Stranke i sudionici u

prekršajnom postupku

1. Pojmovno određenje Stranke u prekršajnom postupku su procesni

subjekti koji se javljaju kao nositelji različitihfunkcija u postupku.

Stranke u prekršajnom postupku su: ovlaštenitužitelj (ili ovlašteni podnositelj optužnogprijedloga za pokretanje prekršajnog postupka) iokrivljenik.

Temeljni subjekti postupka su: sud, ovlaštenipodnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnogpostupka i okrivljenik.

Sudionici u prekršajnom postupku su: braniteljokrivljenika, zakonski zastupnik ili opunomoćenik,oštećenik, svjedoci, vještaci kao i druge osobekojih se tiče vođenja određenog prekršajnogpostupka.

Uz djelovanje stranaka u postupku veže se ipostojanje stranačke i procesne sposobnosti.

Stranačka sposobnost je sposobnostnekog subjekta da bude strankom upostupku.

Stranačka sposobnost jest pretpostavkaprocesne sposobnosti koja postoji akoodređena osoba ispunjava sve preduvjete zasamostalno poduzimanje radnji u postupku.

Državni odvjetnik ima i stranačku i procesnusposobnost jer se na tu dužnost imenujetemeljem zakona, a ispunjavajući uvjete izzakona, ispunjava i uvjete stranačke iprocesne sposobnosti.

2. Stvarna nadležnost Prekršajni zakon propisuje pravilo da o

prekršajima sude općinski sudovi i Visokiprekršajni sud (dva stupnja). Za vođenjeprekršajnog postupka tu su i tijela državneuprave. Dakle, u prvom stupnju nadležni suopćinski sudovi (prekršajni odjeli) i tijeladržavne uprave, a u drugome stupnju Visokiprekršajnju sud RH.

Međutim, postupak prema maloljetnicimauvijek vode sudovi, nikada tijelo državneuprave.

(Za domaću zadaću: Stvarna nadležnostopćinskih sudova u prekršajnom postupku)

Visoki prekršajni sud Republike

Hrvatske nadležan je

odlučivati….domaća zadaća, čl. 95. PZ-a

Sastav sudova i tijela državne uprave

- u općinskom sudu odluku o prekršaju i

druge odluke donosi sudac pojedinac.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

odlučuje u vijećima sastavljenim od tri

suca. Sastav tijela državne uprave određen

je zakonom kojim se odlučivanje o

prekršajima stavlja u nadležnost tog

određenog tijela.

3. Mjesna nadležnost

Mjesna nadležnost rješava pitanje koji od

stvarno nadležnih sudova ili upravnih tijela

ima obvezu riješiti predmet. Zakon za

određivanje mjesne nadležnosti određuje

slijedeća pravila:

- za vođenje postupka mjesno je nadležan

sud ili tijelo državne uprave koje vodi

prekršajni postupak na čijem je području

prekršaj počinjen ili pokušan. To je

primarni kriterij za određivanje mjesne

nadležnosti.

- ako je prekršaj počinjen na brodu ilizrakoplovu, dok se nalazi u domaćoj luciili pristaništu, nadležan je sud ili tijelodržavne uprave na čijem se područjunalazi ta luka ili pristanište. U ostalimslučajevima kad je prekršaj počinjen nabrodu ili zrakoplovu, nadležan je sud ilitijelo državne uprave koje vodi prekršajnipostupak na čijem se području nalazidomaće pristanište u kojem se brododnosno zrakoplov (domaći ili strani) prviput zaustavi.

- ako je prekršaj počinjen tiskom, radiom ilitelevizijom, nadležno je prekršajno tijelona čijem području se tisak raspačava,odnosno emisija prima odgovarajućimuređajem ili prekršajno tijelo na čijem sepodručju nalazi sjedište, odnosnoboravište izdavača,

- ako prema propisu odgovara sastavljačspisa, nadležan je i sud mjesta u kojemsastavljač ima prebivalište ili boravište,odnosno sjedište ili sud mjesta gdje sedogodio događaj na koji se spis odnosi.

Ako mjesto počinjenja prekršaja nije

poznato, nadležan je sud na području

kojega okrivljenik ima prebivalište ili

boravište, odnosno ako se radi o pravnoj

osobi – sjedište.

Ako se mjesna nadležnost ne može

drugačije odrediti, odredit će ju Visoki

prekršajni sud, a mjesno nadležno upravno

tijelo odrediti će nadležno ministarstvo.

Sudovi i tijela državne uprave koja vodeprekršajni postupak dužna su poslužbenoj dužnosti paziti na svoju stvarnui mjesnu nadležnost.

Čim primijete da nisu nadležni, moraju serješenjem oglasiti nenadležnim i nakonpravomoćnosti takvog rješenja dostavitpredmet nadležnom sudu, odnosnonadležnom tijelu državne uprave.

Pri tome su obavezni poduzeti one radnjeu postupku za koje postoji opasnost ododgode.

Negativan sukob nadležnosti postoji kad se dvaili više sudova odnosno tijela državne upraveoglase nenadležnim u istom predmetu. Teorijski,moguć je i pozitivan sukob nadležnosti, kada dvaili više sudova odnosno dva ili više tijela državneuprave smatraju da su nadležni u tomprekršajnom predmetu.

Prema Zakonu o sukobu nadležnosti izmeđusudova odlučuje Visoki prekršajni sud. O sukobunadležnosti tijela državne uprave koja vodeprekršajni postupak odlučuje ministarstvo, a akoje riječ o sukobu nadležnosti između tijeladržavne uprave različitih ministarstava, tadaodlučuje Vlada Republike Hrvatske. O sukobunadležnosti između sudova i tijela državne upraveodlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

4. Izuzeće

Proučiti članke Prekršajnog zakona,

(Narodne novine, 107/07, 39/13, 157/13,

110/15, 70/17, 118/18) 104. – 107.

5. Ovlaštenici na podnošenje optužnog

prijedloga za pokretanje prekršajnog postupka

Podnositelja optužnog prijedloga u

prekršajnom postupku može se definirati

kao ovlaštenog tužitelja koji na temelju

ovlasti u zakonu zahtijeva pokretanje

prekršajnog postupka.

Ovlašteni tužitelji su: državni odvjetnik,

tijelo državne uprave, pravna osoba s

javnim ovlastima i oštećenik.

5.1. Državni odvjetnik

Temeljno pravo i dužnost državnog odvjetništva,kao samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela,jest postupanje protiv počinitelja kaznenih i drugihkažnjivih djela, pa dakle i progon počiniteljaprekršaja.

Za prekršajni progon pred prekršajnim sudomstvarno je nadležan općinski državni odvjetnik.Mjesno je nadležan onaj općinski državniodvjetnik prema odredbama koje važe zanadležnost suda onoga područja za koje je državniodvjetnik postavljen. Pred Visokim prekršajnimsudom Republike Hrvatske postupa Glavnidržavni odvjetnik Republike Hrvatske.

Državni odvjetnik u prekršajnom postupkuima položaj stranke, a njegove ovlasti su:

- poduzimanje potrebnih mjera radi otkrivanjaprekršaja,

- pronalaženje počinitelja prekršaja ipribavljanje potrebnih dokaza,

- podizanje optužnih prijedloga za pokretanjeprekršajnog postupka,

- podnošenje žalbe protiv nepravomoćnihodluka prekršajnog suda,

- podnošenje izvanrednih pravnih lijekovaprotiv pravomoćnih odluka prekršajnog suda,

- poduzimanje i drugih radnji na koje jezakonom ovlašten.

5.2. Oštećenik

Oštećenik je pravna ili fizička osoba čije jeimovinsko ili osobno pravo povrijeđeno iliugroženo prekršajem.

Oštećenik se u postupku pred sudom ili upravnimtijelom može pojaviti kao:

- ovlašteni tužitelj,

- oštećenik kao svjedok

- te oštećenik kao podnositelj imovinskopravnogzahtjeva.

Oštećenik svoja prava u postupku možeostvarivati preko punomoćnika.

Posebno je značajno da je oštećenik ovlašten suduza prekršaj podnijeti optužni prijedlog (osim kadje za neke prekršaje za podnošenje zahtjevanadležno drugo tijelo ili sud).

Za oštećenika maloljetnika ili osobu lišenu

poslovne sposobnosti, optužni prijedlog

podnosi njihov zakonski zastupnik i

poduzima sve radnje u postupku, a može

za to imati i ovlaštenog opunomoćenika.

Oštećenik stariji maloljetnik može i sam

podnijeti optužni prijedlog i u vezi s tim

obavljati radnje u postupku.

5.3. Tijela državne uprave i pravne osobe s

javnim ovlastima

Tijelo državne uprave ovlašteno je podnijetioptužni prijedlog za prekršaj propisan onimpropisom koje je to tijelo ovlašteno neposrednoprovoditi ili nadzirati njegovo provođenje.

Ako to tijelo ne podnese optužni prijedlog, možeto učiniti tijelo državne uprave višeg stupnja kojenadzire provođenje istog propisa o prekršaju.Tijelo državne uprave kao podnositelj optužnogprijedloga, poduzima sve radnje u postupku nakoje je po zakonu ovlašteno putem ovlašteneosobe.

Pravne osobe koje imaju javne ovlasti, ovlaštenesu za prekršajni progon za one prekršaje koji supropisani u području javnih ovlasti koje imaju.

6. Okrivljenik i njegov branitelj Okrivljenik je osoba protiv koje je započet

prekršajni postupak pred sudom ili tijelomdržavne uprave. To može biti fizička osoba,obrtnik, pravna osoba i s njom izjednačenisubjekti, te odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Osnovna prava okrivljenika su:

- ima pravo upozoriti na sve činjenice i predlagatidokaze koji su važni za utvrđivanje prekršaja tepostavljati pitanja osobama koje daju iskaze,

- razmotriti spise i razgledati predmete te davatiprimjedbe, objašnjenja i druge izjave,

- pravo na žalbu i druga pravna sredstva,

- prije prvog iskazivanja okrivljenika se moraupozoriti da nije dužan iskazivati i da ima pravo nabranitelja itd.

Okrivljenici, osim okrivljenika pravne

osobe, svoju obranu iznose sami, a druge

radnje u postupku mogu obavljati sami ili

putem opunomoćenog branitelja.

Okrivljenik u prekršajnom postupku

može biti i pravna osoba, a odgovornost

pravnih osoba temelji se na krivnji

odgovorne osobe.

Branitelj okrivljenika može biti samo odvjetnikkojeg u postupku može zamijeniti odvjetničkivježbenik s položenim pravosudnim ispitom. Prava idužnosti branitelja prestaju s pravomoćnimdovršetkom prekršajnog postupka ili ranije, kadokrivljenik opozove punomoć i o tome obavijestisud.

Branitelj ne može biti osoba koja je i u drugoj ulozisudionika prekršajnog postupka, npr. ako je on ilinjegov bliži srodnik oštećen prekršajem, ili ako jepozvan kao svjedok, ili ako je u istom predmetupostupao kao sudac ili drugi ovlašteni tužitelj, ili akoje suokrivljenik u istom prekršajnom postupku, ili jetumač u tom postupku i dr.

Branitelj može u postupku u korist

okrivljenika poduzimati sve radnje koje

može poduzimati i okrivljenik, osim što ne

može za okrivljenika dati obranu (ne

može biti ispitan kao okrivljenik te ne

može tijekom ispitivanja upućivati

okrivljenika kako da odgovori).

Ako je okrivljenik uhićen i doveden pred

sud, sudac ga je dužan obavijestiti o pravu

na branitelja.

Ostali zastupnici u postupku su zakonskizastupnik, opunomoćenik i predstavnik pravneosobe. U širem smislu ove osobe mogu sepodvesti pod pojam pravnog zastupnika.

Pravni zastupnik (nije stranka u postupku)poduzima radnje u postupku u tuđe ime i za tuđiračun, a one proizvode neposredni učinak zazastupanoga.

Zakonski zastupnik je osoba čije se ovlaštenje zazastupanje temelji na zakonu. On se pojavljuje kaozastupnik oštećenika koji nema procesnusposobnost jer je maloljetan ili lišen poslovnesposobnosti.

Opunomoćenik je osoba koje svoje ovlaštenje zazastupanje temlji na ugovoru s oštećenikom ilinjegovim zakonskim zastupnikom