HRVATSKA OD DOLASKA HRVATA NA BALKAN DO FORMIRANJA PRVIH DRAV

Glavnina Slavena je na teritorij bivih rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazei Dravu, pa onda Savu a dalje starim putevima ka jugu. To je bio dugotrajan i spor proces. Nekoliko godina ili desetljea po slavenskoj doseobini na podruje Balkana su poeli da se doseljavaju i Hrvati. O seobi Hrvata najvie podataka nalazimo u djelu Konstantina VII Porfirogeneta. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati stanovali s one strane Bagibarije, gdje su sada Bijeli Hrvati, te da se jedan dio Hrvata odovojio od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero brae Klukasa, Lobela, Kosenica, Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge stigli sa svojim narodom u Dalmaciju. Slino tvrdi i Toma Arhiakon. Njihovo doseljavanje na prostor Hrvatske desilo se u vrijeme cara Heraklija (610 -641). To doseljenje trajalo je vie godina tako da govorimo o doseljenju Hrvata tijekom 7. stoljea. Na prostoru Hrvatske oni su zatekli Avare i Slavene, koji su ivjeli u plemenskom savezu koji su priznavali vrhovnu vlast Avara. Hrvati su nakon dugotrajnih borbi pobjedili Avare i zavladali njihovom zemljom. Na doseljenom podruju su zatekli romske i ilirske starosjedioce s kojima su povremeno ulazili u sukobe. O njihovim sukobima svjedoe nam i ostaci nekih unitenih antikih gradova (Sakona, Narona). Vei dio starosjedioca bjei u brda gdje poinje bavljenje stoarstvom, kasnije se pojavljuje u nizinama pod imenom Vlasi.Po dolasku u novu domovinu Hrvati su bili mnogoboci, kao i drugi Slaveni potovali su paganske kultove. Meutim tokom VII stoljea poeli su primati kranstvo. Svjedoanstva tome nalazimo i u djelu Konstantina VII Porifogeneta. Kranstvo se najvie irilo iz istone obale Jadrana koja je bila pod bizantskom vlau u vrijeme cara Vasilija (867 -886). Pokrtavanje Hrvata dobiva novi zamah u 9. stoljeu kada oni dolaze u dodir s Francima. Pokrtavanje je trajalo od 7. do 9.stoljea.Na prostoru izmeu Drave i Jadranskog mora doseljeni Slaveni su organizovali nekoliko manjih dravnih zajednica sklavnija (zemlja Slavena). Sklavinija Hrvatska protezala se od dananjeg Labina do rijeke Cetine te potom u unutranjost do rijeke Kupe i porjeja Vrbasa. Jezgro Dalmatinske Hrvatske formirano je u primorju izmeu Cetine i Velebita, ponekad se taj prostro jo naziva Primorska Hrvatska. Podruje izmeu Gvozda i Drave predstavljalo je Panonsku Hrvatsku ili Posavsku Hrvatsku, danas Slavonija. Na jugu od Cetine pa do Neretve bila je smjetena sklavinija Paganija ije ime svjedoi da su njezini stanovnici dugo bili pogani- nekrani. Ta se sklavinija jo naziva i Neretvanskom kneevinom. Na elu sklavinija od 9.stoljea obino je bio knez. Te su sklavinije bile podjeljene na manje teritorijalne cjeline zvane upanije na ijem je elu stajao kneev slubenik upan. Jo od kraja 8. stoljea Hrvatska je doivjela napade. Furlanski markgrof Erih napao je Hrvatsku, ali njegov napad je bio bezuspjean. Meutim njegov nasljednik markgrof Kadolah 803.god. doveo je Hrvatsku pod Franaku vlast. Cijela Hrvatska bila je pod franakom vlasti. U primorju Dalmatinski gradovi zajedno sa Venecijom predali su se Karlu Velikom 806.god. Sukob koji je nastao izmeu Bizanta i Franaka zavrio se Ahenskim mirmom 812.god. Ovim mirom Franakoj je pripala Istra sa hrvatskim kopnom, a Bizantu Venecija, Zadar, Trogir, Split i otoci. U sklaviniji Donjoj Panoniji koja se nalazila pod franakim utjecajem vladao je knez Ljudevit Posavski ije je sjedite bilo u gradu Sisku. On je priznao vlast franakoga kralja i cara Meutim, nezadovoljan krutim postupanjem Franaka prema njegovim podlonicima, Ljudevit se nekoliko puta alio caru Ludoviku Pobonom. Budui da car nije reagirao na njegove pritube knez Ljudevit je 819.godine podigao ustanak protiv Franaka. Ljudevit je pokuao stvoriti irok savez protiv Franaka pa je u pomo pozvao oblinja plemena. Iako su se Gaani i Timoani odazvali pozivu, knez Borna je pristao uz Franke. Franci su nekoliko puta neuspjeno pokuali uguiti Ljudevitov ustanak, no knez je vjeto izbjegavao glavni udar franake vojske Tada je i knez Borna napao Ljudevita- bitka kod rijeke Kupe zavrila je Ljudevitovom pobjedom. Nakon te pobjede Ljudevit je provalio u zemlju kneza Borne, ali je bio potuen te se morao povui. Uskoro su i Franci uspjeli pokoriti Ljudevitove saveznike te se i sam Ljudevit morao povui i pobjei Prvo se kako izvori navode sakrio 'kod Srba', oigledno u strahu za vlastiti ivot da e biti izdan, Ljudevit je na prevaru ubrzo ubio nekog od njihovih knezova te preuzeo vlast. Nakon nekog vremena obratio se Ljudemislu, ujaku kneza Borne, koji ga je prvo ugostio, a 823.godine izdajniki ubio. Podjelom Furlanske markgrofovije 828.god. Dalmatinska Hrvatska dola je pod neposrednu vlastu Italije. Zbog unutarnji problema meu Karlovim sinovima, franaki utjecaj u Hrvatskoj je slabio, kao i bizantijski. Uspon Hrvatske poeo je ve u vrijeme kneza Mislava (835 -845) u prvoj polovici 9.stoljea kada se zajedno s neretvanskim knezom Druakom odluio suprostaviti pretenzijama Venecije na istonu jadransku obalu. Prvi vladar koji je u svoj vladarski naslov stavio hrvatsko ime jer sam sebe u darovnici iz 852.godine naziva 'milou bojom knez Hrvata' bio je Trpimir (845 -864), koji je i osniva dinastije Trpimirovia. Nakon Trpimira na vlast nasilnim putem stie Branimir (879 -892), u njegovo je vrijeme Hrvatska doivjela gospodarski procvat, to se oitovalo i u sve brojnijoj gradnji crkvenih zdanja. U suradnji s ninskim biskupom Teodezijem obnavljao je stare i davao graditi nove crkve. Naslijedio ga je Trpimirov sin Mutimir (oko 892 do oko 910). Kao i njegovi prethodnici i on je odravao dobre odnose sa Crkvom. Njegovo glavno sredite bilo je u Biaima blizu Trogira. U Uzdolju blizu Knina dao je podii crkvu od koje nam je danas ostao sauvan kameni ulomak s uklesanim njegovim imenom i 895.godinom. U to vrijeme Hrvatska je bila ve dovoljno jaka da se moe uplesti u sukobe izmeu Bizanta i Bugarske. U tom sukobu Hrvati su stali na stranu Bizanta, a taj se sukob nastavio i u vrijeme Mutimirova nasljednika Tomislava (910 -930)Tomislav je irio granice Hrvatske. Pravu priliku za to pruili su mu nomadski Maari koji su se od kraja 9.stoljea pojavili u Panonskoj nizini. Ubrzo su unitili sklaviniju Donju Panoniju i ubili njezina kneza, te su poeli s pljakakim pohodima na granicama Hrvatske. Meutim, Tomislav ih je doekivao i vjeto odbijao njihove napade, a na kraju ih je odbio prema sjeveru. Tomislav je dobio priliku da proiri granice na prostor bive Donjopanonske kneevine, ukljuujui i grad Sisak.S druge strane od svog prethodnica naslijedio je i sukobe s Bugarima. Poetkom 10. stoljea bugarski vladar Simenon bio je najmoniji na balkanskom prostoru te je pokuavao osvojiti Balkan. Srbi su bili u istom poloaju, kao i Hrvati. Tomislav je njihovom knezu (Zhariju 924.god.) dopustio da se sakrije pred bugarskom vojskom. To se nije svidilo bugarskom caru pa je on poslao vojsku na Hrvate. Tomislav je taj napad uspjeno odbio i porazio Bugare pod vodstvom Alogobotura. Zbog pomoi tijekom bizantskih sukoba s Bugarima kad su oni bili pod zidinama Carigrada, bizantski car Roman I. Lakapen dodjelio je Tomislavu titulu konzula i dopustio mu da upravlja Dalmacijom. Taj dobitak jo vie je ojaao gospodarsku snagu hrvatskog vladara. Tim dobitkom pod Tomislavovom vladavinom prvi put nale su se sjedinjene Hrvatska, Dalmacija i vei dio Slavonije. Time je Tomislav postao prvi hrvatski vladar koji je vladao irokim podrujem od jadranske obale do Panonske nizine duboko u unutranjost.Ti vojni i politiki uspjesi silno su podigli ugled kneza Tomislava. Stoga je i sam rimski papa Ivan 10. upuuje Tomislavu 925.godine pismo u kojem ga naziva kraljem te zahtjeva da se brine za Crkvu u svojoj dravi. Time je Tomislav postao prvim kraljem Hrvatskog kraljevstva, a i njegovu su nasljednici nosili istu titulu. Teriorijalno i politiko jedinstvo Dalmacije i Hrvatske omoguilo je da se pokua ostvariti i crkevno ujedinjenje unutar drave.