitucionalnihprocedura?Javilasusedvasuprotnastava.S jedne strane, oni koji se zalažu za oštar pristup, smatraju daterorizamproističeizracionalnihodlukaekstremistadaseoslonenapolitičko nasilje i stoga se zalažu za preventivne napade. Nasuprotnjimastojeonikojismatrajudasukoreniterorizmaurazočaranjimazbog političkog ugnjetavanja i oskudice, i preporučuju hvatanje ukoštacstimkorenimakakobiseterorizamsuzbi.

REVOLUCI JA

Oni koji onemogućavaju mirne revolucije čine nasilne revolucijeneizbežnim

DžonKenedi

Fenomenrevolucijeobrađivanjeuradovimabrojnihautoraibiopredmetnajžešćihosporavanjaiegzaltiranihodbrana.Revolucijese pritom istražuju u svojim brojnim, različitim dimenzijama iaspektima, od teorijskih, političko‐filozofskih i socioloških, dostrategijskihiorganizacijskih.

Tako recimo, Vojislav Stanovčić smatra da je revolucijadruštvena pojava koja spada u oblast socijalne dinamike,odnosnodruštvenogkretanja ipromena.Društvenepromenese

Page 174: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

174 

 

dešavaju brže ili sporije, postepeno ili naglo, mirno ili nasilno – usvimoblastimadruštvenogživota.Nekeodnjihseodigravajuuvidujednog čina i lako se zapažaju – poput državnih udara, pučeva,dinastičkih promena, promena granica država nakon ratova.Drugeseodigravaju tokomdugogevolutivnogprocesa imogudugoostatinezapaženesvedoknedovedudojednog,kvalitativnonovogstanja(Stanovčić,1993:912).

Po svojoj širini, obuhvatu i predmetnoj usmerenostirevolucijemogubitiograničenenapojedinesegmente ipodsisteme(naučna, tehnološka, informatička, kulturna, pa i politička) ili pak,voditi radikalnoj izmeni gotovo svih obrazaca proizvođenjadruštvenosti–socijalnarevolucija.

Društvena revolucija znači korenitu, duboku promenudruštvenihodnosakojanastupakaorezultatprethodnogpostepenognagomilavanja suprotnosti u osnovi društva i prelazakna istorijskinovi (i, načelno, viši) oblik društveno‐ekonomskih, političkih ikulturnih odnosa. Ona je način promene starog političkog sistema,koji karakteriše rušenje njegovih institucija – države, i društvenihnosilaca – vladajuće klase. Dakle, revolucija kao radikalnapromena, nije ograničena samo na politički život, većtransformiše idruštveniporedak,moralnanačela, i vrednostičitavogdruštva.

Samarečrevolucijaoznačavapreokret,izvodiseodlatinskerečirevolvere,štoznačiokretati,obrtati,preokretati.Smatrasedajerečrevolucijazaoznačavnajejednogpreokretaudruštvenomsmisluprvi upotrebio francuski kralj Anri IV, krajem XVI veka, rekavši zasvojepreobraćanjeukatolicizam„tojerevolucija“.

Enciklopedija Britanika definiše revoluciju u politici kao„temeljnu,nagluičestonepovratnupromenupostojećegporetka“.

POREDAK I REVOLUCI JA

Revolucijemogu,upogledukorišćenihsredstava,bitimanjeilivišemirne ilinasilne.No,oneuvekupitanjedovode legitimnostpostojećih pravila igre i uspostavljenu distribuciju političke moći.Završni čin je konstitucionalizacija revolucije – donošenje novogustavaizakona.

Page 175: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

175 

 

Revolucijauvekdakledubokomenjapravo.Tapromenasastoji se, pre svega,upromeniosnovnihpravnihnormi, onihkojeregulišu pravo svojine nad sredstvima za proizvodnju i političkuvlast.Uobičajenojedanovopravorelativnobrzoukidasvojinustarevladajućeklase.Ukolikojerevolucijaizvršenanasilno,novopravonemožebitibrzoizgrađeno,štounosipravnunesigurnost.

Uteorijisocijalnihkonflikata,revolucije(socijalneipolitičke)se analiziraju kao najdublji društveni konflikt koji proizvodiradikalnusocijalnukonsekvencu–promenuporetka.Pri tomeseupolitičkoj praksi, sa revolucijom često poistovećuju neki drugi,dalekoparcijalniji i efemerniji,konfliktipoputunutrašnjihnemira idržavnihudara

U fokusu analiza istraživača i posebno, teoretičara i vođarevolucija, su prevashodno dva ključna aspekta: karakteristike ideterminante (pred)revolucionarne situacije i samataktika/strategijanastupa revolucionarnihsnaga,odnosno samishodrevolucije.

Jednu od prvih modernih, na teorijskim argumentima"društvenog ugovora" zasnovanih, odbrana prava naroda narevolucijudaojeDjonLok,kojijeisambioučesnikengleske"Slavnerevolucije" iz 1688. godine. On izraz revolucija koristi da označinasilnozbacivanje jednevlade, ilioblikavlade,odstranenaroda.U"Drugoj raspravi o vladi " on piše da je narod suviše inertan ipodložan navikama , ali da kada je doveden do bede iistovremeno stekne svest da je izložen rdjavoj i samovoljnojvlasti,počinjesvimsredstvimadanastojidasebiolakšapoložaj.Tek kad zloupotrebe vlasti postanu vidljive narod će reagovati i inastojatidavlastpredaonimakojićeosiguraticiljevezbogkojih jevlada iuspostavljena.Njegove idejeodobroj,naugovorugrađana ivlasti zasnovanoj vladavini su u značajnojmeri doprinele i razvojurevolucionarneideologije,kojajeidoveladograđanskihrevolucijauAmericiiFrancuskoj.

Najdublja analiza uzroka i efekata ovih revolucija pripadasvakako Aleksisu de Tokvilu.Za Tokvila, recimo, ishodrevolucionarnih gibanja odlučujuće određuje širina ipoodmaklostprocesadelegitimacijetemeljnihvrednostiprethodnogporetka,odnosnoširenje(iprihvatanje)novih ideja iunutarsamevladajućeklase.Opisujućisituacijupredfrancuskurevolucijuiz1789‐te,Tokvilkonstatuje da je «postojalo dominantno uverenje da je samo

Page 176: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

176 

 

jednakost saglasna sa prirodnim redom stvari: da je ona sadržajjasne i opšte ideje na osnovu koje mora biti organizovano dobrouređenodruštvo.Te su teorijeprodiraledo svestiplemstvakoje jeuživajući svoje privilegije počelo na njihovo posedovanje da gledaviše kao na srećnu okolnost nego na pravo dostojno uvažavanje»(Tocqueville,1994:47).

Pored delegitimiranja poretka – širenja svesti o njegovojartificijelnosti, umesto ranije dominacije uverenja o poretku stvarikao usudu ili božanskoj volji i proviđenju, na delu je ikomplementaran proces širenja prezira prema vladajućoj klasi injenim nezasluženim privilegijama. Njihov korelat je bujanje«demokratske boljke zavisti» (Tokvil) i sklonost materijalnimzadovoljstvima koji pokazuju obogaćeni delovi trećeg staleža.Literarnu, pretežno karikaturalnu, obradu ovaj fenomen će dobitikrozlikskorojevića,«građanina‐plemića»,kojismatradaseiporekloititule(ietikecijaimanirikojiihprate)jednostavnomogukupiti,neshvatajući značaj i značenje maksime «noblesse oblige» (plemstvoobavezuje).

Širu, ekonomsku i socijalnu osnovu i pretpostavkurevolucionarnih promena čine industrijska revolucija i procesurbanizacije i centralizacije, čiji su prateći efekti i opisanasocijalnamobilnostiprevrednovanjesistemavrednosti.

U fokusu promena po Tokvilu je zapravo veza izmedjurevolucije i razumevanja principa jednakosti ‐ sukob okojednakostijeujezgrusvakerevolucije.

Pored isticanja značaja ideje jednakosti i praksedelegitimiranja prethodnog režima za "sociologiju revolucija"dragocene su i Tokvilove analize prirode revolucionarnesituacije, njenih aktera , tipologije revolucionarnih promena ,kao i konzervirajuće uloge tradicije i starih, zatečenihadministrativnihstruktura.

U Starom režimu i revolucijiTokvil konstatuje da je režimkojirevolucijarazaraskorouvekboljiodonogakojimuneposrednoprethodi,odnosnodajenajopasnijitrenutakzajednurđavuvlastupravoonajkadaonapočinjedasereformiše‐pravilokojeseuvelikoj meri može primeniti i na urušavanje real‐ socijalističkihporedakakrajem20.veka.

Page 177: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

177 

 

Sve ređe primere radikalnih , nasilnih revolucija Tokvilobjašnjavatimeštosrednjislojevi‐osnovniakteripromenanisuzanjihzainteresovanizatoštooneugrožavajuimovinu.Uzto,bavećise svojim ličnim interesima i imovinom oni ne mogu lako bitizavedenivelikimiplemenitim(irizičnim)idealima.

TIPOLOGI JA REVOLUCI JA

U svojevrsnoj tipologiji revolucija Tokvil razlikuje tri tiparevolucije:

1.Političke revolucije koje dovode do promena u stilu vladanja idizajnupolitičkih institucija , doknaostatakdruštvanemaju većeguticajaizakojeTokvilpokazujenajmanjiinteres;

2.Iznenadneinasilnerevolucijekojenetražesamonovopolitičkoruhovećipotpunutransformacijudruštvai

3.Sporealisveobuhvatnepromenedruštvakoje,dabiseostvarile,obuhvatajubarnekolikogeneracija.

Fundamentalne promene se dakle mogu ostvariti na dvanačelnanačina‐nasilnoiiznenada ,poputFrancuskerevolucijeiz1789.godine,ilinaspor,evolutivannačinkaoštojearistokratskodruštvopolakootvaraloprostorzakreiranjedemokratskihprincipavladavine. Oba ova tipa revolucija Tokvil smatra autentičnim jernastoje da ostvare celokupnu društvenu promenu, istovremenonastojeći da smanje ( ali ponekad i uvećaju poput praksepostsocijalističkih društava) društvene nejednakosti i time dovedunavlastnovuklasnukoaliciju.

Revolucije su retko uspešne zato što se revolucionarimorajuosloniti na stare administrativne strukture koje se usredrevolucionarnih događaja čine obezglavljene , ali njihovo jezgroostaje gotovo nedirnuto. Nakon revolucionarne euforije ,oslanjajući se na postojeće, zatečene birokratske strukture iaparatnovi režimpočinjeda vladanamanje ‐ više istinačinkaoiprethodni.

Gotovo proročki deluju i Tokvilova upozorenja da revolucije,pre svega one iznenadne i nasilne, ne donose očekivane velikepromene jer su ljudi bića prošlosti a čitavi narodi po dekretu i

Page 178: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

178 

 

revolucionarnojvoljinemoguodbaciti(žilavuisnažnu)tradicijuiobičaje.

KljučnimomenatrevolucionarnihpromenaipoRajnharduBendiksu, (udelu«Kraljevi inarod»), je"demokratskoinficiranje" imobilizacija masa – širenje u masama, putem «demonstracionogefekta», uverenja ranije formiranih unutar revolucionarne elite,regrutovane u velikoj meri iz prebega iz vladajuće klase (Tili,1997:106‐110).

Demonstracioni efekat praktično se odnosi i na situacije u kojimaelite inarod jednedržavenastojedapreumuobrazacpromena , ilipak kompletno političko i ekonomsko uređenje koje su "videli uzemljamasanaprednijimdruštvenimmodelom".

Tranzicionepromeneupostsocijalističkimdruštvimauvelikojmeriimajuovaj,demonstracioniiimitativnikarakter.

MODEL( I) REVOLUCIONARNIH OBRATA

Nastojanje da se, u komparativnoj perspektivi i matrici,analiziraju tok i efekti velikih građanskih (engleske, američke,francuske), kao i oktobarske, boljševičke revolucije u Rusiji 1917.godine, dovelo je, unutar «sociologije revolucija», do pokušajaformiranjamodelarevolucionarnihobrata.Popravilu,modelisadržeanalizuikomparacijučetirielementa–faze:1)temeljnihuzrokaikonjukturnih, povoljnih uslova i povoda; 2) uspostavljenihsaveza klasa i partija, odnosno ključnih aktera promena; 3)procesamobilizacije idemobilizacijemasa,kao i4) tipologijuishodasistemskihkonflikata.

Takoprimeraradi,KrejnBrintonudeluAnatomijarevolucijaiz1938.godine,ističedarevoluciječestopočinjunakonfinansijskogsloma, kome je inače prethodila ekonomska ekspanzija.Finansijskomslomu sledi jačanje klasnog antagonizma i formiranjeorganizacijanezadovoljnih,kojenajčešćepredvodeintelektualcikojisuizrazilinelojalnostporetku.

Sličnu poziciju, u razmatranju uslova i razloga koji dovode dopobuna,zauzimaiDžemsDejvisusvomzbornikuKakoizaštodolazido pobune. Dejvis konstatuje da do revolucije ne dolazi iz bede i

Page 179: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

179 

 

degradacije, već iz izneverenih očekivanja.Opštemesto teorija orelativnoj deprivaciji (uskraćenosti) je stav da su izneverenaočekivanja,odnosnoogorčeniljudisvesnijazaizmeđumogućegi stvarnog, suštinskimoment i rezervoar revolucije. Šanse zaprevrat rastu kada se obespravljenima i siromašnim u trenutkuuskraćenosti (frustracije) pridruže pojedinci i grupe iz srednje ivladajućeklase.Ograničenjepristupakojipolazeodteorijerelativnedeprivacije je što nedovoljnu pažnju posvećuju daljoj analizikonteksta i strukturalnih pretpostavki u kojima nezadovoljstvoprelaziu(pred)revolucionarnostanje(Tili,1997:117‐119).

Krejn Brinton u tom pogledu u analizu uvodi dvekomplementarnepretpostavke:dobruunutrašnjuorganizovanosti široki karakter opozicione klasne i političke koalicije iparalelnu dezorganizovanost vladajućih grupa, posebnoneefikasan državni aparat. Konačnom gubitku samopouzdanjaunutar vladajuće klase često prethodi neuspešan pokušaj primenesile od strane poretka ili poraz u ratnom sukobu, odnosno –kombinovanje vojne krize sa masovnom unutrašnjompobunom.Dolaskomrevolucionaranavlast,sledetenzijeipromeneodnosa snagaunutar revolucionarnogbloka.Na primeru francuskerevolucije,kaomogućedaljefazeBrintonnavodidolazakekstremistana vlast, odbrambenu reakciju na nju i (delimičnu) restauracijustarog poretka. Pored pretežnog svođenja naroda na ulogustatiste,iliantičkoghoraosnovniproblemBrintonoveanalizejekrajnjenategnutaanalogijarevolucijesabolešću.Društvosevidikao organizam, revolucija je neka vrsta groznice, čak delirijuma(vladavina«revolucionarnogterora»),komesledeperiodoporavkaivraćanjeorganizmaunormalnostanje(Tili,1997:114‐115).

Jedno od metodski najrigoroznijih i strukturalnonajutemeljenijih istraživanja razloga zašto nezadovoljstvo iogorčenjeretkoprerastajuuotvorenupobunui jošređerezultirajurevolucijom, preduzela je Teda Skokpol u delu «Države idruštvenerevolucije».

Ona je, u oslonu na metod sličnosti i metod razlike DžonaStjuartaMila,svojuanalizuizvelautrimetodskakorakailipodručjairavni analize. Prvo je analizirala prisustvo determinanti i činilacarevolucijeu jednombrojuzemalja (revolucijeuFrancuskoj,Rusiji iKini),na jednoj injihovoizostajanje(uJapanuiPruskoj),nadrugojstrani.

Page 180: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

180 

 

Sledeći, drugi korak čini analiza uporedivih zemalja i(ne)revolucionarnih iskustava i ishoda (Japana iKine), ili razlikeuscenarijima i ishodima u istoj zemlji (Rusiji – 1905‐te i 1917‐tegodine). Trećim korakom, komparacijom samih revolucija došlo sedojednogbrojauopštavanjaizaključaka.

Analiza revolucija u pretežno agrarnim zemljama sabirokratskim sistemima pokazuje da neuspeh u nastojanju da seprimenedovoljnotemeljitereforme,itakopodstaknebrzirelativnostabilan ekonomski razvoj – režime gura u vojne avanture i/iliunutrašnju represiju. Posledično, do revolucija dolazi u situacijamakadavojnukrizupratemasovneunutrašnjepobune(Skocpol,1979).

Iz ugla stratega i dizajnera, u Dečijoj bolesti levičarstva ukomunizmu(delukojeimakarakterpriručnika–primera,uputstvaikomentara, zauspešno realizovanje revolucionarne taktike), Lenjinističeda seosnovni zakonkoji supotvrdile sve revolucije sastoji utome da «za revoluciju nije dovoljno da eksploatisane i ugnjetenemasebudusvesnenemogućnostidaživenastarinačin idazatražepromenu:zarevolucijujepotrebnodaeksploatatorinemoguživetiiupravljati na stari način. Tek kada «donji slojevi» neće staro i«gornji slojevi» ne mogu na stari način, tek onda revolucijamožepobediti.Drukčijesetaistinaizražavarečima:„revolucijanije moguća bez opštenacionalne krize koja pogađa ieksploatisaneieksploatatore“(Lenjin,1950:313).

DINAMIKA PROMENA

Samadinamika revolucionarnogprevrata sadrži, dakle svojuobjektivnu (zrelost ekonomskih i socijalnih (uslova) i svojusubjektivnukomponentu(širokoprihvaćenavrednosno‐ideološkaosnova, delatni pokret, organizacija i vođa). No, subjektivna iobjektivna dimenzija ne moraju biti, i najčešće i nisu, u ravnoteži.Dovoljni,objektivniuslovi,zbognerazvijenogsubjektivnogfaktora‐nosioca promene, često dugo čekaju na neki događaj, ne retkobanalan, koji predstavlja neposredan povod za revolucionarnepromene. Ili pak vladajuća klasa uspeva da se, parcijalnimustupcima, akomodira i predupredi revolucionarnu transformaciju(fenomenizostalerevolucije).

Page 181: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

181 

 

Na drugoj strani, mobilne, revolucionarne grupe mogu, usituacijamarata,iznenadnekrizeiparalizeipodelaunutarblokanavlasti,prevratomdoćinavlastiiniciratirevolucionarnepromeneiukrajnje nepovoljnim uslovima i uz ogromne žrtve i razaranja(fenomen preuranjene revolucije). Po pravilu, što je manjaefektivna društvena moć prevratničke grupe/klase to je izglednijaupotreba nasilja, ali i degeneracija početnog revolucionarnogprojektaipretvaranjerevolucionarneeliteunovuklasu,autoritarnihupravljača(fenomenizdane,izneverenerevolucije).

Istorijarevolucionarnihprocesaukazuje,međutim,naputevepolitičkih promena, ali ne daje recepte o tome kako one nastaju ‐uputstvo o (nasilnom) rušenju i preuzimanju vlasti i odgovore napitanje zašto se ti procesi stalno ponavljaju. U svojoj studiji oevropskimrevolucijamaupolamilenijumadugomperiodu,od1492‐1992godine,ČarlsTiliuočavadaserevolucionarnesituacijejavljajuutrislučaja:

‐ kada dođe do nesrazmere između onoga što državazahtevaodsvojihgrađanaionogaštoonanjimapruža;

‐kadadržava ispostavljagrađanima zahtevekojimoguugrozitinjihovapravailikolektivneidentitete;

‐kadasemoćvladaravidnoumanjizbogprisustvajakihimoćnihrivala.

Revolucionarne situacije vode ka revolucionarnom ishodusamo kada se državna sposobnost, da primeni sredstva prinude,znatno umanji. Do takvog slabljenja države može doći iliekonomskimiscrpljivanjemiliporazomuratu,odnosnoodmetanjemoružanihsnagailikolapsomfinansija.

Uzsvebrojnerazlikedveodlučujućekomponenterevolucijesu:

‐revolucionarnesituacije

‐revolucionarniishodi

Revolucionarnasituacija–proističeizučenjaLavaTrockogo dvojnoj vlasti: dva ili više blokova ističu suprostavljene inespojive pretenzije i aspiracije nad vladavinom u državi. Ta

Page 182: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

182 

 

situacijasadržiusebielementprotestakojikarakterišudveosnovnestvari:

‐ slabost i ranjivost vlasti na takve zahteve. To je signal idrugimpretendentimadajedošlovremeizanjihovezahteve,i

‐onidovodeupitanjeinteresedrugihrivala;dobrozajednugrupujenegativnozadrugu.

Uzrocipolitičkihkrizakojesuzavršeneratovima,raspadomimperija,federacija,koalicijaimajuosnoveu:

‐ pojavi rivalskih snaga ili koalicija koje žele vlast naddržavomilinekimsegmentomvlasti,

‐podrškavećegdelastanovništvatakvimzahtevima,

‐ nesposobnost ili nespremnost vlasti da suzbije takvuopozicijuialternativu(Tili,2005:11).

Revolucionarni ishod–nastajekadasevlastnaddržavomprenesesabivšihvladarananovuvladajućukoaliciju.To jeujednologičan istorijski nastavak revolucionarne situacije koji obrazujekoaliciju između onih koji osvajaju vlast sa postojećim članovimavlasti koji su im se priklonili. Potom, kao još jedan uslovrevolucionarnog ishoda, jenužnostdanovavlastpreuzmekontrolunadoružanimsnagama.

Uglavneuzrokerevolucionarnogishodaspadaju:

‐otcepljenječlanovadržavnezajednice,

‐ preuzimanje oružanih snaga od strane revolucionarnekoalicije,

‐uspostavljanjekontroledržavnogaparata.

Kada se sve to dogodi, znači da je izvršen prenos vlasti (Tili,2005:12).

Najznačajniji Tilijev doprinos teoriji revolucija je, narazlikovanju revolucionarnih situacija i ishoda, odnosno stepenatransfera vlasti i razdora u državnoj zajednici, razvijena tipologijarevolucionarnih situacija. Tako "velika " revolucija uključuje ivelikiprenosvlastiitemeljnirascepudržavnojzajednici.Građanskiratpak ukazuje na jak rascep ali nemora voditi revolucionarnomishodu,odnosnotransferuvlasti.Tojošuvećojmerivažizapobune.

Page 183: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

183 

 

Nadrugojstrani,osvajanjedržaveodvrhanadolepodrazumevatransfervlasti,alineidržavnirascep.Ovajmodel‐transfervlastibeznužnogdruštvenog rascepa seu jošvećojmeriodnosinadržavniudar.

Izvanovih"vanrednih"stanjanalazeseprostorirutinskepolitike.

REVOLUCI JA I NAS IL JE

Zaključujući sumarnu raspravu o revolucijama ‐ njihovimkarakteristikama i ishodima, mogli bismo konstatovati da jenajspornija, u raspravamazagovornika iprotivnika revolucija, vezaizmeđu revolucije i upotrebe nasilja. Nasilje je često korišćena"babicarevolucije"(Lenjin),alinijeinjihovneizbežanelement.

Od ratova i nasilnih revolucija ništa manje efekte nisuostvarile "kapilarne revolucije" i strategije neoružanog otpora inenasilne društvene promene. Veliki primeri Gandija i MartinaLutera Kinga i pokreta koji su oni predvodili govore u prilognenasilnihpromenasarevoluvionarnimefektima.Njihovanesrećnaličnasudbinaopetjepričaosnazipolitičkognasilja.

Za označavanje, pak, radikalnih promena do kojih dolazimirnim, evolutivnim putem (poput situacije u većinipostkomunističkih društava) u upotrebi su kovanice poput«revorme»ili«refolucije»(TimotiGordonEš,2001).

Danas,upostmodernimdruštvima‐društvimasuočenimsaparalelnim procesima globalizacije i fragmentacije, sve veći značajimaju iskustva recikliranja i rekonbinovanja različitih modela,strategijaimetodaitehnika(nenasilnih)promena,odnosnoširokaprimenademonstracionogmodelaistrategijepromenanaspecifičnekonkretneokolnosti.

KARAKTER I DINAMIKA PROMENA U POSTSOCI JALISTIČKIM DRUŠTVIMA

Autoritarno‐socijalistički model i praksa deformisane,parcijalne modernizacije startovali su sa pretežne, sa izuzetkom

Page 184: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

184 

 

Češke, niske početne pozicije – unutar zavisnih, poluperiferijskihdruštava za zatečenim predindustrijskim nivoom razvoja inerazvijenim institucijama civilnog društva. Njih, po pravilu,karakteriše i odsustvo značajnije demokratske političke tradicije ikulture.

Visokocentralizovana (razaranjem elemenata socijalnog ipolitičkog pluralizma i nacionalizacijom i konfiskacijom resursa) iforsirana i ubrzana modernizacija dala je, istina uz ogromnasocijalna naprezanja i žrtve, značajne početne rezultate. Na planuindustrijalizacije,urbanizacijeiskolarizacijeonajerezultiralabrzomizmenom privredne i socijalne strukture. Parcijalni karakter idomašaj socijalističke modernizacije ogleda se, međutim, ukombinovanju elemenata modernog, industrijskog društva saočuvanim, pretežnim i brojnim, momentima predmodernog‐paternalizam države i rašireni kolektivizam, (kvazi)egalitarizam ivoluntarizam,dirigovan,netržišnirazvojidržavnimonopol.

KONTEKST I UZROCI KRIZE REAL‐SOCI JAL IZMA

Umomentukada jekvantitativnepokazateljerazvojatrebalonadopuniti kvalitativnim i pokazati sposobnost proizvođenjapermanentnih (samo)promena model parcijalne i deformisane iautoritarnemodernizacijeiskazaojesvojuokoštalostizapaoukrizu.

Pokušaji ograničene demokratizacije i liberalizacije, presvegaeksperimentisadecentralizacijomodlučivanjaipolu‐tržišnimreformama, zaustavljani su kad god je vladajuća političko‐upravljačka grupacija (pr)ocenila da postoji opasnost od gubljenjamonopolavlasti,odnosnoosetiladagubikontrolunaddruštvom.

Konačni krah, «implozija», real‐socijalizma rezultat je,pored spoljne konkurencije i pritisaka zemalja razvijenogkapitalizma, upravo nepostojanja adekvatnih mehanizamadruštvenesamoregulacijeikontrole.

Naime, pozitivni efekti ograničene, strogo kontrolisanedemokratizacije kombinovane sa polu‐tržišnim reformama brzo suistrošeni i ova društva su se, već osamdesetih, ponovo suočila satemeljnomkrizom.

Page 185: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

185 

 

Ovoga puta manevarski prostor za taktiziranje i parcijalnepromene bio je drastično sužen. Probuđena vera u renesansuautentičnih socijalističkih vrednosti i reformatorski, demokratskisocijalizam je prethodnim eksperimentisanjem u velikoj meri većbilaistrošena.

Inteligencijairadništvonisuvišebilispremnidasleposlederukovodstvo. I samodelimično otvaranje prema svetu i razmicanjeideološke zavese pokazalo je svu (samo)ironiju i iluzornost parole«stići i prestići kapitalizam», odnosno vidnim učinilomnogostrukuinferiornost real‐socijalističkih poredaka. Primera radi, vidnoodsustvo socijalističkih parola i ikonografije i radikalnost zahtevapokreta «Solidarnost» u Poljskoj, kao i stvaranje alternativnihinstitucija i «paralelnog društva» od strane disidentskih,intelektualnih krugova bili su dovoljna ilustracija dramatičnostisituacije i ozbiljnogdeficita legitimnosti režima. Nove generacijeradnika i stanovništva pokazivale su rastuću rezistentnost naideološkeparoleidalekopragmatičniji,instrumentalanodnospremavlastima.

One nisu bile spremne da se zadovolje garantovanim,minimalnim standardom i radnim i socijalnim pravima. Uzzaposlenosti«socijalističku»sigurnost,očekivanjei«kapitalistički»standard. U oficijelne ideološke proklamacije i obrazloženja čestonisu više verovali ni njihovi kreatori. Stvorena raširena klima«ketmanstva» (ČeslavMiloš) ideološkemimikrije i raspolućenostiizmeđu javno iznošenih stavova i intimnih uverenja, sve je češće imasovnijemenjanaaktimaotvorenegrađanskeneposlušnosti.

SP IRALA KRIZE

Nemogućnost da se poredak legitimira rastućim socijalno‐ekonomskimučincimanadnevniredjestavljalanužnostvršenjasveradikalnijih reformi. Preduzimane, parcijalne, pretežno ekonomske,reforme stvarale su i pojačavale tzv. «domino‐efekat» reformi –jedna reforma otvarala je pitanje, nužnosti vršenja sledeće,dublje i sveobuhvatnije reforme/reformi. Naravno, ukoliko seunapred nije želelo da parcijalne reforme dele neveselu sudbinutransplantiranihorganauneizmenjenom,neprijateljskomokruženju.

Projekti ekonomske liberalizacije unutar «ekonomijeoskudice» i/ili sistema «mekih budžetskih ograničenja» (Janoš

Page 186: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

186 

 

Kornai), odnosno ekonomskog voluntarizma, prikrivenenezaposlenosti, investiciomanije i drastičnog rasipanja energije,novca i drugih privrednih resursa, vodili su samo daljemprodubljivanjukrizeirastućojzavisnostiizaduživanjusocijalističkihprivreda i zemalja. Otvorena pitanja ekonomisanja resursima,uvođenja integralnog tržišta i vlasničke transformacijepotkopavalasudržavno‐vlasničkimonopol.

Odricanjeod svojinskogmonopola, gotovoautomatskiotvarapitanje sudbine opstanka političkog monopola. U tom okviru iprerazvijeni institucionalni aranžmani i polurešenja, poputjugoslovenske «samoupravne‐socijalističke» prakse kombinovanjadruštvene ne‐svojine i nepartijskog «samoupravnog pluralizmainteresa», pokazali su svu svoju artificijelnost i insuficijentnost.Vladajuće nomenklature u ovim zemljama po prvi put su bilesuočene sa temeljnom političkom krizom i opasnošću prelaskaRubikonapromenaizakojihnemapovratkanastaro.

Reformatorska jezgra unutar rukovodstva, suočena satrostrukim pritiskom: ekonomskom i tehnološkom krizom ipritiskom Zapada, pritiskom i nepoverenjem «odozdo»(«revolucijom tabanima», odnosnobegom iz zemlje stanovnikaIstočneNemačke, na primer) i opasnošću od kontramerapristalicatvrde,ortodoksnestruje,su,nevoljno,iučinilaodlučujućikorakiotvorilaprocespluralističke(r)evolucije.

Odogromnogznačajapritomjebio,od1985.godineotvoren,proces reformi – «glasnosti» i «perestrojke», u samom SSSR‐u inespremnost Gorbačova da podrži i pomogne nepopularne«bratske» režime i vlastodršce u (eventualnoj) nameri nasilnogzaustavljanja promena i opstanka na vlasti. Program preuzetihreformi nije dao očekivane rezultate u SSSR‐ u , pa je Gorbačovzauzeostanovištedaserežimmožetransformisatisamouzzapadnupomoć i investicije zbog čega je bio i spreman da čini ustupke ,uključiv i uklanjanje sovjetske dominacije nad zemljamasocijalističkoglagera.

Poslednjanapuštena linijaodbranebilo jeodricanjeodjednopartijskog monopola političke vlasti. Političkamodernizacija i krah prethodnog modela «modernizacije bezmodernosti» (Ralf Darendorf) nisu bili mogući bez dokidanja,ustavima i zakonima sankcionisane, centralne pozicije partije,

Page 187: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

187 

 

odnosno razaranja armature partijske države, u kojoj parijaobuhvataiurastaudržavu.

Proces demontaže partije – države, uz sve specifičnosti ivarijacije, od zemlje do zemlje različito uspostavljenog odnosaunutarpartijskihidruštvenihsnaga,imaojeobeležjaburne,relativnobrze,zamašneisveobuhvatne,«samoograničavajuće»(r)evolucije.

Partije su se prvo, odgovarajućim ustavnim i zakonskimrešenjima, odrekle monopolske, (ruko)vodeće pozicije u društvu itime otvorile put ka pluralizaciji političkog prostora i raspisivanjuvišepartijskihizbora.Kontrolanaddruštvenimorganizmombitnojeredukovana i ključnom promenom na organizacionoj ravni –ukidanjem radno‐funkcionalnog principa organizovanja upreduzećima, državnim organima, policiji i vojsci. Emancipovanjeprocesa rada od direktne kontrole partijskih komiteta, iproklamovanu dezideologizaciju i depolitizaciju armije i državnogaparatačlanstvojeiskoristilozamasovnonapuštanjepartije.

To je istovremeno omogućilo njeno svođenje u realnebrojčaneokvireidodatnopodstaklopolitičkukonkurenciju.

Ogromnupromenu,nasimboličko‐afektivnojravni,donelaje,naoko formalna i nevažna, promena naziva, simbola i kompletnepartijske ikonografije, koja je za čitave generacje predstavljala,naokonepromenljivivečit,životniokvir.

Ovimpromenamajeprethodilorazaranjeinapuštanjestrogohijerarhijske, piramidalne «demokratsko‐centralističke» regulacijeunutarpartijskih odnosa. Demokratsko‐centralističku praksufabrikovanja većine i obavezu prihvatanja odluka viših forumazamenila je labava, liberalna artikulacija internih odnosa koja jevodila otvorenom manifestovanju unutarpartijskih razlika,formiranjureformatorskogiortodoksnogkrilainajčešćerezultirala,partijskimrascepomiformiranjemstaro/novihpartija.

Pri tom su, uz izuzetak malog broja nostalgičnih pristalicaprethodnihvremena,sviprihvatiliekonomskiipolitičkipluralizam.

Page 188: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

188 

 

EFEKTI I DOMETI PROMENA

Unutar procesa pluralističke «revorme» i/ili «refolucije»(Timoti Gordon Eš 2001) vladajuće vrhuške su sišle sa vlasti uzmanjeilivećepotreseilisupak,uzizvesneprelaznegarancije,mirnodemisionirale,odnosnosameaktivnopomagaleiutiraleputključnimpromenama.

RušenjesocijalističkihrežimauIstočnojEvropi1989‐1992.godine ima karakter revolucionarnih obrata , pa i neke osobineklasičnihrevolucija:

‐dolazidoprenosadržavnevlastinanovevladajućekoalicije;

‐padrežimaizazivadalekosežnepromene;

‐dosuštinskihreformidolaziteknakonnarodnihpobuna;

‐došlojedoopštegslomaporetka;

‐intelektualneelitedolazeuprviplan.

Naravno , radi se o (kontra)revolucijama u krajnjeizmenjenom, globalizovanomkontekstu u kome supromenenužnoefekatekternihieksternihuslovaiaktera(Tili,2005:257).

Radi se pri tom o revolucijama koje su onačile veomadalekosežne promene ‐ kraj hladnog rata, početak post ‐komunističkeere,kao ihegemoniju liberalnogkapitalizmanaekonomskom,političkomiideološkompolju.

Page 189: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

189 

 

XGRAĐANSKANEPOSLUŠNOSTINENASILNEPROMENE

Jednu od najstarijih dilema demokratske političke teorijeizražavapitanjedali, ipodkojimuslovima,građani imajupravodaodreknuposlušnost–dasepobuneprotivnepravednihzakona?Akoje vladavina prava i zakona pretpostavka postojanja ne samodemokratskog, već svakog pravno uređenog društva, kako ondademokratsku osnovu mogu imati pozivi na nepoštovanje, makar inepravednihzakona?

Nakraju,nećelitovoditinastajanjustanjahaosaianarhije,ukomesvakouzimazapravodaprocenjuještajepravedno,odnosnokojećeobavezeizvršavati?

Ako bi se suprostavljanje u zakone uvijenoj volji tirana iautokrata još i dalo razumeti, postavlja se pitanje kakav smisao iosnovu imaju pozivi na građanski revolt i neposlušnost u barformalnodemokratskimsistemima,ukojimasuzakoniplodlegalneodlukeparlamentarnevećine? Ima li,dakle, ipodkojimuslovima, imanjinapravodautvrđuještajepravednoineizvršavavoljuvećine?

Akoseisaglasimookotogadasvakizakon,paionajdonešenlegalnom procedurom ne mora biti pravedan, odnosno da postojirazlikaizmeđulegalnogilegitimnog(opravdanog,pravednog)idajeto prostor u kome se smeštaju opravdani razlozi za neposlušnost,ostajepitanjekojiuslovimorajubiti ispunjenidasesuprostavljanjenepravednim zakonima ne pretvori u negiranje samog prava izakona?

Dakle,akoiprihvatimonaokoparadoksalnupretpostavkudanepoštovanje (nepravednog) zakona može ići u prilog demokratijiotvarasedilemakojasu(samo)ograničenjarazličitihformiprotestanužnadabikonačanishodbiodemokratski?

Primera radi za Džona Rolsa, velikog političkog filozofa20.veka, građanska neposlušnost je javan, nenasilan, politički činsuprotanzakonu ,vršenupravodabi seuvelepromeneuzakone iodredbevlasti(Rols,1999:320)

Ako za cilj zaista imaju razvoj i učvršćenje demokratskihinstitucija iodnosa,oblicigrađanskeneposlušnostiuključuju,poredpolitičkih aktera i interesnih grupa, i podršku i angažovanje

Page 190: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

190 

 

građanstva. Po Habermasu građanska neposlušnostmora imatisimbolički karakter i sme biti izvedena samo sa ciljemupućivanjanaosećajpravednostivećine(Habermas,1989:55).

Građanskaneposlušnost zatooznačava samooneaktivnostikojezacilj imajuizmenuzakonaidelatnostivlasti,kojeimajujasanjavan,svestan,nenasilanipolitičkikarakter.Javanidobrovoljan,jerse javno vrše pozivom na opšta načela moralnosti i pravednosti.Politički karakter, jer se u obraćanju nosiocima vlasti rukovodedemokratskimpolitičkimnačelima.

Time što se javno vrši i podrazumeva namernu, svesnupovreduvažećihnormi,kaoispremnostzaodgovaranjezaposledicenjihovognepoštovanja,građanskaneposlušnostsejasnorazlikujeodskrivenih,prećutnihforminjihovogkršenja.

Tako će Hana Arent konstatovati da skrivanje zločinaca odpogleda javnosti se potpuno razlikuje od toga što neposlušnigrađanin u otvorenom izazovu , uzima zakon u svoje ruke ( Arent,1996;242)

Najzad, akcije građanske neposlušnosti imaju jasan,nenasilan karakter, odnosno ograničavaju se na upotrebu samoformi simboličkog nasilja – zauzimanje prostora od velikogsimboličkog značaja ili izvrgavanja kritici i podsmehu ključnihreprezenatavlasti,naprimer.

Građanskaneposlušnostmoradaklebitinenasilanakt,madamože sadržavati simbolično uništavanje državnih simbola, blokaduputeva, blokadu ulaza u zgrade državnih institucija, okupacijuprostora, ali nikako ne sme da dovede do svesnog povređivanjadrugog lica, ili stvaranja veće materijalne štete. Do građanskeneposlušnostivodiiscrpljivanjesvihlegalnihsredstavazauklanjanjenepravde. Pri tome, treba biti veoma oprezan i ne dozvoliti da sepotkopaustavnikonsenzusiopštedobrodruštva.

Kadasekažedajeneposlušnostjavničin,topodrazumevadase ona poziva na javne moralne principe i da se vrši u javnosti.Neposlušnigrađani,kojusučestoumanjini,obraćajusevećiniradiuticajanaoblikovanjejavnogmnjenjaiskretanjapažnjenaproblemugroženemanjine.Građanskaneposlušnost se, recimo, razlikujeodneposlušnostinaosnovuprigovorasavesti.Razlika jeutomeštoseprigovor savesti ne poziva na kršenje zajedničkih principa, većisključivonanepravdukojajenačinjenasudskomodlukomilinekom

Page 191: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

191 

 

naredbomkojaseodnosinaličnostpojedinca.Utojsituacijiotporjeisključivoindividualanineispoljavaseunutarjavnesfere,amožeidasenezasnivanapolitičkimprincipimanakojimajekonstituisanazajednica.

AleksandarMolnar ističeda „javnostomogućuje građanskojneposlušnosti apelativno‐simbolički i obrazovno‐osvešćujućikarakter, što znači da se protestnim akcijama teži dramatizacijiodređenog problema i izazivanju procesa promišljanja udruštvu“(Molnar,2002:318).

Molnar ističedagrađanskaneposlušnostmanjinemorakodvećinedaizazove:„1)sažaljenjenadspremnošćumanjinedanasebeprimi državnu represiju, tako i 2) strah da će se poremećajsvakodnevnice produžiti u nedogled (sa krajnje neizvesnimishodom), pa onda, u tom kontekstu, i 3) spremnost da se čuju irazumejusviargumentimanjine.“(Molnar,2002:347).

Dakle, cilj građanske neposlušnosti je da podstakne javnostna razmišljanje, probudi etička razmatranja, preispita legitimnostvlasti, i stvori društvenu klimu koja će prisiliti vlast na promene.Ukolikojepojedincuzaistastalodopravednogpravnogporetka,onćeprihvatitikaznukojujezaslužiopremapostojećemzakonu.Stoga,iakosezakonkrši,tokršenjenemožeinesmedadovedeupitanjeustavniporedak,asvakokokršizakonmoraidaprihvatiposledicekoje iz toga slede. Na taj način se pokazuje lojalnost političkojzajednici ali se i skreće pažnja na one zakone koji narušavajutemeljne principe i prema kojima zakonimoraju biti usklađeni. Uskladu sa tim, Molnar ističe da bi „opravdanje građanskeneposlušnosti bilo moguće tek ako je dobro koje se njome štitisuštinski važnije od onoga koje je ugroženo ili uništeno“(Molnar,2002:322).

Page 192: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

192 

 

RADIKALNII UMERENIPRISTUPIGRAĐANSKOJNEPOSLUŠNOSTI

U političkoj filozofiji postoje radikalna i umerena teorijagrađanskeneposlušnosti.

Radikalna,čijirodonačelnikjejošTomaAkvinski,polazioduverenjada je pravo na suprostavljanje i pobunu opravdano u svimslučajevimaukojimazakoninisu:1)usmerenikaopštemdobru;2)doneti od odgovarajućih, legalnih organa, i po odgovarajućojproceduri, i 3) okrenuti ka odgovarajućoj (pravednoj) raspodelidobara.

Utom,radikalnomokviruDvorkinova"pravnateza"jednajeod najsnažnijih odbrana građanske neposlušnosti.Ova teza braniliberalno polazište da se prava građana ne mogu narušavatipolitičkom intervencijom , niti legislativnom ili sudskom odlukom.Dvorkin tvrdi da građani imaju pravo da demonstriraju građanskuneposlušnost kada god im to savest nalaže (Podunavac, 1998:171‐173).

Umerena teorija, pokazujući posebnu osetljivost za potrebuočuvanjazakonitostikaogarantadruštvenogredaisigurnosti, tražida se pretpostavke za građansku neposlušnost dalje suze ipreciziraju.

Za Franca Nojmana , postoje 4 jasne situacije u kojima jelegitimnopružatiotpor:(1)kadasenepoštujepravnajednakostsvihljudi,(2)kadasezakoniprimenjujuretroaktivno,(3)kadazakonikojipogađaju život i slobodu ljudi nisu opšti, univeralni zakoni, i (4)kada izvršavanje tih zakona nije prepušteno organu odvojenomoddonosiocaodluke(Nojman,1992:179)

PremaDžonuRolsuneophodno jepostajanje tri takvedaljepretpostavke.

Prvo, građanska neposlušnost je opravdana samo uslučajevima bitnih i očitih nepravdi kojima se krši pravo naslobodu i načelo jednakih prava imogućnosti. U svim drugimslučajevimamanjuštetudonosiitolerisanjenepravednihzakona.Tose dešava kada se npr. nekim manjinama uskrati pravo glasa ili

Page 193: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

193 

 

mogućnost da dođu do određenog položaja, ili kada se gušeodređene verske slobode. Tada su ove nepravde očigledne svima,iako su onemožda obezbeđene u ustavu, proceduralnompravdomnisuobuhvaćeneonegrupekojimasetapravadodeljuju.

Drugo, nepoštovanju i bojkotu zakona treba pristupiti tekpošto su prethodno iscrpljene sve legalne, institucionalnemogućnosti za njihovu izmenu. U ovoj situaciji građanskaneposlušnost se smatra opravdanom kada vlast pokaže svojunepokolebljivost u odluci da npr. ne dozvoli političke i građanskeslobodezaodređenegrupeudruštvu.

Treću pretpostavku čini samoograničavanje nosilaca nakorišćenjeonihsadržajaiformiiskazivanjagrađanskeneposlušnostikoji neće dovesti do opšteg nepoštovanja ustava i zakona. Tada jegrađanskaneposlušnostlegitimna,alisamopoduslovomdanedovededoslomaupogledupoštovanjazakonaiustava,čimebiseprouzrokovaleposledicekojebibile lošezasve. Postojemnogegrupe kojima su izvesna prava narušena i koje imaju pravo naneposlušnost. Međutim, može se desiti da postojanje prevelikogbroja zahteva dovede do destabilizacije ustavnog poretka zbognemogućnosti vlasti da odgovori na sve probleme koji dolaze izdruštvenog polja. U takvoj situaciji Rols predlaže dijalog međuoštećenimmanjinamakakobisvakadalasvojpredloguartikulacijiiagregaciji zajedničkih interesa, čime bi se došlo do racionalizacijezahteva i lakšegposla vlasti da im izađe u susret. Ipak, ovakav vidpovezivanja bi bio teško ostvarim, mada po Rolsu, sa kredibilnimvođstvom,ovonebibilonemoguće.

Rols dakle neposlušnost situira između principa legaliteta ilegitimiteta.Otuda i "paradoks neposlušnosti" ‐ građanskaneposlušnost izražavaneposlušnostzakonuunutarzakona.Zakon jenarušenalineipoverenjeperemazakonima(Rols,1998:313‐326).Prema Džonu Rolsu, građanska neposlušnost je „javni, nenasilni,madasvjesnopolitičkičinsuprotanzakonu,kojiseobičnoizvodisaciljem da izazove promenu u zakonu ili politikama vlasti.” Rolslegitimacijuneposlušnostiisključivoograničavanasituacijeukojimasekršetemeljniprincipipravdenakojimajekonstituisanapolitičkaidruštvenazajednica.Pitanjeopravdanostigrađanskeneposlušnosti,prema Rolsu, zavisi od mere u kojoj su ustanove nepravedne.Nepravdamože da nastane kada uređenje odstupa od prihvaćenih„principa pravde“ , ili kada je uređenje u skladu sa interesom

Page 194: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

194 

 

partikularne grupe ili pojedinca. Prema tome, neposlušni građanisvojuneposlušnostnemogudapravdajunaosnovuličnihprincipaiinteresa,većsamonaosnovuprincipakojivažezaceluzajednicu.

Kod većinskog principa je važno da je on u skladu saprincipima pravde. U skladu sa prvim principom pravde, kojigarantuje jednake slobodeza sve,morabiti garantovana ipolitičkasloboda koja obezbeđuje slobodu govora, okupljanja, udruživanja,uticaja na zakonodavstvo. Kada nema ovih sloboda, „prvi princippravdenijezadovoljen,međutim,ikadapostoji,nemagarancijedaćepravednozakonodavstvobitidoneto“(Rols,1998:324).

Na ovaj način bi građanska neposlušnost, kao oblikkonzervativne konstitutivne vlasti, dovela do primene načelahorizontalne i vertikalneodgovornosti. Iako je tonezakonit akt, onsegradinamoralnimtemeljimakojisupomognutiodstranejavnogshvatanjapravde.KaoštoRolskaže:„sudovitrebadauzmuuobzirprirodu čina građanske neposlušnosti onoga koji protestuje ičinjenicu da se postupak može opravdati (ili može izgledati tako)pomoćupolitičkihprincipakojiležeuosnoviustava,inatomosnovusmanjiti, a u nekim slučajevima obustaviti pravnu sankciju.“ (Rols,1998:350)

Jirgen Habermas sledi Rolsov koncept građanskeneposlušnosti i daje tumačenje neposlušnosti kao testa zademokratsku pravnu državu. Građani koji afirmišu demokratskupolitičku kulturu izražavajući je kroz oblike političke participacije,pomažu u stabilizaciji demokratske pravne države. Vlast treba dagleda na građansku neposlušnost kao na legitiman korektiv premapolitici koju ona vodi. Habermas slično kao Rols smatra da seprotestimakršizakon,alidaonitakođeimajusimboličnikarakter,idaslužetomedaopomenuvlastdakršiprincipepravičnosti.Takođe,na tragu Rolsa, Habermas građansku neposlušnost smešta u jednumanje ili više pravičnu demokratsku državu u kojoj njeni građanipriznaju ustav kao ogledalo društvenog konsenzusa. “Problem sesastoji u konfliktu dužnosti. Na kojoj tački prestaje obavezapokoravanja zakonima donetim od strane većina kada je u pitanjupravo na odbranu sopstvene slobode i dužnost pružanja otporanepravičnosti?”Habermaspolaziod„neuobičajenovisokogzahtevazalegitimitetompravnedržave,kojaodsvojihgrađananeočekujedapravni poredak prihvate zbog straha od kazne, već iz vlastitepobude“.(Habermas,1989:57).

Page 195: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

195 

 

Zbog toga, valjanost ustava ne sme da bude vezana za pozitivnezakonekojiiznjegaslede,nitisuzakoniuvekpravedniakoihdonesevećina. Legitimnost pravne države se pokazuje u načinu na kojivećinatolerišemanjinu.

Tek kada zakoni budu u skladu sa principima pravičnostikoje postavljaju aktivni građani, tada će ono što je legalno biti ilegitimno. Pojedinac sme da bude građanski neposlušan samo izrazloga pozivanja na nelegitimnost legalnih pravila u državi. Tonaravnonesmedabudeuskladusamosanjegovimličnimmoralomili ambicijama, već sa opštim principima koji su artikulisaniposredstvomdemokratskepolitičkekultureujavnojsferi.Pojedinacu krajnjem slučaju kršeći zakon i odupirući se pravnom legalizmuvlastitrebadapriznaustav,aliidatestiranjegovlegitimitetpomoćuneposlušnosti.

Tomožedabudeslučajsabilokakvimzakonom,anesamosa onim zakonima koji po Rolsu krše temeljne principe pravde.Habermasgledana građanskuneposlušnostkaonapoželjno stanjekoje u svakom trenutku treba da preispita zakone i testira pravnudržavu, dok Rols ne gleda tako optimistično na neposlušnost iumnogome joj sužavaprostor za delovanje, ograničavajući ju samonastrogokršenjeprincipapravednosti.

Habermas smatra daparadoksneposlušnosti nalazi svojeosnove u političkoj kulturi koja građane obdaruje političkimsenzibilitetom,snagomrasuđivanjaispremnošćudauđuurizikkojije nužan da bi se razumela legalna povreda legitimiteta Paradoksustavne države je taj što ona treba da podržava forme građanskeneposlušnosti koja je, kakoHabermas kaže, čuvar legitimiteta, a sadruge strane takav vid legitimisanja nije ugrađenu temelje pravnedržave, odnosno, nije institucionalizovan. „Pravna država se stalnonalazi u rascepu između legaliteta i legitimiteta” (Habermas,1989:58).

Građanska neposlušnost mora dakle biti korektiv pravnojdržavi,jernjenalegitimnostnemožebitizasnovananaautoritarnomlegalizmu,već jedinonavolji građanadaslobodnoprihvate zakoneilisepobuneprotivnjih.

Ignorisanjem zahteva iz polja građanskog društva, vlastpostaje sve više otuđena od društva i polako počinje da krši opštedobro i principe pravičnosti. Na ovo nas upućuje Rols kada

Page 196: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

196 

 

konstatujedajegrađanskaneposlušnostopravdanakadasenarušetemeljni principi pravde u društvu, aHabermas na to dodaje da jegrađanska neposlušnost test kojim semeri stabilnost i legitimnostjednogporetka.

***

Čak i ako se opredelimo za prihvatanje umerene teorijskegrađanske neposlušnosti, u Srbiji danas možemo konstatovatipostojanje brojnih razloga za opravdano suprostavljanje(nepravednim)zakonima.

Presvega,mnogizakoni,čak ioniosnovni,donetisu ponedo kraja legalnoj, najčešće hitnoj, proceduri, bez javne rasprave ipraksejavnihslušanjauparlamentu.

Pritom, oni se često tiču osnovnih građanskih prava. Neretko,kaouslučajuizbornogiliradnogisocijalnogzakonodavstvairaširenihpojavakorupcijesamavlastkršizakonekojejedonela,pasegrađanskiiradničkiprotestiorganizujuradiodbraneelementarnezakonitosti.

Sve to dovoljno rečito govori o nivou ostvarenostiproklamovanepravneidemokratskevladavine.

GRAĐANSKANEPOSLUŠNOSTIFILOZOFIJANENASILJA

Osnovnapremisafilozofijenenasiljajedanasiljerađanasiljei da se jedino doslednom primenom nenasilja izlazi iz paklenogkruganasilja.

Najuticajniji pobornik nenasilnih promena bio je MahatmaGandi.ZanenasilniotporGandijeinspiracijunašaouhinduističkomučenju, ali i u Isusu Hristu i ranom hrišćanstvu, kao i u delimaTolstoja i Dejvida Toroa. Gandijev princip satjagrahe – istine iodlučnosti, bazira na sinergiji nenasilja i odgovornosti ipretpostavljastavdasenipokojucenuneugroziživotubilokomobliku. Gandijeve vrednosti su preuzete iz tradicionalnihhinduističkihverovanja : istina ( satja) inenasilje (ahimsa) .Pojamahimse delom je nadahnut i Isusovom besedom na gori o nepružanjunasilnogotporanasilnicima,kaoiTolstojevimhrišćanskimanarhizmom. Gandi je posebno naglašavao da nenasilje nije za

Page 197: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

197 

 

kukavice ‐ učestvovanje u nenasilnim akcijama hrabrost kojoj netrebaoružje.Radiseohrabrosti dasebezstrahaprkosinepravdiiborizaistinu. Filozofija nenasilja Mahatma Gandija i njegovekampanjenenasilnogotporauJužnoafričkojUnijiiIndiji,ilimarševiprotiv rasne nejednakosti Martina Lutera Kinga u SAD, su gotovoparadigmatičniprimeriuspešnihstrategijanenasilnihpromena.No,tragična sudbina njihovih velikih vođa rečito govori o ogromnimizazovima i visokoj ceni koja se čestomoraplatiti. NakonpogibijeMartinaLuteraKinga,1968.godine,osnovanje,međutim,Centarzanenasilnedruštvenepromeneunutarkogajeformulisano6ključnihprincipa, odnosno načina razumevanja nenasilja. Nenasilje je : (1)način života za hrabre ljude, (2) ono teži da ostvari razumevanje iprijateljstvo, (3) težidapobedinepravduane ljude, (4)onoverujedapatnjamožedaedukujeimenja,(5)onobiraljubavanemržnjui(6)verujedajeuniverzumnastranipravde.

MODELII METODEEFIKASNENENASILNEPROMENE

Razvijenmetodskipristupnenasilnimprotestimaukazujenaprimenjivost različitih metoda nenasilne , planske i dobroorganizovane akcije, koje opozicione grupe mogu uspešnoprimenjivati.OsnovatogprincipajesteučenjeameričkogteoretičaraDžina Šarpa , izloženo u njegovom delu “ Od diktature dodemokratije”.

Osnovni Šarpov pristup istraživanju suprotstavljanjadiktaturamaležiunjegovomuverenjudaljudinezaslužujudaživeutakvoj vrsti političkih zajednica. Svojim dugogodišnjimproučavanjima, on ostvaruje značajan uvid u prirodu, načinenastanka, funkcionisanja i urušavanja nedemokratskih iautoritativnih režima širom sveta. To iskustvo čine saznanja otemeljima autokratskih poredaka i njihovim ključnim polugamamoći kojima ostvaruju pokornost gradjana. Cilj Šarpovogistraživanja, zapravo je u pronalaženju nedostataka i slabostidiktatura , koje ih čine ranjivimnaorganizovanunenasilnuakciju .Tražisenačinborbeukomećepokretotporaprećiizpozicijeslabogupozicijuonogakojidominirainamećesvojuinicijativu.TajprostorŠarp označava kao nenasilnu borbu. Nenasilna borba ili političkiprkos , predstavlja veliki skup od skoro dve stotine političkihaktivnosti, koje se strategijom povezuju u čitav proces

Page 198: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

198 

 

suprotstavljanja diktatoru. Reč je zapravo o strategiji nenasilneborbe kojom se planski i organizovano sprovodi niz aktivnostikojima se želi osporiti autoritet vlastimedjunjenimsledbenicima iključniminstitucijama.1

ZAŠTO I KAKO PRIMENITI NENASILJE

Zašto i kako u uslovima diktature koja primenjuje različiteformenasiljaodustatioduzvraćanjanasiljem?

Prvi argument ide u pravcu (ne)sposobnosti pokretaotporadavodioružanuborbu. Šarp14 ističeda jenasiljepoljenakojemvlastapsolutnodominira.Vladaraspolaže čitavimsistemomoružanesile,vojskom,policijom,kojasebrzoilakomožeobračunatisadomaćimpobunjenicima.Svepobuneiustancipodrazumevalisuvelike civilne žrtve i razaranja, a pratila ih je i dodatna suspenzijagradjanskih prava pod izgovorom narušavanja unutrašnjebezbednostidržave.

Sadrugestranenenasilnaborbaupotpunostijeuskladusaproklamovanim ciljevimapokretaotpora, a to su stvaranjedemokratskeipravnedržaveukojojseostvarujuljudskapravaislobode.Opozicijapokazujedasenećeboritiistimsredstvimakaoštotoradivlast,ipovlačijasnucrtukvalitativnerazlikeizmedjusebeidiktatora.Natajnačinse ivlaststavljautežupozicijudaopravdaprimenusilepremaonimakojimirnoprotestuju,čakineuzvraćajuna nasilan tretman. U takvoj situaciji vlast gubi, a opozicija dobijalegitimitetsvojeborbe.

SledećiargumentukoristnenasiljapredstvavljaonoštoŠarpnazivademokratizujućiefektipolitičkogprkosa,aradisezapravoo dugoročnim afirmativnim efektima za buduće demokratskodruštvo. Promena vlasti nenasilnim sredstvima dovešće do lakšeg

                                                                 

14 Da je Šarpovo učenje ostvarilo uticaj na opozicione pokrete u svetu , možda 

najbolje  pokazuje  delatnost  organizacije Otpor  ,  koja  u  periodu  od  1998.  do 

kraja  2000.  godine  preuzima    inicijativu  u  suprotstavljanju  tadašnjoj  vlasti  u 

Srbiji.  Stečena  iskustva  u  primeni  učenja Dzina  Šarpa,  aktivisti  pokreta  Srdja  

Popović, Andrej Milivojević i Slobodan Djinović, izlažu u svojoj knjizi “Nenasilna 

borba u 50 tačaka”.                                             

Page 199: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

199 

 

uspostvljanjademokratskedržave.Učešćemuovakvomviduborbekodgradjanajačasamopouzdanjeisvestdamogusvojomaktivnošćuuticati na promenu vlasti, a nestaje strah i od autokratske vlastisaznanjem da je moć u rukama samog naroda, ukoliko im seorganizovanosuprotstavi.

Dakle, nenasilna borba direktno uspostavlja budućedemokratsko,civinodruštvoukomegradjaniimajudovoljnosvestiisamopouzdanjadasesuprotstavenepravdamavlasti.

Ovaj oblik aktivnosti izuzetno je složen i raznovrstan posvom sadržaju. To su politička, ekonomska, psihološka sredstvakojima se prevashodno želi oslabiti autoritet vlasti medjupodanicima. Najpoznatija takva sredstva su protestne šetnje,demonstracije, mitinzi, bojkot, nesaradnja i štrajkovi. Ona suusmerena na osnovne izvore moći vlasti, a pre svega na promenustavovaiuverenjasamogstanovništva.

Šarp oko dve stotine pojedinačnih, specifičnih aktivnostinenasilneborberazvrstavautriosnovnekategorije:

1.Protest i ubedjivanje‐ koji su podeljeni u zvanične izjave(javni govori, saopštenja i sl.), komunikaciju sa javnošću(slogani, karikature, leci, bilbordi, radio, TV, i sl. ), grupnapredstavljanja (poput simulacije izbora) , simbolične javnečinove(isticanjazastavaiobeležja,molitve,slikanje,novinatpisiulica…),pritiscinapojedince (ruganje zvaničnicima ), drama imuzika,povorke,odavanjepočastimrtvima,javniskupovi...

2.Nesaradnjaito:

društvena–povlačenjeiodricanje(demonstrativnonapuštanje,odbijanje nagrada), nesaradnja u društvenim dogadjajima iinstitucijama ( bojkot društvenih poslova, povlačenje izdruštvenihinstitucija,kolektivninestanak…);

ekonomska ‐ akcije potrošača ( bojkot proizvoda , neplaćanjezakupa,nedavanjeuzakup…),akcijeradnika(bojkotiištrajkovi),akcije vlasnika finansijskih sredstava ( povlačenje bankovnihuloga, neplaćanje dažbina i poreza , odbijanje kredita i vladinepomoći),poljoprivredni,industrijskiiograničeništrajkovi;

politička – nesaradnja sa državnom upravom ( bojkot izbora,imenovanja, državnih organa , organa reda i sl.) , odbacivanjeautoriteta, gradjanske alternativepokoravanju (nevoljno i sporo

Page 200: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

200 

 

ispunjavanje naredbi, odbijanje da se prekine skup, masovnaneposlušnost, nesaradnja u regrutaciji…) akcije državnihčinovnika ( neispunjavanje obaveza, blokada komunikacija ikomandnihlinija…);

3.Nenasilnaintervencija

psihološkakaoštoje:post,štrajk,glađu,paralelnisudskiproces;

fizičkakaoprotesno sedenje, stajanje, vožnja, protesnamolitva,nenasilanainvazijaiokupacija,

društvena : usvajanje novih društvenih obrazaca ponašanja,alternativnopozorište,idr.

ekonomska, koja podrezumeva: zauzimanje fabrika i radnihmesta,alternativnatržištaitransport,zaplenaimovine.(Popović.S, Milivojević, A. Đinović, S. Nenasilna borba u 50 tačaka,Samizdat,B92,Beograd,2007,str.162‐170).

KLJUČNIPROBLEMNENASILNEBORBE:KAKOPOBEDITISTRAH,POSLUŠNJOSTIREZIGNACIJU

Ključnu dilemu i problem nenasilnih akcija čini, međutim,odgovor na polazno pitanje zašto se ljudi pokoravaju režimu ivladaru,čakikadajeočiglednodaimtonijeuinteresu?Razlozikojinavode ljude na nemoprihvatanje i poštovanje nametnutih pravilaigrevladarasunajvišeinajčešćepsihološkogkaraktera.

1. Navikavanje na poslušnost ‐ ljudima je još od malih nogunametnuta i ukorenjena navika da slušaju (roditelje,vaspitače,učitelje,starije,itd.),

2. Strahodsankcija‐odnosnokazne,gdeseljudiplašedaučineneštoštonijeuskladusapravilimavladara,

3. Ličniinteres‐uovomslučajuodređeniljudimoguidaseneslažusavodećompolitikom,aliimjeuiteresudaseponašajuuskladusanjom,radipostizanjaidobijanjaličnihpovlasticaibenefita,

4. Moralna obaveza pokoravanja ‐ u ovom kontekstuposlušnostljudisepodrazumeva,pričemujenametnutaideja

Page 201: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

201 

 

da je pokoravanje pravilima uslov za postizanje dobrobitikompletnogdruštva.Ovdesetakođemožeosetitiizuzetnojakmeđusobniuticajljudijednihnadruge(peerpresure),

5. Pridavanje nadljudskih osobina vladaru ‐ gde se onda ni nepostavlja pitanje da li neko „nebitan“ uopšte može da sesuprotstavinekomtoliko„moćnomiuzvišenom“,

6. Psihološka identifikacija sa vođom‐ određeni ljudi,posebno ukoliko mogu da se poistovete sa određenimosobinamaili iskustvimavođe,doživljavajusvogvladarakaoprodužetak sebe i svoje porodice, gde se njihova lojalnostpodrazumeva,

7. Zona komfora (ravnodušnosti) ‐ nekada je jednostavnijepokoravatise,negoprolazitikrozmnogeproblemeuslučajuneposlušnosti,

8. Nedostatak samopouzdanja‐ ljudi često misle da nisudovoljno jaki, vredni, pametni ili kvalifikovani da donosebitne odluke, već ih prepuštaju vladaru koji je, iz njihovogugla, kompetentniji da donese najbolji sud u mnogimsituacijama(Helvey,2004:19‐23).

Najveći problem sa kojim se suočava pokret za promene jeočito prethodno obavljeno mentalno porobljavanje, odnosnoprihvatanjevladajućepolitikekaojedinemogućepolitikeuzemlji.Zauspešnostodređenogprotesnogpokreta, izuzetno jevažnoizmenitisvest ljudi i pobediti strah i fatalističku pomirenost sa postojećimredomstvari.Naposlušnostsegledakaona„srcepolitičkemoći“,zato je u interesu svakog vladara da održi narod što duže ustanju pokoravanja i straha. Na drugoj strani, ono što je uosnovnom interesu protesnog pokreta, jeste zapravo da ljudipostanu potpuno svesni činjenice da jedan autoritarni sistemopstajezahvaljućistrahukojijeuspeodanametneljudimaidaupravo oslobađanjem od njega narod može da napravi prvikorakdaseosloboditogsistema.

Page 202: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

202 

 

DOMETI NENASILNE BORBE

Nadrugojstrani,govorećiodometimanenasilneborbe,Šarpizdvajatrimogućaishoda:

Preobraćanje je najmanja verovatan, ali ne i isključen rezultatborbe.Tojeprihvatanjeargumenatapokretaotporausleduviđenjada su oni ispravni ili usled saosećanja sa aktivistima koji trperepresiju.

Akomodacija je ishodkoji znači komromis vlasti i pokreta otpora.Sledinakonpromeneodnosasnaga,tojestslabljenjaautoritetavlastia jačanja podrške opoziciji. Vlada je spremna da ispuni zahteve zakoje smatra da su joj prihvatljivi. Međutim, pregovaranju Šarppristupaveomaoprezno,upozoravajućinamogućnostmanipulacijepostignutim dogovorom. Diktator i strukture koje ga prate imajuznatnovećuveštinupregovaranja i postizanja koristi kojanemorabti vidljiva na prvi pogled. Sa druge strane, opozicionari suuglavnom samalim ili nikakvim iskustvom ozbiljnog pregovaranja,pa su u samompočetku inferiorniji. Šarpupozorava i na lukavstvovlastidapregovorimadobijenavremenuistišapobunjenegrađane,akasnijekadaprođeopozicioninabojudruštvu,zanemaripostignutdogovor;

Nenasilnaprinudapredstavljapobeduopozicijeusleduskraćivanjasvih izvoramoćidiktatoru,uključiv iodbijanjenaređenjaodstraneoružanih snaga. Rezultat je promena odnosa snaga u koristpobunjenika.

Dezintegracijajeekstremnasituacijadovođenjadruštvanagranicubezvlašća,kadajepokretotporapotpunopreovladao,avlastizgubilasve resurse, pa čak dovela u pitanje i ličnu sigurnost. Kompletansistem je okrenut protiv diktatora, a oružane snage su u pobuni.Predaja vlasti više i ne postoji kao mogućnost jer je čitav sistemdoživeopotpunikrah.

Postoje, međutim, brojne teškoće koje se javljaju u istrajavanju unenasilnojakciji.Hapšenja,premlaćivanja,zabrane,otmiceiubistva,probudićeprirodnoosećanjeučovekudabranisvojživotiodgovoriistom merom. Ljudi postaju gnevni i besni, i među aktivistima seneminovni javljaju zahtevi za otpočinjanjem oružane borbe. Zbog

Page 203: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

203 

 

toga je važno da aktivisti razumeju sve prednosti nenasilne akcije,kojegubeukolikosepromeninačinborbe.Tobitrebaodabudecilj,ideal kome se teži, a čak i sami autori ukazuju da je u nekimslučajevima ograničeno nasilje opozicije neminovno. Svaka odpojedinačnih navedenih akcija, posebno masovni skupovi, mitinzi,štrajkoviišetnje,iakozamišljenikaonenasilni,moguselakoizmaćikontroliipretvoritiunekontrolisanonasilje.Vlastičestoprimenjujuprovokacije kako bi podstakle nerede i opoziciju diskvalifikovale ujavnosti.ZbogtogaŠarpinsistiradajedisciplinovanonenasiljeključuspeha, pa se u tome mora istrajati uprkos provokacijama ibrutalnostimadiktatorainjihovihagenata.

STRATEGI JA NENASILNIH PROMENA

Nenasilna borba kao sredstvo kojim se gradjanisuprotstavlaju diktaturi mora imati strateški karakter. Društvenustrategijumožemoodreditikaocelovitoikoherentnojedinstvo(1)skrupulozne inepristrasneanalizekontekstaukomesedeluje , (2)setafinalnihisanjimaskladnouvezanihetapnihciljeva,(3)metodaitaktikadelovanjakojeomogućujurealizovanje»izlazne»strategije,uključiv i (4) uvećanje resursa stvaranjem koalicija i partnerstava,odnosno unošenjem podela u redove protivnika čime se ujednouvećavajušansei/ilismanjujuriziciodgubitka.

Strateškeciljevetrebaostvaritiugobalizovanomsocijalnomkontekstu. Naime, globalizovanom kapitalu i moći mora se kaopandan pojaviti globalizovano civilno društvo. Moglo bi sekonstatovati da se utakmice igraju na domaćem a liga dobija naevropskomterenu.

Džin Šarp, kao i naši autori Milivojević, Popović i Đinović,ukazuju na svu neophodnost detaljnog strateškog planiranja irealizacije nenasilne borbe. Svaka od pojedinačnih akcijamora bitideojedinstvenogplana,ukomejepredvidjenokako,zašto,sakojimsredstvimaiukomrealnomvremenućesetaakcijasprovesti.Svakojakcijimoraprethoditi,aliizanjomslediti,drugaunapredplaniranaaktivnost u sveobuhvatnom planu. One moraju biti povezane ujedinstvenucelinu,odnosnostrateškiplankojimsenastojiostavriticilj pokreta otpora ‐ samapromenavlasti. Planiranje se zasnivanaproceniokolnostiukojimasedeluje,atosu,generalno,odnossnagau političkom životu konkretne zajednice, ljudski resursi, vreme imaterijalna sredstva kojima opozicija raspolaže , medjunarodno

Page 204: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

204 

 

okruženje i eventualna podrška, sistem vrednosti i ponašanja udruštvu, kao i mere koje režim može preduzeti protiv aktivistaprotesnogpokreta.

Kako bi sproveo strategiju pokret mora biti proaktivan inaterati vlast da stalno traži odgovor na njegove aktivnosti, čimepostiže inicijativu i dominaciju u medjusobnim odnosima. Prematome, iakoukazujunamogućnostspontanogpočetkaprotestakogaprati neorganizovanost , ovi autori ističu da je neophodno da seizradistrategijadelovanja,jerjesmatrajuowsnovnimpreduslovompobede. Šarp takodje poziva na istrajnost u postavljenoj strategiji,kojom će se izbeći pokušaji vlasti da skrenu pokret sa osnovnogpravcaborbenasporedneaktivnosti.

Udelu „Nenasilnaborbau50 tačaka „ autori se sistematskibaveizradomstrategijenenasilneborbejednogopozicionogpokreta.Onistrategijudefinišukao„konceptnajpovoljnijegoblikadelovanjazapostizanjezacrtanihciljeva,imajućiuviduograničenostsredstava, i po pravilu , promenljive i neizvesne uslove u kojima se borbaodvija“.Izradisvakestrategijeborbemoraprethoditiprocenasvojihiprotivnikovihnamera imogućnosti.Usamompočetkutreba jasnorazlikovati ciljeve koji se žele ostavriti od trenutnih mogućnostipokretadaihrealizuje.Istotakotrebaimatiuvidunamerevlastidaograničinenasilnuakcijuinjenemogućnostidatoizvedeurazličitimuslovimakojićesestvaratikrozvreme.Smisaoovepočetneanalizejeste sprečavanje potcenjivanja ili precenjivanja svojih iliprotivnikovihmogućnosti,štobimoglopogrešnousmeritiopozicijuu svom delovanju. Takva procena nadovezuje se na SWOT analizu(skracenica od reči strenghts‐snaga, weaknesses‐ slabosti,opportunities‐mogućnostiithearts‐pretnje),kojatrebadaukaženasveslabostiisnagesamogopozicionogpokreta,aliisveprednostiisnageusamomdruštvenomokruženju.

Kod izrade same strategije upućuje se na četiri nivoa strateškogupravljanja,razlikovanihpremakriterijuopštosti.Tosu:

Opštastrategijakojapredstavljakonceptosnovnogciljakojiseželipostići i sadrži listu metoda borbe koja će se primeniti, uključiv iodabir najpovoljnijeg trenutka u kojem će akcija otpočeti i opštihdruštvenihokolnostiukojimaćesedelovati;

Posebne strategije (medijska, koaliciona, dramaturška) sukoncepcijeonajboljemnačinuzapostizanjeposebnihciljevakojisu

Page 205: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

205 

 

obuhvaćeni osnovnim ciljem i nameromopozicije. Njima se nastojistvoriti opšta povoljna situacija u društvu, kako bi se što boljerealizovalepojedinačnenenasilneakcije;

Taktikepredstavljajudelovestrategijeoodredjenojfaziborbe,kojeupućujunatokojepojedinačneakcije tj.metode trebasprovestinaodredjenomprostoruiodredjenomvremenu.

Metode su pojedinačne akcije koje treba sprovesti u odredjenomprostoruiodredjenomvremenu.

Strategija nenasilne borbe posebno treba da osmisli, poveže ikumuliratriključnaresursanenasilneakcije:

1. Materijalniresursi obuhvatajunovac imaterijalnadobra (pokretnuinepokretnuimovinu)kojompokretraspolaže.Oviresursise moraju racionalno i efikasno koristiti kako bi se kako takonadomestila značajna prednost koju vlast ima u ovom pogledu.Novackao„majčinomlekopolitike“predstavljapreduslovsvake,painenasilnepolitičkeakcije,zbogčegasenaglašavavažnostupornogprikupljanja sredstava u svakoj ukazanoj prilici. Postoje četirimoguća izvoranovca,a to sučlanstvo i simpatizeripokreta,partijeopozicije i nevladin sektor , domaći preduzetnici i medjunarodneorganizacijeikompanije.

2. Ljudski resursi su pripadnici i pristalice opozicionogpokreta koji na različite načine mogu uzeti učešće u njegovomdelovanju. Oni su važan resurs, jer će na kraju uspeh čitavogpoduhvata zavisiti od njihovemotivisanosti, istrajnosti, zalaganja iznanja i veština. Aktivisti naime raspolažu različitim znanjima iveštinamakojećedajuprimenitiupostizanjuzajedničkogcilja.Oniza pokret rade volonterski , što znači da su jedino motivisanizajedničkim težnjama za promenama u društvu. Autori nenasilnogotporasavetujudajeneophodanstalniradsačlanstvomkakonebidošlodonjihovogosipanja.

3. Vremejeuniverzalniresurs,štoznačida njimepodjednakoraspolažu obe strane, bez obzira na sve razlike u prethodna dvaresursa.Ističućimaksimudasejednomizgubljenovreme,zarazlikuodljudiinovca,nemožeponovosteći,autoriizOtporausvojojknjizidajuslikovitauputstvakakonarazličitenačine,vremenskiplaniratijednuakciju.

Page 206: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

206 

 

SlučajSrbija:Energijaipotencijalprotesta

U tom okviru, masovnost i upornost protesta u zimu1996/1997. godine zbog nepriznavanja izbornih rezultata, logičnopostavlja pitanje – u kojim okolnostima ljudi, iz prethodnog stanjadifuznog,neadresiranognezadovoljstva ipomirenostisaneveselomsvakodnevnicom, čak straha od same pomisli na otpor, svojupotisnutuenergiju,transformišuujavan,kolektivančinprotesta?

Na složeno pitanje/pitanja izvorišta i nosilaca protestneenergije, forminjenog transfera i održanjapred (samo)razarajućimsilama entropije, građanski protesti u Srbiji ponudili su desetakelemenatazajedanmogući,iscrpnijiodgovor.

1. Činise,presvega,damoradapostojijasan,dovoljnoočigledaniogoljen povod koji će pokrenuti lavinu nataloženognezadovoljstva,odnosnopredstavljationukapkojaprelivačašu.Izborna krađa je, recimo, dovoljno krupan dokaz krajnjearogancije vlasti, koji ukida svaki privid o postojanju barkvazidemokratskefasaderežimapodkojimseživi.

2. Ikarakterciljevaizahteva,njihovauniverzalnost,igrađenjezajedničkog identiteta pojedinaca i grupa u protestu nadovoljno opštim vrednostima – odbrani elementarnih prava,slobode i dostojanstva, daje snagu i širinu protestu. Živetipristojnim, uljudnim, čoveka dostojnim životom, moguće je tekakosepoštujenašavolja,izboriglas.

3. Dabidošlodojavnogmanifestovanjanezadovoljstvaneophodnojedabudeispunjenaiprethodnapretpostavkadavećpostoje,makakomalobrojnajezgraotpora–pojedinciigrupekojeosvešćujujazizmeđuželjenogirealnog,mogućegistvarnog.

4. No, radi se tek o nužnim, ali ne i dovoljnim preduslovima zaizbijanje protesta. Temeljni razlozi, kao i brojni krupnineposredni povodi za protest su gotovo uvek prisutni.Jedinstvena,masovnoraširenasvestokrivcimaikrivicamazanastalostanjeje,naredni,četvrtineophodničinilaczapostojanje–masovnogitajnogprotesta.Jasnapodelanažrtveikrivce«nasinjih», kumulira protestnu energiju, čime je i protest uporniji,masovnijiiuspešniji.

5. Svestosmislenostiprotesta,veradaunjemunismousamljeni,da on uživa podršku i drugih, rezultira istrajnošću protesta.

Page 207: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

207 

 

Postojanjedrugihgrupaisredinaukojimaseprotestvuje,podižemotivacijuučesnikaistepenidentifikacijesaprotestom.

«Beogradjesvet»‐glasio je jedanodsloganaprotesta.Medijskupažnju i simpatije širom sveta izazvali su snimci sa protesta uBeogradu,alinije seprotestvovalosamouprestonici–karakterduhovne provincije izgubilo je četrdesetak gradova uunutrašnjosti.GotovodanemaosobeuSrbijikojasenijesusrelasa kolonom građana ili studenata, gotovo svako je mogao daoslušne «buku u modi». Duh i različite prakse učestvovanjadoseglisudotadaneviđenuširinuiintenzitet.Izrazituafektivnuisimboličku vrednost i smisao imala je parola – ZAJEDNO.Istovremeno, upornost učesnika i masovnost protestasvakodnevno su provocirali uspavanu savest onih koji pokazujumanjak interesovanja, ili građanske kuraži. SnažnameđunarodnapodrškaiizmenamedijskeslikeSrbije–veliki,ovaj put pozitivni publicitet koji su konflikti u Srbiji dobili,svakako su dodatno osnažili protestnu energiju i doprinelipromeni odnosa snaga. No, te podrške ne bi bilo da je učesnicinisuprethodnozadobijalisvojomhrabrošćuiupornošću.

6. Samasovnom pobedom nad strahom i apatijom ujedno jerastao i optimizam u pogledu konačnog ishoda protesta. Uostvarenjezahteva,odnosnousvojumoćproizvođenjapromena,poverovalajevelikavećinaučesnikaprotesta.

7. Time se, najzad, menja i čitav životni okvir i uspostavljaalternativa postojećem, odnosno formira jasna svest dasamosnalaženje ilipakodlazak iz zemljenisu jedinemogućnostikojepreostaju.

8. Naredni krug pretpostavki čine temeljne političko‐kulturnekarakteristikeključnihaktera–posebnonjihovasposobnostdakanališu i održe protestnu energiju. Građanski, unutar njegaposebno studentski protest, pokazao je svu neophodnostprisustva raširenog subjektivnog osećaja kompetentnosti isamopouzdanja učesnika, ali i njihovog objektivnog poznavanjačinjenicaiproceduraodlučivanja.

9. Politička zrelost se, pre svega, ogleda u autokritičnosti –spremnosti i sposobnosti učenja i samokorigovanja natemelju prethodnih iskustava. Rezultat prethodnog procesaučenja su naglašeni politički realizam i pragmatizam – praksa

Page 208: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

208 

 

(samo)ograničavanja, kako u pogledu širine i radikalnostizahteva, tako i u pogledu korišćenih sredstava. Opredeljenje zavećinu lako razumljivih i prihvatljivih, «skromno» određenihpočetnih ciljeva, i isključivo mirna, nenasilna sredstva njihovogostvarivanja, sprečavaju nepotrebne, prevremene podele unutaraktera protesta i istovremeno ograničavaju manevarsko poljevlasti.

10. Na drugoj strani, autistična i arogantna vlast, pošavši odpretpostavke o neizmenjenoj prirodi poslovično nejedinstveneopozicije i eventualnim, parcijalnim protestima kratkog daha,srljalajeizgreškeugrešku.Moglobiserećidasuključninosiocivlasti svojim autogolovima odigrali ulogu ko‐rediteljaprotesta. Kad god je protest bio u opasnosti da se pretvori urutinu, ponavljanje i dosadu, oni sumu svojim potezima ulivalidodatnuenergiju.

Kratka istorija socijalnih ipolitičkihprotestauSrbiji, 1991‐1999.godine,potvrđuje,međutimtezudasu,parcijalniinepovezani,oviprotesti,sastanovištasvojihneposrednihpovodaikratkoročnihefekata, bili često uspešni, ali da su, ne uspevši da artikulišualternativnidruštveniprojekat,završilifijaskom

.

PROTEST I /ILI POKRET

Očitodajedugputod(uspešnog)protestadopromeneidaniserija snažnih protesta ne prerasta nužno u pokret za radikalnudruštvenu promenu. Da bi protest bio i pokret, nužno je njihovoprethodnojasnorazlikovanje,barusledećetridimenzije.

Presvega,zauspešanprotestnajčešćejedovoljnaupornost,strpljivost i pragmatizam učesnika u ostvarivanju ograničene listekonkretnihzahteva.Njihovotrajnostabilizovanjezahteva,međutim,konstituisanje pokreta koji sažima prethodna iskustva,usaglašava interese, potiskuje unutrašnje razlike i formiraosećajivezesolidarnosti.Samotakopokretstvaraalternativuiprevazilazipostojeće.

Dalje,dokjeprotestpretežnonegativnoodređenireaktivan– predstavlja najčešće masovan i spontan, vremenski ograničen

Page 209: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

209 

 

odgovornaneposrednipovodsvogizbijanja,pokretmorasadržatiipozitivnaodređenjaikreiratidogađaje.

Razlikovanje protesta i pokreta uključuje i jasnu svest oheterogenosti aktera protesta, i njegovoj (pre)dominantnoj,dramaturškojravniproizvođenjasopstvenog,presvegasimboličkogidentiteta. Nasuprot tome, pokret, iako i sam heterogen, odlikujerelativnatrajnost,višinivoartikulisanosti iorganizovanosti i težnjakarelevantnojdruštvenojpromeni.Poredsimboličke,zapokretjebitna strateška ravan, odnosno bar minimalni zajedničkiobjedinjujući projekat i razrađene taktičke varijante njegoverealizacije.Pokretuključujestvaranje(iodržavanje)koalicija,ipariranjeunapredukalkulisanimpotezimaprotivničkestrane.

Da bi takav pokret uopšte bio moguć, neophodno je ispunitisledećačetiripreduslova.

1. Pre svega, neophodno je, unutar mreže civilno‐društvenihpokreta i inicijativa – projektnih grupa, autonomnih medija,profesionalnih udruženja, sindikata i studentskih asocijacija,jačatisvestopotrebipovezivanja imeđusobnekoordinacijeakcija. Ključni značaj ima, dakle, pomak od (izolovanog)delovanja, ka stvaranju zajedničke alternative – od parcijalnogokupljanja i edukovanja za civilno‐društveno delovanje, kamasovnojkoordiniranojakciji.

2. Ona pretpostavlja različite modalitete ulaženja u polje politike.Treba prethodno otkloniti u ovim organizacijama rašireni zazorod svakogoblikapolitičkogdelovanja i saradnje sademokratskiorijentisanimpolitičkimakterima.

Širenje svesti o tome da su radnički i građanski protesti,delom ipolitičkiprotesti,kao idasepolitičkodelovanjeneiscrpljuje u partijsko‐političkom, posebno neuskostranačkomangažovanju,jeznačajaniskorak.

Ova svest i ponašanje bliski su Havelovoj ideji o «antipolitičkojpolitici»‐politiciodozdo,politici ljudi,aneaparata,politicikojarasteizsrcaane(samo)izteza.

Page 210: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

210 

 

Kritička i selektivna podrška demokratskim partijama ikoalicijama, ali i jasan zahtev za njihovom delatnom podrškomsopstvenim projektima reformi (poput prakse Grupe 17 injihovog koncepta ekonomskih reformi ili sličnih projekatapolitičkihpromena)subilinekiodmogućihmodalitetaprisustvaupolitici.

3. Na drugoj strani, neophodno je da se stranke oslobodetutorskih ambicija i tendencije da kontrolišu iinstrumentalizuju svaku inicijativu, odnosno da se (samo)ograničenaulogupolitičkogmedijatora.

4. Najzad, atomizovan opozicioni politički prostor zahtevao jeprethodno raščišćavanje političke scene i potiskivanjesurevnjivosti,animozitetaidominacijeužihinteresaiciljevaunutar i između stranaka sa stvarnom demokratskomorijentacijom. Tako bi najšire okupljanje na projektu promenazadobiloneophodan«političkikišobran» iosnovu, isteklošansuza izbornu verifikaciju i podršku biračkog tela(Stojiljković,1998:161‐173).

Page 211: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

211 

 

XIGLOBALIZACIJA,KRIZAI ALTERNATIVE

GLOBALIZACIJAKAO(SAMO)REFLEKSIVNAMODERNIZACIJA

EntoniGidensjeautorkojijejošdevedesetihgodinaprošlogvekanaglašavaoda jeglobalizacija terminkojibi trebaodazauzmeključnomestousvimenciklopedijamadruštvenihnauka.

Utomsmislu,moglobiserećiidasuteorijamodernizacijeiteorija zavisnog razvoja, koja se oslanja na teoriju imperijalizma,zamenjenediskursomglobalizacije.Pitanjeje,međutim,ukojojmerije reč o stvarnoj promeni, ili se, iz različitih pobuda, pojamglobalizacija koristi kao zamena za pojmove modernizacija ili pakimperijalizam(Vuletić,2003,6).

Različite pristupe globalizaciji i autore koji im pripadaju,Dejvid Held (David Held) je podelio na hiperglobaliste, skeptike itransformacioniste.

Za hiperglobaliste globalizacija je potpuno novo doba, kojekarakterišu:

(1) globalna ekonomija (kapitalizam), (2) globalna politika i (3)globalno civilno društvo. Posledično, opada uloga nacionalnihdržava, preoblikuju se stari odnosi i hijerarhije i nastaje novaglobalna civilizacija, koju odlikuju homogenizacija i„mekdonaldizacija“(Held,1999).

Nasuprot njima, skeptici drže da je globalizacija tek mit,odnosno da se ništa nije promenilo u odnosu na ranije periode,primera radi, na kraj XIX i početak XX veka, kada je ekonomskaintegracijabilainaglašenija.

Praktično se radi tek o regionalizaciji, jer se najveći deorazmeneodvijaizmeđutriglavnatržišno‐finansijskabloka,uzdaljumarginalizaciju zemalja trećeg sveta. Pri tome, nacionalne države ielite ne gube, bar ne sasvim, na moći i značaju, i od njhove

Page 212: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

212 

 

sposobnosti građenja razvojnih strategija zavisi uspeh nacionalnihekonomijaidržava.

Najzad, središnju poziciju drže transformacionisti – autorikojiglobalizacijuvidekaorealan,ali iuvelikojmeriprotivurečan ineizvestan i razvojnoambivalentan fenomen.Naovuambivalencijudobroupućuje,primeraradi,Robertsonovtermin„glokalizacija“,kojiukazuje na preplitanje, sukobljavanje, ali i prožimanje lokalnihsadržajaigolobalnihuticaja.

Prethodno, visok nivo adaptibilnosti na krizne tendencije iduga prosperitetna faza u razvoju kapitalizma nakon Drugogsvetskogrataimalisu,međutim,zaposledicudominacijuodređenjakrize kaomomentaneravnoteže izmeđupodsistema ili poremećajaunutar njih, što je tumačenje razvijeno unutar sistemske teorijedruštva.

RIZICI I IZAZOVIGLOBALIZACIJE

Jednu od ključnih karakteristika procesa globalizacijesvakako predstavlja ambivalencija njenih razvojnih mogućnosti iefekata. Primera radi , zajedno sa novimpozitivnimmogućnostimakoje pružaju globalizacija i tehnološke promene (digitalizacija,informaciona tehnologija, biotehnologija)dolaze i brojni rizici.Višesenesuočavamosamosatakozvanim“spoljnimrizicima”(externalrisks) – suše, poplave, zemljotresi – koji nastaju nevezano odčovekovog delovanja, već i sa “proizvedenim rizicima”(manufactured risks) koji su direktna posledica uticaja čovekovogznanja i tehnologije na svet prirode – globalno zagrevanje, efekatstaklenebašte,genetskimodifikovanahrana,HIVvirus,bolest“ludihkrava”(Gidens,2001).

OtudaUrlihBektvrdidaživimou“rizičnomdruštvu”,čijajebitnakarakteristika toštonovi tipovi rizikaneznajuzanacionalnegranice–onisuistovremenoiglobalniilokalni,tojest“glokalni”–ikao takvi podjednako ugrožavaju i bogate i siromašne. Antitezaglobalizacija – lokalizacija sintetizovana je u pojmu “glokalizacija”(glocalisation) koji upućuje na prožimanje lokalnih sadržaja iglobalnihuticajaiobratno.

Page 213: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

213 

 

RIZICI ODRŽIVOGRASTAI EKO‐ POLITIKA

Kiselekiše, ozonska rupa, klimatskepromene ,HIVvirus iliakcidentinanuklearnimcentralamai(potencijalna)„demografskabomba”suočilisusvetsabrojnimekološkimrizicima.

Logikukonzumerizmaiubrzanogtrošenjaenergijeisirovinai gomilanja (nerazorivog) otpada mora zameniti logika održivograsta isusret iproduktivnispojekonomije iekologije.Uposlednjihnekoliko decenija posebno su ekološki pokreti a potom i „zelenepolitika„iekološkestranke,otvorilipitanjekakvućemotoplanetuostaviti narednim generacijama koje traži zajednički i urgentan ,planetarniodgovor.

Rastući značaj „ environmentalnih pitanja” ‐ nužnostiočuvanjaglobalnogživotnogokruženjaipomaksaantropocentričneka ekocentričnoj poziciji, vodili su ka uspostavljanju i visokompozicioniranjueko–politike.

Eko‐politika je zapravo politika oskudice ili čak politikabezbednosti jersu,recimo,obezbeđenjeenergije i(zdrave)hraneivode zaista pitanja energetske ili prehrambene bezbednosti iopstanka.Posebna istraživačkapolja ipristupiunutareko‐politike ,poputeko‐politikeenergije,klimeiliočuvanjašumaibiodiverzitetakao zajedničko ključno pitanje imaju dilemu kako nivo rastauskladiti sa održivim razvojem. Za neomaltuzijance i drugepesimisteodrživirastznačiiograničenjerasta,za„ekooptimiste„rast je moguć pomicanjem – rastom granica, istraživanjem i (ekonomičnom)primenomobnovljivihizvoraenergije,recimo.

Koncept održivog razvoja koji je promovisala Svetskakomisijazačovekovuokolinupojaviosekaoreakcijanadotadašnjupraksu nekontrolisnaog ekonomskog razvoja. On predstavljainterakcijuekonomije,društvaiprirodeizuglaekologije,čimebiseostvarila ravnoteža između potrošnje resursa i kapaciteta isposobnosti ekosistema. Ovaj koncept iako se prvenstveno baviproblemom ekologije može se shvatiti i u širem kontekstu kaoputokaz za uklanjanje negativnih posledica globalizacije zato štopodrazumevaekonomski,socijalni,ekološki,kulturni ipolitičkiodrživirazoj.

Njegovaidejajedapokažedazaštitaživotnesredinenemoradolaziti u sukob sa interesima privrednog razvoja, odnosno da

Page 214: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

214 

 

mogući spoj ekonomije i ekologije istovremeno zadovoljavadruštvene potrebe i i eliminiše ili značajno umanjuje uticaje kojipredstavljaju pretnju po životnu sredinu i prirodne resurse.Dugoročnogledanokonceptpodrazumevastalanekonomskirast,alitakav da osim ekonomske efikasnosti obezbeđuje i smanjenjesiromaštva, bolje korišćenje resursa, unapređenje zdravstvenihuslovaikvalitetaživota,smanjenjesadašnjegisprečavanjebudućihzagađenja. Ključne pretpostavke za njegovu realizaciju suodgovornost,solidarnostiparticipacija.

Problemeko‐politikeje,međutim,utomeštosekaoisvakojdrugojpoliticimorabavitiiosetljivimpitanjimaraspodeletroškovai(budućih)dobitiodprelaskasastare,konzumerističke,nanovu,saodrživimrastomusklađenuekološkuparadigmu.

U tom okviru najozbiljniji rascep postoji između globalnogSevera i Juga , u kome razvijeni Sever sa tek 15‐20% stanovništatrošiprekotričetvrtineenergijei raspolažesavišeodčetiripetinesvetskog bogastva, istovremeno pozivajući Jug na uzdržavanje odtrošenjaneobnovljivihizvoraenergijeizagađenja.

Relacija:Sever–Jugopterećenaje,presvega,demografskomeksplozijomipredviđanjimadaćeoko2050.godineplanetuumestosadašnjih 6,2 naseljavati svih 9 milijardi ljudi za koje trebaobezbeditihranuiresurse.PritomesvetjedemografskiraspolućennasvestarijiimalobrojnijiSeverisvemlađiibrojnijiJug.

Svetrazvijenihjepogođen„belomkugom”,opasnošćupadanataliteta ispodnivoapotrebnogzaodržanjeproste reprodukcije irezultirajućim smanjenjem kontigenta radno sposobnogstanovništva i procesom starenja društva . Prognoze govore da ćeoko2050 .godinetrećinustanovništvaovihzemaljačinitistarijiod60 godina što će voditi redistribuciji i uvećavanju troškova zapenzije i zdravstvenu zaštitu , odnosno reduktivnim pristupima uoblasti penzionog i ukupnog socijalnog osiguranja i politike. Nadrugoj strani , demografska eksplozija na Jugu – simultani procesojačavanja zdravstvenom zaštitom smanjene smrtnosti i održanevisoke stope rađanja zaposledicu ima talasemigracijeupotrazi zaposlom i hranom. Sudar, pre svega u megapolisima sa većdesetinamamilionastanovnika , favelaielitnihčetvrti,prisutnevećprovalefrustracijaibesaiksenofobije,ćinerealnimpričeo„sukobucivilizacija” ili mogućoj kataklizmičnoj opasnosti od globalnog

Page 215: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

215 

 

sudarasamozabavljenihbogatih.džavaigladnihljudiizneuspešnihdržava(Kegli,Vitkof,2004.518–526).

Brojni autori, poput nobelovke Vandane Šiva, optužujuglobalizaciju i razvijene zemlje i za enviromentalniaparthejd.Efekte socijalne i ekološke krize transnacionalnekompanije, uz podršku međunarodnih finansijskihorganizacija,izvozom prljavih tehnologije prebacuju u Treći svet.Nove kolonije stvaraju se i putem genetskog inžinjeringa. O većprisutnim i mogućim ratovima koji za (ne) skriveni motiv imajukontrolunadizvorimaenergijei(pijaće)vodeidanegovorimo.

RATOVI, TERORIZAMI „HUMANITARNEINTERVENCIJE”

Globalizacijom se u velikojmerimenja i karakter i prirodasukobairatova,pričemuprevišerizičnedirektnesukobeiglobalnukonfrontaciju – svetske ratove , menja vođenje brojnih ratova narubovima interesnih zona velikih sila. Oružani sukobipredominantnodobijajuobliklokalnih,građanskih ratovaukojimaposreduju i (humano) intervenišu međunarodne trupe podkontrolom,ilibezkontroleUjedinjenihnacija.

Građanski ratovi mogu u svojoj osnovi , pored etničkog iverskog, u njihovim rekonbinacijama , imati i (kontra)revolucionarnimotivirazlog.Sakrajemhladnogratajačaipodelanastareinove(građanske)ratove.

Stari su prevashodno politički motivisani i bazirani namasovnoj narodnoj podršci . Novi su opet najčešće motivisaniprivatnom dobiti , sejanjem straha i mržnje i u znatnoj meri sudepolitizovani. Radikalizovani pristupi ,koji preterano naglašavajudiskontinuitet između starih i novih ratova u pozadini novihprenaglašeno vide instrumentalno delovanje usmereno kaprofitu(Kolijer) ili pak ratove vide kao oblik organizovanogkriminala kojim se lokalne (ratne) ekonomije integrišu u globalnatržišta.

Dominantni ,subnacionalni,građanskiratovinastajuunutar"slabih država" ‐ procesa erozije autonomije države i teritorijalnograscepadržavainiciranihiodozgoiodozdo(MeriKaldor,2001:146).Nakon hladnog rata dolazi do eskalacije "lokalnih ratova " na

Page 216: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

216 

 

bezbednoj udaljenosti od svetskog centra, odnosno na obodimarazvijenihregija‐naBalkanu,uAfrici,,naKavkazuiobodimaAzije.Upozadiniovihsukobasudakleneretkonastojanjadasekontrolišuretki ilioskudniresursi ikriminalizovaneekonomije ,ali jošuvek iklasični sukobi identiteta poput ratova na eks‐ jugoslovenskomprostoru. U globalizacijskom okviru i ključu i lokalne ratovekarakterišeglobalnoptisustvo medunarodnih institucija, injihovihcivilnih i vojnih misija, ali i privatnih bezbedonosnih kompanija iprofesionalnihratnika,ratnihizveštača,NVOimedija,kojipraktičnointernacionalizujusukob.Upozadinijeveomačestoi"nevidljivaruka" globalnog kapitala.U ratovima u slabim državama pored vojski,učestvuju i paravojne formacije, lokalne milicije, pa i kriminalnebande koje "cvetaju" unutar ratne ekonomije. Istovremeno,opadajućibrojmeđudržavnihsukoba višenegoranijekarakterišeasimetrijamoćiukojojdalekorazvijenijazemlja,odnosnokoalicijazemalja napada, pod različitim opravdanjima slabijeg aktera.Rat uIraku,bombardovanjeSrbije iliratuGruzijisudovoljnoilustrativniprimeri.Uizmenjenimandatbrojnihmirovnihmisijasvevišespadai"nametanjemira".

U razloge i motive “humanitarnih intervencija “, poredpodrške ostvarivanju političkih ciljeva, predupređivanjahumanitarnihkatastrofa,kaoiisticanjaugroženostiljudskihpravaiširenja demokratije, često spadaju i širenje zone uticaja i(skriveni)"banalni" ekonomski razlozi poputproizvodnje i trgovineoružjemikontroleizvoraprirodnihbogastavaistrateškihizvora.

“Borba protiv terorizma “ , unutar procesa promeneprioriteta,motiva i razlogazaoružanesukobenakonkrajahladnogrataje,posebnonakonterorističkognapadana“Kulebliznakinje“uNjujorku 11/./9. 2001. godine , visoko na listi tazloga za vojneintervencije. Praktično , radi se o međuzavisnosti i spirali rasta iuzajamnogpothranjivanjaakata terorizma i vojnih intervencijakao(neodgovarajućeg)odgovora na terorizam. Na drugoj strani ,terorizam je nesporno neadekvatna reakcija na bedu, siromaštvo inacionalneilikulturnefrustracijeljudiu“trećemsvetu”.

Page 217: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

217 

 

GLOBALIZACIJA I NEJEDNAKOSTI I SIROMAŠTVO

Ekonomska globalizacija, rukovođena neoliberalnimvrednostimaioličenaumultinacionalnimkorporacijamaiglobalnimfinansijskim tržištima, često se vidi kao uzročnik sve većeg jazaizmeđurazvijenihinerazvijenihzemalja.KakokažeUrlihBek:“Svijetjepostaoopasnonejednakprostor(…)SamozaisplatudugovasJugana Sjever teče u godini 200 milijardi dolara (…) Globalnenejednakostirastu–od1960.do2000.godineudionajbogatijih20postostanovništvasvjetauglobalnomdohotkuporastaojesa70na90 posto, dok se udio najsiromašnijih smanjio – od 2,3 na oko 1posto. Dok se 1,2milijarde ljudi, petina stanovništva Zemlje,morazadovoljiti s manje od jednog dolara na dan, pomoć državama urazvojuod1999.smanjilasezajoš20posto”(Beck,2004:50).

Posledično, dok jedni žive u sajber prostoru ili mediaskejpu(Apaduraj),drugisunevoljnoprikovanizaprostornakomeunerazvijenimzemljamaživisvih4,6milijardiljudi,pričemuvišeod850milionanjihjenepismeno,milijardanemapristuppijaćojvodi,ačak2,4milijardenielementarnesanitarneuređaje (Kegli,Vitkof,2004:418–423).

Sa jedne strane, globalno bogatstvo uvećalo se šest puta zapet decenija. svet dakle postaje bogatiji; ali sa druge strane postojidubokasocijalnapodelasveta,njensveširidomašajisvebržiritamkojimseširi.

Posledično, socijalna nejednakost između i unutar društavapostajesveveća.

Zemljenajbržeglobalizacije imaju istovremenovisokestopeekonomskog rasta i drastično povećanje socijalne nejednakosti, zaokojednupetinu.Dasuneoliberalizamirastnejednakostipovezanipokazuje činjenica da se u tri zemlje koje su sledile najrigoroznijuneoliberalnu ekonomsku politiku (SAD, Velikoj Britaniji, NovomZelandu)socijalnanejednakostpovećalaznatnobrženegoudrugimzemljamaOECD‐a.

Snažanpodsticajovoj tendencijičinedegradacijasocijalnedržave ikrajpune zaposlenostikaoposlediceneoliberalizma.Ranijejeporastproduktivnostivodiopunojzaposlenostiisveširem

Page 218: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

218 

 

krugu socijalne zaštite. Sada, uporedo sa tehnološkim napretkom iporastomprofita,zaposlenostopada,amladegeneraciječine jednutrećinunezaposlenih.

Društveni indikatori zamnogesiromašnezemlje ,međutim,pokazuju da je ostvaren izvestan napredak. Mnogi veruju daglobalizacija ne uzrokuje siromaštvo. Ako globalizacija uzrokujesiromaštvo,ondabizemljekojepostajuvišeekonomski integrisane(što obezbeđuje trgovinu i investicije) trebalo uvek da prođu loše.Mnogekoje supostaleviše integrisaneu svetskuekonomiju,poputKine, ostvarile su, međuti,nesumnjiv progres. Druge, kao sub‐Saharska Afrika, koje su ostale relativno izolovane su u vrlo lošojpoziciji.Ovakve razlikenedajuprecizan zaključak, jernisu ispitanimnogidrugifaktorialioneipakpokazujuizvesnusumnjuutačnosttvrdnjedaglobalizacijauzrokujesiromaštvo.1

U svakom slučaju, nivo globalne nejednakosti je ogroman inajveći deo nejednakosti potiče usled nejednakosti prosečnihdohodaka između zemalja. Istovremeno, u poslednje dve – tridecenije , paralelno sa razmahom neoliberalnog konceptaliberalizacije rasle su i nejednakosti unutar svake zemljepojedinačno.Tako se , primera radi, nejednakost povećala u Kini,Rusiji, Indiji, SAD, Velikoj Britaniji i mnogim drugim zemljama,uključujućiieks‐jugoslovenskiprostor.

U tom okviru, unutar aktuelne krize 2011.godine . talasprotesta zahvatio je i SAD – „ tvrđavu liberalizma” , u kojojprotestanti ističu da predstavljaju interese 99% Amerikanaca ,nasuprotdominacijionih1%kojiraspolažusadvepetineimovine.

Svaka kriza , uključujući i poslednju krizu, koja je 2007.godine započela kao kriza hipotekarnih dugova i bankarskihplasmana ,korišćena jezapreraspodeluukoristnajbogatijih.Brojniekonomisti,poputPeteraBofingera,smatrajuda uosnoviaktuelnekrize stoji nastojanje država da izglade posledice krize na tržištunekretninainovca,štojekrozpreambiciozneprogramespašavanjabanaka i podsticanja konjukture, dovelo do opšte dužničke krize.Pratećaprivrednarecesijapogađa,međutim,presvegamlade(NIN,11.8.2011,str.25‐27)

Primeraradi,uŠpanijiseširiprotesnipokretIndignados(Ozlojeđeni)kojipresvegaokupljamladebesnezbogkrize,nezaposlenostiirigidnihmeraštednjevladekojaihostavljaibezveć

Page 219: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

219 

 

stečenihprava.NezadovoljniuŠpaniji,ItalijiiliGrčkojtražekorenitereforme,aliih(zavisne)vladezemaljaupućenihnaintervencijeevropskihfinansijskihinstitucijanaravnonemogupreduzeti.NovastrategijamožebitistvarodlukebarnanivouinstitucijaEU.

POVRATAK JEDNAKOSTI?

Bilokakobilo,nakonmnogogodinaidejajednakostivraćaseuevropskijavnidiskurs.Uposlednjihtridesetgodinasvakoiniciranjerazgovora o jednakosti bilo bi delegetimisano kao marksizam ilinostalgija za socijalizmom. Zato se kao prvi zadatak vidi obnovalegitimnosti same teme. To podrazumeva i napor da se debata ojednakosti izvede izgeta levice iuneseuglavni tok javnerasprave.Nakon toga treba prevrednovati različite forme intervencionizma,tj.programe redistribucije, a tiču se poreske politike, programasocijalne inkluzije i kohezije, kolektivnih ugovora. Primarnadistribucija tiče se direktnog suočavanja 'kapitala' i 'rada,' uzposredovanje države, koji putem 'socijalnog dijaloga' odlučuju onivoima plata i prihoda.Povratku jednakostikao temeu centarjavnedebateneočekivanoisnažnodoprinelajejednaknjiga.Toje “The Spirit Level: Why Greater Equality Makes SocietiesStronger“—RichardaWilkinsonaiKatePickett,kojasepojavilaumartu 2009. Brzo je izazvala veliki interes i burna reagovanja.Socijal‐demokrati i druga levica su je odmah prihvatili kao snažnupodrškusvojojkriticineoliberalizma,aliikaoutemeljenjezagradnjunove platforme. Desnica i konzervativci su knjigu izložili žestokojkritici. Njihova ključna i provokativna teza je da su egalitarnadruštva bolja za sve građane, uključujući i većinu privilegovanihčlanova.Kadaseupoređujugrupeljudiisteklaseizrazličitihzemalja,dakle, istog nivoaprihoda ili obrazovanja, autori navodeda oni izegalitarnijihdruštavaživebolje.Dakle,kvalitetživotabićebolji izasiromašne,kaoizaimućnereferentnegrupeakoživeuegalitarnijemdruštvu. Autori to objašnjavaju delovanjem naprednih socijalnihpolitika, koje se u jednom dužem periodu usmeravaju ne samo nanekespecifičnepopulacionegrupe,većnačelnonasvegrađane.Inakraju, međunarodna evidencija potvrđuje da građanimanje verujusvojim vladama u društvima koja su više nejednaka. Velikedruštvene nejednakosti su uvek pretnja demokratiji i stabilnosti,zaključujuautori.

Page 220: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

220 

 

Polazećiod10zdravstveno‐socijalnih indikatora,ključninalazTheSpiritLevel‐ajedasuegalitarnijadruštvafizičkiimentalnozdravija,da imajuniže stopeubistava,manjuupotrebudroga,niže stope rađanja maloletnih majki, bolje rezultate utakmičenjima u matematici i kulturi, više standarde ublagostanju dece, manje bullying‐a u školama, niže stopeekstremne gojaznosti, kao i manju zatvorsku populaciju. Idodatno,egalitarnijadruštvatakođesukohezivnija,solidarnija,auzajamnopoverenjejeizraženije.

Primeraradi,SAD,VelikaBritanijainjenebivšekolonije,aliiPortugalija su zemlje velikih nejednakosti, ali i negativnihpokazateljakadasuupitanjupomenutisocio‐zdravstveniindikatori.Na drugoj strani su skandinavske zemlje i Japan, kako u kontekstuegalitarnosti prihoda, tako i dobrih socio‐ekonomskih pokazatelja.Tezaje,dakle,autoradaje(ne)jednakostprihodaunutardruštavatajaktivni faktor koji utiče na stvaranje važnih socio‐ekonomskihproblema.Autori,naime,tumačedanejednakostnamećeljudimadase fokusirajunasvojsocijalnistatus ivlastitupozicijuudruštvenojhijerarhijimoćiiprestiža.Takvaopsednutost,sasvojestrane,stvaraaksioznost, nepoverenje i socijalnu izolaciju koja podiže nivoepsihološkog stresa. A stres slabi imuni sistem i tera ljude u lošakompenzacijska ponašanja, kao što su preterivanja u jelu iliagresivnost prema drugima. Ukratko, autori tvrde da jeneuroendokrinalni stres ključ, provociran percepcijom da drugiuživajuvišistatusodnas,timeurušavajućivlastitosamopoštovanje.Aksioznostuvezistatusa idoživljajnepravdenagrizaju ljude ičinedasenejednakostdubokouvlačipodsvačijukožu...

KULTURALNE PROMENE I KONFLIKTI

Na drugoj strani, inverzni i neproduktivni odgovor na krizupredstavljajurastksenofobijeijačanjeekstremnedesniceiliprovalehuliganizma poput onih u Velikoj Britaniji Otuda protivniciglobalizacije,iliboljerećiprotivnicineoliberalneformeglobalizacije,optužuju multinacionalne korporacije i neoliberalno krilo globalneelite moći za “dehumanizaciju” – stavljanje ekonomskih interesaispredljudskihinteresa,ilikakokažeNoamČomskinadeluje“profitiznadljudi”.

Page 221: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

221 

 

Usamomjezgruovelogikejeideologijapotrošačkekulturekoja ima najznačajniju ulogu u održavanju svetskog privrednogstroja. Ključno pitanje je – kako održati rastuću tražnju za svojimproizvodima.Odgovorsečinijednostavnim–osvajanjenovihtržištaineprestanolansiranjenovihproizvoda,kojidemodirajustarurobuičine jemanjeatraktivnom.Ovdena scenustupaogromnamedijskamašinerija,kojasvojomagresivnominapadnomstrategijomoblikujeidentitete i strukturepotreba i stvaranagonskogpotrošača zaduživremenski period. Sem svoje funkcionalne upotrebe, roba dobija isvojudrugudimenziju–postaje„brend”‐simbolstatusa,ulogutrciza prestižom, izraz životnog stila koji hrani sopstveni imidž ioblikuje,ispostavićese,lažniilikvaziidentitet15.

Masovna kultura steriliše čoveka i njegovu kritičku misaonudećimusveštomujepotrebnobezprevišenaporairazmišljanja.Homogenizovanje mase nudi principe „Mekdonaldizacije” –nejednakost izmeđupojedinaca u svetu zapanjujuća.Dokmali brojsiromašnihzemaljasustižubogatisvet,razlikeizmeđunajbogatijihinajsiromašnijih pojedinaca su ogromne i najverovatnije nastavljajudarastu.

Brz ekonomski rast Indije i Kine, u poslednjih četvrt vekaomogućio je milionima ljudi da pređu prag siromaštva i doprineosmanjenju svetske nejednakosti merene nejednakošću prosečnihdohodaka zemalja sveta, ali sada ponderisane brojem stanovnikasvake zemlje. Značaj brzog rasta Kine i Indije dakle odnosiprevaguuodnosuna zastoj ilipaddohotkaubrojnimdrugimsiromašnim ali manje mnogoljudnim zemljama.

                                                                 

15  U  knjizi  Branka  Milanovića  „Odvojeni  svetovi  :  merenje  međunarodne  i 

globalne  nejednakosti”  se  iznosi  sveobuhvatni  pogled  na  nejednakost  koja 

postoji  kako među pojedincima  tako  i među  zemljama u  svetu. U poslednjih 

pola  veka  je  pre  svega  porasla  nejednakost  između  zemalja,  jer  su  bogatije 

zemlje imale brži rast od siromašnijih. Ipak dve najmnogoljudnije zemlje Indija i 

Kina  razvijale  su  se veoma brzo. Pored  toga  ,    tokom poslednje dve decenije 

nejednakost  unutar  zemalja  je  porasla.  Iako  je  teško  pomiriti  ova  tri 

kontradiktorna  statistička  trenda  sigurno  je  da  je  nejednakost  između 

pojedinaca  u  svetu  zapanjujuća.  Dok  mali  broj  siromašnih  zemalja  sustižu 

bogati  svet,  razlike  između  najbogatijih  i  najsiromašnijih  pojedinaca  su 

ogromne i najverovatnije nastavljaju da rastu. 

   

Page 222: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

222 

 

(Milanović,2006). potrebeinjenogzadovoljenja),kalkulativnost(stalnoračunanjenovca,vremenainapora–ključnevrednosti za potrošača, a kvalitet ostaje po strani), predvidivost(standardizacija proizvoda – odvraća od traženja alternative),kontrola(zapošljavanjemaksimalnodekvalifikovaogosoblja,strogofiksirani jelovnici, ograničeni izbor jela ) i rasprostiranje ovihprincipaširomsvetapretvarasuverenepotrošačeuposlušnepitomekonformiste.

Osimtoga,činjenicadajeblizu90%tehnološkihsredstavaza„proizvodnju” svetskekulturekoncentrisanou rukamamalogbrojaljudi, govori o izraženom monopolu moći. Četiri najveće svetskenovinske agencije emituju 90% ukupne proizvodnje informacijasvetskeštampe,radijaitelevizije(Pečujlić,2005).

Devet od deset najvećih reklamnih firmi na svetu suameričke. Ogromni medijski monopol i mašinerija stvara svethiperrealnosti, veštačke stvarnosti i simulakruma. Ono što nijeobjavljenonaCNN‐u,kaodasenijenidogodilo.Gubisemogućnostrazlikovanja laži i istine, kreira se stvarnost i oblikuje svest javnogmnjenja.

Posledično,medijskimonopol je istovremeno imonopol napostavljanjeagendesettingilipolitičkogdnevnogreda.

Ipak,nijesve takocrno jerpostojemrežemalih idrugačijihmedija koje takođe pronalaze svoje mesto na medijskom nebu, atrude se da prikažu stvari i u drugačijem svetlu. Ovde trebaspomenuti i gotovo neograničene mogućnosti interneta i novihsocijalnihmrežakaosredstvakomunikacijeidisperzijekulture.

Još jednavažnaposledicaglobalizacije jeste “organizovananeodgovornost”(UrlihBek).

U globalnom dobu svi se doživljavamo kao žrtve, niko kaopočinitelj. Globalno tržište je najbolji primer organizovaneneodgovornosti – organizovano je inpersonalno, niko ga nijepokrenuo, niko ga ne može zaustaviti, samim tim niko nije niodgovoran.

Naglobalnomtržištusvi supotrošačikoji tragajuzasenzacijama ,naravno iz krajnje različitih pozicija. Zigmunt Bauman razlikujeturiste koji se kreću zato što je svet unutar njihovog domašajanedovoljnoatraktivaniživeu”postmodernojslobodi”ivagabunde,

Page 223: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

223 

 

koji se kreću zato što misle da je (lokalni) svet unutar njihovogdomašaja nepodnošljivo negostoljubiv – žive u postmodernomropstvu(Bauman,uVuletić,2003:251‐265).

No , na neoliberalnom projektu zasnovana tendencijauniformizacije i komercijalizacije kulture – njena pragmatičnost,kalkulabilnost i vesternizacija nije jedina mogućnost i praksa.Masovna , brendirana ‐ potrošačka kultura gotovo zakonomernoizazivaotporeiborbuzazaštituvlastitetradicijeiidentiteta.

U osnovi kulturalnih konflikata – etničkih , verskih i nacionalnihsukoba su borbe oko jezika, vere i prava na samoopredeljenje isopstvenudržavu , jer sekulturninacionalizam inarativoodbraniidentiteta pred izazovima suseda ili globalizovane moći lakotransformišuupolitičkinacionalizam.

Hantington u Sudaru civilizacija ističe tezu da iako lokalni ovisukobinoseklicuširenjaisvojeplanetarneeskalacije,dominantnouoblikusudaracivilizacijskihkulturnihkrugovaisavezništava.

Globalizacijom bede i mrvljenjem identiteta ( autoritarna )globalizacija umesto kulturnog prožimanja, pluraliteta i bogastvaotvaraprostorzaeksplozijukulturnihkonflikatakojirelativno lakoprerastajuuoružanekonflikteiterorizam.

NACIONALNE DRŽAVE I NOVA KONSTELACI JA SNAGA

Nacionalne države su smeštene danas u mrežutransnacionalnih sporazuma, režima i organizacija ‐ mrežu kojapredstavlja funkcionalni ekvivalent za izgubljene( i obesmišljene )sopstvene funkcije. No, u meri u kojoj različite transnacionalneorganizacije i agencije ne podležu demokratskoj kontroli, političkeodluke izmičudemokratskojpotvrdi i gubedemokratski legitimitatkoji, pored dominantne tehničke izvodljivosti postaje praktičkisuvišan.

Primera radi, unutar aktuelne ekonomske i finansijskekrize,poput prakse u Rumuniji,Grčkoj, Španiji ili Srbiji MMF, ali ievropske političke i monetarne institucije, može zahtevatidevalvaciju valute,redukovanje sredstava za penzije i socijalnadavanja,otpuštanja i zamrzavanjaplatau javnomsektorukaouslov

Page 224: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

224 

 

za dobijanje finansijske pomoći.Uslovljavanja Svetske banke moguuključivati i uslove poput poštovanja ljudskih prava i zahteve zaracionalnijom javnom administracijom i "dobrom vladavinom".Istovremeno, same ove institucije se opiru svakoj temeljitijojpromeni ,izuzev preraspodeli uloga unutar velikih‐procesa kojiilustruje zamena, bolje reći dopuna, G7 sa G 20. U svakom slučajutransnacionalnikapitaljeuprilicidakazninekooperativne,"skupe"državenedovoljnoskloneinvestiranju.

Možemo zaključiti da svetska ekonomija, međunarodneorganizacije, regionalne i globlne institucije ograničavaju nacije‐državeuodlučivanjuosopstvenojbudućnosti.

Autori poput Bžežinskog ovakvu pojavu nazivaju„benignom“ hegemonijom koja izražava partikularne interesesvetskezajednicenačijemsečelunalazeSAD.Teškoćenastajukadaovahegemonija postaje osvajačkaumesto benigna i kadahegemonnije sposoban ili ne želi da snosi troškove za održavanje stabilnogsvetskogsistema.(Pečujlić,2005:144).

Ove teorijske analize bile su potkrepljene 2002. godine i upraksi kada je američka vlada objavila Strategiju nacionalnebezbednostiukojoj jeproglasilapravodase,akotrebaiprimenomsile,uklonisveštobieventualnočinilo preprekuameričkoj trajnojglobalnoj prevlasti. Džon Ajkenberi , stručnjak za međunarodneodnose, opisuje tu deklaraciju kao strategiju koja ima za ciljodržavanje statusa SjedinjenihDržavakao globalnogpredvodnika.(Čomski,2008:7).

Na drugoj strani, početkom trećegmilenija jasno su vidljivibrojnisimptomi“imperijalnepreforsiranosti”(PolKenedi),odnosnoopadanja američke hegemone moći. Pad udela SAD u u svetskojproizvodnji sa gotovo polovine nakon drugog svetskog rata na jošuvek zavidnih ( i neprikosnovenih) nešto više od petine, ili pakstečenapozicijavelikogdužnika,sunekiodnjih.

Krajhladnograta,procesujedinjavanjaEvrope,kaoiusponzemalja BRIKSA ( Brazil, Rusija , Indija,Kina ) može rezultiratiuspostavljanjem pluralne konstelacije moći u kojoj će SAD moratiuspostavitiobrazacmoćikrozsloženiprocespregovaranjasasvojimparnerimailitirivalima.

Page 225: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

225 

 

Kadjeonacionalnojdržavireč,možemozaključitidagubitaksposobnostivođenjaefikasneekonomske isocijalnepolitikemnogeodnjihvodigubitkulegitimnosti.

Legitiman je samo onaj demokratski proces koji brine " oprimerenomopremanjupravimaiferraspodeliprava"Habermassapravom ističe da "da bi ostao izvor solidarnosti, status građaninaodređene države mora očuvati upotrebnu vrednost i isplatiti se uvalutisocijalnih,ekološkihikulturnihprava"(Habermas,2002:81).

Šta dakle učiniti sa socijalno odgovornom, nacionalnomdržavom,kakojespasiti?

Udeo socijalnih troškova države kao i njihova raspodelazaviseuvelikojmeriodpolitičkogupliva i izbornogznačaja "klasakoje treba obskrbiti" (penzionera,nezaposlenih,studenata...)i"industrijakojetrebazaposliti"(zaposleniusocijalnimslužbama,obrazovanju...)odnosnokonfiguracijenjihovihsocijalnihipolitičkihinteresaiodnosa.

Novu, racionalnu i održivu viziju čini dakle društvoblagostanja, odnosno društvo socijalne sigurnosti u kome suredukovaniizolovanostisiromaštvo,iukomegrađaniisubjektivnoimaju osećaj blagostanja, zadovoljstva i ispunjenosti. Unutarpartnerskih mreža društva blagostanja, formativnu ulogu igrasocijalnoodgovornadržava,odnosnodržavasocijalnoginvestiranja.

Moglobisezaključitidaiporedradikalnotransformisanogi„podeljenog“ suvereniteta teza o agoniji i krahu nacinalne državenema argumentacijsko uporište. Nacionalna država će i ubudućeimati ključnu ulogu u organizaciji života svojih državljana iz nizarazloga psihološke i kulurne (izgradanja i održanje kolektivnogidentiteta),političke(regulisanjepravnogokvira),aliiekonomskeprirode – uključivanja ( i zaštite) na cionalne u regionalne iplanetarnu ekonomiju. U uslovima globalizacije samo slabe ineuspešne države postaju objekti međunarodnih odnosa i nemajubudućnost. Slabe države i društva , bez profilisanog identiteta ,postajuusistemuglobalizovaneekonomijeobjektiižrtve,alikolikoiz ekonomskih toliko iz razloga nedovoljnih političkih kapaciteta idemokratske insuficijencije.Podsetimoseda je jošTukididgovoriodavelikedržaveradeonoštomoguadamaledržaveradeonoštomoraju.

Page 226: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

226 

 

Na drugoj strani, samo udruživanje i koordinirano delovanjenacionalnih država može „ stati na put” multinacionalkama jer sudržave i njihovi savezi ipak još uvek ti koji kontrolišu teritoriju ,uspostavljajuregulatorneokvireivršenadzorikontrolu.DžozefNajčak ističe uverenje da će sa napretkom globalizacije velikimkompanijamapostati teže da se ponašaju neodgovorno (Naj, 2006:209).

ANTIKORPORATIVNIILI "POKRETPOKRETA"

NEOLIBERALNAGLOBALIZACIJA– METAGLOBALNOGOTPORA

Pobedaneoliberalnihideja80‐tihgodina20.veka,kaoiparalelnourušavanje real – socijalizma , označili su početak stavljanjacelokupnesvetskeekonomije„uruke“multinacionalnihkorporacijakoje su ubrzo svoje interese povezale i sa međunarodnimekonomskiminstitucijamapoputMMF‐a,STO‐aiSvetskeBanke.

“U integrisanijojekonomiji,uticaj se širipocelomsvetu, jerkonkurentimorajudaseprilagođavaju.DženeralMotorsmožedasepreseli uMeksiko ili u Poljsku gdemože da nađe radnike za delićonoga što bi platio radniku na Zapadu i da bude zaštićen visokimtarifamaidrugimrestrikcijama.Kapitalmožeslobodnodasekreće;radnici i zajednice pate često zbog negativnih posledica. Umeđuvremenu, ogroman porast špekulativnog neregulisanogkapitalavršisnažanpritisaknavladinestimulativnepolitičkemere.(Čomski,1999:150‐156).

Kako je to pokazala i Naomi Klajn, prisutni su trendovi“selidbe” kapitala u nerazvijena područja, ali ne kako se todeklarativnotvrdi–zbogbrigezadobrobittamošnjegstanovništva–već zbog njihovog surovog izrabljivanja. Ali istovremeno, takvimnačinom redistribucije proizvodnje bez posla ostaju i milionidomaćih građana, čime se krug bede zatvara i to uprkosproklamacijamao“vidljivomnapretku”svetskeekonomije.

Istovremeno, finansijska liberalizacija doprinosi daljojkoncentraciji bogatstva, obezbeđuje moćno oružje za suzbijanjedruštvenihpromena.

DEMOKRATSKI DEFICIT

Page 227: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

227 

 

Druga konsekvenca je postepeno iščezavanje smislenihdemokratskihprocesa,dokse,kakoističeČomski ,odlukedonoseu privatnim institucijama i kvazi‐vladinim strukturama koje seokupljaju oko njih, što Financial Times naziva „de fakto svetskomvladom“ koja operiše u tajnosti i nikome ne polaže račune (Čomski,1999:167‐166)Kritičkireintepretirajućinjeneambivalentneprocese i sadržaje , većina autora ne osporava dobre straneglobalizacije kao što su razvoj visoke tehnologije, svetskihkomunikacija, ukidanje graničnih barijera, porast standarda iživotnogveka,aliseislažuiutomedajenužandemokratskinadzorodnosnoglobalizacijaodgovornosti.

Burdije tako izražava ideju o promeni čisto ekonomskelogikeukoristsocijalnelogikekojasepodređujeprincipupravde,iutomciljupotrebudaseradinaizgradnjidruštvaukojemnebijedinizakon bio potraga za partikularnim interesima Volcer u tomkontekstudajepreporukezastavarnjeuslovazasocijalnupravduufunkciji humanizacije globalizacije tako da se vodi računa opotrebama individua idruštvenihgrupau srazmeri sakojom trebada budu dobra koja se raspoređuju radi ukidanja dominacije inejednakosti.(Volcer,2009).

Džozef Stiglic , u svojim brojnim radovima, kao i DžordžSoros, polazi od stanovišta da je potrebno uspostaviti veze izmeđuekonomije i politike i pravila za humaniju i ravnopravnijuglobalizaciju.

NaomiKlajnukritici(neoliberalneparadigme)globalizacijeideikorakdalje,nazivajućispreguvlastiinadnacionalnogkapitala–kapitalizmom katastrofe. Produbljujući svoju tezu da jebeskrupulozna korporativna logika, osim pomenutog smanjenjaposlova i eksploatisanja radne snage, dovela i do smanjenja javnihprostora i redukovanja izbora (u eri hiperprodukcije), Klajnovapokazuje kako je neoliberalna ideologija slobodnog tržišta na siluuvođenau velikombroju zemalja, neposrednimkorišćenjem ili čakizazivanjemturbulentnogstanjauzemljama„pacijentima“.

„Šok doktrina“ je naziv za hipotezu da je za primenuekstremno nepopularnih mera slobodnog tržišta neophodnasistematska kriza države, bilo da je u pitanju prirodna katastrofa,poljuljana vlast diktatora, slom režima, etnički ili drugi

Page 228: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

228 

 

unutarpolitičkisukobi. Šokovisusedešavalisvuda‐odKanadedoBrazila, od Kine do Bugarske, preko Rusije i Južne Afrike, doVijetnamaiIraka,uključivIeks‐jugoslovenskiprostor.

Ekstremni kapitalizam, kako navodi Klajn, „hrani se“krizama, koje su osnovno sredstvo kako za implementiranjeekonomskogobrasca, tako i za ostvarivanje korporativnih interesa.Klajn tvrdi, na primer, da je kriza koja se dogodila u Aziji1997.godineprokrčilaputMeđunarodnommonetarnomfondudapoprviputuspostavinadmoćoveinstitucijenadlokalnomekonomijom,uz inkorporiranje ekonomskog programa „oporavka“ koje jepodrazumevalo da će u tom procesu posredovati multinacionalnekorporacijeiameričkebanke.

U tom kontekstu , za uspostavljanje novog paralelogramasnaga indikativan je „rat protiv terorizma“ (i vojna intervencija uIraku),kojijeDžordžBuš(GeorgeW.Bush)proglasionakonnapadanaSvetskiTrgovinskiCentaruNjujorku,poznatijikao9/11.

Za ovaj rat Klajn tvrdi da je motivisan isključivo nasilnimuvođenjem slobodnog tržista u toj dalekoistočnoj zemlji, dok jemirovnamisijadaleko izaovihciljeva. „Tačnijinazivzasistemkojiuklanja granice između Velike Vlasti i Velikog Biznisa nije«liberalan», «konzervativan» ili «kapitalistički» već «korporativan».Njegoveglavnekarakteristikesuogromanprilivjavnogvlasništvauprivatneruke,čestopropraćenedužničkomeksplozijom,svevećijaz između zastrašujuće bogatih i «potrošno» siromašnih, kao iagresivan nacionalizam koji opravdava neograničene izdatke zasigurnost. Za sve one koji se nalaze unutarmehura neograničenogbogatstva stvorenog takvim sporazumom, nepostoji unosniji načindruštveneorganizacije.“(Klajn,2008:23)

RAZUMEVANJE ANTIKORPORATIVNOG POKRETA

Upravo protiv ovakvog ustrojstva i svetskih „kreatorasudbine“ usprotivio se , na prelazu između dva milenijuma,antikorporativnipokret.

Za antikorporativni pokret se može reći da preuzimatradicijuiujednopripadakompleksunovihdruštvenihpokreta,aliseod njih i razlikuje po metodama, tehnikama i načinu organizacije.Antikorporativni pokret, za razliku od drugih novih društvenih

Page 229: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

229 

 

pokreta, nije pokret jedne teme (single issuemovement) već se zanjegamožerećidapredstavlja“mrežumreža“ili“sabirnicentar”zaglavninu novih društvenih pokreta i političkih grupa leveorijentacije.

On okuplja iaktivistezazaštituživotnesredine ibraniteljecivilnihprava,imirovneorganizacijeianarhističkegrupe,iborcezaprava radnika i neofeministe.Terminološko i sadržinskoodređenje„antikorporativnog pokreta“ nije moguće izvesti bez direktnekonotacije sa „antiglobalističkim pokretom“ ili „pokretom zaglobalnupravdu“.Uvelikombrojuslučajeva,oviterminisekoristeparalelno, kao sinonimi, dok pojedini teoretičari i aktivisti, zbognegativnekonotacijekojunosiprefiks„anti“,pokušavajudapokretuantiglobalistadajupozitivnoodređenje.

Ovaj pokret, kako navodi sociolog Ejmori Star iakonajglobalizovanijiuistoriji,nosinaziv''antiglobalizam''.Nelogičnostovakvogpojmovnogodređivanjapokretajeutomešto:prvo,terminizražavasamoonoprotivčegapokret jeste,aline izašta je,štoneostavljajasnuslikuoalternativamakojesenjimenude.Antiglobalistinisu, međutim, protivnici globalizacije po sebi, oni su u opozicijikapitalističkoj,globalizacijiodozgopasenjihovpokretmoženazvatii antikapitalistički ili antikorporativni. „U najvećoj meri, pokretkoristitermin„antikorporativni“kakobipreciznijeoznačioonoštozovu „korporativna globalizacija“, „korporativni kolonijalizam“,„kapitalistička globalizacija“, gde su svetska tržišta, međunarodnefinansijske institucije i tržišni ugovori glavna sredstvamultinacionalnih korporacija u preuzimanju kontrole nadekonomijama svih vrsta, kao i nad polugama vlasti i moćiodlučivanja.“(Starr,2005:109‐111).

Iako je tek nakon oštrih demonstracija u Sijetlu postaoplanetarno poznat, pokret nije rođen 1999.godine, niti je tadapostao planetarno orjentisan.Uz poruku „Naš otpor jetransnacionalan kao i vaš kapital“, N30, kako je ovaj događaj

Page 230: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

230 

 

popularno šifriran artikulisao je i povezao raspršene strujeantikapitalističkogotporaipostaviotemeljenarastajućempokretu.16

„Antiglobalistički pokret“ kome je to ime dato od stranemainstream, odnosno korporativnih medija, kako se u radikalnoaktivističkom slengu nazivaju štampani i elektronski mediji uvlasništvudržaveilikrupnogkapitala,zapravoninema„svoje“ime,kao što nema ni „svoj“ subjektivitet. Naziv koji je potekao izfrancuskihkrugova–altermondialiste,ilialtermondijlisti,odnosno„alterglobalisti“predstavljapokušajdaseskinestigmanegativnogprefiksa„anti“iovom„projektu“pripišepozitivnoodređenje.“Manjeiliviše,istostojestvariisanazivomsevernoameričkogporekla,kojise ustalio verovatno nakon ili za vreme protesta protiv SvetskeBanke i Međunarodnog monetarnog fonda u Vašingtonu 16.aprila2000, a to je: „Globalni pokret za pravdu“ ili Global JusticeMovement.

Međutim, uprkos nastojanju da se ovom „pokretu“, ili,preciznije: pokretima, dodeli pozitivno usmerenje, čini se da jeodređujuća karakteristika i osnova njegovog jedinstva, u stvarinegativan, negacijski odnos prema nepravdi (neoliberalizma).„Rečima Zapatista, to je „jedno NE i mnoštvo da“. Za Markosa,glasnogovornika Zapatističke armije nacionalnog oslobođenja(ELZN), odgovarajući naziv za to „globalno tkanjeborbi“ je „pokretpokreta“. To su „mreže mreža“ koje se prostiru širom planete,presecajućirazličitedruštveneikulturnekonteksteuvišeunakrsnihravni.“(Popadić,2009:293).

Naglasak na mrežnoj organizaciji označava nelinearnenačine povezivanja, horizontalni karakter organizacionogstrukturisanja, deteritorijalizaciju, otvorenost i povezanost.Mrežnastruktura je upravo ono što razdvaja ovaj pokret odpredhodnika ipredstavlja odraz promena koje su se pre dvadesetak godinadogodile u materijalnoj sferi, pre svega u domenu informacionihtehnologija. Paralelno sa mrežom koju su planetarno plelekorporativne strukture moći, aktivistička mreža otpora

                                                                 

2 N30 se odnosi na 30.novembar 1999, prvi dan masovnih protesta i direktnih 

akcija u centru Sijetla kojima je onemogućeno ministarsko zasedanje Svetske 

trgovinske organizacije, planirano da traje od 30.novembra do 2.decembra 

Page 231: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

231 

 

potpomognuta razvojem inteneta omogućila je do tada neviđenenačineaktivističkogorganizovanjaiubrzalaartikulacijuborbiprotivkapitalističkedominacije.

NaomiKlajn,autorka„biblije“antikorporativnogpokretaNoLogo, vrlo jasno prepoznaje i razdvaja ovaj pokret od srodnihincijativa, budući da je u slučaju antikorporativnog pokreta pažnjaaktivista usmerena na „raskrinkavanje“ korporacija u svomnezaustavljivom pohodu na osvajanje svih sfera života. Dok sukorporacije tokom devedesetih godina zatrpavale svaki slobodankutakprostoraprepoznatljivimbrendovima, namargini sepojavilajedna paralelna pojava: dolazi do stvaranja mreža ekoloških isidikalnih aktivista, kao i aktivista za ljudska prava, rešenih daraskrinkaju štetu koja se nanosi ispod glatke glazure reklame.Desetinenovihorganizacijaipublikacijaosnovanesuipokrenutesaisključivom svrhom da „išutiraju“ korporacije koje izvlače korist izrepresivnih političkih postupaka vlada širom zemljine kugle.(Klajn,2000:542)

Etičkiakcionari,kulturalnisaboteri, tražiocipovraćajaulica,organizatoriglobalnihuličnihžurki,haktivistizaljudskaprava,borciprotivkorporativnihznakovaiosmatračikorporacijanainternetuuranoj su fazi traženja na građanina usredsređene alternativemeđunarodnojvladavinibrendova.

POKRET(I) , NOVI MEDIJ I I SOCI JALNE MREŽE

Mnogiautoriističusličnostiustrukturi,načinuorganizacijeifunkcionisanju između savremenih društvenih pokreta i novihmedija,naročitoInterneta.

Reflektujući dominantnu mrežnu organizaciju savremenogdruštva, novi društveni pokreti organizovani su u manje ili višedecentralizovanemreže.Njihoveodlikekorespondirajusaodlikamadruštva umreženog kapitalizma – oni su globalni, umreženi iinformacioni.

Pokret za globalnu pravdu, tako, i sam sastavljen odpokreta i organizacija iz celog sveta, svoje aktivnosti usmerava naglobalneorganizacijeiodlukekojesetičuglobalnepolitike.

Nadrugoj strani,kakonavodiVanDijk,umreženodruštvo(network society) je „društvena formacija čiju formu organizacije

Page 232: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

232 

 

na svim nivoima (individualnom, grupnom/organizacionom,socijetalnom) omogućavaju društvene i medijske mreže“.(VanDijk,2006:29)

Manuel Kastels smatra da društvo mreže nije savremenatvorevina. Sva društva u istoriji imala su karakteristike društvamreže, s tim što jenjimadominirala vertikalna struktura oličenaucentru moći – vladaru ili državi. Savremenom društvu, pak,razvijene komunikacione tehnologije omogućavaju da budepravo društvo mreže, sa dominantnom horizontalnomstrukturom(Castells,2004:33)

Kulturna logika umrežavanja reflektuje vrednostislobodnih informacija, društvenog aktivizma, decentralizacije,saradnje,zajedničkogučenja.

DRUŠTVENI POKRETI I MREŽNA ARHITEKTURA NOVIH MEDIJA

Pokreti koriste Internet kako bi pristupili tokovimainformacija koji postoje van mejnstrim medijskih kanala, i timetakođe ohrabruju svoje pristalice da eksperimentišu sakonstrukcijomidentiteta.

Istovremeno,svi savremeni sukobi pre svega su sukobiidentiteta, piše Manuel Kastels: „Revolt potlačenih nacija širomsveta,osvajanjevlastiodstranestarosedelačkihpokretauLatinskojAmerici, rastući značaj religioznih pokreta kao izvora društvenihizazova i promena, ukorenjivanje demokratije u teritorijalnomidentitetu, potvrđivanje posebnosti ženskih vrednosti, kritikapatrijarhataodstranegejilezbejskogpokreta,ikonstituisanjenovihformi individualnih i kolektivnih identiteta, često uz korišćenjeelektronskih računarskih mreža, pokazuju da kulturne vrednostičesto preovlađuju nad strukturalno determinisanim ekonomskiminteresima u konstruisanju značenja ljudske akcije“(Castells,2010:70)

Zapojedinezajednicekojesebazirajunastilovimaživota,opredeljenjima(seksualnim,religijskim,kulturnim) iliuniverzalnimvrednostima koje članovi pokreta dele (ljudska prava, mir, zdravaživotnasredina),geografskaodrednicanemoradaigranikakvuulogu ‐ Internet predstavlja sferu u kojoj je moguće deliti

Page 233: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

233 

 

iskustva ipronađi istomišljenikebezobziranatoukomkrajusvetasenalaze.

Osimšto jedruštvena strukturapremakojoj se rukovodeuorganizovanju,mrežajezanovedruštvenepokretepostala iveomavažna ideja i ideal. Aktivisti novih društvenih pokreta, mrežepovezuju sa osnovnim demokratskim vrednostima –participacijom, decentralizacijom, koordinacijom zasnovanojna autonomiji i različitosti. Mreža je postala model za uređenjedruštvanalokalnom,regionalnomiglobalnomnivou,kojićedovestidomnogodemokratičnijegdruštva saboljomraspodelomresursa išansizasve.

INTERNET I NOVI REPERTOARI AKCI JE DRUŠTVENIH POKRETA

Novi društveni pokreti su u Internetu dobili alatku kojumogudakoristekakozaboljuorganizacijuoflajn,klasičnihakcija,takoizapotpunonove,onlajnvidoveakcija.

Uobimnomčlankučiji je ciljdanapravi tipologijuakcionogrepertoaranovih društvenihpokreta, Van Laer i VanAelst (2010)prakse društvenih pokreta svrstavaju u grupe prema dve linijepodele.Naime,osimtogadalisuakcijepodržaneInternetomilizasnovane(odvijajuse)nainternetu,možesenapravitirazlikauvisinipragaaktivnostikojisepostavljapredučesnike.

AKCI JE PODRŽANE INTERNETOMSA N ISKIMPRAGOMUČEŠĆA

Donacije,razneakcijepotrošačailegalnedemonstracijeprimeri su oflajn akcija koje Internet umnogome ubrzava,olakšava, i samim tim činiefikasnijim. Internetmožeda igra iveliku ulogu u klasičnoj akciji kakve su ulične demonstracije.Društveni pokreti koriste ga kako bi proširili informacije kako orazlozima i ciljevima demonstracija, tako i o samoj organizaciji istrategijiuličneakcije.

INTERNET AKCI JE SA V ISOKIMPRAGOMUČEŠĆA

Page 234: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

234 

 

Internetakcijesavisokimpragomučešćasuakcijekojesunastale irazvileseupravozahvaljujućiInternetu, ikojebeznjega ne bimogle da postoje u tom vidu. Najvažnije akcije ovevrste su izrada protestnih vebsajtova, izrada alternativnihvebsajtova, kulturno ometanje (culture jamming) ihaktivizam17.

Haktivizam podrazumeva aktivnosti koje su na granicilegalnog i vrlo često prelaze u nelegalnu sferu. Ove aktivnostinazivaju se još i elektronska građanska neposlušnost isajberterorizam.

Pokretiseslužekonfrontirajućimaktivnostimakakvesunapadioperativnihsistemaračunaracrvimaivirusima,promenamakodavebsajtovaiobaranjesajtovaii‐mejlservisa.

Još jednataktikakojasekoristiuhaktivističkimakcijamajepreuzimanjevebstranena tajnačindasenjenikorisnici,da toganisusvesni,preusmeravajunadruguvebstranu.

NOVI MEDIJ I I STRATEGI JA I DRAMATURGI JA PROTESTA

Danas, na početku trećeg milenija, praktično se više nepostavljapitanjedalisuinternet‐alati(forumi,blogoviidiskusioneplatforme) pogodni za upotrebu na polju osnaživanja protestnihcivilnih aktivnosti. Razvoj kompjuterske internet‐tehnologije napolju komunikacija doneo je u poslednjih deceniju‐dve suštinskeizmene strategija i metoda okupljanja istomišljenika na poljunenasilnih promena u društvu. Reč je o velikoj promeni metodamobilizacije, ali i važnoj mogućnosti internacionalizacije ciljevaprotestaradiprikupljanjapodrškeširomsveta.

Tehnologija2.0.jepraktičnozbirkadruštvenihmedija(kaoštosuYoutubeiMySpace)idruštvenihmreža(kaoštosuFacebookiTwitter),kojapodržavarazličitesocijalneinterakcije.

                                                                 

17 Većizastojiozbiljnijaakcijaodi‐mejlbombardovanjasuvirtuelnisedeći protesti (sit‐ins). Veliki broj ljudi u isto vreme „zaposedne“određenisajt,šaljućiupite.Usledtakvogpreopterećenjaserverasajtseblokira.NadanpočetkasamitaSvetsketrgovinskeorganizacijeuSijetlu 1999. godine, nekoliko hiljada aktivista opsedalo je sajtorganizacijeiblokiralomuserver.Ovakveakcijemoguseposmatratikaovrstamasovnoghaktivizma. 

Page 235: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

235 

 

Internet komunikacijski alati i društvene mreže Fejsbuk iTvitersu,primeraradi,odigraliključnuulogukadjerečo“arapskomproleću”2011. godine–protestimauTunisu, Libiji i Egiptu.Ranijepostsocijalističke ”demokratske revolucije”, poput onih uSrbiji,UkrajiniiGruziji,jesukoristilemobilnekomunikacijeidnevnoažurirane internet sajtove, ali nisu inicirane na mrežama i nisuodržavalemotivacijukrozvebdijalog.

Izraz diktatorska dilema svakako dobro izražavainherentnu tragiku autoritarnih režima. Takvi režimi uglavnomposežu za internet‐alatima zbog ekonomskog interesa, da bi ti istialatipostalimoćnosredstvourukamaopozicije idovelikad‐taddoobaranjarežima.

Sviprotestisamanjeilivišeznačajnimdruštveno‐političkimciljevimasuprocesikojiimajuzajedničkudramaturgijuitriosnovnefaze–pripremu,realizacijuipromenekaoishod,tojestobuhvataju:

1)pripremuuvidukreiranjavelikihbazapodatakaskontaktniminformacijama o potencijalnim učesnicima protesta, odnosnomobilizacijupomoćuinternetkomunikacijskihalata;

2) aktivnostinaulici–proteste

3) post‐protestniinfomativniratiiznuđivanjepromena.

Opisanu strategiju, faze i aktivnosti, možda najbolje ilustrujetuniska“revolucijajasmina”.RevolucijauTunisuusledilajesamonekoliko meseci nakon što je izvor Vikiliks objavio sadržajdiplomatske komunikacije ambasade SAD u Tunisu od 2007. do2009.‐ detaljne komentare O autoritarnom režimu Ben Alija ikorupciji koja se dovodila u direktnu vezu s njegovom porodicom.Objavljivanje tih podataka trudile su se da spreče i američka itunižanskavlada,svakaizsvojihrazloga.VladaBenAlijajeimalajačimotivjerniježeleladadozvoliširenjeionakovelikognezadovoljstvau zemlji. Ipak, blogeri u Tunisu su se pokazali snalažljivim imaštovitim. Osnovali su sajt Tuniliks (TuniLeaks), kao varijantuVikiliksa. Taj sajt je u kratkom roku zabeležio više hiljada poseta.RevolucijauTunisujepočelajanuara2011.otvorivšivrataarapskomproleću. Protesti su počeli neposredno nakon samospaljivanjajednog trgovca, u novembru2010, i u početku su imali isključivosocijalnikarakter.Policijajemaltretiralaprotestante,asvedočanstvau vidu brojnih fotografija i snimaka preplavila su Fejsbuk i Jutjub.Ono što ide posebno na ruku kampanji protiv diktatorskog režima

Page 236: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

236 

 

jeste nasilje prema civilima i gnev običnog naroda, a internet jeomogućiodasvivideštasezbivaširomzemlje.

PRAKSA SOCI JALNIH FORUMA : ŠANSE I OGRANIČENJA

Sveovepojedinačne i često kratkoročne inicijativenašle susvojizrazuformiranjuSvetskogsocijalnogforuma,institucionalnogoblika borbi i simbola novog ciklusa otpora. U brazilskom graduPorto Alegreu osnovanje 2001. godine Svetski socijalni forum kaopandan Svetskom ekonomskom forumu. Na hiljade aktivističkinastrojenihpojedinaca,grupaiorganizacijaizcelogsvetaokupilosena jednom mestu kako bi poručilo globalnom establišmentu da jedrugačiji svet moguć. Namera je bila da se da glas „globalnomcivilnomdruštvu“ipružialternativaSvetskomekonomskomforumu,godišnjem sastanku svetske korporativne elite . Opšte smernice inastojanjezaformiranjemtrajnogmodelafunkcionisanjaoličenesuu „Povelji principa“ (Charter of Principals). Istovremeno, više ilimanjespontano,nastajalisuiregionalni,nacionalniilokalnisocijalniforumisaistomidejomaktivističkogumrežavanja18.

                                                                 

18  Na prvom Svetskom socijalnom forumu u Porto Alegreu,prisustvovalo jeoko80.000 ljudi.U jednojnedelji,održano jeprekošezdesetgovora,desetinekonceratai450radionica.Brazilskigradjevrveo i od konferencija, seminara, tribina, nezvaničnih sastanaka,omladinskih kampova, grupa i pojedinaca koji su učestvovali uforumu.PortoAlegre jeodabranzatošto jeunjemu,kao iudržaviRioGrandedoSul,navlastibrazilskaRadničkapartija, i zatošto jetaj grad postao poznat širom sveta po svojim inovacijama uparticipatornoj demokratiji. Međutim, ovo nije bio politički skup,forum nije formiran da bi se donele političke smernice, niti supostojala nastojanja u formiranju hijerarhizovanih političkihstranaka. Horizontalistička struktura je ono što karakteriše ovelabavo strukturisane grupe. Međutim, već prvi forum iznedrio jeonolikorazličitihstavovakolikoješarenolikisam“pokretpokreta”.Javile su se nepomirljive nesuglasice “horizontalista” nasuprottaboru “vertikalista”, naročito kada je u pitanju tendencijaorganizacije, odnosno NVOizacije pokreta, koja označava i proces“kvazipartijskog homogenizovanja i komercijalizacije” što je trendkojijedobijalonasnazisasvakimsledećimokupljanjem.Narastajućiantagonizamizmeđuovedvestrujepraćen je iporastomkritikana

Page 237: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

237 

 

Višegodišnjaakumulacijaenergijeiaktivnostidisperzovanihpokretakulminirala je na način koji će po prvi put zabrinuti vrh globalnihfinansijskih ipolitičkihcentara,dok jeu istovreme,zasampokret,nastao period redefinisanja taktika i metodologije borbe. Početnizamah bitke protiv globalizacije biće „preko noći“ primoran nadrugačiju artikulaciju nakon 11. septembra i Bušovog „rata protivterorizma“.Mnogiprotivniciantikorporativnogpokretasutvrdilidateroristička dela predstavljaju krajnji izraz ideja koje su zastupalidemonstranti.Uovim izmenjenimokolnostimameđuaktivistima jepočeladarastesvestotomedapažnjatrebadapređesamasovnihmobilizacija na artikulisanje mogućih aletrnativa. Kako objašnjavaNaomi Klajn, simbolični napadi na pojedinačne korporacije itrgovačke centre zamenjuje novo raspoloženje, nestrpljenje inastojanje da se isture društvene i ekonomske alternative kojeudarajunakorenenepravdi,odzemljišnereformeusvetuurazvojudo participativne demokratije na gradskom nivou širom zemljinekugle. „Umesto skakanja sa samita na samit, fokus se pomera naoblikeneposredneakcijekojabinastojaladaudovoljineposrednim

                                                                                                                                                

račun Svetskog socijalnog foruma zbog netransparentnosti,postojanja neformalnih autoriteta koji imaju kontrolu nad“procesom”, zbog odnosa prema državi i kapitalizmu, izvorimafinansiranja, nezastupljenosti siromašnih (SSF‐om dominira visokoobrazovana populacija), marginalizacije mladih, neadekvatnezastupljenosti žena u dešavanjima na forumu, zbog dominacije“slavnih” ličnostipokreta,pa izbogodnosasapolitičkimpartijama,državamainjihovimčinovnicima.“Vertikalističke”ambicijeogledajuse u nastojanju za tradicionalnim levičarskim ustrojstvom kojepodrazumevahijerarhijskustrukturu ihomogenizaciju foruma,kojise,posledično,doživljavainstrumentalno,kaosredstvozaostvarenjeodređenihciljeva.Ovastremljenjaihonemogućavajudashvateželjei potrebe “horizontalističke”, egalitarističke, mrežno organizovanestrujekoja sevodi idejomda su forumi cilj samipo sebi ida svoju“validnost” ne bi trebali da traže u unifikaciji, već ueksperimentisanjusarazličitostima.Horizontalisti,osimshvatanjaoneophodnostipoštovanjarazličitosti,gajeisvojversnianimozitetkaintrumentalisanju, odnosno, stavljanju svoje borbe “u kalupe”formalnihorganizacijaistruktura.(Popadić,2009:331‐336).

 

Page 238: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

238 

 

potrebamaljudizasmeštajem,hranom,vodom, lekovimakojiće imspasitiživot,ielektričnomenergijom...

Bezobzirana to gde sedešavaneposredna akcija, teorija izaovogprkosnog talasa ista je: aktivizam više ne može biti pukoregistrovanje simboličkog neslaganja. On mora bitipreduzimanjeakcijakojećepoboljšatiljudskeživote‐tamogdežive,iodmah.“(Klajn,2000:563‐564).

Budućnost foruma zavisiće, od mogućnosti stvaranja zajedničkogpolitičkogidentitetaiizgradnjesolidarnostitokomzajedničkihakcijai diskusija. Mete napada aktivista okupljenih pod „kišobranom“antikorporativnog pokreta jesu svi oblici dominacije i represivniaspekti modernog društva. Sa druge strane, DIY (do it yourself)kulturakojajedubokoutkanausamusržpokretapodstičenastanaki razvoj lokalnih (grassroots) inicijativa, čime se razvija radikalnakulturaotporakojajeotvorenazaeksperimentisanjeirizikekojetosasobomnosi.

Socijalni forumi, kao otvoreni prostori susreta, uz sve postojećeprotivrečnosti,amoždabašizbognjih,pružajuozbiljanpotencijalzaizgradnju institucionalnog okvira postpartijske ipostreprezentacione politike. Na kraju, pripadnici svih frakcijapostmodernističke levice nedvosmisleno osećaju potrebu zaistinskom promenom savremenog načina ekonomske (i svakogpojavnogoblika(autoritarne)globalizacije.

SINDIKALNIODGOVORI NAIZAZOVEGLOBALIZACIJE: BUDELI SE SINDIKATI?

I svetu rada koji reprezentuju sindikati globalizacija nosiambivalentne učinke. Primena „Vašingtonskog konsenzusa“,odnosno formule: deregulacija, liberalizacija, marketizacija,privatizacija, vodila je fleksibilizaciji tržišta rada, uvećanju radnenesigurnosti i erodiranju izborenih radnih i socijalnih prava. Rastnezaposlenosti i restruktuiranje u krupnom, industrijskom sektorukojipredstavlja tradicionalnouporište sindikata i dinamičan razvojmalog i srednjeg preduzetništva u sferi usluga i informatičkihtehnologija bez tradicije sindikalnog organizovanja i sa pratećommasom part‐time i sezonskih poslova, lišili su u velikoj merisindikate tradicionalnihuporišta. Istovremeno, imogućnost,podpretnjomštrajka,selenjaproizvodnjeuzemljeiregionesaslabijom–

Page 239: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

239 

 

„fleksibilnijom“radnomisocijalnomzaštitom,suočilesusindikatesabrojnim dodatnim izazovima. Poseban problem predstavljaekspanzija „zapošljavanja“ u neformalnoj, sivoj, ili čak „crnoj“ekonomiji (trgovini ljudima, oružjem i narkoticima) i pratećifenomenipoputmobingaitrafikinga.

Nakon izbijanja planetarne krize nadjačan je, međutim,argument da sivu ekonomiju treba podsticati jer je ona dinamičanizvor rada i sredstava za život ‐ zamajac razvoja koji doprinosi ismanjenjusiromaštva.

Danas se rad na crno smatra preprekom razvoju. Ključnizadatak sindikata je prevođenje ovog rada u legalnu sferu iorganizovanjeradnikazaposlenihu"neformalnojekonomiji"(ITUC,IZVEŠTAJsa2.kongresauVankuveru,jun2010.)

Uporedosapovećanjemglobalizacijei„fleksibilizacije“radairastućom svešću damože biti negativnih uticaja na plate radnika isigurnostposla – sindikalneorganizacije intenzivirale supočetkomovog milenijuma dijalog sa MMF‐om i drugim međunarodnimfinansijskim institucijama. I dok se dijalog izmeđumeđunarodnihfinansijskih institucija i sindikata nastavlja, razlike u gledištimaostaju – ITUC ( Međunarodna konfederacija sindikata) je pozvaosindikate da povećaju svoje učešće u razvijanju strategija zasmanjenje siromaštva u zemljama sa niskim prihodima. ITUC jeizneo zahteve za boljim zakonodavstvom, transparentnošću iodgovornošću kada su u pitanju „ograđeni fondovi“, „suverenifondovi bogatstva“ i privatni akcioni kapital, kako nijedna od ovihneprozirnihikompleksnihpraksinebimogledanegativnoutičunaradništvo. Istovremeno , rastuća neravnoteža moći na štetuzaposlenih i sindikata rezultat je, pre svega i činjenice da sunasuprot multinacionalnih kompanija i internacionalizovanogkapitalastajali,fragmentiraniipodeljenisindikati.

Sindikalniodgovorglobalizaciji iplanetarnompovezivanju iširenju tokova kapitala nastojao je da pruži, usvajanjem osnovnogdokumenta Globalizacija i socijalna pravda, i 17 KongresMeđunarodne konfederacije slobodnih sindikata, održan aprila2000.godine u Durbanu, u Južnoj Africi. Kongres je postavio šestosnovnih ciljeva pred sindikate u novommilenijumu: (1) širenje iprodubljavanje demokratije u eri globalizacije,(2) zapošljavanje i

Page 240: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

240 

 

pravičnostuglobalnojekonomiji, (3) razvoj ljudskihprava ipravasveta rada, (4) okončavanje svih oblika diskriminacije na radnommestu, kao i (5) organizovanje međunarodne solidarnosti i(6)organizacionu transformaciju i pripremu sindikata za novimilenijum.

Okvir za globalnu demokratizaciju društva vidi se unutarpovezivanjaisaradnjesindikatasanevladinimorganizacijamaidrugimasocijacijamacivilnogdruštvauciljukontrole,ograničavanjavlastiijačanjademokratskihodnosa.Ukongresnimdokumentimaseposebnoapostrofiraznačajpravanarad,kaoosnovnogpravaizkogaproističu sva ostala radna i sindikalna prava i formuliše porukapredstavnicima država i poslodavaca: ako tražite socijalnimir –obezbeditepravičnost.

Snažnapodrškadajesepokrenutimkampanjamazamlade ižene pri čemu se ne insistira samo na rastu njihove brojnosti istepenasindikalizovanostivećinakvalitetuposlovakojiobavljajuiulozi koju imaju u sindikatu. Posebno se ističe i problem položajauvezene radne snagekojoj se, bezobziranakvalifikacije, dodeljujunisko plaćena i opasna radna mesta.Jačanje društvene moći ipregovaračke pozicije sindikata u eri globalizacije podrazumevameđunarodnu sindikalnu solidarnost i povezivanje akcijanacionalnih sindikalnih centrala. Sindikatimoraju ostvariti pozicijuglobalnog socijalnog partnera i izboriti se za uspostavljanje svihformi socijalnog dijaloga neomeđenog nacionalnim granicama.Efekat ovog opredeljenja i 6 godina dugih pregovora je Kongresujedinjena MKSS i SKR i formiranje jedinstvene sndikalnekonfederacije,1.11.2006.godineuBeču19.

Uusvojenimdokumentima(UstavMKS,ciljevi)ističesedajeMKSnastalakaoodgovornaglobalizacijuekonomijeidazacilj imaizgradnju globalne strategije rada koja bi se suprostavilaglobalnoj strategiji kapitala sa ciljem zaštite osnovnih ljudskihprava i ostvarivanja socijalne pravde, jednakosti, mira, slobode i                                                                 

19 5 Međunarodna konfederacija sindikata  (MKS) okupljala  je, sredinom 2007. 

godine, 304 sindikalne organizacije iz 153 zemlje i sa oko 168 miliona udruženih 

radnika.U  vreme  održavanja  drugog  kongresa  članstvo  je  naraslo  na  176 

miliona , organizovanih u 312 članica iz 155 država(Now the people, from krisis 

to global justice,Kongres,Vankuver,2010 

Page 241: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

241 

 

demokratijezasveradneljude,bilogdeiukojimuslovimadarade.Nakon principa, slede i konkretni ciljevi za koje se ITUC zalaže.Načelni cilj jeodbrana ipromocijaprava i interesasvihradnihljudi i zadržavanje, ili gde je potrebno, povratak radu u uslovimadostojanstva, pravde i sigurnosti na radu uopšte. Ostali ciljevi su:Težnja ka univerzalnom poštovanju fundamentalnih radnih prava,težnja ka ukidanju dečjeg i prinudnog rada i težnja ka punomsindikalnom zaštitom svih i svuda Obeležavanje kao negativnihpojava: kršenje slobode udruživanja, osporavanje prava na štrajk(uključujućiiinternacionalneakcijetevrste),iosporavanjepravanakolektivnopregovaranje.

Konfederacija će učiniti sve kako bi mobilisalameđunarodnu solidarnost i ove negativne pojave privela kraju;borićeseza slobodnoodabrano,produktivnozaposlenje i socijalnusigurnost za sve ; boriće se protiv diskriminacije na osnovu pola,religije, boje kože, nacionalnosti, etničke pripadnosti, seksulaneorijentacije, političkog mišljenja, socijalnog porekla, starosti ilifizičke prikraćenosti ; boriće se za respekt prema različitostima udruštvuiprizapošljavanju.

Takođe,opšticiljeviITUCusmerenisuka:

‐Jačanjunezavisnihidemokratskihsindikalnihpokreta;

‐ Uspostavljanju kontrateže u globalnoj ekonomiji, koja će težiti daobezbedipoštenuraspodelubogatstvaunutar i vangranicadržava,zaštitu životne sredine, univerzalni pristup javnim dobrima iuslugama,odgovarajućusocijalnuzaštitu,kao

‐iMobilizacijisnage,resursa,posvećenostiitalentanjenihčlanovaisaradnika u ostvarivanju svih ovih ciljeva, što će učinitiinternacionalnisindikalizamdelomljudskesvakodnevnice.

NasvomdrugomkongresuuVankuveru2010.godine,ITUC(MKS) identifikuje sledećih šest prioriteta strategije zaostvarivanjeglobalnesocijalnepravde:dostojanstvenradzasve;pravda i jednakost na tržištu rada ;regulisanje finansijskih tržišta itransakcija ;socijalno i ekološki održiva budućnost ; novi,uravnoteženi model razvoja i upravljanje globalizacijom umestotržišnogfundamentalizma.

Page 242: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

242 

 

UpogledurazlikaupozicijamaizmeđusindikatakojidolazeizrazvijenihizemaljaurazvojunadrugomkongresuMKS(2010.)seističedatrebaizvućitriglavnazaključkakaoosnovunoverazvojneagende: da se parametri globalizacije moraju ispraviti tako dadoprinose uravnoteženom i održivom razvoju; da zemlje u razvojumoraju da ispune standarde demokratije, upravljanja i poštovanjaljudskih prava i da onda i jedni i drugi moraju da se posvetepostizanju zajedničkih ciljeva i uzdrže od uzajamnog optuživanja(Nowthepoeple,fromcrisistoglobaljustice,p15,Vankuver,2010)

Čini se , međutim, da, za razliku od alterglobalista,sindikalnoj kritici neoliberalnog modela globalizacije nedostajaleoštrinaicelovitost.Parcijalna kritika pojedinihvidova –„naličja„globalizacije zamenila je kreiranje alternativnog modela. Tek sufinansijskakrizairestriktivnapolitikamnogihvladakojazemljegurau još dublju recesiju i nezaposlenost , kao i sve rašireniji socijalniprotesti,konačnorazbudilisindikate,presvegaoneizzemaljaEU.

Počinju da se naziru i elementi jednog novog razvojnogmodela koji čine : novi sistem progresivnog oporezivanja , aktivnauloga države i javno investiranje, model privrednog razvojazasnovannainformatičkojrevoluciji ,obnovljivimizvorimaenergijei jačanju sistema socijalne sigurnosti kao kao ključnim faktorimapodizanjaproduktivnosti20.

Evropskakonfederacijasindikata(EKS)zahtevapotpisivanje„novogdruštvenogugovora“ ,kojićegarantovati rast inovaradnamesta.No, ovogaputa sindikati su svesni da će poslodavci i vladeozbiljno pregovarati samo ako budu suočeni sa snažnim iobjedinjenim sindikatima koji uspešno objedinjuju protesnu                                                                 

20 Sindikati traže uvođenje evro – obveznica za finansiranje budžetskih deficita i 

formulisanje  Evropskog  investicionog  programa.  Predlaže  se  I  formiranje 

Evropske agencije za procene rizika , odnosno kontrola finansijskih tokova. 

U socijalnoj sferi traži se sveevropska regulative koji bi se uspostavili minimalni 

standardi u politici plata, izdataka za socijalnu sigurnost  i uslova rada kako bi se 

sprečio socijalni damping , kome radi privlačenja investicija pribegavaju mnoge 

vlade.  

Visoko na sindikalnoj agenda su  i zahtevi za usklađivanjem   poreskih politika ( 

Ivan  Pavićević, Sindikalni poverenik, 27.12.2011,str 15). 

Page 243: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

243 

 

strategiju sa pregovaračkim umećem i relevantnim političkim iizbornimuticajem.

NANOVOMPOČETKU?

Dvanaest godina nakonmasovnih protesta u Sijetlu,mnogotogasepromenilo.Periodmasovnihmobilizacijananivouspektaklau obliku koji je tada obišao svet, izgledalo je “ do juče” da jedefinitivno iza nas. Zanos i osećaj nezaustavljivosti i neumitnostipobede nad neoliberalizmom raspršio se, ili bar redefinisao,objavljivanjem„rataprotivterorizma

Nakon decenije zastoja, unutar aktuelne krize planetarnihrazmeraantikorporativnipokretseponovovrationascenuserijomprotesta protiv drastičnih društvenih nejednakosti. Kriza započinjekrizom hipotekarnih dugova , urušavanjem finansijskog sektora,odnosno kao kriza pohlepe za profitom ( 2007 – 2008. godine ) ,nastavljarecesijomrealneekonomije,alitokom2010i2011.godinese pomera ka ozbiljnoj javnoj zaduženosti i budzetskom deficitu uključnimevropskimzemljama.

Većinavladanajavljujeilivećprimenjujedrastičneausteritymeasures,merebudžetskedisciplinekojeuvekznačesmanjivanjejavnih programa (zdravstvo, obrazovanje, penzije, socijalnetransferi), kao i drastično manje sredstava za investicije, a time inovuzaposlenost.

Nasuprot dominantnoj recesionoj formuli, koja ruši evropskevlade I dovodi na vlast “ antikrizni finansijski menadžment” (socijaldemokratski) kritičari se u suštini pozivaju na poznatuKeynesovuformulu:smanjujdeficituperioduobilja,aurecesijitroši. Ukratko, smatra se da je u vremenima smanjene potražnje izaposlenostineproduktivnosmanjivanjejavnepotrošnje.

Takva politika je pro‐ciklična (dakle smanjuje agregatnutražnju i zaposlenost) umesto da je kontra‐ciklična (utiče napovećanjetražnjeizaposlenosti).

Ideja vodilja kritičara restriktivne logike “stezanja kaiša”,presvegasocijalnedemokratije,jelegitimnostjavneintervencijeu ekonomiji, ali i nužnost demokratske procedure, javneraspraveostrateškimtemama,aktivneparticipacijegradjanaizaposlenih.

Page 244: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

244 

 

Ukratko, tržište i tržišna ekonomija moraju se ponovo ugraditi ujedan širi društveni kontekst, a to uključuje u moderno društvo,ekonomiju znanja, ograničavanja nejednakosti i u nove formekontrolebiznisa217

Očitojedasuovadvaparalelnablokaautističnijedanpremadrugom, kao i što su vladajuće evropske koalicije premaupozorenjimaekonomista,takodajemogućeda'uličnademokratija'u vidu masovnih protesta i demonstracija utiče na izbor pravestrategije.

Na drugoj strani, alterglobalisti , sindikati i tradicionalnapolitičk(socijaldemokratska ) levica saglasni su tek oko toga da ukorenu aktuelne krize stoji ideološka mantra o sverešavajućemčarobnomštapiću,odnosnopanaceaslobodnogtržišta.

Norveški economist Erik Rejnert u knjizi Spontani haos ,ekonomija u doba vukova , nastoji da dokaže da je vera usamoregulišuću snagu tržišta I u ranijim periodima dovodila dosličnih kriza. Dve decenije od pada Berlinskog zida do izbijanjasvetskefinansijskekrize(2008) Rejnertnaziva“ideološkimdobomvukova “ tokom koga vlada mitologema o spontanomsamoregulisanjutržišta.

Aktuelna kriza potvrđuje, međutim , suprotnu tezu dapreobimna i brza deregulacija tržišta , pre svega onih finansijskih,izaziva krizu. Kriza u svojoj suštini označava kraj perioda visokohdobitakakojiseprivatizuju i početakperiodaukomeelitenastojeda socijalizuju gubitke , odnosno da ih prebace na teret društva .Unutarkrizajavljasedakletendencijasocijalizacijegubitakapraćena                                                                 

21  Rasprava  o  obnovi  i  budućnosti  evropske  socijal‐demokratije  započinje 

krajem 2009. godine  programskim dokumentom nazvanim “Building the Good 

Society  (BGS),“   Nacrt  vizije  o  progresu  koji  se  bazira  na  ideji  pravde  (čiji  je 

moralni  temelj  jednakost),  održivosti  i  konceptu  sigurnosti  –  dakle  zamisli 

dobrog  drustva  slobodnog  od  siromaštva,  zasnovana  je  na  egalitarnijoj 

ekonomiji  koja gradi sigurniju, ’zelenu’ i pravedniju budućnost. Dobro društvo 

podrazumeva  i  :  ponovno  naglašavanje  značaja  javnog  dobra,  kao  što  je 

obrazovanje, zdravstvo, transferi i usluge socijalne politike u odnosu na tržišne 

kriterijume;  redistribuciju  rizika, bogatstva  i društvene moći  koji  se  vezuju  za 

klasu,  i  rod    u  cilju  stvaranja  egalitarnijeg  društva;priznavanje  i  poštovanje 

razlika  medju  rasama,  religijama  i  kulturama  i    stavljanje  potreba  ljudi  i  e 

planete iznad profita. 

Page 245: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

245 

 

produbljavanjemsocijalnihrazlika.PorečimaSlavojaŽižeka“uSADvećpostojisocijalizamzabogate”(Pavlović,2011:67‐69)Tuvrstuotrežnjujuće i snažne poruke sadrži i “ Deklaracija okupacijeVašingtona“ukojojsekonstatujedaje“apsurdnodajeurukama1odsto 40 procenata nacionalnog bogastva . U našem izbornomsistemu novac koji kandidati dobijaju za svoje kampanje odmultinacionalnihkorporacijaibogatihpojedinacaobezvređujevoljunaroda…Spregaizmeđujavnihfunkcionera , lobista ibiznismenanesluži interesimaameričkognaroda…finansijskekućesuprokockalenaše ušteđevine , stanove I ekonomiju , a vlada im je dozvolila daprivatizujuprofitisocijalizujurizik(Politika,31.12‐2.1.2012.str.5)

***

Danas, deceniju nakon (samo) konstituisanjaantikorporativnog pokreta , unutar aktuelne krize planetarnihrazmera, svakodnevna dešavanja i protesti – od arapskog prolećapreko mediteranskog leta do jeseni u Njujorku, pružaju obiljepovodaimaterijaladase(ponovo)postavipitanje‐pitanja/:Dalijedrugačiji, humaniji i pravedniji, svet moguć i ako jeste kako gaostvariti?

STRATEGI JA (NE) NASILNIH PROMENA I TRANZITORNA DRUŠTVA

Fenomen “šarenih” ili “izbornih” revolucija koje su se desilepočetkom 21. veka predstavlja predmet interesovanja kakoanalitičara koji imaju oprečne stavove po pitanju njihovih uzroka iefekata,takoipolitičkejavnostikojabudnopratidešavanja,recimo,u Ukrajini, Gruziji i Srbiji nakon smene režima. Ono što se čininespornim je da izborne ili šarene revolucije predstavljaju nizprotestakojisukoristećinenasilnasredstva istrategijeuspelidanakrajudovedudopolitičkepromene. Postojipritomširi iliuži krug uslova koji su, delujući sinergetski, uspeli da dovedu doizborne revolucije. To su: unutrašnji (domestic) faktori kojiuključuju prethodni karakter režima (postojanje kompetitivnogautoritarizma),demonstracijepovodomizborneprevare,ujedinjenuopoziciju, stvaranjeorganizacionemreže iučešćeposebnihpokretamladihispoljašnjefaktore,podkojimaseuglavnomislinavećuili

Page 246: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

246 

 

manju ulogu “ međunarodnih činioca” koji su pružili finansijsku,organizacionuidiplomatskupomoćprotesnimpokretima.

U tom kontekstu, uzroci i efekti izbornih revolucija supredmetširokedebatemeđupolitikolozima.JedanbrojautorapoputLukana Veja ne smatra da su to bile zaista revolucije, već taj izrazkoristedabioznačilipromenurežima.Njegovaargumentacija jedaserevolucija,odnosnosmenarežima,dogodilazatoštonijedošlodokonsolidacijeautoritarnogrežima.Zapravo,dasepreokretdogodiozatoštojeaparatdržavnekontroleizuzetnooslabioidabidopadarežima došlo i bez sličnih primera u okruženju. Druga grupapolitikologa predvođena Bejsingerom, pobornikom modularnogpristupa, pokušava da ovaj fenomen objasni moćnim uticajemprimerakojidefinišekaomodelimitacijeistavljavelikinaglasaknadifuzijuzakojusmatradajebilaključnifaktor.

Slične strategije,međutim,nisuproizvele iste rezultate(Way, 2007.) U nekim zemljama, poput Belorusije, nije došlo doizborne revolucije, iako je primenjena strategija po uzoru na“uspešne”revolucije.Tojasnogovorioograničenostimodularnogpristupa i koncepta izvoza revolucija i potrebi studioznijegbavljenja lokalnimkontekstima isloženom igrommeđuuticajamreženužnihalineidovoljnihuslovapromena.

Primera radi, u zemljama izvedene političke promene uperiodu pre samih izbornih revolucija bilo je više serija protesta.Dakle, režim je dopuštao određenu slobodu organizovanja iokupljanja, dok je istovremeno slabila moć vladajuće partije imogućnostupotrebenasiljaprotivgrađana.Srbiji su tako ,primeraradi,uvedenesankcije,aiizvšenajevazdušnaagresija1999.godine,štojedodatnooslabiloipoljuljalorežimSlobodanaMiloševića.

Nadrugojstrani,uBelorusijinijebiloozbiljnijihprotestaprepokušaja izvođenja revolucije a slobodamedija i okupljanja bila jebitnosuženija.Lukašenkoinjegovapartijasuimali,aimajuidanas,načine da primene represiju nad opozicionim kandidatima.Lukašenkojeiinstitucionalnopromenionormativneodredbeusvojukorist, između ostalog i normu da predsednik može imatineograničenibrojmandata,uključivistrožijukontrolunadvojskomi policijom. On dakle, još uvek ima moć da primeni represivnustrategijuprotivopozicije.

Page 247: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

247 

 

Karakteristično za sve tri izborne revolucije je i da jeopozicija na izborima nastupila ujedinjena. Kada se opozicionesnageujedine,todajejasanznakglasačimadapostojialternativa.No,kako primećuje Taras Kuzio, one su više ujedinjene oko togačemusesuprotstavljaju,negoštapodržavaju(Kuzio2007:7)

Primeraradi,naizborimauUkrajinisuseprviputujedinileopozicionepartijenaizborima2004.HarizmatičniKučmajeizabraokandidata protiv koga je opozicija mogla lakše da se takmiči.Janukovičjebiopovezansaorganizovanimkriminalom,umladostijeproveo nekoliko godina u zatvoru, a i njegovo znanje ukrajinskogjezikajebilopriličnološe.(Way,2008.)

Demokratska opozicija Srbije (DOS) bila je ujedinjenaopozicija 18 stranaka, omladinskog pokreta Otpor, nevladineorganizacijeG17+,aliibrojnihorganizacijaimrežacivilnogdruštva.ProtivSlobodanaMiloševićasetakmičiokandidatopozicijeVojislavKoštunica, koji je bioumerena i prihvatljiva opcijau tom trenutku.(Vladisavljević, 2006.) U Gruziji se Ševarndnadze takmičio protivujedinjenihopozicionihstranakanačelusaMihaelomSakašvilijemiNinomBuržandze.

U demokratskim promenama su značajnu ulogu imali imladi aktivisti. Bili su organizovani u omladinske pokrete, pa jetako nastaoOTPORu Srbiji, KMARA (na gruzijskom znači dosta) uGruziji i PORA (Vreme je) u Ukrajini. Ove grupe mladih ljudi,najvećiimdelomstudenata, suosnovane pre izbijanjarevolucija.Usve tri države je bilo dozvoljeno njihovo delovanje još nekolikogodina pre samih prevrata. Pored toga što su podržavali opoziciju,njihova glavna uloga bila je mobilizacija građana. Igrali su važnuulogu u demonstracijama nakon izbora, ali je njihovo delovanjeznačajnopomoglo i delovanjuopozicijepre izbora i tokom izbornekampanje.USrbiji su,naprimer,pre izbora2000. članoviOtpora iopozicijapredvišedesetinahiljadaljudiuBeogradujavnoobavezalinazajedničkinastupnaizborima.

Primetno je i da su svi ovi režimi iskusili veliku izbornuprevaru neposredno pre izbijanja protesta. Međutim izbornaprevara po sebi nije razlog za izbornu revoluciju. Izbornaprevaramožedadovedeinajčešćedovodidodemonstracija,alisamiprotestinemorajuuvekdadovedudoizbornerevolucije.USrbijisuse desili protesti vezani za izbornu krađu i pre petooktobarskerevolucije,alinijedošlodosmenerežima.Režimjepaoteknekoliko

Page 248: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

248 

 

godina nakon toga. Od 1999.godine, režim je bio do tada unajrepresivnijoj fazi, no kapacitet vlasti da efikasno upotrebirepresiju protiv svojih protivnika je značajno oslabio, a kapacitetdemokratske opozicije da pokrene efektivnu kampanju protivMiloševićajeporastao(Vladisavljević,2006:8).

Za preobražaj ovih režima iz takmičarskog autoritarizma udemokratskerežimebioje neophodansetunutrašnjihpreduslova,alineophodnojeuanalizuuključiti isetspoljašnjihfaktora.Spoljnaintervencija može biti pozitivna i negativna (Kuzio, 2007:13).Pozitivna intervencija je bila u formi podrške opoziciji i pokretimamladihodstraneEU,aliiodstraneSAD‐a.Negativnaintervencijajebilapodrškavladajućojpartiji izalaganjezaočuvanjestarogrežimaodstraneRusije.

Smatrasetakodajeameričkavladapotrošilaoko41miliondolara finansirajući anti‐Miloševićevske civilne grupe kao što jeOtpor (Beissinger, 2007.). Ruska vlada nije ulagala novac, ali jeprećutno podržalaMiloševićev režim u Srbiji (Kuzio, 2007.). Ruskiuticaj je bio veći u Ukrajini i Gruziji, gde je Rusija finansijskipodržavala opoziciju preko nevladinih organizacija i udruženja.Vlada SAD‐a je potrošila oko 65 mioina dolara na promovisanjeukrajinskihnevladinihorganizacija,a lokalnigruzijskiogrnakSorošfondacijedoniraojeKmari350hiljadadolara(Beissinger,2007.)

Finansijska podrška je pomogla opoziciji, ali očito da bezodgovarajuće političke klime u samim državama ne bi dovela dopromena.

Kao što izborne revolucije u postkomunističkim zemljamapokazuju,međunarodnapromocijademokratijenemoženikakodauspeakopostojiodsustvodomaćihfaktorakojiulažunaporeupromocijudemokratije(Wolchik,Valerie,2006:15).

AutoripoputMarkaBejsingera ipak ključniakcenatstavljajunadifuzijuimoćprimerapaposmatrajuoverevolucijekaopovezantalas.

Međutim, režim u Belorusiji nije bio isti kao režim u Srbiji,GruzijiiUkrajini.Revolucijekojesusedogodilenisubileneštotolikonepredvidivo,sobziromnatodasuopozicionepartijedoneklevećušleuvlastna lokalnomnivou ida suvladajućepartije već znatnooslabljene.Topraktičnoznačidabiseizbornerevolucijedesileidanijebilosličnihprimerauokruženju(Way,2007.).

Page 249: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

249 

 

Možemo zaključiti damoć primera i njegove imitacije iusvajanjesličnihtaktikaistrategijajestedelimičnopogodanzaobjašnjenjeizbornihrevolucija.Alikarakterprethodnogrežimai zrelost “društvene opozicije” je taj koji dozvoljava prenos“revolucionarnih” ideja idajeopoziciji i civilnomdruštvuvećiprostorzadelovanje.

AKTUELNI KONTEKST: NEDOSTAJUĆE PRETPOSTAVKE DEMOKRATSKE (R)EVOLUCI JE

Kada se , međutim, analiziraju dosadašnji učinci ovih“revolucija”, pitanje je da limožemo da ih posmatramo kao četvrtitalas demokratizacije (Hantington). U Srbiji nakon 2000., Gruzijinakon2003. iUkrajininakon2004.sepremožerećida jedošlodoprelaska praga demokratije i do veće otvorenosti sistema.Demokratija je zaživela, ali jekvalitetdemokratije jako loš.Uovimtrimadržavamajedošlodopromenestranakanavlasti,alisunekiključnipolitičkiproblemiaonda akteri izprethodnogsistemaostaliupolitičkomživotu.USrbiji je toSocijalističkapartijakoja jeveć u dvamandata u sastavu vlade, a jedan odMiloševićevih ljudi,IvicaDačić,jedanasnačelusrpskeVlade.UGruzijisuparadoksalno2011. izbili masovni protesti protiv Sakašvilija i to predvođeni odstranenjegovesaveznicenaizborimaosamgodinaranije,političarkeNino Budžandze. Pitanje je da li su ti novi protesti u Gruzijiantiružičastarevolucijailijetopadidealarevolucijeruža.Takođe,uslučaju Ukrajine, sama činjenica da je zemlja na ivici kolapsa irastrzanaizmeđuRusijeiEU,govoriotomekolikojeteškonapravitiraskidsaprošlošću.

Čini se kao da se nijemnogo šta promenilo, sem trenutnogodnosa snaga na vlasti neposredno nakon izbornih revolucija. Sobziromnaproizvedenavelikaočekivanja,nemajasnihindikacijadajenadeludovršenčetvrtitalasdemokratizacije.Izbornerevolucijedale su doprinos demokratizaciji, ali se o četvrtom talasudemokratizacije u Hantigtonovom smislu te reči , odnosno odemokrtaskojkonsolidaciji(još)nemožegovoriti.

U traganju za dubinskim razlozima “slabog zdravlja“demokratijeuovimzemljamapoćićuodstavadaključni,dubinskiresurs svake civilne i političke strategije promena čini socijalni i

Page 250: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

250 

 

političkikapitalgrađana . Studije iempirijskaistraživanjauSrbiji iregionu govore, međutim, u prilog oceni o dominaciji prelaznog,podaničko‐participativnog tipa političke kulture u kojoj udominantnim segmentima biračkog tela preovlađuje podaničkimomenat, odnosno logika političke poslušnosti čije preokretanje jeosnovni problem svake strategije nenasilne promene. Poslušništvoodlikuju,poredostalog,dominantni(nacionalni)kolektivniidentitet,paternalizamvlasti, klijentelizam,egalitarizam i etatizam,odnosnodoživljajulogedržavekaotutorakojisvojepodaniketrebadaljuljaizbrinjavaodkolekvepadogroba.Reklobisedaseradioamalgamusocijalnacionalizma, koji se poput evergrina, posebno u kriznimsituacijama,tražinabis.

U ovim političkim kulturama posledično preovlađuje i odnospretežnog nepoverenja prema nosiocima političkog imputa:medijima,sindikatimaiorganizacijamaposlodavaca,NVOi,posebno,političkim partijama. Poverenje u njih je čak niže od poverenja utradicionalnedržavneinstitucije‐subjekteoutputa:vojsku,policiju,paivladeiupravu.

Jedan deo razloga je, dakle, istorijsko‐kulturološke prirode iproizilazi iz kolektivne memorije u kojoj preovlađuje uverenje opotrebijakedržave,anecivilnogdruštva.

I pregled “ grozda “ vrednosti za koje se zalažu građani izaposlenipokazuje,recimo, zabrinjavajuće opadanjesolidarističkeorijentacije,kaoi raširenuautoritarnost.Pitanje je ida li je izrazitiegalitarizampoželjanstav?

Ovakavvrednosnisklopmožepredstavljatiozbiljnepreprekeufunkcionisanjusindikalnihicivilnodruštvenihorganizacija22.

                                                                 

22 Pjotr Stompka (Piotr Sztompka), smatra da postkomunistička društva Evrope 

moraju  radikalno  da  promene  svoju  kulturološku matricu  ukoliko  žele  da  se 

približe Zapadnim demokratijama. To znači potpunu promenu društvene svesti 

i  načina  funkcionisanja.  Postkomunistička  društva  Evrope  su  prema  Stompki 

„civilizacijski nekompetentna“, što može u velikoj meri i da se odnosi na prostor 

bivše  Jugoslavije. Najvažnije manifestacije  civilizacijske  nekompetentnosti  su: 

Nedotatak  preduzetničke  kulture  kao  što  je  lična  inicijativa,  motivacija  za 

individualni  uspeh,  sposobnost  racionalnog  kalkulisanja,  spremnost  za 

nadmetanje;Nedostatak  građanske  kulture  kao  što  je  briga  o  zajedničkom 

dobru,  spremnost  za  participaciju  u  javnim  stvarima,  sposobnost  za 

Page 251: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

251 

 

Neretko, socijalne odnose i političko ponašanje u ovim, uvelikoj meri još tradicionalističkim društvima karakteriše stilponašanja i vrednovanja koji društvene ciljeve, norme i institucijepodređuje i posmatra kroz optiku familijarnih, prijateljskih izavičajnih i etničkih veza: amoralni familizam (Banfild).Amoralnifamilizam se uspostavlja kao smetnja široj javnoj participaciji ipredstavljaistovremenoosnovpolitičkojkorupciji.

Posledično,iakopostojipolitičkipluralizam,takvadruštvasuupravo zbog nerazvijenog civilnog društva i niskog nivoademokratskepolitičkekulture iparticipacijenajčešćeplodno tlo zapopulizam, demagogiju, korupciju i koncentraciju moći u samomvrhupolitičkevlasti.

Odsustvovizijeunutarvladajućepolitičkeklaseuzneefikasnuiokoštalubirokratijusvevišesmanjujemogućnostizademokratskirazvoj.Utakvimokolnostimase,premaKarotersu,javljajufenomenikaoštosu„politikadominantnesile” ili„nesigurnipluralizam“(Carothers,2002:10‐14)

Ono što je karakteristično za oba fenomena je velikadistanciranost građana od politike i veoma nizak nivo političkeparticipacijeizmeđuizbora.Građanipolitičkiprocespercipirajukaosferu nadmetanja korumpiranih političkih elita, političare iinstitucijekaonesposobnedaradeuopšteminteresu,adržavukaoslabu i neefikasnu. Smena na izborima ne znači i smenu politika,odnosno,partijesemenjajualiproblemiostajuisti.

Dominantan utisak, u velikoj meri empirijskim nalazimapotvrđen, je da je u Srbiji i među građanima i među civilnim ipolitičkim akterima, krizom samo ojačano, dominantno stanjementalneraspolućenosti,političkogmetežaiideološkekakofonije.USrbiji je, nakon petooktobarskih promena, prisutan fenomenpovlačenjagrađanaizjavnesfereštosvakakolimitirainjihovuticajidalju demokratsku transformaciju društva Razloge za pasivizacijugrađana i odricanje od njihovih građanskih prava treba tražiti, pre

                                                                                                                                                

samoorganizaciju  ;Nedostatak  diskurzivne  kulture  kao  što  su  otvorenost, 

tolerancija, pluralizam, empatija  i  sl.;Nedostatak  svakodnevne kulture kao  što 

je  odgovornost,  samodisciplina,  istrajnost,  strpljenje,  urednost  itd.(Piotr 

Sztompka, The Intangibles and Imponderables of the Transition to Democracy, 

Studies in Comparative Communism, Vol. 24, No. 3, September 1991, 295‐311.) 

Page 252: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

252 

 

svega, u raširenom nezadovoljstvu tranzicionim promenamazapočetim 5. oktobra 2000. godine. Politički sukobi unutarreformskihpolitičkihelita,kartelizacijapolitikeiraširenaraspodelapolitičkog plena uz prateću korupciju, praćeni širim socijalnimrazlozima ‐ krizom i ponovnim uvećanjem siromaštva i socijalneisključenosti, u osnovi su anomije i stvorenog osećajadezorijentisanosti.

Posledicatogasvakakojeishvatanjegrađanadajeuključivanjeu bilo kakve forme aktivnosti beskorisno. Povlačenje građana nije,međutim, rešenje za društvenu i političku krizu u kojoj se danasSrbija nalazi. Da bi se, kao što je i Zoran Đinđić tvrdio, uspešnosproveo projekat demokratizacije, u vrednosnom sistemu jednogdruštva mora postojati norma da se demokratija živi kao obliksvakodnevnogživota(Đinđić,u:Paunović2007:17).

Tobiistovremenoznačilodasemorastvoritidruštvenaklimai kultura u kojojmreže kontakata, poverenja i aktivnosti i uticaja ‐socijalni kapital, ne bi bili privilegija tek desetine stanovništva izredova tranzicionih dobitnika. Skandinavske zemlje, u kojimarazvijensocijalnikapitaligeneralizovanopoverenjeuljudeidurukupod ruku sa blagostanjem i visokim nivoom jednakosti su moždanajboljiprimeriilustracija.Logičnoseotvarapitanjekakoukotvitiiojačatidemokratskevrednostiiduhtolerancijeidijaloga?

Deoodgovora ležiuopredeljenjudase,naravnouz izmenjenikontekst i samu demokratsku praksu, promovišu i šire i bazičnedemokratske vrednosti. Programatsku osnovu, kao i metodskouporištezaovuprosvetiteljskupozicijupruža

uverenje da u političkoj kulturi i njenim osnovnim vrednosnimsadržajima,valjatražitisameosnovnepodsticajecivilnogipolitičkogdelovanja građana, u čemu se ogleda njen neprocenjiv značaj zaukupnepolitičkeidruštveneprocese.

Zaoblastpolitičkogobrazovanja,ključnesutridimenzijepolitike:1.odnos politike i demokratije, 2. odnos građanstva i (pluralnih)identiteta i 3. shvatanje odnosa kohezije i različitosti u društvu(Vujčić,2001).

Otvaranjem pitanja utemeljenja i razvoja demokratskog,dijaloškogdiskursaipluralnoggrađanskogidentitetaikulture,kaoi kritičkom renesansom i obnovom duha solidarnosti i socijalnekohezije Srbija injenigrađani ipolitičkiakteri sebiotvarajušansu

Page 253: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

253 

 

da izađu iz stanja letargije i duhovne, pa i političko‐ideološkeprovincije.

Četiri osnovna identifikacijska cilja strategije demokratskogdelovanjapritomčine:(1)dosledna,»ljubomorna«odbranakorpusaljudskih prava pred izazovima njihove » fleksibilizacije«, (2)ekonomski iekološkiodrživrazvojsasolidarnošću ikohezijomkaoključnim razvojnim socijalnim ciljevima, (3) podruštvljavanjepredstavničkedemokratijeiparticipacijauodlučivanjuosopstvenojsudbini i, posebno (4) rektifikacija (ispravljanje) neopravdanihdruštvenihnejednakosti.

U tom kontekstu, nacionalna država se batrga izmeđubankrota i pokušaja da očuva minimum legitimnosti kod svojihgrađana kojima treba da obezbedi pristojan život i normalnodruštvo. Veliki uticaj na konačni rezultat ima sudbina ”EUeksperimenta “, odnosno privlačnost EU kao imitativnog uzora iobrasca.

EU,sasvojimimidžomuređenogprostoraivisokihstandarda‐ sa svojim modelom (istina unutar krize uveliko ururušenim)snažne, socijalno‐ tržišne privrede , sa demokratskom kredibilnomtradicijom i snagomuzora svojihpolitičkihaktera i institucija i, joškonkretnije, sa svojim acquis communautaire, vrši na zemljeJugoistočneEvropeuticaj“komesenemožeodoleti”.Odsvihvrstamoćikojesutestiraneunašojregijičinisedazasadaovavrstasoftpower,odnosno“strategijezavođenja”imanajdugotrajnijiuticaj.Protestinakonprotesta:Nadrugojstrani,aktuelneevrokompatibilneeliteuregionuseboje pokreta kao što je bila studentska pobuna protivkomercijalizacije obrazovanja u Hrvatskoj, kao što su bili uličniprotesti protiv korupcije u Sloveniji, kao što su protesti protivneodgovornostipolitičarauSarajevuiliPodgorici.Usvimzemljamabalkanskog regiona, zapravo, postoji kriza reprezentativnedemokratije. Dakle, i ono što se događa oko gašenja grčke javnetelevizije,paionoštosedogađauTurskoj‐svitidogađaji,makolikobilirazličiti,imajuzajedničkinazivnik,atojeborbaprotivpolitičkihelitakojevećdecenijamaodređujusmerzemaljaovogregiona.

Page 254: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

254 

 

U tom smislu je, po mišljenju Srećka Horvata, “u Hrvatskojdošlodobitnihpomakausmislukritike togstanja,pase takoprijenekoliko godina aktivirao veliki studentski pokret koji je doveo upitanjeprivatizacijuobrazovanja,zatimpokretPravonagradkojijedoveo u pitanje privatizaciju javnih prostora, da bi u posljednjihnekolikogodinapostalo jasnoda svi tipokreti imaju isti zajedničkinazivnik,ato jeborbaza javnadobra,zaočuvanjeonogašto jeostaloodnekadašnjegdruštvenogvlasništvakojejepretvorenoudržavno,paondauprivatnovlasništvo. Kakosusadanametiprivatizacijeiobrazovanje,izdravstvo,ienergetika,ivoda,činisedaupravotopostajenovopodručjeborbe.OnoštosedogodilouGrčkojsa privatizacijom željezničkog sektora ili sa postepenomprivatizacijomvodejeneštosačimćemoseimisuočiti.KadajeprijegodinudanauRumunjskojtamošnjavladahtjelaprivatiziratisustavhitne pomoći i kada je došlo do velikih protesta. Elite se bojeorganizovanja odozdo i ujedinjavanja na idejama demokratskelevice.”(Horvat,2012).

PODRUŠTVLJAVANJE PREDSTAVNIČKE DEMOKRATIJE

Štajesadačiniti?MislimdajenajvažnijeućiuprocesonogaštojeKinnazvaopodruštvljavanjempredstavničkedemokratije.Štaje podruštvljavanje predstavničke demokratije? Na institucionalnojravni radi se pre svega o tome da se uvede ozbiljna kontrola nadtrošenjemnovca i koruptivnimmrežama , da se ojačaju kontrolno‐nadzorne funkcije Parlamenta, a da se Parlament istovremenootvori za javne rasprave i uticaj građanskih asocijacija, sindikata iposlodavaca.Istovremeno, javni sektor, za razliku od privatnog nemora dabudesamoprofitonosan.Ontrebadazadovoljineke javne interese,daobezbedijavnodobro,obezbedikvalitetpristojnogživotazasvegrađane. On naravno mora da bude konkurentan, održiv, odnosnomoradaseutvrdištajeujavnomsektorusvrsishodnoiracionalno.Odnačinakakosebirajuvodećiljudi‐datonijelogikapostavljanjapartijskihkomesarabezkvalifikacijana rukovodećamesta,do togada to ne može biti prilika za političko prezapošljavanje niti zaneracionalnupotrošnju.Štamožedakledabudeizlazizsituacijekumuliranjaekonomskeisocijalnekrize,slabedržaveimanjkave,“

Page 255: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

255 

 

defektne “demokratije ? Izlaz jenačelnogledanounečemuštobihnazvaoglobalizovanailievropeiziranapreventivnasocijalnadržava.Ne možemo se vratiti krećući se u krug, na nacionalnu državublagostanja, ali spiralno možemo da dođemo u tačku onog što jetakozvana globalizovana preventivna socijalna država ili društvoblagostanja.Državanesmedabudeopterećenasvojimaparatomkojitrošivišenegoštosukorisnicidobili,negomoradabuderacionalna,efikasnaidapreventivnodeluje.Onanetrebadalečiposledice,negodapreventivnodelujetakoštoćeširitiprostorsocijalnejednakostiiprava time što će obezbediti kvalitetno obrazovanje, zdravstveneuslugeisocijalneservise.Nakon "demokratskih promena" unutar krize došlo je uregionu do serije otrežnjujućih upozorenja i opomena političkimelitamakojenoseslovenački"ustanci"ili"BHbuna".Umesto svakog, nužno pretencioznog, odgovora na pitanje oefektima " narodnih revolucija" pozvaću se na pouke iz nedavneprotesne istorije Srbije. U toku Miloševićeve " antibirokratskerevolucije"jedannašpoznatipisacisatiričar(MilovanVitezović)jekonstatovao da nam se konačno desio narod. Događanje naroda,politički (zlo)upotrebljeno, se završilo kako se završilo. Građanskiprotesti iz devedesetih su me naveli da prerano poverujem da sunamsekonačnodesiliosvešćenigrađaniigrađanke.Namatektrebadasedesegrađani.Demokratska politička participacija ima naime normativnu iintrinsičnu vrednost koja je sadržana u pojmu građanstva. Barberpovlačijasnurazlikuizmeđu„naroda“i„mase“sajedne,i„građana“sa druge strane. „Mase prave buku, građani prosuđuju; mase seponašaju, građani deluju;mase se sudaraju i presecaju, građani seangažuju i doprinose. U trenutku kada „mase“ krenu prosuđivati,delovati idoprinositi,oneprestajudabudumase ipostajugrađani.Jedinoondaoni„participiraju“.(Patnam,2003:154‐155).Savremenu demokratsku teoriju čini zaokret od „glasačkih(vote‐centric) ka diskurzivnim (talk‐centric) teorijama demokratije“, u čijem su središtu proces deliberacije i političke participacije(Kimlika,2009:321).GatmanovaiTompsonsmatrajutakodasvapolitičkaneslaganjakojanastajuizmeđuvlastiigrađanailinjihovihasocijacijatrebajudaserešavajukrozprocesdeliberacije.Moždasekrozdeliberacijunećedoći do uspostavljanja konsenzusa ili kompromisa, ali se možedoprinetimeđusobnomrazumevanjuipoštovanju.

Page 256: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

256 

 

Na drugoj strani, dominantni, šumpeterovski, kompetitivno ‐elitistički model demokratije ima samo „najtanju moguću glazurulegitimnosti,ionobezbeđujemehanizamzautvrđivanjepobednikaigubitnika, a nemehanizamzapostizanjekonsenzusa, ili formiranjejavnogmnjenja,ilibarzaformulisanječasnogkompromisa“(Kimlika,2009:322).

MEHANIZMI NADGLEDANJA

Praktikovanjem javne deliberacije i političke participacije,građani pored toga što imaju ulogu u kreiranju javne rasprave,takođe deluju kao akteri „društvenogmonitoringa“ nad politikamakoje sprovodi politička vlast. Zbog toga se ova dva konceptamoguspojiti sa konceptom „nadziruće demokratije“, čijim se najvećimzagovornikomsmatraDžonKin.KakokažeKin: „u svimdijelovimaplanete, ljudiiorganizacijekojeimajumoćusvojimrukamapostalisu predmet javnog nadzora i osporavanja od strane uvažavanihvanparlamentarnihtijela.“(Kecmanović,2006:324).

U takvim okolnostima donosioci političkih odluka se nalaze podstalnom kontrolom javnosti koja ima zadatak da kontroliše iograničavamoćvlasti.

Nadgledanje demokratije pretpostavlja izbor političkihposlenikaodstranegrađanaanepolitičkiholigarhija,aliipunuvidunjihove radne biografije i imovinske karte. Paralelni iskorak čini iotvaranjepolitičkihinstitucijaiprocesakreiranjajavnihpolitikazagrađanske zakonodavne inicijative, civilnu kontrolu i nadzor, javneraspraveipraksujavnihslušanja,anezateknjihovuparodijuuvidunaručenihditirambaiudvoričkihpamfleta.

Kao i većinu građana Srbije, duboko me frustrira osećaj dačitave dve decenije nakon velikih građanskih protesta šanse dadobijemo robusno i kuražno civilno društvo, odgovorne ikompetentne političare, uljudnost, obzirnost i sklonost kaargumentovanomdijalogukaodominantandruštveniobrazac,stojegotovo jednako loše. No bes, kao ni beg iz javne arene, nisu

Page 257: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

257 

 

adekvatan odgovor na frustracije. Odgovor jeste u upornom"treniranjuivežbanjudemokratije"iuvećanjusocijalnogipolitičkogkapitala.

Utomokviru,ostajenamdaverujemougrađanskeinicijativeisocijalne mreže ‐ u " pokret otpora" koji u poslu "nadziranjademokratije " objedinjuje nevladin sektor, sindikate, autonomnemedije, akademsku zajednicu i nezavisne državne organe poputZaštitnika građana ili Agencije za borbu protiv korupcije. Naravno,tekkadaionisamidosegnudovoljannivodemokratskogprkosa.Tekzajednoonimogudaomeđe,kontrolišuiusmeravajupoljepolitike

Pritom,zagovornici"snažne"demokratijesmatrajudasuporedpolitičkih partija, institucije državne vlasti prihvatljivi forumi zajavnu raspravu. Primeri direktnog učestvovanja građana uprocesu javne rasprave su javno zastupanje, lobiranje zaodređene ideje, zakonodavne inicijative, kao i parlamentarnapraksa „javnih slušanja “. Sličnu ulogu keiranja bazičnogkonsenzusaimajuiinstitucijeipraksasocijalnogdijaloga.

Javnim slušanjima se unapređuje zakonodavni postupak upravcu efikasnijeg donošenja zakona ili kontrole izvršne vlasti.Državne instutucije su na taj način otvorenije i transparentnije isvakako dovode do povećanja poverenja građana u institucije.Primenom participativne i deliberativne demokratije, građani,odnosno predstavnici civilnog društva u javnom slušanjuunapređujuopštiinteres.

Pored građana, nadgledanjem vlasti se bave nezavisna tela,mediji, nevladine organizacije i profesionalna udruženja. Domaćenevladineorganizacije,uključivsindikate,najčešćeuzpomoćsvojihmeđunarodnihmrežaiorganizacijavršesnažanpritisaknadomaćevlastiu cilju realizacije svojih ciljeva ina tajnačin izdižuproblemeneefikasnevlastinajedanviši,regionalni,pačakimeđunarodninivo.

Nadrugojstrani,akosumedijikontrolisaniineslobodni,akojepravosuđezavisno i ako je zakonodavstvo,kojimseuređuju izbori,finansiranje političkih partija, pravosuđe, borba protiv korupcije,medijski prostor isključivo partijski monopol i kreacija, onda suizboritekpolitičkiritualidemokratskiukras.

Građanska pobuna protiv nedemokratske vlasti podrazumevadakle širok spektar iskazivanja nezadovoljstva, od kritičnogsocijalnog dijaloga do neposlušnosti i uključivanja u kampanje,

Page 258: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

258 

 

proteste i pokrete, kojimse tražidavladajuća strukturaodstupi savlasti.

Najzad,akojerečonekojvrstimoga"vjeruju"onosemožesažetiu stav da je jedini lek za opasnu boljku populizma kao sistemauzajamnogvaranjaukomeučestvujevođe,makakoseonezvale,aliiinfantilni građani nespremni da odrastu i prestanu da tragaju zavođomkojićeihoslobodititeretaodlučivanja,samosamorefleksijaidemokratskiaktivizam.

Page 259: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

259 

 

XIINACIJA,NACIONALIZAMIMEĐUNACIONALNIKONFLIKTI

Samu imanentnu logiku, argumentacijsku osnovu i razornipotencijal sudara ekskluzivnih nacionalnih/nacionalističkihprojekata Vojin Dimitrijević objašnjava, analogijom sa ruskomdrvenomlutkom«babuškom»,pomodelu«otvorišjedanvelikinarodilidržavu,aunjemumanji,otvorišmanjiaunjemujošmanji.Svisuonistari,pravedni,napaćeniitražesamoopredeljenje,aliganedajumanjemodsebe»(Dimitrijević,1992:3).

Snagu i značaj nacionalne identifikacije, njeno čestopripisanomitsko značenje,moždanajbolje ilustrujeZvonkoLerotić(pr)ocenomdajenacija«medijukojempolitičkainarodnazajednicasebeobznanjujukaonajdubljuljudskupotrebu.Onastvaralikosebiipružaljudimavišukolektivnusvest,kojaihizbacujeiznjihsamih,ato je najiskonskija čovekova crta; te poputmagije, transa i ljubaviizvlačiizpojedinacanjihovuemocionalnost,sentimente,privrženost,beznađe,krivnjuiludilo»(VotsonHjuSiton,1980:15).

NACIJAI NACIONALIZAM

Elementarnu, bazičnu identitetnu osnovu nacionalnepripadnosti, naznačava i samo etimološko poreklo reči nacija(nascos,nascere–roditise).

Entoni Smit naciju definiše kao imenovanu ljudskupopulacijusazajedničkomistorijskomteritorijom,zajedničkimmitovima i istorijskim sećanjima, zajedničkom kulturom,ekonomijom i zajedničkim zakonskim pravima i dužnostimasvihpripadnika(Smit,1998:30).

Smitovo određenje nacije sadrži dve vrste odrednica:etničke (poreklo, kultura, mitovi, istorija) i političke (teritorija,ekonomija,setzakonskiutvrđenihpravaiobavezagrađana,odnosnodržavljana),odnosnonjihovopreplitanjeijedinstvo.

Page 260: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

260 

 

Posledično, i unutar određenja nacionalizma načelno semogurazlikovatidvapristupaistanovišta–«politički»nacionalizamietno‐nacionalizam.

Prvi počiva na pojmu građanina, drugi na, prepolitičkoj ipreracionalnoj osnovi – mističnom narodnom jedinstvu i mitu ozajedničkomporeklu.

IHabermasjasnouočavanapetostikontroverzuizmeđudvaosnova i dvanačinaodređenenacije –nacije viđenekaokulturne ijezičkezajednice(etničkeafilijacije)inacijeinacionalnepripadnostikao«političkenacije» ‐građanskogstatusa idržavljanstva (primeriSAD i Švajcarske). Onmeđutim predviđa mogućnost (i poželjnost)njihovogpotpunograzdvajanja.«Nacijadržavljanjasvojidentitetnepronalaziuetničko‐kulturnim,zajedničkimobeležjimanegoupraksigrađanakojiaktivnokoristesvojademokratskapravasudelovanjaikomuniciranja.Ovdeserepublikanskakomponentaposveodriješujepripadnostinekojpretpolitičkojzajednici,kojase integriralaputempodrijetla, zajedničke tradicije i zajedničkog jezika,(Habermas,2002:140).

Suprotan, retrogradni, smer kretanja –odvajanje/razdvojenost i dominacija etničke afilijacije nadgrađanskim statusom i pravima je jedan od osnova uspostavljanjarelacije:nacija‐nacionalizam‐nacionalnikonflikti.

Nacionalizam kao sadržaj svesti i sistem uverenja nijefenomen koji se a priori može pozitivno ili negativnokvalifikovati.

On nije nešto spolja pridodato i nametnuto naciji – bezosećaja nacionalne pripadnosti i nacionalne svesti – nacionalizmanema ni nacije. Benedikt Anderson, u istoimenom delu, nacijuodređuje kao «zamišljenu zajednicu», odnosno kao doživljajhorizontalnog bratstva i jednake participacije, bez obzira nanejednakostivertikalnuorganizacijudruštva(Anderson,1998:17).

Uzotklonodvrednosnihkonotacija i etiketa,nacionalizamse generalno može odrediti kao sistem vrednosti (simbola,mitova), i na vrednostima zasnovanog ponašanja, kojima sekonstituiše nacionalni identitet i uspostavljaju nacija inacionalnapripadnostkaoosnovna,najvišavrednost.

Page 261: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

261 

 

Nacionalizam je zapravo politizacija ličnih (i grupnih)osećanjanacionalnogidentitetaipripadnosti.Upravouspostavljanjenacionalnog kao temeljnog društvenog identiteta i ekskluzivnovrednovanje nacije i nacionalne pripadnosti jasno razlikujenacionalizam od drugih «izama», ali istovremeno čine i osnov zamogućemanipulacijenacionalnimosećanjima.

Nacionalizam Entoni Gidens definiše kao skup simbola iverovanja koji naglašavaju nacionalno zajedništvo. On uključujeposebne ideale, vrednosti i «nacionalno iskustvo».Nacionalizam sezapravojavljakaopotrebaindividuadabuduuključeneukolektivsakojimsemogu identifikovati,noonnenudi identifikacionuosnovujednaku drugim izvorima grupnog identiteta. Nacionalnaidentifikacija je rezultat posebno vrednog i značajnog(nacionalnog)dostignuća,neštoštopozitivnodiferenciranasuodnosunanjih,druge(Gidens,2003:214‐216).

U slučajevima predominacije nacionalnog osnova socijalneidentifikacije, odnosno redukcije svih drugih oblika na nacionalnuidentifikaciju može se govoriti o isključivom nacionalizmu.Karakterišu ga isključivost, netolerancija i šovinizam i lako sepovezujesaetnocentizmomirasizmom(Golubović,1995:135).

Hobsbaumkarakterišetuvrstunacionalizmakaodesničarskipokret koji zamenjuje sve druge forme političke i socijalneidentifikacijeijavljasezajednosaksenofobijomifundametalizmom.On se javlja u okviru težnje da se stvore koherentne nacionalnedržave naseljene etnički i lingvistički homogenompopulacijom, štoHobsbaum, sa pravom, karakteriše kao reductio ad absurdumnacionalizma(Hobsbaum,1993:134).

Nacionalizam je očito ambivalentan i višeznačan fenomen.Nacionalni/nacionalistički pokreti i ideologije artikulišu legitimnetežnjezaostvarivanjemnacionalnihinteresaipravanaprosperitetijedinstvo nacije (i nacionalne države). Istovremeno on često jesteosnov mistifikacije i apsolutizacije nacionalnog, homogenizovanjanacije mitotvoraštvom – rezultirajuće ksenofobije i nacionalnogzatvaranja,uskogrudostiinacionalnogrevanšizma.

Nacionalizamkaokolektivnisentimentisistemuverenjamožesevezivatizarazličite,paisuprostavljeneideologije,bitipo svojojprirodi i emancipatorski iopsesivan, i levi idesni, idemokratski i autoritaran. Otvorenost i ambivalenciju

Page 262: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

262 

 

nacionalizmaomogućujenjegovo(re)kombinovanjeikontekstualnoaranžiranje, primera radi sa liberalizmom i/ili socijalizmom. Noizmeđu nacionalizma sa jedne i populizma i različitih oblikaautoritarnih i totalitarnih poredaka, sa druge strane, postoji jednavrsta strukturalnog afiniteta bazirana na, zajednički deljenoj,kolektivističkojmatrici.

Osnov za široku praktičnu ambivalenciju i elektičnostnacionalizma je u parcijalnosti i unutargrupnoj ispražnjenosti ibezsadržajnostinacionalističkihkoncepata.Oni,kadajeoodnosimaunutargrupereč,sadržepopravilusamomitozajedničkomporekluisudbini–uzajamnomjedinstvu,solidarnostiibratstvu.

Nacionalizam zato, kako to s pravom ističe Ralf Miliband,postaje najmoćnija sekularna ideologija i preuzima mobilizacionu,integrativnu,teleološkuitranscedentnufunkciju(Tadić:1986:164).

EricHobsbaum ističeda jenacio‐euforijaupostkomunizmuizraz traganjazanovimkolektivnim identitetom.Upražnjenomestokomunističkogkolektivitizmazauzimanjegovnacionalističkipandani pretendent. Hobsbaumova (pr)ocena pak da je, krajem 20 veka,nacionalizamirelevantan,jernenudiopštaaretkoilokalnarešenja,je sa stanovišta globalne i dugoročne perspektive, argumentacijskiopravdaniodbranjivstav.No,onnegovoriništaodrami,izazovimaisocijalnimtroškovimaaktuelnihpostkomunističkihnacionalizama.

Strukturno posmatrano nacionalizampredstavlja (ili barteži da čini) jedinstvo sledeća tri konstitutivna elementa: 1)ideologija i političkih projekata nacionalnog okupljanja; 2)nacionalne svesti i (egzaltiranih) sentimenata iponašanja i3)političkog pokreta za realizovanje nacionalnih ciljeva(samostalnost/autonomija/separacija).

Ideologiju nacionalizma Entoni Smit, određuje kaoideologiju nacionalne nezavisnosti i prava na samoodređenje čijikorpus ciljeva čine: 1) integracija sunarodnika u homogenu celinu;2) očuvanje tradicije i kulturnog identiteta; 3) ujedinjenje ujedinstvenu nacionalnu državu svih sunarodnika; 4) sopstvenoautonomno upravljanje ekonomijom i 5) razvoj i uvećanje moći ipoložajanacionalnedržave(Janjić,1998:82).

Page 263: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

263 

 

NACIJAI DRŽAVA

Stvaranje i razvoj jedinstvene nacionalne države je centralnatema modernih ideologija nacionalizma jer se siguran, stabilan iautonoman,razvojvidijedinouokvirimasopstvenedržave.

No, još su autori nesporne liberalno‐demokratskeprovenijencijepoputDžonaStjuartaMila,polazećiodstavadanačeloindividualitetavažipodjednakokakozapojedincetako izanarode,nacijuodređivalikaopolitičkuzajednicu–kaonarodkojitežidržavi.U ciljuočuvanjanarodnog individualitetaoni suzagovaraliprincip:jednanacija–jednadržava.ZaMilanacijabezdržavejenekompletnajer joj nedostaje kompetentni (državni) autoritet za rešavanjesukoba.

No za Mila i liberalne demokrate formiranje nacionalnedržavejenužnoiopravdanosamoakovodisveširemekonomskompovezivanjuiintegrisanju(Mil,1988:96‐104).

Siton‐Votson,udelu«Nacijeidržave»,relacijunacija‐državavidikaoodnosrazlikovanjaikomplementarnostiinadopunjavanja.

Država, kao zakonska i politička organizacija, svojimautoritetom obezbeđujeposlušnost i lojalnostdok nacija, kaoorganskazajednica,dajebazičniosećaj jedinstva isolidarnosti(Votson,1980:126).

Formiranje i egzistencija nacionalne države su, u uslovimapostojanja daleko većeg broja etničkih grupa nego država kao injihove teritorijalne izmešanosti, potencijalno visokokonfliktni, alisamiposebilegitimniciljevi.

Pritome,strahod"balkanizacije"‐fragmentacijepostojećihdržavau male , antagonističke i neodržive političke jedinice je čestoprevelik.Neretko,poputsituacijeuEvropi,postojedeloviukojimasu nacionalnosti toliko izmešane da za njih nije praktično da budupododvojenimvladamatakodanemajudrugogputadaodnužnostinapravevrlinu,idasepomiresatimdaživezajednopodjednakimpravimaizakonima(Tamir,2002:227‐231).

Kadajeoodnosunacijeidržave,odnosnodemosaipolisareč,Linci Stepan formulišu tri važne hipoteze. Prvo, što je državamultinacionalnija, odnosno stanovništvo sastavljeno od

Page 264: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

264 

 

različitihjezičkih,religijskihikulturnihgrupa,tojetežedoćidosaglasnostiokoosnovnihnačelademokratskekonstitucije.

Drugo,demokratijaumultinacionalnimimultikulturnimdruštvimazahteva znatan napor i veštine oko formiranja i održanjademokratskihnormiiinstitucija.

Treće,nekinačinirešavanjaproblemadržavnosti,samiposebinisuspojivi sa demokratijom. Na drugoj strani, recimo, dobrovoljnaasimilacija ili napuštanje odeđene teritorije, odnosno dogovornokreiranjenovihgranica,uznadzoripodrškumeđunarodnezajednicespadajuured"herojskihpretpostavki"(Linc,Stepan,1998:47‐48).

Načelno, politike regulisanja etničkih odnosa mogu se situiratiunutar dva globalna pristupa: politike eliminisanja etničkihrazlikaipolitikeupravljanjaetničkimrazlikama.

U politike eliminisanja etničkih razlika spadaju, pored genocida iprinudnogpreseljavanjastanovništva,isademokratskimmetodama"spojive" prakse razdvajanja stanovništva, odcepljenja isecesije.

U politike upravljanja etničkim razlikama, pored hegemonističkekontrole "jače strane", kao i arbitraže "neutralnog" autoriteta,spadaju demokratske metode zaštite etničkih manjina ‐personalna,kulturnaiteritorijalno‐političkaautonomija,kaoimodeli složenih država ‐ (kon)federacije i konsocijacije (Tatalović,2003:14‐22).

Nedemokratskoregulisanjeodnosanaravnonijepoželjno,nomožebiti efikasno.Na drugoj strani, demokratskemetode , posebno onesloženepoputkonsocijativnihdemokratijanisunekavrstačarobnogleka za sve vrste bolesti. Neravnomerni razvoj koji koincidira sabrzim izmenama u spoljnem okruženju i kolapsom autoritarnogrežima (eks ‐ Jugoslavija ), ili radikalne demografske promenestrukture stanovništva (Liban) mogu rezultirati ratovima iraspadom(Tamir,2002:248).

Onoštozapravonacionalističkedoktrineisocio‐političkepokretemeđusobno diferencira je priroda sredstava koja se koriste zapostizanjeiliočuvanjetogacilja.Nelegitimna,nasilnasredstvamogudelegitimiratiopravdane,patriotskeciljeve.

U prostoru složenih . potencijalno visokokonfliktnih relacija iambivalentnih mogućnosti i solucija od ključnog značaja je

Page 265: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

265 

 

ponašanje političkih i intelektualnih elita. Ukoliko bi na komromisorijentisaneeliteizbegavalepolarizacijuikonfrontacijugrađanibiselakše (nevoljno) odlučili za višestruki i komplementarniidentitet(Linc,Stepan,1998).

Usuprotnom,početna«ograničenaiprivremena»,selektivnaupotreba nasilja može lako postati cilj i samosvrha poretka iokrenutiseipremapripadnicimasopstvenenacionalnegrupe.

Unutar brojnih klasifikacija nacionalizma najupotrebljivijommi se zato činipodelanaautoritarni i libertetskinacionalizamAnrideMana.DeManpriocenikarakteraiprirodenacionalističkogpokreta/poretka polazi od uspostavljanog odnosa prema slobodi idemokratijikaokriterija(pr)ocene.

Nediskriminativnost–omogućavanjeigarantovanjejednakihsloboda i prava svim državljanima i racionalni pristup politici,posebno regulaciji (među)nacionalnih odnosa, oznake su nacional‐demokrata. Nasuprot tome autoritarni nacionalizam karakterišeopsesivnavezanostzadržavu–dominacijauspostavljanjaspoljnog,nacionalnog jedinstva kao cilja i snažno prisustvo iracionalnih,nacional‐populističkih teza o «jedinstvenom duhu naroda,zajedničkim precima, krvi i tlu». Nepoverenje, diskriminacija irazličiti vidovi represijepremanesaplemenicimadalji sukriterij zaprepoznavanjeautoritarnognacionalizma(Janjić,1993:91‐93).

Za autoritarni (etno)nacionalizam regulativne ideje su idejedržavnog i nacionalnog jedinstva i ekspanzije. Dominacijaautoritarno‐nacionalističkeopcijenajčešćejasnoindicirazaostajanjeumodernizacijskomrazvojuipolitičkuneemancipovanost.

Okvir u kome se javlja, uz brojne varijacije konkretnihmanifestacija, nacional‐autoritarizam čine teritorijalna i društvenaneintegrisanost, odsustvo demokratske političke tradicije, odnosnopredistorija nasilnog rešavanja sporova i prateće (pretežno)siromaštvoineprosvećenostmasainjihovapodložnostmanipulaciji.

Jedan autoritarni nacionalizam provocira i lako (pro)nalazisvogpandanaukriludruge/drugihnacija.

Nesporno relevantne tipologije nacionalizama otvaraju,međutim, ključno pitanje određenja zajedničkih izvorišta i uzrokanjihovogjavljanjaiuzajamnogkonfrotiranja.

Page 266: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

266 

 

Nastajanjeisudarnacionalističkihpokretauzrokovanisupresvega situacijom asinhronije u formiranju, odnosno vremenudržavnoguobličavanjanacija.Naime,nacionalniciljeviiširepolitičkeaspiracije pokreta nacija u nastajanju uvek su destruktivne iprevratničke u odnosu na postojeće (nacionalne) države iuspostavljene međunarodne odnose. Nasuprot tome, stanjaizdeljenosti na «stare» i «nove» nacije, praćena su, unutar prvih,mitologemama o «istorijskim», državotvornim narodima –gospodarima (Herren Volk ideja) na jednoj i «neistorijskim»,bezdržavnimnarodima,nadrugojstrani.

Najznačajnijipolitičkioblicinacionalizmauposlednjadvaveka,datihronološkimredomsu:

‐liberalninacionalizam,nacionalnihgrađanskihrevolucijauEvropi,sredinom19.veka;

‐konzervativni nacionalizam , sa kraja 19 . veka u oblicima poputDizraelijevog ideala jedne nacije, čiji je ključni neprijatelj klasniantagonizamirevolucionarnapretnja;

‐ekspanzionistički,militantniikolonijalninacionalizami

‐ antikolonijalni nacionalizam u svojoj ranoj, prosocijalističkoj ikasnijoj radikalnoj i fundamentalističkoj varijanti (Hejvud,2004:215‐235).

GLOBALIZACIJAI SUDARNACIONALIZAMA

Krajem 20 veka, intenzivira se sa procesom globalizacijevisokokonfliktan i tek na prvi pogled paradoksalan procesistovremenog razvoja i jačanja integrativnih i dezintegrativnihprocesa i tendencija. Naime, kulturne i političke elite nacija bezsamostalne države uviđaju nužnost širih ekonomskih i političkihintegracija, ali istovremeno žele da u njemu obezbede startnupozicijuzasebnenacionalnedržavnosti.

Primeri krize,rata i raspada eks‐Jugoslavije, etnički sukobi naprostoru bivšeg SSSR‐a, ali i Ruske federacije, kao i, na specifičannačin, oživljavanje autonomističkih tendencija uutar "nedržavnih"nacijauZapadnojEvropi,sudovoljnailustracijaovetendencije.

Page 267: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

267 

 

Proces je zaoštreniji i konfliktniji u meri u kojoj(zakasnele) nacije nastoje da svoju državno‐političkuemancipaciju ostvare u uskom nacionalno izmešanom, geo‐političkomprostoru,kojijepodjakimuticajemmoćnihspoljnihčinilaca i njihovog nastojanja da ostvare/preraspodeleinteresnezoneiuticaj.

Posledično,kontekstukomesesudarimilitantnih,isključivihnacionalizamaodvijaju–njihovukonfliktnuarenunajčešćečineširapolitička i društvena kriza, kao i značajne izmene regionalne (isvetske) ravnoteže snaga. U ovom pogledu, proces krize, rata iraspada eks‐Jugoslavije, čija je kosovska epizoda još u toku,predstavljagotovoparadigmatičanslučaj.

Analiza raspada Jugoslavije bi, kao nužnemetodske korakezatomorala imati prvomakro ‐nivo, koji podrazumeva globalnu,planetarnu restrukturaciju, zatim mezo‐ nivo koji se odnosi naprirodu i(različite)motivenosilacameđunarodne intervencije i nakrajumikro‐nivo koji seodnosinaponašanje lokalnih struktura iaktera(Nakarada,2008:42).

U tom okviru, jedno od konkurirajućih objašnjenja jeHantingtonovatezaosudarucivilizacijaitvrdnjadajerazjedinjujućiefekat civilizacijski neodgovarajućih granica najprimetniji upodeljenim zemljama koje su tokom hladnog rata na okupu držaliautoritarnikomunističkirežini.Kolapsomkomunizma,(nacionalna)kultura je zamenila prethodnu ideologiju kaomagnet privlačenja iodbijanja i Jugoslavija i Sovjetski Savez su se raspali i podelili nanoveentitetedužcivilizacijskihgranica(Hantington,2000:154).

Nesporno relevantne tipologije nacionalizama otvaraju,međutim, ključno pitanje određenja zajedničkih izvorišta i uzrokanjihovogjavljanjaiuzajamnogkonfrotiranja.

IštvanBibo,analizirajućiiskustvanacijanaprostoruSrednjeEvropeiBalkana,utekstusimptomatičnognaslova«Tragizammalihnaroda u Evropi», konstatuje da ovi narodi (nacije) posedujutragično osećanje neizvesnoti, ugroženosti i straha, odnosnoegzistencijalne bojazni za zajednicu. Oni su naime, tokom svojediskontinuirane istorije, bili suočeni sa iskustvomnestajanja svojihdržava, njihovim osvajanjem i/ili podelom između velikih sila, ali iništa manje tragičnim iskustvima međusobnih sukoba i pokušajapodjarmljivanja. Između (agresivnog) nacionalizma velikih i malih

Page 268: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

268 

 

nacija nema principijelnih razlika. Tradicijsko, političko‐kulturnopolje ovih društava karakteriše dominantno iskustvo autokratskih,nasilnih poredaka, zavisne i parcijalne modernizacije i razvijenasklonostmitovimaiidejamaonarodu‐božijemizabraniku,nakojesuse oslonili i autoritarno‐socijalistički koncept i praksa (Bibo,1989:557‐571).

U njihovoj poziciji tragična je upravo nacionalnaisključivost i ekskluzivnost, odnosno međuuslovljenost ipovezanost egzistencijalne ugroženosti i atidemokratizma.Zazoroddemokratije–«demokratskirizik»,motivisanjestrahomdaće demokratski okvir (zlo)upotrebiti konkurentski nacionalističkipokreti.

Formirano, dominantno, opredeljenje da je demokratijamoguća tek nakon uspostavljanja «punog i neometanog»nacionalnogsuverenitetagotovopravolinijskivodiuautoritarizamioštreuzajamnekonfrontacije.

Hipostazirana uloga nacije i apsolutizovani nacionalniinteresirezultirajuuspostavomnacionalnepripadnostikaotemeljneidentifikacione osnove. No, apsolutizovani i suprostavljeninacionalni interesi nisu dovoljan uslov za izbijanje nacionalnihkonflikata. Konfliktima prethodi prevođenje navedenih uzroka ukonkretne povode i predmet sukoba. Nacionalističke kulturne ipolitičke elite pripremaju teren za sukobe time što unutar kriznesituacijenudemodelnjenogtumačenjauskladusaformulom:razlogzanašenevoljesuzlenamereipotezidrugih,odnosnopravilomdaje dobro, istinito i pravdeno ono što je saglasno sa pripisanimsopstvenim nacionalnim interesima. One istovremeno obavljajuproces deizacije svoje i satanizacije «tuđe» nacije i formirajudoživljajnacijekaokvazireligijskezajednice.

Nacionalekskluzivizam i mitologizovanje sopstvenihnacionalnihsvojstavaikarakteraimakaonužnikorelat inadopunuprodukovanjepredrasuda inegativnihstereotipapremanacijamaukonkurentskom odnosu. Na jednoj strani funkcionalizuje se,stvaranjemosećajaugroženosti,patriotskisentiment.Patriotizamseiskrivljuje i prevodi u stanje nekritičke nacionalne romantike,retoričkufrazeologiju«rodoljubaca»(JovanSterijaPopović) istanjeegzaltiranosti i transa. Na drugoj strani, satanizuje se «protivničkastrana» i stvara/jača osećaj nepoverenja, distance, animoziteta i

Page 269: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

269 

 

najzadmržnje prema njoj. Nacionalizam zadobija svoj «integralni»,ksenofobični,mrzotvoračkiiisključivvid–prerastaušovinizam.

Pritom, od odlučujućeg značaja su sam mehanizaminvolviranjapojedinacaumeđunacionalnisukob,kaoi,kadajeovodećimakterimareč,javnoprezentirani,ijošviše,skriveniciljeviifunkcijekonflikata.

U kriznim situacijama se već formirani, temeljni nacionalnisocijalno‐kulturni identitetpotencira i osnažujevisokofrekventnommedijskomobradomiprezentacijomnacionalnihsimbolaisadržajakoja za cilj ima emocionalno kondicioniranje i vezivanje masa zaodređen,nacionalnipolitičkiprojekat.

Većisamopodvrgavanjelegalnimzahtevimadržavnihvlastisadrži mogućnost da pojedinac bude uvučen u oružanemeđunacionalne–međudržavnekonfliktečakikadsutizahtevi,sanjegovog stanovišta, duboko nelegitimni. Propagandna politika istereotipi koji se pritom koriste kreću se u dijapazonu odapostrofiranja patriotizma i nacionalne časti i isticanja obavezeprema ugroženim vitalnim interesima nacionalne bezbednosti(«opstankanacije»),prekopozivanaprevazilaženjeinternihrazlikaiočuvanja nacionalnog interesa i neuvijenih pretnji onima koji seopirunacionalističkojhomogenizacijiimobilizaciji.

Uslučajevimakada jenacionalnaosnovasukobaosnažena ilinijom različite konfesionalne pripadnosti, verski činilacmeđunacionalnog konfrotiranja postaje osnov za manipulacijureligioznim osećajima i uverenjima ljudi. Time se istovremenopolitički funkcionalizuje religija i to najčešće dvostruko, odnosnodvostrano funkcionalizuje. Pre svega, nacionalistička elita verskerazlike i predistoriju verskih sukoba i mržnji koristi kao osnov zapodgrevanjenepoverenjaiprodukovanjenetolerantnostiistvaranjenovih omraza. Ona pritom koristi religioznu simboliku, često dogranicaneukusa,ipodstičeimasovnu(kvazi)religioznost.Nadrugojstrani, unutar crkvenehijerarhije rastu aspiracije zapreuzimanjempozicije duhovnog hegemona nacije, odnosno političkog mentora,objedinitelja i arbitrausporovimapartija idrugihpolitičkihaktera(«saborna»ulogacrkve).

Osnovna,najčešćeskrivena,funkcijanacionalističkeretorikejepreusmeravanjeodgovornostizakriznostanjenaspoljnjegaktera.Time se tenzija izmešta sa unutargrupnih na eksterne relacije i

Page 270: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

270 

 

konflikte i posledično osnažuju grupna homogenost i solidarnost(Kozer).

No,mogućnosti iefektimanipulativnog izmeštanjakonfliktasa internog na eksterni plan nisu bez svojih jasnih ograničenja –izmeštanjemožedaodloži,alineidarazrešiunutargrupnikonflikt.

Ako pak međugrupni (međunacionalni) konflikt traje duževreme,uzveliketroškoveibezizgledanauspeh,javljasebumerangefekat – spoljni konflikt umesto da otkloni, ili bar priguši,dodatnoprovociraiojačavalinijeunutrašnjihrazdora.

Unutargrupno homogenizovanje metodom pronalaženjekrivca izvan redova svoje nacije inače ima svoje razloge i značajnekonsekvence po vladavinske odnose. Selenjem, ospoljavanjemkrivice za nastalo stanje, uvode se neka vrsta moratorijuma zapolitičkuodgovornostvlastodržaca(Pašić,1993:719).

Iza kvazidemokratske, nacional‐populističke frazeologije ipolitičko‐institucionalnog sklopa perpetuira se vladavina elitanesposobnih da mobilišu na iznalaženje produktivnog izlaska izkonflikta/krize. Nacional‐populistički režimi zato i jesu oblikodlaganjai/ilisuspenzijedemokratije.

U red psihološko‐političkih funkcija nacionalnih konflikataspada njihova kompezacijska funkcija. Nekritičko svrstavanje uzsvoju grupu i podvrgavanje autoritetu nacionalnog vođe (vođa)lišava pojedince lične odgovornosti, tegobnih dilema i unutrašnjihkonflikata. Između mase nacionalno fanatizovanih pojedinaca koji,svesno ilinesvesno,pristajunamaloletnički status i «očeva»nacijeuspostavljasečvrstodnosuzajamnogprodukovanjaiuslovjavanja.

Najzad,ekstremninacionalizam ioštrameđunacionalnasučeljavanja predstavljaju pogodan okvir za ispoljavanjekrajnjemalignihoblikaagresivnosti iniskihporiva.Uovakvimsukobima problematične (kriminogene, devijantne) ličnosti mogunekažnjeno, za razliku od mirnodopskih uslova, često i uz oreolnacionalnih heroja, činiti zločine i ubijati. «Borba za našu stvar»predstavljaneretkosamo izgovorzaoslobađanjeodsvihkočnica iograda.

Naravno ovim se nikako ne dovodi u pitanje postojanjeobjektivne osnove i razloga međunacionalnih konflikata, kao irezultirajući realni izazovi nacionalnom samoodređenju, pa i

Page 271: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

271 

 

opstanku. Problematizuje se zapravo sama logika uzajamnogpothranjivanja konflikata i na njoj bazirana sredstva, mehanizmi ifunkcijenjegoveeskalacije.

Preduslovdaseoniproduktivnoregulišuirazrešejeupravonjihovo svođenje na objektivnu (interesnu) osnovu i lišavanjeiracionalnih momenata i sadržaja, odnosno otklanjanje njihovihpotencijalnihmalfunkcija.EnormnisocijalnitroškoviicenaraspadaJugoslavije predstavljaju paradigmatičan primer «tragizma malihnaroda»(Bibo),odnosnoodsustvaželjei/ilinesposobnostidasenaprostoru izukrštenih i sukobljenih, unutrašnjih i spoljnih, interesablagovremenozaustavenacionalističkaeuforija iproceseskalacije iiracionalizacijesukoba.

No, izbijanje svetske ekonomske krize 2007/2008. godine iprateći rast nezaposlenosti, siromaštva i frustracija domicilnih(nižih) srednjih slojeva u odnosu na jeftinu imigrantsku radnusnagu,kao i izazovi ipretnje terorizma ,pokazujudanacionalniheuforija,sačakrasnimpredznakomnisu lišenini"velikinarodi" irazvijene demokratije, odnosno da se ne radi tek o, recimo,"zaostaloj,folklorno‐balkanskojspecifičnosti

Page 272: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

272 

 

XIIIMODERNEPOLITIČKEIDEOLOGIJE

Tvorac (pozitivnog) pojma ideologija je francuski filozofDestide Trasi koji ga je upotrebio, 1796.godine, u značenju nauke oidejama kojom se spoznaje proces mišljenja i stvaranjaideja.Moderno negativno značenje ideologiji prvi je daoNapoleonBonaparte koji je nazvao ideolozima sve one čija filozofija nemavezespolitičkomstvarnošću,odnosnometafizičarimaudaljenimodživota.

Ideologija tada postaje (i ostaje i danas) spornipojam s dvakontroverzna značenja. Inicijalno zamišljena kao nauka koja trebabiti temelj za prosvećenu politiku zadobija odmah po nastankuznačenjepogrešnogisubverzivnogfantaziranja.

Manheim (1978) upravo vreme kada Napoleon grupu filozofakoji su se suprotstavljali njegovim političkim ambicijima naziva»ideolozima« u prezrivom smislu, odnosno trenutak kada semišljenjeprotivnikaobezvređujenazivajućigaideološkim,označavavremenom nastanka modernog pojma ideologije. (PavićevićVukašinović,2007).

Značaj iprepoznatljivostpojamideologijedobio je ,međutim ,polovinom 19. veka sa delom Marksa i Engelsa "Nemačkaideologija" u kojem se konstatuje da su u svakoj epohi idejevladajuće klase i vladajuće ideje i da je ideologija u svojoj suštiniiskrivljena ,"lažna svest" kojom se obezbeđuje klasna hegemonija.»Mislivladajućeklaseusvakojsuepohivladajućemisli,tj.klasakojaje vladajuća materijalna sila društva istovremeno je njegovavladajućaduhovnasila«Klasakojojstojenaraspolaganjusredstvazamaterijalnu proizvodnju, raspolaže samim tim i sredstvima zaduhovnu proizvodnju tako da su joj zato, uzevši u proseku,podređene misli onih koji su lišeni sredstava za duhovnuproizvodnju.(MARKS ‐ ENGELS, RANI RADOVI, STR. 393.) .

Zarazlikuodklasne , "buržoaske" ideologije,Marks sopstvenikoncept i pristup analizi klasne civilizacije i stvaranju besklasnog,komunističkog društva nije smatrao ideologijom već naučnimsocijalizmom

»Kako ljudi stvarnomisle?« osnovni je problemManheimovesociologije saznanja. Prvi je i osnovni zadatak istraživanja »kako

Page 273: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

273 

 

ljudimisle«otkrivanjefunkcionalnihvezaizmeđupoložajanekegrupe i sadržaja njene svesti. Drugi zadatak je pitanje istine –odnosno saznajne adekvatnosti ideologije. Kriterij istinitosti nekeideologije je, po Manheimu, u njenim neposrednim praktičnimposledicama – istinita je ona ideologija koja omogućuje uspešnosnalaženjeiprilagođavanjeupostojećimprilikama.

LiberalnimisliocipoputKarlaPoperaiHaneArent,polazeciod razlikovanja zatvorenih, totalitarnih i otvorenih, demokratskihdruštava pojam ideologije vezuju samo za zatvorena društva.Ideologija se definiše kao zatvoren, netolerantan sistem uverenja iideja koji pretenduje na monopol nad istinom i odbija da uđe udijalogsasuprostavljenimpozicijama.Doksu fašizam ikomunizamprimer ideologija, liberalizam, kao i konzervativizam pa idemokratski socijalizam, kao otvoreni sistemi mišljenja kojidozvoljavajuraspravuikritiku,tonisu.

IDEOLOGIJEI (PARTIJSKE)POLITIKE

Političke ideologije kao koncepti vrednosnog oblikovanja itransformisanja stvarnosti praktično su nerazdvojivi od pokreta zanjihovurealizaciju.Nadrugojstrani,barupozadiniformiranjai delovanja pokreta i partija stoji određena ideologija – sistemuverenja, vrednosti i predstava o društvu i poželjnom načinuuređenjadruštvenihodnosa.EndruHejvudidefiniše ideologijukaomaje‐više koherentan skup ideja koje služe kao osnov za političkodelovanje, bez obzira da li se radi o očuvanju, modifikaciji iliurušavanjupostojećegsistemavlasti.Sveideologijezapravoa)nudeprikaz postojećeg poretka u obliku „pogleda na svet“; b) iznosemodelpoželjnebudućnosti,viziju„dobrogdruštva“ic)objašnjavajukakomožeikakobitrebalodaseizvedepromena–kakodaseodastignedob(Hejvud,2005:12).

Programi političkih partija zaista i sadrže ocene o ranijem iaktuelnom stanju, ali i budućem, poželjnom razvoju društva,odnosno indikativnu i normativnu, vrednosnu komponentuideologije.Neretkopartijerazličitih,čaksuprotnihidejnihstanovišta,isto ili slično procenjuju aktuelno stanje (indikativna, činjeničnastrana), ali se bitno razlikuju u pogledu ciljeva i sadržaja politike

Page 274: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

274 

 

(normativnadimenzijaideologije),odnosnoutvrđujuistudruštvenudijagnozu,alipredlažurazličiteterapije.

Jost definiše političku ideologiju kao set međusobnopovezanih moralnih i političkih stavova i vrednosti o razvojnimciljevimadruštvaimetodamakakoseonitrebajudostići.Ideologijapomažedaseobjasnizaštoljudičineonoštočine,organizujenjihovevrednostiiuverenjaiusmeravapolitičkoponašanje,odnosnosadržinužno svoju kognitivnu, afektivnu i motivacionu komponentu.Pitanje»imaju liobični ljudi ideologiju?« je zapravopitanjeukojojmeri oni posedujukognitivnuorganizaciju, afektivnu imotivacionukomponentuikapacitetdapotaknudelovanje(Jost,2006:653)

Nastojeći da preciznije odredi strukturu i sadržajeideologijeLipsetje,usvomklasičnomdeluPolitičkičovek,definisaodvodimenzionalnu strukturu političkih vrednosti na temeljurazlikovanjaekonomskihvrednosti (kojeseodnosena distribucijubogatstvaiprihodaudruštvu)ikulturalnihvrednosti(odnosesenaindividualne slobode i socijalni poredak). Kulturalne i ekonomskevrednosti se mogu naći u različitim rekombinacijama što dakakopolje politike i političkih ideologija čini složenim i autonomnim uodnosu na svoje polazne obrasce. U preciznijoj analizi poltičko‐kulturalnih sklopova , brojni autori ističu kako se u empirijskimistraživanjima najčešće poistovećuju vrednosti tradicionalnogmorala (konzervativno gledište na odnose između polova,seksualnost, život i smrt) sa autoritarnim tendencijama (kojeimpliciraju averziju prema kulturalnoj različitosti i rigidnukoncepcijusocijalnogporetka).Smatrasenatemeljutihnalazadasui moralni tradicionalizam i autoritarnost povezani, pre svega sadesnicomupolitičkomspektru,štonaravnoneznačiidanijemoguć,pa ni redak spoj tradicionalnog autoritarizma sa (levičarskim)egalitarizmomuraspodelidobara.

EVOLUCIJAIDEOLOGIJAI PROMENAORIJENTACIJA

Naosnovuprethodnihrazmatranjamoglobisezaključitidasuuosnovievolucije ključnih koncepata ivrednosti ,poredostvarenihmeđuuticajavelikihideološkihtradicija,upravoradikalnoizmenjenikonteksti, i rezultirajuća potreba ljudi za razumevanjem ,utemeljenjem i pripadanjem, koji onda traže i svoju političku iideološku(re)intepretaciju.Ovomstavuuprilogideičinjenicadaje,

Page 275: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

275 

 

recimo, u postkomunističkim društvima veoma brzo, paralelno sadramatičnim procesom urušavanja real‐ socijalizma došlo doobnavljanjaklasičnihpolitičkihparadigmi–konzervativne,liberalne,socijaldemokratske, etnonacionalne i formiranja brojnih političkihpartija, zasnovanih na njima i njihovim kombinacijama. Time seujednootvara ipitanjebrojarelevantnih,međusobnokonkurentnihideološkihprojekataiosnovanjihovograzlikovanjaipoređenja.Radise,presvegao izboru i intepretaciji setapolitičkihvrednostipoputslobode, jednakosti, pravde i autoriteta ili razumevanju tradicije iljudske prirode , koje stoje u osnovi izbora različitih poredaka ipolitičkihustanova.

IDEOLOŠKISPEKTARBrojne aktuelne dileme vezane za razumevanje i paralelno

dimenzioniranjeukupnogideološkogprostora,usvojojosnoviimajučinjenicudajetradicionalnaosapolitičkihpodelanalevicu,centaridesnicudoskoro,odstranebrojnihautora,smatranaza«zastarelu,sadržajnoispražnjenuianalitičkuneupotrebljivu».

Po mome sudu, ova tradicionalna načelna podela još uvekdobro služi bar kao gruba, orijentaciona šema, koja traži naposebnimpodručjimaprimene (poput prostora ekonomije, politikeili rodnih odnosa) dalja preciziranja i podele na ekstremnu iumerenu levu i desnu poziciju, ili nacionalnu (nacionalističku) igrađanskulevicuidesnicu.

Levica i desnica su zapravo široki, istorijski i strukturalnopromenljivi iteško(precizno)odredivipojmoviipokreti.Podelanalevicu idesnicuzapravopotiče iz1789.godine ibaziranabanalnojčinjenici rasporeda sedenja, u francuskoj skupštini staleža. Sakraljeve desne strane sedele su aristokrate, a sa leve predstavnicitrećeg staleža. Prvi su odbacivali subverzivnu, nepoželjnu, ali iutopijsku ideju jednakosti.Drugisu jojdubokoprivrženi ismatrajuje ključnim elementom „revolucionarnog svetog trojstva“‐ lozinke:sloboda,jednakost,bratstvo.

Početno, unutar građanskih revolucija, levicu su činililiberalnoiradikalnorepublikanskograđanstvo.Saširenjemizbornihprava i političkim organizovanjem radništva, menja se (i širi)socijalna osnova levičarskih pokreta. Istovremeno, radikalizacijompokreta–širenjemidejejednakostiinasocijalnuiekonomskuravan,čitav politički spektar društva se pomera u levo. Slična promena

Page 276: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

276 

 

desiće se tridesetih godina prošlog veka, sa nastankomkomunističkihpartijaizemalja.

Levicase,posebnonapolitičkojravni,čestoizjednačavalasaradničkim i socijalističkim pokretima. No, levici pripadaju i svipokreti i struje koje se zalažu za proširenje liste sloboda i prava iprekogranicaosnovnihgrađanskih,političkih,ipravanaminimalnusocijalnu sigurnost. I to bez obzira na stav (indiferentnosti, čak iodbijanja)koji imajupremasocijalizmuiradničkimorganizacijama.Radise,danas,presvegaonovimdruštvenimpokretima(mirovnim,feminističkim,ekološkim)kojisesatradicionalnomlevicomnalazeuodnosu naizmeničnih sukoba i saradnje. Na drugoj strani, praksapopulističkihireakcionarnihpokretatonajboljepokazuje,radništvoinjegoveorganizacijenisuapriorinalevici.

Osnov diferenciranja unutar ideološkog spektra na njegovoradikalno i umereno krilo, tokom 20 veka čini pre svega odnosprema socijalnom i ekonomskom pluralizmu i parlamentarnojvišestranačkojdemokratiji,čijesuprihvatanjepreduslovpripadanjasocijaldemokratiji, na jednoj umereno levoj ili strankama desnogcentra, na drugoj strani. Nakon 1989.godine i simboličkog padaberlinskog zida i nekadašnji komunisti ulaze u široki luk stranakakoje polaze od liberalnodemokratskih vrednosti. Izvan političkogmainstreama ostaju tek krajnji politički ektremisti i religijskifundamentalisti.

Zalaganjezarazvojnoidinamičnopoimanjepolitičkogprostoranikakoneznačiipristanaknakrajnjerelatizovanjeiobesmišljavanjepojmova, odnosno odricanje od utvrđivanja relativno trajnihparametaraiindikatorapolitičkogpozicioniranja.

Načelno, demokratska levica zadržava značenje socijalnehorizontale–borbezaširenjeprostorajednakosti,zasocijalnepromeneiusmerenostkabudućnosti.Akcenatjesada,umestonamaterijalnoj jednakosti na socijalnoj koheziji, solidarnosti iuključenosti, kao i na rodnoj, generacijskoj i svakoj drugojravnopravnostiitoleranciji(Gidens,2003:340‐343).

Osnovno obeležje, uz sve međusobne razlike, desnog delapolitičkog spektra ostaje socijalna vertikala – poštovanjehijerarhije,tradicijeikontinuiteta(Beume,2002:53‐58).

(Samo)razumevanjecentrapočetnosadržishvatanjecentrakaobezidejnog, praznog ostatka, «močvare centra», unutar šireg

Page 277: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

277 

 

koncepta formalizovane, od društvenih inputa ispražnjene«demokratije bez naroda» (Diverže). Centar je samo međuprostorkoji omogućuje (zbog centralne pozicije u odnosu na političkepolove)nadproporcionalnikoalicionipotencijaliučešćeuvlasti.

Sa formiranjem i rastom socijalne strukture društva usluga,posebno narastanjem i centralnom pozicijom srednjih slojeva,evoluira i shvatanjepolitičkogcentrakoji se svevišedefiniše, lišenekstremizma sa političkih polova, kao «novi», «radikalni centar» ili«trećiput»(Gidens,1999:134‐136).

Paralelno sa informatičkom revolucijom i nastajanjempostmaterijalnogipostmodernogdruštva,odnosnosaekspanzijomievolucijom «novih» srednjih slojeva, političko klatno je, natradicionalnoj osi političkih podela: levica‐centar‐desnica, poslegotovodva vekapomeranjaulevo, od sedmedecenijeprošlog vekakrenulousuprotnomsmeru.

U velikoj većini (post)industrijskih društava ono je danasnegde u ravnotežnoj tački političkog centra, odnosno oscilira urelativno uskoj margini između tržišne alokacije i umerenih,redistributivnih političkih strategija, odnosno između liberala isocijaldemokrata.

Primera radi, pozicija socijaldemokratije – «levog centra»podrazumeva trajan napor harmonizovanja, regulisanja napetosti ibalansiranjaizmeđuidejaslobodeijednakosti,odnosnoostvarivanjerastuće jednakostiunutar institucija liberalnedemokratije.Timesepozicija levog centra, (u oslonu na metodsko uputstvo iargumentacijuNorbertaBobija),relativnojasnoitrajnorazlikuje uodnosu na ekstremnu levicu – koju karakteriše insistiranje najednakosti bez liberalno‐demokratskih sloboda što, po pravilurezultiratotalitarnomnegacijomislobodeijednakosti.

Nadrugoj strani,desni centar je slobodarski, liberalni aline iegalitarni politički projekt, dok je krajnja desnica i antiegalitarni iantidemokratski pokret. Dakle, na desnoj strani političkog poljaneegalitarni projekat ekonomskog liberalizma može bitirekombinovan sa političkim liberalizmom i građanskomorijentacijom(centro‐desnica),aliisakonzervativizmomipozicijomnovedesniceinacionalizma.

Pored ove ključne, dihotomija: levica‐desnica se zasniva naoperativnimpodelamarad‐kapital,različitomviđenjuulogedržaveu

Page 278: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

278 

 

privredi, odnosno obimu redistributivnih zahvata u koristsiromašnih. Načelno, komunisti se zalažu za državno planiranje isvojinu,socijaldemokrate,socijalliberaliidemohrišćanizamešovituekonomiju i vladinu regulativu, a nova desnica i neoliberali zakapitalizamslobodnogtržištaiprivatnusvojinu.

Sporovi i razlike između (neo)liberala i socijaldemokrata usvojojosnoviimajurazličitodnospremamogućnostiiopravdanostiširenjaprostorajednakosti(idržavneintervencije)iizvansadržajaiprocedura garantovanja pravne i političke jednakosti i minimalneregulativneekonomskeulogedržave.

Jednakost je zapravo vrednost čije poimanje najjasnijerazlikuje socijaldemokrate od liberala i konzervativaca, najednoj,kaoikomunistanadrugojstranipolitičkogspektra.

Konzervativcismatrajudajedruštvopoprirodihijerarhijskiustrojeno i da je jednakostapstraktan inedostižancilj, pri čemu,uverziji paternalističkog konzervativizma, uspešniji treba dapreuzimabriguoslabimainemoćnima.

Liberaliprincipijelnoneodbacujujednakost.Ponjima,ljudiserađaju jednaki i imaju jednaku moralnu vrednost, ali raspolažurazličitim talentima i veštinama. Posledično, liberali su za pravnu ipolitičku, ali ne i za društvenu jednakost, izuzev korigujućejednakostiprilika.

Zarazlikuodliberalakojismatrajudasedruštvenajednakostmožepostićisamonaračunslobodeikažnjavanjatalenata,socijalistidržeda suovevrednostikompatibilne.Nadrugoj strani, za razlikuod komunista koji su za apsolutnu društvenu jednakost koja sepostiže ukidanjem privatne svojine, socijaldemokrate proklamujurelativnu društvenu jednakost i preraspodelu kroz sistemprogresivnogoporezivanjairazvijenesocijalnefunkcijedržave.

Ključna pitanja i dileme vezane su za obim državnihintervencija, posebno opravdanost redistribucije prihoda, odnosnopoželjnuvisinu i udeo javnepotrošnjeubudžetu, kao i legitimnostvođenjaiefektetripartitnogsocijalnogdijaloga.

Još od Adama Smita i njegovog koncepta i teze o «nevidljivoj rucitržišta» među liberalima legitimnim se, pored funkcija zaštite odunutrašnjeg i spoljnjeg nasilja i nepravdi, smatra jedino dužnostangažovanjadržaveujavniminstitucijamairadovimazakojekapital

Page 279: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

279 

 

nemainteres.Napetostizmeđuimperativailogikekapitalailogikeivrednostidemokratijevodinevoljnompristajanju liberala ina,vrlorestriktivno prihvaćen, princip ispravljanja negativnih posledicatržišnih poremećaja. Do izvesne, racionalne mere prihvatljiva su i,razvojno produktivna ulaganja u obrazovanje, zdravstvo ikomunikacijskuinfrastrukturu.

Uzizvesnopojednostavljivanje,moglobiserećidasredišnjideopolitičkog spektra modernih društava zauzima konfliktni dijalogkonzervativaca, liberala i socijaldemokrata, dok su na njegovimpolovima levi i desni populizam i radikalizam. Međutim, pošto nakrajnjim polovima levi i desni ekstremisti dele zajednički afinitetprema represivnim i autoritarnim, čak totalitarnim formamavladavine, daleko je upotrebljiviji analitički model potkovice kojireljefnopokazujepribližavanjekrajnjeleviceidesnice.Primeraradi,fašizam na krajnjoj desnici se, poput ekstremne levice, zalaže zaupotrebu radikalnih, nasilnih sredstava, okrenut je budućnosti izalažesezadržavnukontroluiupravljanjeekonomijom.No,imodelpotkovice ima svojih nesavršenosti i nekonzistentnosti. Tako,anarhizam uz insistiranje na jednakosti, odbija istovremeno svakioblikvladeidiktatanadekonomijom.

IDEOLOGIJEI POLITIČKIPROGRAMI

Činjenica,međutim,dasebrojiuticajideologijaipartijakojesenanjihpozivajunepoklapa,odnosnodasevišepartijapozivanaistuideologiju,aliidabrojnepartijeeklektičkikombinujuelementerazličitih kultura i ideologija, ili pak, u skladu sa tezom o krajuideologije(DanijelBel),negirajusvakuširu ideološkuutemeljenost,jeosnovnirazlogzarazlikovanjeideologijeiprograma.

Program partije predstavlja zato prostorno i vremenskopreciziranje, konkretizaciju i razvoj i operacionalizacijuodređene ideologije, ali i revidiranje, pa i napuštanje dela“ideološkog balasta” – njeno prilagođavanje konkretnimokolnostimaiprilikamajednezemlje.

Biti liberal ili socijaldemokrata, recimo, u Nemačkoj i Srbiji,odnosnopočetkomovogiliprethodnogvekanije(sasvim)istastvar.

Page 280: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

280 

 

Programsko preoblikovanje i saobražavanje ideologije posebnimprilikama, odnosno različita procena šansi da se određeni političkiprojekat realizuje u konkretnim sredinama, razlog su da se čestojavljavišekonkurentskihpartijasaistomilisličnomprogramskomiideološkometiketom.

Istovremeno, sudar i dijalog ranijeg političkog nasleđa ikarakteristika određenog društva sa izazovima globalizacije itranziciječestozarezultatimajuparalelnoegzistiranje,manjeilivišeskladno spojenih, elemenata različitih ideologija i tradicija unutarprogramapolitičkihpartija.

Danassmonaprostorueks‐Jugoslavijesuočenisa(prividnim)paradoksom – željom da se vratimo u svet i uđemo u EU, a da,istovremenoonjihovimpolitičkimstrukturama i ideologijama takomaloznamo.Moždanajboljiprimerpredstavljapridruživanjenašihpartija svojim evropskim i svetskim familijama, koje ne retkomotivisanokrajnjepragmatskimrazlozima,samododatnodoprinosipolitičkoj konfuziji. Partijsko‐političku scenu , u stvorenomtranzicionom i postratnom okviru, i nakon prethodnih dugihdecenija „ideološke suše“ i prinudnogpolitičkog jednoumlja i inačeodlikuje kakofonija. Na delu je neka vrsta političkog bala podmaskama na kome se pod partijskim etiketama često ne nalazinaznačena sadržina. Partije u nastojanju da privuku izbornuklijentelu često prave programsko‐političku smešu od elemenatarazličitihideologija.

Posledično, po nalazima istraživanja, tek približna polovinagrađana kako‐tako uspeva da sebe i „svoju“ političku opcijuidentifikujesaodređenomideologijomipolitičkomfamilijom.

Na drugoj strani, velike moderne političke ideologije poputnacionalizma, konzervativizma, liberalizma ili socijaldemokratijezaistasadržeunutarsebebrojnestrujeinanose.Zatoopokretimaipartijama koje se na njih oslanjaju ne govorimo kao o homogenimpolitičkim porodicama, već širim i kompleksnim političkimfamilijama,sateknekolikobitnihzajedničkihdeljenihodlika.

Primera radi, pomenimo samo, pošavši od analiza EndruHejvuda, razlike između klasičnih liberala, modernih ili socijal‐liberala i neoliberalizma, unutar političke ideologije liberalizma,odnosnopaternalističkogkonzervativizma ihrišćanskedemokratijeprema konzervativizmu nove desnice unutar konzervativnog

Page 281: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

281 

 

političkog bloka. Još su veće razlike i evolucija od revolucionarnogsocijalizma, preko tradicionalne faze socijaldemokratije do politike„trećegputa“unutarsocijaldemokratskepolitičkefamilije.

Tema Liberalizam Konzervativizam SocijalizamCENTRALNETEME

PojedinacSlobodaRazumTolerancijairazličitostPravda

TradicijaOrganskodruštvoLjudskanesavršenostHijerarhijaiautoritetSvojina

ZajednicaJednakostSaradnjaDruštvenaklasaZajedničkovlasništvo

STRUJE KlasičniliberalizamModerniliberalizamLiberalizam21.veka

AutoritarnikonzervativizamPaternalističkikonzervativizamLibertarijanskikonzervativizamNovadesnicaKonzervativizam21.veka

MarksizamSocijaldemokratijaSocijalizam21.veka

(Hejvud,2005)

Čitav naš region je tako dobar primer istovremenogpostojanja, primera radi, demokratskih, odnosnosocijaldemokratskih i socijalističkih partija od kojih su jednemoderno, demokratski i evropski usmerene a drugetradicionalistički i autoritarno orijentisane i opterećeneksenofobijominacionalizmom.

U tom okviru vredi slediti pravilo da se partije analiziraju irazvrstavaju u “političke familije” po svojim operativnimprogramskim dokumentima, i u još većoj meri samoj političkoj

Page 282: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

282 

 

praksi, a ne tek po pukoj ideološkoj etiketi iza koje se često krijusasvimdrugačijisadržaji.

Osim toga programi se, od partijskih ideologija objektivnorazlikujuposvojoj funkciji iosnovnojnameni.Oni,poredosnovnih,samodefinišućih ideoloških naznaka, moraju sadržati i praktičnemere koje stranka namerava da preduzme i konkretne ciljeve koježeli da na konkretnom području – prostorno i vremenskipreciziranom, ostvari. U tom kontekstu korisno je razlikovati ianalitički razdvojiti partijsku ideologiju, njen načelni program,akciona dokumenta vezana za određene politike (ekonomsku,socijalnu, obrazovnu, međunarodnu, ekološku....) i izbornemanifesteusmerenenadobijanjepodrškenaizborima.

Naglobalnojravniodnosapartijaipolitičkihideologijaneophodnojetakođemetodskirazložitiirazvitičetirinivoaanalize.

Prvi, najopštiji nivo čini izlaganja bazičnih vrednosti iprincipa, vezanihpre svega zakonstituisanje socijalnog ipolitičkogporetka, razvijanih unutar tri velike ideološke tradicije – liberalne,konzervativneisocijalističke,aliirazličitihstrujaitendencijaunutarnacionalnih ideologija,pričemuse,svakako,nemoguzanemaritiniznačajidometiekologizma,feminizmailiregionalizma,alinibrojnihstruja i „škola mišljenja“ unutar političkog autoritarizma itotalitarizma.

Drugi nivo čini kontekstualna analiza njihovog razvoja ievolucije koja uključuje kako razmatranje njihove slojevitosti iinternihpodelatakoimnogostrukostmeđusobnihvezaiuticaja.

Treći, aktuelni nivo za predmet ima studij nadnacionalnoggrupisanja u političke familije, pre svega onog u okviru Evropskogparlamenta.

Najzad, četvrti najkonkretniji nivo predstavlja analizapartijsko‐političkihpodelananacionalnojravni.

Page 283: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

283 

 

XIVVELIKEPOLITIČKETRADICIJE

POLITIČKAFAMILIJALIBERALA

Sama reč „liberal“ potiče od latinske reči liber („slobodan“) iliberalisvihškola,bezobziranautvrđenepodelenasocijal‐liberale,liberal‐demokrate i libertarijance, sebe videkao zaštitnike slobode,posebnoslobodeodtradicionalnihograničenja.Počeciliberalizma,ueri prosvetiteljstva, postavili su ovu filozofiju u jasnu suprotnostfeudalizmu i merkantilizmu. Kada su se kasnije tokom Francuskerevolucije i 19. veka u toj opoziciji profilisale i daleko radikalnijefilozofije, liberalizam se postavio kao jednako suprotstavljen iideologijama socijalizma i komunizma, mada „leve“ liberalne školemišljenja podržavaju neke od socijaldemokratskih ciljeva imetoda.Konzistentnu klasifikaciju liberalizma otežava i tendencija da reč„liberal“uraznimjezicimanosiisasvimrazličitekonotacije,temožebitikakovisokkompliment,takoiuvredljivaetiketa.

Liberalizamtežiuspostavljanjuuslovaukojimaljudimogudavodedobarživotalinepropisuještajetodobro.Ključnaspecifičnostliberalizmasuotvorenostisamoodređenjeutkaniusetspecifičnihiodgovarajućih osnovnih vrednosti koje čine pojedinac, sloboda,razum,pravda,tolerancijairazličitost(Hejvud,2005:28)

Verovanje u primat pojedinca u odnosu na kolektiviteteključna je tema liberalne ideologije. Njima pripada skup prirodnihprava na život, slobodu i svojinu (John Locke). Napetost i tenzijeunutar liberalne ideologije stvaraju dve različite implikacije irazumevanja naglašavanja značaja individue. Po jednoj, kojanaglašava zajednički isti status i svojstvo svih kao individua,naglasak je na jednakosti. Po drugoj, koja se fokusira na različiteunutrašnje kvalitete i lična svojstva pojedinaca, akcenat je najedinstvenosti,timeirazličitosti.

Kako god da se shvate ljudi – kao jednaki ili različiti inejednaki,altruističniiliegoističnizajedničkajesvimliberalimaželjadasekreiradruštvoukojempostojeuslovidasvakaindividuamožedarazvijeiostvarisvojepotencijale.

Page 284: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

284 

 

Vrhovni značaj pojedinca vodi logično privrženostiindividualnoj slobodi.Dok klasični liberali podržavajunegativnuslobodu, shvaćenu kao odsustvo ograničenja i slobodu izbora,moderni liberali brane pozitivnu slobodu koja, po Džonu SjuartuMilu, rodonačelniku ovog, razvojnog shvatanja slobode idemokratije,uključujeimogućnostisposobnostljudidaserazvijajui samoostvare. U delu „Dva shvatanja slobode „ Isaija Berlinkonstatujedapozitivno i razvojno shvatanje slobodekojeuključujesposobnostdase razviju talenti i veštine,bar impliciteopravdava i(umerenu ) intervenciju društva. Na drugoj strani, za klasične ( ineoliberale), koji ljubomorno čuvaju prostor sloboda i zaziru oddržave, „negativna“ sloboda je pravoda se bude ostavljen namiru,izvansvakoguplitanjaispoljašnjeintervencije.

Liberalnoinsistiranjenaprimatuindividueislobodetesnojepovezano sa naglašenom verom u razum, pa je u tom pogleduliberalizam, kao i socijalizam, legitimni naslednik racionalizmaprosvetiteljstva. Upravo je moć razuma ono što ljudima dajesposobnostipravodapraveizbore,preuzimajuodgovornostikrojesopstvenesudbine.Sukobiokooskudnihresursailimodelauređenjadruštva se zato i mogu rešavati argumentima i raspravom. U tomsmislu liberali silune smatraju argumentom i neodobravajunjenuupotrebu sem u samoodbrani i kao iznuđeno sredstvosuprotstavljanjaugnjetavanju.

Liberalno razumevanje pravde bazira na uverenju da jepravedno da svaka osoba dobije ono što je zaslužila. Pošto su svaljudska bića rođena jednaka i imaju jednaku moralnu vrednost tajednakost rezultira formalnom jednakošću statusa ljudi u društvu,odnosno njihovom pravnom i političkom jednakošću. Liberalnorazumevanje jednakosti i pravde uključuje i jednakost prilika,odnosno šansi za uspon, pa i pad, u društvu. No, za razliku od(revolucionarnih) socijalista liberali nisu za materijalnu, odnosnodistributivnu jednakost. Liberali kao meritokrati koji visokovrednujupostignuća i zasluge jesusamoza todasvi imaju jednakeprilike da razviju svoje, inače krajnje nejednake veštine isposobnosti. Posledično,nepravedno jeda jednakodobijuosobe sarazličitim talentima i postignućima. Za razliku od klasičnih liberalamoderni ili socijal‐liberali veruju u potrebu da se nejednakosti doizvesne mere koriguju kroz preraspodelu i socijalnu zaštitu manjeimućnih, posebno najsiromašnijih jer sumnjaju u mogućnostiostvarivanjapravneipolitičkejednakostiuuslovimaegzistencijalne

Page 285: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

285 

 

ugroženostiibede.DžonRolsuTeorijipravdezastupazatotezudajeekonomska nejednakost opravdana samo onda kada ide, svojimpozitivnimrazvojnimefektima,iuprilognajsiromašnijih.

Liberalna naklonost ka individualnosti i slobodi i razumuvodila je i ka prihvatanju pluralizma, različitosti i tolerancije.Tolerancijajenesamoetičkiidealvećidruštveniprincipnakojemsebaziraju političke institucije i prakse. U Pismu o toleranciji Lokzastupatezudajefunkcijavladedaštitiživot,sloboduisvojinuidaona nema prava da se bavi brigom o dušama ljudi. Suočeni sa„paradoksomtolerancije“–mogućnošćudanetolerantnizloupotrebepravonatolerancijuisuspendujuga,liberalise,ipak,opiruiliteškopristajunaprivremenuzabranuinajekstremnijihshvatanja.OnideleMilovouverenjedajevrednostotvorenedebateupravoutomeštoserđaveidejepokažurđavim,adobreidejeuargumentovanojraspravinadvladaju.

Pošto su pojedinci po svojoj prirodi sebični, gladni moći igramzivi, prirodno, bezdržavno stanje odlikuje rat sviju protiv svih(Hobs), u kojem je ljudski život bio usamljen, siromašan, prljav,brutalan i kratak. Posledično, racionalni pojedinci sklopili sudruštveni ugovor kojim uspostavljaju suverenu državnu vlast bezkojebistabilaniuređenživotidaljebionemoguć.Stvarajućidržavukao vrhovni politički autoritet oni su se istovremeno odrekli delasvojeslobodekakobiživeli„podzakonom“(Lok).

Teorija društvenog ugovora državu interpretira kao izrazinteresaipotrebaljudiinekuvrstuarbitražnogineutralnogsudijeudruštvu. Za razliku od revolucionarnih socijalista koji državu videkao klasnu državu, odnosno instrument za zaštitu privilegijavladajućihklasa,zaliberaledržavajeneutralniarbitarkojiposredujeizmeđukonkurentskihgrupaiinteresa.

U osnovi liberalnog uverenja je rezervisanost prema svakojvlasti, koja se doživljava kao potencijalna tiranija vladara ilidespotizamitiranijavećine(Tokvil).

Konstitucionalizam, odnosno vlast ograničena ustavom izakonima,zatojeključnipolitičkiprincipzasvakogliberala.

Strah od koncentracije i širenja vlasti i uplitanja države uzonuprivatnostivodiojeiidejiopodeliiravnoteživlasti,odnosnoonjenojpodeliidisperzijinatrinezavisnegranevlasti(zakonodavnu,

Page 286: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

286 

 

izvršnu i sudsku ) koje stvaraju mrežu odnosa „kontrole iprotivteže“.

Liberalno poimanje demokratije sadrži izvesnu napetost itenziju između njenog demokratskog momenta – privrženostivladavini naroda i njene liberalne suštine – potrebe da se idemokratski uspostavljena vlast ograniči kako ne bi postalaneprijateljindividualnihsloboda.

Liberalni model demokratije ima, po Endruu Hejvudu, triključna obeležja. Prvo, liberalna demokratija je indirektni,predstavnički oblik demokratije. Drugo, ona je samim timzasnovana na biračkoj odluci i izboru između različitih,konkurentnihpolitičkihprojekata i aktera. Treće, ovaj konceptpravi jasnu razliku između države i građanskog društva.Građansko (civilno) društvo autonomno je u odnosu na državu,formiranonapluralnomekonomskomisocijalnompoljukojestvaranezavisnegrupeiinteresekojisvojimorganizovanjemidelovanjemdodatnoograničavajudržavnuvlast(Hejvud,2005:44).

Liberalnerezerveprema(neograničenoj)demokratijivodilesu uspostavljanju dvostrukih sigurnosnih osigurača: unutrašnjih –sistem podele i ravnoteže i kontrole državne moći i spoljašnjih –autonomno organizovanje i zastupanje i predstavljanje interesaunutarcivilnogdruštva.

Liberali, posebno Mil, socijalnu i političku participaciju –„građanski trening“ i praktikovanje demokratije videkaopraktičnubranu provali demagogije i ekstremizma. Samo kroz formiranoiskustvo i sopstveno učešće u političkom životu građani postižu„obaveštenorazumevanje“političkihprocesaipostajurezistentninapolitičkudemagogijuizloupotrebudemokratskihinstituta.

***

Mogli bismo konstatovati da osnovna linija rascepa izmeđuneoklasičnih i socijalnih liberala jeste pre svega u tome što je zaneoliberale intervencija vlade u najvećoj meri suvišna ikontraproduktivna, dok socijalni liberali drže da sa ovlašćenjimavlade, istina, treba biti oprezan, ali da se ona može koristiti zadruštvenopoželjnesvrhe.

Page 287: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

287 

 

Uopšte uzev, svi liberali se zalažu za konstitucionalizam –ustavnu vlast, predstavničkudemokratiju i vladavinuprava.Oni supo pravilu suprotstavljeni svim drugim osim „blagim“, liberalnimoblicima nacionalizma, i obično se razlikuju od konzervativacasvojom širom tolerancijom i spremnijim prihvatanjemmultikulturalizma.Poredtoga,liberalistojenastraniljudskihpravaigrađanskih sloboda, posebno slobode govora i slobode štampe .Liberalitakođeuverujuuslobodnotržišteislobodnutrgovinu,alisemeđusobno razlikuju u stepenu ograničenog vladinog uplitanja uekonomijukojizagovaraju.Uopšte,odgovornostvladezazdravstvo,obrazovanje iborbuprotivsiromaštvauklapaseusmernicevećineliberalnih stranaka. Pa ipak svi oni skloni su da veruju u dalekomanjuulogudržaveodonekojubipodržalavećinasocijaldemokrata.

Liberalidaljeverujuuneutralnuvladu,usmisludanijenadržavidaodređujekakopojedincimogu ili imajutragatizasvojom srećom. Ovo samoopredeljenje znači i otvoren pristup uetičkimpitanjima.Najvećibrojliberalnihstranakapodržavajupravona izbor prekida trudnoće, i zagovaraju jednaka prava za žene ihomoseksualce. Jednakost pred zakonom je ključna vrednost zaliberalnu politiku, a rasizam je potpuno nespojiv sa liberalizmom.Sve liberalne stranke su sekularne, ali se razlikuju po pitanjuantiklerikalizma.

Na socijalnoj (re)distributivnoj ravni najveći broj liberalnihstranaka rezonuje da bi vlada trebalo da obezbedi nekakav oblikzdravstvene zaštite i osnovnog obrazovanja. Većina liberala takođeveruje da bi osnovno penzijsko i socijalno osiguranje trebalonamirivati iz poreza, dok se opsežnija zaštita mora kupiti odprivatnih osiguravajućih preduzeća. Oni ponekad, kako bi sepojedincima ponudio veći izbor, mogu podržavati i vaučere zakorišćenjebudžetski finansiranihpogodnosti, poput obrazovanja ilistaračkenege.

KONZERVATIVIZAM

Etimološki, terminkonzervativizamvodiporekloodglagolakonzerviratiuznačenjusačuvatineštoupostojećemobliku.Upravose iz doslovnog tumačenja značenja pojma razvilo shvatanjekonzervativizma prisutno u svakodnevnom životu, kao opreznosti,nesklonostipromenamailičakstrahaodnjih.

Page 288: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

288 

 

Počeciupotrebeterminaupolitičkomkontekstuvezanisuzarevoluciju u Francuskoj. Još je rodonačelnik (liberalnog)konzervativizma britanski politički filozof Edmund Berk u svojojkritici francuske revolucije, suprostavljajući se peoblikovanjupolitike u skladu sa apstraktnim idealima, poput trojstva sloboda,jednakost, bratstvo, isticao da se mudrost nalazi u postupnosti ioslanjanjunaiskustvo,tradicijuiistoriju.

Iako nema saglasnosti oko toga šta je konzervativizam,najveći broj autora se slaže da je njegovo ključno obeležjenaglašavanje značaja istorije, tradicije i nataloženih iskustava iistovremeno suprotstavljanje ideji totalne ili radikalne promene(Đurković,2007:35).

Suprotstavljanje nekritičkom prihvatanju „novotarija“ inegiranjutradicijejezapravo,uznaglašeniantropološkipesimizam,gotovo jedina zajednička nit, koja povezuje veoma raznorodnedisciplinarne pristupe i istorijski promenljive sadržajekonzervativizma.

Konzervativizam je zato pre strujamišljenja i intelektualnistav negodistinktnapolitička doktrina. Ironičan, čak ciničan odnosprema demokratskim iluzijama i nesavršenoj ljudskoj prirodiposebnovisokedometedao jeusatiričnoj literaturiodAristofana injegovih Ptica, Lizistrata ili Žaba, preko alegorijskih Guliverovihputovanja Džonatana Sfivta do, recimo, Rodoljubaca našeg JovanaSterije Popovića. Etika odgovornosti i visokih normi dužnosti,lojalnostiipatriotskeobavezeprisutnajejošustvaralaštvuSeneke,CiceronailiMarkaAurelija.

NAČELAKONZERVATIVIZMAUprkos postojanju značajnih poteškoća u određenju, kako

zbog toga što je konzervativizam po nekima intelektualnonajskromniji (Hejvud, 2005: 78), ili pre zbog samog odbijanjakonzervativaca da se trajnije vežu za jedan sistem interpretacija,ipak se može govoriti o postojanju određenih političkih ideja ivrednostikoječinesuštinukonzervativizmairazlikujugaoddrugihkonkurentnihpolitičkihideologija.

Setzajedničkideljenih,konstitutivnihnačelakojeprihvatajusvestrujeunutarkonzervativizmačine:

Page 289: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

289 

 

– antropološki pesimizam konzervativaca, za razliku od,recimo, realizma liberala ili optimizma socijalista; konzervativcipolaze od stava o grešnosti i „kvarljivosti“ čoveka čemu suneophodna brana društvene, političke, zakonske i moralne ireligijske stege jer čovek sam nije u stanju da podnese previšeslobode.Stoga jeonspremanda izazoverizika i slobodezamenizasigurnostredaiporetka;

– organsko shvatanje društva, kao mehanizma kojifunkcioniše poput ljudskog organizma i u kojem pojedini organiimaju, analogno ljudskom telu, specifične funkcije i mesto u(društvenoj)hijerarhiji;

– skepticizam prema jednostavnim procedurama zadruštvene promene i oslon na tradiciju i postupnost promena,odnosnokritikaideologijeprogresa,mehanicizmaiapstraktnihidejaupolitici;zakonzervativcejevažnoobezbeditida,kaoštotokažeOuksot,lečenjenebudegoreodbolesti(Hejvud,2005:80);

– isticanje značaja autoriteta, sigurnosti, reda i poretka,odnosnoneodvojivostislobodeodporetka–izovogasedazaključitii zašto konzervativci toliko cene liderstvo i disciplinu: liderstvo seshvata kao sposobnost i odgovornost za usmeravanje drugih; zakonzervativcedisciplinanije tekpukaposlušnostvećdobrovoljno isvesnoprihvatanjeipoštovanjeautoriteta;

– vera u tradiciju, običaje, porodicu, lojalnost,partnerstvo iodgovornost– sama činjenica da određeni običaji iinstitucije dugopostoje dokaz sunjihove vrednosti; britanski pisacČestertontvrdida„tradicijaznačidavanjeglasovanajopskurnijojodsvihklasa:našimprecima;tojedemokratijamrtvih;tradicijaodbijadasepodrediarogantnojoligarhijionihkojisusetrenutnozadesili“(Hejvud,2005:76);

– vera u imanentnu povezanost neotuđive privatnesvojine i slobode, odnosno svojine kao pretpostavke slobode iposledičnom primatu tržišne ekonomije – svojina, naime, pružaljudima osećaj sigurnosti i nezavisnosti od pritisaka vlasti, ali ih inavodinapoštovanjezakonaivlasništvadrugih,onaimai izuzetanpsihološki značaj ne samo kao garant sigurnosti nego i često kaomoralna odgovornost sadašnjih da sačuvaju nasleđe prethodnihgeneracija, zbog toga konzervativci podržavaju štednju i obazrivotrošenjenovca;

Page 290: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

290 

 

– uverenje o nužnosti hijerarhije i društvenenejednakosti, povezano sa organskim razumevanjem društva (Đurković,2007:37–44).

Utomokviru,uskladusaorganskimshvatanjemdruštvaisaizrekom „plemstvo obavezuje“ (noblesse oblige) postoji obaveza idužnost da se štite i vode oni koji su manje sposobni ili su imalimanjesrećeuživotu.

RAZLIČITI PRAVCI UNUTARKONZERVATIVIZMA

Nedoumice oko određenja konzervativizma prate i dilemeokoklasifikacije različitih tendencijaunutarnjega. Iako suprisutnebrojne podele, s obzirom na njenu široku upotrebu i logičkudoslednost, poći ću od Hejvudove podele na autoritarni,paternalističkiilibertarijanskikonzervativizam.

AUTORITARNI KONZERVATIVIZAM

Nastanakautoritarneintelektualneipolitičkedoktrinevezanje za kontinentalnu Evropu. Osnovna karakteristika autoritarnogkonzervativizmajeodbacivanjebilokakvepromeneiuverenjedasusila i apsolutna pokornost vladaru i crkvi jedini način očuvanjaporetka.

Nakon Francuske revolucije katolički tradicionalisti bili suglavni kritičari novouspostavljenog sistema. Primera radi, Žozef deMestroštro jekritikovaonovouređenjezahtevajućivraćanjestarogporetka. Zapravo, on je otišao i korakdaljeunazad tražeći dapapaima vlast nad svetovnim vladarima. Argumentujući svoju poziciju,on,polazećiodorganskeslikedruštva, tvrdidasetakomože izbećisvaki dualitet vlasti i fragmentacija društva. Poredak se, po DeMestru, mora braniti po svaku cenu i sa njegovim protivnicimaobračunatinaodlučanisurovnačin.Jedinosetakomožeizbećihaos.

Cena koju treba platiti je bespogovorna poslušnost čak iokrutnimvladarima,jerkadabiseprincipautoritetajednomdoveoupitanje,rezultatbibilabeskonačnovećapatnja(Hejvud,2005:86).

Možda najelegantnije i najkonciznije, princip prirodnogautoriteta kao esenciju (autoritarnog) konzervativizma definisao je

Page 291: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

291 

 

jošRobertFilmerusvojojPatrijarhiji,kroz„svetotrojstvo“–Bognanebu, kralj na zemlji, otac u kući. Značajne elemente autoritarnogkonzervativizmasadrži ienciklikapapePijaIXiz1864.godine,podindikativnim nazivom Popis grešaka (Syllabus errorum), u kojoj senalazi popis pogrešnih shvatanja toga vremena zasnovanih naliberalizmu,socijalizmu,nacionalizmuidemokratiji(Đurković,2007:30)

Ideja autoritarnog konzervativizma opstala je i tokom 20.veka.NekiodnajznačajnihmislilacapoputKarlaŠmita,iliteoretičaraelitaGaetanaMoskepripadalisukonzervativnojiautoritarnojstrujimišljenja.

Nasleđe autoritarnog konzervativizma preuzima krajnja,radikalna politička desnica, ali i desni ekstremizam. Desniekstremizam zapravo je spoj prenaglašenih karakteristika krajnjepolitičke desnice sa antiparlamentarizmom, antipluralizmom iopredeljenjemzanasilnopolitičkodelovanje i stvaranjemilitantnihorganizacija,predvođenihčestoharizmatičnimvođama.

Primer ekstremnedesnice predstavlja fašizamkoji semožeodrediti kao autoritarni nacionalizam koji sadrži rasizam,antisemitizam, antikomunizam, brani korporativno‐ stalešku vizijusitnoburžoaskog kapitalizma, a u organizacionom smislu raspolažemilitarističkom partijom sa oružanim partijskim trupama iharizmatskimvođom(Kuljić,Sociologija,vol.41,br.4:430).

Zajedničko, formativno jezgro krajnje političke desnice idesnogekstremizma,poTodoruKuljiću,čine:

– autoritarnost kao socio‐psihološka osnova ekstremnognacionalizma, homofobije, militarizma ili sklonosti ka stvaranjuteorijazavera;

–krajnjinacionalizam,rasizami/iliklerikalizam;

–antiliberalizamzbog fokusiranja liberalana interese i vrednostipojedinaca;

–antikomunizam,antianarhizamiantisocijalizam;

– ksenofobija, seksizam i homofobija, bazirani na preziru,iracionalnojmržnjiistrahu,kaoi

– antiglobalizam u različitim svojim varijantamaantiamerikanizma,antiislamizmailiantisemitizma(Bakić,2007:34).

Page 292: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

292 

 

U tom okviru, primera radi, radikalni desničari nastoje daodbraneevropskikulturniidentitet,kaoiverskihrišćanskiidentitet,pred naletima pojačane migracije muslimana, ali i procesima„amerikanizacije“.

Samdesniekstremizam,JirgenFelteriZigfridŠumandefinišukao skup 10 ideoloških, ali i kulturoloških i organizacionihkarakteristika: hipernacionalizma, etnocentrizma,antikomunizma, antiparlamentarizma,militarizma, zahteva zaredom i poretkom, snažnim političkim vođstvom,antiglobalizmom i kulturološki pesimizam (Klanderman, B.,Meyer,N,2006:4)

NOVA DESNICA – LIBERTARIJANSKI KONZERVATIVIZAM

Na istom, konzervativnom, polu nalazi se protržišni,libertarijanskikonzervativizam,odnosnonovadesnica.Novadesnicaje širok i nedovoljno precizan pojam koji obuhvata spektar čestosuprotnih ideja, odnosno predstavlja pokušaj spajanja različitihintelektualnih tradicija, pre svega liberalne i konzervativne.Konzervativni momenat predstavlja isticanje značaja poretka,autoriteta,disciplinei tradicionalnihvrednosti.Liberalnojeunovojdesnici insistiranje na logici slobodnog tržišta, čak tržišnifundamentalizam. Nova desnica je u velikoj meri mešavinaradikalnih, reakcionarnih i tradicionalnih crta. Suštinu ovoga, uznatnojmeriprotivrečnogkonstruktačinispojslobodneekonomijeijakedržave(Hejvud,2005:96).

Centralno konzervativno obeležje nove desnice je strah odsocijalne fragmentacije i društvenog sloma izazvanog širenjemliberalnih ideja i vrednosti koje ugrožavaju tihu, konzervativnu ipatrijarhalnu većinu. Rešenje je u vraćanjumoralnim standardima,porodici,zakonuiporetku,kaoinacionalnomjedinstvuiidentitetu.Po libertarijanskim konzervativcima, kulturna različitost imultikulturalnost slabi spone nacionalnog jedinstva istovremenovodećiuetničkeirasnesukobe(Hejvud,2005:104).

Prodor konzervativne nove desnice prepoznatljivosamdesetih godina 20. veka i kroz praksu „reganomike“ i„tačerizma“ svoj liberalni, ekonomskimomenat imao jeupromocijisnažnog tržišnog liberalizma – čvrstog novca, niskih poreza i

Page 293: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

293 

 

privatizacije, viđenih, u okviru neoliberalnog tipa globalizacije, kaouniverzalnih rešenja. Suštinu ekonomskog projekta nove,libertarijanske desnice čine mere poput redukovanja direktnogoporezivanja, napuštanja kontrole cena i prihoda (liberalizacija imarketizacija), kao i masovna privatizacija uz smanjenje poreza ijavnepotrošnjeiparalelnonastojanjedaseredukujemoćsindikata.

Novadesnicasmatradajedemokratijazaodrasleonoštoječokolada za decu: beskrajno izazovna, bezopasna u malimkoličinama, ali štetnakada seprevišeuzme,odnosnoda jeonapreodbrana od samovolje vlade nego institucionalni okvir zasprovođenjereformi(Hejvud,2004:162).

Zavodljiva ideologema da su liberalizacija, uvećanjenejednakosti, kao i redukovanje preterane socijalne zaštite, „kojavodikulturinerada izavisnosti“,nužno, istinabolnosredstvodasedođedouvećanjabogatstva,sa izbijanjemkrize2007/2008.godineizgubilajenauverljivosti.

PATERNALISTIČKI KONZERVATIVIZAM

ZarazlikuodkontinentalneEvrope,uVelikojBritanijirazvilaseprema promenama daleko fleksibilnija konzervativna tradicijapoznatakaopaternalističkikonzervativizam.BritanskikonzervativcibranilisutradicionalnevrednostiiprincipesvedotrenutkaukojemsunoveidejebileopšteprihvaćeneNakontogabikonzervativcinekodoba proveli u prilagođavanju da bi na kraju nove ideje pridružilipostojećem konzervativnom korpusu i nasleđu. Posledično, odlikaovogkonzervativizma jenaglašenpragmatičanpristup iminimalnovezivanje za tvrde principe. Jan Gilmur pragmatičnost je izraziokonstatacijom da „mudri konzervativac putuje sa malo prtljaga“(Hejvud,2005:88).

Dveglavnetradicijeunutarpaternalističkogkonzervativizmasu: (1) konzervativizam jedinstvene nacije i (2) hrišćanskademokratija.

Konzervativizam jedinstvene nacije, odnosno „Toridemokratija“ baštini srednjevekovni plemićki paternalizam kojiuključuje obavezu bogatijeg i obrazovanijeg sloja da brine dasiromašniživeuuslovimadostojnimčoveka.Kadajepolovinom19.

Page 294: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

294 

 

vekaotvorenamogućnostda surovaeksploatacija radnika rezultirarevolucionarnom situacijom i haosom, konzervativni političari,poput lorda Ešlija su, kroz borbu za zaštitu žena i dece na radu,ograničenje radnog vremena i obezbeđenje solidarne pomoćinastojali da radničku klasu integrišu u poredak. Protekcionizam jedostigaosvojvrhunackadaje,1867.godine,načelokonzervativacaivlade došao Bendžamin Dizraeli. Njegova vlada prvo je preduzelareformuizbornogzakonodavstvakoja jedonelaproširenjebiračkogprava na radništvo. Sledila je reforma radnog i socijalnogzakonodavstva.

Radilo se, u suštini, o strategiji preventivnih i ograničenihreformiiuverenjudajeprivilegovanimaboljedaprihvate„reformeodozgo“nego„revolucijuodozdo“(Hejvud,2004:97).

Tako je Dizraeli bogatima ponudio sigurnu i stabilnudržavu a siromašnima humanije uslove života. Podstičućipatriotizam, on je nastojao da sve slojeve poveže kroz osećajpripadanjajedinstvenojnaciji.(Hejvud,2004:98)

Hrišćanska demokratija izraz je prilagođavanja katoličkecrkve situacijinastalojkrajem19. veka ipokušajada sehrišćanskatradicija zasnovana na moralu, patrijarhalnosti, tradicionalnojporodici i pripadnosti crkvi i lokalnoj zajednici poveže saelementima solidarnosti i države socijalnog staranja. Demohrišćaniza razliku od klasičnih konzervativaca nisu, naime, nikad do krajaprihvatili slobodno tržište.Ekonomija se, jošodenciklikeDererumnovarum iz 1891. godine, vidi kao sfera koja ne treba da budeodvojenaoddržavebazirajućisenaravnotežikonfliktaikonsenzusaisocijalnompartnerstvuradaikapitala.

Osnovni principi i vrednosti hrišćanske demokratije su ipersonalizam, supsidijarnost i afirmacija posredničkihinstitucijailokalnesamouprave.

Ideja personalizma, koju je najsnažnije razvio Žak Mariten,bazira na uverenju, nasuprot liberalnoj ideji egoističnog iposesivnogindividualizma,opostojanjuintegralneličnostislobodnavolje–utemeljenenahrišćanskojveri imreži institucija iodnosaukojimajeonaintegrisanasadrugima.

Hrišćanska demokratija snažno afirmiše posredničkeinstitucijeioblikesamoorganizovanjailokalnesamouprave,kojezacilj imaju udruživanje oko zajedničkih ciljeva. Oblici civilnog

Page 295: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

295 

 

društvenog organizovanja poput porodice i susedstva, crkvenihodbora, pevačkih ili sportskih društava, hrišćanskih sindikata dajupunoću i smisao životu nasuprot relaciji između apstraktne, nakonzumerizamorijentisaneindividuei(udaljenih)državnihaparata(Đurković,2007:77).

Ključniprinciphrišćanskesocijalnedoktrinekoji jeušao iutemeljne principe i načela EU je svakako princip subsidijarnosti.Vertikalnorazumevanjeismisaosubsidijarnostijesadržanoustavudasredstvaiingerencijeodlučivanjatrebaspustitinaonaj(niži)nivoorganizovanja gde on može dati najbolje rezultate. Dopunjujuće,horizontalnorazumevanjeuključujeprincipdapredstavnicivlastiuodlučivanjeuključenasvimnivoimasveoneasocijacije,udruženjaiuglednikekojimogudoprinetiiznalaženjunajboljihrešenja.

Bez sumnje najuticajnija partija ove orijentacije Hrišćansko‐demokratska unija Nemačke (CDU), u svom programu „Sloboda ibezbednost“iz2007.godine,polazećiodhrišćanskeslikesveta,kaotrisvojetemeljnevrednostiističeslobodu,solidarnostipravičnost.

Sloboda se u praksi ostvaruje putem lične i zajedničkeodgovornosti.Solidarnimoramopresvegabitipremaonimljudimakoji još ne mogu, više ne mogu ili trajno ne mogu sami stvoritiosnove za slobodan život. Solidarnost zahteva subsidijarnost kojapodrazumeva odgovorno (samo)angažovanje građana. Pritom,pravičnost zahtevada jačidajuvećidoprinosdržavnoj zajedniciodslabijih(KAS,2009:11–14).

KaosvojeosnovneprioriteteunovommilenijumuCDUističejaku porodicu i humano društvo, „društvo znanja“ i permanentnoobrazovanje i razvoj kulture za sve, sredinu u kojoj vredi živeti,aktivne građane i jaku državu i, nasuprot konzervativizmu novedesnice,obnovusocijalno‐tržišneprivredeuglobalizovanomsvetu.

Čini se da upravo u renesansi ideje o globalizovanojsocijalno‐tržišnoj ekonomiji, treba tražiti jedan od ključnih razlogaizbornihuspeha„light“konzervativizma,nakonizbijanjaplanetarnekrize.

Page 296: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

296 

 

Konzervativci danas: Program i izborne poruke Evropske narodne partije na izborima 2014.godine

Za učešće na izborima za Evropski parlament 2014.godine,Evropska narodna partija usvojila je Manifest23 i Akcioniprogram24 2014‐2019. Ovi izborni dokumenti oslanjaju se navažećupartijskuplatformu,iizlažupredlogeiprogramsakojimEPPizlazinaevropskuizbornuutakmicu.Obavezeiprivrženosti,zakojeće se zalagati Evropska narodna partija, projektovane u Manifestusu:

1. Euro jepouzdanavalutakojaosiguravapolitičkustabilnost idoprinosikonkurentnostiEUnameđunarodnomnivou.

2. Reforma finansijskih tržišta, takodasvebankeuEUpoštujuista pravila, i globalno, bolji regulatorni okvir za finansijskatržišta.

3. Podrška Evropskoj uniji u kojoj se veća pitanja rešavajuzajednički a manja ostavljaju sposobnosti i odgovornostipojedinačnihzemalja.

4. Verau izgradnjusveotvorenije,odgovornije idemokratskijeEvrope.

5. Stvaranje uslova koji favorizuju mala i srednja preduzeća,porodične firme, početnike i preduzetnike, uključujućifinansiranje istraživanja i razvoja, privatne investicije idostupnijezajmove.

6. Ulaganje u obrazovanje, istraživanje i tehnologiju, koje ćedovesti do inovacija, novih ideja i kompetitivne ekonomije,ukorenjeneuznanjuinovimdigitalnimuslugama.

7. Postizanjebalansaizmeđuprincipaslobodeisolidarnosti.8. Stvaranje energetskog tržišta EU i investiranje u

niskokarbonsketehnologije.

                                                                 

23 EPP Manifesto 2014 dostupno na: www.dublin2014.epp.eu/wp‐

content/uploads/2014/03/EPP‐Manifesto‐final.pdf  

24 EPP Action Programme 2014‐2019, dostupno na: 

 www.dublin2014.epp.eu/wp‐content/uploads/2014/03/Action‐programme‐with‐cover‐EN.pdf  

Page 297: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

297 

 

9. Sloboda kretanja je apsolutno pravo koje koristi ljudima,biznisu i ekonomiji, pravo na rad građana EU mora bitiomogućenouzemljiiinostranstvu.

10. ZahtevzavećomsaradnjomdržavaEUugraničnojkontroli, isolidarnostsazemljamasanajvećimprilivommigranata.

11. Borbaprotivterorizmaiorganizovanogkriminala.12. Ojačavanje prava građana na privatnost i zaštitu ličnih

podataka.13. Promocija mira i stabilnosti u globalizovanom svetu kroz

pojačanje evropskih spoljnih, bezbednosnih i odbrambenihkapaciteta.

14. OprezanpristuppoliticiproširenjaEU,razumnoproširenjeuzočuvanje identiteta i uzimanje u obzir kapaciteta EU zaintegraciju.

15. Rad na stvaranju prosperitetnog, demokratskog i stabilnogneposrednogsusedstvaEU.

16. Izgradnja transatlantskog partnerstva, sklapanje trgovinskihsporazuma sa SAD koji će štititi visoke standarde i identitetEvropskeunije.

17. Evropska narodna partija želi efikasnu razvojnu politiku,odgovornu, usmerenu na smanjenje siromaštva, utemeljenunaprincipimasocijalnotržišneprivrede.

EVOLUCIJASOCIJALISTIČKEDOKTRINE

Na osnovu više od dva veka duge istorije socijalističkihpokreta i doktrina čitavu socijalističku tradiciju bismo, krajnjeuslovno, mogli podeliti, polazeći od načina i sredstava društvenogpreobražaja kao ključnog kriterija, na revolucionarni ireformatorski socijalizam. Čitavom socijalističkom pokretuzajedničko je nastojanje da se do društvene jednakosti dođeposredstvompolitičkogorganizovanja,emancipacijeijednakosti.Tosocijalistepočetnorazlikujeodanarhistakojiupitanjedovodesamuopravdanost posebnog političkog organizovanja, uključiv ikratkoročnoitransformacionorevolucionarnoorganizovanje ivlastkoji su, kao i svaka vlast za anarhiste samo oblik novogpodjarmljivanja.

Spor, ikasniji rascepunutarsocijalista inastajeupravookotoga kako i kojim institucionalnim aranžmanom ostvariti

Page 298: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

298 

 

socijalističkipreobražaj.Socijaldemokratijaseopredelilazareformeunutar liberalne predstavničke demokratije, dok je komunizam,oslonjen na Marksovu tezu o nespojivosti demokratije i liberalnedržave, zagovarao koncept „odumiranja države“, odnosno ukidanjapredstavničke i uvođenja neposredne demokratije u obličjudiktatureproleterijata.

Revizionističko krilo se u godinama krize pred prvi svetskirat svevišeudaljavalood istorijskogmaterijalizma iklasneborbe irevolucije kao ključnih vrednosti nasleđa ortodoksnog marksizma(Pavićević‐Vukašinović,2006:162–164).

Prethodno, moglo bi se čak tvrditi da je socijaldemokratijakaopokretirođenaunutarkrizeirevolucionarnihpotresasredinom19. veka. Pred pretnjom političke radikalizacije proleterijata ifrontalnogklasnogsukobakonzervativnipolitičaripoputDizraelijauEngleskojiliBizmarkauNemačkojpokazalisuumećeispremnostdaza integraciju radništva u poredak plate cenu proširenja biračkogprava, priznanja prava na političko i sindikalno organizovanje iuvođenjaelementarnihoblikasocijalnogosiguranja.Time jeujednounutar socijalističkog pokreta otvorena i realna opcija korišćenjaparlamentarnih sredstava i reformi u cilju radikalnog društvenogpreobražaja.

Korišćenjeterminasocijaldemokrata,kojiseprviputpojaviou publikacijama lasalijanskog krila radničkog pokreta u Nemačkoj1869. godine, zapravo ima za cilj da dodavanjem prefiksa ’socijal’pokaže da je neophodno demokratiji dati širi socijalni smisao iutemeljenje(Pribićević,l993:1085).

U tom okviru, danas je, po mom sudu, na delu „peti talas“preispitivanjairevizijenademokratskojireformističkojlevici.

Prvitalasizdvadesetihgodina20.vekanastajenakonprvogsvetskog rata i raspada unutar do tada manje‐više jedinstvenogsocijalističkogpokretananjegovoreformističko,socijaldemokratskoi radikalno, komunističko krilo. U oslonu na radove Bernštajna,Bauera i Kauckog socijaldemokratija pravi kopernikanski obrat odradikalnedoreformističkepozicije.

Rascep zapravo nastaje na osnovu različitog stava premaboljševičkom „ruskom revolucionarnom eksperimentu“ iz 1917.godine.

Page 299: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

299 

 

Prethodno, Eduard Bernštajn još u delu „Evolutivnisocijalizam“ iz 1899. godine, ideju (nasilne) revolucije vidi kaorušenje, a revolucionarnu struju u radničkom pokretu kaokonspiratorsku, demagošku i terorističku. Bernštajn veruje umogućnost mirnog prelaza u socijalizam proširenjem programasocijalnepomoćiinacionalizacijomključnihindustrija(Tadić,1996:537).

Sukobu okriljumarksističke („naučno‐socijalističke“) strujeotvoriojeunutarsocijaldemokratijeputzauticajgrupaitendencija,poputetičkogsocijalizma,kojeakcenatstavljajunamoralnukritikukapitalizma.Socijalizamjemoralnosuperiornijiodkapitalizmajersebazira na sponama bratske ljubavi, empatije i saosećanja unutarzajednice jednakih. Najistaknutiji predstavnik hrišćanskogsocijalizma u Velikoj Britaniji Henri Toni, u delima sa indikativnimnaslovima „Pohlepno društvo“ i „Radikalna tradicija“ ističe da jeosnovnoograničenjekapitalizmaupravonedostatakmoralnihidealakojivodipohlepiiekspoataciji.

Socijalizam se ne bazira na objektivnim razvojnimzakonitostima (istorijskimaterijalizam) već na privlačnosti razvojakulturesocijalnekohezijeisolidarnosti.

Poratni okvir ponovo pedesetih godina, vodi novojrevizijiiusvajanjudoktrine„demokratskogsocijalizma“.Ključnikoncepti višestranačke parlamentarne demokratije, državeblagostanjai,posebno,mešoviteekonomije,pripremajuidefinitivniraskidsamarksističkomdoktrinom i revolucionarnimproleterskimmitom.

Ako dinamiku razvoja jednog političkog pokreta i njegovedoktrinerazmatramokrozpromenenanivouprimenjenihsredstavailii(finalnih)ciljeva,možemokonstatovatidaje,poštoseprethodnodvadesetih opredelila isključivo za korišćenje mirnih sredstavaborbe, socijaldemokratija do sredine 20. veka revidirala i svojeciljeve.

Bazičnih pet karakteristika socijaldemokratije u njenojklasičnoj„zlatnojfazi“demokratskogsocijalizmačine:

1. bezrezervno prihvatanje mirnih, evolutivnih promenaunutarliberalno‐demokratskogporetka;

Page 300: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

300 

 

2. prihvatanje (nevoljno) kapitalizma kao jedino mogućegproizvodnogobrascazakoji,dakle,nepostojikvalitativnodrugačijaalternativa;

3. kapitalizam se, ipak, smatra strukturalno manjkavim,moralnoinferiornimiodgovornimzasiromaštvoinejednakost;

4. deficite kapitalizma može redukovati svojimredistributivnim strategijama država koja igra ulogu čuvara javnoginteresai

5.nacionalnedržaveimajudovoljankapacitetzaregulisanjeekonomskihisocijalnihprocesa(Hejvud,2005:146).

Temeljnom programskom evolucijom socijaldemokratijeotvoren je prostor za dijalog i saradnju sa demohrišćanima i(socijal)liberalima i rezultirajući konsenzus oko kejnzijanskeekomomije multiplikovanja potražnje, podsticanja rasta izaposlenostiistvaranjadržaveblagostanja.

Treći talas, nastaje iz kriznog, recesionog miljea izosamdesetih godina prošlog veka, u kojem nastaje i aktuelna fazaneoliberalne,„turbo‐globalizacije“.Delimičan,tekpolovičanodgovordemokratske levice čini tematizovanje pitanja porodice, pluralnogidentiteta,religije,rodaiekologijeiekološkiodrživograzvoja.

Programski miks prisutan u dokumentima Socijalističkeinternacionale i vodećih socijaldemokratskih partija krajemosamdesetih čini eklektički spoj obnovljenih i reaktuelizovanihvrednosti socijaldemokratije sapitanjima ipristupimapreuzetim izarsenala „nove levice“ – ličnom autonomijom i samoostvarenjem,decentralizacijomiparticipativnomdemokratijom.

Iza paravana došlo je, međutim, do onoga što Lipset, saizvesnim pojednostavljivanjem, naziva „amerikanizacijom evropskelevice“.Polazećiodkorelacijeizmeđupromenausocijalnojstrukturi,presvegarastasrednjihslojevanaračuntradicionalnogradništva,iposledičnihpolitičkihpromenaLipsetkonstatujedaevropskalevicapočinje poput američkih liberala da u prvi plan ističe pitanjapostmaterijalističkih vrednosti zaštite životne sredine, jednakostižena i homoseksualaca, prava manjina i kulturnih sloboda (Lipset,2001:52–66).

Page 301: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

301 

 

TREĆI PUT–REVIZIJA ILI NAPUŠTANJESOCIJALDEMOKRATIJE

Krajem20.veka,nakonpadaBerlinskogzidairaspadareal‐socijalizma, unutar dominacije neokonzervatizma i nove desnicejavlja se doktrina „trećeg puta“, (Gidens) odnosno „nesocijalističkelevice“ (Bler). Prethodni, gotovo dvodecenijski „sušni“ periododsustva izvlasti (Britanija1979–1997,Nemačka1982–1998)vodidaljem razblaživanju koncepta države blagostanja, redukovanjujavnog sektora i slabljenju veze sa radništvom i sindikatima. ToniBler čak sindikatima upućuje poruku da se ne vezuju za stranke ibuduimuninapromeneuvladajućojstrukturi(Lipset,Republikabr.269).

SadelimičnimizuzetkomSkandinavaca,presvegaNorvežanai tradicionalnih „dirižista“ Francuza, socijaldemokratija (onaevropska)odreklase„istočnihgrehova“socijalizmaietatizmaisvojeambicijesvelana„socijalnoodgovorno“upravljanjekapitalizmom.

Osnovna obeležja „trećeg puta“ ili „radikalnog centra“ činesvođenje jednakosti na jednakost šansi i prilika, usvajanje idejekonkurentske,tržišnedržaveipartnerstvodržave,civilnogdruštvaitržišnog sektora u procesu investiranja u znanja i socijalni kapitalgrađanakojiisamimorajupreuzimatirizike.Upozadinijeliberalnareintepretacija komunitarizma koja pokušava da balansira prava iodgovornostiidovedeihuvezuuzajamnostiirecipročnosti.

Pređeniputuprotekle tridecenijeToniBlerodredio jekaokraj jednovekovne dominacije socijalističke levice. Entoni Gidens,intelektualniguru„trećegputa“konstatujeda,krajem20.veka,nema alternative za kapitalizam, da se radi samo o metodiupravljanja i regulisanja njegovih suprotnosti, odnosno da cilj,radikalnog aktivnog centra (kako on redefiniše socijaldemokratiju)možebitihumaniji,pravedniji iefikasnijikapitalizam(Gidens,1998:4–5;Gidens,2001:1–2).

Praktičnu evoluciju koju je matica zapadnoevropskihsocijaldemokratskihpartijazapočelakrajem20.veka,EndruHejvuddefiniše kroz sledeća pomeranja i parove razlika izmeđutradicionalne soicijaldemokratske pozicije iz sedamdesetih iideologije„trećegputa“:ideologija–pragmatizam;nacija–država–globalizacija; klasna politika – zajednica; mešovita – tržišnaekonomija; puna zaposlenost – mogućnost pune zaposlenosti;

Page 302: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

302 

 

jednakost ishoda– jednakostprilika;brigazaslabe–meritokratija;iskorenjivanjesiromaštva–socijalnauključenost;društvenaprava–prava i odgovornosti; socijalna zaštita – socijalna pomoć; državasocijalnih reformi – konkurentska država socijalnog investiranja(Hejvud,2005:158).

Posledično, socijaldemokratija izvršenim pragmatičnimkorakom u desno kao da više nema šta da realno ponudinajsiromašnijima koji postaju sve više lak plen levih i desnihekstremistaiverskihfundamentalista.

KRIZAI REMODELIRANJESOCIJALDEMOKRATIJE

Aktuelnakrizaidominantnouverenjedaonaotvaraproblemenadnacionalne regulative finansijskih tokova i zahteva globalneodgovorenapitanjaenergije,klimatskihpromena,kaoiborbeprotivkriminala, korupcije, terorizma i siromaštva i socijalne izolacijenužnim, čak urgentnim čini globalizovanje i redefinisanjesocijaldemokratskogmodelarazvoja.

Krizu karakteriše ekstremna neizvesnost i ambivalentnostmogućihishoda.Teoretičari,baroninaintelektualnojlevici,držedaaktuelna kriza nije tek uobičajena, ciklična krizna faza u razvojukapitalizma. Radi se o sistemskoj i strukturalnoj krizi modela„dezorganizovanogkapitalizma“,odnosnoosveužojmarginiunutarkoje je moguće na planetarnoj ravni, razrešiti protivrečja unutardvovalentnelogikekapitalizma.

Sjednestrane,profitsemožeostvaritiredukovanjeminputa– obaranjem udela energenata i sirovina, ekonomisanjem radom ikontrolom zarada, redukovanjem socijalnih i poreskih obaveza svedo granica održive minimalne socijalne kohezije. Na drugoj strani,motiv sticanja profita vodi imanentno logici horizontalnog ivertikalnog širenja kapital odnosa. Horizontalno, po širinikapitalizamtendiradaobuhvatiiuključiiposlednjezabitiibastionenekapitalističkogproizvodnogirazmenskogobrasca.Povertikali,onnastojidakapitalizujesvedublje iširezoneživota,primeraradidauđe u zonu javnih interesa i dobara i državnih funkcija i da ihkomercijalizuje. Preterana komercijalizacija obrazovanja unutar„lakih“, ili „ekonomija znanja“ gotovo je paradigmatičanprimer.Nadelu je i jedva prikrivena komercijalizacija naših frustracija, naše

Page 303: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

303 

 

privatnosti, pohlepe, osećaja dosade i usamljenosti, potrage zasrećomirazonodom.Kapitalizamse,kakotosjajnoanaliziraNaomiKlajn,nelibidazaradinaratovima,drogi,prirodnimkatastrofamailipodmetnutim požarima da bi se došlo do građevinskog zemljišta(Klein,2009).

Na drugoj strani, zahtevi za globalnom regulacijom,redukovanjem siromaštva i socijalne izolacije, odnosno socijalno iekološkiodrživimrazvojemponovojačaju.

U tom kontekstu i pojam demokratske levice traži svojeretematizovanje i reintepretacije. Globalnoj krizi treba konačnoponuditiiglobalniodgovor.

U tomokviru jedanodprioritetapredstavljasusret idijalogtradicionalne,političkeinove,levicečijipojavnioblicidatirajujošizšezdesetihgodinaprošlogvekaNovulevicučiniširokiirazuđenispektar različitih pokreta (feministički, anarhistički, ekološki,pacifistički, anti i/ili alterglobalistički) i sam u brojnim uzajamnimsporenjimaistrujamaačijiseopetidentitetuvelikojmerinegativnoodređuje zajedničkom kritikom političke (uglavnomsocijaldemokratske) levice što naravno dodatno otežava dijalog.Ipak,brojniautori,poputZagorkeGolubović,zalažusezaovajdijalogjer nova levica ima, neopterećena logikom borbe za vlast, velikepotencijale za produkovanje alternativnih modela razvojazasnovanih na povezivanju konstitucionalizma i socijalne države,obnavljajući ideje sindikalizma i dijaloške i participativnedemokratije(Golubović,2008:75).

Kadajeodijaloguunutarsamesocijaldemokratijereč,veomainspirativnom smatram onlajn raspravu The Good Society Debatekojasevodila2009.godinenainternetsajtučasopisaSocialEurope.U debati su brojni učesnici ukazali na nekoliko važnih tematskihpolja na koja se treba fokusirati poput nejednakosti, održivograzvoja, reforme kapitalizma, evropske i globalne scene, kao itradicionalnih pitanja uloge države, demokratije i unutrašnjegustrojstva partija. Autori poput Meri Kaldor i Zigmunta Baumanaposebno naglašavaju globalnu arenu delovanja socijaldemokratije.Bauman zapravo govori i ponovnom i to globalnom povezivanjumoći i politike što bi značilo i redukovanje i kontrolu moćimultinacionalnih kompanija i finansijskih centara megamoći, kao iizvestan povratak moći u okvire nacionalnih država koje bi je

Page 304: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

304 

 

praktikovalekrozkoordinacijupolitikanaglobalnomnivou(http://www.social‐europe.eu/category‐debate).

IstinizavoljuisamGidens–intelektualnigurutrećegputa–prethodno je, 2003. godine u tekstu „Progresivna agenda“, izvršioizvesnu autokritiku zadržavajući, međutim, sve ključne odrednicedoktrine. Receptura za budućnost progresista (njegov sinonim zasocijaldemokrate) sadržala bi se u rekonbinovanju jake javne sferesanaprednomtržišnomekonomijom,pluralističkogsaistovremenoiinkluzivnim društvom i kosmopolitski prostranom svetuuokvirenomprincipimameđunarodnogprava.

Radi se praktično o renesansi (redukovane) države, još predruštvablagostanja,baruonomsmisluukomeKlausOfetvrdidajesvojevrsna tajna države blagostanja u tome da bi njeno ukidanjeimalorazorneposlediceposamkapitalizam.

Polazeći od podele na stara i nova sredstva i ciljeve,zasnovanenaklasifikacijipartijenatradicionalnu,modernizovanuiliberalizovanusocijaldemokratiju,možeseočekivati,dakle,strateškaopcijakareafirmacijinekihstarihciljevainovihsredstava,odnosnosintezi modernizovne i liberalizovane verzije socijaldemokratije.Liberalizovanupričuoinvestiranjuuhumanikapitalikonkurentskojdržavi treba harmonizovati sa reafirmacijom progresivnogoporezivanja, aktivnog tržišta rada i jednakih šansi za sve (Petrina,Henkes,Egle,2007:9).

Parafrazirajući Šeri Berman mogli bi reći da se radi o dveključnepoente.

Prvu čini uverenje da socijaldemokrate moraju zadržatisposobnost da balansiraju i uravnotežuju dinamičke i destruktivnepotencijale tržišta, odnosno posvećenost rastu i prosperitetu sabrigomda životne šanse ljudi ne bududo kraja prepuštenemilostitržišta.Drugučinipotrebadaseiznađe,presvegauidejisolidarnostii zajedništva, alternativa kako liberalnom principu (posesivnog)individualizma, tako i klasnoj borbi ortodoksnog marksizma.Socijaldemokrate danas, pomišljenju ove autorke,manevrišuizmeđu globofilije neoliberala i globofobije mnogih levičarazalažući se za rast kojimora biti nadgledan kako bi se redukovaletamnestraneglobalizacije(Berman,2000:66–71).

Sažeto rečeno, temeljnu odrednicu identiteta čini daklekombinovanje ekonomskog razloga efikasnosti, socijalnog razloga

Page 305: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

305 

 

svrhovitosti (rast slobode i blagostanja) i etičkog razlogapravednosti.

SOCIJALDEMOKRATSKAALTERNATIVA: SOCIJALISTI NAIZBORIMAZAEP2014.GODINE 

NaizborezaEPmaja2014.godinesocijalisti(PES)25sunakonusvajanja fundamentalnog programa, izašli takođe sa Izbornimmanifestom26. Saglasno recesionom, kriznom kontekstutradicionalanpolitički zahtev socijaldemokratije,pa i leviceucelini,daglavniciljekonomije trebadabudestvaranjepune ikvalitetne zaposlenosti i prosperiteta, stavljen je u kontekstravnomernogiodrživograzvoja,sobziromnatodasamokvalitetniposlovi garantuju ekonomsku sigurnost, dobrobit radnika danas igeneracijakojedolaze.

ZbogtogaPEStražidaprimat imajugrađani idruštvonadpolitikom, politika nad ekonomijom, a realna ekonomija nadfinansijskim kapitalizmom. Da bi se ovo ostvarilo potrebne sulegitimne demokratske institucije kao protivteža snazi tržišta.Naglašavajući da se bori za evropsku socijalnu tržišnuekonomiju, PES se suprotstavlja sve većoj društvenojraslojenosti,zahtevajućidagrađanimorajubitizainteresovanestrane (stakeholders) u ekonomiji umesto što su potčinjeniinteresumanjine vlasnika deonica. Zainteresovane strane su ijavni sektor, socijalnopreduzetništvo,mali ivelikibiznis,kojimorajujednakobitiohrabrenizaaktivnuulogunatržištu.

Podrškazadrugamaisvimdrugimmodelimapreduzetništvaističesekao važna poluga za ostvarenje socijalne tržišne ekonomije, poredtransparentnih pravila tržišne utakmice, kontrole korišćenja javnihresursa, bolje zaštite potrošača i krajnjih korisnika proizvoda iusluga. Kako bi se bolje rasporedila moć između, zainteresovanihstranapredlažesepolitikaohrabrivanjasaodlučivanjaiparticipacijeradnika. Finansijsko tržište mora da se učini odgovornim prema

                                                                 

25 Group of the Party of European Socialists in the Committee of the Regions EU:  www.pes.cor.europa.eu/PES_GROUP/Pages/Home.aspx    26 Toward a new Europe – PES Manifesto usvojen je na kongresu u Rimu 1. marta 2014. godine i dostupan je na: www.pes.cor.europa.eu/NEWS/Pages/Towards‐a‐New‐Europe‐The‐Manifesto‐of‐the‐Party‐of‐European‐Socialists.aspx 

Page 306: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

306 

 

ljudima, društvima i izabranim predstavnicima. PES podržavaFinancial Transaction Tax (FTT), kao oruđe kojim se „kroti“finansijskikapitalizam, a suprotstavlja se raznimoblicimaporeskihrajeva,poreskimprevaramaiutajama.

Naglašavajući da je prosperitet rezultat ekonomskog razvoja kojikombinuje održivi razvoj i socijalni napredak svih, u Programu sekaobazičniciljevinavodepunazaposlenost,kvalitetnaradnamesta,sigurnost, visoki životni standard i društvena kohezija, očuvanjeprirodnihresursa iunapređenježivotnesredine. Jednomrečju,PESse zalaže za uvođenje novih mehanizama za merenje ekonomskeuspešnosti, kako bi kvalitativni indikatori dopunili GDP kaoindikator.

PES ističe potrebu za novom razvojnom strategijom u Evropi,predlažući da nova evropska industrijska agenda27 podstakneregionalnu specijalizaciju i komparativne prednosti u industriji.Umestoborbezaštonižecene,evropskiproizvodiiuslugetrebadanude najviši kvalitet, zasnovan na inovacijama. Zato evropskibudžet trebadabude investitorunoveposlove, rast ibudućuindustriju.

Izričito protiv postojeće velike koncentracije profita, bogatstva imoći, akumilirane u rukama malog broja ljudi, PES traži noviekvilibrijum između vrednosti rada i vrednosti kapitala.Naravno, ovo zahteva snažne institucije tržišta rada i odredbe osocijalnoj zaštiti koje će biti automatski stabilizatori. U fiskalnojpolitici, teret se sa rada mora prebaciti na kapital, uz korišćenjeporeskih olakšica kao podsticaj za zapošljavanje, obrazovanje,istraživanje i razvoj. Fiskalna konkurencija koja vodi društvenomdampingumorabitiokončana(PESFundamentalProgramme,2013,str.3‐6,prema:Vučković,2013:53‐55).

U drugom delu, Novi društveni dogovor za Evropu, velikapažnja posvećuje se rodnoj ravnopravnosti, stavljajući u sržpolitike za socijalnu pravdu borbu za kontinuiranu emancipacijusvake žene i svakog muškarca, bez obzira na njihove godine,seksualnu orijentaciju, etničku pripadnost ili društveno poreklo,

                                                                 

27 Dokument A European Industrial Policy for growth and employment? PES je usvojio u 

Sofiji  22.  juna  2013.  godine  i  dostupan  je  na: 

http://d3n8a8pro7vhmx.cloudfront.net/partyofeuropeansocialists/pages/112/attachments/origina

l/1390298434/ pescouncil2013resolutionindustrialpolicy_adopted_sofia_en.pdf?1390298434. 

Page 307: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

307 

 

religijskouverenje, invaliditet, rodni identitet ilimentalnuodnosnofizičkusposobnost.

Osnažiti svakog člana društva kroz zaposlenost, kvalitetnoobrazovanje, zdravlje, pristup kulturi i održiv život, uzodlučnost da se obezbedi ekonomska sigurnost i zaštita odživotnih rizika28, ističe se kao ključni zahtev socijaldemokratije uEvropidanas.Odlučnismodasačuvamo,reformišemoiojačamodržave blagostanja29. Pod reformisanjem država blagostanjapodrazumeva se podsticanje autonomije u životu nasuprotzavisnosti,aliistovremenoiprevazilaženjepodelaizmeđuinsajderaiautsajdera na tržištima rada. PES smatra da se mora osiguratipravnopriznanjeradaukući,domaćinstvu,štojeključnozadruštvakoja stare i za tržište rada koje se suočava sa strukturnimpromenama. Pristup besplatnom i kvalitetnom obrazovanju jeugaoni kamen pravednog društva, a novi Društveni dogovormora da garantuje jednakemogućnosti za učenje i napredaksvakojženiimuškarcutokomnjihovogživota.

U delu posvećenom politici zapošljavanja, PES ističe daSocijalnaunijamorabitiprimenjenauzEkonomskuunijukakobiseprevazišle nejednakosti, obezbedio društveni napredak i puna ikvalitetnazaposlenost30,Konkretizujućiovajstav,PESpredlažedaokosnicu socijalne unije treba da sačinjava Pakt o socijalnomprogresu. Paktom treba da se predvide obavezujući ciljevidruštvenog progresa na polju zapošljavanja, inovacije i društvenekohezijekojićebitidogovoreniodstranezemaljačlanica,Evropskeunije i socijalnih partnera. Takođe, predlaže se uvođenje novogEvropskog Programa za zapošljavanje i društvene investicije,konkretizacijavećpokrenuteakcijeGarancijazamlade31(YouthGuarantee)kojaimazaciljefikasnijezapošljavanjemladihiinsistirasenavećoj ulozi socijalnihpartnerakakonanivouUnije, tako i nanacionalnomnivou.PESupozorava i naveć široko rasprostranjenupojavustresakaoposledice rada, smatrajućida sepreopterećenostna poslu, izolacija, i druge slične pojave moraju tretirati kaodruštveni, a ne samo pojedinačni problemi. Usklađenost između

                                                                 

28 PES Fundamental Programme, str. 7  29 Ibid, str. 7 30 Ibid, str. 8 31 Detaljnije na internet prezentaciji: www.youth‐guarantee.eu 

Page 308: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

308 

 

privatnog i profesionalnog života mora biti utkana i u radnozakonodavstvoiureformedržaveblagostanja.

Štosezaradatiče,PESsezalažezautvrđivanjeminimalnihzaradananivou svake države članice. Bonusi, kao deo zarade upravljačkogkadra u privredi, moraju biti pod povećanom kontrolom. Jednakaplata za isti posao, tradicionalni zahtev socijaldemokrata, potvrđenje i u Programu, kao princip i sredstvo za stvarnu emancipaciju ijednakostženaimuškaraca.

Udeluposvećenomjavnimdobrimaijavnimslužbama,polazećiodtogadajenjihovvisokkvalitetkarakteristikadržaveblagostanja,PESističedauslugeodopšteginteresamorajubitisačuvaneodprofitomvođeneutakmice.

Najzad,trećistubProgramajesolidarnaUnija.PESsezalažeza smanjenje razlika unutar EU jer to jedino može da ojača njenkapacitet da deluje u svetu. Solidarnost se izgrađuje na osnovuodgovornosti jednih prema drugima, između muškaraca i žena,zajednicaigeneracija.Onajeujedinjenjeokozajedničkogcilja.Dabise izgradila solidarnaUnija,očuvanjedemokratije i vladavineprava jeprviuslov,uzsankcionisanje i jačanjemehanizamazaborbu protiv nacionalizma, antidemokratske propagande,diskriminacije,ksenofobijeihomofobije.Paralelanprocesjestesocijalna integracija, kroz inkluzivno obrazovanje, pristupzapošljavanju i radnimmestima, stanovanje, socijalni službe iživotuzajednici.Uodnosunaimigrante,nasuprotpristupudrugihpolitičkih opcija koje u prvi plan stavljaju sigurnosne pretnje odpovećanog broja migranata, PES polazi od neotuđivih ljudskihprava32.

                                                                 

32 Ibid, str 11. 

Page 309: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

309 

 

KRAJILI EVOLUCIJAIDEOLOGIJA?

Naosnovuprethodnihrazmatranjamoglobisezaključitidasuuosnovievolucijeključnihkoncepataivrednosti,poredsopsvenograzvojaiostvarenihmeđuuticajavelikihideološkihtradicija,upravoradikalno izmenjeni socijalni i politički konteksti, koji onda traže isvoju političku i ideološku (re)intepretaciju. Tu vrstu prekretnicamogu činiti veliki politički prelomi poput revolucuje u Francuskoj1789. godine, ali i procesi poput (post) industrijske revolucije irazultirajućih promena u socijalnom strukturiranju koji za efekatimajuinovukonstelacijuinteresa.Promenjenadruštvenastvarnosti perspektiva koju donosi proces globalizacije predstavlja takođeparadigmatičan primer izazova koji izmenjeni kotekst postavlja ,recimo pred razumevanje uloge i funkcija (nacionalne) države ilitumačenjaidejaporetka,tradicijeilijednakostiisocijalnepravde.Neretko, dekonponovanje osnovnih klasa i društvenog grupisanja irezultirajuće približavanje političkih i ideoloških sistema vodistvaranju "preklapajućeg političkog konsenzusa " (Rols). Tako je,sredinom prošlog veka, uspostavljen visok stepen saglasnosti,primera radi, oko kenzijanske ekonomske politike i razvijenihsocijalnih funkcija " države blagostanja" između socijal‐ liberala,socijaldemokrataihrišćanskihdemokrata.

Krizne tendencije nakon energetske krize iz 70‐tih godina20.veka i zaoštrena ekonomska konkurencija vodile su, povratnojačanjuradikalnihstrujanapolitičko‐ideološkojdesnici‐dominacijineoliberalizma iprodorunovedesnice, što jerazvrgnulopostignutipolitičkiiideološkikonsenzus.

Izmenjene okolnosti vode i otvaranju novih pitanja poputrodne ravnopravnosti ili socijalno i ekološki održivog razvoja kojeartikulišu feministički i ekološki pokret. Suprostavljanjedominantnom neoliberalnom modelu globalizacije, odnosnonegativni efekti i dimenzije globalizacije za odgovor imaju staranjealterglobalističkogkao"pokretapokreta"koji,uzbrojneunutrašnjerazlike traga za alternativnim modelom "globalizacije sa ljudskimlikom".

U aktuelnom, globalizovanom ekonomskom, socijalnom ipolitičko‐kulturnom kontestu koji odlikuje, pored ostalog iurušavanje real‐socijalizma i kraj bipolarne podele sveta, u analizi

Page 310: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

310 

 

odnosaizmeđudruštvenestvarnostiinjenihideološkihintepretacijamogućesudvevrsteodgovora.

Jedantipodgovoranudetezeokrajuidelogijailinjihovojprevaziđenosti. Drugi, teza o iscrpljenosti, starih,konvencionalnih i pojavi novih, alternativnih idelogija ipokreta.

Još jesredinomprošlogvekaameričkisociologDanijelBeludelu sa indikativnim naslovom Kraj idelogije formulisao tezu oiscrpljenostipolitičkihideologijainastankustanjaukomeje ,baruzapadnim demokratskim društvima ekonomija porazila politiku.Političke partije se u kompetitivnom političkom polju takmiče uuskommanevarskomprostoruzadobijanjapodrškezaobezbeđenjeprivrednograzvojairastamaterijalnogblagostanja.

Nakon pada berlinskog zida i nestanka bipolarne podele svetaFransisFukojamaje,1989.godine,izašaosajošradikalnijomtezomo kraju istorije,kaoefektukonačnepobede liberalnedemokratijenadkonkurirajućimpolitičkimiideološkimprojektima.

Na drugoj strani, postmodernistički diskurs i pristupformulišetezuoprevaziđenosti idelogija ,odnosno"velikihpričailimetanarativa".Nastajuće"postmodernostanje" (Liotar)karakterišepodeljenost, pluralizam i fragmentacija društva i rezultirajućaindividualizacija i konflikt identiteta.Konvencionalne političkeideologijeseodbacuju kaobeznačajneiprevaziđenepričekojesu ,eventualno uspešno intepretirale procese modernizacije. Upostmodernom svetu pretenzija na formulisanje apsolutnih iuniverzalnih istina i vrednosti mora da se odbaci kao arogantnaprevara(Hejvud,2004:128).

Druguvrstuodgovorapredstavljatezaonastajanju,iliboljerečeno renesansialternativnihpolitičkih i ideološkihpristupapoput ekologizma, feminizma ili pak kulturnog, pre svega verskogfundamentalizma, kao (neadekvatnog) odgovora na osećajugroženosti tradicionalnih vrednosti zbog širenja dominantnogkonzumerističkogmodelarazvojaimultikulturalizma.

Page 311: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

311 

 

ZELENAPOLITIKA–UTICAJI I TENDENCIJE

Ekologizam ili zelena politika je politička doktrina čijubazičnukarakteristiku čini zamena antropocentričnebiocentičnom,odnosnoekocentričnompozicijom.Ekocentričnapozicijainsistiranatezi da čovek nije (osioni) gospodar prirode već deo nje, kao i nastavu da socijalno i ekološki održiv razvoj bazira na održanju ekoravnotežeiočuvanjuneobnovljivihizvoraenergijeibogastvabiljnihi životinjskih vrsta. Kritika neobuzdanog konzumerizma irezultirajućih fenomena poput zagađenja, kiselih kiša, uništavanjaozonskogomotačaiglobalnogzagrevanjaistvaranjaefektastaklenebašteilipotencijalnorazornihefekataupotrebenuklearnieenergijeiakcedenata u nuklearnim elektranama stvorili su prvo ekološkepokrete,aondai,sedamdesetihgodinaprošlogveka,iprveekološke‐"zelenestranke".

Zelene posebno karakteriše postmaterijalistička orijentacija –zalaganje za socijalno i ekološki održiv razvoj i stav da razvojne,ekonomske ciljeve treba postići održanjem ekološke stabilnosti iravnoteže, uvećanjem socijalne i ekonomske jednakosti ipodsticanjem razvoja i samoorganizovanja lokalnih i regionalnihzajednica.

Po Dereku Valu (uticajnom britanskom zelenom aktivisti),četiristubakojidefinišuzelenupolitiku33su:

1. ekologija,

2. socijalnapravda,

3. grasrootdemokratijai4. nenasilje

Drugu bitnu klasifikaciju je doneo Zeleni komitetkorespodencije, 1984‐te godine, u čijoj proširenoj klasifikaciji udodatnihšeststubovazelenepolitikespadaju:

1.decentralizacija,

                                                                 

33 Wall, Derek (2010). The No‐Nonsense Guide to Green Politics. Oxford: New 

Internationalist Publications, str 12‐13 

Page 312: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

312 

 

2.lokalnaekonomija(zasnovananazajednici),

3.postpatrijarhalnevrednosti,

4.poštovanjeraznolikosti,

5.globalnaodgovornosti

6.fokusnabudućnost

Povelja evropskih Zelenih i njihov politički program ZelenabudućnostzaEvropu, iz2006. godine, kaovodećeprincipe ističu:ekološku, ekonomsku i socijalnu odgovornost, slobodu krozsamoostvarenje i pravo na sopstveni izbor i životni projekat;proširivanjepravdenasocijalnupravduitoglobalnupravduirodnugeneracijsku jednakost, kao i principe nenasilja, održivog razvoja ipravanarazličitost(Nadić,2007:101)

Sledbenici zelene politike, kako sebe nazivaju Zeleni, delemnogoidejasaekološkimpokretom,konzervativističkimpokretom,pokretomzaokolinu,kaoifeminističkimimirovnimpokretom.

Posledično, pored zagovaranja demokratije i rešavanjaekoloških problema, zelena politika se brine i za problemegrađanskihsloboda,socijalnepravdeinenasilja.

Sa socijal‐liberalnom pozicijom zeleni dele idejuodgovornogdruštvaidržavekojaćepomoćilicimakojanemogudaopstanubeznjenepomoćikroz razne socijaneprojekte,penzionog,zdravstvenog, i invalidskog osiguranja. Ta pomoć ostvaruje se u„društvu blagostanja“ u kome država uzima kao svoju obavezu daispravi socijalne nepravde i probleme koje tržište pod dejstvom„nevidljiveruke“možedanapravi.

Grassroot demokratija je tendencija stvaranja političkogprocesa gde se moć odlučivanja prebacuje, na najniže nivoeorganizacije države, pod uslovom da oni mogu i imaju uslova daobavljajudelatnosti iovlašćenjakoja imseprenose(drugimrečimaradiseoprincipusubsidijarnosti).

Moglo bi se zaključiti da je, bar posredno kroz preuzimanjepojedinihelemenataekološkeparadigme,zelenapolitikauticalainakonvencionalneideologijeinastanak,poredeko‐fundamentalizmaieko‐realizma,ieko‐socijalizmailipakeko‐konzervativizma

Page 313: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

313 

 

Primeraradi,poredpredominantogoblikazelenepolitkekojisenalazinalevojstranipolitičkogspektrapostojei,istinaumanjemobimu, fuzije ideologije desnice sa zelenom ideologijom. Iz takvefuzije proizilaze i stranke/ stranačke frakcije koje reprezentujustanovištaekokapitalizmaizelenogkonzervativizma.

Zeleni konzervativizam je spoj desne konzervativneideologije sa zelenom politikom. Pored borbe za očuvanje životnesredine, u operativna politička pitanja se ubacuju i problemiimigracije,abortusaieutanazije.Međutim,eko‐konzervativcisedržedaljeodgejilezbejskihpravaiimajudrugačijipoglednafeminizam.Ta udaljenost od borbe za prava rodne jednakosti se objašnjavaupravouticajemkonzervativneideologije. Ekokapitalizam jevažni princip zelene politike, koji je karakterističan za desnoorijentisane stranke.Osnovnopolazišteekokapitalizama jeda jedakapital postoji u prirodi kao prirodni kapital. Tako ispada da suprirodne usluge osnovni servis privrede i da se prevelikomeksploatacijom prirodnog kapitala uništava, a ne stvara vrednost.Zato se zagovornici ekokapitalizma zalažu da se prevelikaeksploatacija u tom pogledu ne sme nagrađivati i pomagatisubvencijamaodstranedržave.Višeodbilokojedrugevrstezelenepolitike, eko‐kapitalizam zahteva reformu i upotrebu eko‐prijateljskih biznis modela i ekonomskih politika. To običnouključujesvepolitikezaštiteživotnesredinesanamerompozitivnogekonomskogpovratnogefekta.

Regionalistiiautonomisti:SlobodnaEvropskaAlijansa–EuropeanFreeAlliance(EFA)

Zelenimaje, jula1999.godine,pristupilaSlobodnaevropskaalijansa tako da se novoformirana politička grupa sa svojimpartijama članicama snažno bori i za demokratiju i pravo nasamoopredelenje„nacijairegionabezdržavnogstatusa“uEvropi.

Briselskomdeklaracijomiz2000.godineEFAjekodifikovalasvojepolitičkeprinicpe.EFAstojiiza„…Evropeslobodnihljudi,kojase bazira na principima supsidijarnosti, koja veruje u solidarnostljudi jednih sa drugima, i sa savim ljudima sveta“34.EFAvidi sebekao alijansu ljudi bez država, koji idu ka nezavisnoti,autonomiji,zalažusezapravozasamoopredeljenjeiboreseza

                                                                 

34 preuzeto sa : http://www.e-f-a.org/efaactive.php?id=12, 20. 12. 2010.

Page 314: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

314 

 

očuvanje i zaštitu domaćih i istorijskih jezika. EFA je takođeprotivdalje centralizacijeEvrope, i želi danapraviEvropuRegionatakoštoćezagovaratiprimenjivanjeprincipasupsidijarnostiuEU.

Feminizam otvara i "senzibilizuje " prostor društvenih i političkihanalizazaproblemrodnenejednakostiipotrebuemancipaciježena.Za razliku od ranijih feminističkih struja , kao više korektivnih idopunskih pristupa koji ostaju u obzorju osnovnih ideološkihblokova, i bave se reformom javne sfere i ostvarenjem jednakihpravazažene(liberalnifeminizam)ilipaknaglašavajukaoosnovnuvezuizmeđupotčinjenostiženaikapitalističkognačinaproizvodnje(socijalistički feminizam),radikalni feminizampolazioduverenjadaje rodna razlika i nejednakost žena osnovna i političkinajrelevantnija društvena podela. Rodnu poziciju i perspektivu ,odnosno rodnu jednakost, kao politički isplativ cilj preuzele supragmatično ( naravno u prilagođenoj i razblaženoj varijanti ) sverelevantnekonvencionalnepolitičketradicije.

Verski fundamentalizam. Renesansa različitih oblika verskogfundamentalizmakrajemprošlogvekamože se tumačiti,pre svega,kao odgovor i negativna reakcija na širenje amoralne moderne isekularizovanekultureirezultirajućukrizutemeljnihtradicionalnihvrednosti,odnosnokaoizrazkrizelaičkihidentiteta.

Od drugih konzervativnih tendencija verski fundamentalizam serazlikuje time što , i u svojoj hrišćanskoj i, posebno, islamskojvarijanti,politiku,aliisvevidoveličnogidruštvenogživota,vidikaoizvedene iz "objavljenih istina " odnosne verske doktrine (Hejvud,2004:125).

Kriza prethodnih, usvojenih kolektivnih identiteta i neuspeh, uzdelimičan izuzetak (konzervativnog) nacionalizma, sekularnih "svetovnih religija" da zadovolje ljudsku težnju za večitim,nepromenljivimistinamaunesigurnom,konfuznomipromenljivomsvetu su u osnovni motiv i pokretač povratka verskogfundamentalizma na javnu i političku scenu. Uz ovu zajedničkideljenu karakteristiku, islamski fundamentalizam temelji i naantizapadnjaštvu i suprostavljanju duhu materijalizma i širenjatolerancije.

Poslednjedecenijeprošlogipočetakovogvekadonelisu,presvegakroz nestanak bipolarnog sveta i proces "turbo globalizacije " i doneravnoteža,krizaivojnihintervencijaiterorističkihnapada.

Page 315: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

315 

 

Multikulturalizam. Specifičan izraz ovih konlikata i promena ,ojačan efektima planetarne ekonomske krize nakon 2007.godine ,predstavlja sukob verskog fundamentalizma, ali i konzervativnognacionalizma sa konceptom i praksommultikulturalizma.Multikulturalizam bazira na prihvatanjuraznolikosti političkih zajednica zasnovanoj na jezičkim, etničkim irasnimrazlikama.No,onoštoposebnokarakterišemultikulturalisteje uverenje da različite (manjinske) grupe imaju, umestomehanizama dobrovoljne asimilacije i integracije, pravo napoštovanjeipriznanjeiočuvanjesvojihkulturnihspecifičnosti.

Za multikulturalizam nacionalne i kulturne razlike obogaćujudruštvenu zajedicu i predstavljaju, kroz očuvanje posebnihidentiteta,prednostiakopriznajudasuovadruštvaizloženavećemriziku od konflikata i traže složeniji političko‐ institucionalniaranžman nego što je to slučaj sa nacionalno "monolitnim"državama..

Multikulturalizam je, pokazalo se, praktično nespojiv sa etničkim,konzervativnimnacionalizmomkoji,posebnouuslovimaekonomskerecesije, uspostavlja prepreke i kvote za useljavanje i praktičnoinsistira na tome da manjinske zajednice prihvate vrednosti, stilživotaibudulojalnevećinskojzajednici.

Izvesna napetost postoji i izmedju liberalne pozicije imultikulturalizma, jer liberalidajuprednost ličnom identitetu,dokje multikulturalizam ipak specifičan oblik , etničkog, kulturnog ilirasnogkolektivizmaikolektivnogidentiteta.

Sve je to dovelo do uspona ne samo radikalne desnice , nego i dostavapolitičaranespornodemokratskeorijentacije, poputnemačkekancelarkeAngeleMerkel,dajemultikulturalizampraktičnomrtav.

Izvansvakogdelenjapolitičkihetiketamoglibizakčljučitidarealnomultukulturizam otežava bilo kakvu formulu opšte solidarnosti,opšte mobilizacione platforme, kao i stvaranje zajedničkog’civilizacijskogprojektabudućnosti.’

Poslednji talas nasilja izazvan reakcijama na karikature saprorokovimlikomdramatičnootvarajupitanje :Kakose, suočitisaanti‐modernim, anti‐emancipatorkim obeležjima radikalnihislamista,adase time istovremeno ne podhranjuju islamofobičnetendencijeudruštvu,kaoidaseneistovremenonepodrijeslobodaizražavanja,alinislobodareligijskihuverenja?

Page 316: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

316 

 

Uspon evroskeptičara i evrofoba. Dugo održavanje recesije naevropskom tlu, mnogobrojni socijalni protesti u „rubnim“ EUčlanicama pogođenim krizom i merama štednje (poput Grčke iŠpanije), ili provale nasilja i međuetničkih i rasnih sukoba uzemljamaimigracije(poputVelikeBritanije)ufokuspažnjemedijaianalitičara su postavili rast uticaja populističke i ekstremne i, popravilu, evrofobične desnice. Pri tome, nacional‐populističkepartijeuvelikombrojučlanicaEU,poredglasačapartijadesnogcentrasvevišepostajuprivlačneizadosadašnjeglasačeleviceilevogcentra.UNorveškoj,kojaniječlanicaEU,aliukojojevropskevrednostinisunikadbileupitne,desnaProgresivnapartijajeosvojilatrećemestonaparlamentarnimizborima.Istovremeno,uAustriji jeSlobodarskastrankaosvojila22%glasova, štočinida jezajednosa4%populisteŠtronaha,jednačetvrtinabiračaglasalazalakarešenja,povratakstarihvremenaiantievropskidiskurs.ZlatnazorauGrčkojjetakođedobropoznatiprimer(Vučković,2013:54).

Ipak, pošto se radi o mnogoljudnim, razvijenim zemljamacentraEU, najvećupretnju čineNezavisnapartijaVelikaBritanija35(UKIP)NajdželaFaredža i francuskiNacionalni front36 (FN)MarineLe Pen. Nacionalni front, recimo, u Francuskoj očigledno sveuspešnijepreuzimadeobiračakakooddesnogcentra,takoiodlevogcentra – Socijalističke partije. Slična, manje ili više tektonskapomeranja na političkoj sceni odvijaju se i u mnogim drugimevropskimdržavama.

Unutar grupacija populističke desnice postoje brojnemeđusobnerazlike,čakiuzajamniantagonizmikojisuuvelikojmerirezultat specifičnih nacionalnih arena i suprostavljenih

                                                                 

35 UK Independance Party: www.ukip.org/index  36 Front National: www.frontnational.com  22 Evropska ujedinjena  levica / Nordijska zelena  levica (GUE/ NGL)  je politička grupacija  levice  u  EP,  a  sama  grupa  je  sačinjena  od  političkih  partija socijalističke  i  komunističke orijentacije. Na  izborima  za  EP  2014.  godine ova grupacija  je osvojila 45 poslaničkih mesta  ili 5,99% glasova od ukupnog broja izašlih birača. Ovo  je  tek nešto bolji rezultat od rezultata koje  je ova politička grupacija  ostvarila  na  izborima  2009.godine,  kada  je  osvojila  35  poslaničkih mesta ili 4,8% glasova.  

 

Page 317: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

317 

 

nacionalizama, različitih viđenja „ključnog protivnika“ i, naravnorazličitog stepenapolitičkog radikalizma.Radikalnudesnicupritomodlikuju,poredbrigezasudbinusvojenacije/naroda/etnicitetaijavno etiketiranje „unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja“(imigranti,nacionalneiverskemanjine‐muslimani,Romi,LGBTpopulacija kao unutrašnji neprijatelji, dok je islam najopasnijaspoljašnja pretnja) i zahtev za povratak na vrednosti evropske(hrišćanskeizapadne)civilizacije.

Moguće jezgro njihovog potencijalnog zajedništva unutarevroskeptičnih formacija u EP, odnosno okupljanja unutar„nezavisnih“ čini, pored zalaganja za interese „malog, domaćegčoveka“iotporširenjudiktataevropskebirokratije.

POVRATAK(RADIKALNE)LEVICE?

U znatnoj manjoj meri nego populistička i ksenofobičnadesnica,kriznikontekstinezadovoljstvobiračavladajućimpartijamapolitičkogmainstreama sa desnog i levog centra, iskoristila je zajačanje svoje pozicije i radikalna i populistička levica okupljena uokviru Evropske ujedinjene levice / Nordijske zelene levica(GUE/NGL).22

Posebno je ta pozicija ojačana na krizom pogođenom juguEvopekrozpobeduSirizenaizborimauGrčkoj2014.godine,kaoikroz jačanje Podemosa u Španiji. No, i u zemaljama centra poputNemačke i Francuske uticaj patija antikapitalističke levice nijezanemarljiv.

SYRIZA je na izbore izašla sa Programom u 40 tačaka.Program SYRIZA‐e obuhvata: reviziju javnog duga, ponovnepregovore o kamatama i suspenziju isplate dok se ne stvoreekonomski uslovi; povećanje poreza na prihode za visoke prihode;većeoporezivanjevelikihkompanija;uvođenjeposebnogporezanaluksuzna dobra; ukidanje finansijskih privilegija Grčke pravoslavnecrkve i brodogradilišne industrije; drastično smanjenje vojnihtroškova; borbu protiv seljenja kapitala u inostranstvo;nacionalizaciju bivših javnih preduzeća od strateškog značaja(željeznice, aerotransport, itd.); jednake plate zamuškarce i žene;besplatan doručak i ručak za školsku djecu; povećanje minimalneplate, pomoći za nezaposlene i socijalne zaštite; besplatnu

Page 318: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

318 

 

zdravstvenuzaštituzaodređenekategorijestanovništva;dvostrukoizdašnijebudžetskofinansiranjejavnogzdravstva;ukidanjeplaćanjazdravstvenih usluga; nacionalizaciju privatnih bolnica; istupanje izNATOpaktaizatvaranjestranihbazauGrčkoj.

SYRIZA je tokom nekoliko godina zagovarala idejunacionalizacije banaka. Međutim, tokom izborne kampanje, suzagovarali javnu kontrolu bankarskog sektora i njegovudokapitalizacijusredstvimaizjavnihfondova.Timebi,istina,državastekla kontrolu nad bankama, jer bi njima upravljala od državepostavljenalica.

Koalicija je izašla sa idejom da se otplata duga zamrzne naperiod od tri godine, kako bi se obezbedila sredstva za javneinvesticije i oporavak ekonomije. Ona odbacuje memorandum„trojke“ (EU, MMF i Evropska centralna banka), koji predstavljaosnovmjera„štednje“kojesudosadsprovođene.

Umestoraširenemantreodaseradioekonomskinerealnompopulizmu i neokomunizmu, program SYRIZA‐e je pre umeren,neokejnzijanski program.Unjemu , naprimer, nemani idejeda seproblem nezaposlenosti reši skraćenjem radnog vremena iuvođenjem35‐časovneradnenedelje.Njimeseželeotklonitinajgorestraneneoliberalnogkapitalizmaprevazićikriza.

Na drugoj strani, u programu zaista ima mera kojeočigledno znače, prebacivanje tereta krize na vladajuću klasu,odnosnoograničavanjekapitalizma,krozpredloženenacionalizacijeiakonacionalizacija,samaposebi,nijesocijalističkamera.

SYRIZAsesuočavasastaromdilemompokreta ipartijakoji zagovaraju radikalne promene, a nađu se na vlasti uinternoj i eksternoj situaciji i okruženju koji ne omogućujurevolucionarnepromene.

ToznačidanisusviglasačiSYRIZAimalinaumusprovođenjesocijalističkog programa radikalnih društvenih promena u ovomtrenutku.Verovatnojedajenajvećideobiračaglasaozaovepartijezatoštojepoverovaodaonemoguizvestizemljuiztrenutnekrize.

DieLinke(Levica)jeuNemačkojosnovana2007.godinekaorezultatujedinjenjaLevepartije/PDSistrankeRadisocijalnapravda‐izbornaalternativa(WASG).

Page 319: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

319 

 

Leva partija/PDS nastala je od Partije socijalističkogjedinstva Nemačke (SED) koja je, u skladu sa svojim temeljnimkonsenzusomraskidasastaljinizmom,1990.godinepromenilaimeuPartijademokratskogsocijalizma(PDS).2005.PDS jeusvojilanovoime‐Lijevapartija/PDS.

Nadrugojstrani,okidačikatalizatorpojavljivanjaWASG‐au2004. bila je neoliberalna politika koju je provodila Vlada SPD‐a iZelenih nakon 2002:godine sa Šrederovom “Agendom 2010” ‐napadom na postojeće instrumente politike zapošljavanja isocijalnog osiguranja. Sa ovom politikom SPD je u pitanje doveosvoje principe i mnogi socijaldemokrati više za njega nisu mogliglasati. Tako je i nastala izborna alternativa koja se ujedinila sainicijativommetalskogsindikatanazvanom“Radisocijalnapravda”.

Die Linke je partija na koju je snažno uticao kako kolapsdržavno socijalističkog DDR‐a, tako i trijumf neoliberalizma u(Zapadnoj)Neemačkoj.

DieLinkejezapravolevapluralističnapartijačijijeglavniciljpromeniti socijalne i političke odnose moći. Ona kombinuje levesocijaldemokratske pristupe državi blagostanja sa kritikomkapitalizma,uzkorišćenjeparlamentarnepolitikeiprocedura.

***

Nemajući nameru da na ovommestu ulazim u obuhvatnijuanalizu razloga zbog kojih jačaju populističke političke opcije, presvegaonedesne,ponudićusamodve,činimiseplauzibilne,hipoteze.

Presvegasmatramvažnimdaistraživačkinalazi,kaoisamiizbornirezultati,demantujuraširenistereotipdasuekonomskakrizai porast populizma i ekstremne desnice neposredno uzrokovani.Primeraradi,AustrijaiNorveškaimajuprosperitetneekonomije,zarazliku od, recimo, Grčke i Italije, pa je opet i u njima došlo doprodora desnog populističkog i ksenofobnog radikalizma. S drugestrane, u Portugaliji, Španiji i Irskoj, gde ekonomska kriza,nezaposlenostisiromaštvoostavljajudubokeposledice,populističkipokretiipartijenisuuporastu(Vučković,2013:54).

Page 320: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

320 

 

Očito da je desni populizam problem pre svega zemalja imigracijeiksenofobije koja se širi među krizom pogođenim i socijalnodeklasiranimdomaćimstanovništvom.

Ovu tezu, bar na posredan način, potvrđuju i analize kojepokazuju da izborni dobici i nova podrška partijama evrofobičneradikalne i ekstremne desnice dolazi očekivano od razočaranihglasačapartijasadesnogcentra,aliibivšihglasačasocijaldemokrataidrugihformacijasalevogcentra37.

Svojevrsna je ironija da se, recimo, politički programNacionalnog fronta u Francuskoj, bar delimično oslanja i nanajprobojnije argumente branilaca radnih prava, socijalnihdostignuća i narodne suverenosti: odbacivanje politika ekonomskestrogostikojenamećeTrojka (MMF,Evropskakomisija iEvropskacentralna banka), izlazak iz evra i protekcionizam – u potpunojopoziciji sa liberalnom ekonomskom i finansijskommondijalizacijom.

Čini se onda logičnim da su, primera radi, UKIP u VelikojBritanijiuvelikojmeripodržalipripadnicidomicilnogprekarijata–stariji, beli, niskokvalifikovani i nekvalifikovani radnici, bezformalnog obrazovanja, ekonomski i kulturnomarginalizovani, kojižive u provinciji i čiji su poslovi, i inače nestabilni i nesigurni,ugroženiimigracijom,automatizacijomiautsorsovanjem.

                                                                 

37  Lavina evrofobije nije, dakle, politički operativna ali je upućeniizazov postao izuzetno politički značajan. Posebno na nivoupojedinačnihzemalja,presvih,BritanijeiFrancuske(27%UKIP,FN25%), gde su ove partije, istina, tek na „protestnim idrugorazrednim” evropskim izborima, postale prve političkesnage.Dasezaistauvelikojmeriradioglasanjuizprotestaposrednopotvrđuju i nalazi istraživanja vršenih u Nemačkoj po kojimadvotrećinska većina svih birača drugih stranaka glasa iz uverenja,doktoizjavljujetektrećinapristalicapartijeAlternativazaNemačku.To znači da preko 60 procenata birača ove desne evroskeptičnestranke kao glavni motiv za odluku za koga će glasati navode„razočaranje“ u neku drugu partiju. Indikativno je i da se samopartija levice (Die Linke) sa 41 procentompribližava tom visokomstepenurazočaranja.

 

Page 321: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

321 

 

LITERATURA

Aćimović, Ljubivoje (1987) Nauka o međunarodnim odnosima,Naučnaknjiga,Beograd

AnnanK.“TwoConceptsofSovereignty”,TheEconomist,September18.1999.

Anderson, Benedikt, (1998) Nacija: zamišljena zajednica, Plato,Beograd

AndrašVigvari,BožidarRaičević,ZvonkoBrnjas,(2003),Osnoviteorijedržavnogbudžetaifinansijskiposlovisamouprava,EPUS,Beograd

Antonić,Slobodan(2002)PolitičkisistemieliteuSrbijipreiposle5.oktobra,Novasrpskapolitičkamisao,1‐2,Beograd

Antonić,S,Pavlović,D.(2007)KonsolidacijademokratskihustanovauSrbijiposle2000‐te,Službeniglasnik,Beograd

Babić, Jovan i Bojanić, Petar, Humanitarna vojna intervencija,Službeniglasnik,Beograd2008.

Basara, Mihajlo, “Poreklo i problemi modernog terorizma”,Vojnodelo,tomLVI,br.4,2004.

Baracca, Angelo (2013), Galerija užasa na novim horizontima rata,Noviplamen,18/19,Zagreb

Battomore, Tomme (1987) Politička sociologija, Kulturni radnik,Zagreb

Beetham, David, 1999 Democracy and Human Rights, Cambridge,PolityPress

Beissinger,Mark.2007.„Structureandexampleinmodularpoliticalphenomena: The diffusion of Bulldozer/Rose/Orange/Tuliprevolutions“Journalofdemocracy5(2),

Beissinger, Mark. 2009. „Debating the Colour revolutions:Aninterrelatedwave“Journalofdemocracy20(1)

Bek,Ulrih(2001):Štajeglobalizacija?,Vizura,Zagreb

Beyme, Klaus,2002, Transformacija političkih stranaka, Fakultetpolitičkihznanosti,Zagreb

Page 322: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

322 

 

Bibo, Ištvan (1989) Tragizam malih naroda u Evropi, Republika,Beograd

Boulding, Keneth (1963) Conflict and Defence, A General Theory,HarperTorchbooks,NewYork

Bodrijar, Žan, Duh Terorizma,Nova srpska političkamisao, vol 14,br.1‐2,Beograd,2007.

Bull, Hedly, The Anarhical Society – A Study of Order in WorldPolitics,Macmillan,London,1995.

Bunce,ValerieJ.,andSharonL.Wolchik.2006.FavorableconditionsandelectoralrevolutionsinJournalofDemocracy(Oct2006)17:4

Branković,Srbobran(2003),DistribucijamoćiupostmiloševićevskojSrbiji,Istraživanja,Mediagalup,Beograd

Carothers,Thomas,„TheEndoftheTransitionParadigm“,JournalofDemocracy,Volume13,Number1,January2002,p.5‐21.

Castells, M. (ur.), (2004). The Network Society ‐ A Cross‐culturalPerspective,EdwardElgarPublishingLimited,Cheltenham

Castells,M.,(2010).ThePowerofIdentity,BlackwellPublishingLtd.,Oxford

Cirn,Mihael,2003,Upravljanjesaonestranenacionalnedržave,FilipVišnjić,Beogad

Cohen,Jean(1987)Strategijailiidentitet–noveteorijskeparadigmeisavremenidruštvenipokreti,u:Obnovautopijskihenergija(ur.VukašinPavlović)IICSSOSrbije,Beograd

Chomsky, N., The New Military Humanism: Lessons from Kosovo,Monroe,ME:CommonCouragePress,1999.

Clausewitz,V.Carl,Onwar,publishedbzN.Trubner,London,1873.

Crossette,Barbara,“U.N.ChiefWantsFasterActiontoHaltCivilWarsandKillings”in:TheNewYorkTimes,September21,1999.

Čomski,Noam(2008):Hegemonijailiopstanak,Rubikon,NoviSad

Čomski,Noam,Profitiznadljudi;Neoliberalizamiglobalniporedak,Svetovi,NoviSad,1999

Page 323: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

323 

 

Conway Janet, Civil resistance and the „diversity of tactics“ in theanti‐globalizationmovement:problemsofviolence,andsolidarityinactivistpolitics,OsgoodeHallLawJournal,2003

Coser,Lewis(1956)TheFunctionsofSocialConflict,GlencoeIll,TheFree Press Dahrendorf, Ralf (1959) Class and Class Conflict inIndustrialSociety,Routledge,London

Dahrendorf, Ralf, 1990 Reflections on the Revolution in Europe,RandomHouse,NewYork

Dal,Robert(1994)Dilemepluralističkedemokratije,BIGZ,Beograd

Deegan‐KrauseKevin (2006) ElectedAffinities, StanfordUniversityPress,Stanford

DellaPorta,Donatella,SocialMovements,PoliticalViolence,andtheState,Cambridge:UniversityPress,1995

DanishInstituiteofInternationalAffairs,HumanitarianIntervention–LegalandPoliticalAspects,Copenhagen,1999.

Defense Monitor, January 2002., Center for defense information,Washington,DC,http://www.cdi.org/dm/2002/dm1‐02.pdf

Drašković,Draško,Savremeniratovi,Obod,Cetinje,1999.

Deutch, Karle (1967)Management of Chance and Conflict (eds. M.Tomas;W.Benings)RoudMcNailly,Chicago

Deutch, Morton (1996) Subjektivni momenti u razrešavanjukonflikata: psihološki, društveni i kulturni uticaji, u: Socijalnikonflikti: karakteristike i način rešavanja, Grupa Most‐Centar zaantiratnuakciju,Beograd

Diamond, Larry, (1994), TowardDemocraticConsolidation, JournalofDemocracy,Volume5,Number3

Dimitrijević,Vojin(1992)Ruskababuška,Republika,Beograd

Đinđić,u:Paunović2007:

Douverger,Maurice(1966)Uvodupolitiku,Savremenaadministracija,Beograd

Eš,TimotiGarton(2001)Poslednjarevolucija,Beograd,«Novasrpskapolitičkamisao»,br.1

Page 324: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

324 

 

Fairbanks,CharlesH.Georgia’sroserevolutionJournalofdemocracy15(2):110‐124.

Finnemore, Martha, Paradoxes in humanitarianintervention,Prepared for Symposium on Norms and Ethics ofHumanitarian Intervention, University of California,Irvine,2000,www.cgpacs.uci.edu/research/working_papers/martha_finnemore_humanitarian_intervention.pdf;

Friedman,M.,AMonetaryandFiscalFrameworkforEconomicStability.TheAmerican

EconomicReviewVolumeXXXVIII245‐263,old,1948.

Fukujama, Frensis, Kraj istorije i posednji čovek, CID, Podgorica,2002.

Gleditsch, Nils Petter, et. al., Armed Conflict 1946‐2001: A NewDataset,2002.,JournalofPeachResearch39(September).

Gallagher, Tom, Michael Laver, and Peter Mair (1995)RepresentativeGovernmentinModernEurope.NewYork:McGraw‐Hill

Gidens,Entoni(2005):Sociologija,Ekonomskifakultet,Beograd

Gidens,Entoni,(2003),Sociologija,Beograd,Ekonomskifakultet

Gidens,Entoni(2009),Evropauglobalnomdobu,Klio,Beograd

Gidens,Entoni(2005)Odbeglisvet,Stuboviculture,Beograd

Goati,Vladimir(1978)Oglediizpolitičkesociologije,Ideja,Beograd

Goati, Vladimir (1993) Konflikt (društveni), u: Enciklopedijapolitičkekulture,Savremenaadministracija,Beograd

Golubović, Zagorka (1995) Tradicionalizam i autoritarizam kaoprepreke za razvoj civilnog društva,u: Potisnuto civilno društvo(ed.V.Pavlović),Beograd,Eko‐centar

Golubović, Zagorka (2007): Demokratija i globalizacija/Svođenjeračuna,Službeniglasnik,Beograd

Golubović,Zagorka,2003,Izazovidemokratijeusavremenomsvetu,Braničevo,Požarevac

Golubović,Zagorka (1988) Kriza identiteta jugoslovenskog društva,FilipVišnjić,Beograd

Page 325: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

325 

 

Habermas, Jirgen (1982) Problemi legitimacije u kasnomkapitalizmu,Naprijed,Zagreb

Habermas, Jirgen (2002) Postnacionalna konstelacija, Beograd:Otkrovenje

Habermas, Jirgen ,Građanska neposušnost – test za demokratskudržavu,Gledišta,Beograd,10‐12/1989

Habermas, Jirgen, (2002), Postnacionalna konstelacija, Otkrovenje ,Beograd

Habermas,Jirgen(1989), Građanska neposlušnost ‐ test zademokratskupravnudržavu,Gledišta10‐12/1989

Hatan, Gidens, (2003), Na ivici – živeti sa globalnim kapitalizmom,Plato,Beograd

Hauard,Mark (2008), Slabost civilnog društva u postkomunističkojEvropi,Građanskeinicijative,Beograd

Hejvud,Endru,(2004),Politika,Clio,Beograd

Held,Davide(1990)Modelidemokracije,Školskaknjiga,Zagreb

Held, Dejvid (1997): Demokratija i globalni poredak, Filip Višnjić,Beograd

Hantington, Semjuel, Sukob civilizacija i preoblikovanje svetskogporetka,CID,Podgorica,2000;

InternationalDevelopmentResearcheCenter,“TheResponsibilitytoProtect”, in: Report The International Commission on InterventionandStateSovereignty(ICISS),Ottawa,Canada,2001.

IzveštajotranzicijiuSrbijiiCrnojGori,(2003)G17Institut,Beograd,SlužbenilistSCG

Janjić,Dušan(1993)Nacija–štajeto,Beograd,Radničkaštampa

Jovanović, Slobodan (1990) Formalna sociologija, u: Primeripolitičkesociologije,BIGZ,Beograd

Juris, J. S., (2005). The NewDigitalMedia and Activist Networkingwithin Anti‐Corporate Globalization Movements, Annals of theAmericanAcademyofPoliticalandSocialScience,Vol.597,CulturalProductioninaDigitalAge,SagePublications,Inc.,189‐208

Page 326: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

326 

 

Kaldor,Meri (2001),Novi i stari ratovi, organizovano nasilje uglobalizovanojeri,Beogradskikrug,Beograd

Kaneti,Elias(1985)Masaimoć,Školskaknjiga,Zagreb

Kegli, Vitkof, (2004) , Svetska politika : trend i transformacija ,Centar za studije Jugoistočne Evrope, FPN,Diplomatska akademija,Beograd

Kin,Džon,(2003)Civilnodruštvo,FilipVišnjić,Beograd

Kitshelt, Herbert (1992) »The Formation of Party Sistems in EastCentralEurope«,PoliticsandSociety,20

Kitshelt,Herbert(1995)»TheFormationofPartyCleavagesinPost‐CommunistDemocraties«,PartyPolitics,1‐4

Klajn Naomi, Doktrina šoka; Uspon kapitalizma katastrofe, VBZZagreb,2008

KlajnNaomi,NoLogo,SamizdatB92,2000

Komšić,Jovan;Pantić,Dragomir;Slavujević,Zoran(2003)“OsnovnelinijepartijskihpodelaimogućipravcipolitičkogpregrupisavanjauSrbiji”,FriedrichEbertStiftung,Institutdruštvenihnauka,Beograd

Kovačević,Živorad(2004)Međunarodnopregovaranje,FilipVišnjić,Beograd

Kozer, Luis, Funkcije društvenih sukoba, Meditteran Publishing,NoviSad,2007.

Kurmon, Bartelemi i Ribnikar, Darko, Asimetrični ratovi – sukobijuče i danas, terorizam i novepretnje,Novinsko – izdavački centar“VOJSKA”,Beograd,2003.

Kuzio, Taras. 2005. „The opposition’s road to success“ Journal ofDemocracy,16(12):

Kuzio,Taras.2007.„Comparativeperpectivesonthefourthwaveofdemocracy“ in Reclaming Democracy:Civil society and electoralchangeinCentralandEasternEurope217‐235TheGermanMarchallFundoftheUnitedStates

Lajphart, Arent, (2003)., Modeli demokratija, Službeni list SCG,Beograd–CITPodgorica

Page 327: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

327 

 

Lazić, M, Cvejić,S. (2004) Promene društvene strukture u Srbiji:Slučaj blokirane post‐socijalističke transformacije, u: Društvenatransformacijaistrategijadruštvenihgrupa,ISI,FF,Beograd

Lazić,Mladen(ur)(1994),Razaranjedruštva,FilipVišnjić,Beograd

Lazić,Mladen(ur)(2000),Račjihod,FilipVišnjić,Beograd

Lazin, Smiljan (1987) Regulisana stvarnost, Partizanska knjiga,Beograd

Lenjin,VladimirIlič(1950)Dečijabolestlevičarstvaukomunizmu,u:Izabranadela,Kultura,Beograd

Lievrouw, L. A., (2011). Alternative and Activist NewMedia, PolityPress,Cambridge

Lievrouw, L. A., (2011). Alternative and Activist NewMedia, PolityPress,Cambridge

Linc, Huan – Stepan, Alfred (1998) Demokratska tranzicija ikonsolidacija,FilipVišnjić,Beograd

Lipset,Sejmur(1969)Političkičovek,Rad,Beograd

Lipset,SeymorM.andSteinRokkan(1967)PartySystemandVoterAlignments,Cross‐NationalPerspectives,edSeymourM.LipsetandSteinRokkan,NewYork:TheFreePress

Mander,J,Goldsmit,E,(2003),Globalizacija,CLIO,Beograd

Mellucci,Alberto(1987)Novidruštvenipokreti–teorijskipristup,u:Obnova utopijskih energija (ur. Vukašin Pavlović), IIC Srbije,Beograd

Migdal, Joel, 1988, Strong Societies andWeak States: State‐SocietyRelationandStateCapabilitiesinThirdWorld,Princeton,PrincetonUniversityPress

Miletić,Andreja,„Rat“,uEnciklopedijapolitičkekulture,Savremenaadministracija,Beograd1993.

Minić, Jelica i Dereta, Milenko.2007. „Izlaz 2000: An exit todemocracy in Serbia“ in Reclaming Democracy:Civil society andelectoralchangeinCentralandEasternEurope:53‐79,TheGermanMarchallFundoftheUnitedStates

Page 328: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

328 

 

Mitchell,C.R.(1996)Psihološkedimenzijekonflikata,u:Socijalnikonflikti:karakteristikeinačinrešavanja,GrupaMost–Centarzaantiratnuakciju

Molnar, Aleksandar, (2002) Rasprava o demokratskoj ustavnojdržavi, 4 – Građanska neposlušnost, Samizdat B927 Edicijareč,Beograd

Moore, Christopher (1996) Kako se odvija medijacija, u: Socijalnikonflikti; Karakteristike i način rešavanja, GrupaMost – Centar zaantiratnuakciju

Naj, Džozef (2006), Kako razumeti međunarodne odnose ,Stubovikulture,Beograd

Ofe,Klaus(1999)Modernostidržava,Beograd,FilipVišnjić

Offe, Claus (1984) Contradictions of theWelfare State,Hutchinson,London

Pauel, Binguam (1982) Conterporary Democracies, CambridgeUniversityPress,Cambridge

Pavlović Vukašin, (2003) Društveni pokreti i promene , SlužbeniGlasnik,Beograd

Pavlović, Vukašin (2011) Protest „Okupirajmo Volstrit” , Političkiživot,3‐2011

Pavlović, Vukašin, 2003, Demokratija i društvene promene, Čigojaštampa,Beograd

Pavlović, Vukašin, 2004, Civilno društvo i demokratija, Čigojaštampa,Beograd

Pečujlić Miroslav, Globalizacija, dva lika sveta, Gutenbergovagalaksija,2005

Podunavac , Milan (1998), Princip građanstva i po0redak politike,FPN,Beograd

PopadićAco, Šta jenovounovoj levici; Probuditi san‐Razgovori oleviciuSrbiji,FriedrichEbertStiftung,Beograd,2009

Popović. S, Milivojević, A. Đinović, S. (2007) Nenasilna borba u 50tačaka,Samizdat,B92,Beograd,2007

Page 329: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

329 

 

Povelja Ujedinjenih nacija i Statut Međunarodnog suda pravde,Udruženje zaUjedinjenenacije Srbije, štampanou okviruprojekta:BeogradskimeđunarodnimodelUN–BIMUN,Beograd,2008.

Poulantzas,Nikos(1981),Političkavlastidruštveneklase,Komunist,Beograd

Pruitt, Dean (1996) Izbor strategija u pregovaranju, u: Socijalnikonflikti: Karakteristike inačinrešavanja,GrupaMost–Centarzaantiratnuakciju,Beograd

Pruitt, Dean, Rubin Jeffry (1996) Rešavanje problema, u: Socijalnikonflikti: Karakteristike i način rešavanja, GrupaMost – Centar zaantiratnuakciju,Beograd

Pruitt,Dean,RubinJeffry,KimHeeSung(1996)Taktikenadmetanja,u:Socijalnikonflikti:Karakteristike inačinrešavanja,GrupaMost–Centarzaantiratnuakciju,Beograd

Przewarsky, Adam (2004) Democracy and economic development,in:PoliticalScienceandthePoliticalInterests,OhioStateUniversity,Press,Columbus

Ramsbotham Oliver and Woodhouse Tom, HumanitarianIntervenction in Contemporary Conflict: A Reconceptualization,PolityPress,London,1996.

Report of the International Commission on Intervention and StateSovereignty, op. cit., p. 32, Internet ‐ (pristup 23.03.2012) –www.iciss.ca/pdf/commission‐report.pdf

Rešavanjekonflikata(2004)Cesid,Beograd

Rols, Džon (1998) , Teorija pravde, Službeni list, CID, Beograd ‐Podgorica

Ruso,Žan‐Žak,Društveniugovor;Oporekluiosnovimanejednakostimeđu ljudima; Rasprava o naukama i umetnostima, Filip Višnjić,Beograd,2011.

Samardžić,Slobodan(1996)Prinudnazajednicaidemokratija,Beograd,AkademijaNuova

Seybolt, Taylor B., Humanitarian military intervention: Theconditions for success and failure,OxfordUniversity Press,Oxford,UK, SIPRI, Stockholm,

Page 330: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

330 

 

2008.http://books.google.com/books?id=m101lcF2GqsC&printsec=frontcover#v=onepage&q=&f=false;

Sivard, Ruth Leger,WorldMilitary and social Expenditures, 1996.,WashingtonD.C.:WorldPriorites.

Šarp,Džin,(2002)Oddiktaturedodemokratije,Građanskeinicijative,Beograd

Simmel,Georg(1964)ConflictandTheWebofGroup–Affiliations,ThePress,NewYork‐London

Skocpol,Teda (1979)StatesandSocialRevolutions:AComparativeAnalysis of France, Russia and China, Cambridge University Press,Cambridge

Smit,Antoni(1998)Nacionalniidentitet,»XXvek«,Beograd

Stanovčić,Vojislav(1993)Revolucija,u:Enciklopedijapolitičkekulture,Savremenaadministracija,Beograd

Starr Amory, Global revolt: A guide to the movements againstglobalization,ZedBooks,London,2005

Smiljanić, Zorana, 2003. „Plan B: Korišćenje sekundarnih metodaprotestadabiseumanjilarepresija“urednikLiamMahuni,Centarzažrtvetorture,NewTacticsinHumanRightsProject

Stiglic,Džozef(2004):Protivrečnostiglobalizacije,SBM‐x,Beograd

Stojiljković, Zoran (1998) Rečnik demokratije, Beograd: Građanskeinicijative

Sztompka, Piotr, The Intangibles and Imponderables of theTransition toDemocracy, Studies inComparativeCommunism,Vol.24,No.3,September1991

ŠolteJanArt,Globalizacija:kritičkiuvod,CID,2006

Tadić,Ljubomir(1988)Naukaopolitici,Rad,Beograd

Tili,Čarls(1997)Suočavanjesadruštvenompromenom,FilipVišnjić,Beograd

Tili, Čarls (2004) Evropske revolucije 1492‐1992, Filip Višnjić,Beograd

Tocqueville, Alexis (1966) L'ancienne regime et la revolution,Gallimard,Paris

Page 331: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

331 

 

Tomc,Gregor idr.(1998)Prilozizaslovenačkinacionalniprogram,»Književnenovine«,Beograd

Touraine, Alain (1987) Uvod u proučavanje društvenih pokreta, u:Obnova utopijskih energija (ur. Vukašin Pavlović) IIC SSO Srbije,Beograd

Tucker, Joshua A. 2007. „Enough!Electoral fraud, collective actionproblems and post‐communist coloured revolutions“ PerspectivesonPolitics,CambrigdeUniverssityPress

Turen, Alen, Sociologija društvenih pokreta, Radnička štamapa,Beograd,1983.

VanAelstP.,WalgraveS.,(2004).NewMedia,NewMovements?TheRole of the Internet in Shaping the ‘Anti‐globalization’ Movement,Cyberprotest,Routlege,London,

VanAelstP.,WalgraveS.,(2004).NewMedia,NewMovements?TheRole of the Internet in Shaping the ‘Anti‐globalization’ Movement,Cyberprotest,Routlege,London,87‐108

Van Dijk, J.A.G.M., (2006). The Network Society ‐ Social Aspects ofNewMedia,Sage,London

Van Dijk, J.A.G.M., (2006). The Network Society ‐ Social Aspects ofNewMedia,Sage,London

Banoli, G., (1997), Classifying Welfare States: a Two‐dimensionApproach,JournalofSocialPolicy,26(3),pp.351‐372,Cambridge.

Beetham, D., (1999), Democracy and Human Rights, Polity Press,Cambridge.

Beetham,D.,(2008),Parlamentidemokratijaudvadesetprvomveku–vodičzadobrupraksu,UNDPSrbija,Beograd.

Bek,U.,(2001),Rizičnodruštvo,FilipVišnjić,Beograd.

Beri,N., (2007),Uvodumodernupolitičkuteoriju,Službeniglasnik,Beograd.

Beyme, vonK., (2007),Suvremeni oblici predstavničkedemokracije,AnaliHrvatskog politološkog društva, Hrvatsko politikološko društvi,Zagreb,str.7‐26.

Beyme, von K., (2002), Transformacija političkih stranaka, FakultetpolitičkihznanostiSveučilištauZagrebu,Zagreb.

Page 332: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

332 

 

Brinkerhoff D. W. (ed.), Governance in Post‐Conflict Societies:Rebuildingfragilestates,Routledge,London.

Burdije, P., (1999), Signalna svetla, Zavod za udžbenike i nastavnasredstva,Beograd

Carothers, T., Kraj tranzicione paradigme, (2004), Šekelj, L. iTeokarević, J. (ur.), Tranzicija deceniju posle: pouke i perspektive,Institutzaevropskestudije,Beograd,str17‐33.

Cirn, M., (2003),Upravljanje sa one strane nacionalne države, FilipVišnjić,Beograd.

Country Reports, (2010), Nations in Transit, Freedom House,Washington D.C., <dostupno na:http://www.freedomhouse.org/report/nations‐transit/nations‐transit‐2010>,[pristupljeno02.02.2013]

Dakić,D.,Krastev,I.iSlej,B.,(2004),Zamkanefleksibilnosti,Beogradskifond za političku izuzetnost i UNDP Srbija, Beograd, <dostupno na:http://www.bfpe.org/BFPE_OLD/www.bfpe.org/files/Zamka%20nefleksibilnosti.pdf>,[pristupljeno02.02.2013]

Diamond, L., (1999), Developing Democracy, The Johns HopkinsUniversityPress,BaltimoreMD.

Dunleavy,P.andO'Leary,B.,(1987),TheoriesoftheState:ThePoliticsofLiberalDemocracy,TheMacmillanPress,London.

Dworkin, R., (1981), What is Equality? Part 2: Equality ofResources,PhilosophyandPublicAffairs, 10 (4), PrinctonUniversityPress,Princeton,NJ,pp.283‐345.

Đinđić.Zoran,(2007),Uloganevladinihorganizacijaudemokratskomdruštvu, Panunović, Ž. (ur.), Budućnost civilnog društva u Srbiji,MilenijuM‐Centarzarazvojgrađanskogdruštva,Niš.

Đurđević – Lukić, S., (2006), Povratak državi – jake versus slabedržave,Međunarodniproblem,58(1‐2),Beograd.

Enciklopedija političke kulture, (1993), Savremena administracija,Beograd.

Esping‐Andersen, G, (1990),TheThreeWorlds ofWelfare, RoutledgeandKeganPaul,London.

Esping‐Andersen, G., (1994),After theGoldenAge:TheFutureof the

Page 333: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

333 

 

Welfare State in the New Global Orden, Word Summit for SocialDevelopment,Geneva.

Evans,M.,(2013),Elitizam,Hej,K.,Lister,M.iMarš,D.,Država:Teorijeiproblemi,Zavodzaizdavanjeudžbenika,Beograd.

Faut,Z.,(2012),Ekonomijaisocijaldemokratija,3.dopunjenoizdanje,Beograd: Friedrich Ebert Stiftung, <dostupno na:http://www.fes.rs/pubs/2012/pdf/27.Socijaldemokratska citanka 2‐Ekonomijaisocijaldemokratija.pdf>,[pristupljeno25.01.2013].

Fukujama,F.,(2007),Građenjedržave,FilipVišnjić,Beograd.

Gallagher,M., Laver, M. and Mair, P., (1995), RepresentativeGovernmentinModernEurope,McGraw‐Hill,NewYorkNY.

Giddens, A., (1980), „Moć” u novijim radovima Talcotta Parsonsa,Marksizamusvetu,br.8.NIP„Komunist”,Beograd.

Gidens, E., (2003), Sociologija, Ekonomski fakultet Univerziteta uBeogradu,Beograd.

Gidens, E., (2001), Trećiput–obnova socijaldemokratije, Nakladno‐istraživačkizavod“Političkakultura”,Zagreb.

Grdešić,I.,(1995),Političkoodlučivanje,NIP“Alinea”,Zagreb.

Grdešić, I. (2006),Osnove analize javnih politika, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta uZagrebu,Zagreb.

Habermas, J., (1989), Građanska neposlušnost – Tekst zademokratsku pravnu državu, Gledišta, br. 10‐12/1989. str. 54‐68,Beograd.

Habermas, J., (1982), Problem legitimacije kasnog kapitalizma,Napred,Zagreb.

Habermas, J., (2002), Postnacionalna konstelacija, Otkrovenje,Beograd.

Hauard,M. M., (2008), Slabost civilnog društva u postkomunističkojEvropi,Građanskeinicijative,Beograd,<dostupnona:

www.gradjanske.org/admin/download/files/cms/attach?id=84>,[pristupljeno25.01.2013].

Hantington, S., (2004),Treći talasdemokratizacije–demokratizacijanakrajudvadesetogveka,Stubovikulture,Beograd.

Page 334: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

334 

 

Hayek,F.,(1988),Poredakslobode,GlobalBook,NoviSad.

Hej,K.,(2013),Maksizam,Hej,K.,Lister,M.iMarš,D.,Država:Teorijeiproblemi,Zavodzaizdavanjeudžbenika,Beograd.

Hejvud,E.,(2004),Politika,Clio,Beograd.

Hejvud,E.,(2005),Političkeideologije,Zavodzaudžbenikeinastavnasredstva,Beograd.

Held,D.,(1990),Modelidemokratije,Školskaknjiga,Zagreb.

Held,D.,(1997),Demokratijaiglobalniporedak,FilipVišnjić,Beograd.

Ili,D.,(2007),Kovanjedemokratije:IstorijaleviceuEvropi1850‐2000,Fabrikaknjiga,Beograd.

Jang,O,iKvin,L,ur,(2002),Pisanjedelotvornihpredlogazapraktičnupolitiku:VodičzasavetnikezapraktićnupolitikuuzemljamaSrednjeiIstočne Evrope, Beogradska otvorena škola, Beograd, <dostupnona:http://www.bos.rs/materijali/vodic.pdf>, [pristupljeno25.01.2013].

Jelinčić, J., i Đurović. S., ur.,Evropeizacija Srbije:Građanskodruštvo,(2011), Beograd: Fond za otvoreno društvo, <dostupno na:http://www.fosserbia.org/view_file.php?file_id=341>, [pristupljeno25.01.2013].Jelinčić, J., i Đurović. S., ur., Evropeizacija Srbije:Građansko društvo, (2011), Fond za otvoreno društvo, Beograd,<dostupno na: http://www.fosserbia.org/view_file.php?file_id=341>,[pristupljeno25.01.2013].

JointReport by the Commission and the Council on Social Inclusion,(2004), Council of the Euroepan Union, 7101/04, Brussels,<dostupnona:http://ec.europa.eu/employment_social/soc‐prot/soc‐incl/final_joint_inclusion_report_2003_en.pdf>, [pristupljeno25.01.2013].

JovanovićA. i VukotićV., (2004), Izveštajo tranzicijiuSrbiji iCrnojGori, G17 Institut i Institut za strateške studije i prognoze, G17Institut,Beograd.

KakostatinaputpolitizacijijavnihpreduzećauSrbiji,(2011),Centarza primenje evropske studije Fonda za otvoreno društvo, Beograd,<dostupno na: http://www.fosserbia.org/download/policy.pdf>,[pristupljeno25.01.2013].

Page 335: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

335 

 

Karklins, R., (2007), Sistem me je naterao: korupcija upostkomunističkimdruštvima,

Organizacijazaevropskubezbednostisaradnju,Beograd.

Katz,R.S., Mair, P. eds,(1994), How parties organize: Change andadaptation in party organizations in western democracies, SAGEPublications,London.

Katrougalos, G., (2006), The (Dim) Perspectives of the EuropeanCitizenship, New York University, School of Law, The JeanMonnetProgram,NewYork.

Keane, J., (2007), Prijedlog za pravno promišljanje podrijetla ibudućnosti predstavničke vladavine, Anali Hrvatskog politološkogdruštva,Zagreb.

Kegli, V., (2004), Svetska politika: trend i transformacija, Fakultetpolitičkih nauka Univerziteta u Beogradu i Diplomatska akademija,Beograd.

Klitgaard, R., (1988), ContollingCorruption, University of CaliforniaPress,BerkeleyCA.

Kohl, H., (2009), Sloboda udruživanja, prava zaposlenih i socijalnidijalog u srednjeistočnoj Evropi i na zapadnom Balkanu, FriedrichEbert, Beograd, <skraćena verzija dostupna na:http://library.fes.de/pdf‐files/id/06723.pdf>, [pristupljeno25.01.2013].

Kostovicova, D., (2008), Slabost države na Zapadnom Balkanu kaopretnjabezbednosti,BezbednostZapadnogBalkana,br.7‐8,Beograd.

Krstić,S.,(2012),SavremenisvetiSrbijautranziciji,Stojiljković,Z.ur.,Lavirinti tranzicije, Friedrich Ebert Stiftung iCentar za demokratijuFakultetpolitičkihnaukaUniverzitetauBeogradu,Beograd, str115‐120. <dostupno na: http://www.fes.rs/pubs/2012/pdf/15.Lavirintitranzicije.pdf>,[pristupljeno25.01.2013].

Kymlicka,W.andWayne,N., (1994),Returnof theCitizen:ASurveyon Citizenship Theory,Ethics, 104 (2), The University of ChicagoPress,Chicago,IL.

Kymlicka,W., (2001),WesternPoliticalTheoryandEthnicRelationsin Eastern Europe, Kymlicka. W. and Opalski, M. ed., Can LiberalPluralismbeExported?,OxfordUniversityPress,Oxford.

Page 336: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

336 

 

Lajphart, A, (2003),Modeli demokratija, Službeni list Srbije i CrneGore,Beograd–CIDPodgorica

Levitsky, S. and Way, L., (2002), The Rise of CompetititveAuthoritarianism,JournalofDemocracy,13(2),WashingtonD.C.

Linc, H. i Stepan, A., (1998),Demokratska tranzicija i konsolidacija,FilipVišnjić,Beograd.

Linz, J., (2000), Totalitarian and Authoritarian Regimes, LynneRiennerPublishers,Boulder,CO.

Liphart,A.,(2003),Modelidemokratije,SužbenilistSrbijeiCrneGoreiCentarzaizboreidemorkatiju,PodgoricaiBeograd.

Lipset,S.M., (2001),Amerikanizacijaevropske levice,Republika,br.269,Beograd.

Mainwaring,S.,(2001),PartySystemsintheThirdWay,u:DiamondL.&PlattnerM.F.

(ur.)TheGlobalDivergenceofDemocracies,pp.185‐199.,TheJohnsHopkins

UniversityPress,BaltimoreMD.

Merkel,W.,(2004),EmbeddedandDefectiveDemocracies:TheoryandEmpiricism,

Croissant A, & Merkel W. eds., Democratization: Consolidated or Defective Democracy?ProblemsofRegimeChange,11.(5)p.

Merkel,W.,(2009),Transformacijepolitičkihsustava‐teorijeianalize,Političkamisao,Zagreb.

Migdal, J., (1988), Strong Society andWeak States: State ‐ SocietyRelation and State Capabilities in ThirdWorld, Princeton UniversityPress,PrinctonNJ.

Mihailović, S., Vuković, Đ., Mojsilović, M. i Stojiljković, Z., Političkepodele i jačanje demokratskih kapaciteta u Srbiji 1–4 ,(2005–2007),Centarzaslobodneizboreidemokratiju,Beograd.

Mihailović,S.,Mojsilović,M.,(2009),Društvenauključenost,Centarzaslobodneizboreidemokratiju,CeSID,Beograd.

Mijatović, B., (2005) Opšti pregled tranzicije u Srbiji, Četiri godinetranzicijeuSrbiji,Centarzaliberalno–demokratskestudije,Beograd.

Milliken,J. iKrause,K.,(2002),StateFailure,StateCollapseandStateReconstruction: Concepts, Lessons and Strategies, Development andChange,33(5),TheHague,pp.753‐774.

Page 337: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

337 

 

Myrdal, G. K., (1968), AsianDrama: An Inquiry into the Poverty ofNations,PenguinBooks,London.

Nakarada,R.,(2007),Transnacionalizacija,tranzicijaislabadržavauSrbija 2000 – 2006: Država, društvo, privreda, Institut za evropskestudije,Beograd.

Nedović, S., (2005),Država blagostanja, Centar za slobodne izbore idemokratijuiCentarzaunapređivanjepravnihstudija,Beograd.

Offe,C.,(1990),Modernostidržava,FilipVišnjić,Beograd.

Orlović,S.,(2008),Parlamentigrađani–vodičzagrađaneiudruženjagrađana,Publikum,Beograd.

Osnove socijalnogučenjakatoličke crkve (2006), Fondacija,KonradAdenauer,Beograd.

Pavlović, V., (2004) Civilno društvo i demokratija, Čigoja štampa,Beograd.

Pavlović,V.,(2003),Demokratija idruštvenepromene,Čigojaštampa,Beograd.

Pavlović,V.,(2011),Državaidruštvo,Čigojaštampa,Beograd.

Pavlović,D.iAntonić,S.,(2007),KonsolidacijademokratskihustanovauSrbijiposle2000.godine,Službeniglasnik,Beograd.

Pavlović,V.iOrlović,S.,ur.,(2007),Dilemeiizazoviparlamentarizma,Fakultet

političkihnaukaUniverzitetauBeograduiKonradAdenauerStiftung,Beograd,<

Pavlović,V.iStojiljković,Z.ur.,(2010),Savremenadržava,strukturaisocijalne

funkcije,FakultetpolitičkihnaukaUniverzitetauBeograduiKonradAdenauerStiftung,

Beograd,

Petring, A., (2012), Socijalna država i socijaldemokratija, FreidrichEebert Stiftung ,Beograd,<dostupnona:http://www.fes.rs/pubs/2012/pdf/21.Socijaldemokratska%20citanka%203‐Socijalna%20drzava%20i%20socijaldemokratija.pdf>,[pristupljeno02.02.2013].

Pierson,C.,(1996),TheModernState,Routledge,London.

Plant,R.,(2002),Suvremenapolitičkamisao,NakladaJesenskiiTurk,Zagreb.

Page 338: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

338 

 

Poulantzas, N., (1981), Politička vlast i društvene klase, NIP“Komunist”,Beograd.

Podunavac,M.,(1998),Principgrađanstvaiporedakpolitike,FakultetpolitičkihnaukaUniverzitetauBeogradu,<dostupnona:

www.gradjanske.org/admin/download/files/cms/attach?id=84>,[pristupljeno25.01.2013].

Popović.S.,Milivojević,A.iĐinović,S.,(2007),Nenasilnaborbau50tačaka,

Samizdat,B92,Beograd.

Przeworski, A., (1988), Democracy as a Contigent Outcome ofConflict, Elster, J. and Slagstad,R. eds.,ConstitutionandDemocracy, ,CambridgeUniversityPress,Cambridge.

Przeworski, A., (1999), Democracy and the Market, Political andEconomicReforms inEasternEurope and LatinAmerica, CambridgeUniversityPress,Cambridge.

Przeworsky, A., (2004), Democracy and Economic Development,Political Science and Political Interests, Ohio State University Press,ColumbusOH.

Rifkin,J.,(2004),TheEuropeanDream,Polity,Cambridge.

Riker,W.,(1962),TheTheoryofPoliticalCoalitions,YaleUniversityPress,NewHaven,CT.

Rols,Dž.,(1999),Političkiliberalizam,FilipVišnjić,Beograd.

Rotberg, R., (2004), Failed States, Collapsed States, Weak States:CausesandIndicators,Rotberg,R.(ed.),WhenStatesFail:CausesandConsequences,PrincetonUniversityPress,Princeton,NJ.

Rouz‐Ejkerman, S., (2007), Korupcija i vlast – uzroci, posledice ireforma,Službeniglasnik,Beograd.

Rouz‐Ejkerman,S.ur.,(2008),Ekonomijakorupcije:međunarodnipriručnik,Službeniglasnik,Beograd.

Sartori,Đ.,(2003),Uporedniustavniinžinjering,FilipVišnjić,Beograd.

Schedler ,A., (2001),What isDemocraticConsolidation?,TheGlobalDivergence of Democracy, The John Hopkins University Press,BaltimoreMD.

Page 339: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

339 

 

Schmitter,C.andO’Donnell,G.,(1996),TransitionfromAuthoritarianRule. TentativeConclusion About Uncertain Democracies, The JohnsHopkinsUniversityPress,BaltimoreMD.

Sen,A.,(2004),Razvojkaosloboda,FilipVišnjić,Beograd.

Skinner,Q., (1989),TheState; Ball,T.etal. (ed),Political InnovationandConceptualChange,CambridgeUniversityPress,Cambridge.

Smit, M., (2013) Pluralizam, Hej, K., Lister, M. i Marš, D., (2013),Država:Teorijeiproblemi,Zavodzaizdavanjeudžbenika,Beograd.

Stojanović. Đ. i Đurić, Ž., (2013), Anatomija države, Institut zapolitičkestudije,Beograd

Stojiljković,A.,(2008),Administrativniizvorifinansiranjastranaka,Finansiranje

Političkihstranakaizmeđunormeiprakse,str.104‐113,Beograd:Fondzaotvoreno

društvoiCentarzaslobodneizboreidemokratiju,<dostupnona:

http://www.CeSID.org/images/Finansiranje%20politickih%20partija.pdf>,[pristupljeno:

25.01.2013].

Stojiljković,A.,(2011),PolitičkolobiranjeuEvropskojUniji,Pilipović,G., Stojiljković, Z., ur.,Političke grupacije u Evropi, Beograd: KonradAdenauerStiftung,str.47‐68.

<dostupno na: http://www.fpn.bg.ac.rs/wp‐content/uploads/Politicke‐grupacije‐u‐Evropi.pdf>, [pristupljeno25.01.2013].

Stojiljković, A., (2010), Donošenje odluka u savremenoj državi, Pavlović, V. i Z.Stojiljković,Z.,Savremena država: struktura i socijalne funkcije, Konrad Adenauer Stiftung i FakultetpolitičkihnaukaUniverzitetauBeogradu,Beograd,str.113‐140.<dostupnona:

http://www.fpn.bg.ac.rs/wp‐content/uploads/2010/03/Savremena‐drzava‐struktura‐i‐socijalne

‐funkcije.pdf>,[pristupljeno25.01.2013].

Stojiljković, Z., (2007), Civilno društvo i konsolidovanje demokratije,Paunović, Ž. (ur.), Budućnost civilnig društva u Srbiji, MilenijuM ‐Centarzarazvojgrađanskogdruštva,Niš.

Stojiljković,Z.,(2008),Konflikti/ilidijalog,FakultetpolitičkinaukaUniverzitetu

BeograduiSOLIDARSwissLabourAssistence‐kancelarijauSrbiji,Beograd.

Page 340: Politicka sociologija - Skripta - prof.dr Zoran ...

340 

 

Stojiljković,Z.,(2011),Srbijaulavirintimatranzicije,Službeniglasnik,Beograd.

Stojiljković, Z., Spasojević, D., Stojiljković, A., i Lončar , J., (2012),Javne politike u izbornoj ponudi (radna verzija) Konrad AdenauaerStiftung,Beograd.

Tanzi, V., (1998), Corruption Around the World: Causes,Consqeuences, Scope and Cures, IMFWorking Papers, WP/98/63,<dostupnona:

http://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/wp9863.pdf>,[pristupljeno25.01.2013].

Teokarević J., (2009), Demokratizacija postkomunističkih političkihsistema na Balkanu,Država idemokratija, Fakultet političkih naukaUniverzitetauBeogradu,Beograd.

Tilly, C. (ed.), (1975), The Formation ofNational States inWesternEurope,PrincetonUniversityPress,Princeton,NJ.

Upotrazizaodgovornomvladom–Izgradnjadržaveiekonomskirastna Balkanu, (2004), Blue Bird – Program za civilno društvo uJugoistočnojEvropi,UNDPuSrbijiiCrnojGori,Beograd.

Vasović, V., (2006), Savremene demokratija, 1, Službeni glasnik,Beograd.

Vladisavljević, N., (2010), Mešovoti režimi, protesti i 5. oktobar,Pavlović,V.,RazvojdemokratskihustanovauSrbiji–desetgodinaposle,FondacijaHeinrichBöll,Beograd.

Vujačić, I., (2002), Politička teorija: studije‐portreti‐rasprave, ČigojaštampaiFakultetpolitičkihnaukaUniverzitetauBeogradu,Beograd.

Vuletić,V.,(2012), Lavirinti tranzicionih terija Stojiljković, Z. ur.,Lavirinti tranzicije, Friedrich Ebert Stiftung iCentar za demokratijuFakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu, Beograd,<dostupno na: http://www.fes.rs/pubs/2012/pdf/15.Lavirintitranzicije.pdf>,[pristupljeno25.01.2013].

Zerfaß, A. i Oehsen, H.von O., (2011), Menadžment komunikacija upolitici:Osnove,procesi idimenzije, Zerfaß,A., iRadojković,M.,ur.,Menadžment političke komunikacije, Konrad Adenauer Stiftung, str.11‐26, <dostupno na: http://www.kas.de/wf/doc/kas_29600‐1522‐14‐30.pdf?111202124708>,[pristupljeno25.01.2013].