Pogled u Lingvistiku - Izvadak

download Pogled u Lingvistiku - Izvadak

of 31

  • date post

    02-Aug-2015
  • Category

    Documents

  • view

    379
  • download

    6

Embed Size (px)

description

Odabrana poglavlja iz Pogleda u lingvistiku - uvod, fonologija, morfologija, sintaksa, semantika, semiologija

Transcript of Pogled u Lingvistiku - Izvadak

lih znanosti, buduci da se covjekov ivot uopce neprestano manifestira u znakovima. Neto kasnije, bez eksplicitnih filozofskih pretenzija, stvarajuci lingvisticki strukturalizam i uocavajuci da se i drugi sistemi znakova ponaaju slicno jeziku te da i u njima treba promatrati odnose metkriva razlike izmedu jezika u njegovoj komunikacijskoj funkciji, koju neposredno, na povrini ocitavamo, i dubinskih znacenja sadranih u tekstu, koja izrastaju iz citava niza dinamickih odnosa, od individualno-psiholokih do socijalnih, iz kojih takav tekst u svojoj drutvenoj i historijskoj uvjetovanosti nastaje. Na lingvistickoj razini produktivnost se najcece manifestira kao razaranje norme i kao razdvajanje jezika komunikacije od jezika znacenja. Sama je teorija teksta u svojim pojedinostima odvie komplicirana da bismo je ovdje "iznosili, to vie to ona momentano, u obliku u kojem je formulirana, ne moe znacajno pridonijeti razrjeavanju lingvistickih problema, ali svaka-

~ '(

.I I

I

J .1

ko -

zajedno s cjelokupnom semiologijom znacenja

-

stavlja naglasak na cinjenicu kojom se lingvistika sve do najnovijeg, poststrukturalistickog razdoblja nije uopce bavila: naime, jezik je i u svojoj komunikacijskoj i u nekomunikacijskim funkcijama uvijek manifestacija iz koje se mogu, izmedu ostalog, ocitavati i drutvena stanja; tavie, jezicna je djelatnost nuno' drutvena djelatn9st, te stoga kritika drutva mora obuhvacati i kritiku njegova jezika, kao to to smatraju i francuski semiolozi, a revolucionarno se djelovanje mora manifestirati i u domeni jezika. U svakom slucaju, ni teorija teksta. i produktivnosti ne omogucuje da se razluci knjievno djelo od neknjievnoga na osnovi nekih njegovih jezicnih karakteristika, jer je produktivnost, u ovom $mislu, ocigledno svojstvo svake jezicne djelatnosti, kao to je i kreativnost virtualno uvijek pri200

,~

sutna u odnosu jezika i govora, jer proizlazi iz same prirode covjekove jezicne prakse. Prema tome, cini se da je jedini moguci zakljucak, bar unutar lingvistickih i semiolokih istraivanja, da se jezik knjievnosti ni po kojoj svojoj lingvisticki relev~tnoj karakteristici ne razlikuje od jezika neknjievnosti. Napokon, to proizlazi iz one definicije koja odreduje knjievnost kao ukupnost tekstova koji se prihvacaju kao literarni u odiedenom sinkronijskom sociokultura1nom kontekstu. Drugim rijecima, pripadnost nekog teksta knjievnom stvaranju i umjetnosti moe u dijakroniji varirati, i teoretski je doista moguce bilo koje djelo promatrati i kao knjievno i kao neknjievno ostvarenje, a kriteriji za odredivanje njegovih vrijednosti formiraju se u konkretnoj drutveno i historijski determiniranoj situaciji. To ni u kojem slucaju ne znaci da se lingvistika isemiologija komunikacije, s jedne strane, i semiologija znacenja, s druge strane, ne mogu L.ne moraju baviti i jezikom u knjievnosti. Lingvistika, naime, moe otkrivati jezicna sredstva koja se upotrebljavaju u knjievnosti, tumaciti mehanizme njihova nastajanja i objanjavati njihovo mjesto u procesima u govoru. Stavie, ovakva analiza samo donosi golemu korist lingvistickoj teoriji, jer su upravo u domeni knjievnosti napetosti izmedu jezika i govora najvece, i kreativnost se ovdje najvie primjenjuje u svom osnovnom obliku, u tenji za poboljanjem komunikacije. Semiologija komunikacije i u knjievnosti, kao i u drugim podrucjima, analizira onaj aspekt umjetnickog djela koji se ostvaruje na razini komunikacije i koji je cesto neophodan da bi uopce dolo do akceptiranja njegove umjetnicke vrijednosti. Semiologija znacenja, napokon, istrauje druge aspekte, i u knjievnom djelu zacijelo u prvom redu pokuava kroz jezik ocitati strukturu izvanjezicnog i.miverzuma preslikanu na plan njegova sadraja i sva onaj u principu beskonacno raznolika i dijalekticki isprepletena, znacenja koja ono nosi: njezin je zadatak zacijelo najtei. Premda svako od ovih istraivanja otkriva znacajne cinjenice, i premda je, na primjer, moguce opisati jezicna sredstva knjievnosti neke epohe ili vrste, nacine njezina komu~ niciranja s tadanjim i suvremenim citaocem, modalitete konstruiranja i samog teksta kao diskursa i izvanjezicnog univerzuma kao umjetnicke konstrukcije, pa cak, djelomicno, 201

i odnos tog univerzuma prema ostalim dijelovima covjekova univerzuma, ivota i djelovanja, ipak se ne treba zavaravati da je time otkriveno i ono to to djelo cini umjetnickim: sve to je dostupno znanstvenoj analizi, ponovljivo je, a umjetnost to ocito nije. O njezinu iraciona1nom bitnom konstitutivnom elementu moemo imati saznanja ali ne' i naucne spoznaje.

12. FORMALIZACIJE U LINGVISTICIJezik je, dakle, promatran sa semiolokog stajalita, jednako zanimljiv objekt i za semiologiju komunikacije i za semiologiju znacenja, no u semiologiji komunikacije on svakako zauzima posebno mjesto kao najrazvijeniji i najopcenitiji od svih komunikacijskih sistema, dok je u izucavanju znacenja tek jedan od ravnopravnih objekata analize. Lingvistika je razvila svoje metode mnogo prije ijedne od semiologija i izvrila je nesumnjivo znacajan utjecaj na njihovo rat1a.nje, i nerijetko su i jedna i druga semiologija teile za tim da od lingvista preuzmu to veci broj postupaka opisivanja. To se nije pokazalo odvie efikasnim ni u semiologiji komunikacije, jer svaki sustav ima svoje specificnosti, a njihov zajednicki nazivnik nikako nije identican jeziku; jo bi manje to vrijedilo u semiologiji znacenja. Zato je neophodno da obje semiologije, pa i opca semiologija, razviju svoj autonomni instrumentarij i metodologiju, atakav ce razvoj zacijelo samo pomoci i daljem razvitku lingvistike, to vie to bi, osobito unutar semiologije znacenja, jezik kao objekt znanstvene analize trebalo da bude vracen u svoj drutveni kontekst iz koga ga je strukturalizam izdvojio.

Fonna1izacija je proces koji obiljeava svaki znanstveni pristup. Nakon primarnog skupljanja i promatranja cinjenica i objekata ispitivanja istraivac mora stvoriti neku intuitivnu hipoteticku teoriju da bi mogao otkrivene pojave opisati i klasificirati. Formalizacija je pretvaranje intuitivne teorije u formalan sistem pravila i postupaka koji se moe uvijek na isti nacin ponoviti i provjeriti na svakom novom objektu istraivanja. Formalni sistem u nacelu mora sadravati popis znakova koji se u njemu upotrebljavaju, skup pravila formacije, skup aksioma i skup deduktivnih ili transformacijskih pravila. Izmedu intuitivno postavljene teorije i formalnog sistema postoji neprestano provjeravanje i reinterpretiranje, jer je samo intuitivna teorija direktno povezana s predmetom izucavanja. Prema tome, formalni sistem jednom stvoren nije nepromjenljiv: njegova se adekvatnost mora stalno iskuavati, no on je neophodan da bi se u njemu mogle provjeriti i usporediti razlicite teorije o istom objektu. Lingvistika se, kao i sve druge nauke, odu\;'ijek slui formalizacijama, i postoje neke karakteristicne lingvisticke formalizacije koje su ponekad duboko utjecale i na stvaranje formalnih sistema u drugim domenama. Svaka gramatika,

202

203